Realpolitika realizam

Ono što je jako bitno reći na samom početku jeste da se u konzekvencionalnim percepcijama na realpolitiku gleda kroz crno- bijeli aspekt politike kao takve, dakle žargon javne retorike je tretira u bipolarnim relacijama kao : realpolitika-idealpolitika , realpolitika-moralpolitika. Iz ovih korelacija posmatran je vodeći negativni pristup i princip realpolitike koji je iskazan u slijedećoj frazi: Upolitici nema prijatelja – postoje samo interesi.

Kod eticizma politike, podrazumijevamo diskurzivnu poziciju, koja svijet posmatra kao epifenomen fundamentalnije stvarnsti, religije ili metafizike (iza prirodnog), morala.

Dakle , ovdje politika treba da bude prostor ozbiljenja ideala dobra, vrline, prava, pravde, jednakosti, slobode, društvene empatije, socijalnog sklada itd.

Dakle šta je to realpolitika: Ovdje je ona metaforički definisana , kao politika troposfere. (Troposfera je sloj koji leži uz površinu Zemlje. Najniži je, najgušći i najtopliji dio zemljine atmosfere 

Označavamo je kao troposfernom politikom budući da je na jednoj strani, kao i prirodna troposfera – najbliža gruboj zbilji zemaljskog života.

Realpolitika ovdje djeluje na tlu stvarne , krvave i nseretne zemlje, ali i na političkom nebu ideala, slobode , pravde , humanizma i slično. Upravo ova podvostručenost u našim uvidima determinira bit realpolitike kao javne šizofrenije.

U kojim se kontekstima i sa kakvim značenjima u javnom govoru politike i medija koristi sam termin realpolitika.

Ovdje se pod politikom podrazumijeva kao djelatnost utemeljena na razumu, normalnostima na (normativnom, kompromisnom, kooperativnom) a drugo političko se shvata kao sposobnost razlikovanja prijatelja od neprijatelja. – zbiljski prostor politike jeste prostor realpolitike.

Ona je živa stvarnost polemosta, borbe, konflikata, lukavstva, svireposti, pobjede i poraza.

Realpolitika i jeste politika u kojoj se na malima koplja lome.

Što se tiče država – vanjska politika moćne države, zemlje slijedi politički realizam ili logiku klasične realpolitike. (ona ovdje vodi računa o konkretnim interesima, o revnoteži međunarodnih snaga.

- Velikim silama realpolitika je važnija od sentimentalnog humanizma.

U žiži kritički orjentisane javne retorike stoji i javna politika Sjedinjenih Američkih Država. Tretira se ovdje kao paradigma realpolitike.

- Navodi se kako je njena politika globalna realpolitika

- To je realpolitika ekspanzije (ne teritorijalne nego ekonomske)

- Ona živi po pravilima realpolitike nadzirući vojne neprijatelje

- Upotreba sile i rat kao osnovni instrument diplomatije

- Američka realpolitika skriva interese međunarodnog i lokalnog realkapitalizma

(krupnog kapitala i velikog biznisa)

Što se tiče realpolitike u politologiji – ovaj fenomen ne zapaža se samo u svakodnevnom govoru komunikacijskih medija i javne politike. Ovaj fenomen je predmet naučnih elaboracija u politologiji i međunarodnimn odnosima.

Gledajući kroz historiju – pojam realpolitike se pojavljuje pod nazivom politički realizam ili realizam u politici a da pritom razlikujemo realizam od novog realizma.

Politički realizam je politička teorija prema kojoj se države u svojoj vanjskoj politici ponašaju ili bi se trebale ponašati prvenstveno u skladu s vlastitim nacionalnim interesom. Države prema političkim realistima nisu ograničene nikakvim moralnim načelima, već su ograničene jedino odnosima moći koji vladaju u međunarodnim odnosima.

Politički realizam: se smatra najstarijom teorijom međunarodne politike a kao njegove trvorce spominju se :

- Tukidid, (antički grk sa svojim deskripcijama peleponeskih ratova,- SUN CU drevni kinez sa knjigom umjeće ratovanja , dok kasnije dolaze i - Nikolo Makiaveli , Hobs

Kao Pursko- protenstantski utemeljitelj Njemačkog Rajha Oto Van Bizmark se smatra i utemeljiteljem realpolitike u 19 stoljeću.

Bitno je reći slijedeće, kao teorija i doktrina politike, politički realizam tj realpolitika smatra da se moralne norme ne primjenjuju na ponašanje države, koje trebaju da budu vođene isključivo brigom za nacionalni interes.

Ovdje prefiks REAL – odslikava prirodno stanje u spoljašnim odnosima između država u kojima se moralna gledišt asmatraju zakonom slabosti ili hipokrizije.

Politika realpolitike je ovdje formulisana u diskursu veza i odnosa između morala i državne politike. Ovom temom se dalje bave američki državnici kao što je Džordž Kenan,........................

Također, sada bih i spomenuo neke od ključnih komponenti realpolitičkog rezona a to su:

- Vanjska politika kao državna realpolitika mora biti ispražnjena do svega što pripada moralnom sentimenatlnom moralitetu , inter-nacionalnoj etici empatije , socijalnim emocijama solidarnosti, romantičarskom altruizmu.

U postratnim godinama poslije II svijetskog rata politički realizam se učvšćava i u djelima Henrija Morganta, H. Kara i postaje vodeća doktrina politike međunarodnih odnosa.

- Doktrnari realpolitike preferiraju uvid da se: međunarodna politika zasniva na politici moći – koja podrazumijeva posjedovanje vojne perfekcije ili vojne sile,

- i bespoštedna borba za ostvarivanje interesa,

- općeg napretka nacinalnih država kao najznačajnijih činilaca i sudionika svjetske politike.

Ovdje se zapaža da je su kategorije sile i interesa postavljene kao ključ razumijevanja svih međunarodnih problema. ZA Realiste , moć je temeljena na vojnoj sili oblikuje svjetski poredak. Snažna vojna sila je garant nacionalnoj sigurnosti.

Ovdje se govori kako je cijeli svijet nesavršen i kako svaka držžava može na osnovu svoje sile da ostvari svoje interese. – Međunarodni odnosi – borba za silu – sila je stalana i neizmjenjljiv element u razvooju međunarodne zajednice.

Kada bismo rekapitulirali dosadašnji dio možemo zaključiti slijedeće:

U anarhičnom međunarodnom sistemu svaka državaje primorana da se oslanja sa samu sebe i daje prednost sobstvenim nacionalnim interesima, što se u osnovi tumači kao opstanak države i odbrana terotorije.

Realisti ovdje insistiraju da se obrazac sukoba i saradnje unutar sistema država povinuije zahtjevima ravnoteže snaga – znači radi osiguranja nacionalne bezbjednosti da se države priključuju savezima. ( ukoliko ovi savezi predstavljaju i uspostavljaju ravnotežu snaga mogu osigurati duži period mira i međunarodne stabilnosti.

Dalje, realisti uvode jedan važan aspekt realpolitike a to je: načelo hijerarhije kao dominirajuće načelo odnosa u svjetskom sistemu država.

- U toj hijerarhiji (koja se zasniva na nejednakoj distribuciji moći, bogatstva , prirodnih resursa) njene čelne pozicije zauzimaju svakako velike sile.

Tokom 80 godina 20 stoljeća ovakva doktrina političkog realizme doživljava nagle promjene, unutrašnje promjene, što rezultira pojavom doktrine neorealizma .

Neorealisti i dalje priznaju vrhunski značaj moći ali teže da objasne događaje u odnosu na strukturu međunarodnog sistema , nego na ciljeve i ustrojstvo pojedinačnih država.

- Sada jedna od glavnih teza neorealista glasi da je sila u međunarodnim odnosima promjenjiva , tje da se državna sila u jednom području može nadomjesiti slabošću u nekom drugom.

- Američka vojna sila se može upotrijebiti kao nadomjestak u ekonomskom području.