KOMUNIKACIJA KAO IZVOR EGZISTENCIJE

Rusmir ADICentar za promociju kulture i dijaloga

Solni trg 6, 75000 Tuzla, BiHE-mail: rusmirsadic@yahoo.com

ABSTRACTTemeljni predmet analize unutar ovog rada jeste pojam komunikacije u filozof-skom miljenju Karla Jaspersa. Cilj rada jeste osvijetliti komunikaciju kao izvor egzistencije, odnosno kao proces u kojem posredstvom drugog otkrivamo sebe i dolazimo do samospoznaje. Tekst pokazuje kako komunikacija nudi prostor za kulturni i religijski pluralizam, te predstavlja mogui izlaz za modernog ovjeka iz vlastite otuenosti, to se u konanici iitava kao glavna zadaa filozofiranja.

Kljune rijei: Karl Jaspers, filozofija, komunikacija, egzistencija, pluralizam

COMMUNICATION AS A SOURCE OF EXISTENCEThe fundamental subject of the analysis in this paper is the term communication in the philosophical thought of Karl Jaspers. The aim of the paper is to shed light on communication as a source of existence, that is, as a process in which we find ourselves and achieve self-realization, with the help of another being. The text shows communication as a ground for cultural and religious pluralism and an opportunity for a modern man to save himself from alienation, which is ultimately interpreted as the main task of philosophy.

Key words: Karl Jaspers, philosophy, communication, existence, pluralism

41

1.0. UvodU vremenu globalizacije, koje tehnolokim napretkom osigurava kvalitativno

bolji ili lagodniji nain ivota, ovjek se susree i ivi s velikom opasnou koja dolazi u formi apsolutnog zaborava. Ta opasnost je poput bolesti, ijim nastu-panjem se gubi sjeanje, ali i orijentacija u svijetu. Savremeni ovjek, otrgnut od iskonske prirode i zatrpan postignuima znanstvenog progresa, zaboravlja sebe, ali i onog drugog, koji ivi pored njega. Procesom postvarenja i rastueg tehniziranja postojanja, ljudski bitak je opljakan, a potom i rastrgnut. Na sceni su otuenost i samotajnovitost, koja na koncu vodi apsolutnoj zatvorenosti i sa-modovoljnosti. Grabei vrijeme, ovjek uvia da ga je ipak sve manje. U tom hodu za opstankom ovjek gubi stvarnu egzistenciju ije opstojanje potrebuje ono drugo. To drugo zahtijeva nau posveenost u vidu istinske komunikacije, koja se u modernom vremenu preobrazila u puku formalnost. Kakav znaaj i ulogu stvarna komunikacija ima u miljenju Karla Jaspersa bit e obznanjeno u ovim redovima.

Izlaganjem Jaspersovog promiljanja komunikacije u njenim viestrukim di-menzijama, otkrit emo put koji vodi tezi da je izvor egzistencije skriven u ko-munikaciji, budui da tek u dijalogu s drugim otkrivamo sebe i zahvatamo nove intelektualno-duhovne horizonte, koji nas vode k samospoznaji.

Tokom pisanja ovog rada, koritena su djela Karla Jaspersa u kojima je problematiziran pojam komunikacije, a to su: Filozofija, Uvod u filozofiju, Filozof-ska vjera, Duhovna situacija vremena, Ljudi sudbine (Sokrat-Buda-Konfucije-Isus). Pored izvornih djela filozofa iz Oldenburga, konsultirani su odreeni naslovi kri-tike i interpretativne prirode: Karl Jaspers-filozofija u obistinjenju i djelo Martin Hajdeger u miljenju na putu (Richard Wisser), Karl Jaspers (Abdulah arevi), The Liberating Power of Symbols (Jurgen Habermas), Twentieth-Century Conti-nental Philosophy (Richard Kearney), Philosophy of Karl Jaspers ( Paul Arthur Schilpp).

2.0. Jaspers u borbi za komunikacijuProblem komunikacije zauzima posebno mjesto unutar filozofije Karla Jas-

persa. Naime, u veini svojih djela filozof iz Oldenburga analizira pitanje ko-munikacije, oznaivi je kao jednu od osnovnih dimenzija egzistencije. On je nastojao pokazati kako egzistencija tei omunikaciji, ali i da, istovremeno, tek u komunikaciji s drugim, otkriva sebe i dolazi do samospoznaje. Bez dvojbe, Jaspers je bio istinski borac za komunikaciju.

Jaspers je komunikaciju vidio kao put otkrivanja istine. Istina je neodvojivo povezana s komunikacijom, te, kao takva, ne moe biti oznaena kao dogmat-ska, nego kao komunikativna. U sutini, cilj komunikacije jeste meusobno zbli-

RUSMIR ADI

42

avanje i dosezanje istine. Tek u realizaciji procesa komunikacije ostvaruje se svrha filozofije u kojoj je sukusiran smisao svrhovitosti uope, a, prema miljenju Jaspersa, to znai: uoiti bie, osvijetliti ljubav, postii mir.1

U svom trotomnom djelu Filozofija Jaspers naglaava da proces rasvjetlja-vanja egzistencije zapoinje iskustvom nezadovoljenosti komunikacije. Zastoj i prestanak komunikacije predstavljaju stvarno gubljenje bitka. Osjeaj neza-dovoljenosti komunikacijom na nivou pukog postojanja nudi podstrek za jednu sadrajniju i dublju komunikaciju, koja, po svojoj naravi, odslikava vii stepen svjesnosti i postojanja koje zna drugog i sebe preko drugog. Rije je o egzisten-cijalnoj komunikaciji, koja se ne moe lano prikazivati i ija nunost uvjetuje nunost slobode.

Kada komunikacija zataji, to postaje bitno moja krivica. Istina, komunikaci-ja se ne moe postii jedino dobrom voljom svrhovnog razuma, ve zalaganjem samobivstva; jer ja samo u njoj sam dolazim k sebi; ona ne uspijeva nikad kad se drim rezervirano i kad se prema relativnim i pratikularnim komunikacijama ponaam kao prema posljednjim mogunostima. Svijest da sam ja odluujui faktor za sebe i drugog nagoni na krajnju spremnost za komunikaciju.2

Komunikacija, iako predstavlja izvor egzistencije i proces u kome preko dru-gog otkrivamo sebe, ne moe biti realizirana u odnosu sa svim osobama. U ta-kvom sluaju, komunikacija bi bila formalizirana i djelovala bi samorazarajue. Egzistencijalna komunikacija bi ustupila mjesto povrnostima i kvazidijalogu, koji bi emanirali ispraznu nadu u meusobnu povezanost. Stoga je nuno prihvatiti injenicu da je komunikacija determinirana povijesnom uskou.

U egzistencijalnoj komunikaciji uesnici moraju iskazati naroitu otvorenost i spremnost u prihvatanju razliitih miljenja i svjetonazora. Drugim rijeima, svako nastojanje da se ideali i norme fiksiraju onemoguava komunikaciju i vodi njenom zatajenju. Spremnost u prihvatanju i prelasku preko tuih pogreaka svjedoi o snazi volje za komunikacijom, koja proizlazi iz osvjedoenosti u njenu nunost kao izvora egzistencije. U protivnom, instiktivni zahtjev da drugi budu nalik na bogove i svece spreava svaku komunikaciju.

U komunikaciji su egzistencijalna stanja uvjetovana istima kod drugih ue-snika komunikacije. Tako je sloboda uvjetovana slobodom drugog, odgovornost se u komunikaciji osjea za sebe ali i za drugog, djelovanje dobiva smisao tek u susretu s djelovanjem drugog. Tek u komunikaciji s drugim, egzistencija biva otkrivena i dosee samu sebe.

Prava egzistencija ne moe biti pronaena u samoi koja podrazumijeva zatvorenost. Meutim, osamljenost koja karakterizira egzistenciju ukljuuje otvo-

1 Karl Jaspers, Uvod u filozofiju, Prosveta, Beograd, 1973., str.141

2 Karl Jaspers, Filozofija, IK Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci, 1989., str.299

RUSMIR ADI

43

renost i spremnost na prihvatanje drugog, uprkos unutarnjoj povuenosti ili ra-zliitosti. Naime, otvorenou se oituje volja za komunikacijom, a posredstvom traganja za egzistencijom intencija k obistinjenju, ija mogunost je odvijeka skrivena u unutarnjim horizontima odreenog sopstva. Ipak, stupanjem u komu-nikaciju osamljenost ne prestaje, nego nastavlja postojati pod drugim vidom. Sada je njeno iezavanje mogue samo u sluaju ieznua same egzistencije, kao uvjeta komunikacije.

Osamljenost i komunikacija figuriraju kao dvije temeljne dimenzije egzisten-cije (arevi), koje svoje oitovanje doivljavaju tek s egzistencijom, a ona u njima i s njima svoje ozbiljenje. Jer, nasuprot egzistenciji, koja se odlikuje osamljenou i voljom za komunikacijom, stoji ovjek, zatvoren u svom pukom postojanju, koji se utapa i gui u masovnom postojanju.

U egzistencijalnoj komunikaciji um je prisutan kao univerzalna spona meu nainima sveobuhvatnog, koja svoju supstanciju ima u egzistenciji. Posredstvom uma dolazi do ostvarivanja komunikacije i oitovanja bia drugom biu u svim modalitetima sveobuhvatnog postojanje, svijest uope i duh koji figuriraju iskljuivo kao manifestacija uma i njegove aktivnosti. Putem miljenja, um je kao mogua egzistencija uvijek okrenut ka bitku, koji nije on sam, ka drugome, od-nosno ka svijetu i tranascendenciji po kojoj mi u konanici jesmo to to jesmo. U tom kontekstu, Jaspersov stav da postojim samo kad sam s drugim, sam nisam nita dobiva potpuni smisao.

Karl Jaspers je, prema rijeima Richarda Wissera, filozof koji je, kao nije-dan prije njega i kao niti jedan poslije njega, isticao znaaj i nunost komu-nikacije. Iako je svoje teoretiziranje o komunikaciji bio spreman realizirati u intelektualnom odnosu s Hajdegerom, oznaivi njegov Bitak i vrijeme i svoju Filozofiju kao dva plamika koji osvjetljavaju, ili kao nain hoda na zajednikom putu, on je u svom iskrenom nastojanju s filozofom fundamentalne ontologije udario na granice komunikacije. Hajdegerovo rano podravanje politike nacio-nalsocijalizma, i svega onog to je uz to pristajalo, kao i razliito razumijevanje filozofije i onog to se hoe s njom uiniti, te pitanje kako je ona povezana sa stvarnim ivotom, unitilo je zapoetu komunikaciju sa Jaspersom. Ipak, njegova volja za komunikacijom nije olahko odustajala, te Jaspers s dubokom enjom govori: Ali ipak mora postojati neto u emu se unato svemu moemo sresti i u emu smo moda ak povezani. Inae ne bi bilo mogue ono to je bilo neko. (MH-KJ,209). Meutim, stvarnost je ipak tekla u drugom pravcu. S gorinom i aljenjem, za 70. Hajdegerov roendan Jaspers pie: Od 1933. izmeu nas je pustinja koja izgleda da s onim to se naknadno dogodilo i kazalo postaje sve neprohodnija.3

3 Richard Wisser, Martin Heidegger u miljenju na putu, Demetra, Zagreb, 2003., str.293.

RUSMIR ADI

44

Pojam drugog (the other) u Jaspersovoj filozofiji je apsolutno neodvojiv od ideje komunikacije. Dijalog s tradicijom je jedna instanca komunikacije. Komu-nikativni um je apsolutno otvoren, iznad svake jednostranosti miljenja na obje stane, bilo spram prolosti ili budunosti. Takoer, Jaspers ne porie odgovornost komunikativnog uma filozofije da oblikuje duhovnu sadanjost. Um u egzistenciji je uvijek oznaen bezgraninom voljom za komunikacijom. Neki mislioci u ova-kvim stavovima vide preteu Habermasa. Komunikativna veza prema drugom je konstitutivna aktivnost uma. Takoer, moramo biti osvijeeni spram sebe kao egzistencije ako elimo postupati pravedno spram zahtjeva za komunikacijom.

Jaspers je miljenja da, jednako kao to egzistencija ne moe biti objekti-virana, tako ni na odnos prema drugom ne moe biti reduciran na objektivni odnos, kao to moe biti izmeu stvari. Stoga je njegov primarni naglasak na meusobnom uzvraanju komunikacije meu ljudima. Utapanje ljudskih bia u prosjenost, iz ega slijedi osiromaenje pojedinanosti, umanjuje, ako i u potpu-nosti ne deformira, ono to je sutinsko za stvarnu komunikaciju.

Komunikacija zauzima centralno mjesto u Jaspersovoj ideji uma i istine. Um je otvorenost prema univerzalnom, ali istinski univerzalno nije bezlina uope-nost u kojoj je pojedinanost utopljena. Pa, tako je za Jaspersa istina nepotpu-na, ako nije otjelovljena po sebi u volji za potpunom komunikacijom. Istina nije ograniena vremenom, niti je omeena povijeu. Jaspers implicira da se istina aktualizira u kretanju komunikacije po sebi, odnosno da se istina kompletira u procesu komunikacije. Slijedei Webera i Kerkegora, Jaspers je smatrao da je svako od nas apsolutna pojedinanost, koja je sauvana u zajednici, dok je idealna zajednica u konanici zajednica duha pod Bogom. Volja egzistencije za komunikacijom s drugim stoji ispod Transcendencije kao apsolutnog drugog.4

Jaspersov projekat komunikacije stoji naspram svake tenje k iskljuivosti i ekskluziviteta u posjedovanju istine. Stoga Jaspers naglaava ulogu uma u pomijeranju granica, prevazilaenju suprotnosti, te promatranju i zahvatanju cjeline u pokuaju njenog shvatanja i postizanja harmonije. Um, kao orue eg-zistencije, nosi unutar sebe otvorenost za beskonanost sadraja i istovremeno sumnju, kao metodu dosezanja istine. On tei ka Jednom, to otvara novu di-menziju komunikacije, ali sada komunikacije egzistencije sa transcendencijom.

Bezuvjetno zalaganje za projekat komunikacije u filozofiji Karla Jaspersa dodatno je osnaeno njegovom idejom filozofske vjere i philosophie perennis. Dok philosophia perennis oznaava istinu koju niko objektivno ne moe posje-dovati u vremenu, niti joj imati privilegiran pristup, a koja ipak rasprena u svijetu postoji i za kojom se traga, filozofska vjera je model dranja spram te istine, odnosno pokuaj njenog praenja, unutarnjeg zahvatanja i povezivanja s

4 Richard Kearney, Twentieth-Century Continental Philosophy, Routledge, London and New York, 2005.,str.124.

RUSMIR ADI

45

transcendencijom. Takva povezanost reenih pojmova bit e razlog da Jaspers dopusti oznaavanje filozofske vjere kao vjere u komunikaciju. Takvo dra-nje se zasniva na dva stava: Istina je ono to nas povezuje i istina svoj izvor ima u komunikaciji.5 Ukoliko prihvatimo ovakvo miljenje, tada se komunikacija nadaje kao oblik objavljivanja istine u vremenu. Shodno tome, Jaspersovo naglaavanje da svakom sopstvu pripada jednaka poetna pozicija u pogledu dosezanja sophie perennis i istovremeno mogunost zahvatanja i osvjedoenja u njenu istinitost, nudi prostor za komunikaciju i oituje otvorenost spram svakog postojanja koje eli stupiti na put traganja.

Filozofska vjera je neodvojiva od spremnosti za komunikacijom. Bezgrani-na spremnost za komunikacijom nije posljedica nekog znanja, ve odluka za jedan put u ovjekovu bitku. U ovom vremenu otuenosti i zatvorenosti, komu-nikacija ostaje jedini izlaz za modernog ovjeka i nunost kojom je uvjetovana njegova egzistencija. Tanije, osvjetljavanje komunikacije ostaje glavna zadaa filozofiranja.

U kontekstu netolerantnosti i nesposobnosti za komunikaciju, Jaspers kritizira biblijske religije, budui se snano istiu kao primjer sa svojim zahtjevom za apsolutnom istinom za sve. Potraga za istinom se u povijesti esto vodila pod maskama volje za istinom, da bi se naposljetku otkrivala kao volja za moi. Prihvatajui tu povijesnu injenicu Karl Jaspers zakljuuje da zahjev za vlada-njem svijetom jeste posljedica zahtjeva za iskljuivou istine.

Krug mogue komunikacije Jaspers je takoer vidio u miljenju i dje-lovanju velikana povijesti Sokrat, Buda, Konfuije, Isus budui da oni emaniraju ono univerzalno i natpovijesno, te u svom egzistencijal-nom hodu otkrivaju ifre transcendencije i otvaraju prostor za opaanje znakova onostranosti. Iako se, prema vremenu pojavaljivanja i prostoru djelovanja, razlikuju, po svom miljenju i usmjerenosti ka transcendenciji, te povezanosti koja se iz toga moe iitati, oni predstavljaju jednu ne-objektivnu komunikativnu zajednicu.

U djelu The Liberating Power of Symbols, Jurgen Habermas konstatira da trenutna situacija u svijetu koja podrazumijeva borbu izmeu razliitih religija, a to je vremenom dobilo politiku formu sukoba razliitih kultura daje izne-naujui znaaj temi koja je od centralne vanosti u filozofiji Karla Jaspersa. U predgovoru djela koje je napisao pred kraj svog ivota, naslovljeno Filo-zofska vjera s obzirom na objavu, a koje je objavljeno 1962. godine, Jaspers kae:Danas smo u potrazi za osnovom na kojoj bi ljudska bia, koja potjeu iz svih moguih razliitih religijskih tradicija, mogla susresti jedni druge na jedan smislen nain na podruju cijelog svijeta, a da uz to svi budu spremni na re-

5 Karl Jaspers, Filozofska vjera, Naklada Breza, Zagreb, 2011., str.35.

RUSMIR ADI

46

valuaciju, preiavanje, te transformaciju svojih historijskih tradicija, bez da ih napuste. Takvo zajedniko tlo za (pluralnost) vjera moglo bi biti predstavljano jedino istoom misli, iskrenou, te zajednikim temeljnim znanjem. Jedino ova tri elementa bi mogla dovesti do takve bezgranine komunikacije u kojoj bi dobrobit vjere mogla ljude meusobno zbliiti, voena vrlinom njihovog zala-ganja.

Habermas primjeuje kako je program na kojem su Ujedinjene nacije formi-rane odmah nakon katastrofe Drugog svjetskog rata obeavao meunarodni trijumf ljudskih prava i demokracije. Meutim, ta politika ljudskih prava podigla je sumnju da predstavlja samo jednu masku za hegemonijske ambicije i golu predominaciju zapadne kulture. Sve od kolapsa sovjetskog carstva i kraja po-larizacije svijeta, za koju se inilo da reflektira konflikt osnovnih socijalnih politi-ka, konflikti se sve vie definiraju s kulturolokog aspekta. Na njih se gleda kao na konflikt ljudi i kultura, ija samoshvatanja su oblikovana od strane tradicija suprotstavljajuih svjetskih religija. U ovakvoj situaciji, Europljani, ali i narodi s drugih prostora, suoeni su sa zadatkom postizanja interkulturalnog shvatanja izmeu islama i jevrejsko-kranskog zapada, te u tom kontekstu Jaspersovo sveukupno filozofsko nastojanje i osvjetljavanje komunikacije postaje naroito vano.

Jaspers je uvjeren da upravo filozofija moe izroditi nain razmiljanja koji bi osigurao bezgraninu komunikaciju i religijski mir u cijelom svijetu. On ak po-stavlja i vlastiti filozofski angaman u slubu uspostavljanja komunikacije, koja bi bila u stanju barem djelimino suzbiti tenzije izmeu antagonistikih uvjere-nja, te ih transformirati u jedan diskurzivni konflikt, ako ve nije u stanju da ih u potpunosti razrijei. Umjesto oruane brutalnosti, mora nastupiti tolenacija, a da bi se borba obuzdala, racionalna bia se trude da upotrijebe sva mogua sredstva komunikacije. Od takvog, filozofski voenog, uvida u temeljne situacije ljudskih bia oekuje se da prevazie volju za destrukcijom kroz volju za komu-nikacijom. U tom kontekstu, osnovna intencija filozofskog znanja jeste da ponudi umirujui modalitet komunikacije. Rezultat takvog nastojanja bi bilo pomirenje izmeu onih koji su zakljuani unutar svojih meusobnih intelektualnih borbi.

Namjena egzistencijalne komunikacije je bila da izrodi zajedniko shvatanje stranih tradicija i formi ivota, ali ne po cijenu nesebine, a u isto vrijeme i nor-mativno slijepe, empatije prema drugima.6

Jaspers je u potrazi za odgovorom na pitanje da li bi sva ljudska bia na planeti eventualno mogla nai zajedniko tlo u univerzalnom razumu (tj. u formi egzistencijalne komunikacije Habermas) koji se projicira kao esencijalna for-ma asocijacije s drugima. Da li je mogu generalni okvir s maksimalnim nivoom

6 Jurgen Habermas, The Liberating Power of Symbols, MIT Press, Cambridge Massachu-setts, 2001., str.30-31.

RUSMIR ADI

47

razmjene, unutar kojeg bi se mogla odvijati komunikacija historijski heterogenih vjera, bez njihova naputanja?

Jaspers oekuje da e rezultat uspjene egzistencijalne komunikacije biti jednoglasnost. Ipak, ukoliko jednoglasnost ne bude u potpunosti uspostavljena, realna su oekivanja da e takva nastojanja izroditi interkulturalno razumijeva-nje, do granice u kojoj svi oni koji participiraju potiu zajedniko potivanje dru-gih kultura i naina ivljenja, uprkos razlikama u fundamentalnim vrijednosnim orijentacijama. Meutim, ovaj oblik komunikacije ne moe ni poeti ukoliko ne postoji prethodni koncenzus koji se tie bitnih preduvjeta komunikacije, a to po-drazumijeva da se svi uesnici moraju odrei nasilnih nametanja svojih uvjerenja.

Oni moraju prihvatiti jedni druge kao partnere s jednakim pravima, bez obzira na njihove reciprone ocjene tradicije i formi ivota. Takoer moraju prihvatiti jedni druge kao uesnike u diskusiji u kojoj, kao vrijedi princip, da svaka strana moe nauiti od one druge. Uzevi ovo u obzir, prevladavanje fundamentalistikog shvatanja samog sebe fanatizma koji razbija sve komu-nikacije implicira ne samo refleksno kaljenje dogmatskih tvrdnji na istinu, dru-gim rijeima spoznajnih samoogranienja, nego takoer i tranziciju ka drugom stadiju moralne svijesti.

Bezgranina volja za komunikacijom, prizvana od Jaspersa, vo-ena je moralnim uvidom koji prethodi svemu to se moe otkriti unutar egzistencijalne komunikacije. Ovdje mislim na uvid u to da interkultural-no shvatanje moe uspjeti samo pod uslovima simetrino doputenih slo-boda, reciprone spremnosti na to da se stvari vide iz tue perspektive. Samo tada se moe razviti politika kultura, to je, takoer, osjetljivo na potrebe za institucionalizacijom prikladnih preduslova za komunikaciju, u formi ljudskih i ustavnih prava.7

3.0 ZakljuakSemantika slojevitost Jaspersovog pojma komunikacija u svojoj punini pred-

stavlja smo sredite njegovog misaonog vorita iz koga je mogue nai put ka svim rukavcima Jaspersove filozofske lepeze.

Komunikacija, kako je interpretira sam filozof iz Oldenburga, oituje se u dvije temeljne dimenzije; dok se u jednoj otkriva kao mogua ifra za odgone-tanje filozofskog puta kojeg Jaspers vjeto iscrtava a koji u konanici vodi ka osvjetljavanju ili pribliavanju onom drugom/Drugom, njena druga dimenzija prua temeljni uvid u u orjentaciju Filozofovog miljenja koje vodi ka dijalogu, toleranciji i prihvatanju drugog u njegovoj osobenosti i vlastitom izboru.

7 Ibid. str.43.

RUSMIR ADI

48

Drugim rijeima, komunikacija kako je interpretira Jaspersova filozofi-ja omoguava i otvara put ka cilju koji se ogleda u pluralizmu religijskog, kulturnog, svjetonazornog i svakog mogueg oblika identiteta kao predvorja svjetskog mira i opeljudskog uvaavanja.

Iako je, za razliku od mnogih drugih njemakih filozofa, Jaspers esto mar-ginalizan ili potpuno ostavljan u sjeni, drim da njegova filozofija sukusira ne-svakidanju duhovnu supstancu i filozofsku vrijednost ija e nunost biti prepo-znata i osvijetljena u decenijama koje dolaze.

LITERATURA:1. Arthur Schilpp, Paul, Philosophy of Karl Jaspers, Tudor Publishing Company,

New York, 1957.

2. Habermas, Jurgen, The Liberating Power of Symbols, MIT Press, Cambridge Massachusetts, 2001.

3. Jaspers, Karl, Uvod u filozofiju, Prosveta, Beograd, 1973.

4. Jaspers, Karl, Filozofija, IK Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci, 1989.

5. Jaspers, Karl, Sokrat, Buda, Konfucije, Isus, Beograd, 1980.

6. Jaspers, Karl, Filozofska autobiografija, Bratstvo-Jedinstvo, Novi Sad, 1987.

7. Jaspers, Karl, Filozofska vjera, Naklada Breza, Zagreb, 2011.

8. Kearney, Richard, Twentieth-Century Continental Philosophy, Routledge, London and New York, 2005.

9. arevi, Abdulah, Karl Jaspers, Svjetlost, Sarajevo, 2005.

10. Wisser, Richard, Karl Jaspers: filozofija u obistinjenju, Kruzak, Zagreb, 2000.

11. Wisser, Richard, Martin Heidegger u miljenju na putu, Demetra, Zagreb, 2003.

RUSMIR ADI

49

logos1