Rujan / Listopad 2017 Svezak 99, Broj 5 Glasnik Kristovog ...istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com/blog/wp-content/uploads/2018/05/Cro17E.pdfRujan / Listopad 2017 Svezak 99, Broj 5 Teško

Rujan / Listopad 2017 Svezak 99, Broj 5

Teško Razumljivi TekstoviSmrt, Pakao, Nebo i Zemlja • Bog i Savršenost

Pomirenje • Kršćanski Način Života • Kristov Drugi Advent Uskrsnuće • Kraljevstvo • Odgovori Pastora C. T. Russella

Indeks Biblijskih Redaka

Glasnik KristovogKraljevstva

Ovaj časopis i njegova misijaOvlašten poveljom 1918, Pastoralni Biblijski institut, Inc., bio je osnovan za promicanje Kršćanske spoznaje. Njegov časopis, Glasnik Kristovog Kraljevst-va, čvrsto zastupa jedini pravi temelj Kršćanske nade koji je sada općenito odbačen — otkupljenje kroz dragocjenu krv (1 Pet. 1:19). „čovjeka Krista Isusa, koji sebe dade kao otkup [odgovarajuća cijena, zamjena] za sve“ (1 Tim. 2:6). Gradeći na ovom sigurnom temelju zlatom, srebrom, i dragim kamenjem Riječi Božje (1 Kor. 3:11-15, 2 Pet. 1:5-11) njegova je daljnja misija „otkri-vati svima kako se ostvaruje otajstvo od vjekova sakriveno u Bogu koji je sve stvorio, a sada se po Crkvi objavljuje Poglavarstvima i Vlastima na nebu mno-golika Božja mudrost“ (Efež. 3:5-10).

Oslobođen je utjecaja bilo koje partije, sekte ili ljudskih učenja, dok sve više i više nastoji dovesti svaki svoj iskaz u najveću podložnost volji Božjoj u Kris-tu, kako je izražena u Bibliji. Slobodan je dakle objaviti odvažno sve što je Gospodin izrekao — u skladu sa Božanskom mudrošću koja nam je dana da razumijemo. Njegov stav nije dogmatičan, nego uvjeren; jer znamo s čime je to potvrđeno, naime sa sigurnim Božjim obećanjima. Smatramo ga nečim pouzdanim što se može koristiti u njegovoj službi; stoga naše odluke u odno-su na ono što se može ili ne može pojaviti na njegovim stranicama moraju biti u skladu s našom prosudbom njegove volje, učenjima njegove Riječi, za izgrađivanje njegovog naroda u milosti i spoznaji. Mi ne samo da pozivamo, mi potičemo naše čitatelje da dokažu sve njegove iskaze sa nepogrešivom Riječi, na koju se stalno pozivamo kako bi olakšali takvo ispitivanje.

Za nas Biblija jasno učiDA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA — njegova „građevina“ čija grad-nja traje cijelo Evanđeosko doba — od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu (1 Kor. 3:16,17, Ef. 2:20-22, 1 Moj. 28:14, Gal. 3:29).

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljed-nji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman, Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija (Otkr. 15:5-8).

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme (Hebr. 2:9, Ivan 1:9, 1 Tim. 2:5,6).

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici (1 Ivan 3:2, Ivan 17:24, Rim. 8:17, 2 Pet.1:4).

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pri-premiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu (Ef. 4:12, Mat. 24:14, Otkr. 1:6, 20:6).

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti pri-liku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim — vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve — dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni (Djela 3:19-23, Iza. 35).

GlasnikKristovog Kraljevstva

Ovaj časopis svake godine donosi mnoge stranice duhovnog štiva s raznim biblijs-kim temama. Svaki broj također navodi listu mnogih Biblijskih kongresa i kon-ferencija na kojima ćeš naći Kršćansko zajedništvo. U svakom broju imamo i rubrike Vijesti i Pogledi na svijet (tekući događaji), Danas u Proročanstvu, i infor-macije o djelovanju Pastoralnog Bibli-jskog instituta. Pastoralni Biblijski institut objavljuje ovaj časopis dvomjesečno.

Informacije za kontaktPastoralni Biblijski Institut

P.O. Box 3274Bremerton, WA [email protected]

Dopisnici

102 Broad StreetChesham, Bucks, HP5 3ED

Engleska

Berejski Biblijski institutP.O. Box 402

Rosanna, Victoria 3084Austrália

Urednički odbor

Urednički odbor od petorice koji nadgleda ovaj časopis, od kojih najmanje tri odo-bravaju objavljivanje svakog članka koji se pojavljuje na stranicama ovog časopisa. Premda su odgovorni za svaki objavljeni članak, odbor ne jamči za svaki izraz koji se u njima nalazi. Sadašnji urednici su: Len Griehs, Ernie Kuenzli, James Parkin-son, David Rice, i Tom Ruggirello.

Odbor i urednici slažu se da vrijednost ovog časopisa ovisi o tome da li su surad-nici bili slobodni izraziti svoje misli, pod uvjetom da su općenito u skladu sa kara-kterom i svrhom naše povelje za širenje Biblijskih istina. Godišnja pretplata na ovaj časopis diljem svijeta je 50 HRK, ili besplatno na pisani zahtijev.

3Rujan / Listopad 2017

Premda je veliki dio Biblije lako razumljiv, neki tekstovi nisu. Neki mogu biti teško shvatljivi čitatelju, dok drugi mogu biti teški za objasniti drugima.

Neki članci u ovom broju razmatraju pitanja o Smrti, Bogu, Pomirenju, Kršćanskom Životu, i tri razmatraju stvari koje se trebaju dogoditi neposredno prije uspostave vječnog Božjeg Kraljevstva. Slijede neki primjeri članaka:

(1) Nemudra interpunkcija nenamjerno doprinosi tome da izgleda kao da Isus obećava uzeti lopova sa so-bom u raj u paklu (Luka 23:43).

(2) Krivo shvaćanje uobičajenih riječi može doprinijeti tome da izgleda kao da Bog stvara grijeh, čak iako On ne može griješiti (Izaija 45:8). Ili da se Bog pokajao za grijeh (1. Mojsijeva 6:7).

(3) Previđanje konteksta Ivana 19:20 može učiniti da izgleda kako Evanđelja daju tri ili četiri proturječne ver-zije natpisa na križu.

(4) Zanemarivanje vremenskih obilježja u Božjem planu može učiniti da se izbor i besplatna milost čine proturječnima.

(5) Kako se jasno može vidjeti nevidljivo razmatrano je u vezi Otkrivenja 1:7.

(6) Razlike u drevnim manuskriptima mogu riješiti problem prvog uskrsnuća koje izgleda kao ne -- uskrsnuće (Otkrivenje 20:5).

(7) Dobro proučavanje Biblije može objasniti kako će Kršćansko krštenje ko-ristiti mrtvima (1. Korinćanima 15:29).

(8) Istraživač Biblije mora uzeti u obzir više od jednog uvjerljivog objašnjenja bez da bude dogmatičan.

(9) Indeks Biblijskih redaka je dodan za citate koji su obrađeni u pitanjima. Tu su također navedeni i autori.

Ponegdje su slobodno dodane bilješke urednika kako bi se uzele u obzir dodatne mogućnosti ili dodalo dopunsku infor-maciju.

Teško Razumljivi Tekstovi

U Početku

K

L

N

P

M

R

Izrael

SLIKOVNI PRIKAZ VJEKOVAOd izgubljenog do ponovno uspostavljenog Raja

PRIJAŠNJISVIJET Patrijarsi

SADAŠNJI ZLI SVIJET

Židovsko doba

Evanđeoskodoba Kraljevstvo

BUDUĆI SVIJET

Crkva

Kukolj

Svijet

Svijet

Žetva

Sm

rt

Chart of the AgesGrafikon Vijeku

Paradise Lost to Paradise RestoredRaj Izgubljen u Raj Restaurirana

World that WasSvijet Koji Je

Present Evil WorldPrisutni Zlo Svijet

World to ComeSvijetu Koji Dolazi

PatriarchsOčevi

Jewish AgeŽidovska Godine

Gospel AgeEvanđelji Doba

KingdomKraljevstvo

HarvestŽetva

IsraelIzrael

WorldSvijet

ChurchCrkva

TaresKukolj

DeathSmrt

Glasnik Kristovog Kraljevstva

Rujan / Listopad 2017 Svezak 99, Broj 5

4 Smrt, Pakao, Nebo i Zemlja

6 Bog i Savršenost

10 Pomirenje

13 Kršćanski Način Života

17 Kristov Drugi Advent

20 Uskrsnuće

22 Kraljevstvo

26 Odgovori Pastora C. T. Russella

27 Indeks Biblijskih Redaka


Arius (kao što je prikazano 1490)

! Luka 23:43. Danas u Raju? Obećaje li Isus Lopovu pakao?

Tekst u Verziji Kralja Jakova podrazumijeva da je Isus obećao čovjeku neposredni život u Raju, koji će navodno biti ostvaren na

sam dan njihovog raspeća. Međutim. Djela 2:22-32 navode da je Isus bio u „paklu“ nakon svog raspeća, i Djela 10:40 jamče nam da Bog nije podigao Isusa sve do trećeg dana. Dali Isus ustvari obećava tom lopovu uskrsnuće u paklu? Ne, taj je problem stvoren zbog loše interpunkcije Biblijskih prepisivača ili prevoditelja u Luki 23:43. Zarez bi trebao ići nakon riječi „danas“ umjeti is-pred. Budući da interpunkcija nije bila navedena u izvor-nom Grčkom, Biblijski prepisivači stavili su interpunkciju u skladu sa svojim najboljim razumijevanjem. U ovom slučaju, to je bila pogreška. Lamsa napominje da „za-rez može doći prije ili nakon danas.“ Rotherham slično zapaža i čita, „Zaista, kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju.“ To su zaista bile riječi utjehe.

Pouka: Da li mi to ikada činimo kada tumačimo iskustva koja Bog dovodi u naš život? Ponekada mi stav-ljamo zarez na pogrešno mjesto ili čak točku gdje Bog stavlja zarez. Veoma je lako promašiti Božju pravu svrhu za naš život kada mi pravimo našu vlastitu interpunkciju i ne čekamo na Boga da ju otkrije. U 2. Timoteju 1:2-10, strah je prisilio Timoteja da stavi točku na svoju službu kada ga je Apostol Pavao podsjetio da mu je Bog dao nadahnuće i motivaciju da nastavi dalje! TNA

! 1. Kraljevima 17:21. „Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!“ Kako se je djetetova duša mogla vratiti u njega?

Pogledamo li na suvremene prijevode misao 1. Kraljevi-ma 17:21 je, „ i pomoli se[Ilija] glasno Gospodu: “Gos-pode, Bože moj, daj ipak da se život dječakov opet vrati u njega!” (Šarić) Hebrejska riječ prevedena kao „duša“ u JB i život u Šarićevoj verziji je nefeš, Strongov broj H5315. Ona znači „ispravno dišuće stvorenje, to jest, životinja ili (apstraktno) životna snaga.“ Korijen Hebre-jske riječi iz koje je izvedena riječ nefeš je nafaš (Strong’s H5314), koja znači „disati.“

Ilija se je molio da se dah života, ili život, vrati dječaku, baš kao što je Bog prvobitno udahnuo dah života u Adama i on postao živim bićem. „Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša[nefeš]“ (1. Mo-jsijeva 2:7 JB). Osim toga, Sveto Pismo ne kaže da je

djetetova duša bila negdje drugdje dok je on bio mrtav. Dijete ili duša bio je mrtvo sve dok nije bilo vraćeno u život Ilijinom molitvom (Ezekijel 18:4). EK

! Psalam 55:15. „Smrt neka ih ščepa, neka živi siđu u pakao.“ Kako licemjeri mogu živi sići u pakao?

U našem suvremenom narječju, mi koristimo izraz; „Želio bih da budu zaustavljeni kao mrtvi na svojim pute-vima“ da opišemo našu nadu u vezi svojih neprijatelja koji rade određene stvari protiv nas ili protiv Boga. To ispravno sažima govornu figuru koju je Kralj David ko-ristio u Psalmu 55:15 i objašnjava kako bi neprijatelji Kralja Davida bili zaustavljeni dok su još živi. Govoreći o uništenju Babilona (zvijeri, lažnog proroka i njihovih pristaša) u Otkrivenju 19:20, uskrsnuli Isus Krist kaže da će Babilon (organizacija, ne osoba) biti uništen dok još bude aktivno sudjelovao u kampanji protiv Boga. Riječ „pakao“ u Psalmu 55:15 je od Hebrejske riječi šeol, koja ne opisuje mjesto mučenja nego stanje smrti. Jakov je očekivao otići u šeol (1. Mojsijeva 42:38) ako izgubi svog sina Benjamina, izgubivši Josipa ranije. Pop-ut Jakova i Davida, mi bi smo uvijek trebali govoriti istinu i dopustiti da naš Nebeski Otac i moć istine učine bilo koje djelo osvetničke pravde. TNA

Napomena urednika: Ili je David moguće molio Boga da ih ubije dok su još bili aktivni.

! 1. Petrova 3:18,19. „Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu — ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici.“ Kako Krist može umrijeti i propovijedati duhovima u tamnici?

Smrt, Pakao, Nebo i Zemlja

Kralj David


Kralj David

Petar je ovo napisao nakon Isusovog uskrsnuća, kada je za kratko vrijeme on izravno razgovarao s njim; to je bilo vrijeme kada su Apostolima bile prenesene mnoge stvari koje nisu bile zapisane (Ivan 21:25). Duhovi u tamnici su pali anđeli (redak 20, 2. Petrova 2:4, i Juda 6). Ova zadnja dva retka ukazuju na to da su ti duhovi bili zatočeni u nekom području čekajući budući sud. Sud (krisis) podrazumijeva suđenje više nego presudu, pa izgleda da za neke od tih duhova ima nade.

To se je dogodilo očito kada je Isus bio u svojoj uskrsnuloj duhovnoj prirodi (živ). Izraz „u njemu“ znači djelovanje koje rezultira od prethodnog teksta (usporedi Djela 6:10; 1. Korinćanima 15:2; Hebrejima 11:4). Prema tome, odlazak u duhovnu tamnicu rezultirao je zbog toga što je Isus bio oživljen u duhu. Budući je bio duhovno biće to je Isusu omogućilo da putuje („otiđe,“ G4198, putovanje) u duhovnu sferu.

To ilustrira Gospodinovo suosjećanje, naime, da on neće odbaciti niti zgnječenu trsku. Neka naša braća posjećuju zatvore, međutim bilo koje nastojanje da se pomogne slabima u duhu ili pale prirode trebalo bi biti učinjeno čak i ako stijenj još malo tinja. RD

Napomena urednika: Što je više vjerodostojno, Isus je propovijedao primjerom. Njegova vjernost sve do smrti bila je lekcija koju je On propovijedao palim anđelima. (Vidi također Wilson’s Diaglott.)

Napomena urednika: Svi osim jednog od najboljih manuskripata 1. Petrove 3:18 glase, „Pa i Krist je jed-nom zauvijek umro za grijehe.“

! Matej 5:22. (VKJ) Onaj koji osuđuje motive svog brata „bit će podvrgnut paklu ognjenome.“ Međutim Revidirani prijevod kaže, „odgovara će za to u geheni ognjenoj.“ U čemu je razlika?

Tri su riječi, zbunjujuće, sve bile prevedene sa „pakao“ (VKJ i drugi): had, gehena i Tartar.

Had (doslovno: nevidljiv;“ korišten je 10 puta) pre-vodi Hebrejski šeol u Starom Zavjetu (Psalam 16:10, citiran u Djelima 2:27). Had znači stanje smrti, posebno Adamske smrti (pod kojom je rođeno cijelo čovječanstvo).

Had će predati sve svoje mrtve prije nego je uništen u „ognjenom jezeru“ (Otkrivenje 20:13-15).

Tartar (korišten samo jednom, 2. Petrova 2:4), za drevne je Grke bio „mračni bezdan, još dublje od Hada, kao zemlja ispod neba, zatvor Titana, itd.“ (Liddell & Scott, skraćeno izdanje, 1880). Tartar opisuje stanje pa-lih anđela nakon Potopa, koji su izgubili svoju sposobnost da se materijaliziraju.

Gehena (ge = zemlja + Hinom; stoga Dolina Hi-nom; korištena 12 puta), na jugozapadnom dijelu Jeru-zalema, bilo je odlagalište smeća, u kojem se vatru stalo održavalo kako bi mogla u potpunosti uništiti sve što je bilo bačeno u nju. Gehena je simbolično „ognjeno jeze-ro,“ druga smrt (Otkrivenje 20:10, 14,15), prestanak postojanja – zaborav.

Gehena je u većini slučajeva upozorenje crkvi sada, ali dva puta je bila spomenuta Farizejima (Matej 23:15,33), i nikada Saducejima (iako su snosili težu krivicu). Sa-duceji nisu vjerovali u ništa nakon smrti; stoga oni ne bi razumjeli „drugu smrt.“ Farizeji bi. Mi možemo. JP

Apostol Petar koji je napisao te tekstove


! Izaija 45:5; 2. Korinćanima 4:4; 1. Korinćanima 8:5. Je-dan Bog? Kako možemo uskla-diti sve ove tekstove jedan s dru-gim i sa 5. Mojsijevom 6:4?

„Ja sam Jahve i nema drugo-ga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te“ (Izaija 45:5).

Jehova Bog ovdje govori Kiru, Medijskom generalu, i daje Kiru na znanje da On naoružava Kira u najboljem interesu Izraela. Bog želi da Kir zna da ne postoje nikakvi drugi bogovi koji to čine – nego jedino On – Jehova Bog.

Bog je rekao da u to vrijeme nije postojalo bogova poput Jehove – besmrtnog i vječnog. On sam je bio samo – postojeći, Bog Izraela koji je jedini imao život u sebi u to vrijeme (Ivan 5:26). Bog je kasnije dao tu besmrtnost svom sinu, Isusu, kod njegovog uskrsnuća. (1. Timoteju 6:15,16; 1. Korinćanima 15:27,28; Hebrejima 1:1-4). Stoga, Bog govori Kiru: Ja, Jehova, samo-postojeći, Bog Izraelov, naoružavam te, premda me ti ne poznaš. U VKJ zapazite riječi u kurzivu (dodane od prevoditelja).

Ukloni te riječi i zamjeni GOSPODIN sa Jehova (Hebrew Strongs #3068, Jehovah, samo – postojeći ili vječan. Usporedi Prijevod NS i Bakotić koji također koriste Jehova, isto tako kao i Jeruzalemsku Bibliju koja koristi Jahve), i mi vidimo da Bog govori da postoji samo jedan Jahve, ili Jehova, nema drugoga; ne postoji drugi samo – postojeći Bog osim mene. Ja sam jedini Bog koji te je naoružao Kire, premda me nisi poznavao kao niti znao da ti ja pomažem.

Za Kira je bilo dovoljno da razumije tko je bio taj Jehova Bog, bez brkanja pojmova, objašnjavajući da Bog ima sina, Logosa, koji je također bio bog (Psalam 110:1). U stvari, Biblija kaže u 1. Korinćanima 8:5 da postoje mnogi bogovi, naprimjer, 2. Korinćanima 4:4, Sotona kao bog (teos, božanstvo) ovog svijeta; i 2. Mojsijeva 7:1 gdje je Mojsije postao bogom (elohim) moćnim za Fara-ona. Ali u Izaiji 45, taj samo – postojeći Bog – Vječni, bio je biće koje se je identificiralo kao Bog Izraela – je-dini Jehova, koji pomaže Kiru, iako je bilo u stvarnosti mnogih drugih nazvanih bogovima.

Ako budu bili vjerni, Kršćanima će također biti dana božanska priroda: „da kad se pokaže, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti, kao što jest“ (2. Petrova 1:4; 1. Iva-nova 3:2). Kao božanska bića, oni će biti povezani s Bo-gom u svu vječnost; oni će biti pod Njim, ne nad Njim ili pored Njega. Stoga zauvijek, „Jahve, Bog vaš, Bog je

nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan“ (5. Mojsijeva 10:17). LMc

! Psalam 82:1,6. „Bog ustaje u skupštini “bogo-va”, usred “bogova” sud održava… Rekoh doduše: “Vi ste bogovi i svi ste sinovi Višnjega.“ Koliko je mnogo bo-gova ovdje? Je li to monoteizam?

Postoji samo jedan vrhovni Bog, Bog nad bogovima (Psalam 136:2; 5. Mojsijeva 10:17). Ovdje je Elohim korišten i za Jehovu i za podređene bogove. Elohim je općeniti naziv za Boga, bogove, ili predmete štovanja. U Psalmu 82 korišten je za Boga i bogove. Zapazite kako je u 5. Mojsijevoj 6:4 Jehova nazvan i elohim i jedan, podrazumijevajući da da elohim može biti primijenjen i u jednini. Isus je glavni među tim podređenim bogovima, kao što je posvjedočeno u Hebrejima 1:9 i Psalmu 45:7. Zapazite da je u 1. Korinćanima 8:6 Bog izvor svega i da je Isus, čak tijekom svog anđeoskog života, bio onaj posredstvom koga je Bog djelovao.

Sotona je također nazvan bogom (2. Korinćanima 4:4). Psalam 95:3 podrazumijeva da su anđeli podređeni bogovi, i u Izaiji 6:2 i 37:16 imamo sugestiju da među njima postoji hijerarhija, sa anđeoskom redovima kao što

Bog i Savršenstvo

Kralj Cyrus


su Kerubi i Serafi. Isus je Židove također nazvao bo-govima zato što su imali Riječ Božju (Ivan 10:34,35). Također, postoje anđeli/sveti iz Otkrivenja 14:1, Mateja 25:31; Zaharije 14:5 i Jude 14 koji mogu biti smatrani bogovima, jer kao što smo vidjeli po upotrebi, izraz bog može se jednostavno primijeniti na bilo koga sa velikom moći.

Razumijevanje ovog koncepta važno je kod pomaganja onima koji su dogmatični u Trinitarijanskom vjerovanju prikazivanjem Biblijske perspektive o pravoj prirodi Boga. Izgleda da ovo razumijevanje vodi do toga da poje-dinac učvrsti svoj izbor (Otkrivenje 20:4). RD

Napomena urednika: „Jer Jehova, Bog vaš, Bog je nad bogovima i Gospodar nad gospodarima, Bog velik i moćan“ (5. Mojsijeva 10:17 NS) pokazuje da Biblijski monoteizam dopušta postojanje podređenih bogova, kao što su 144 000 pripadnika Kristove Nevjeste.

! Mojsijeva 1:26,27; 5:1. „I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična,… Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori“ (1. Mojsijeva 1:26,27). „Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju“ (1. Mojsijeva 5:1). U 1. Mojsijevoj 1:27 odsutna je „prilika,“ dok je u 5:1 odsutna „slika.“ Stoga, je li čovjek stvoren na Božju sliku? Ili na Božju priliku? Ili oboje?

Adam i Eva su prvobitno bili stvoreni na Božju sliku – da bi mogli rasuđivati i razlikovati ispravno od pogrešnog. Kada su sagriješili, oni su postali poput Boga u smislu što su počeli razumijevati zlo [nesreću] isto tako kao i dobro; ali je slika Božja sada bila upropaštena (1. Mojsi-jeva 3:22; 5:1). Sedmi „dan“ stvaranja neće završiti sve dok tisućugodišnje Kristovo Kraljevstvo ne obnovi „sliku Božju“ u čovječanstvu; tako će ljudi imati i Božju sliku i priliku. „Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt“ (1. Korinćanima 15:25,26). JP

! Mojsijeva 2:2. Zašto je Bog trebao otpočinuti 7 dan?

Dok su Izraelci držali sedmi dan Šabata suzdržavajući se od svojih normalnih poslova (2. Mojsijeva 20:11), oni nikada nisu u potpunosti ušli u svoj Šabatni počinak zbog nedostatka vjere. Osim toga, nacija nije vjerovala da će im Bog dati obećanu zemlju, zbog lošeg izvještaja od uhoda o divovima u zemlji koji ne bi mogli biti pobijeđeni. Baš naprotiv, Gospodinov je narod podbuđen da ima vjeru u Boga kako bi mogao ući u nebeski Kanaan po počinka slušajući Njegove upute. U Božjem slučaju, nije da je On trebao otpočinuti, nego je On prestao sa stvaralačkim djelima kako bi poučio čovječanstvo posljedicama grijeha. Njegov dan počinka od bavljenja sa Njegovim zemaljs-

kim stvorenjem traje 7000 godina dok su druga obilježja Njegovog plana razrađena. Taj je počinak bio potreban zbog čovjeka, ne zbog Boga. BrM

Napomena urednika: U drugom smislu, Bog je otpočinuo samo četiri tisuće godina prije početka rada na Svom „Novom Stvorenju“ (2. Korinćanima 5:17). Bog se ne umara, nego je bila pauza u Njegovom planu.

! Mojsijeva 6:6,7. Kako se Bog može pokajati kada on ne griješi?

Hebrejska riječ za pokajati se znači tugovati, ili prom-jena nečijeg mišljenja ili pravca postupanja (kao u Psalmu 110:4). Budući da je nemoguće da Bog promjeni Svoje mišljenje, onda čini se slijedi da je On promijenio svoj pravac postupanja u ophođenju s čovječanstvom. Zbog zloće, Božji promijenjen pravac postupanja rezultirao je sa uništenjem čovječanstva tijekom potopa, izuzev Noe i njegove obitelji. Slijedom toga, Bog ne mijenja Svoj plan spasenja čovječanstva, jer je njegova namjera uvijek bila da oporavi čovječanstvo od smrti kroz prolivenu krv Svog ljubljenog Sina. BrM

! Mojsijeva 6:3. Kako se je Bog mogao po prvi puta predstaviti Mojsiju kao Jehova ako se je u 1. Mojsi-jevoj 14:22 (NS) Abram već bio zakleo Jehovom Bogom svevišnjim? Je li prikladno prizivati ga samo sa GOS-PODIN?

Postoji više od jednog prihvatljivog odgovora: Mojsije je napisao (uredio) Prvu Mojsijevu; stoga je

Mojsije izabrao riječi za opis Svevišnjeg Boga.Kroz moćna djela koja je Bog učinio za Abrahama,

Izaka i Jakova, On im je bio poznat kao El Shaddai (Bog Svemogući). Ali Jehova – vjerojatno značenje, Postati – im nikada nije bio tako očitovan kao kada je izveo naciju iz Egipta u milijunskom broju, i zatim ih odveo u obećanu zemlju. (Npr. Biblija Prošireno izdanje)

Bog ne pravi tvrdnju postavljajući retoričko pi-tanje: „Po mom imenu Jehova im nisam bio poznat?“

Zemlja Kanaana


Otac Abraham

(Dopušteni prijevod)Komentar: Ime Jehova (JHVH, Ya-HaVaH, ili Jah-

ve) bilo je poznato ne samo Abrahamu, Izaku i Jakovu, nego također i Abrahamovom sluzi, Labanu i Betuelu, i Rebeki (1. Mojsijeva 24:12,27,31,50; 25:22,23). Ime, Jehova, korišteno je oko 164 puta u Prvoj Mojsijevoj, mnogo prije nego je Mojsije bio rođen.

Božje ime i titule uključuju:Jehova (JHVH, ili slično; Postati; oko 6960 puta,

prije 164 izmjene koje su napravili Soferi)Jah (Jah; Buduće, Nastavljajuće, ili Vječno; 49 puta)Bog (El, Eloh, Elohim; Moćan (moćni); 238, 94,

2602 puta)Gospodin (Adonai; Gospodar; 434 puta)Bog Svevišnji (El Elion; 28 puta)Bog Svemogući (El Šadaj; 7 puta)Želimo li biti strogo ispravni, trebali bi razmišljati o

značenju ovih imena i titula. Ako naglašavamo Boga kao vlasnika i/ili upravitelja svega, „Gospodin“ je prikladno. Kada naglašavamo moć, uništenje zla i/ili oslobođenje od tlačenja, „Bog“ je bolje. Da se naglasi kontinuirano postojanje i vječni život, „Jehova“ je najbolje.

Ime „Jahve“ pojavljuje se u Bibliji dvostruko češće od svih drugih titula zajedno. (Ime je sveto i trebalo bi ga izgovarati nježno i s poštovanjem.) Ipak svako ime ili titulu treba koristiti tamo gdje je to prikladno.

Ako je bilo tko povrijeđen zato što se „Jehova“ koristi nerijetko, Kršćanin ga može koristiti češće. Ako je nekom drugom nelagodno zato što se „Jehova“ uopće koristi, može se prikladno koristiti „Jahve.“ „GOSPODIN“ se može koristiti u tisku, ali je dvosmisleno kada ga se izgo-vara i bolje ga je zamijeniti sa „Jahve“ ili „Jehova.“ JP

! Ivan 1:18 (JB). „Boga nitko nikada ne vidje:

Jedinorođenac — Bog — koji je u krilu Očevu, on ga obznani.“ Kako Isus može biti jedinorođeni bog?

Riječ „bog“ ovdje dolazi od Grčke riječi teos, koja se, poput Hebrejske riječi elohim, može odnositi na bilo kojeg dostojanstvenika, uključujući samog Boga, anđele, Isusa, ili čak ponekad ljude s određenim rangom i auto-ritetom. Strongova Konkordancija definira riječ (G2316) kao „Božanstvo, posebno (sa 3588) vrhovno Božanstvo; simbolično sudac; Hebraizam.“

Ako ta riječ može opisati suca, tada može opisati Isu-sa, i tako je korištena šest puta u Novom Zavjetu (Ivan 1:1,18; 20:28; Titu 2:13; Hebrejima 1:8; 2. Petrova 1:1). U Ivanu 10:35 korištena je za obožavatelje Jehove. Jednom se čak odnosi na Sotonu (2. Korinćanima 4:4).

Riječ G3588 na koju Strong ukazuje u svojoj defin-iciji, je određeno član ho. Na Hrvatskom je to vidljivo korištenjem malog slova. Na Engleskom, osim određenog člana „the,“ postoje dva neodređena člana, „a“ i „an.“ Na Grčkom se ne koristi neodređeni član. Prema tome, ako netko želi napraviti razliku između „Boga“ Jehove, i „boga,“ kao što je Logos, to može tako da koristi ton teon (genitiv u muškom rodu za ho teos), i jednostavno teos. To je učinjeno u poznatom tekstu, Ivanu 1:1.

U Ivanu 1:18 ( u boljim manuskriptima, poput onih na koje je ukazano u bilješci 16 u RVIC, dostupno na web stranici Heralda) Ivan je opisao Isusa kao „jedinorođenog boga,“ a ne kao u mnogim verzijama, „jedinorođenog sina.“ Oba izraza su prikladna, jer „jedinorođeni sin“ je korišten za Isusa u poznatom tekstu Ivana 3:16. Međutim posebno je koristan u Ivanu 1:18, jer Ivan je već bio opisao Isusa kao logosa, kao teosa višeg reda, i u Ivanu 1:14 on je bio opisan kao „jedinorođeni od Oca.“ Stoga, izraz „jedinorođeni bog“ kombinira oba opisa, i jasno pravi razliku između Oca (Jehove), i Sina (Isusa) kao dva različita, moćna bića. DLR

! Rimljanima 9:13, 18, 21,22; Malahija 1:2-4. Kako Bog može ljubiti Jakova a mrziti Ezava?

Jakov i Ezav su bili blizanci, koji su se rodili Izaku i Rebeki (1. Mojsijeva 25:21-27). Premda je Ezav bio najstariji i kao takav imao pravo na blagoslov prvenca, on nije cijenio obećanje i Božji savez, date najprije njiho-vom djedu Abrahamu i potvrđenom njihovom ocu Izaku (1. Mojsijeva 22:16-18; 26:2-5). Jakov je pokazao svoje ogromno cijenjenje tog obećanja i saveza, a Ezav svoje nepoštivanje istoga, kada ga je Jakov kupio od Ezava za zdjelu juhe (1. Mojsijeva 25:29-34). To je vodilo do toga da je Bog više volio Jakova. Bog je volio Ezava manje, što je prošireno značenje Grčke riječi krivo prevedene „mrziti“ u Rimljanima 9:13.

Apostol Pavao objašnjava Božju naklonost prema Ja-kovu nad Ezavom zato što je Jakovljeva vjera bila replici-


rana s Njegovim iskazivanjem naklonosti prema Isuso-vim sljedbenicima nad Židovskim narodom – zato što su Kršćani prihvatili Isusa kao Mesiju vjerom. Židovski je narod postao „posudama gnjeva“ zbog njihovog od-bacivanja Isusa i oni su tako, bili odlomljeni od toga da postanu duhovnim nasljednicima Abrahamskog obećanja („korijen masline“) (Rimljanima 9:22 VKJ; 11:17). U međuvremenu su, Židovi kao pojedinci i Neznabošci koji su prihvatili Isusa i došli u Krista kroz vjeru postali „posude milosrđa“ i pricijepljeni su bili na Abrahamsko obećanje (Rimljanima 9:23 VKJ; 11:17). „Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju“ (Galaćanima 3:29). EK

! Izaija 45:7. „Ja svjetlost oblikujem i tamu stvaram, ja činim mir i stvaram zlo: ja, GOSPODIN, činim sve to.“ Kako neraspadljivi Bog stvara zlo?

Naš tekst dolazi iz Verzije Kralja Jakova, načitanije i citiranije verzije.

Kako bi smo započeli našu istragu, mi moramo pogledati u druge prijevode Biblije kako bi napravili uspoređivanje. Pogledat ćemo u dva naj prepoznatljiva hrvatska prijevoda. Jeruzalemska Biblija glasi:

„Ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću, ja, Jahve, činim sve to.“

Naš sljedeći usporedivi prijevod je Novi svijet:„Ja dajem svijetlost i stvaram tamu, donosim mir i

stvaram nevolju – ja, Jehova, činim sve to.“ Vratimo se na naše prvobitno pitanje, „Kako

neraspadljivi Bog može stvarati zlo? Općenita definicija

zla (pridjev) je: „ono što je moralno neispravno, nemoral-no, zlo.“ U 1. Ivanovoj 1:5 mi čitamo, „Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve!“ Prema tome Bog ne stvara takvo zlo! Međutim opća definicija za zlo (imenica) je: „Bilo što što uzrokuje nezadovoljstvo, štetu, bol, patnju, itd. Ispravan prijevod bi bio onaj iz Prijevoda Novi svi-jet, koji navodi, „dajem svjetlost i stvaram tamu, donosim mir i stvaram nevolju.“ Bog koristi te značajke da pouči i obuči čovječanstvo. Prijevod Novi svijet je stoga bolji prijevod. Bog je ljubav, nije zao (Strongs 7451), kao što bi se moglo pogrešno zaključiti iz verzije Kralja Jakova.

(Vidi također Studije Svetog Pisma, Prvi Svezak, bilješka na stranici 125.) AKH

Jakov, blagoslovljen od Izaka

„Cvijeće se pojavljuje na Zemlji, vrijeme pjevanja ptica dolazi.“

(Pjesma Solomona 2:12)


! Ivan 1:14. „I Riječ tijelom postade.“ Što to znači?

To jedino može značiti da Riječ u početku nije bila tijelo (nego duhovne prirode), ipak bila je preobražena iz prirode

koju je imala u tjelesnu ljudsku prirodu (kada je bio začet u Mariji, Galaćanima 4:4) – stvarna promjena prirode. (Kod njegovog uskrsnuća on je ponovno bio promijenjen – iz ljudske prirode u božansku prirodu – najuzvišeniju od svih priroda.) JP

Hebrejima 2:10. „Jer dolikovalo je njemu…učiniti savršenim začetnika njihova spasenja.“ Hebrejima 5:8,9. „Iako je bio Sin Božji, po muci naučio se je poslušnosti.“ Hebrejima 9:28. „Tako i Krist: jednom se prinese da gri-jehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.“ Ako je Isus bio bezgrešan, kako je mogao biti učinjen savršenim?

Slobodni prijevod dobro parafrazira Hebrejima 5:8-10, „No iako je Isus bio Božji Sin, ipak je trebao os-obno iskusiti što znači biti poslušan, kad je ta poslušnost značila bol i patnje. I tek pošto se tim iskustvom dokazao savršenim, Isus je postao darovatelj vječnoga spasenja.“

Isus je bio „svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika“ (Hebrejima 7:26). Kako je onda On mogao „postati savršenim“ ako je već bio savršen? Riječi pre-vedene sa „učiniti savršenim“ u našem tekstu u Strongo-vom su rječniku definirane kako slijedi; #5048 teleioo; dovršiti, to jest, (doslovno) postići, ili (simbolično) dovršen ( u karakteru).

Je li Isus onda bio nepotpun? Da, ali samo u smis-lu da njegova savršenost još nije bila ispitana, dokazana. Nakon što pretrpi nepravdu i okrutno postupanje, hoće li ostati savršenim? Lucifer i Adam su također bili savršena bića, ipak kada su bili na ispitu obojica nisu uspjeli ostati savršenima. Isus je bio ozbiljno ispi-tan, „patnjama,“ ipak Isus se je održao savršenim, potpunim, dovršenim karakterom. Njegova poslušnost, vjer-nost i ljubav prema Bogu bili su tako prokušani kao kroz vatru; on je time bio iskristaliziran. On je sada bio „učinjen savršenim,“ „potpunim“ u punom smislu riječi teleioo.

Isusu je sada mogla biti darovana besmrtnost, da ima život u sebi. (Premda je to odvojena tema, zapazimo da se slične probe i ispiti primjenjuju na njegove učenike koji su izabrani kao „udovi njegovog tijela.“)

Vidi nadalje Luka 10:18; Izaija 14:12-15; 1. Mojsi-jeva 1:26-31; Rimljanima 8:16,17.

Izreke 21:18. „Opak čovjek otkup je za pravednika, i bezbožnik stupa na mjesto pravednog.“ Kako opak čovjek može biti otkupnina za pravednika?

Ovaj redak šokira čitatelja. Međutim Hebrejska riječ prevedena kao „otkup“ znači „pomirenje“ ili „pokrivan-je“ (kofer), a ne „otkupnina“ (ga’al).

Jedno objašnjenje je: „Zakoni društva su napravljeni za mase ljudi – ne za svete; ali te zakone koji su naprav-ljeni za ljude općenito mi – Gospodinovi sveci – imamo kao pokrivalo“ (R5972).

Djelomično slična misao je: Zli je čovjek otkup za pravednoga, i varalica staje na mjesto čestitih (NS). Dvi-je rečenice su paralelne. To jest, svijet često ne poznaje razliku između ispravnog i pogrešnog. JP

Matej 23:37; Marko 15:26; Luka 23:38; Ivan 19:19. Kako su zapravo glasile riječi na Isusovom križu?

Na prvi pogled se četiri izvještaja čine nepomirljivima, premda su tri od pisaca bili očevici:

OVO JE ISUS KRALJ ŽIDOVA (Matej). KRALJ ŽIDOVA (Marko). OVO JE KRALJ ŽIDOVAV (Luka). ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ ŽIDOVA (Ivan).

Gleason Archer, Encyclopedia of Bible Difficulties,”zaključuje sklad koji je ovdje malo modi-ficiran: Ovo je Jehošua [Isus] Kralj Jehuda [Židova]

Da Pomirenje

Znak na vrhu Isusovog križa


(Hebrejsko /Aramejski, Matej). Ovo je Kralj Židova (Latinski, Marko i Luka). Isus iz Nazareta Kralj Židova (Grčki, Ivan).

Matej je prvobitno bio napisan na Hebrejskom (ili Aramejskom, sestrinskim jezikom), prema Papiju, Kršćaninu iz ranog drugog stoljeća; tako je Matej mogao napisati taj izvještaj. Marko je vjerojatno pisao u Rimu, i Luka je pisao Rimskom službeniku; tako da su oni ko-ristili latinsku verziju. Desetljeća kasnije, Ivan, pišući sa Patmosa na Grčkom teritoriju, izvijestio je Grčku verziju. Tako je naizgledan nesklad više naizgledan nego stvaran.

Matej 12:39,40. Ako je Isus umro poslijepodne ali bio podignut prilikom izlaska sunca dva dana kasnije, kako je mogao biti u srcu zemlje 72 sata?

„Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći“ (Matej 12:40 JB). Broj sati nije bio naveden. Vrijeme ne može biti duže od 72 sata ali može biti kraće, pod uvjetom da sadrži barem dijelove sva tri danja vre-mena i sva tri noći. Ipak, vrijeme mora biti i duže od dva danja vremena i duže od dva noći. Bila su predstavljena dva razumna razmišljanja:

(1)Isus je bio uskrsnut kod, ili neposredno posle, izlas-ka sunca trećeg dana. Isus je bio uhićen noć prije raspeća (Ivan 18:12). Ako je bio držan u tamnici, tada je on bio „u srcu zemlje“ dva i pol dana.

(2)“Tama se spustila na cijelu zemlju i potrajala je sve devetog sata…A Isus je povikao na sav glas: „Oče u tvo-je ruke povjeravam svoj duh!“ Rekavši to, izdahnuo je“ (Luka 23:44-46 NS). Zatim „kad je prošla subota…prvoga dana u tjednu, vrlo rano, kad je izišlo sunce, došle su do groba…Vi tražite Isusa Nazarećanina, koji je bio razapet. Uskrsnuo je, nije ovdje“ (Marko 16:2,6 NS). Stoga, Isus je umro, tijekom devetog sata prvog dana, i bio je podignut tijekom prvog sata trećeg dana, 40 sati kasnije. (Bilo je potrebno vrijeme za sahraniti ga, ali je to trebalo biti učinjeno prije zalaska sunca, 5. Mojsijeva 21:22,23.) Rimljani su razapeli Isusa; stoga po Rims-kom računanju ponoći, Isus je bio u grobu:

1 – 3 sata tijekom danjeg svjetla u Petak, od sahrane do zalaska sunca, 1 danje svjetlo – 6 sati u Petak od za-laska sunca do ponoći, 1 noć – 6 sati Subota ponoć do svanuća, 2 noć – 12 sati u Subotu od izlaska sunca do zalaska, 2 danje svjetlo – 6 sati u Subotu zalazak sunca do ponoći, 2 noć – 6 sati Nedjelja od ponoći do svanuća, 3 noć – 0 – 1 sat Nedjeljnog danjeg svjetla do Isusovog uskrsnuća, 3 danje svjetlo.

Isus je tako bio mrtav tijekom dijelova danjeg svjetla i noći u Petak, cijelo danje svjetlo i noć u Subotu, i tijekom dijelova noći i danjeg svjetla u Nedjelju. Isus je tako, po Rimskom računanju, bio u grobu, “tri dana i tri noći.“

(U Joninom slučaju, mnogi događaji u danu netom prije nego je Jona bio bačen sa broda sugeriraju da je on bio bačen popodne, a ne ujutro. I vrlo vjerojatno je da je Jehova Bog prouzročio da velika riba izbljuva Jonu na tlo s početkom danjeg svjetla. Jona 1:4-17; 2:10.) JP

3. Mojsijeva 16:10, 20-22. „A jarac na kojega je kocka pala da bude žrtveno janje bit će živ pred Gospo-dinom, da se nad njim i da otkupni otpremi Azazelu u pustinju.“ Kako jarac može biti odbačen i napraviti po-mirenje?

„I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja“ (Hebrejima 9:22 JB). Najistaknu-tiji izuzetak u „svemu“ je jarac kojeg se puštalo (labavo prevedeno sa „jarac ispaštaoc“). Aron prvosvećenik se je očito pobrinuo za junca, ali on „od zajednice Izraelove neka uzme dva mlada jarca“ (3. Mojsijeva 16:5 NS). Prema tome, jarci predstavljaju nešto drugo od junca (koji predstavlja Isusa Krista).

Nakon što su junac i GOSPODINOV jarac bili prinešeni za žrtvu za grijeh, „Neka Aron položi obje ruke na glavu živoga jarca[kojega će pustiti] i prizna nad njim sve krivnje sinova Izraelovih i sve prijestupe što su ih počinili u svim grijesima svojim. Neka ih stavi jarcu na glavu i pošalje ga u pustinju…tako će jarac odnijeti na sebi u pusti kraj sve njihove krivnje“ (3. Mojsijeva 16:21,22 NS).

Simboli dvaju jaraca objašnjeni su u Ezekijelu 44:10-16, gdje su u potpunosti vjerni svećenici stavljeni u kon-trast sa Levitima. O ovima, „ levitima koji su se udaljili od mene, kad je ono Izrael odlutao od mene za svojim kumirima, snosit će svoje bezakonje… Služili su im pred njihovim kumirima i tako naveli Dom Izraelov na beza-konje… da snose svoje bezakonje…. Više neće pristupati k meni da mi služe kao svećenici… Postavit ću ih da u Domu rade svaki posao i sve što treba u njemu svršiti“ (Ezekijel 44:10-14 JB).

Isus je bio podignut trećeg dana


Prvosvećenik u Svetinji nad svetinjama na Dan Pomirenja

Svećenici i Leviti predstavljaju 144 000 – Kristovu Nevjestu – i odnosno veliko mnoštvo. Poruka je da će veliko mnoštvo snositi odgovornost za bezakonja na koja su naveli narod da ih počini; stoga se ljude neće držati odgovornima za ta bezakonja. Takvo ne – žrtvujuće pomi-renje – nošenje svoje krivnje – nije usporedivo sa velikim pomirenjem žrtve za grijeh, koja ukida kaznu prvobitnog grijeha Adamsku smrt.

Niti veliko mnoštvo niti Kristova Nevjesta doprinose bilo koju pomirujuću vrijednost otkupnoj žrtvi Isusa Kris-ta (pokazano u prinošenju krvi junca), zato što je Isus

Krist umro „učinio je to jednom zauvijek“ (Hebrejima 7:27 NS). JP

Napomena urednika: Ali usporedi R3606.

Djela 17:31; 1. Timoteju 2:3-6. Kako čovjek Krist Isus može suditi svijetu ili biti posrednikom?

Postoje dva naizgled snažna retka kao uporište gledištu da je Isus od svog uskrsnuća i dalje čovjek. Bog će „suditi svemu svijetu po pravdi, preko čovjeka kojega je za to odredio“ (Djela 17:31 NS). Međutim, Grčka je riječ aner, koja znači muško (različito od ženskog), dok bi Grčka riječ antropos bila riječ koja razlikuje čovjeka od duhovnog bića (kao u Mateju 9:8).

U 1. Timoteju 2:4-6 tekstu koji bi mogao doslovno biti preveden, „Bog, naš Spasitelj, koji želi da se svi ljudi spasu i da dođu do spoznanja istine. Jer, Bog je jedan i jedan je posrednik između Boga i ljudi – koji je i sam čovjek, Krist Isus, koji je samoga sebe dao kao otkupninu za sve“ (SP). Ovdje je imenica oko kojeg je spor u sadašnjem stanju „koji je i sam čovjek“ što je prikladno uzeto iz oblika Grčkog glagola u idućoj rečenici („sebe dao“), a ne iz najbližeg eksplicitnog glagola tri rečenice ranije („dođu“ ali ispravnije „da dođu;“ kao što je zapaženo u Analitičkom Grčkom Leksikonu). Iz tog razloga „da budu spašeni“ je daljnji oblik „aorista“ i pasivan; ispravno je „da se spase.“ Stoga su čak i dva prethodna glagola u prošlom vremenu. Stoga bi i dodana imenica trebala također biti). Dodani oblik ovdje sugerira kako je Isus Krist idealan posrednik; Isus je bio čovjek, ali nakon toga on zauvijek posjeduje prirodu Boga – on je bio na objema stranama ograde!

Uzeto i prilagođeno iz članka „O Božjoj Prirodi,“ Glasnik Kristovog Kraljevstva, Srpanj, 2012.

„Ja sam ruža Sharona“ (Pjesma Solomona 2:1)


! Ivan 11:26. „I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“ Kako se vjernik može sada nadati da nikada neće um-rijeti?

Prijevod Rotherham daje smisao onome na što je Isus mislio. „Svatko tko ponov-no oživi i vjeruje u mene sigurno neće nikada umrijeti.“ Riječ „ponovno“ nije izravno zastupljena u Grčkom, ali je to namjeravani smisao. To je slično izražavanju o Isusu u Otkrivenju 2:8, koje kaže, doslovno, „koji je umro i živi.“ To znači da je Isus umro i da ponovno živi. Tako, prijevod NS glasi, „koji je bio mrtav i oživio.“ Verzija SP kaže „koji je umro i oživio.“

U Ivanu 11:25,26, kontekst pokazuje poantu koju Isus izražava. Povod je bila Lazarova smrt. Govoreći s Martom, Isus je rekao „onaj tko vjeruje u mene, ako i umre, oživjet će“ – i nastavio je sa sljedećim korakom – „i svatko tko živi[ponovno, po uskrsnuću] i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“ DLR

! Galaćanima 4:5. Jesmo li mi usvojeni a ne začeti sinovi Božji?

O nama se može govoriti i kao o usvojenim i kao začetim sinovima Božjim.

Pavao spominje usvajanje s obzirom na novi položaj onih koji su bili pozvani i izabrani od Boga. Oni su bili rođeni kao potomci nesavršenog Adama u grijehu i ne posjeduju naslijeđeno Božje sinovstvo. Vjerom u Ot-kupnu žrtvu Isusa Krista, ti posvećeni, priznati su kao Božji sinovi od vremena kada ih je Bog začeo Svojim Duhom (Galaćanima 4:1-7; Rimljanima 8:14-17; 1. Ivanova 3:1; Ivan 1:12,13).

Kao Božji sinovi, oni se nadaju i imaju pouzdanje u nebesko nasljedstvo, zajamčeno svjedočenjem Božjeg Duha, njihovim duhovnim začećem da hode u novosti života (Efežanima 1:13,14; Rimljanima 8:16,17). Nji-hovo potpuno ostvarenje te prednosti kao usvojenih, i začetih sinova Božjih ovisno je o njihovoj konačnoj vjer-nosti sve do smrti.

Kada ti duhom začeti sinovi umru, oni će konačno primiti potpuno ostvarenje njihovog sinovstva jer će biti uskrsnuti kao stvarni duhovni sinovi Božji (Hebrejima 2:10-17; Otkrivenje 21:7; 3:21).

Nastavimo raditi kako bi smo naše duhovni zametak sačuvali živim i rasti kroz naše posvećenje srca i uma (Efežanima 1:18). BrSw

Napomena urednika: Rimljanima 8:15 i 23 poka-zuju da mi čekamo na to „usvojenje,“ ali da smo već pri-mili njegov duh. Grčka riječ (uiothesia) doslovno znači „položaj (tesis) kao sina (uios).“ Galaćanima 4:1-5 objašnjava, „Hoću reći: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega: pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odre-dio otac. Tako i mi:… primimo posinstvo“ položaj kao sinovi. To jest, kada sin postane dovoljno zreo da bude odgovoran, njegov ga otac postavlja na njegov položaj au-toriteta – u našem slučaju, kod uskrsnuća.

! 1. Petrova 1:1,2 nasuprot Otkrivenju 22:17. Je li to odabir ili beplatna milost?

Odabir i Besplatna Milost su točni oboje, ali ne za iste ljude niti u isto vrijeme. Isus Krist i Njegova Crkva su pozvani i izabrani i vjerni sada tijekom Evanđeoskog Doba. Na gori preobraženja čulo se, „Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!“ (Luka 9:35). I o crkvi, „i koji su s njim, jesu pozvani, izabrani i vjerni“ (Otkrivenje 17:14). Međutim kada će vjerna klasa crkve, Nevjesta Kristova, biti potpuna, tada će „Duh i Zaručnica reći: Dođi! Tko čuje, neka rekne : Dođi! Tko je žedan, neka dođe; tko želi, neka zabadava primi vode života!“ (Ot-krivenje 22:17). Biti će to besplatna milost za cijeli svijet tijekom Milenijskog Doba.

Napomena: Besplatna milost će biti proširena na sve ljude u Mileniju. Međutim, čak i sada, svi koji čuju poruku Evanđelja s prijemljivim srcima imaju slobodno volju odazvati se. JP

! Jakov 5:15; Marko 16:18. Trebaju li Kršćani očekivati čudesna izlječenja sada?

Kršćanski Način Života

Charles Wesley bio je zagovornik besplatne milosti


Prije Isusovog prvog dolaska, Bog je koristio proroke da vrše čudesna izlječenja. Ilija i Elizej su čak podigli neke iz mrtvih, i Elizej je izliječio Sirijskog gubavca dajući mu da se okupa u Rijeci Jordanu (1. Kraljevima 17:17-24; 2. Kraljevima 4:17-5:14). Isus je, Božjom moći, izvršio mnoga čudesna izlječenja, uključujući i podizanje troje ljudi iz mrtvih. Isus je proširio tu moć iscjeljivanja na dva-naest učenika i također na sedamdeset (Matej 10:1-4; Luka 10:1,17). Petar i Pavao su obojica podigli po jed-noga iz mrtvih (djelomičan dokaz njihovog apostolstva). Čuda su učvrstila vjeru Isusovih sljedbenika i dala svijetu predokus djela Kristovog Kraljevstva. Čudesna iscjeljen-ja, koja su učinili proroci, Isus, i njegovi učenici, bila su učinjena ne za njihovu vlastitu korist, nego za druge. Ipak Isus dodaje, „Ali ne radujte se što vam se duhovi po-koravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“ (Luka 10:20).

Vjernici ne bi trebali očekivati da istjeruju demone, imaju otpornost na zmije i otrove, jer Marko 16:9-20 nije bio u najboljim i naj drevnijim Grčkim manuskrip-tima, niti u Jeronimovoj Latinskoj Vulgati. (Suvremena kritička izdanja Grčkog Novog Zavjeta također odbacuju te riječi.)

„Boluje[duhovno] li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići“ (Jakov 5:14,15). U zemljama na Mediteranu pomazivanje sa toplim masli-novim uljem bilo je korišteno da relaksira pacijenta i da potpomogne ozdravljenju, fizičkom i /ili emocionalnom. Kada se nemoćnik oporavi i digne sa bolesničke postelje, ništa čudesno se ne treba zaključiti što se tiče starješina. Mi bi smo trebali činiti za druge, a ne tražiti čudesna iscjeljenja za sebe (2. Korinćanima 12:7-10).

Tijekom velikog dijela Evanđeoskog Doba, Nebeski Otac i Njegov sin Isus vrednuju življenje po vjeri a ne po gledanju. Isus je rekao Tomi, „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ (Ivan 20:29). Naša vjera ima biti postojana, i temeljena na jedinstvenom daru vjere koju je Isus poh-valio. SH

! Matej 5:42. „Onomu koji te moli, podaj; a onoga koji hoće da mu pozajmiš, ne odbij!“ (GB). Da li bi smo trebali dati svakome sve dok ne bankrotiramo?

Pouka ovdje je biti spreman u srcu pomoći drugima na bilo koji način možemo. Na kraju krajeva, Bog je dao Svog jedinorođenog sina. Ne bi smo se trebali brinuti da će naše davanje prouzrokovati bankrot ako se držimo obećanja, „Dajite i dat će vam se“ (Luka 6:38). Mi ćemo uvijek primiti više nego možemo dati. Mi se ne trebamo brinuti oko bilo kojih briga ovoga svijeta kada tražimo najprije Kraljevstvo Božje. Dvanaesto poglavlje Luke

objašnjava da su nam kruh i voda osigurani i da stoga ne „budemo zabrinuti za svoj život, što ćemo jesti; ni za tijelo, što ćemo odjenuti.“

Međutim, to ne znači da bi smo trebali davati slučajno. Mi moramo uzeti u obzir odgovornost brige za opskrbi-ti se sa fizičkim potrebama sebe i svog kućanstva (1. Timoteju 5:8). JM

! Matej 5:44. Kako možemo naučiti ljubiti svoje neprijatelje?

„A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosilja-jte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone.“

Isus nije umro samo za nas nego i za naše neprijatelje! Mi moramo raditi na tome da naše neprijatelje gledamo onako kako ih Gospodin gleda. Evo nekoliko prijedloga koji nam mogu pomoći naučiti kako:

Ako imamo neprijatelje možda bi smo trebali ponovno procijeniti zašto ih klasificiramo kao neprijatelje.

(1)Pokušaj razumjeti zašto rade stvari koje rade. Koji bi mogao biti njihov motiv? Odakle potječu? Čemu su bili poučavani? Koje je njihovo porijeklo i iskustva? Što su njihovi talenti? Koja vrijednosti imaju?

(2)Nikada ne razmišljaj o onome što je pretpostav-ljeni neprijatelj rekao ili učinio. Pusti da to zastari. Mi ne živimo za sebe nego za Gospodina.

(3)Predoči si kakvi će biti nakon što budu bili reha-bilitirani od grijeha. Pokušaj ih gledati onakvima kakvi će biti (odvoji grijeh od grešnika).

(4)Donesi svjesnu odluku da ćeš biti srdačan i velikodušan prema njima. David je to pokazao sa svojim opraštanjem Šaulu.

(5)Najbolji način da pobijediš neprijatelja je da ga do-brotom obratiš u prijatelja.

Poput Dobrog Samarićanina, mi bi smo trebali činiti dobro


Kralj Salamun

(6)Moli se da bi smo mogli biti korišteni u razbijanju bilo koje lažnog mišljenja koje bi moglo postojati između tebe i njih, i da sve oči razumijevanja mogu biti otvorene. JM

! Matej 5:32. „Tko god otpusti svoju ženu — osim zbog bludništva — navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.“ Kako čovjek može učiniti svoju ženu preljubnicom ako se ona ne uda?

Većina prevoditelja zanemaruje glagolsko vrijeme na Grčkom (aorist [prošli] infinitiva, pasivan u najboljim drevnim manuskriptima); pa bi to pravilno glasilo: „uz-rokuje da ona počinili preljub.“ Naravno čovjek ne može ništa prouzrokovati retroaktivno. Stoga je ispravan pri-jevod: „No ja vam kažem da svatko tko se rastaje od svoje žene, tjera nju na preljub, osim ako se rastaje zbog bračne nevjere.“ To jest, on uzrokuje da počne ogovaranje. (Naravno, ako je žena stvarno napravila preljub, tada bi ona bila razlog, ne muž; od tud kvalifikacija, „osim ako se rastaje zbog bračne nevjere.“) Stoga, „onaj tko se oženi takvom rastavljenom ženom također čini preljub.“ JP

! Propovjednik 7:27-29. Jesu li muškarci praved-niji od žena?

Ako parafraziramo Propovjednika 7:27-29, Sala-mun kaže, Ovo sam utvrdio uspoređujući jednu stvar sa drugom, kako bih došao do zaključka ili objašnjenja. Mudrost koju tražim i ne nalazim, Ja sam pronašao jed-nog pravednog čovjeka među tisućom, ali nisam pronašao pravednu ženu među tisućom. Mi smatramo da je priklad-no ubaciti ovdje „pravedan“ zato što redak 29 kaže da je Bog stvorio čovjeka čestitim ili pravednim.

Fascinirajuće Salamunove riječi koje su neki krivo kon-struirali da znače kako su muškarci pravedniji od žena. Je

li to stvarno ono što on kaže?Razmotri kontekst, Salamunovog života, i drugih

riječi koje su mu pripisane. U Propovjedniku 7:26 on kaže da je gorča od smrti vrsta žene koja ga je uhvatila u zamku. Salamun je „imao sedam stotina žena, i tri sto-tine priležnica; i njegove su mu žene odvratile srce…za drugim bogovima“ (1. Kraljevima 11:3,4). Salamun je također govorio o vrsnim ženama, na primjer Izreke 12:4 i 31:10-31; stoga njegove vlastite riječi pokazuju da on nije vjerovao da su sve žene bile nepravedne.

Stoga čestita žena među „tisućom“ se odnosi na tisuću žena i priležnica, ne na žene općenito. A jedan čovjek među tisućom? S obzirom da je Salamun upravo bio rekao u Propovjedniku 7:20 da nema na zemlji praved-noga čovjeka , on vjerojatno ukazuje na Mesiju, o kojemu je napisao pjesmu u Pjesmi nad pjesmama 5:10 kao o ljubljenome, „najistaknutiji između njih deset tisuća.“

U sažetku, Salamun ne kaže da su muškarci praved-niji od žena. On kaže da nema nijednog pravednog osim jednog među tisućom, Mesije. BrH

! Juda 9. Što se podrazumijeva sa „Mojsijevim tije-lom?“

Juda izvlači pouku iz Zaharije 3:1-5. „Anđeo Jeh-ovin,“ „Sotona(Neprijatelj), i „Jošua prvosvećenik stoji u prljavim haljinama“ su (u Judi): „Arhanđeo Mihael“ (Isus Krist), „đavo“ (optužitelj), i „Mojsijevo tijelo“ (crkva). Pouka za nas je da nemamo duh optuživanja, i da se tako ne pridružimo Optužitelju (Sotoni Đavlu). JP

! Rimljanima 8:16-28. Kako sveti Duh može svjedočiti s našim duhom? Što se misli u Rimljanima 8:16, „Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja“?

Svjedočenje svetog Duha rezultira kroz milostivo djelovanje svetog Duha na um. Dijete Božje je bilo tko tko mu dođe s vjerom, napusti loše postupke i mrtva djela, i može potvrdno odgovoriti na sljedeća pitanja (Hebre-jima 7:25):

Jesam li ikad bio privučen Kristu?Jesam li ikada u potpunosti posvetio moj život?Ako jesam, Ja sam dijete Božje.Kako nam sveti Duh svjedoči s obzirom na naše pomi-

renje sa Ocem da smo mi postali sinovi Božji?Ako naš duh i sveti Duh izgledaju jednako, to je

svjedočanstvo da smo mi sinovi Božji, baš kao što su bli-zanci koji su slični svjedočanstvo istog podrijetla. Što više donosimo ploda korijena, bolje je svjedočanstvo da smo mi još uvijek na Lozi Isusa Krista. Riječi naših molitvi su slabašne, ali Bog prihvaća duh koji ih motivira; tako nas naš duh zastupa kod Boga.


Apostol Pavao

Jesu li sva kažnjavanja stegom dokaz ili svjedočanstvo Božanskog negodovanja?

Ako bi smo svi bili apsolutno savršeni, i bili dokazani kušanjem, Bog bi nas tada volio zbog našeg savršenstva i sklada sa Sobom. Tada bi kažnjavanja i gorka iskustva mogli biti znakovi Njegove nemilosti. Ali mi svi znamo da su svi nesavršeni, da svi ne zadovoljavamo Božanski stan-dard. Naša nova srca, naše nove volje, naši preobraženi umovi ili duh, sami su prihvatljivi Bogu – i to kroz Krist-ovu zaslugu. Iskušavajuća iskustva imaju za cilj preobliko-vati naš duh da izgleda poput svetog Duha. AW

! 1. Korinćanima 5:5. Što znači predati nekoga Sotoni?

U Mateju 18, kada pojedinac odbaci ukor od cijele skupštine za kaznena djela, Isus kaže da bi osobu trebalo smatrati kao „poganina i carinika.“ Nije se smatralo is-pravnim da poganin uđe u hram i carinike se smatralo izdajnicima nacije, obje grupe bile su stavljene van zaštite sinagoge kao utočišta od utjecaja Sotone. U 1. Timoteju 1:20, Pavao govori o dvojici braće koji su zastranili, i kako ih on predaje Sotoni da „nauče“ ne huliti. To može izgledati čudnim – kako netko može biti naučen od So-tone? Ako bi se Sotona i u čemu radovao onda je to da pojedinac huli na Boga!

Riječ za „naučiti“ znači obrazovati ili odgojiti (Strong #3811).

Stoga predavanje nekoga Sotoni bi bilo popravljanje, a ne kažnjavanje. Kada si izvan utočišta Božje zaštite od Sotoninih iskušenja, dosta je teško odupirati se njegov-im nastojanjima. Oni očigledno nisu naučili lekciju, jer Pavao uspoređuje njihov utjecaj sa rakom ili gangrenom u 2. Timoteju 2:17,18. Pavlova želja u 1. Korinćanima 5 je da pojedinac uvidi da biti izvan Božje zaštite od So-toninih spletki čini Kršćanski život gotovo nemogućim za živjeti, i daje mu razlog da ušutka svoj ponos i vrati se čim prije. LG

! 2. Korinćanima 12:2. Kako je Apostol Pavao došao na treće nebo? I što je

to?Pavao je napisao, „Znam čovjeka u Kristu: prije

četrnaest godina — da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna — taj je bio ponesen do trećeg

neba“ (2. Korinćanima 12:2 JB). Pavao je bio čovjek iz 2 retka koji je bio ponesen, i on ne zna da li je stvarno bio prenesen na treće nebo – „u tijelu“ – ili je vidio treće nebo u viziji – „izvan tijela.“ Niti mi ne znamo. U 4 retku Pavao objašnjava što je bilo treće nebo: „bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti.“ Nebesa i zemlja su često korišteni simbolički da prikažu crkvene i građanske vlasti pojedinačno. Prva nebesa i zemlja zajedno su sačinjavali svijet (Grčki, kosmos ili poredak) prije potopa i bili su uništeni njime (2. Petrova 3:5,6). Druga ili sadašnja nebesa i zemlja – crkvene i građanske vlasti koje upravljaju ovim sadašnjim zlim svi-jetom – biti će uništeni u dan Gospodinov (Galaćanima 1:4; 2. Petrova 3:7,10,12). Nova ili treća nebesa i zem-lja koja slijede duhovna su i zemaljska uprava Kristovog Milenijskog Kraljevstva, „u kojima prebiva pravednost“ (2. Petrova 3:13 VKJ). Naime, nova nebesa su „Sveti grad, novi Jeruzalem, koji silazi s neba od Boga, oprem-ljen kao mladenka urešena za svog muža“ (Otkrivenje 21:1,2 VKJ). Novi Jeruzalem, Kristova nevjesta, za-jedno s njenom glavom, Kristom, će biti nova ili treća nebesa, ili duhovna uprava, koja donosi pravednost u svi-jet u Kristovom zemaljskom kraljevstvu. EK


! 2. Solunjanima 1:7-10. „Kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju

Gospodina našega Isusa. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva.“

Da li je to vječno uništenje na početku Milenija?Uništenje neposlušnih započinje onda kada su izloženi

svjetlu i istini počev s Isusovim povratkom i tokom cijele njegove druge prisutnosti. To će svjetlo, kako bude posta-jalo sve sjajnije i sjajnije, razotkriti i na koncu uništiti sav grijeh i svo zlo gdje god ono postoji. Upravo je to svrho-vito djelo Milenijskog Doba, dugi proces razotkrivanja i uništavanja svega grijeha i bezakonja usred čovječanstva, bilo da je pronađeno u od ljudi načinjenim sistemima na zemlji ili svakoj pojedinoj osobi.

Prvi po redu imaju biti potpuno uništeni sadašnji vladajući sistemi (Izaija 34:1,2; Jeremija 30:11). Zatim će u svakom pojedincu u Kristovom zemaljskom kraljevst-vu biti razotkriven i iskorijenjen grijeh ako će željeti dobiti vječni život.

Svaka osoba koja odbije ponuđene blagoslove Mileni-jskog Kraljevstva i nastavi u svom srcu gajiti ljubav prema nepravednosti suočit će se sa uništenjem. Kod nekih će se to pokazati nakon stotinu godina u neuspjehu napre-tka, nakon što im je bila dana potpuna prilika i svako ohrabrenje da se prilagode putevima Kristovog kraljevstva (Izaija 65:20). Za druge prevratničke postupke uništenje će doći na kraju Milenija (Otkrivenje 20:7-9). Njihova će nepopravljiva priroda rezultirati s njihovim vječnim uništenjem.

Kristov je zadatak osloboditi svijet od svega grijeha i nepravednosti, i to će biti postignuto u cijelosti. 1. Korinćanima 15:24-26 (JB): „potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.“ Budući će grijeh i neposlušnost biti iskorijenjeni svi će se radovati da je i „Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt.“ Na koncu će svaki stanovnik zemlje shvatiti da je staza u život živjeti u okviru zakona i duha našeg stvoritelja. Oni koji pronađu život učinit će to zato što su zavoljeli tu istinu.

Nadalje vidi 2. Solunjanima 2:8; Sefanija 3:8,9

! 1. Solunjanima 4:16,17; Otkrivenje 1:7. Koji je redoslijed događaja kod povratka našeg Gospo-dina?

S povratkom našeg Gospodina počinju aktivnosti žetve Evanđeoskog Doba. Redoslijed događaja može biti podijeljen u tri istovremena pravca. Događaji u jednom pravcu mogu prethoditi događajima u drugom pravcu, kao što su svadba Janjeta koja se događa netom prije Harmagedona, ili dolazak Izraela pod Novi Savez prije ostatka svijeta čovječanstva.

(1) Duhovni pravac, koji uključuje dovršetak nebe-skog poziva, odabir i proslavljenje Crkve, svadbu janjeta, podizanje Velikog Mnoštva, i svadbena večera Janjetova.• „i najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu“ (1. Solunj-

anima 4:16).• odvija se djelo žetve, sakupljanja svetih (Luka

12:36-38; Otkrivenje 3:20; 14:15,16).• Progresivan sud na tzv. Kršćanstvom u sedam faza

(Otkrivenje 15:1; 18:4).• Posljednja poruka Crkve svijetu u nevolji biti će

poruka nade (Djela 27:22-24; 2. Kraljevima 2:8), prije nego sveti odu usred podižućeg vihora (2. Kraljevima 2:11).

(2) Izraelski pravac.• Ponovno okupljanje i obnova (Djela 1:6; 3:21)

i konačno izbavljenje Izraela iz Jakovljeve nevolje. (Razmotri korake u Ezekijelu 37:1-14 i Jeremiji 16:14,15),• Podizanje drevnih dostojnika i uspostava novog

saveza sa Izraelom i Judom. Invazija Goga i njegovih saveznika na Izrael (Ezekijel 38,39);

Kristov Drugi Dolazak

Ilija uzet u vihoru, slika Crkve


(3) Svjetski pravac, koji uključuje uništenje sadašnjeg poretka u sedam faza:

(1) Duga Depresija (1873 – 1890 -ih)(2) Prvi Svjetski Rat (1914 – 1918)(3) Velika Depresija (1929 – 1939)(4) Drugi Svjetski Rat (1939 – 1945)• Dekolonizacija svijeta događa se tijekom dva svjetska

rata (Luka 21:29-31; Ezekijel 20:34; Amos 9:11-13).• Globalizacija donosi nezadovoljstvo, revolucije,

građanske nemire i čak i nasilje (Izaija 43:9; Luka 12:2; Amos 9:13; Hebrejima 12:26).

(5) Borba između Istoka i Zapada (1945 – 1989)(6) Duboka Depresija (Budućnost)(7) Harmagedon • Uništenje Babilona (Izaija 24:10-14; Otkrivenje

14:19; 16:19; 18:21-23).• Uvođenje Kraljevstva i Kristove Milenijske Vla-

davine (Psalam 46:10; Izaija 25:6-10; Otkrivenje 16:19,20).

Kao konačna faza djela žetve našeg Gospodina, i temeljeno na 2. Mojsijevoj 12:29, klasa Nevjeste biti će potpuna kada počinje Harmagedon, predani u Kršćanskom svijetu ohrabrivat će Izrael da gleda na Isusa (Pjesma 5:8 – 6:1), Veliko Mnoštvo će biti zadržano u nevolji (Otkrivenje 7:14; 1. Mojsijeva 19:19-23), Drev-ni Dostojnici biti će podignuti tijekom Harmagedona da ukažu Izraelu na njihovog izbavitelja (Mihej 5:5), Izrael će doći u sklad sa Božjim uređenjem, i postupno će bla-goslovi poteći drugima iz umornog svijeta. LG

Napomena urednika: Redoslijed događaja posljedn-jeg dana Jerihona, u Jošui 6, je: (1) Oni ustaju rano, (2) Svećenici trube u trube, (3) Jošua zapovijeda, Po-vik!, (4) Povik naroda. To predočava „posljednji dan“ Evanđeoskog Doba. Ali 1. Solunjanima 4:16,17 daje redoslijed obrnuto: (4) povik, (3) Glas arhanđela, (2) Truba Božja, (1) Mrtvi u Kristu najprije ustaju.

Napomena urednika: Dok mi „sada vidimo kroz zr-calo, nejasno“ (1. Korinćanima 13:12), svatko bi od nas trebao nastaviti očekivati dolazeće svjetske događaje s ot-vorenim očima.

! Otkrivenje 1:7; Zaharija 12:10; Djela 1:9-11. Kako se nevidljivog Isusa može biti vidjeti kod njego-vog povratka?

Svijet čovječanstva će „vidjeti“ Isusa jedino kroz nji-hovo „duhovno osjetilo“ razabiranja, ne sa njihovim fizičkim osjetilom vida. Bog je definirao to duhovno os-jetilo u Izaiji 6:9; „vidite doista ali ne zamjećujete.“ Sam je Isus rekao Farizejima u Luki 17:20 da „Kraljevstvo

Božje ne dolazi primjetljivo.“ Kod Isusovog uznesenja, „oblak ga ote njihovom pogledu, i anđeli im rekoše, „Isus ... će doći na isti način kao što ste ga vidjeli da odlazi na nebo“ (Djela 1:9,11).

Njegovim je učenicima bilo rečeno da će ga kod njego-vog povratka, jedino njegovi učenici moći vidjeti. I Isus to potvrđuje u Ivanu 14:19 govoreći; „Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti.“ Apostol Petar nam govori u 2. Petrovoj 3:10 da će Isus započeti uspostavu Božjeg Kraljevstva kao „lopov u noći,“ i on detaljno opisuje veliko Isusovo djelo raz-aranja koje će zacijelo biti zapaženo, „viđeno,“ od cijelog svijeta čovječanstva.

Sa tim mnogo važnijim duhovnim osjetilom zapažanja, svijet čovječanstva će „vidjeti“ Isusa ali jedino kroz pre-poznavanje njegovog pravednog djela tijekom Vremena Nevolje u svijetu ... i jedino tada povezujući stvari (vje-rom) sa njegovom drugom prisutnošću. Isus je rekao svo-jim učenicima ( i u proširenom smislu nama) da ćemo kroz vjeru, mi biti u stanju shvatiti i razumjeti istinu njegovih riječi u Mateju 13:16, „A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju.“ Jedini način na koji možemo dobiti jasan duhovni vid je proučavanjem riječi Božje i promatrajući Njegov rad u našim životima i u svijetu čovječanstva. TNA

Napomena urednika: Nevidljive se stvari može jasno „vidjeti:“ „Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njego-va moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike“ (Rimljanima 1:20).

! Matej 24:34. Što je naraštaj koji „neće proći dok se sve to ne ispuni“?

Kao uvod, najprije sazrijeva ječam, blizu Proljetnog Ekvinocija; ječam predočava Isusa Krista (npr. Suci 7:13,14). Nadalje sazrijeva pšenica, oko sedam tjedana kasnije; pšenica predočava vjernu crkvu (npr. Matej

Izraelska poljoprivreda nakon njihovog povratka


Pastor Charles Russell

3:12). Zatim smokve sazrijevaju nakon nekoliko sljedećih tjedana; smokva predočava Izrael (npr. Jeremija 24:1-9).

Odlomak kojeg razmatramo uveden je sa smokvom koja prolistava (što se na drvetu smokve dešava jedino nakon što smokva proklija). Sukladno tome, mi vidimo kako se Izrael danas vraća u svoju zemlju. Stoga „blizu je ljeto ... blizu, i to na vratima.“ Što je stoga „naraštaj“ koji neće proći, sve dok se sve te stvari ne ostvare? Neke sugestije za „taj naraštaj“ uključuju:

(1) Naraštaj koji je bio živ kada je Isus izrekao te riječi, i završio sa kolapsom Judeje 70 – 73 n. e. ( naraštaj oko 44 godine). Ali Judeja je tada umrla, nije „pustila lišće.“

(2) Svi koji su živjeli 1874, 1878 ili 1914 (od duhom začetih). Ali gotovo svi od njih su do sada umrli.

(3) Ili čak naraštaj koji je poznavao neke koji su bili duhom začeti 1914. Ali je teško izvući to značenje iz tek-sta Svetog Pisma.

(4) Naraštaj koji je živio kada je Izrael ponovno postao neovisan 1948. Ali 69 godina već se čini dugim

za naraštaj suvremenika.Čini se da je naj jednostavnije objašnjenje sugerirano

u Psalmu 22:30 (VKJ): „Potomstvo će mu služiti; ono će biti smatrano naraštajem Gospodinovim.“ Potomstvo je obećano Abrahamovo potomstvo (1. Mojsijeva 22:15-18). To jest, duhom začeti su svi sinovi istog Oca – oni su svi jedan naraštaj – premda živeći u razdoblju od dvije tisuće godina. Stoga, redak jednostavno kaže da će se sve te stvari u najmanju ruku početi događati prije nego crkva bude bila potpuna; to su sve znakovi za vjerne.

Tehnička napomena: Na Grčkom, krajevi redaka 32 i 33 pokazuju igru riječi (uobičajeno na Hebrejskom). Theros (ljeto) ... thyrais (vrata). Izvorni bi Hebrejski mogao biti „blizu je vrijeme žetve (kalah) ... blizu je, na samim vratima (dalah).“ U svakom slučaju, biti „na sa-mim vratima“ podrazumijevalo ono ( ili on) je prisutan. JP

! Očekivanja i Pastor Russell P. (sredinom 1914) Dragi Brate Russell, s obzirom

na događaje u Listopadu kada dođu i prođu, a vi i dalje budete ostali u tijelu, mislite li da bi to moglo biti po-kazatelj da vas je Gospodin izostavio iz klase Nebeskog Poziva?

O. Ne bih ... Nadalje, mi smo vidjeli i očekivali povratak Židova u Palestinu ... Mi smo mislili da će ih više otići tamo , ali nismo bili dovoljno mudri da zna-mo koliko ih mnogo ide. Ono što mi vidimo je dovoljan broj da ispuni Božju riječ – ponovno okupljanje nekih od najgorljivijih Židova iz svih dijelova svijeta. Ne uvijek najbogatiji Židovi, nego je rečeno da nekih osamnaest milijunera živi u Jeruzalemu sada ... moja vjera u konačno ispunjenje svih tih stvari ista je kao što je i bila uvijek.

Postoji još jedna stvar. Što će omaknuti u Listopadu, 1914? Pretpostavljam da vi mislite da Vremena Pogana tada neće završiti?

Ne znam ništa takovoga.Ne znam, ali ono što će oni ... Potvrdit ću, dragi prijatelji, možda tri četvrtine ove

publike točno zna što je mišljeno sa nazivom „Vremena Pogana“ sada isto tako kao i kada sam dao mnogo de-taljnije objašnjenje ali zbog jedne četvrtine ja ću reći ... (itd.) (Question Book, stranice 89-99).


! Ivan 8:56. „Abraham, otac vaš, kliktao je, da bi vidio dan moj. Vidio je i obradovao se je.” Što je Isusov dan? Kako ga je Abraham mogao vidjeti?

Isusov da je opisan u Luki 4:18,19, koji detaljno opisuje dijelove Izaijinog proročanstva (Izaija 61:1-3) koja će karakterizirati sve prekrasne stvari koje on bude ostvario tijekom svoje nadolazeće tri i pol godišnje službe, isto tako kao i u Kris-tovom Kraljevstvu. Abraham je bio u stanju vidjeti Isusov dan jedino kroz svoje duhovne oči vjere. U Hebrejima 11:17-19, Apostol Pavao, čudeći se Abrahamovoj nam-jeri da žrtvuje svog jedinog sina Izaka, jasno objašnjava da je Abrahamova vjera (duhovna percepcija) u dolazeće uskrsnuće mrtvih, pročistila put Abrahamovoj savjesti da žrtvuje svog jedinog sina. „Vjerom je Abraham kad je bio kušan, prinio Izaka ... Smatrao je da ga Bog može i od mrtvih uskrisiti.“

Abraham je imao najmanje dva uvida (percepcije) u Božje Kraljevstvo i blagoslove koji će rezultirati. (1) Abrahamu je bilo obećano da će kroz njegovo sjeme, svi narodi na zemlji biti blagoslovljeni. (2) Abraham je možda imao blizak odnos sa Melkizedekom, Kraljem Salema koji je bio Božji Svećenik i ljudski Kralj, i koji je vjerojatno pružio Abrahamu uvid u potpuno značenje dragocjenog obećanja koje je Bog ranije dao Abrahamu. Mi bi smo trebali prakticirati veliku Abrahamovu vjeru i ostati blizu ( i u stopama) Isusa Krista, koji je naš Svećenik i Kralj. TNA

Matej 17:3. Mojsije i Ilija bili su mrtvi. Kako su se oni mogli pojaviti Isusu i učenicima?

Sveto Pismo nam govori da su se oni pojavili Petru, Jakovu i Ivanu u viziji. „I dok su silazili s gore, Isus im je zapovjedio: „Nikome ne govorite o ovom viđenju dok Sin Čovječji ne ustane iz mrtvih“ (Matej 17:9 NS). Mojsije i Ilija nisu na kratko bili podignuti iz mrtvih da budu s Isusom. Umjesto toga, vizija njih dvojice bila je predstav-ljena učenicima da ih pouči da je Kristova slava („Lice mu se zasjalo kao sunce, a haljine su mu postale bijele kao snijeg,“ Matej 17:2 NS) bila prorečena i u Zakonu (predstavljen sa Mojsijem) i u prorocima (predstavljeni sa Ilijom). Učenici su očekivali da će Isus u to vrijeme us-postaviti zemaljsko kraljevstvo, ali Isus ih je pripremao za svoju smrt i njegovo uskrsnuće (Matej 16:21-28). Vizija je trebala pokazati učenicima da Isusovo „kraljevstvo nije odavde“ (Ivan 18:36 NS). Mi nalazimo slično korištenje

Mojsija u usporedbi o Lazaru i bogatašu. „Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane“ (Luka 16:31 JB). Ako Židovi ne bi prihvatili Isusa kao Mesiju na temelju Mojsijevog svjedočanstva (Zakon) i proroka (Ilija), niti biti prihvatili Isusa ako bi netko (i Lazar i Isus) ustao od mrtvih. EK

Matej 27:50-53. Da li je to bilo uskrsnuće potre-som?

Tko su „sveti?“ (Gdje su drugi koji su ikada bili naz-vani „svetima?“) Doslovni prijevod bi bio: „A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. I gle, zavjesa se hramska raz-drije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih pr-eminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.“ Stoga je očito da su učenici bili ti koji su se probudili iz sna i napustili groblje da se pojave u Jeruzalemu.

Neki misle da su to bili proroci koji su bili privremeno podignuti, unatoč potencijalnom problemu što su bili po-dignuti prije Isusovog uskrsnuća. JP

Otkrivenje 20:5. „Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće.“ Da li prvo uskrsnuće uopće nije uskrsnuće?

Izgleda da Apostol Ivan nije napisao prvu rečenicu. Ona se ne nalazi u najstarijem poznatom manuskriptu, i nikada nije bila u Aramejskom (Sirijskom, koji je bio preveden u 5 stoljeću). Rečenica prekida kontekst i može napraviti od prvog uskrsnuća odsutnost uskrsnuća.

Rečenica je vjerojatno bila dodana u 4 stoljeću, kako bi pomirila neprimjetno uskrsnuće sa novom tvrdnjom da je Konstantin započeo Kristovo Kraljevstvo na zemlji.

Neki pokušavaju objasniti rečenicu ograničavanjem značenja riječi „anastasis“ (uskrsnuće) na puno ponovno stajanje – potpuno usavršavanje – pred Bogom. Međutim ako riječi nisu prave, nema potrebe objašnjavati ih.

Dokaz: Obično se pretpostavlja da su oči pisara preskočile sa „tisuću godina“ u retku 4 na iste riječi u 5 retku, ali postoje suprotni dokazi. Jedini dokaz prije Konstantina je manuskript Victorinus of Petau (ca. AD 300), koji ga izostavlja. (Ali stoljeće kasnije Jeronim kaže da ga je uključio! kao i sam Jeronim.) Seventy Greek Rev-elation mss. (s vrhom Sinajskog iz 4 stoljeća) ne umeće rečenicu (od 182 ukupno). Početkom 5 stoljeća Aleksan-drijski ga dodaje u najranijim od njegovih pet oblika, ali je podržan sa samo dva druga manuskripta. Nažalost, mi nemamo drugih manuskripata ranijih od 9 stoljeća.

Uskrsnuće


Ipak manuskript iz 13 stoljeća čini se da čuva tekst Ae-cumeniusa iz 6 stoljeća i izostavlja tu rečenicu (premda je umetnuta u komentar.) Sve do nakon 13 stoljeća nije bilo više manuskripata koji dodaju tu rečenicu od onih koji ne. U svakom slučaju, to je kasniji oblik koji dodaje rečenicu; tako da vjerojatno nije prava. JP

Psalam 88:5. „Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.“ I Izaija 26:14; 43:17. Postoje li neki koji nikada neće biti uskrsnuti?

Psalam 88 je pjesma upute Hemanu, Ezrahovcu, jed-nome od mudrih Hramskih muzičara. Psalam započinje, „Jehova, Bože spasenja mojega, danju vapim, a i noću vapim pred tobom“ (NS). Pjevač je pravedan čovjek, s nadom u spasenje. Zatim, „ubrajaju me među one koji u jamu odlaze ... postao sam nalik čovjeku koji je bez snage ostao, oslobođen poput mrtvaca, sličan ubijenima što u grobu leže, kojih se više ne sjećaš.“ On je samo „kao“ ili „poput“ onih koji na koncu odlaze u drugu smrt. On ima nadu uskrsnuća: „A ja k tebi, Jehova, vapim, molitva moja jutrom dolazi pred tebe“ (13 stih).

Kontekst za Izaiju 26:14 je „kad su sudovi tvoji na zem-

lji, stanovnici svijeta uče se praved-nosti“ (26:9). Sudnji Dan je Milenij (Otkrivenje 20:4). 26:10,11 poka-zuje zle koji su neobraćeni tijekom Milenija, na svoje vlastito uništenje – drugu smrt. Tada, „Jehova, Bože naš, drugi su gospodari umjesto tebe gospodarili nama. Samo uz pomoć tvoju spominjat ćemo ime tvoje. Oni su mrtvi, neće više živjeti. Nemoćni su to mrtvaci, neće ustati. Zato si se razračunao s njima, kako bi ih pobio i zatro svaki spomen na njih“ (26:13,14 NS). Ovi reci potvrđuju da će nakon Milenija Sotonini sljed-benici umrijeti „drugom smrću.“

Izaija 43:17 (GBV) kaže, Je-hova „izvodi kola i konje, vojsku i silu – svi tamo leže zajedno, neće ustati ponovno; ugasili se, dogorijevaju kao stijenj.“ Tu se opisuje Izlazak, kada su se Faraon i njegove vojske konjanika utopili u Moru, nakon prolaska Božjeg naroda.

Ta je dinastija završila sa Šaruhenom 39 godina kas-nije, ne suočivši se više nikada s Izraelom (2. Mojsijeva 14:13,28). Prelazak Mora predočava kraj Milenija, kada će Sotona i njegove vojske biti pušteni na „malo vremena,“ i zatim uništeni (druga smrt – istrebljenje – za Sotonine ljudske sljedbenike, Otkrivenje 20:3, 7-10). (43:1-14 proriče „posljednji dan,“ dok 43:16-21 slijedi Milenij.)

Neki oba ta retka iz Izaije primjenjuju na carstva, ve-like biznise, tlačilačke skupine, koje se više nikad neće pojaviti nakon Harmagedona (Zanimljivo, R2338 razli-kuje se od Šestog Sveska, stranice 468,469.) Eds

Napomena urednika: Prinos otkupnine za prvobitni grijeh je žrtva za grijeh. Sve dok osoba, sa Kristovom krv-lju, nije bila oslobođena od prve smrti – Adamske smrti – ona nije podložna „drugoj smrti.“ (Za oba gledišta o pitanju oko Jude, vidi R2283.)

Podizanje Lazara od mrtvih


! Job 19:26. Kako se Job može nadati vidjeti Boga u svom tijelu?

Job 19:25,26 je bio predi-vno prikazan u Handelovom klasičnom oratoriju „Mesija,“

kao nadahnuta izjava vjere i vjerovanja u uskrsnuće. „Ali znam sigurno, da moj Otkupitelj živi i da će se onda dignuti nad prahom. Tada će ova moja koža opet biti oko mene, iz svojega vlastitog mesa gledat ću Boga.“ Međutim, s obzirom na 2. Mojsijevu 33:20 da „ne može čovjek mene [Boga] vidjeti i ostati živ,“ kako će onda, Job, u uskrsnulom tijelu od mesa, vidjeti Boga?

Prema Strongovoj Konkordanciji, Grčka riječ ovdje prevedena „vidjeti“ u retku 26, #2372, chazah, može značiti mentalno razabrati, što je očito značenje „vidjeti“ u ovom slučaju. Kasnije u knjizi o Jobu, nakon što mu je Bog govorio iz vihora, poniženi i kažnjeni Job je rekao (42:5), „Ušima bio sam čuo o tebi; a sada te je vidjelo oko moje.“ Iako je ovdje korištena drugačija Hebrejska riječ (#7200) za „vidjeti,“ njena definicija također uključuje značenje „vidjeti figurativno.“

Stoga, Job, u ovim recima ukazuje na svoje oko razu-mijevanja, povećanog uvida, i priznanja Božje mudrosti i moći; baš kao kada neki pojedinac napokon shvati po-antu logike i kaže, „Ha, sada vidim!“ Neka bi smo i mi isto tako nastojali vidjeti Boga – „mentalno razabrati“ njegovu mudrost, pravdu, ljubav, i moć u njegovom okre-tanju na dobro i providnostima nad stvarima Crkve i u napretku svjetskih događaja koji će na koncu dovesti do uspostave savršenog kraljevstva na Zemlji. RR

! Psalam 2:8. Zašto bi Isus želio nasljedstvo po-gana?

On ih želi za nasljedstvo ne zbog onog što oni jesu, nego zbog onoga što Krist može napraviti od njih. Kon-tekst počinje sa „Ti si sin moj, danas te rodih,“ što Djela

13:22,23 povezuje sa Isusovim uskrsnućem. Nakon dobivanja nacija, „dat ću vlast nad narodima i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno sati-rati ih -kao što i ja to primih od Oca svoga“ (Otkrivenje 2:26,27 JB).

Pozivajući Kršćane sada, Bog izabire ludo ovoga svijeta, da posrami one koji su mudri (1. Korinćanima 1:26-29). Nakon što Krist i Njegova crkva slome otpor i budu vodili svijet „putem svetosti,“ tada će se u Njima „blagosloviti svi narodi na zemlji“ (1. Mojsijeva 22:18 NS). Tako će Krist učiniti Svoje neslavno nasljedstvo – narode – slavnim (Izaija 60:13). JP

! Matej 6:10,13. „Neka dođe kraljevstvo tvoje…jer tvoje je kraljevstvo.“ Je li Božje Kraljevstvo budućnost, ili je ono sada ovdje?

„Jer je tvoje kraljevstvo, sila i slava, zauvijek. Amen,“ nije bilo u tri najbolja manuskripta (uključujući Vatican 1209 i Sinajski, dva najstarija za ovaj odlomak).1 Niti je to u Luki 11:4. Netko je to očito bio dodao iz 1. Ljeto-pisa 29:11, „Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava.“ Prema tome, nije bilo proturječja u onome što je Matej napisao, jedino ono što je dodao nenadahnuti pisar kasnije. JP

! Matej 8:11. Pitanje: Kako ljudi na zemlji mogu sjediti sa Abrahamom u kraljevstvu nebeskom?

Kada je stotnik pokazao veliku vjeru (8:5-10), Isus se je bio zadivio i rekao da nije našao takvu vjeru u Izraelu. Stotnik nije bio Izraelac nego Nežidov – Rimljanin. Isus je zatim rekao: „A kažem vam: Mnogi će s istoka i za-pada doći i sjesti (nasloniti se RVIC) za stol s Abraha-mom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.“

Isus kaže da dok će neki koji su u kraljevstvu[nebeskom] biti izbačeni iz njega, postoje drugi izvan kraljevstva nebeskog koji će ući u njega. Kraljevstvo nebesko, također kraljevstvo Božje, sastoji se od (1) Boga kao Kralja, koji

vlada sa neba, i (2) njegovih po-danika, duhovnih ili zemaljskih, koji prihvaćaju primjenjive uslove i uvjete kraljevstva u različitim područjima, vjekovima, i rasporedbama vremena.

„Djeca[sinovi] kraljevstva,“ su

Kraljevstvo

Job u patnji

__________

(1) Grčki Novi Zavjet Ujedinjenog Bib-lijskog Društva izostavlja te riječi s potpu-nom sigurnošću


prirodni potomci Abrahama, i oni su bili pripremani biti dijelom njegovog obećanog sjemena blagoslova (1. Mo-jsijeva 22:16-18), ali su bili buntovni i nevjerni. Oni su promatrali Isusa 32 godine, odbacili ga kao Mesiju, i vođe su ga čak dali razapeti. Oni su izgubili svoj položaj u kraljevstvu i na koncu su bili protjerani iz obećane zemlje; Jeru-zalem i Hram bili su uništeni 70 n. e. i počela je Izraelska Dijaspora.

„Mnogi“ koji zamjenjuju izbačenu „djecu“ su Nežidovski vjernici (od točaka istočno i zapadno od Izraela) koji, kroz vjeru u Isusa, ulaze kao građani kraljevstva, prihvaćaju Abra-hamska obećanja (ponovljena Izaku i Jakovu), i postaju dijelom duhovnog Izraela. U preliminarnom smislu, za „mnoge“ se može smatrati da simbolično sjede, ili da su se naslonili, s Abrahamom, Izakom i Jakovom tijekom Evanđeoskog Doba, na isti simboličan način na koji su Nežidovski Kršćanski vjernici, predstavljeni s Lazarom u usporedbi iz Luke 16, bili odneseni u Abrahamovo naručje (redak 22).

Nadalje, isti se smisao koristi u Rimljanima 11, gdje Pavao koristi primjer stabla masline (Abrahamsko obećanje i njegov plod) da pokaže da su prirodne grane bile odlomljene (nevjerni Izrael) i zamijenjene sa divljim granama (Nežidovski vjernici).

U potpunijem, proširenijem, i konačnom gledištu o Mateju 8:11 (R1095:2-4), izabrani Nežidovi dolaze u svoju konačnu nebesku nagradu u Milenijskom kraljevst-vu i tada „sjedaju sa Abrahamom, Izakom, i Jakovom, u kraljevstvu nebeskom.“ Zato što prilika za nebesku nagradu još nije bila dostupna sve dok Isus nije umro na križu (2. Timoteju 1:10; Hebrejima 9:8), uskrsnuli Abraham, Izak i Jakov ( i drugi drevni dostojnici) biti će zemaljska vlada u Milenijskom Kraljevstvu (Psalam 45:16; Hebrejima 11:39,40). Međutim smatrat će se da svi sjede zajedno zato što će svi (nebeski i zemaljski zastupnici kraljevstva) biti sudionici u radostima Gospo-dinovim, i u obećanom djelu blagoslivljanja nacija. Vidi također Luku 13:28-30 za daljnje proučavanje. RR

Napomena urednika: Ili, kada Abraham, Izak i Ja-kov, budu bili podignuti, i bili istaknuti ovdje na zemlji, mnogi će Nežidovi postati dostojniji, ali će vjerski vođe Izraela biti poniženi. To nije kraljevstvo u nebu, nego nebesko (kraljevstvo Božje u Luki 13:28,29). Oni koji su škrgutali zubima u Dijaspori izazvali su plač kod dru-gih. (Razmotri R3457:1-2.)

! Matej 25:31 i nadalje. Usporedba o Ovcama i Jarcima – Da li vječni udes ovisi o sadašnjem iskustvu?

Za klasu Crkve, vječni udes ovisi o sadašnjem iskust-vu, jer mi smo sada razvijani, i Božji sud u našem slučaju ovisit će o našoj vjernosti sada. U tom slučaju, mi možemo uzeti k srcu moralnu pouku usporedbe u odnosu na naše su vjernike tijekom Evanđeoskog Doba.

Međutim, usporedba opisuje ispit za svijet čovječanstva, „sve narode“ koji će se sakupiti „pred njim“ u Kraljevstvu. Njihov sud i vječni udes ovisit će o tome kako će reagirati tijekom Milenija. Tada će klasa jaraca, koja je bila otvrdnula prema svojim bližnjima u nevolji, „otići u vječnu smrt“ – vatru uništenja spomenutu u 41 retku. Dok će pravedni, koji su pokazali brigu i očitovali pobožnu ljubav prema svojim bližnjima, primiti „vječni život.“ DLR

! 1. Korinćanima 15:23-28. Zašto je Milenijsko djelo pređeno (zanemareno) u ovim recima?

1.Korinćanima 15:22-26 je jedna od najkraćih pri-povijesti o Božanskom planu pronađenih igdje u Sve-tom Pismu. Kakva ekonomičnost riječi! Apostol Pavao pokriva cijelo ljudsko iskustvo, od Adamove smrti, kao plaće za njegov grijeh (kaznu koju je potom naslijedilo cijelo čovječanstvo), pa do potpunog uklanjanja stanja Adamske smrti. Uskrsnuli svijet, sada obnovljen i vraćen Ocu, imat ću potpuno iskustvo u „spoznaji dobra i zla.“ Hvalimo Boga zbog Njegove predivne mudrosti i plana.

Redak 22 završava sa izrazom „tako će u Kristu, svi uskrsnuti,“ ili „oživjeti.“ To opisuje proces, naime da bi netko mogao dobiti život on mora najprije doći Kristu. Međutim dali se to svima događa u istom trenutku? Redak 23 kaže da postoji „red,“ niz ili slijed. „Prvine“ koje su spomenute, koje su „Kristove,“ uključuju Isusa i također njegovu crkvu, članove njegovog tijela, Krista [Pomaza-nika] kolektivno. Ovo je prvi uredni korak koji se mora dogoditi a kroz kojeg će „svi oživjeti.“ Zaključivanjem mi možemo razumjeti da postoje kasniji plodovi, i to

Usporedba o ovcama i jarcima


uključuje svijet čovječanstva općenito, sve preostale koji nisu dio Krista.

Apostol nadalje kaže za njih, „zatim oni koji su Kris-tovi kod njegova dolaska.“ Gledajući na izvorni jezik, misao je, da će se ovo dogoditi „u“ ili „tijekom njegove parousie“ ili „prisutnosti.“ Kristova „prisutnost“ ne po-drazumijeva samo trenutak njegovog povratka, nego cijelo Milenijsko Kraljevstvo.

„Zatim dolazi kraj.“ Kraj čega? To je kraj posredovan-ja između palog čovjeka i Jehove. Kako će djelo Mileni-jskog Kraljevstva biti ostvareno, posrednik – Krist glava i tijelo – će se zatim izmaknuti, i biti će ponovno uspostav-ljen izravan odnos između svakog člana ljudske obitelji i njihovog nebeskog Oca. Biti će opet poput odnosa koji je postojao između Adama i Jehove prije pada!

Reci 25-28 počinju sa „Jer,“ ukazujući da su ta 4 retka proširenje onoga što je upravo bilo obrađeno. Oni objašnjavaju kako će „Krist“ pripremiti čovjeka tijekom Milenijskog Kraljevstva da bude u stanju stajati pred njihovim savršenim Bogom i ne umrijeti. Oni će biti u stanju stajati u svojoj vlastitoj pravednosti, ulazeći u Novi Savez s Jehovom u potpunom slaganju s njim, i u potpu-nosti u stanju držati, Njegove zakone i zapovijedi. Oni će to raditi zato što su prepoznali mudrost i zbog njihove ljubavi prema svom Bogu. U sažetku, mi vidimo da je u ovoj poruci zaista pokazano Milenijsko djelo, snažno navedeno u tih svega nekoliko redaka Svetog Pisma.

Vidi nadalje Djela 3:19-23.

! 1. Korinćanima 15:29. „Što onda čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih?“ Kako mi možemo biti kršteni za mrtve?

Krštenje na koje Pavao ovdje ukazuje znači naše krštenje u Krista, njegovu smrt i iskušavajuća životna iskustva kroz koja mi prolazimo da bi smo bili pripremlje-ni za službu sa Isusom s onu stranu zavjese, da podigne-mo mrtvi svijet čovječanstva i blagoslovimo ih u Mileniju. „Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni“ (Rimljanima 6:3). To je isto krštenje na koje je Isus ukazao u Mateju 20:23, „Od čaše moje doista ćete piti i biti kršteni krštenjem kojim sam ja kršten.“

Temeljeno na kontekstu 1. Korinćanima 15:29, Pavao je možda imao na umu iskušenja i iskustva koja mi trpimo u korist drugih članova klase Crkve koji su „mrtvi u Kris-tu“ (1. Solunjanima 4:16). Pavlov napor i svakodnevna služba bili su izravno u korist braće kojoj je služio, čak i u smrtnoj opasnosti. Stoga, izraz u 30 retku, „Što se onda i mi svaki čas izlažemo pogiblima?“ (služeći braći, kao što je on činio). DLR

! 1. Korinćanima 15:50-54. Što Pavao ovdje u stvari govori?

Braća već odavna ispravno shvaćaju, da je Pavlova poanta u ovom odlomku da će oni koji su umrli prije Kristovog povratka spavati smrtnim snom dok se on ne vrati, dok će oni koji umru nakon Kristovog povratka biti promijenjeni „u trenutku,“ bez dugog razdoblja spavanja u smrtnom snu u međuvremenu.

Međutim, precizan način na koji je Pavao izrazio tu poantu, je drugačije prikazana u različitim manuskrip-tima. RVIC (dostupan na stranici Heralda[Glasnika]), u bilješci 183 daje dokaz za ovo čitanje. „Mi ćemo svi zaspati, ali mi nećemo svi biti promijenjeni, u treptaju oka.“ Drugim riječima, neki će biti odmah promijenjeni (oni koji žive u parousii), a neki neće (oni koji su umrli prije parousie, i koji su trebali čekati u smrtnom snu na Kristov povratak.)

Korisno je vidjeti kako nekoliko najboljih manuskripa-ta izražavaju misao. Zapazite potvrdu, „Mi ćemo svi zaspati.“ Grčki ovdje ne kaže samo „spavati,“ nego „za-spati.“ Pavao ovdje potvrđuje da će svi sveti umrijeti. To je ista Grčka riječ koja je korištena za Stjepana, prvog Kršćanskog mučenika, kada je „zaspao“ (Djela 7:60). To je jedina izravna izjava u Novom Zavjetu koja nedvos-misleno navodi da će svi sveci umrijeti. To izravno negira popularno gledište među nekim crkvama da će neki sveci biti uzneseni gore na nebo u tijelima, bez umiranja.

U tom kontekstu, Pavao koristi riječ „promijenjeni“ da ukaže na one koji umiru tijekom Kristove parousie, i „podignuti“ za one svece koji su umrli prije Kristo-vog povratka i zaspali smrtnim snom čekajući na svoje uskrsnuće. On nadalje razlikuje dvije stvari govoreći „jer

Pavao je služio izlažući se smrtnoj opasnosti


„ ... i ljiljan dolina.“ (Pjesma Solomona 2:1)

se ovo raspadljivo treba odjenuti u neraspadljivost“ ( ukazujući posebno ona one koji umiru tijekom parousie), i „i ovo smrtno treba se odjenuti u besmrtnost“ (ukazujući posebno na one koji su zaspali smrtnim snom čekajući parousiu) – redak 54. DLR

! Otkrivenje 21:3,4,10. „I začujem jak glas s prijestolja: “Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će pre-bivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće

biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu…I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga.“ Da li će se Bog, Krist i vjerni utjeloviti u Kraljevstvu?

Kao prvo moramo shvatiti da je Otkrivenje knjiga sas-tavljena uglavnom od simbola. Djelomično odgovarajući na ovo pitanje, mi bi rekli u nekom smislu, Da! Ali razmotrimo to nadalje.

Površinski se čini da će Bog hoditi s njima!Kada su Adam i Eva bili u Edenskom vrtu, Bog je

tom paru govorio izravno. „Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: “Gdje si?” - reče mu. On odgovori: “Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih“ (1. Mojsijeva 3:8-10). Zapa-zite, oni nisu vidjeli JAHVU Boga, oni su ga samo čuli i razgovarali s Njim!

Kada su Židovi bili u pustari oni su iskazivali štovanje Bogu po Njegovoj prisutnosti u tabernakulu kod kovčega saveza. Njegova je prisutnost bila prikazana sa Šekina Slavom. Božja je prisutnost također bila pokazana sa stu-pom od oblaka kojim je tabernakul danju bio zasjenjen i ognjenim stupom koji se moću pokazivao nad njime (Ne-hemija 9:19). Međutim, Njega se nije vidjelo!

U 2. Mojsijevoj 33:20 (JB), [Bog] „doda, “moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati.“ Jehova Bog je Božansko biće zajedno sa Svojim Sinom, i uskoro sa Svojom crkvom u slavi. Ljudi ih neće fizički vidjeti u Kraljevstvu, premda će se osjetiti njihova prisutnost, slična onoj u Edenskom vrtu. AKH

Božja prisutnost biti će s čovječanstvom


! Pitanje 1 (1914). Ako se slažem sa Sadašnjom Isti-nom, kako je predstavljena od Brata Russella, ali i dalje živim dosljedno u svojoj crkvi go-dinama, što dobivam dolaskom u

I.B.S.A – u? O. Da im kažem da će se obogatiti, da će započeti

svoj biznis ili ući u društvo? Što ću im reći? Mislim da će zadobiti dobru savjest. Zašto, pa zar nema dobrih Meto-dista, Prezbiterijanaca, Baptista, Luterana ili Katolika? Da, uistinu, ja vjerujem da nema nikoga u ovom svijetu tko stoji na širem temelju od I.B.S.A. –e. Nijedna druga klasa ljudi koja priznaje sve koji su sveci Božji bez obzira na denominacijske crte mnogo temeljitije od nas.

Zašto bi itko napustio nominalnu crkvu i pridružio se I.B.S.A.? U prvom redu vi se ne možete priključiti I. B. S. I. u istom smislu u kojem se pridružujete bilo čemu drugom ... Oni vas neće trebati primiti unutra. Vi posta-jete istraživač Biblije čim postanete slobodni ...

Sada kažete, zašto onda ne bih mogao ostati tamo gdje jesam? Nije na meni da odlučim za vas. Ako mislite da čujete Božji glas koji vam govori da ostanete tamo gdje jeste, tada svakako slijedite Božji glas; ali za neke od nas stvari stoje ovako ... Ja više ne vjerujem u taj kredo i više ne mogu ostati unutra i biti pošten prema sebi, s Bogom ili sa mojim bližnjima.

... Ako bi svi to učinili oni bi se svi okupili i ne bi bili ništa drugo doli Kršćani. Onda što bi oni bili? Međunarodno Udruženje Istraživača Biblije (I.B.S.A.), (stranica 348).

! Pitanje 2, o Kronologiji (1910). ... Još jedna stvar dok smo kod toga ... Do koje bi mjere Putujuća Braća i ostala braća trebali propovijedati „Brata Rus-sella“?

Kažem, ne uopće. Vi imate puno toga, dragi prijatelji za propovijedati i Apostol kaže, „Mi propovijedamo Krista.“ Brat Russell je jako sretan ako ga je Gospodin upotrijebio da kao kažiprst ukaže na pravi put za vaše oči, da možete vidjeti predivne stvari u Riječi Božjoj, ali

nije Brat Russell, nego je Gospodin taj koji ga je koris-tio ... Stoga je moj savjet da ne istražujete Sveto Pismo kako biste pronašli bilo što o Bratu Russellu, nego da ga istražujete da pronađete stvari o „Slavnome“ kojemu svi iskazujemo štovanje ... Imajte na umu da je Ivan u Otkrivenju vidio ovo i ono, i druge stvari, i on je rekao da je pao pred noge anđelu koji mu je pokazao te stvari, a on mu je rekao, „Pazi; nemoj: sluga sam kao i ti, tebi i braći tvojoj koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni“ (stranica 77).

! Pitanje 3 (1914). Pastoru Russell ... Možda ću imati prednost imati neki udio u tome također. Možete li upotrijebiti, i jeste li spremni prihvatiti, priloženi ček za pomoć u djelu? Ako da, bilo bi mi drago da ga upotrije-bite na koji god način vi to smatrali poželjnim.

O. Ćek je za $2,700.00, i pitanje je hoću li ga prih-vatiti ili ne? Ja odgovaram potvrdno.

Mogu reći moja draga braćo ... premda se novac ni-kada nije tražio, sav novac koji je upotrijebljen bio je doniran, i u pravilu, oni koji prilažu za djelo nisu veoma bogati ljudi. Ali veoma puno njih budući su njihove duše bile blagoslovljene osjećaju kao da žele nešto učiniti da daju blagoslov drugima (stranica 349).

Odgovori Pastora Russella iz knjige Što je

Pastor Russell rekao?


! Pitanje 4 (1914, 2 Srpnja, Columbus, Ohio). Da li vi mislite da će svi sveci biti zapečaćeni u Listo-padu, 1914 bilo ... ovdje ili ne?

Nećemo ići u sve dokaze. To bi nam uzelo cijelo posli-jepodne, i vi to imate u tiskanom obliku, pročitajte to za sebe i vidite vjerujete li to ili ne i niste bili poticani da u to vjerujete. Ja sam jednostavno stavio pred vas ono što sam našao tamo, ono što se je meni činilo, najrazumnijim odgovorom na to pitanje, i vi ste vjerovali u to puno ili manje već kako vam se činilo privlačnim srcu.

... postoji sedam vremena koja su bila određena za

Neznabošce; i njihova su vremena počela ... mi vjeruje-mo, godine 606 pr. n. e., i sedam vremena Neznabožaca je dugo 2520 godina, i teku, mi vjerujemo do kraja godine 1914 i početka godine 1915. Što bi smo tada trebali očekivati?...Ja pretpostavljam da će Pogani biti posluženi sa obavijesti o prestanku. A šta će to značiti Neznabošcima Ja nisam dovoljno mudar da znam. (stran-ice 79 – 89).

! Pitanje 5 (1909). Koliko bi vremena trebalo proteći od početka jedanaestog sata do njegovog kraja?

O. I ja bi h to točno želio znati. (stranica 75).

TEXST STRANICA

1.Mojsijeva 1:27 71.Mojsijeva 2:2 71.Mojsijeva 5:1 71.Mojsijeva 6:7 72.Mojsijeva 6-3 73.Mojsijeva 16:10, 20-22 115.Mojsijeva 6:4 65.Mojsijeva 10:17 6-7

1.Kraljevima 17:21 4Job 19:26 29Psalam 2:8 29Psalam 55:15 4Psalam 82:1, 6 6Psalam 88:5 28Izreke 21:18 10Propovjednik 7:27-29 15

Izaija 26:14 28Izaija 43:17 28Izaija 45:5 6Izaija 45:7 9Jona 1:4-17, 2:10 11Zaharija 12:10 25Malachija 1:2-4 9

Matej 5:22 5Matej 5:32 15Matej 5:42 14Matej 5:44 14Matej 6:10, 13 29Matej 8:11 29

TEXST STRANICA

Matej 12:39-40 11Matej 17:3 27Matej 24:34 26Matej 25:31 30Matej 27:37 10Matej 27:51-52 27Marko 15:26 10Marko 16:18 14Luka 23:38 10Luka 23:43 4Ivan 1:14 10Ivan 1:18 8Ivan 8:56 27Ivan 10:34 7Ivan 11:26 13Ivan 19:19 10Djela 1:9-11 25Djela 17:31 12

Rimljan. 8:16 15Rimljan. 9:13, 18, 21-22 91.Korinćanima 5:5 221.Korinćanima 8:5 61.Korinćanima 15:23-28 311.Korinćanima 15:29 311.Korinćanima 15:50-54 322.Korinćanima 4-4 62.Korinćanima 12:2 22Galaćanima 4:5 131.Solunjanima 4:16-17 242.Solunjanima 1:7-10 241.Timoteju 2:3-6 12

Indeks Biblijskih PitanjaTEXST STRANICA

Hebrejima 2:10 10Hebrejima 5:8-9 10Hebrejima 9:28 10

Jakov 5:15 141.Petrova 1:2 131.Petrova 3:18-19 5Juda 9 15

Otkrivenje 1:7 24,25Otkrivenje 20:5 27Otkrivenje 21:3-4 32Otkrivenje 21:10 32Otkrivenje 22:17 13

Kratice Autora:AKH A. Kent HumphreysAW Austin WilliamsBrH Brent HislopBrM Brian MontagueBrSw Brad SweeneyDLR David RiceEds EditorsEK Ernest KuenzliJM James MossJP James ParkinsonLG Leonard GriehsLMc Larry McClellanRD Robert DavisRR Robin RiceSH Sean HumphreysTNA Todd Alexander

Documents

Rujan / Listopad 2017 Svezak 99, Broj 5 Glasnik Kristovog ...istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com/blog/wp-content/uploads/2018/05/Cro17E.pdfRujan / Listopad 2017 Svezak 99, Broj 5 Teško