Romantizam

Ludwig van Beethoven(1770-1827) – posljedni bečki klasičar i prvi romantičar. Rođen u Bonnu, dolazi u Beč da uči od najvećih Mazarta i Haydna. Aristokracija ga obasipa darovima. U 29. Godini osjetio je prve simptome gluhoće. S 44 godine prestaje dirigirati i nastupati pred publikom zbog gluhoće. Njegova djela govore o radosti i ljubavi prema životu, ljudima i Bogu. Umro je u Beču (20 000 na sprovodu). Smatrao je da glazba čini ljude boljima. Većinom je skladao djela klasičnog instrumentalnog ciklusa (sonate, koncerte, simfonije i komorne vrste), a samo jednu operu i nekoliko misa. Dramatičnost svojih skladbi postiže kontrastima tempa, dinamike, iznenadnim pauzama itd.

SIMFONIJE-9 simfonija-> Biblija za dirigente-nisu pisane po narudžbi-svaka od njih je neponovljiv, jedinstven umjetnički doživljaj, duže su od Mozartovih i Haydnovih-dramatične su-najčešće sonatni oblik (ekspozicija, provedba i repriza)

Primjeri: L. van Beethoven: Simfonija br. 5 u c-molu, op.67 – 1. Stavak: Allegro con brioSimfonija br.9 u d-molu, op. 125 – 4. Stavak

SONATE-32 glasovirske sonate -> Biblija za pijaniste-Beethoven – izvrstan pijanist

Primjer: Sonata za glasovir u c-molu, op.13, Patetična

Uvod u glazbeni stil

-porast broja stanovništa -> glazba pripada cijeloj populaciji, glazbena se umjetnost demokratizirala (od vremena Mozarta)-slobodni umjetnik –romantički glazbenici preetežito skladaju zbog vlastite, unutarnje potrebe, a ne zbog narudžbe. Njihov cilj nije bio samo ugoditi suvremenicima, već ostaviti poruku budućim naraštajima.

-virtuoz – vrhunski glazbenik, popularni u prvoj polovici 19.stoljeća, nastupali su u građanskim salonima, koncertnim dvoranam ili opernim kućama (Niccoló Paganini – violina, Franz Liszt – klavir)Primjeri: Niccoló Paganini: Koncert za violin i orkestar u h-molu br.2, 3.stavak: La Campanella (Zvono)Franz Liszt: Velike etide prema Paganiniju, La Campanella, etida br. 3 u gis-molu

-Franjo Kežma – najveći hrvatski violinist 19.stoljeća, imao je kratku karijeru. Bio je jedno vrijeme i koncertni majstor berlinskog orchestra, ali u 19.godini života umire-kućno muziciranje – glazba postaje dio uobičajanje izobrazbe i symbol društvena statusa. Većina kuća posjedovala je glasovir.-glazbena društva – krajem 18. i 19. stoljeću zbog demokratizacije glazbe osnivaju se glazbena društva koji osnivaju amaterske zborove i orkestre, priređuju javne koncerte i osnivaju glazbene škole-1827.g. osnovano zagrebačko glazbeno društvo, danas se naziva Hrvatski glazbeni zavog-pjevačka društva – u Njemačkoj i slavenskim zemljama, stvaraj nužne temelje profesionalnog glazbenog života. Hrvatska pjevačka društva: Zora u Karlovcu, Kolo u Zagrebu, Lipa u Osijeku…

Glazbene značajke stila

Melodija-slijed tonova različite visine i trajanja koji se doživljavaju kao cjelina-lijepe, pijevne, izražajne, široka linija-lirski karakter – zbog vokalne (pjevne) melodike-melodijske linije – nemaju više jasnu simetričnost, nego zbog dugog daha imaju i velika proširenja

Harmonija-glazbeno teoretska disciplina koja proučava akorde-bogata, česte promijene akorada koji pojačavaju nijanse osjećaja-česte i brze promijene tonalitetaPrimjer: Frédéric Chopin: PReludij u e-molu, op.28 br.4

Metar-broj doba u taktu-mjere se najčešće mijenjaju tijekom skladbe-spajanje dvodobne i trodobne mjere

Ritam-niz tonova i stanki različitog trajanja-raznovrsan, kratke notne vrijednosti

Tempo-brzina izvođenja-česte promijene koje pridonose i promijenama ugođaja

Dinamika-glasnoča izvođenja-širanje granica dinamike, od fff (fortissimo posibile) do ppp (pianissimo posibile)

Glazbala i izvođački sastavi -orkestar – 4 orkestralne skupine (gudači, drveni i limeni puhači i udaraljke) u romantizmu se povećao broj izvođača, brojčano je orkestar narastao do 100 glazbenika-dirigent – reproduktivni umjetnik koji upravlja orkestralnom izvedbom pomoću štapića, ruku i raznih pokreta tijela, usklađuje sviranje orchestra i stvara cjelokupnu zvukovnu sliku, osmišlja interpretaciju

Glazbene vrste

-skladateljima odgovaraju i minijature i monumentalne orkestralne vrste-produžuju trajanje simfonia, sonata, koncerata, komornih djela i opera

Nove glazbene vrste Stare glazbene vrsteGlasovirska minijatura

Jednostavačne Solo popjevkaSimfonijska pjesmaKoncertna uvertira

Romantična suita SimfonijaBalet Sonata

Višestavačne ConcertKomorne vrsteOpera

Jednostavačne vrste

Glasovirska minijatura-glasovir – car instrumenata-u romantizmu je usavršena mehanika glasovira: glazbalo ima veći opseg tonova i zvukovni volimen te jaču izražajnost-skladatelji: Robert Schumann, Franz Schubert, Frédéric Chopin, Franz Liszt – profinjena i bogata izražanost glasovira-popularne glasovirske minijature – kratke instrumentalne skladbe koje traju nekoliko minuta, služile su za opisivanje ugođaja, raspoloženja i maštanja, a izvodile su se na intimnim koncertima u građanskim salonima ili na amaterskom kućnom muziciranju-nazivi za glasovirske minijature: pjesma bez riječi, nokturno, uspavanka, romansa, serenade, poema, legenda…-česti su ciklusi ili zbirke minijatura: Lieder ohne Worte (Pjesme bez riječi) Felixa Mendelssohna i Kinderszenen (Dječiji prizori) Roberta Schumanna

Primjeri: Frédéric Chopin: Nocturno u Es-duru, op.9, br.2Robert Schumann: Kinderszenen (Dječiji prizori) op. 15 – Träumerei (Sanjarenje)Ferdo Livadić: Nokturno u fis-molu

-Frédéric Chopin (1810-1849) – odrastao u Varšavi i smatrao se Pljakom (iako mu je otac bio Francuz). Kao mlad očaravao je publiku svojim osebujnim stilom sviranja i skladanja. Koncertirao je u Austriji i Njemačkoj, a uglavnom je izvodio svoja djela. Odlaskom u Pariz osvaja svijet aristokratskih salona. Više je volio svirati u intimnim salonima nego u koncertnim dvoranama, javno je nastupao svega 30ak puta. Umire u 39.godini života od tuberkuloze, a po njegovoj želji na pogrebu svirali su Mozartov Requiem. Njegova glazba zvuči poetično i imrpovizacijski, uglavnom zbog laganog ubrzavanja i usporavanja tempa. Skladao je poljske narodne plesove, valcere, nokturna, preludije, etide, balade, sonata i dva koncerta za glasovir.

-Robert Schumann (1810-1856)- u 20.godini života odlučio je postati pijanistom, ali nakon nezgode pri vježbanju, morao je odustati od karijere pijanista te se posvetio skladanju. S godinama postajao je sve osjetljiviji i povučeniji, sve je češće padao u depresiju, smješten je u sanatorij gdje dvije godine kasnije i umire. Njegova se lirska narav očituje u njegovim glasovirskim minijaturama i solo pjesmama, ali skladao je i simfonije te komorne vrste. U svojoj 24.godini osnovao je glazbeni časopis (Die Neue Zeitschrift fur Müsik) u kojemu je pisao o Beethovenu, Chopinu, Berliozu i Brahamsu, te se borio protiv ispraznog virtuoziteta. Pisao je pod tri pseudonima.

Solo popjevka

-vokalno-instrumentalna jednostavačna skladba za glas i klasovir-idealna za izražavanje trenutačnih promjena raspoloženja-odgovarala salonskom kućnom muziciranju (vole ih i izvođači i skladatelji)-nastoji se potpuno stopiti poezija i glazba prenosteći u glazbu ugođaj i poruku pjesme-često se povezuju u cikluse: Zimsko putovanje (Die Winterreise) Franza Schuberta i Pjesnikova ljubav (Dichterliebe) Roberta Schumanna-naziva se još i Lied (njem.pjesma) jer je većina skladatelja solo popjevki bila podrijetlom iz Austrije ili NjemačkePrimjeri:Franz Schubert: Heidenröselein (Ružica u gaju)Vatroslav Lisinski: RibarFranz Schubert: Der Erkönig (Vilinski kralj)

Tri načina uglazbljavanja teksta:-strofni oblik – ista melodija u svim kiticama teksta, lakopamtljiva

- jednostavni tekstovi - glasovirska dionica – jednostavna, podređena vokalnoj

-varirani strofni oblik – u nekim kiticama glazba ima istu, a u nekim različitu melodiju-prokomponirani oblik – uvijek nova melodija od početka do kraja teksta

- melodija je oblikovana prema sadržaju teksta- glasovirska pratnja je ravnopravna s glasom pjesme- uvod – preludij; zaključak, komentar – postludij

-Franz Schubert (1797-1828) – prvi veliki majstor solo pjesme. Živio je isključivo od skladanja. Rođen i živio u Beču. Najčešće je skladao solo popjevke i glasovirske minijature, ali i dvije simfonije, misu i operu. Nije se družio s aristokracijom, već je vrijeme provodio skladajući i u društvo prijatelja (često su u stanovima pjevali i svirali Schubertova djela).

Simfonijska pjesma-jednostavačno programno orkestralno djelo-programna glazba – instrumentalna glazba koja pokušava opisati izvanglazbene sadržaje-sadržaj – naznačen naslovom ili popratnim tekstom (program) -teme: priroda, vlastiti život, povjesni događaji, umjetničke slike, književna djela…-skladatelji: Franz Liszt, Bedrich Smetana i Richard StraussPrimjeri: Vatroslav Lisinski: VečerRichard Strauss: Till Eulenspiegels lustige Streiche, ulomak (Vesele ludorije Tilla Eulenspiegela)

Višestavačne vrste

Višestavačne vrste Izvođački sastaviSonata Glasovir

Solo glazbalo + glasovirSimfonija Simfonijski orkestarKoncert Solo glazbalo + orkestarKomorne vrsteGudaći kvartet 2 violine, viola i violončelo

1. stavak 2. stavak 3. stavak 4. stavakBrzi Polagani Umjereni, plesni RondoSonatni oblik Trodjelni oblik Složeni trodjelni oblik Sonatni oblik

Tema s varijacijamaSonatni oblik

Simfonija-zlatno stoljeće orkestralne glazbe-glavna vrsta orkestralne glazbe, prolagođena naglašenoj osjećajnosti romantizma-sadržajno bogatija i duža-skladatelji skladaju sve manji broj simfonija: Beethoven (9), Franz Schubert (9), Antonin Dvorák (9), Gustav Mahler (9), Anton Bruckner (9), Petar Iljič Čajkovski (6), Robert Schumann (4)…-mijenja se uobičajen broj i raspored stavaka, a svaki pojedini stavak ima proširenu građu-ista tema u onekoliko stavaka – ujedinjavanje dugog trajanja-bogatije izražajne mogućnosti velikog orkestra – sve veća važnost puhaćih glazbala-često se uvode izvanglazbeni sadržaji (programne simfonije) – Hector Berlioz, Franz Liszt i Gustav Mahler

-Antonin Dvorak (1841-1904) – skladatelj, orguljač i dirigent. Predstavnik češkog nacionalnog stila. Bio je nastavnik i ravnatelj Praškoga konzervatorija nekoliko godina. Najizvođenija djela: 9.simfonija i Koncert za violončelo i orkestar. Skladao većinom instrumentalna djela (simfonije, simfonijske pjesme, uvertire, solističke koncerte, komorna i glasovirska djela)

-Gustav Mahler (1860-1911) – veliki austrijski simfoničar i dirigent. 10 godina ravnao je Bečkom operom – vrhunac njegove dirigentske karijere. Bio je depresivan i mračan, potresla ga je smrt kćerke. Njegova glazba je poput njegovog životopisa, česti su zvuci iz života.

Primjeri: Hector berlioz: Fantastična simfonija u C-duru, op. 14, Epizoda iz života jednog umjetnika – 5.stavak: San o vještičjem sijeluAntonin Dvorak: Simfonija br. 9 u e-molu, op.95, Iz Novoga svijeta

Gustav Mahler: Simfonija br.5 u cis-molu – 4. Stavak: Adagietto, ulomak

Koncert-instrumentalna trostavačna skladba za solo glazbalo i orkestar-odnos ugođaja stavaka: brzi-polagani-brzi-duži nego klasicitstički-uloga: pokazati virtuozitet solista-ravnopravniji odnos solista i orkestra u izvođenju tema-najčešće za glasovir i violinPrimjer: Petar Iljič Čajkovski: Koncert za glasovir i orkestar u b-molu op. 23, br 1 – 1. Stavak: Allegro non troppo e molto maestoso (Ne odviše brzo i jako svečano)

-Petar Iljič Čajkovski (1840-1893) – napoznatiji ruski skladatelj. Diplomirao je na petrogradskom konzervatoriju, a potom predavao harmoniju na moskovskom konzervatoriju. Skladao je simfonije, uvertire, suite, koncerte, komorna i glasovirska djela, opere (Pikova dama) i balete (Labuđe jezero, Ščelkunčik, Trnoružica).