ROMANTIZAM

I u likovnoj umjetnosti slično kao i u književnosti, romantizam se javlja kao reakcija na neoklasicizam koji

je svojom poetikom sputavao punu slobodu individualnog stvaralaštva. Romantičari ponajprije

naglašavaju slobodu i razmah mašte, a izvorišta svojim temama traže prvenstveno u legendarnim i

povijesnim događajima te, nerijetko, i u narodnom pjesništvu. To vrijedi i za romantičarske slikare, koji

posebnu pozornost pridaju oblikovanju kompozicije i patetičnom izrazu, naglašenom koloritu te

uočljivom kontrastiranju. Romantičarska ljubav prema prirodi je uvelike povedala ljubav prema pejzažu

kao slikarskom motivu. Razlika između romantizma i klasicizmaje da se romantizam poziva na bližu

nacionalnu prošlost, a ne na daleku antiku, kao što je to slučaj sa klasicizmom. U romantizmu se javlja

osjedaj za prirodu, egzotično i religiozno. Romantičari ponajprije naglašavaju slobodu i razmah mašte, a

izvorišta svojim temama traže prvenstveno u legendarnim i povijesnim događajima te, nerijetko, i u

narodnom pjesništvu.

SLIKARSTVO ROMANTIZMA

Théodore Géricault, (1791. - 1824.), francuski slikar i grafičar kasnog klasicizma u čijem se slikarstvu

najavljuju romantizam i realizam. Slikanje uči kod Carlea Verneta, umjetnika koji je s naročitom ljubavlju

slikao konje. Ovaj motiv je zainteresovao Gericaulta još od dječačkih dana. On vrlo brzo prevazilazi

akademski klasicizam. Neke od najznačajnijih karakteristika Gericaultove umjetnosti izviru iz barokne

tradicije i Goyinog slikarstva. Imao je sve osobine koje čine umjetnika velikim, talenat, snagu, umješnost

ali je prereana smrt prekinula njegovo stvaralaštvo.

Splav Meduza, 1819., ulje na platnu, 491 × 716 cm,

Louvre, Pariz. Po povratku u Pariz inspirisan

Grosovim prikazima stvarnih događaja radi sliku

Splav Meduza. U junu 1816. regata Meduza je

doživjela brodolom. Od 400 putnika 149 je bilo na

splavu, a poslije 12 dana preživjelo je 15. nakon

spašavanja perživjeli su ispričali kako ih je kapetan

napustio otplovivši u sigurnost u čamcu za

spasavanje Da bi što sugestivnije i realističnije

prikazao agoniju preživjelih brodolomnika T.

Gericault je napravio maketu splava i posjedivao je preživjele brodolomnike i razgovarao s njima. Crtao je

i slikao bolesnike, utopljenike i smrtnike u posljednjem grču. Na slici je prikzan trenutak kad su

brodolomnici ugledali engleski brod koji de ih spasiti. On uspijeva da na jednom platnu ukomponira sve

krajnosti ljudskih osjedanja od uzbuđenja i radosti do očaja poludjelog oca koji razmišlja o svojoj nesredi

nad mrtvim sinom. Piramidalna kompozicija je naglašena s dva konopca vezana za jarbol, a postiže

vrhunac u grupi koja pridržava crnca koji maše. Kad je priča o brodu Meduza izašla u javnost izazvala je

ogroman skandal kao i sama slika. Neki su pomislili da je slikar želio da kritikuju francuskog kralja koji je

imenovao kapetana broda. Ovo je slika užasne smrti sa ljudskim bidima izloženim nemilosti prirodnih

sila. Rađena je oštirim realističkim pristuom. Pojava slike u zvaničnom Salonu 1819. označila je historijski

događaj prodor i afirmaciju romantizma.

Konjanik u napadu, 1812., uje na platnu, 292 × 194 cm, Louvre, Pariz. Slika je

izložena u Salonu. Svojom snagom i izražajnim kolritom izazvala je divljenje i

odobravanje ali istovremeno i nerazumijevanje i odbijanje.

Rimski kros,1817.papir kaširan na platno. 45 x 60 cm. Louvre,

Paris, France. Slika Rimski kros iz ovog perioda s prikazom

snažnih figura konja i konjanika u pokretu ukzuje na uticaj

Michelangela svojom dinamikom i snažnom plastičnom

modelacijom forme.

Derbi u Epsonu, 1821. ulje na platnu 92 x 123 cm. Louvre, Paris,

France. Malo platno na koje je sugestivno data iluzija kretanja

konja u galopu preko zelene livade ispod olujnog neba.

Po povratku u Pariz između 1822 i 1824. nastaje čitav niz ineresantnih portreta duševnik bolesnika

rađenin snažnim realističkim pristupom. Gericault je posjedivao bolnicu za duševne bolesnike gdje se

sprijateljio s dr. Étienne-Jean Georgetom, pionirom moderne psihijatrije i za njega naslikao deset

portreta duševnih bolesnika da bi ilustrovao različite tipove duševnih poremečaja. Zamisao i obrada tih

uljanih slika odlikuju se neposrednišdu koja podsjeda na F. Halsa.

Portret duševnog bolesnika(umišljeni vojnik), 1822-23, ulje na platnu, 82 x 66

cm, Colection Oscar Reinhart Am Romberholz, Winterhur, Swizerland. Lice

duševnog bolesnika rađeno slobodnim brzim potezima u maniri F. Halsa

govori o osjedaju nervoze ali i dase radi o jakom autoritrtu. Empatija kojom

umjetnik pokušava da dopre do iracionalnostiotuđene duše totalno izolirane

što naglašava i tamna neutralna pozadina čini ovaj portret još sugestivnijim

snažnijim.

Luda žena (manija kockanja) iz serije slika duševnih bolesnika, 1822-23. ulje

na platnu. 77 x 65 cm. Louvre, Paris, France.

Ludak (kleptoman) 1822. ulje na platnu 61 x 51 cm, Musée des Beaux-Arts,

Ghent, Belgium.

Luda starica (Opsesivna zavist), 1922., ulje na platnu, 72 × 58 cm, Lyon.

Eugène Delacroix (1798. - 1863.), francuski slikar. Glavni je predstavnik romantizma i nastavljač tradicije

Rubensa i venecijanskih slikara. Uz slike, ostavio je i dnevnik u kojem je iznio dragocjena zapažanja o

slikarstvu. Godine 1832. putuje u Alžir i Maroko, gdje dozrijeva njegov smisao za jake kolorističke

ekspresije. Delacroix je velikom upornošdu radio skice i studije svega što je vidio. Slikao je velike

kompozicije, u kojima je prikazivao dramatske momente iz povijesti i suvremenih zbivanja. Radio je i

portrete, osobito likove glazbenika. Time što je rehabilitirao boju kao počelo slikarske kreacije,

nagovijestio je impresionizam. Delacroix koristi snažan potez kista s opičkim efektima boje i svjetla koji

najvljuju impresionizam.Njegova strast ka egzotičnoj tematici uticala je na slikare simbolizma. On

preferira boju koju ne poderđuje čistodi konturnih linija i jasnoj i čvrstoj modelaciji forme. Smatra da

boja mora biti svečanost za oči.

Danteova barka, 1822,ulje na platnu 189 x 246 cm, Paris

Louvre. U središtu kompozicije je prikaz Dantea i Vergilija u

barci okruženoj snažnim plastično modelovanim nagim

muškim figurama-reminiscencija na ideale Michelangelove

poetike.

Pokolj na Hiosu, 1823-24. ulje na platnu 417 x 354 cm, Paris Louvre.

Grčki ustanak je tada privukao pažnju i izazvao simpatije u cijeloj

Evropi. Tako je nastala i ova slika s prikazom izmučenih mrtvih i

smrtno ranjenih tijela. Grčke porodice u iščekivanju smrti ili robstva.

Zvanična kritika je ovu sliku ocijenila kao vrijeđanje ukusa i shvatanja

ljepote. Međutim, Delacroix je ubrzo prepoznat kao vodedi slikar

novog pravca romantizma.Sliku je otkupila država. Njegov prikaz

stradanja i patnje je kontraverzan. To nije slavni herojski događaj

obojen patriotskim idejama kao što je Horacijeva zakletava, ved

samo prikaz katastrofe i stradanja.Mnogi su kritičari negativno

ocijenili rad.Umjetnik Antoine-Jean Gros nazvao je sliku masakrom

umjetnosti. Patos naglašen u prikazu djeteta koji doji mrtvu majku je

izuzetno snažan detalj kompozicije.Vidjevši radove Johna Constamblea ,slike i akvarele ,Delacroix je dva

dana prije izlaganja slike, izmijenio pozadinu nebo i udaljeni pejsaž na slici.

Grčka izdiše na ruševinama Missolonghija,1826. , ulje na platnu 213 x 142 cm ,

Musée des Beaux-Arts, Bordeaux. Tema grčkog ustanka je vezana i za sliku

Grčka izdiše na ruševinama Musolungija.Delacroix se naslikaom još jedno djelo

kao znak podrške Grcima u njihovoj borbi za nezavisnost referirajudi se na

oposadu Misolonghija od strane Turske vojske 1825..Grčki borac leži mrtav

zgnječen među stijenama. U cenru kompozicije je alegorijska figura nežaštidene

djvojke u grčkoj narodnoj nošnji koja djeluje poput sveca mučenika, s

obnaženim grudima i raširenim rukama. Grci su izabrali smrt i uništenje grada

umjesto predaje turskoj vojsci U pozadini je lik Maura koji likuje i olujno nebo.

Zvučni kolorit ukazje da je Delacroix bio rubensovac prvog ireda.Kompozicija je zamišljena kao spomenik

stanovniicima Missolonghija i ideji slobode koja se suprostavlja tiraniji. Ovaj događaj je zainteresirao E.

Delacroixa ne samo zbog saosjedanja s grčkim narodom ved i zbog toga što je pjesnik Byron kojeg je

izuzetno cijenio izgubio život u Grčkoj borbi za nezavisnost.

Sardanpalova smrt,1827., ulje na platnu 395 x 495 cm, Pariz

Louvre. Slika Sardanpalova smrt nastala je 1827.g., a od

kritike gotovo jednoglasno primljena je

nepovoljno.Delacroix prikazuje tragičnu sudbinu Asirskog

vladara Sardanpala. Izuzetno dinamična i dramaična

kompozicija s figurama konjanika i nezaštidenih haremskih

dama koje ne mogu izbjedi smrt. Zatočeni asirski vladar

mirno posmatra pogubljenje svojih slugu i haremskih dama

izvedenih po njegovim naredbama .Izuzetno šokantna je

scena borbe mlade žene kojoj jedan od vojnika presijeca vrat.Literarni izvor za sliku je bili djelo Byrona.

Tematika obilježena orijentalizmom i imaginacijom je karakteristična za umjetnost romantizma. Slika je

rađena slobodnim pristupom, širokim potezom kista s bogatim koloritom. Ingres kao zakleti protivnik

romantizma izjavio je da djelo nije slikano kistom ved pijanom metlom.

Sloboda predvodi narod, 28. juli 1830., 1830.ulje na platnu

260 x 325 cm, Pariz Louvre. Vjerovatno najpoznatija

Delacroixsova slika Sloboda predvodi narod iz 1831 je

historijsko-simbolična kompozicija koja ilustruje dramatične

događaje u vrijeme julske revolucije 1830. Umjetnik

pokazuje patriotski zanos prkazujudi sebe u liku

revolucionara-čovjeka s cilindr-šeširom i puškom u lijevom

dijelu kompozicije . U središtu kompozicije je ženska

alegorijska figura s francuskom zastavom-Sloboda koja

predvodi naoružane revolucionare dok jurišaju preko

srušenih barikada.U prvom planu su tijela ranjenih i mrtvih revolucionara kao kontrast alegorijskoj figuri

Slobode U pozadini kroz dim se nazire naoružana gomila. U piramidalnoj postavci komozicije i prikazu

ranjenih i mrtvih tijela revolucionara ocjeda se uticaj Gericauktovog djela Splav Meduza. Francuska vlada

je otkupila sliku ali su zvaničnici zahtijevali da se zabrani njeno javno izlaganje radi glorifikacije slobode i

provokativnosti .

Alžirske žene u haremu,1834.,ulje na platnu 180 x 229 cm, Pariz

Louvre. Slika Alžirske žene u haremu je jedan od najsnažnijih

doživljaja Orijenta u slikarstvu-remek-djelo Delacroixsove

umjetnosti. Prvo djelo u nizu radova nadahnutih istočnjačkim

temama. Kompozicija prikazuje unutrašnjost harema. U ovom

raskošnom prizoru vi detalji od zavijesa svile, dragog kamenja

naslikanisu virtuozno vrlo sugostivno dopunjujudi jedan drugog

stvaraju specifičnu atmosferu. Renoir je za ovo djelo rekao da su

te žene zaista orijentalke i da slika miriše na saraj.

Francisco José de Goya y Lucientes (1746. - 1828.), španjolski slikar i graver. Bio je najvažniji europski

umjetnik svoga doba koji je izvršio ogroman utjecaj u evoluciji slikarstva.

Suncobran, 1777.,ulje na platnu 104 x 152 cm, Madrid, Prado.

Prikaz djevojke i mladida su zanimljivi jer su zapravo niži sloj

društva, karakterističnog načina oblačenja u vedrim bojama.

Djevojka je obučena po tendencijama pariške mode, što

prikazuje odnos pariškog i španskog dvora.

Ples na obalama Manzanaresa, 1777.,ulje na platnu 272 x 295

cm, Madrid, Prado. Nema pozivanja na antičke i mitološke teme,

samtra špansku tradiciju bitnom.

Snježna oluja, 1786-1788.,ulje na platnu 275 x 293 cm, Madrid ,

Prado. Dio ciklusa slika na temu godišnjih doba, bitno mu je bilo

pokazati društvo i socijalnu tematiku kroz godišnja doba.

Ranjeni graditelj, 1786-1787.,ulje na platnu 268 x 110 cm, Madrid, Prado. Bilo je

zabranjeno slikati pijanstvo i ženski akt, tako da je slika premienovana u ranjeni

graditelj, iako je on zapravo na slici pijan.

Livada sv. Isidora, 1788.,ulje na platnu 44x

94 cm, Madrid Prado. Slavlje u Madridu za

vrijeme praznika sv. Isidora, koji je zaštitnik

Madrida, slika ukazuje na razvoj republike,

prikaz zabave imudnih španjolki i

španjolaca, obučeni po zadnjem kriku

mode.

Igra s muškom lutkom 1791-1792., ulje na platnu 267 x 160 cm, Madrid Prado.

Simbolično značenje ovo slike je da su žene te koje imaju pravo uticaja i glasa u društvu i

pravo na biranje partnera.

Portret kraljevske porodice Karlosa IV, 1800-1801., ulje na platnu 280 x

336 cm, Madrid Prado. Svi likovi gledaju u drugom pravcu, nema

interakcije likova,raspored je simboličan i predstavlja političku i

socijalnu situaciju na dvoru, različiti stavovi kralja i kraljice su prikazani

njihovom odovjenošdu na slici, nije nikada uljepšavao likove.

Portret vojvotkinje od Albe, 1797.,ulje na platnu 210 x

149,5 cm, New York The Hispanic Society of America. Svi

portreti žena su mu u španskoj odori i ozbiljnih lica,

likovi mu se rijetko smiju, Alba u autoritativnoj pozi, nosi

veru sa natpisom Goya, pozadine gotovo nikako nema.

Postoji verzija u crnoj i u bijeloj odori.

Gola/Obučena Maja, 1798-1805, ulje

na platnu 95 x 190 cm, Madrid, Prado.

Nema mitoloških tema, nema atribute

Venere, obična žena koja gleda

direktno posmatrača u oči, svjesno gleda i ne skriva svoje golo tijelo, slika izazvala skandala u crkvi.

Maje na balkonu,1802-1812.,ulje na platnu 194,8 x 125,7 cm, New York,

Metropolitan Museum of Modern Art. Ulazak u mračnu fazu svog opusa, zbog

gubitka sluha i političke situacije.

Drugi maj 1808.,1814, ulje na platnu 266 x 345, Madrid , Prado.

Francuska vojska ubila preko 300 španjolaca koji su imali bilo kakvo

oružje.

Tredi maj 1808.,1814.,ulje na platnu 266 x 345 cm, Madrid Prado.

Streljanje običnih seljaka od strane Francuske vojske, seljaci dižu ruke

referenca na Isusa, svjetlo koje je ubačeno daje dramatičnost ovoj

sceni.

Čudo sv. Antonija Padovanskog, 1798.,freska Radijus 5,5 m, Madrid

San Antonio de la Florida. Prikazuje scenu iz života Sv. Antonija, otac

Sv. Antonija je ubijen, no optužen je krivi čovjek, pa Antonio poziva

mrtvog oca da mu ukaže na prave ubice. Na slici se nalaze obični ljudi

iza ograde, a ne sveci.

John Constable (1776. - 1837.), slavni engleski slikar romantičarskih pejzaža. Englesko pejzažno

slikarstvo dobiva u Constableu realizatora koji je prvi uočio specifična obilježja ladanja i okolice gradova,

te ih prenosio na platno načinom u ono vrijeme neuobičajenim: skicozno, bez zaglađivanja, aplicirajudi

namaz boja tzv. špahtlom. U tome je predhodnik Turnera i impresionista. Na svoj osobit način unio je u

englesko slikarstvo dotad još nepoznatu poeziju atmosferskih fenomena. Radi skice u ulju direktno u

prirodi, ali njegove slike nastaju u studiju. Prirodu je dožiljavao kao stvarnost. Otkriva atmosferu kao

najbitniji element predjela, nastojedi da slikarski ostvari fenomene treperenja svjetlosti i refleksa, te

primjenjuje tehniku nanošenja čistih boja širokim potezima kista.

“Gradnja broda u blizini Flatford Milla” 1815. ulje na platnu,

51x62cm, Vistoria nad Albert Museum, London.

“Salsburška katedrala” oko 1810.

“ Whiwone Park” 1816. ulje na platnu, 57x102,

National Gallery of Art, Washington DC.

Joseph Turner (London –London) je bio engleski slikar i grafičar; najvedi slikar boje, svjetla, prostora i

atmosfere u 19. stoljedu i preteča impresionizma. Eksperimentirao je s novim oblikom naturalizma u

svojim krajolicima, koji se zasnivao na izravnom promatranju zbilje, bez upotrebe ikakvih idealiziranih ili

stiliziranih oblika; tada uvriježenih u romantičarskom slikarstvu. U svojim vizionarskim slikama nadišao je

empirijske činjenice u korist “uzvišenoga”, fluidnog svijeta u kojem se sadašnjost rastapala u prošlosti,

vizualno iskustvo u sjedanju, a pojedinačno je postajalo univerzalno, nestajudi u bezvremenom prikazu.

Utjecaj Lorraina i Poussina dolazi do izražaja u težnji za čistodom forme i kompozicije, svijetlim i

prozračnim kolorističkim skalama i u izboru tematike.

“ Brodolom” 1805. 170x242 cm

“Mrazno jutro” 1813. 114 x 175 cm

Bojni brod Temeraire odvače na njegovo posljednje sidrište da

bude uništen, 1838., 1839.

Kiša, para, brzina (Velika zapadna željeznica), 1844., ulje na platnu,

98 x 122 cm, Nacionalna galerija, London.

KIPARSTVO ROMANTIZMA

Francois Rude (1784. – 1855.) bio je francuski kipar.

La Marseillaise – polazak dobrovoljaca 1792. (1833. – 1836.), Kamen,

Približno 12.8 x 7.9 m, Arc de Triomphe, Pariz. Djelo puno energije. Vojnici,

dobrovoljci iz 1792, okupljeni da brane republiku, jOš uvek su u klasičnom

ruhu, ali duh slobode iznad njih prenosina čitavu grupu svoj snažni zamah

unapred.

Antoinea – Louis Barye (1795. – 1875.) je francuski slikar poznat po svojim skulpturama životinja.

Tigar proždire gavijala iz Gangesa, 1831.-1832. Bronca.

100.3cm, Louvre, Pariz.

Jaguar koji jede zeca , 1851. Bronca, Louvre, Pariz. Oblici

njegovog dela Jaguar proždire zeca odlikuju se snagom

ivolumenom. Njihova jednostavnost u odnosu na sve anatomske

pojedinosti doista je retka II vajarstvu sredinom 19. veka.

Auguste Preault (1809. – 1879.) je bio francuski romantičarski skulptor. Njegova djela su imala izraziu

emotivnu notu i radio je često i reljefe.

Tuerie (Pokolj), 1834. Bronca, 1.09 x 3,97m, Museo Des Beux Arts,

Chartres. Nabijenost tijela daje vedi utisak žrtvi borbe civilnog društva.

Na reljefu žena drži dijete jednom rukom, a drugom ranjenog muža.

Umjetnik je htio da prikaže užase kroz koji prolazi običan narod.

Jean-Baptiste Carpeaux (11. maj 1827 – 12. oktobar 1875) bio je francuski

slikar i kipar. Talent mu je prepoznat još u mladosti, kada je osvojio

prestižnu Prix du Rome; kasnije je, međutim, izazivao kritike svojih

suvremenika zbog odmaka od tada dominantnog neoklasicističkog stila. S

druge strane mu je uspjeh zagarantiralo pokroviteljstvo cara Napoleona III.

Ples, 1867. - 1869., Gipsani model, Otprilike 4.6 x 2.6 m., Museo de

l`Opera, Pariz. Krilata muška osoba, koja personificira ples, skakude

radosno usred kompaktne grupe nagih ženskih plesačica, utjelovljujudi

temu nesputanog dionizijskog slavlja. Figure nisu idealizirane, djeluju

stvarne i istinski razdragane i vesele.

ARHITEKTURA ROMANTIZMA

Horace Walpole s Williamom Robinsonom i drugima,

Strawberry Hill, Twickenham, Engleska, 1749. – 1777. Dvorac

urađen u neogotičkom stilu, arhitekt je uradio po svom

viđenju britanske historije.

John Nash, Kraljevski paviljon, Bringhton,Engleska,

1815. – 1819. Na ovo građevini vidi se uticaj islamske

kulture, te inspiracija očito potiče iz Britanske Indije.

Paviljon je napravljen u Indo-islamskom stilu, sa

neogotičkim i neoklasicističkim elementima.

Unutrašnjost građevine je bogato ukrašena

raznobjonim ornamentima iz islamske(indijske) kulture.

Benjamin Latrobe, Baltimorska katedrala (Bazilika Uzašašda),

Baltimore, SAD. Započeta 1805. – 1821. Ovo je monumentalna

građevina u neoklasicističkom stilu, građena po planu latinskog križa,

građena po evropskoj tradiciji. Glavno pročelje je klasični grčki trijem s

jonskim stubovima, odmah iza kojih se uzdižu dvije kule. Unutrašnjost

katedrale je svijetla i okrugla, u kontrastu na pravougaonu/kockastu

formu spoljašnosti.

Sir Charles Barry i A.N.Welby Pugin, Parlament, London.

Započeto 1836. Westminsterska palača, poznata i kao

Parlament u Londonu ili jednostavno Westminster, je

mjesto zasjedanja oba Doma Parlamenta Ujedinjenog

Kraljevstva. Njen sat-toranj, po svom zvonu prozvan Big

Ben, je postao znamenom Londona, cijelog Ujedinjenog

Kraljevstva, i parlamentarne demokracije opdenito, te je

jedno od najpopularnijih turističkih atrakcija u gradu.

Urađena je u neogtičkom stilu. Najviši toranj palače je

Viktorijin toranj (98,5 m) koji je zamišljen kao spomenik tadašnjem vladaru Vilimu IV. te je isprva bio

znan kao Kraljev toranj. Toranj je više puta nadograđivan i 1858. god., kada je dovršen, bio je najviša

svjetovna građevina na svijetu. Od vrtova koji okružuju palaču, samo je Viktorijin gradski vrt, uz južnu

fasadu, otvoren za javnost, dok College Green služi za televizijske intervjue političara. Palača ima više

ulaza za različite uporabe zgrade.

Charles Garnier, Opera u Parizu, 1861 – 1875. Opera

Garnije ili Pariska opera ili Palata Garnije (fr. Opéra

Garnier, Opéra de Paris, Palais Garnier) je operski teatar sa

2.200 sedišta u Parizu u Francuskoj. Ovu građevinu u neo-

baroknom stilu konstruisao je Šarl Garnije. Opera Garnije

se smatra remek-delom arhitekture druge polovine 19.

veka.