3
Radosav Siverinac i Vlatko Udinski "Kada mi se Radosave vojevoda odiljaše  Od svojega grada divnoga Siverina, Često mi se Radosav na Siverin obziraše  Tere to mi ovako belu gradu besijaše Ovo mi te ostavljam, beli grade Siverine,  moj divni grade!  e znam ve#e viju li te, ne znam ve#e  vidiš li me! Sva je tada dru$ina barze konje uztegnula  Tere stavši Radosava dru$ina u%rašaše &eda nam si, vojevodo, zle bilige ke vidio' O%eta se zavratimo ka gradu Siverinu! ( on mi se junakom ti)im mukom ujimaše,  Radosave,  Udrio je ostrogami juna*koga dobra konja Tere to mi odjizdi %rid junaci *arnom gorom!  + kada je bio sridi one *arne gore, adnuo je Radosave s dru$inom vince %iti,  -a %arvo to biše stra$ice razredio! +stom stra$a %ri%ade k Radosavu vojevodi,  Siverincu,  -a ti je u znanje, naju mili gos%odine, Ovo ti se brode turske kiri$ije karavane,  eka to ji) %ojdemo junaci razjagmiti' Radosav mi stra$ici vojevoda odbesidi  emojte ji) %oništo, dru$ino, razjagmiti, -a isto jim vazmite jedno brime dobra vina,  junaci bratjo!  .i%o jim ga vazmite i dobro jim ga %latite! .i%o ga su vazeli i li%o ga su %latili,  + kada su %adnuli junaci vince %iti, -ruga stra$a %ri%ade k Radosavu Siverincu  /lo si vince %o%io, Radosave vojevodo,  a te se je s%ravio Vladko udinski vojvoda,  Siverin*e0  1arzo mi su junaci barze konje %o)itali Tere mi su %oseli juna*ke dobre konje!  Radosav mi ne mo$e svoga konja u)vatiti /ašto mu se barz konj biše %o livadi razigrao!  /a njim to mi %oti*u#i vojevoda klikovaše Stani jure, konju, stani jure, barzi konju,  aj davori konju,  Stani jure, barzi konju, da bi, konju, zaginuo0 Kakono je meni tebe ci#a zaginuti!

Radosav Siverinac i Vlatko Udinski (narodna pjesma)

Embed Size (px)

DESCRIPTION

usmena pjesma

Citation preview

Radosav Siverinac i Vlatko Udinski

Radosav Siverinac i Vlatko Udinski

"Kada mi se Radosave vojevoda odiljaeOd svojega grada divnoga Siverina,esto mi se Radosav na Siverin obziraeTere to mi ovako belu gradu besijae:Ovo mi te ostavljam, beli grade Siverine,moj divni grade.Ne znam vee viju li te, ne znam veevidi li me.Sva je tada druina barze konje uztegnulaTere stavi Radosava druina upraae:Jeda nam si, vojevodo, zle bilige ke vidio?Opeta se zavratimo ka gradu Siverinu.A on mi se junakom tihim mukom ujimae,Radosave,Udrio je ostrogami junakoga dobra konjaTere to mi odjizdi prid junaci arnom gorom.I kada je bio sridi one arne gore,Padnuo je Radosave s druinom vince piti,Da parvo to bie straice razredio.Istom straa pripade k Radosavu vojevodi,Siverincu,Da ti je u znanje, naju mili gospodine,Ovo ti se brode turske kiriije karavane,Neka to jih pojdemo junaci razjagmiti?Radosav mi straici vojevoda odbesidi:Nemojte jih ponito, druino, razjagmiti,Da isto jim vazmite jedno brime dobra vina,junaci bratjo.Lipo jim ga vazmite i dobro jim ga platite.Lipo ga su vazeli i lipo ga su platili,I kada su padnuli junaci vince piti,Druga straa pripade k Radosavu Siverincu:Zlo si vince popio, Radosave vojevodo,Na te se je spravio Vladko udinski vojvoda,Siverine!Barzo mi su junaci barze konje pohitaliTere mi su poseli junake dobre konje.Radosav mi ne moe svoga konja uhvatitiZato mu se barz konj bie po livadi razigrao.Za njim to mi potiui vojevoda klikovae:Stani jure, konju, stani jure, barzi konju,aj davori konju,Stani jure, barzi konju, da bi, konju, zaginuo!Kakono je meni tebe cia zaginuti.Kada mi ga ne moe Radosave sustignutiPoklopio se je svojim itkom perenimTere mi je otaao za druinom brez konjica,Svojom svitlom sabljicom, s vitim kopjem na ramenku,Siverine.Za njim se je upustio Vladko udinski vojvodaNa svojemu, vitez Vladko, junakomu dobru konju.I kad mi Radosava Siverinca sustizae,Smirio ga bijee meju plea udariti.Poloivi vito kopje barzu konju meju ui.Ve mi se je Radosave junaki izvarnuo,vojevoda,Tere to mu vito kopje na peren itak prija,Na peren ga itak prija, a sabljicom ga obsie.Stavi to mi vitez Vladko Radosavu uzbesidi:Oto sam te kuao, Radosave Siverine,Bi li mi se umio pri potribi izvarnuti,A sadi ti vera budi, Radosave, Vladkova,viteko kopje,Da te hou prid druinom vojevodom postaviti.Odmetni to od sebe tvoje junako oruje,Neka da se meju sobom junaci pozdravimo.Radosav mi odpasa svoju sablju junaku,K njemu mi je pristupio Vladko udinski vojvodaTere mu je priao bele ruke vezati,Siverincu,A sam ga je odveo na svoje divne dvorove.K njemu su se kupile sve devojke i nevisteI one mlajahne, druino, udovice,Tere to mi Radosavu Siverincu klikovahu:Aj davori, davori, Radosave Siverine,Mnozim ti nam si arno ruho postavio,vojevoda!Ve to mi je hotila nika sria VladkovaDa te je junaka na veri privario,I njegova t' bi ljubovca arno ruho pronosila.Tuj mi se je Radosavu na Vladka razalilo,Tere to mu junak izglasa klikovae:Neverna ti, Vladko, vera i neverna ti ljubovca,vitee Vladko!Kada ga je zauo vitez Vladko klikujui,Vele t' se je na njega vojevoda razgnjivaoTer mi je dozvao one svoje verne slugeKojim to je pridao Radosava Siverinca,Tere ga je poslao junaka zagubiti.A sada mi i vasda dobra sria s tobom budi,na gospodaru,I zdravo nam svude hodi i veselo domom dojdi.