Prijevoz putnika

1

SADRŽAJ

1. TEMELJNI POJMOVI O PRIJEVOZU PUTNIKA .............................................................. 3

1.1. Putnik kao sudionik u prijevozu ...................................................................................... 3

1.2. Prijevoz prtljage ................................................................................................................... 3

2. NAČINI PRIJEVOZA PUTNIKA ............................................................................................. 5

2.1. Vrste putničkoga prijevoza ............................................................................................... 5

2.2. Linijski prijevoz putnika .................................................................................................... 5

2.3. Slobodni prijevoz putnika ................................................................................................. 6

2.4. Prijevoz za vlastite potrebe ............................................................................................... 6

2.5. Prijevoz za posebne namjene ........................................................................................... 6

2.6. Prijevozne dozvole u meĎunarodnom prijevozu putnika .......................................... 6

3. ZNAČAJKE PRIJEVOZA PUTNIKA ...................................................................................... 8

3.1. Istraţivanje i praćenje prijevoznih potreba ................................................................... 8

3.2. Pokretljivost stanovništva ................................................................................................. 8

3.3. Neravnomjernost prijevoza putnika ................................................................................ 8

3.4. Izmjena putnika na linijama .............................................................................................. 9

3.5. Srednja duljina voţnje ........................................................................................................ 9

3.6. Brzine u prijevozu ............................................................................................................. 10

4. PROMETNI PUT U PRIJEVOZU PUTNIKA ..................................................................... 11

4.1. Linija i njezini dijelovi ..................................................................................................... 11

4.2. Vrste i tipovi linija ............................................................................................................ 11

4.3. Mreţa linija ......................................................................................................................... 12

4.4. Stajališta ............................................................................................................................... 13

4.5. Kolodvori ............................................................................................................................. 13

5. ELEMENTI RADA VOZILA NA LINIJI ............................................................................. 14

5.1. Obrt ....................................................................................................................................... 14

5.2. Intervali voţnje i frekvencija vozila na liniji .............................................................. 14

5.3. Prijevozna sposobnost linije ........................................................................................... 15

6. SREDSTVA ZA PRIJEVOZ PUTNIKA ................................................................................ 16

6.1. Vrste i obiljeţja prijevoznih sredstava ......................................................................... 16

6.1.1. Autobusi........................................................................................................................ 16

6.1.2. Trolejbusi ..................................................................................................................... 17

6.1.3. Tramvaji........................................................................................................................ 17

6.2. Podzemna i nadzemna ţeljeznica .................................................................................. 17

6.3. Uspinjače, ţičare, elevatori i dizala .............................................................................. 19

6.4. Izbor prijevoznoga sredstva ............................................................................................ 19

7. VOZNI RED................................................................................................................................... 20

7.1. Pojam i vrste voznih redova ........................................................................................... 20

Prijevoz putnika

2

7.2. Grafički način prikazivanja voznog reda ..................................................................... 20

7.3. Numerički način prikazivanja voznog reda ................................................................ 21

7.4. UsklaĎivanje i registracija voznih redova ................................................................... 22

8. OPERATIVNO OSOBLJE U PRIJEVOZU PUTNIKA .................................................... 23

8.1. Izravno operativno osoblje .............................................................................................. 23

8.2. Posredno operativno osoblje ........................................................................................... 23

8.3. Pomoćno operativno osoblje .......................................................................................... 23

9. TEHNOLOGIJA PRIJEVOZA PUTNIKA ............................................................................ 25

9.1. Priprema prijevoznog procesa ........................................................................................ 25

9.2. Faza provedbe prijevoznog procesa .............................................................................. 25

9.3. Faza okončanja prijevoznog procesa ............................................................................ 26

9.4. Isprave u prijevozu putnika ............................................................................................. 26

9.4.1. Isprave za vozilo ......................................................................................................... 26

9.4.2. Isprave za vozno osoblje .......................................................................................... 26

9.4.3. Isprave za putnike i prtljagu .................................................................................... 26

9.5. Upravljanje prometom pomoću sustava veze ............................................................. 27

10. MJERENJE RADA VOZNOGA PARKA ............................................................................. 28

10.1. Vozni park ........................................................................................................................... 28

10.2. Vremenski pokazatelji ...................................................................................................... 28

10.3. Izvedeni pokazatelji .......................................................................................................... 28

11. TARIFNI SUSTAVI .................................................................................................................... 29

11.1. Pojam i vrste tarifnih sustava ......................................................................................... 29

11.2. Jedinstveni tarifni sustav ................................................................................................. 29

11.3. Relacijski tarifni sustav .................................................................................................... 29

11.4. Zonski tarifni sustav ......................................................................................................... 29

11.5. Kombinirani tarifni sustav ............................................................................................... 30

12. NAPLATA PRIJEVOZA ............................................................................................................ 31

12.1. Sustavi naplate ................................................................................................................... 31

12.2. Vrste voznih karata ........................................................................................................... 32

12.3. Suradnja i koordinacija prijevoznog procesa ............................................................. 32

Prijevoz putnika

3

1. TEMELJNI POJMOVI O PRIJEVOZU PUTNIKA

Potrebe za kretanjem ljudi nazivaju se prometnim potrebama, a zbroj tih potreba u

odreĎenom vremenu i na odreĎenom području naziva se prometnom potraţnjom. Radi

zadovoljenja prometne potraţnje u sustavu cestovnog prometa razvio se specifičan oblik

prijevoza, koji se naziva prijevozom putnika.

Pod pojmom prijevoz putnika podrazumijeva se gospodarska djelatnost u kojoj se

pomoću različitih sredstava prijevoza i prijenosa obavlja premještanje ljudi (putnika) i

njihove prtljage s jednog mjesta na drugo.

1.1. PUTNIK KAO SUDIONIK U PRIJEVOZU

Gledano s pravnog stajališta, putnicima se smatraju:

- osobe koje se zbog putovanja nalaze u nekom od sredstava odreĎenih za obavljanje

javnog prijevoza, bez obzira imaju li voznu kartu ili ne;

- osobe koje se nalaze u krugu kolodvora (stajališta) i u neposrednoj blizini

prijevoznog sredstva prije ulaska ili poslije izlaska, a za koje se dokaţe da su imale

namjeru putovati ili da su njime putovale. Putnicima se ne smatraju osobe

zaposlene na odgovarajućem prijevoznom sredstvu (vozač, kondukter, vodič).

Ako putnik moţe birati vrstu prijevoznog sredstva i prijevoznika, na njegovu

odluku o izboru, osim dobre organizacije, utjecat će i eksploatacijske karakteristike tog

prijevoza, i to:

- sigurnost,

- brzina,

- ekonomičnost,

- udobnost,

- točnost,

- redovitost.

Prijevozna sposobnost je sposobnost putnika da s obzirom na svoje zdravstveno

stanje, podnese prijevoz na planiranoj relaciji prijevoza.

Ekonomska sposobnost je sposobnost putnika da plati cijenu koštanja prijevozne

usluge na planiranoj relaciji prijevoza.

1.2. PRIJEVOZ PRTLJAGE

Putnici za vrijeme putovanja redovito nose stvari za svoju osobnu upotrebu, a vrlo

često i one koje nisu njima namijenjene. Putnik činom sklapanja ugovora o prijevozu

(kupovinom prijevozne karte) stječe pravo na prijevoz odreĎene količine i vrste stvari.

Ove stvari nazivaju se prtljaga.

S obzirom na veličinu i način prijevoza prtljaga se dijeli na ručnu i predanu

prtljagu.

Ručna prtljaga su stvari teţine do 10 kg, manjih dimenzija (ručne torbe, mreţe,

paketi) koje se mogu staviti na prtljaţnik iznad sjedišta u prijevoznom sredstvu ili ih

putnici mogu drţati kraj sebe na sjedištu ili ispod sjedišta, ali tako da ne smetaju drugim

putnicima. Ovu vrstu prtljage putnik čuva sam, a za nju prijevoznik ne naplaćuje posebnu

naknadu i ne ispostavlja potvrdu.

Prijevoz putnika

4

Predana prtljaga su stvari koje putnik prije početka prijevoza predaje prijevozniku.

To su stvari teţine do 40 kg i koje se po svojim dimenzijama mogu smjestiti u prostor za

prijevoz prtljage („bunkeri“ u autobusu). Prijevoznici su ograničili broj komada predane

prtljage (najviše dva) kako ne bi došlo do preopterećenja autobusa. Više od dva komada

predane prtljage prijevoznik će preuzeti ako raspolaţe potrebnim prostorom i ako time ne

preopterećuje autobus. Za primanje i smještaj predane prtljage prijevoznik naplaćuje

uslugu prijevoza.

Prijevoznici neće dopustiti da se kao prtljaga prevoze opasne tari (eksplozivne,

lakohlapljive i dr.) ili tvari koje ispuštaju neugodan miris. Prijevoz ţivotinja se takoĎer

izbjegava, osim nekih izuzetaka predviĎenih tarifom (psi, mačke, ptice i manje ţivotinje).

Razlikuje se praćena i nepraćena prtljaga. Praćena prtljaga se prevozi zajedno s

putnikom, a nepraćena se prevozi neovisno o vlasnikovom putovanju (nije u istom vozilu

s putnikom). Nepraćenu prtljagu prati dokument koji se naziva prijevoznica. Iz nje se

vide podaci o onome tko šalje, tko prima, te vrsta i količina stvari.

Prigodom preuzimanja prtljage, prijevoznik naplaćuje za nju prijevoznu uslugu i

izdaje posebnu potvrdu o preuzimanju koja se naziva prtljaţnica (prtljaţna karta). U

slučaju da putnik izgubi prtljaţnicu, tada je dokazivanje prava na prtljagu prepušteno

slobodnoj ocjeni prijevoznika. To se moţe ocijeniti na nekoliko načina, ovisno o tome na

kojem se mjestu obavlja predaja prtljage, npr.:

- na krajnjem stajalištu nakon predaje prtljage svim putnicima ostala je prtljaga

putnika koji je izgubio potvrdu,

- na meĎustajalištu vozno osoblje upozorava ostale putnike da pregledaju je li

njihova prtljaga izvaĎena iz spremnika, a za koju izašli putnik tvrdi da je njegova,

- putnik pokaţe koja je njegova prtljaga i što sadrţi.

Prijevoz putnika

5

2. NAĈINI PRIJEVOZA PUTNIKA

2.1. VRSTE PUTNIĈKOGA PRIJEVOZA

Potraţnja za zadovoljenjem raznovrsnih prometnih potreba uvjetovala je i nekoliko

vrsta prijevoza putnika s obzirom na različitost kriterija podjele. Prijevoz putnika moţe

se razlikovati i podijeliti prema slijedećim kriterijima:

1. Prema podruĉju na kojem se prijevoz obavlja:

a. unutarnji prijevoz – obavlja se unutar granica jedne drţave, a dijeli se na:

i. gradski prijevoz,

ii. prigradski prijevoz,

iii. meĎugradski prijevoz

b. meĊunarodni prijevoz – obavlja se izmeĎu dvije ili više drţava.

2. Prema naĉinu organizacije:

a. linijski prijevoz – prijevoz koji se organizira i obavlja na odreĎenim

relacijama po registriranom voznom redu, a cijena i svi drugi uvjeti

unaprijed su dogovoreni i utvrĎeni tarifom;

b. slobodni prijevoz – prijevoz unaprijed poznate grupe putnika bez usputnog

ulaska i izlaska putnika za koji se relacija, cijena prijevoza, visina naknade

za sporedne usluge u prijevozu, te drugi uvjeti prijevoza utvrĎuju ugovorom

izmeĎu prijevoznika i korisnika prijevozne usluge, u okviru propisa i drugih

akata kojima se utvrĎuju cijene prijevoza u cestovnom prometu, i to za svaki

slučaj posebno.

3. Prema namjeni:

a. javni prijevoz – prijevoz koji je uz jednake uvjete svima dostupan i obavlja

se na temelju ugovora o prijevozu, a moţe se obavljati kao prijevoz u

linijskom cestovnom prometu ili kao prijevoz u slobodnom cestovnom

prometu;

b. prijevoz za vlastite potrebe – prijevoz koji tvrtka i druga pravna osoba ili

graĎani obavljaju zbog vlastitih potreba u obavljanju svoje osnovne

djelatnosti;

4. Prema vremenu u kojem se obavlja:

a. stalni, sezonski i povremeni – stalni prijevoz se obavlja tijekom cijele

godine, za razliku od sezonskog koji se obavlja samo u odreĎenom dijelu

godine; povremeni prijevoz se moţe organizirati za različite prigode, npr.

sportske priredbe, velike kulturne dogaĎaje i druge;

b. dnevni, noćni, i kombinirani prijevoz – ovisi o tome obavlja li se samo

danju ili samo noću, ili danju i noću.

5. Prema sredstvima kojima se obavlja: dijeli se na prijevoz autobusima,

tramvajima, trolejbusima i brzom gradskom ţeljeznicom, a moţe se organizirati i

kombinirani prijevoz.

2.2. LINIJSKI PRIJEVOZ PUTNIKA

Javni linijski prijevoz u cestovnom prometu obavlja se na odreĎenim linijama po

registriranom voznom redu, a cijena i drugi uvjeti prijevoza unaprijed su utvrĎeni tarifom

i javno objavljeni.

Prijevoz putnika

6

U linijski prijevoz putnika spadaju:

a) javni gradski prijevoz putnika,

b) javni prigradski prijevoz putnika,

c) javni meĎugradski prijevoz putnika,

d) javni meĎunarodni prijevoz putnika.

2.3. SLOBODNI PRIJEVOZ PUTNIKA

Javni prijevoz u slobodnom cestovnom prijevozu je prijevoz za koji se relacija i

cijena prijevoza, visina naknade za sporedne usluge u prijevozu, te drugi uvjeti prijevoza

utvrĎuju ugovorom izmeĎu prijevoznika i korisnika prijevoza, a u okviru propisa i drugih

akata kojima se utvrĎuju cijene prijevoza u cestovnom prometu.

Po namjeni i organizaciji slobodni prijevoz putnika moţe biti organiziran kao:

a) izletnička putovanja,

b) turistička putovanja,

c) kruţna putovanja,

d) taksi-prijevoz.

2.4. PRIJEVOZ ZA VLASTITE POTREBE

Prijevoz za vlastite potrebe je prijevoz što ga obavljaju poduzeća motornim

vozilima radi zadovoljavanja svojih proizvodnih ili usluţnih potreba u okviru djelatnosti

upisanih u sudski registar.

Pri obavljanju prijevoza osoba za vlastite potrebe autobusom, u meĎumjesnom

prijevozu u cestovnom prometu, u autobusu se mora nalaziti popis putnika koji se

prevoze, potpisan od pravne osobe ili graĎanina koji obavlja prijevoz za vlastite potrebe,

a pri obavljanju prijevoza za vlastite potrebe u gradskom i prigradskom prijevozu u

cestovnom prometu, putnici u autobusu moraju imati identifikacijske iskaznice ovjerene

od pravne ili fizičke osobe koja taj prijevoz obavlja.

2.5. PRIJEVOZ ZA POSEBNE NAMJENE

S obzirom na vrstu prijevoznih sredstava, najčešće se prijevozi obavljaju

standardnim autobusima ili specijalnim, posebno opremljenim mini-busovima. U skupinu

posebnih prijevoza putnika spadaju prijevozi:

- na zračne luke,

- školske i predškolske djece,

- hendikepiranih (invalidnih) osoba,

- bolesnika i dr.

2.6. PRIJEVOZNE DOZVOLE U MEĐUNARODNOM PRIJEVOZU

PUTNIKA

Zbog zaštite svojih prijevoznika svaka drţava ograničava ulaz stranih prijevoznika.

To je ostvareno bilateralnim ugovorima izmeĎu drţava koje su utvrdile izdavanje

dozvola za prijevoz stranih prijevoznika preko svog područja.

Prijevozne dozvole su različite i prema stajalištu s kojeg se promatraju, mogu biti:

- prema vrsti prijevoza: pogranične, ulazne i tranzitne (samo za jedan smjer i

povratne);

Prijevoz putnika

7

- prema tome na koga glase: na odreĎeno vozilo, na prijevoznika ili na donosioca;

- prema trajanju: jednokratne ili na odreĎeno vrijeme (dnevne, mjesečne,

polugodišnje i godišnje);

- prema naplativosti: besplatne ili naplatne, bez popusta ili s popustom.

U meĎunarodnom cestovnom prijevozu putnika propisuju se slijedeće dozvole:

1) za meĎunarodni linijski prijevoz putnika:

a. dozvole za linijsku voţnju,

b. dozvole za tranzitnu voţnju;

2) za meĎunarodni slobodni prijevoz putnika:

a. dozvole za slobodni prijevoz putnika.

Prijevoznik koji obavlja meĎunarodni prijevoz putnika mora voditi računa, osim o

prijevoznim dozvolama, i o taksama koje mora platiti, najčešće u stranoj valuti. Motiv,

visina i način plaćanja takse razlikuje se od drţave do drţave, a neke drţave od stranih

prijevoznika ne naplaćuju nikakve takse.

Prijevoz putnika

8

3. ZNAĈAJKE PRIJEVOZA PUTNIKA

3.1. ISTRAŽIVANJE I PRAĆENJE PRIJEVOZNIH POTREBA

Postavljanje novih linija, korigiranje postojećih, izrada odgovarajućih voznih

redova, reagiranje na izvanredne uvjete i slično, moguće je samo praćenjem prijevoznih

potreba putnika. Praćenje se obavlja na osnovi prikupljanja i obrade podataka koje se

dobiva istraţivanjem, u prvom redu metodom brojanja i anketiranja putnika.

Metodama brojanja i anketiranja dobivaju se osnovne karakteristike kretanja

putnika. Brojanje putnika moţe se obaviti po mjestu i vremenu na jednoj liniji ili cijeloj

mreţi linija. Cilj brojanja je dobivanje osnovnih parametara koji karakteriziraju kretanje

putnika na liniji kao što su: ulasci i izlasci putnika uzduţ linije, broj putnika na pojedinim

stajalištima, srednja daljina putovanja, izmjena putnika itd.

Osim toga, dobivaju se i podaci o usklaĎenosti prijevoznih potreba i prijevoznih

kapaciteta koji se izraţavaju koeficijentom iskorištenja mjesta u vozilu, kao i drugi

prijevozni pokazatelji značajni za organizaciju prijevoza.

Metodom anketiranja i intervjua dobiva se objektivna slika o izvoru i cilju

putovanja, kao i razlogu putovanja. Anketiranje putnika obavlja se na odreĎenom

reprezentativnom uzorku od ukupnog broja putnika koji se prevezu u jednom radnom

danu na liniji ili mreţi linija. Taj uzorak je najmanje 10% od ukupnog broja putnika.

3.2. POKRETLJIVOST STANOVNIŠTVA

Pod pojmom mobilnosti stanovništva na odreĎenom području razumijeva se broj

putovanja po jednom stanovniku u odreĎenom razdoblju. Mobilnost stanovništva je

najbitniji parametar za utvrĎivanje opsega prijevoza i osnovnih karakteristika

prijevoznog sustava u cjelini kao i njegovih podsustava svakog zasebno (tramvajskog,

autobusnog, ţeljezničkog).

Na veličinu mobilnosti stanovništva utječe više čimbenika, kao što su:

- veličina naselja ili regije,

- broj stanovnika i njihove aktivnosti,

- broj zaposlenih, razmještaj i struktura djelatnosti,

- razvijenost transportne mreţe i njezin kapacitet,

- dohodak po stanovniku i stupanj individualne motorizacije,

- kvaliteta usluge javnog prijevoza,

- politika razvoja prometa i tarifna politika.

3.3. NERAVNOMJERNOST PRIJEVOZA PUTNIKA

Pod neravnomjernošću opsega prijevoza putnika razumijeva se oscilacija broja

prevezenih putnika u promatranom razdoblju (sata u danu, dana u tjednu, mjeseca u

godini). Promjena opsega prijevoza, koje nastaju kao posljedica utjecaja radnog vremena

zaposlenih, te vremenskih prilika nazivaju se periodičnim promjenama.

Za razliku od periodičnih, postoje i promjene opsega prijevoza putnika izazvane

različitim drugim čimbenicima kao što su: sportske i druge manifestacije, zatim uvoĎenje

novih linija, odrţavanje sajmova i sl.

Prijevoz putnika

9

UtvrĎivanje zakonitosti promjena opsega prijevoza po vremenu od velikog je

značenja za funkcioniranje prometnog sustava, jer ove zakonitosti imaju značajnu ulogu

u izradi godišnjih planova, planiranju odrţavanja vozila, a posebno pri odreĎivanju

optimalnog kapaciteta i izradi voznih redova.

3.4. IZMJENA PUTNIKA NA LINIJAMA

Jedna od značajki linijskog prijevoza jest smjenjivost putnika u liniji. Putnici u

linijskom prijevozu putuju na različitim relacijama. Jedan dio putnika u vozilu na nekom

stajalištu izlazi iz vozila, čime oslobaĎa mjesto u vozilu za one koji će na tom ili nekom

sljedećem stajalištu ući.

Smjenjivost putnika na liniji moţe se izraziti koeficijentom smjenjivosti putnika

(Ksp) koji pokazuje koliko se puta na nekoj liniji u jednom smjeru izmijene putnici. Ovaj

koeficijent izračunava se odnosom ukupnog broja putnika na liniji u satu (Pu) i

maksimalnog satnog protoka (Pmax)

ΣPu – zbroj putnika koji su ušli u vozilo na stajalištu,

ΣPi – zbroj putnika koji su izašli iz vozila na stajalištima

3.5. SREDNJA DULJINA VOŽNJE

S obzirom da cijena prijevoza direktno ovisi o duţini voţnje, kako bi se lakše

odredilo cijenu prijevoza odnosno tarifu (jedinstveno ili po zonama) koristi se podatak

prosječne duţine voţnje.

Prosječna duţina voţnje putnika veća je u meĎugradskom nego u gradskom

prijevozu i ima sljedeće vrijednosti:

- 2,1 km u naseljima do 200 000 stanovnika,

- 3,2 km u naseljima do 400 000 stanovnika i više.

Prijevoz putnika

10

Slika 1. Statistička raspodjela putnika prema duţini voţnje u velikim gradovima

3.6. BRZINE U PRIJEVOZU

Za utvrĎivanje elemenata transportnog rada vozila na liniji i većinu drugih

praktičnih potreba na području tehnologije prometa vaţno je preciznije odrediti:

1. tehničku brzinu – ona brzina kojom se vozilo kreće po nekoj liniji, a izračunava

se iz odnosa duţine linije u kilometrima i vremena voţnje,

2. putnu ili prometnu brzinu – ukupno vrijeme putovanja dobije se kao zbroj

vremena voţnje i vremena stajanja na meĎustajalištima,

3. brzinu obrata – označava odnos ukupno prijeĎenog puta u jednom obrtu (put u

oba smjera) i vremena obrta, pri čemu vrijeme obrta uključuje vrijeme voţnje,

vrijeme stajanja na usputnim stajalištima i vrijeme čekanja radi usklaĎivanja

voznog reda na početnim i krajnjim stajalištima,

4. eksploatacijsku ili komercijalnu brzinu – osim stajanja tijekom prijevoza na

meĎustajalištima, vozila odreĎeno vrijeme stoje i na krajnjim stajalištima

(terminalima) neke linije.

Prijevoz putnika

11

4. PROMETNI PUT U PRIJEVOZU PUTNIKA

Cestovni prijevoz putnika se obavlja po cestama različite kvalitete koje se razlikuju

po vrsti, kategoriji i načinu uporabe. Sve ceste zajedno sačinjavaju cestovnu prometnu

mreţu. Mreţu javnih cesta, ovisno o njihovom društvenom i gospodarskom značenju,

čine:

1. MeĊunarodne ceste – javne ceste koje su meĎunarodnim aktom svrstane u mreţu

meĎunarodnih cesta,

2. Državne ceste – javne ceste koje povezuju cjelokupni teritorij Republike Hrvatske

s mreţom glavnih europskih cesta,

3. Županijske ceste – javne ceste koje povezuju ţupanijska gospodarska, kulturna ili

upravna područja,

4. Lokalne ceste – javne ceste koje povezuju naselja na području jedne općine

odnosno grada Zagreba,

5. Ulice – čine uličnu mreţu gradova i drugih naselja, koja se dijeli prema funkciji u

gradskom području na raznovrsne grupe ulica s različitim značenjem.

4.1. LINIJA I NJEZINI DIJELOVI

Prema Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu na području Hrvatske, pojmom

linija razumijeva se odreĎena relacija ili skup relacija odvijanja prijevoza u cestovnom

prometu od početnog do završnog autobusnog kolodvora, odnosno autobusnog stajališta,

na kojoj se prevoze putnici po registriranom i objavljenom voznom redu s jednim ili više

polazaka.

Svaka linija na kojoj se obavlja prijevoz putnika ima utvrĎen broj kolodvora,

odnosno stajališta na kojima ulaze i izlaze putnici. Prihvat i otprema putnika obavlja se

na kolodvorima i stajalištima koja su u tu svrhu izgraĎena i predviĎena u registriranom

voznom redu prijevoznika u linijskom prijevozu.

Osim kolodvora i stajališta, u objekte organizacijsko-eksploatacijskog karaktera na

linijama ubrajaju se i raskriţja, naponske stanice, okretnice, kontaktna mreţa, podzemni

tuneli itd.

4.2. VRSTE I TIPOVI LINIJA

Linije se mogu diferencirati po raznim kriterijima kao npr.:

a) s obzirom na prostor na kojem se linije nalaze:

a. gradske,

b. prigradske,

c. meĎugradske,

d. meĎunarodne;

b) s obzirom na vrijeme obavljanja prijevoza:

a. stalne i povremene,

b. sezonske i periodične,

c. dnevne, noćne i kombinirane;

c) s obzirom na prijevozna sredstva kojima se prijevoz obavlja:

a. autobusne, tramvajske, trolejbusne,

b. ţeljezničke (podzemne ili nadzemne);

Prijevoz putnika

12

d) s obzirom na reţim obavljanja prijevoza:

a. direktne,

b. ekspresne,

c. putničke.

Po obliku razlikuje se nekoliko tipova linija. Podjela je moguća prema različitim

kriterijima, a najčešća je prema načinu pruţanja linije u odnosu na područje grada,

posebno u odnosu na centar grada. Na osnovi toga sve gradske linije se dijele na:

- radijalne – povezuje centar grada s njegovim perifernim dijelovima, pravci

najintenzivnijeg toka putnika;

- dijametralne – povezuje dva periferna dijela grada prolazeći kroz njegov centar;

- kruţne – povezuju meĎusobno različite točke gradskog područja na izvjesnoj

udaljenosti od gradskog centra, formiraju pri tome putanju prstenastog, pribliţno

kruţnog oblika s geometrijskim središtem u gradskom centru;

- tangencijalne – povezuju periferne dijelove grada, ali ne prolazi kroz gradski

centar, već ga samo dodiruje;

- periferne – povezuju dvije točke na periferiji na pravcima slabijih tokova putnika;

- polukruţne;

- kombinirane.

Slika 2. Shematski prikaz pojedinih tipova linija

4.3. MREŽA LINIJA

Linije, ovisno o području, formiraju mreţu gradskih i prigradskih, meĎugradskih i

meĎunarodnih linija. Ovisno o prijevoznim sredstvima kojima se prijevoz obavlja, moţe

se govoriti o mreţi autobusnih, tramvajskih i trolejbusnih linija, zatim linija podzemne i

nadzemne ţeljeznice.

Na gradskim područjima razlikuju se slijedeći tipovi mreţe linija gradskog javnog

prijevoza:

- radijalni,

- radijalno-prstenasti,

- dijametralni,

- pravokutni,

- pravokutno-dijagonalni,

Prijevoz putnika

13

- slobodni.

4.4. STAJALIŠTA

Pod pojmom stajališta u širem smislu razumijeva se mjesto na kojem ulaze i izlaze

putnici iz vozila u linijskom prijevozu. Stajališta mogu biti:

- stalna – na kojima se prijevozna sredstva u javnom linijskom prijevozu redovito

zaustavljaju, prema vremenu odreĎenom u voznom redu;

- uvjetna – na kojima se prijevozna sredstva u javnom linijskom prijevozu

zaustavljaju samo ako na njima ima putnika, ili ako netko od putnika ţeli izići na

njemu;

- privremena – na kojima se prijevozna sredstva u javnom linijskom prijevozu

zaustavljaju u odreĎenom razdoblju kada je to potrebno zbog nekog razloga kao na

primjer u sezoni u odreĎene dane vezane uz neke dogaĎaje različitog karaktera,

zbog rekonstrukcije ili drugih radova na cesti i sl.

4.5. KOLODVORI

Pod pojmom autobusnog kolodvora razumijeva se prometni urbanističko-

graĎevinski objekt u kojem su koncentrirani odreĎeni prometni i prateći sadrţaji, što

uzrokuje okupljanje prijevoznih sredstava i ljudi na tim sadrţajima.

Da bi autobusni kolodvor u potpunosti odgovarao svojoj ulozi, mora imati

slijedeće sadrţaje:

najmanje dva perona,

prostorije za boravak putnika – čekaonice,

prostor za čuvanje prtljage – garderobu,

prostor za prometni ured,

potreban broj mjesta za prodaju voznih karata – šaltera,

mjesta za davanje informacija o kretanju autobusa,

istaknuti izvod iz voznih redova i cijene prijevoza,

sanitarne prostorije,

javnu telefonsku govornicu.

Prijevoz putnika

14

5. ELEMENTI RADA VOZILA NA LINIJI

5.1. OBRT

Pod obrtom vozila razumijeva se polazak vozila s jedne točke na liniji, kretanje po

liniji i ponovni dolazak vozila u istu točku linije. Vremenom obrta razumijevamo vrijeme

od momenta polaska vozila iz jedne točke na liniji do momenta ponovnog polaska vozila

iz te točke, tj. nakon okončanog dvosmjernog kretanja uzduţ cijele linije, odnosno nakon

zatvaranja cijelog kruga voţnje na liniji.

Vrijeme obrta vozila na liniji moţe se izraziti formulom:

to – vrijeme obrta na liniji izraţeno u satima ili minutama,

tv – ukupno vrijeme voţnja na liniji u okviru jednog obrta vozila računajući i kratkotrajna

zadrţavanja izazvana regulacijom prometa,

ts – vrijeme stajanja na stajalištima linije u okviru jednog obrta vozila ne računajući

stajanje na krajnjim stajalištima linije – terminalima,

tč – vrijeme stajanja (čekanja) na krajnjim stajalištima – terminalima u okviru jednog

obrta vozila, radi ulaska i izlaska putnika, odnosno čekanja predviĎenog voznim

redom.

Kako svaka linija ima samo dva krajnja stajališta, to se na svakom od njih vozilo

zadrţava samo jedanput u okviru jednog obrta. MeĎutim, u vrijeme jednog obrta

uračunava se i vrijeme čekanja predviĎeno voznim redom, na eventualnim drugim

točkama linije izvan krajnjih stajališta, namijenjeno smjeni voznih posada, kriţanjima s

drugim linijama i sl.

Treba li za neku liniju izraziti broj obrta koji ostvaruju vozila po voznom redu,

podatak će se dobiti iz slijedećeg izraza:

Bo – broj obrta nekog vozila ili voznog reda,

tu – ukupno vrijeme rada vozila ili voznog reda na liniji.

5.2. INTERVALI VOŽNJE I FREKVENCIJA VOZILA NA LINIJI

Interval voţnje je vrijeme izmeĎu prolaza dva uzastopna vozila u istom smjeru

kroz jednu točku linije. Računa se iz odnosa izmeĎu vremena obrta vozila na liniji i

ukupnog broja vozila koja rade na liniji:

Fv – frekvencija vozila (učestalost voţnje)

VL – broj vozila koja rade na liniji

to – vrijeme obrta vozila na liniji.

Frekvencija vozila ovisi o istim elementima kao i interval voţnje na liniji, ali su im

vrijednosti recipročne.

Prijevoz putnika

15

5.3. PRIJEVOZNA SPOSOBNOST LINIJE

Podatak o frekvenciji vozila na prijevoznoj liniji s gledišta djelotvornosti prijevoza

nije dostatan kako bi predočio stvarnu prijevoznu sposobnost linije. Radi preciznosti

potrebno je u izraz za frekvenciju vozila uvrstiti kapacitet vozila izraţen u putničkim

mjestima (mv):

Q – prijevozna sposobnost linije (mjesta/h)

Fv – frekvencija vozila (voz/h)

mv – broj putničkih mjesta u vozilu

Ukoliko na liniji radi više vozila različitog kapaciteta, tada se prijevoznu

sposobnost linije moţe prikazati zbrojem prijevoznih sposobnosti pojedinih vozila.

Prijevoz putnika

16

6. SREDSTVA ZA PRIJEVOZ PUTNIKA

6.1. VRSTE I OBILJEŽJA PRIJEVOZNIH SREDSTAVA

Putničkih prijevoznih sredstava u gradskom, prigradskom i meĎugradskom

prijevozu ima više vrsta, a ocjena njihovih obiljeţja i meĎusobne usporedbe omogućuju

izbor najboljeg prijevoznog sredstva za konkretan slučaj. Prijevozna sredstva, koja se

danas koriste, mogu se podijeliti u dvije skupine:

1. Individualna vozila – koja se dijele na osobna vozila, motocikle, mopede i

bicikle;

2. Komercijalna putniĉka vozila – dijele se na:

a. osobna vozila (taksi, rent-a-car i paratranzit),

b. tramvaje,

c. autobuse,

d. trolejbuse,

e. podzemne ţeljeznice (metroe),

f. brze gradske ţeljeznice,

g. uspinjače,

h. pomične trake i stepenice,

i. dizala.

Pojedina prijevozna sredstva različitih su eksploatacijsko-tehničkih obiljeţja.

6.1.1. Autobusi

Autobusi su najjeftinija javna prijevozna sredstva koja se, s obzirom na

konstrukciju karoserije mogu prilagoĎavati različitim namjenama i eksploatacijskim

uvjetima. Njihov razvoj vezan je uz usavršavanje oto i diesel motora, tako da je prvi

autobus s benzinskim motorom uveden u V. Britaniji 1899. godine.

Autobusi se mogu podijeliti po različitim kriterijima:

1. prema vrsti energije:

a. pogon diesel motorima,

b. pogon benzinskim motorima (minibusi),

c. pogon plinskim motorima,

d. pogon električnim motorima;

2. prema prijevoznom kapacitetu:

a. mali, od 10 – 30 putničkih mjesta,

b. srednji, od 30 – 50 putničkih mjesta,

c. veliki, od 50 – 150 putničkih mjesta;

3. prema konstrukcijskim karakteristikama:

a. minibusi,

b. autobusi na kat,

c. specijalni autobusi;

4. prema namjeni:

a. gradski i prigradski,

b. meĎugradski ili meĎumjesni,

c. specijalni autobusi.

Prijevoz putnika

17

6.1.2. Trolejbusi

Trolejbusi su električna vozila s pneumatskim kotačima (autobus na električni

pogon) koji imaju isti upravljački mehanizam kao i autobusi, i električni pogonski motor.

Razlikuju se sljedeći tipovi trolejbusa:

- trolejbus s jednodijelnom karoserijom (standardni),

- trolejbus s dvodijelnom karoserijom (zglobni),

- trolejbus s rezervnim pomoćnim autonomnim pogonom,

- trolejbus s dvojnim pogonom (Bi–model),

- sustav trolejbus (S-trole).

6.1.3. Tramvaji

Tramvaj kao podvrsta ţeljezničkog prijevoza ima prednosti i nedostataka.

Prednosti su:

mali zahtjevi odrţavanja, a velika trajnost,

pogodniji je za nepovoljne vremenske uvjete, pa redovitiji,

veća udobnost i komfor putnika,

voĎenje pomoću tračnica, vozač jedino nadzire brzinu,

zahtijeva minimalnu širinu puta,

ne zagaĎuje okolinu zbog električnog pogona,

odvojenost od drugog prometa,

dobra usklaĎenost s pješačkim i drugim prometom,

veći kapacitet u odnosu na autobus i trolejbus (3-6 puta),

manji otpori kretanja (10 puta manji nego kod cestovnih vozila) smanjuju

potrošnju energije.

Nedostaci su:

- velike početne investicije,

- ograničenost i neelastičnost kretanja,

- manja ubrzanja pri polasku i duţi zaustavni put,

- neekonomičnost u eksploataciji uslijed nepovoljnog odnosa izmeĎu vlastite teţine i

korisnog tereta (putnika),

- sporija modernizacija zbog dugog vijeka trajanja,

- isključivanjem izvora električne energije onemogućuje se uporaba kompletnog

voznog parka.

Primjena najnovijih tehničkih i tehnoloških postignuća omogućila je konstrukciju

niskopodnih tramvaja. Prvi niskopodni tramvaji uvedeni su u promet 1993. godine.

Podignuti stajališni peron od razine tračnice i spušteni pod olakšavaju ulazak i izlazak

putnika na tramvajskim postajama. Ovo se posebno odnosi na majke s dječjim kolicima i

hendikepirane osobe.

6.2. PODZEMNA I NADZEMNA ŽELJEZNICA

U podsustavu podzemne ţeljeznice koriste se električna vozila koja se kreću po

tračnicama. Tračnice mogu biti poloţene podzemno, površinski ili nadzemno. Podzemna

ţeljeznica mora imati odgovarajuće objekte i ureĎaje kao što su:

- tuneli, usjeci ili nadzemni dijelovi puta,

Prijevoz putnika

18

- kolosijek s pratećim ureĎajima,

- stajališta s centralnim ili bočnim peronima,

- ventilacija i osvijetljivost,

- ulazno-izlazni ureĎaji (stepenice – obične i pokretne, dizala, pokretne trake),

- informativno-kontrolni ureĎaji.

U podsustavu nadzemne ţeljeznice koriste se vozila specijalne konstrukcije. Ona

voze na posebno graĎenoj trasi uzdignutoj iznad razine zemlje na visini 6-12 m.

Prednost ovog tipa ţeljeznice je korištenje posebnih poloţaja trasa, neovisno o

ostalom prometu, što omogućava redovit i siguran prijevoz. U ovom prijevozu

primjenjuje se automatika i centralno daljinsko upravljanje. One postiţu velike putne

brzine.

Razlikuju se slijedeće varijante konstrukcijskih rješenja jednotračnih nadzemnih

ţeljeznica:

- vozilo se kreće po izdignutoj gredi odnosno „objahuje“ je (slika 3),

- vozilo visi ispod greda (slika 4).

Slika 3. Vozilo koje „objahuje“ gredu

Slika 4. Vozilo koje visi ispod grede

Prijevoz putnika

19

6.3. USPINJAĈE, ŽIĈARE, ELEVATORI I DIZALA

Uspinjača je prijevozno sredstvo koje se kreće po tračnicama i na kraćim

relacijama (50-300 m), savladava visinske razlike pod kutom od 20-40°. Kreće se tako da

se vagon pomoću čeličnog uţeta, koje se namotava ili odmotava, vuče uz nagib ili spušta

niz nagib posebne konstrukcije.

Većina uspinjača ima dvostruki kolosijek tako da se istodobno jedno vozilo diţe, a

drugo spušta. Danas se uspinjače u svijetu više ne grade nego se stare odrţavaju i

uglavnom predstavljaju turističku atrakciju, iako su zadrţale i prometno značenje.

Ţičara je prijevozno sredstvo koje svoj prijevozni učinak ostvaruje vučom putničke

kabine s vučnim uţetom po nosivom uţetu. Ţičarom se mogu savladavati usponi i preko

50%.

Pokretne trake se najčešće primjenjuju na ţeljezničkim kolodvorima, zračnim

lukama, robnim kućama, podzemnim ţeljeznicama, sajmovima i drugdje, jer je za

ekonomičnost njihove primjene potrebno mnogo putnika. Radi sigurnosti putnika, brzina

kretanja pokretnih traka je ograničena. Pokretne trake mogu se postaviti horizontalno ili

pod odreĎenim nagibom.

Dizala su prijevozni ureĎaji koji se koriste za vertikalno svladavanje visinskih

razlika. Najčešće se, osim u stambenim, koriste u velikim poslovnim centrima gdje je

njihova primjena izuzetno opravdana. Kapacitet dizala kreće se od 4-30 osoba, a

prijevozni kapacitet ovisi o veličini dizala, brzini i učestalosti kretanja.

6.4. IZBOR PRIJEVOZNOGA SREDSTVA

Pri izboru odreĎene vrste putničkog prijevoznog sredstva usporeĎuju se njihova

tehničko-eksploatacijska obiljeţja, s različitih aspekata, i to:

- zadovoljenja zahtjeva putnika,

- zadovoljenja prometnih potreba cijelog grada,

- ekonomičnost primjene pojedine vrste prijevoznog sredstva.

U praksi se usporeĎuju ekonomska i tehničko-eksploatacijska obiljeţja putničkih

prijevoznih sredstava pojedinih prometnih grana, npr.:

1. ekonomičnost (društvena i pojedinačna),

2. kapacitet (prijevozna sposobnost),

3. efikasnost,

4. zaposjednutost prometne površine,

5. brzina i vrijeme putovanja,

6. sigurnost prijevoza,

7. točnost,

8. redovitost,

9. udobnost,

10. manevarska sposobnost,

11. utjecaj na okoliš,

12. osjetljivost na atmosferilije.

Prijevoz putnika

20

7. VOZNI RED

7.1. POJAM I VRSTE VOZNIH REDOVA

Poznavanje i praćenje prometnih potreba, njihove prostorne i vremenske

neravnomjernosti osnova su za predviĎanje i uspostavljanje prijevoznih linija, potrebnih

kapaciteta, kadrova i vremena prijevoza.

Prema tome, predviĎanjem angaţiranosti prijevoznih kapaciteta i voznog osoblja

stvara se prijevozni plan. PredviĎanje, odnosno odreĎivanje vremena kada će koje vozilo

krenuti s početnog stajališta ili zadrţavati se na utvrĎenim stajalištima, kao i kada će stići

na krajnje stajalište – kolodvor, dio je plana tehnološkog procesa prijevoza putnika, koji

se naziva vozni red.

Vozni red sadrţi:

- naziv prijevoznika,

- liniju na kojoj se obavlja linijski prijevoz,

- vrstu linije,

- redoslijed kolodvora (terminala) i stajališta i njihovu udaljenost od mjesta gdje

počinje linija,

- vrijeme dolaska na kolodvor ili stajalište i vrijeme polaska s kolodvora odnosno

stajališta,

- reţim odrţavanja linije,

- razdoblje u kojem se obavlja prijevoz na liniji,

- rok vaţenja voznog reda.

Na osnovi dijagrama prometnih potreba, odnosno na osnovi dnevnog opterećenja

linije, uzevši u obzir prostornu i vremensku, odnosno satnu neravnomjernost toga

opterećenja, izraĎuju se vozni redovi. Prema načinu izrade, odnosno prikazivanja,

uočavaju se dvije osnovne vrste voznih redova:

1. grafički način prikazivanja,

2. numerički (tablični) način prikazivanja.

7.2. GRAFIĈKI NAĈIN PRIKAZIVANJA VOZNOG REDA

Izradi grafičkog prikaza voznog reda prethodi odreĎivanje nekih osnovnih

elemenata na kojima se taj prikaz bazira, a to su:

potreban broj vozila na liniji,

prosječno satno opterećenje linije,

vremenska neravnomjernost opterećenja,

vrijeme trajanja jednog obrta vozila na liniji,

veličina vozila i dr.

Grafički prikaz reda voţnje konstruira se na koordinatnom sustavu, tako da je na

apscisu nanesena vremenska podjela na sate i minute tijekom cijelog radnog dana na

liniji, a na ordinatu se nanosi duţina linije u odreĎenom omjeru, s naznakom glavnih

usputnih stajališta, kao i oba krajnja terminala.

Prijevoz putnika

21

Slika 5. Grafički prikaz voznog reda gradske linije

Na ordinati prikaza naznačena su krajnja stajališta (terminali) T1 i T2, kao i dva

karakteristična stajališta S1 i S2.

Na dijagramu je prikazan početak radnog dana na liniji s vremenom polaska prve

jutarnje voţnje u 3.48 sati s terminala T1, odnosno 3.52 sata s terminala T2.

Iz prvog dijela grafičkog prikaza voznog reda na liniji vidljivo je da prijevoz

počinje nešto prije 4 sata ujutro i da se interval voţnje postupno smanjuje počevši od 20-

minutne vrijednosti, preko 16-minutne, 12-minutne i 10-minutne vrijednosti na 8-

minutnu vrijednost, koja se stabilizira oko 5.30 sati.

Vrijeme trajanja jednog obrta na liniji iznosi 56 minuta, dok je vrijeme trajanja

jedne voţnje 28 minuta. Arapskim brojevima naznačena su pojedina vozila koja

obavljaju prijevoz na liniji.

Na osnovi grafičkog prikaza voznog reda odreĎuje se broj voznog osoblja za rad na

dotičnoj liniji.

7.3. NUMERIĈKI NAĈIN PRIKAZIVANJA VOZNOG REDA

Numerički način prikazivanja (tablično) primjenjuju isključivo prijevoznici u

meĎugradskom i meĎunarodnom linijskom prijevozu, a samo neki oblici koriste se u

gradskom i lokalnom prijevozu.

Da bi se voznim redom moglo koristiti, a prijevoznici ga ujednačeno izraĎivati,

utvrĎeni su jedinstveni znakovi s konkretnim značenjem, koji se unose u tablicu voznog

reda. Znakovi koji se koriste u izradi voznog reda imaju sljedeća značenja:

p = polazak,

d = dolazak,

Prijevoz putnika

22

P = prometuje,

S/T = prvim dijelom stalna linija, a drugim sezonska,

T/S = prvim dijelom sezonska linija, a drugim stalna,

RD = prometuje radnim danom,

T/RD = sezonska linija koja prometuje samo radnim danom,

NP = prometuje nedjeljom i blagdanom,

Š = prometuje za vrijeme školskih dana,

1 = prometuje ponedjeljkom,

2 = prometuje utorkom,

3 = prometuje srijedom,

4 = prometuje četvrtkom,

5 = prometuje petkom,

6 = prometuje subotom,

7 = prometuje nedjeljom.

7.4. USKLAĐIVANJE I REGISTRACIJA VOZNIH REDOVA

Javni autobusni linijski prijevoz putnika u Rep. Hrvatskoj obavlja velik broj

prijevoznika, čije kretanje po mreţi prometnih linija valja meĎusobno uskladiti. Nuţnost

usklaĎivanja očituje se u potrebi da se na svim razinama izrade vozni redovi koji će

optimalno udovoljiti potrebama putnika i omogućiti racionalno korištenje prijevoznih

sredstava.

Pri usklaĎivanju voznih redova izmeĎu zainteresiranih prijevoznika mora se

primjenjivati kriterij minimalnih vremenskih razlika izmeĎu vremena polazaka dviju ili

više linija s polaznog stajališta ili prvog zajedničkog stajališta.

Tako usklaĎeni vozni redovi registriraju se pri nadleţnim gospodarskim

komorama.

Prijevoz putnika

23

8. OPERATIVNO OSOBLJE U PRIJEVOZU PUTNIKA

Operativno osoblje u prijevozu putnika je osoblje koje sudjeluje u realizaciji

prijevoznog procesa u bilo kojoj njegovoj fazi. Zakonske odredbe koje definiraju broj i

vrste operativnog osoblja odnose se uglavnom na vozače. Na osnovi poslova koje

obavlja, operativno osoblje moţe se podijeliti u tri osnovne skupine:

1. izravno (neposredno) operativno osoblje,

2. posredno operativno osoblje,

3. pomoćno operativno osoblje.

8.1. IZRAVNO OPERATIVNO OSOBLJE

Neposredno operativno osoblje su sljedeći radnici:

- vozači i suvozači,

- kondukteri,

- voĎe puta - vodiči,

- pričuvno osoblje (vozač, kondukteri i drugi).

8.2. POSREDNO OPERATIVNO OSOBLJE

Posredno operativno osoblje su sljedeći radnici:

- kontrolori prometa,

- disponenti,

- prometnici.

Kontrolor na terenu obavlja sljedeće kontrole:

- stanja voznog osoblja,

- nošenje sluţbene odjeće,

- ispravnosti isprava za osoblje, vozilo, putnike i prtljagu,

- način obavljanja prijevoza (točnost, redovitost),

- opreme vozila

- drugih specifičnosti, ovisno o vrsti prijevoza.

Disponenti su osobe koje nakon stupanja u kontakt s poslovnim partnerima

organiziraju prijevoz i obavljaju raspored vozila i voznog osoblja.

Prometnici su posredno operativno osoblje koje ima uţe polje rada od disponenata.

Oni se brinu o izvršenju naloga disponenata vezanih za pojedine prijevozne zadaće. S

obzirom na radno mjesto i vrstu posla koju prometnik obavlja, razlikuje se:

- prometnik u tvrtki – garaţi,

- prometnik na terminalima – krajnjim stanicama linije,

- prometnik na autobusnom kolodvoru.

8.3. POMOĆNO OPERATIVNO OSOBLJE

U pomoćno operativno osoblje ubrajaju se sljedeći radnici:

- prodavači voznih karata,

- radnici u sluţbi informacije,

- radnici u garderobama,

- nosači prtljage, pošte, ekspresnih pošiljaka i sl.

Prijevoz putnika

24

Pravilan rad pomoćnog osoblja osigurava kvalitetu prijevozne usluge i u svezi s

tim putnik donosi odluku hoće li koristiti usluge odreĎenog prijevoznika. Ovo osoblje se

uglavnom pojavljuje na autobusnim kolodvorima, pa su njihovi poslovi i radni zadaci

odreĎeni u sistematizaciji poslova i radnih zadaća tih tvrtki.

Prijevoz putnika

25

9. TEHNOLOGIJA PRIJEVOZA PUTNIKA

Pod tehnološkim procesom proizvodnje u prijevozu razumijeva se proizvodni

proces stvaranja novog proizvoda, tj. prijevozne usluge.

Faze prijevoznog procesa mogu se razlikovati sa stajališta korisnika prijevozne

usluge i izvršitelja prijevoznog procesa.

Sa stajališta korisnika prijevozne usluge (putnika) prijevozni se proces sastoji od tri

osnovne faze:

- faza pripreme,

- faza provedbe,

- faza okončanja.

9.1. PRIPREMA PRIJEVOZNOG PROCESA

Pripremnoj fazi pripadaju radnje koje bi se mogle svrstati u tri grupe ili podfaze:

organiziranje prijevoza na prijevoznim linijama, koji se provodi na temelju

praćenja prijevozne potraţnje, zahtjeva društveno političkih zajednica i sl. Nakon

toga se pristupa izradi, usklaĎivanju u registraciji voznih redova, te izboru i

proračunu broja vozila koja će obavljati prijevoz na liniji;

ugovaranje prijevoza u slobodnom prijevozu putnika;

priprema vozila, tj provjera tehničke ispravnosti, opremljenosti potrebnim

ureĎajima i opremom, kao i higijensko-estetska priprema vozila;

raspored voznog osoblja na predviĎeni zadatak, davanje potrebnih uputa za

obavljanje zadataka, te potrebne dokumentacije vozaču, pratećem osoblju i

putnicima.

9.2. FAZA PROVEDBE PRIJEVOZNOG PROCESA

Faza provedbe prijevoznog procesa je najvaţnija faza u tom procesu, jer ona

obuhvaća radnje od trenutka ulaska putnika u prijevozno sredstvo do trenutka njegova

izlaska. U ovoj se fazi obavlja promjena mjesta i ona je prijevozni proces u uţem smislu.

Ovu fazu moţe se analizirati upravo sa stajališta korisnika prijevozne usluge preko

podfaze otpreme, prijevoza i prihvata putnika. Moţe se promatrati kao kretanje

prijevoznog sredstva u prostoru i regulaciji tog kretanja.

U fazu provedbe prijevoznog procesa ubrajaju se radnje koje slijede iza pripremne

faze, a moţe se svrstati na sljedeći način:

odlazak vozila s odgovarajućom posadom na obavljanje zadatka, javljanje na

stajalištu (kolodvoru) ili korisniku prijevozne usluge (u slobodnom prijevozu),

prihvat putnika i prtljage, kao i davanje informacija o prijevozu;

voţnja, odnosno kretanje od početka k odredišnoj krajnjoj postaji na prometnoj

liniji, pregled voznih karata i naplata prijevozne usluge, zaustavljanje na

registriranim stajalištima i kolodvorima, izvanredna zaustavljanja i stajanja,

voĎenje prijevozne dokumentacije i evidencije, obavještavanje i javljanje

predviĎenim sluţbenim osobama za vrijeme prijevoza;

praćenje i kontrola prijevoznog procesa, te poduzimanje odgovarajućih sigurnosnih

i zaštitnih mjera za zaštitu vozila, voznog osoblja, putnika i njihove prtljage.

Prijevoz putnika

26

9.3. FAZA OKONĈANJA PRIJEVOZNOG PROCESA

U fazi okončanja prijevoznog procesa javljaju se sljedeće radnje:

analiza prijevozne dokumentacije i njezino zaključivanje, obračun i predaja novca i

voznih karata, pisanje i slanje faktura za obavljeni slobodni prijevoz, predaja

naĎenih stvari;

povratak vozila u garaţu (spremište) i priprema za novi zadatak, izmjena

tahografskih listića i njihova analiza;

provjera rasporeda rada za nastupajući zadatak ili radni dan.

9.4. ISPRAVE U PRIJEVOZU PUTNIKA

Razlikuju se isprave u unutarnjem i meĎunarodnom prijevozu putnika, a dijele se u

tri osnovne skupine:

1. isprave vezane uz vozilo,

2. isprave vezane uz vozno osoblje,

3. isprave vezane uz putnike i prtljagu.

9.4.1. Isprave za vozilo

Najznačajnije isprave vezane uz vozilo u prijevozu putnika u unutarnjem i

meĎunarodnom prijevozu su sljedeće:

- prometna dozvola s knjiţicom vozila i kartonom tehničkih pregleda;

- dozvola za prijevoz u stranim zemljama;

- registrirani vozni red linije na kojoj se prijevoz obavlja;

- tarifa s cjenikom prijevoza za tu liniju;

- zelena karta osiguranja,

- potvrda o prihvaćanju vozila za meĎunarodni prijevoz;

- putni radni list;

- druge isprave koje se pravovremeno koriste, a ovise o vrsti prijevoza i području na

kojem se prijevoz obavlja.

9.4.2. Isprave za vozno osoblje

Najznačajnije isprave vezane uz vozno osoblje koje sudjeluje u unutarnjem i

meĎunarodnom prijevozu putnika su sljedeće:

- vozačka dozvola – domaća i meĎunarodna;

- putna isprava (putovnica);

- individualna kontrolna knjiţica;

- obrazac Europskog izvješća o prometnoj nezgodi;

- potvrda o osposobljenosti za meĎunarodni prijevoz;

- razne potvrde koje mora imati vozno osoblje (npr. o zdravstvenom pregledu ili

cijepljenju);

- druge isprave koje se povremeno koriste, a ovise o vrsti prijevoza i području na

kojem se obavlja.

9.4.3. Isprave za putnike i prtljagu

Radi lakšeg dokazivanja postojanja ugovora o prijevozu putnika i prava koja iz

njega proizlaze, prijevoznik putniku izdaje potrebnu prijevoznu ispravu.

Prijevoz putnika

27

Prijevozna isprava izdaje se za putnike i njihovu prtljagu, a moţe biti individualna

za svakog putnika posebno, ili kolektivna za više putnika. Obično se izdaje u obliku

vozne karte za putnike, odnosno prtljagu. Pri turističkim putovanjima i voţnji s izmjenom

sudionika izdaje se i u obliku potvrde o plaćenim troškovima prijevoza (voucher).

9.5. UPRAVLJANJE PROMETOM POMOĆU SUSTAVA VEZE

Za pravilno reagiranje i donošenje odluke o ispravljanju poremećaja, neophodno je

imati uvid u kretanje vozila duţ cijele linije, kao i obim prijevoznih potreba. Zato je

potrebno da se na jednom mjestu skupljaju informacije o svim pojavama na prometnoj

liniji (velika gustoća prometa, kvarovi na vozilima, prometne nezgode i dr.).

Najefikasniji način prikupljanja podataka je onaj kojeg pruţa optimalni sustav radio veze

(SRV), koji prikazuje slika 6.

Slika 6. Shematski prikaz optimalnog sustava radio veze

U sustavu centralnog upravljanja i kontrole prometa vozila su opremljena

radiostanicama, što omogućava vozaču da u bilo kojem trenutku ostvari neposrednu

komunikaciju sa osobljem u dispečerskom centru.

Prijevoz putnika

28

10. MJERENJE RADA VOZNOGA PARKA

10.1. VOZNI PARK

Pojmom voznog parka označava se skup svih prijevoznih sredstava jedne

prijevozničke tvrtke (autobusi, teretna vozila, priključna vozila itd.). Vozni park se moţe

organizirati u posebne organizacijske oblike prema području i vrsti prijevoza. Ukoliko je

vozni park sastavljen od vozila iste marke i tipa, onda je to homogen vozni park.

MeĎutim, sastav voznog parka rijetko je homogen. Najčešće je heterogene strukture, tj.

sastavljen je od vozila različitih tipova, što utječe na uspješnost u radu.

Pod inventarskim voznim parkom razumijeva se skup svih vozila koja su na popisu

osnovnih sredstava prijevozničke tvrtke. Inventarski vozni park čini suma tehnički

ispravnih vozila i tehnički neispravnih vozila.

Dio inventarskog voznog parka koji se nalazi u tehnički ispravnom, za

eksploataciju sposobnom stanju, moţe u cijelosti biti na radu ili izvan rada, djelomično

na radu ili izvan rada, a takoĎer djelomično na radu a djelomično van rada.

Za potrebe planiranja, analizu i ocjenu uspješnosti rada voznog parka u putničkom

cestovnom prijevozu uveden je sustav pokazatelja (izmjeritelja) koeficijenata pomoću

kojih je moguće ocjenjivanje stupnja iskorištenosti vozila i voznih parkova.

Pokazatelji rada voznog parka se u osnovi mogu podijeliti na:

1. kvantitativne, to su naturalni, odnosno financijski pokazatelji

2. kvalitativne, to su eksploatacijsko-tehnički i ekonomski pokazatelji, a dijele se na:

a. pokazatelje fonda vremena,

b. pokazatelje transportnog rada,

c. koeficijente ili izvedene pokazatelje.

10.2. VREMENSKI POKAZATELJI

Svaka jedinica voznog parka koja se vodi u popisu osnovnih sredstava nalazi se u

voznom parku u promatranom razdoblju. Svaki kalendarski dan boravka vozila u voznom

parku, bez obzira je li ispravno ili nije, odnosno radi ili ne, naziva se autodan vozila.

Dvu – dani vozila ukupno

DVr – dani vozila u radu

DVst – dani vozila u stajanju

DVn – dani kada su vozila neispravna

10.3. IZVEDENI POKAZATELJI

Koeficijentom tehničke ispravnosti vozila (Kti) utvrĎuje se koliko su, od ukupno

raspoloţivih dana, vozila tehnički ispravna, odnosno sposobna za eksploataciju. Za jedno

vozilo koeficijent tehničke ispravnosti dobiva se iz odnosa broja dana kad je vozilo bilo

ispravno (DVi) i broja inventarskih dana ukupno (DVu). Dobije se iz odnosa broja

ispravnih vozila prema inventarskom broju vozila.

Koeficijent iskorištenosti voznog parka dobivamo iz odnosa ukupnog broja vozila

na radu (DVr) i ukupnog broja vozila (Dvi).

Prijevoz putnika

29

11. TARIFNI SUSTAVI

11.1. POJAM I VRSTE TARIFNIH SUSTAVA

Pod pojmom tarife razumijeva se sustav odreĎivanja naknade za ponuĎene

prijevozne usluge. To je cijena prijevoza koja omogućava pokriće troškova poslovanja

prijevoznika nastalih pri obavljanju prijevoza.

Tarife u putničkom cestovnom prijevozu odreĎuju visinu maloprodajne cijene

prijevoza koju snosi svaki korisnik. Visina maloprodajne cijene prijevozne usluge

odreĎuje se tako, kako bi pri prosječno ostvarenim rezultatima eksploatacije vozila,

osigurao rentabilan rad vozila.

U javnom gradskom prijevozu putnika razlikuju se četiri osnovna tarifna sustava:

- jedinstvena tarifa,

- relacijska (po dionicama ili sekcijama),

- zonska (po zonama),

- kombinirana.

11.2. JEDINSTVENI TARIFNI SUSTAV

Po sustavu jedinstvene tarife putnik plaća jedinstvenu cijenu za prijevoz, bez

obzira na kojoj se duţini puta prevozi. Ovaj sustav primjenjuje se obično u čistom

gradskom prijevozu ili na pojedinim linijama gradskog prijevoza, a rjeĎe se primjenjuje

na linijama prigradskog prijevoza.

Odlika ovog sustava je jednostavnost manipulacije kartama (izdavanje karata i

njihova kontrola). Po ovom sustavu tarifa putnici koji se prevoze na duţe udaljenosti su

privilegirani, dok su oštećeni oni putnici koji se prevoze na kraće udaljenosti.

11.3. RELACIJSKI TARIFNI SUSTAV

Relacijski tarifni sustav primjenjuje se u prigradskom, meĎugradskom i

meĎunarodnom prijevozu putnika, a moţe se primijeniti i na duţim linijama gradskog

prijevoza putnika. Ovaj sustav ima tri osnovna podsustava:

1. podsustav jedinstvene tarife za pojedine relacije gdje se utvrĎuje naknada za

prijevoz na prvoj relaciji i pomnoţi s brojem relacija na kojima se putnik prevozi;

2. podsustav jedinstvene tarife koja se sastoji od osnovne (početne) naknade za prvu

relaciju i fiksne, nešto umanjene, naknade za svaku daljnju relaciju koje se zbrajaju

prema duţini putovanja putnika;

3. podsustav jedinstvene tarife formira se zbrajanjem parcijalnih relacijskih iznosa

koji, s porastom broja relacija, počevši od prve relacije, u svakoj navedenoj relaciji

degresivno opada.

11.4. ZONSKI TARIFNI SUSTAV

Ako se primjenjuje zonska tarifa, područje grada je podijeljeno na nekoliko

pribliţno koncentričnih zona. Pri tome je često u središnjoj zoni uvedena jedinstvena

tarifa, a pri prijelazu u sljedeće zone putnik plaća odreĎenu razliku koja po svakoj zoni

moţe biti fiksna ili degresivna, što ovisi o sustavu relacijske tarife.

Prijevoz putnika

30

11.5. KOMBINIRANI TARIFNI SUSTAV

Ovaj sustav se primjenjuje u slučaju povezivanja prijevoznika koji svoju uslugu

pruţaju na različitim područjima, npr. gradsko-prigradski prijevoz.

Kombiniranje različitih tarifnih sustava sluţi realizaciji zacrtanih ciljeva – tarifne

politike na odreĎenom području opsluţivanja i olakšava putovanja korisnicima

prijevoznih usluga.

U meĎugradskom (meĎumjesnom) linijskom prijevozu putnika primjenjuje se

jedinstvena tarifa, koja vrijedi na području cijele drţave.

Tarifa je relacijska-degresivna. Na udaljenostima do 55 km tarifni modul je 2 km,

od 56 do 400 km tarifni modul je 5 km, dok je na rastojanju preko 400 km tarifni modul

10 km.

Cijena po PKM pada s povećanjem duţine putovanja putnika. Tarifa uključuje i

cijenu posebnih naknada što daje pravo prijevoznicima za korekciju cijena prijevoza u

linijskom prometu na autocesti, preko mostova, tunela kao i pri prijevozu autobusa

trajektima.

Tarifa uključuje i uvjete prijevoza raznim vrstama cesta i propisuje odreĎene

dodatke, kao npr.:

- na makadamskim cestama 30%

- na slabijim makadamskim cestama 50%

- na cestama uţim od 5,5 m 15%.

Doplata se predviĎa do 30% za direktne i ekspresne linije, kao i pri iznajmljivanju

autobusa za inozemstvo u slobodnom prijevozu.

Prijevoz putnika

31

12. NAPLATA PRIJEVOZA

12.1. SUSTAVI NAPLATE

Danas se u prijevoznom procesu koriste sljedeći sustavi naplate:

- kondukter koji se kreće po vozilu i danas se koristi, naročito u meĎugradskom

prijevozu. Ima dosta nedostataka, a najvaţniji su:

o rad na nogama i guranje s putnicima koji stoje,

o sporost u radu,

o često se ne stigne do svakog putnika zbog manjih razmaka izmeĎu stajališta,

itd.

- kondukter koji sjedi bolji je način naplate prijevoza, jer je povećana radna

sposobnost konduktera. Zahtijeva usmjerenje putnika od ulaza pored konduktera

prema izlazu. Ima nedostataka, kao što su:

o pri potpunoj popunjenosti vozila svi putnici ne mogu doći do konduktera,

o zbog malog prostora u dijelu vozila svi putnici ne mogu istodobno ući u

vozilo, što produţuje vrijeme stajanja vozila ili pak nasilno prekidanje

ulaska putnika radi ranijeg kretanja;

- vozač obavlja i ulogu konduktera – način naplate prijevoza koji isto tako traţi

usmjeravanje putnika od ulaza pokraj vozača prema izlazu. I u ovom sustavu

uočeni su odreĎeni nedostaci, kao što su:

o preopterećenost vozača zbog dodatnih poslova, što smanjuje sigurnost

putnika, te

o produţeno vrijeme stajanja na stajalištima, što smanjuje putnu brzinu pa

dovodi do potrebe uvoĎenja u promet većeg broja vozila.

Poluautomatska naplata je sustav u kojem putnici vozne karte kupuju na

automatima izvan vozila, a poništava ih i kontrolira kondukter ili vozač u vozilu. Taj

način naplate traţi da ulazna vrata budu široka, s dva kanala za ulazak putnika, tako da na

jedan ulaz (do vozača) ulaze putnici bez vozne karte, a na drugi putnici s voznom kartom,

tj. s pokaznom ili onom koju treba poništiti. Stoga je na tom ulazu postavljen automat za

poništavanje karata.

Automatska naplata je sustav u kojem vozače ne izdaje, ne poništava niti

kontrolira vozne karte. Putnici ulaze na sva vrata, što omogućava smanjenje vremena

stajanja na stajalištima i povećanje putne brzine. U ovom sustavu naplate postoji

nekoliko načina, a ime su dobili prema zemlji u kojoj su se počeli razvijati i

primjenjivati. Tako postoji:

- švicarski sustav, u kojem vozne karte izdaju i poništavaju automati koji su na

stajalištima,

- njemački sustav, u kojem su automati za izdavanje karata na stajalištima, a oni koji

poništavaju u vozilu,

- engleski sustav, u kojem se automat za izdavanje i poništavanje voznih karata

nalazi u vozilu,

- američki sustav, u kojem su ureĎeni boksovi za plaćanje.

Prijevoz putnika

32

12.2. VRSTE VOZNIH KARATA

Primjenu različitih vrsta voznih karata uvjetovala je tehnologija rada i različiti

tarifni sustavi. Na osnovi prakse, sve se vozne karte svrstavaju prema odreĎenim

kriterijima, i to:

1. po načinu plaćanja vozne karte se dijele na:

a. besplatne, kojima odreĎene osobe stječu pravo na prijevoz bez

uplaćivanja naknade za voţnju,

b. povlaštene, kojima odreĎene osobe stječu pravo povlaštene voţnje, s

izvjesnim postotkom popusta (povlastice) u odnosu na punu cijenu,

c. pretplatne, kojima se putnici pretplaćuju na prijevoz na izvjesnim

relacijama i na izvjesno vrijeme (mjesečne, godišnje),

d. normalne, koje predstavljaju potvrdu o uplati cijene naknade za voţnju

bez ikakve povlastice;

2. po funkciji vozne karte se dijele na:

a. zonske, koje vrijede u jednoj ili više odreĎenih zona,

b. linijske, koje vrijede na odreĎenoj liniji,

c. prijelazne, koje vrijede za prijevoz s jednim ili više prijelaza s jedne linije

na drugu,

d. dopunske ili kaznene, koje se izdaju jao nadopuna za ulaz u drugu zonu

za korištenje voznih prijevoznih sredstava, te

e. povratne, koje vrijede i za voţnju natrag u odreĎeno rezervirano vrijeme,

a obično su to povlaštene karte;

3. po obliku vozne karte se dijele na:

a. kartonske, koje se izdaju na autobusnim kolodvorima, jer je

kondukterima teško s njima manipulirati,

b. lisne, koje se izdaju svakom putniku pojedinačno, a na njoj se popunjava

relacija prijevoza, cijena prijevoza, nadnevak i sat polaska.

12.3. SURADNJA I KOORDINACIJA PRIJEVOZNOG PROCESA

Suradnja općenito podrazumijeva odreĎenu suradnju ili suraĎivanje unutar ustroja

rada istog ili različitih, ali meĎusobno povezanih radnih procesa.

Koordinacija prijevoza definira se kao teţnja za korištenjem onih prijevoznih

sredstava koja postiţu u cjelini najmanje ekonomske i socijalne troškove, te na taj način

pruţaju maksimalne prednosti za zajednicu.

Koordinacija se takoĎer moţe provesti na mreţi linija i voznih sredstava, odnosno

dnevnih polazaka prijevoznih sredstava na linijama.

Na području neke regije općenito su moguća – u odnosu na grad (sjedište regije) te

raspoloţivu infrastrukturu i sudjelujuće prijevoznike – tri osnovna pristupa koordinacije

mreţe linija i voznih redova:

- pojedinačna koordinacija linija posebno u gradskom, a posebno u prigradskom

putničkom prijevozu ili koordinacija gradskih i prigradskih linija meĎusobno,

- koordinacija meĎugradskih linija, odnosno linija raznolikih oblika i načina

prijevoza,

- koordinacija srodnih linija različitih prijevoznika unutar iste transportne grane.