Upload
vannhi
View
231
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
RentabilnostZnačenje i značaj rentabilnosti
Maksimiranje profitaMinimiziranje gubitaka
Prag rentabilnostiMerenje rentabilnosti
Sprovođenje i unapređenje rentabilnosti
Značenje i značaj rentabilnosti
Rentabilnost je sposobnost preduzeća da sa uloženim sredstvima ostvari maksimalni profit
Rentabilnost je: preduslov rasta i razvoja preduzeća izraz ekonomske i društvene odgovornosti
preduzeća izraz zarađivačke sposobnosti preduzeća
Maksimiranje profita Najrentabilniji ili profit-maksimirajući
obim određuje se na osnovu sledeća dva pristupa:
1. Ukupni troškovi-ukupan prihod 2. Prosečni troškovi-prosečan prihod
Pristup ukupni troškovi-ukupni prihod
Profit – maksimirajući obim kada je cena data, tj. na savršeno-konkurentskom tržištu
Profit – maksimirajući obim kada cena nije data, tj. na nesavršeno-konkurentskom tržištu
Pristup ukupni troškovi-ukupni prihod Pravilo: Preduzeće maksimira
ukupan profit na nivou obima, gde je razlika između ukupnog prihoda i ukupnih troškova najveća
Ukupni profit prema pristupu ukupni troškovi-ukupni prihod:
PrimerObim UPd UT Ukupni profit
0 0 12 -11 10 14 -42 20 15 53 30 17 134 40 20 205 50 25 256 60 35 257 70 50 208 80 81 -1
Pristup prosečni troškovi-prosečni prihod Profit-maksimirajući obim prema
pristupu prosečni troškovi-prosečni prihod kada je cena data i kada cena nije data
Pristup prosečni troškovi-prosečni prihod Ako je MPd > MT ukupan profit
može da se poveća, ako se poveća obim
Ako je MPd < MT ukupan profit može da se poveća, ako je smanji obim
Ako je MPd = MT ukupan profit je maksimalan
Pristup prosečni troškovi-prosečni prihod Pravilo: Preduzeće maksimira
ukupan profit na nivou obima, gde su marginalni troškovi jednaki marginalnom prihodu (MPd = MT)
Ukupni profit prema pristupu prosečni troškovi-prosečni prihod:
Primer
Obim MPd MT Ukupni profit
1 10 2 -42 10 1 53 10 2 134 10 3 205 10 5 256 10 10 257 10 15 208 10 31 -1
Maksimalni profit po jedinici Profit po jedinici je najveći na nivou
obima, gde je razlika između cene proizvoda i prosečnih ukupnih troškova najveća
Razlika između cene proizvoda i prosečnih ukupnih troškova najveća je u preseku krive prosečnih ukupnih troškova (PUT) i marginalnih troškova (MT)
Minimiziranje gubitaka Preduzeće posluje sa gubitkom, ako
je ukupan prihod manji od ukupnih troškova, odnosno ako je tržišna cena ispod prosečnih ukupnih troškova
Cilj poslovanja postaje minimiziranje gubitka
Gubitak se minimizira na osnovu kontribucionog profita
Kontribucioni profit po jedinici Kontribucioni profit po jedinici je razlika
između cene proizvoda (C) i prosečnih varijabilnih troškova (PVT), odnosno
Kontribucioni profit po jedinici = C – PVT Kontribucioni profit po jedinici je
doprinos fiksnim troškovima po jedinici proizvoda
Kontribucioni profit po jedinici Pravilo: Ako je kontribucioni profit
po jedinici pozitivan, tj. ako je tržišna cena veća od prosečnih varijabilnih troškova (C > PVT), preduzeće treba da posluje sa gubitkom, jer može da pokrije deo fiksnih troškova po jedinici
Ukupni kontribucioni profit Ukupni kontribucioni profit je doprinos
ukupnim fiksnim troškovima Ukupni kontribucioni profit je razlika
između ukupnog prihoda (UPd) i ukupnih varijabilnih troškova (UVT), odnosnoUkupan kontribucioni profit = UPd –
UVT
Ukupni kontribucioni profit Pravilo: Ako je ukupni kontribucioni
profit pozitivan, tj. ako je ukupan prihod veći od ukupnih varijabilnih troškova (UPd > UVT), preduzeće treba da posluje sa gubitkom, jer može da pokrije deo ukupnih fiksnih troškova
Nastavak poslovanja Poslovanje sa gubitkom, kada je
kontribucioni profit pozitivan Pravilo: Preduzeće minimizira
gubitke na onom nivou obima, gde je ukupni kontibucioni profit najveći
Ukupni kontribucioni profit je najveći na nivou obima, gde je razlika između ukupnih troškova i ukupnog prihoda najmanja i gde su marginalni prihod i marginalni troškovi jednaki
Nastavak poslovanja Poslovanje sa gubitkom, kada je kontribucioni
profit jednak nuli Iz prihoda mogu da se pokriju samo varijabilni
troškovi, a gubitak preduzeća jednak je fiksnim troškovima
Preduzeće je indiferentno u pogledu toga da li da nastavi da posluje sa gubitkom, ili da privremeno zatvori fabriku
U oba slučaja, kratkoročni gubitak jednak je fiksnim troškovima, što znači da nezavisno od toga da li će nastaviti ili prekinuti poslovanje, preduzeće ne može da pokrije fiksne troškove
Prestanak poslovanja Poslovanje sa gubitkom, kada je
kontribucioni profit negativan Kada je cena manja od prosečnih
varijabilnih troškova (C < PVT), odnosno kada je ukupni prihod manji od ukupnih varijabilnih troškova (UPd < UVT), preduzeće treba da donese odluku o prestanku poslovanja
Prestanak poslovanja Pravilo: Ako je ukupan prihod manji
od ukupnih varijabilnih troškova, a cena proizvoda manja od prosečnih varijabilnih troškova, gubici se minimiziraju, kada se donese odluka o prestanku poslovanja, zato što je, u ovom slučaju, gubitak jednak fiksnim troškovima
Prag rentabilnosti Prag rentabilnosti, ili donja i gornja
tačka apsolutne rentabilnosti ili prelomna tačka poslovanja određuje se na osnovu pristupa: Ukupni troškovi-ukupni prihod (UT-
UPd) Prosečni troškovi-prosečni prihod (PT-
PPd)
Prag rentabilnosti: UT-UPd Pravilo: Ako je ukupan prihod veći
od ukupnih troškova, preduzeće ostvaruje profit, a ako je ukupan prihod manji od ukupnih troškova, preduzeće pravi gubitak
Prag rentabilnosti: PT-PPd Pravilo: Ako je tržišna cena veća od
prosečnih ukupnih troškova, preduzeće ostvaruje profit, a ako je cena manja od prosečnih ukupnih troškova, preduzeće pravi gubitak
Merenje rentabilnosti Dva pristupa merenja rentabilnosti –
računovodstveni i ekonomski pristup Računovodstveni pristup bazira se na
računovodstvenom konceptu profita i naziva se prinosni metod
Ekonomski pristup merenja rentabilnosti bazira se na konceptu ekonomskog profita i naziva se pristup dodate ekonomske vrednosti
Računovodstveni pristup merenja rentabilnosti Računovodstveni pristup merenja
rentabilnosti zasniva se na konceptu računovodstvenog profita, a rentabilnost se meri poređenjem ostvarenog profita, ili prihoda sa uloženim sredstvima, u zavisnosti od pokazatelja rentabilnosti, koji se izračunava
Podaci o ostvarenom profitu, prihodu i uloženim sredstvima obezbeđuju se iz računovodstvenih izveštaja preduzeća, odnosno iz bilansa stanja i bilansa uspeha
Računovodstveni pristup merenja rentabilnosti Koristi se veliki broj pokazatelja
rentabilnosti, jer ne postoji jedan pokazatelj koji može da izrazi rentabilnost svih segmenata poslovanja
U praksi se najčešće koriste pokazatelji rentabilnosti preduzeća i pokazatelji rentabilnosti pojedinih poslovnih aktivnosti
Pokazatelji rentabilnosti preduzeća Cilj merenja rentabilnosti preduzeća je da se
kvantifikuje efikasnost upravljanja ukupnom imovinom preduzeća
Pokazatelji rentabilnosti preduzeća su indikatori njegove zarađivačke sposobnosti i pokazuju da li se uložena sredstava efikasno koriste
Pokazatelji rentabilnosti preduzeća su: 1. Neto rentabilnost 2. Prinos na ukupna sredstva3. Prinos na vlasnički kapital4. Prihod po akciji
Neto rentabilnost Neto rentabilnost izračunava se deljenjem
profita posle oporezivanja sa prodajom Neto rentabilnost se izražava u procentima i
pokazuje prinos od prodaje, odnosno koliko se profita ostvari na svaki dinar od prodaje
Neto rentabilnost je instrument politike prodaje, zato što pokazuje sposobnost preduzeća da proizvodi i prodaje rentabilne proizvode
Neto rentabilnost je indikator da li su proizvodi prihvaćeni na tržištu, ili ih treba zameniti proizvodima, koji će omogućiti veći prinos od prodaje i rast neto renabiliteta
Prinos na ukupna sredstva Prinos na ukupna sredstva izračunava se deljenjem
profita, posle oporezivanja, sa ukupnim sredstvima preduzeća
Prinos na ukupna sredstva izražava se u procentima, i predstavlja najšire merilo rentabililiteta preduzeća, zato što pokazuje prinos i vlasnika i kreditora na ukupno uložena sredstava, tj. na sredstva, koja su obezbedili i vlasnici i kreditori
Prinos na ukupna sredstva dovodi u odnos profit, koji stoji na raspolaganju za raspodelu vlasnicima i kreditorima, sa ukupnim sredstvima i izražava prinos na knjigovodstvenu vrednost ukupnih sredstava
Prinos na vlasnički kapital Prinos na vlasnički kapital je odnos između
profita, posle oporezivanja, i vlasničkog, ili akcionarskog, kapitala i izražava prinos na knjigovodstvenu vrednost vlasničkog kapitala preduzeća (vlasnički kapital sastoji se od običnih akcija, dodatno uplaćenog kapitala i zadržanog profita)
Prinos na vlasnički kapital pokazuje prinos koji su ostvarili vlasnici na uloženi kapital
Prinos na vlasnički kapital je jedan od osnovnih merila rentabiliteta i efikasnosti upotrebe uloženog kapitala, iz ugla vlasnika preduzeća
Prihod po akciji Prihod po akciji je, za vlasnike, najznačajniji
pokazatelj rentabilnosti preduzeća Prihod po akciji izračunava se, kada se profit,
posle oporezivanja, podeli sa prosečnim brojem emitovanih akcija preduzeća
Prihod po akciji se izražava kao novčani, odnosno dinarski iznos po akciji i razlikuje se od preduzeća do preduzeća, tj. zavisi od njihove zarađivačke sposobnosti
Zarađivačku sposobnost preduzeća vlasnici ocenjuju na osnovu ovog pokazatelja, čija je vrednost široko dostupna informacija (objavljuje se u finansijskoj štampi)
Pokazatelji rentabilnosti poslovnih aktivnosti Merenje rentabilnosti poslovnih aktivnosti
treba da pokaže da li se angažovana sredstava efikasno koriste
Rentabilnost poslovnih aktivnosti izračunava se poređenjem prodaje sa pojedinim vrstama angažovanih sredstava
Poređenje prodaje sa sredstvima treba da pokaže da li su angažovana sredstava dovoljna i da li mogu da podrže dati nivo poslovanja
Pokazatelji rentabilnosti poslovnih aktivnosti Najvažniji pokazatelji rentabilnosti
poslovnih aktivnosti su: 1. Koeficijent obrta ukupnih sredstava 2. Koeficijent obrta osnovnih sredstava 3. Koeficijent obrta naplativih potraživanja4. Prosečan period naplate potraživanja 5. Koeficijent obrta zaliha 6. Prosečno vreme obrta zaliha
Koeficijent obrta ukupnih sredstava Koeficijent obrta ukupnih sredstava je odnos
između prodaje i ukupno angažovanih sredstava i izračunava se deljenjem prodaje sa ukupnim, tj. osnovnim i obrtnim sredstvima
Koeficijent obrta ukupnih sredstava izražava se kao decimalni broj i pokazuje koliki se prihod ostvari na svaki dinar uložen u ukupna sredstava
Koeficijent obrta ukupnih sredstava pokazuje da li se ukupna angažovana sredstva efikasno koriste i da li su angažovana sredstva dovoljna za dati za nivo prodaje
Koeficijent obrta osnovnih sredstava Koeficijent obrta osnovnih sredstava je odnos
između prodaje i osnovnih sredstava Koeficijent obrta osnovnih sredstava pokazuje
koliki se prihod ostvari na svaki dinar uložen u osnovna sredstava
Koeficijent obrta osnovnih sredstava izračunava se deljenjem prodaje sa osnovnim sredstvima, i izražava se kao decimalni broj
Koeficijent obrta osnovnih sredstava izražava efikasnost upotrebe osnovnih sredstava, tj. fabrike, zgrada, opreme, mašina i pokazuje stepen iskorišćenosti osnovnih sredstava
Koeficijent obrta osnovnih sredstava Vrednost koeficijenta obrta osnovnih
sredstava zavisi od karakteristika procesa proizvodnje, odnosno od radno-kapitalne intenzivnosti procesa proizvodnje
Preduzeća, čiji je proces proizvodnje kapitalno-intenzivan imaju nižu vrednost ovog pokazatelja od preduzeća, čiji je proces proizvodnje radno-intenzivan
Koeficijent obrta naplativih potraživanja Koeficijent obrta naplativih potraživanja
naziva se i koeficijentom obrta kupaca i izražava se kao odnos prodaje i naplativih potraživanja
Koeficijent obrta naplativih potraživanja pokazuje efikasnost naplate potraživanja, koja nastaju kada preduzeće odobrava potrošačke kredite, tj. prodaje na kredit
Koeficijent obrta naplativih potraživanja Visoka vrednost koeficijenta, koji se
izražava kao decimalan broj, govori o efikasnoj politici kreditiranja i efikasnosti naplate, dok nizak koeficijent obrta govori o lošoj kreditnoj politici, i niskoj efikasnosti naplate
Izuzetno visok koeficijent naplate može da znači da su uslovi kreditiranja strogi, što može da dovede do pada prodaje i profita
Prosečan period naplate potraživanja Prosečan period naplate potraživanja izračunava
se kao odnos između broja dana u godini, tj. 360 i koeficijenta obrta naplativih potraživanja
Prosečan period naplate potraživanja pokazuje prosečno vreme naplate potraživanja
Prosečan period naplate potraživanja varira između preduzeća i grana, i zavisi od veličine prodaje na kredit (na primer, prosečan period naplate potraživanja u samostalnim trgovinskim radnjama je samo 3 dana, jer većina kupaca plaća u trenutku kupovine, dok kod velikih supermarketa, ili robnih kuća iznosi oko 30 dana)
Koeficijent obrta zaliha Koeficijent obrta zaliha izračunava se
deljenjem prodaje sa prosečnim zalihama Koeficijent obrta zaliha može da se
raščlani na parcijalne koeficijente obrta pojedinih vrsta zaliha: koeficijent obrta zaliha materijala, koeficijent obrta nedovršene proizvodnje, i koeficijent obrta zaliha gotovih proizvoda
Koeficijent obrta zaliha pokazuje efikasnost upravljanja zalihama
Koeficijent obrta zaliha Koeficijent obrta zaliha konkretnog
preduzeća može da bude veći ili manji, što zavisi od njegove prodaje
Ukoliko preduzeće prodaje male, jeftine proizvode imaće mnogo veći koeficijent obrta zaliha, nego ako prodaje velike i skupe proizvode
Prosečno vreme obrta zaliha
Prosečno vreme obrta zaliha pokazuje prosečan broj dana, za koji preduzeće obrne svoje zalihe
Prosečno vreme obrta zaliha izračunava se kada se broj dana u godini, tj. 360 podeli sa odgovarajućim koeficijentom obrta zaliha
Prosečno vreme obrta zaliha razlikuje se od preduzeća do preduzeća i zavisi od grane (u trgovini, na primer, iznosi 7-15 dana, supermarketi i trgovine automobilima obrću zalihe za 60-70 dana, dok prodavnice sezonske robe svoje zalihe obrću za 90-100 dana)
Sintetički izraz rentabilnosti Računovodstveni pristup merenja
rentabilnosti je parcijalni pristup sa velikim brojem pojedinačnih pokazatelja
Parcijalni prokazatelji ne mogu da obezbede celovito merenje i izražavanje rentabilnosti
Zato se koristi sintetički izraz rentabilnosti, koji povezuje parcijalne pokazatelje rentabilnosti i koji omogućava da se analizom njihovog međusobnog odnosa odredi ukupna rentabilnost preduzeća
Sintetički izraz rentabilnosti Sintetički izraz rentabilnosti
povezuje pokazatelje rentabilnosti preduzeća (leva strana slike) i pokazatelje rentabilnosti poslovnih aktivnosti (desna strana slike)
Sintetički izraz rentabilnosti Pokazatelj neto rentabilnosti je odnos između
profita i prodaje, a profit je razlika između prodaje i ukupnih troškova
Pokazatelj obrta ukupnih angažovanih sredstava je odnos između prodaje i ukupnih angažovanih sredstava, a ukupna angažovana sredstva su zbir osnovnih i obrtnih sredstava.
Množenjem neto rentabilnosti sa koeficijentom obrta ukupno angažovanih sredstava dobija se prinos na ukupna sredstava, koji predstavlja sintetički izraz rentabilnosti, odnosno
Neto rentabilnost x Koeficijent obrta ukupnih sredstava = Prinos na ukupna sredstava
Sintetički izraz rentabilnosti Prednost sintetičkog izraza rentabilnosti
sastoji se u tome što, povezivanjem parcijalnih pokazatelja, omogućava da se ustanovi promena, kao i uzroci promene rentabilnosti, jer se ukupna rentabilnost, tj. prinos na ukupna sredstava posmatra kao rezultat uzajamnog delovanja, ili interakcije parcijalnih pokazatelja
Sintetički izraz rentabilnosti predstavlja osnovu za sprovođenje i unapređenje rentabilnosti, jer omogućava da se ustanove uzroci promene rentabilnosti
Standardi rentabilnosti Pokazatelji rentabilnosti, koji se baziraju na
računovodstvenom pristupu, su indikatori relativne rentabilnosti, što znači da njihova vrednost može da se odredi poređenjem
Vrednost pokazatelja rentabilnosti može da se odredi na dva načina:
1. Prvi. Pokazatelji rentabilnosti izračunavaju se za nekoliko godina, i onda se porede da bi se odredilo da li, tokom vremena, rentabilnost raste ili opada
2. Drugi. Pokazatelji rentabilnosti izračunavaju se za projektovani, ili tzv. pro forma izveštaj, i onda se porede sa sadašnjim ili prošlim pokazateljima
Poređenje omogućava da se oceni rentabilnost preduzeća u odnosu na rentabilnost sličnih preduzeća u grani, ili u odnosu na prosek grane, u određenom periodu
Standardi rentabilnosti američkih industrijskih
preduzeća zbirno od 1985. do 1991.
Godina Neto rent. (%) Prin.na vlasnički kap.(%)
1985 3,8 10,11986 3,7 9,51987 4,9 12,81988 6,0 16,11989 5,0 13,61990 4,0 10,71991 2,9 7,5
Ekonomski pristup merenja rentabilnosti Ekonomski pristup merenja
rentabilnosti zasniva se na konceptu ekonomskog profita
Pokazatelji rentabilnosti, koji se zasnivaju na ekonomskom pristupu merenja su:
1. Dodata ekonomska vrednost 2. Prinos na dodatu vrednost
Dodata ekonomska vrednost Dodata ekonomska vrednost
izračunava se, kada se ostvareni profit umanji za troškove kapitala, i pomnoži sa kapitalom, koji su vlasnici uložili u preduzeće, odnosno
Dodata ekonomska vrednost = Profit – Troškovi kapitala x Kapital
Dodata ekonomska vrednost Ako je dodata ekonomska vrednost pozitivna, to
znači da vlasnici ostvaruju veći prinos, nego da su kapital uložili u neko drugo preduzeće, istog ili sličnog stepena rizika
Ako je dodata ekonomska vrednost negativna, to znači da su vlasnici propustili da ostvare veće prinose, zato što kapital nisu uložili u neko drugo preduzeće, istog, ili sličnog, stepena rizika, ali čija je zarađivačka sposobnost veća
Kada se rentabilnost izražava na osnovu dodate ekonomske vrednosti, potrebno je odrediti troškove kapitala
Troškovi kapitala Troškovi kapitala su oportunitetni troškovi
ulaganja u sledeću najbolju upotrebu istog, ili sličnog, stepena rizika
Troškovi kapitala se definišu kao razlika između troškova uzimanja i davanja zajma
Razlika između troškova uzimanja i davanja zajma je najbolji pokazatelj oportunitetnih troškova ulaganja u sledeću najbolju upotrebu, istog ili sličnog stepena rizika
Troškovi kapitala Troškove kapitala nije lako proceniti, zato
što postoji veliki broj upotreba kapitala, istog, ili sličnog, stepena rizika
Troškovi kapitala zavise od izvora iz kojih se kapital nabavlja
Različiti izvori kapitala (sopstveni ili dug) imaju različitu cenu
Troškovi kapitala zavise i od odnosa između duga i vlasničkog kapitala, tj. od racia zaduženosti (dug/vlasnički kapital)
Troškovi kapitala Proračun troškova kapitala vrši se
prema izvorima, iz kojih se kapital nabavlja
Najveći broj preduzeća kapital nabavlja iz sledeća tri izvora: Zadržani profit Akcije Dug
Troškovi kapitala zavise od relativnog učešća svakog od ova tri izvora kapitala u ukupnim troškovima finansiranja
Troškovi kapitala Troškovi kapitala se izračunavaju kao
ponderisani prosek tri osnovna izvora kapitala, srazmerno njihovom učešću u ukupnim troškovima finansiranja
Njihov udeo se određuje uz uvažavanje činjenice da reinvestirani profit može i da se pozajmi, da se na dividende ne plaća kamata, ali se plaća porez, a da se na dug plaća kamata, ali se ne plaća porez
Dodata ekonomska vrednost Dodata ekonomska vrednost se
izračunava, kada se profit umanji za troškove kapitala i pomnoži sa kapitalom, koji je uložen u preduzeće
Dodata ekonomska vrednost znači veće prinose od troškova kapitala
Sve dok je stopa prinosa na uloženi kapital veća od troškova kapitala, firma može da poveća profit i rentabilnost
Dodata ekonomska vrednost Dodata ekonomska vrednost je
najadekvatniji pokazatelj rentabilnosti sa stanovišta vlasnika kapitala, jer se efikasnost korišćenja sredstava meri na osnovu
To znači da vlasnici-investitori mogu da znaju prinos, koji su propustili ulaganjem kapitala u konkretno preduzeće
Dodata ekonomska vrednost Rentabilnost mnogih preduzeća
merena dodatom ekonomskom vrednošću bila je daleko niža, a u pojedinim slučajevima i negativna, nego merena prinosnim metodom ili primenom drugih merila
Prinos na dodatu vrednost Prinos na dodatu vrednost meri
rentabilnost čitavog procesa reprodukcije, tj. rentabilnost svakog segmenta proizvodno-troškovnog lanaca, i pokazuje koliki je doprinos jednog preduzeća u stvaranju vrednosti
Prinos na dodatu vrednost Računovodstveni pokazatelji
rentabilnosti mere rezultate procesa Merenje rezultata ne obezbeđuje sasvim
preciznu informaciju o samim procesima, njihovoj povezanosti i načinu na koji generiraju vrednost
Za razliku od računovodstvenih pokazatelja rentabilnosti, prinos na dodatu vrednost omogućava da se kvantifikuju ne samo rezultati, već i procesi koji generiraju rezultate
Prinos na dodatu vrednost Prinos na dodatu vrednost je odnos
između profita, pre oporezivanja, i dodate vrednosti
Dodata vrednost je razlika između prihoda i troškova svakog segmenta lanca vrednosti od nabavke sirovina i svih ostalih inputa, preko proizvodnje, do distribucije gotovih proizvoda krajnjim potrošačima
Prinos na dodatu vrednost Prinos na dodatu vrednost pokazuje prinos, koji
jedno preduzeće "dodaje" u lancu vrednosti Dodata vrednost je operacionalizacija koncepta
lanca vrednosti Primenu ovog pokazatelja, u praksi, ograničava
nedostatak potrebnih podataka, jer dodata vrednost ne može da se izračuna iz standardnih finansijskih izveštaja, gde se ukupni troškovi, još uvek, dele na direktne i režijske troškove, a ne prema aktivnostima u lancu vrednosti