"VODA I MI"^asopis Agencije za vodno podru~je rijeke Save Sarajevo

hh tt tt pp :: // ww ww ww.. vv oo dd aa .. bb aa

Izdava~:Agencija za vodno podru~je rijeke SaveSarajevo, ul. Grbavi~ka 4/IIITelefon: ++387 33 56 54 00Fax: ++387 33 56 54 23E-mail: dilista@voda.ba

Glavna urednica: Dilista Hrka{, dipl. `urn.

Ispred Savjeta ~asopisa: Sejad Deli}, direktor AVP Sava.

Redakcioni odbor ~asopisa: Dilista Hrka{, dipl. `urnalist, pred-sjednik; ~lanovi: Mirsad Lon~arevi}, dipl. ing. gra|., Aida Salahovi},dipl. ekonomist, Elmedin Hadrovi}, dipl. pravnik, dr. sci. Anisa ^i~i}Mo~i}, Haris Fi{ekovi}, dipl. ing. gra|. i mr. Sanela D`ino, dipl. in`.hemije.Idejno rje{enje korica: DTP STUDIO Studentska {tamparijaSarajevoPriprema za {tampu i filmovanje: KKDD d.o.o. Sarajevo[tampa: RIMIGRAF, Sarajevo

S A D R @ A J

Autro kolor fotografija u ovom broju je inž. Mirsad Lončarević i snimljene su na rijeci Plivi u Jajcu.

maj 2012. • Broj 77 • Godina XVI

UVODNIKD. HrkašUVODNIK

KORI[TENJE VODAD. Hrka{O OVOGODI[NJEM SVJETSKOM DANU VODA

A. ^eri}, B. Vu~ijak, D. Red`epovi}VODNI OTISAK U POLJOPRIVREDI

ZA[TITA VODAA. MerdanMIKROBIOLO[KI PARAMETRI U SANITARNOJEVALUACIJI KVALITETA VODE GORNJEG TOKA RIJEKE BOSNE I NJENIH PRITOKA

S. Tro`i}-BorovacUPOZNAJMO RIJE^NE RAKOVE FAMILIJE ASTACIDAE(CRUSTACEA, DECAPODA)

I. [tefati}TEHNOLO[KI POSTUPCI UKLANJANJA NUTRIENATA UEUROPSKOJ UNIJI

M. Cikoti}MAKROINVERTEBRATI SLIVA KRIVAJE U JESENJEMISTRA@IVANJU

ZA[TITA OD VODAS. MerdanSANACIJA FILTRACIJE VODE NA UZVODNOJ KOSINIBRANE VIDARA U GRADA^CU

B. BuhavacDIMENZIONIRANJE FILTERSKE DRENA@E KOD NASIPA I NASUTIH BRANA

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTIE. Alagi}REGIONALNA INICIJATIVA ZA ZAPADNI BALKAN ZA UPRAVLJANJA POPLAVAMA I SU[AMA U SLIVU RIJEKE DRINE

E. Alagi}STRU^NA POSJETA KOMPANIJI “OTT HYDROMETGROUP”

^asopis “Voda i mi” registrovan je kod Ministarstva obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo pod rednim brojem: 11-06-40-41/01 od 12. 03. 2001. godine.

ko je bilo ko od vas i pomislio da ovaj časo-pis neće više izlaziti zbog prilično dugepauze između broja 76 i 77, na sreću – pre-vario se, jer sve dotle dok ima interesa da

se autori javljaju i pišu na temu vode, a naši čitaoci tožele i pročitati, mi ćemo se truditi da ne iznevjerimo nijedne ni druge. Stoga u uvodniku ovog broja pod-sjećamo da smo otvoreni za saradnju i da nas za-nimaju vaša stručna, laička i ljudska iskustva i znanjao vodama i da putem stranica ovog časopisa želimone samo širiti ta iskustva i znanja, nego i poticati naveće zanimanje za vodu i vodne resurse u našojzemlji.

Ponavlja se, naime, priča da nam je voda u fokusuinteresa uglavnom onda kada su to neke prigodepoput obilježavanja Svjetskog dana voda 22. marta iliDana planete 22. aprila ili Svjetskog dana zaštiteokoliša 5. juna itd.,itd., a i kada su to neke nelagodepoput incidentnih zagađenja, poplava ili suša. Tadakao da se na brzinu svi želimo iskupiti za onih pre-ostalih tristo i nešto dana u godini, pa pričamo i pi-šemo, moglo bi se reći gotovo horski, o vodi, o njenojvažnosti, zagađenju, korištenju itd., itd., ponavljajućipo ko zna koji put davno istrošene i općepoznatefraze da “bez vode nema života”, “da moramo čuvativodu od zagađenja”, “da moramo štediti vodu”, dokse istovremeno nerijetko ponašamo potpunodrugačije u svakodnevnom životu, misleći pritom,valjda, da će “neki drugi” brinuti o našim vodama.

Ali, stvari se ipak pomjeraju nabolje. Dokazuje toi promotivni film o učešću javnosti u planiranju uprav-ljanja rijekom Savom koji se odnedavno čestoprikazuje na domaćoj TV stanici, pa serijal emisija nafederalnom radiju pod nazivom “Za svaku kap čistevode” koje se emituju svaki prvi četvrtak u mjesecu, re-

dovne rubrike o vodi i okolišu u nekim printanim medi-jima i, uglavnom, tema vode sve je učestalija i prisut-nija i s pravom se možemo nadati da će i glas javnostiu skorijoj budućnosti biti mnogo više na strani vode.

A da su u našem susjedstvu otišli i korak dalje,govori činjenica de se u Rovinju od 17. do 19. majaove godine održava prvi festival vode kojemu je ciljunapređenje stručne i javne rasprave o značaju vodekao izvora privrednog razvoja u Hrvatskoj i regiji.Naime, nova hrvatska Vlada je gospodarenje vodamasvrstala među prioritete svoje nove ekonomske poli-tike, prije svega zbog toga što velike zalihe čiste vodeHrvatskoj otvaraju i velike mogućnosti za ekonomskirazvoj, ali i zbog činjenice da Hrvatska pristupanjemEvropskoj Uniji mora zadovoljiti neke standarde uzbrinjavanju otpadnih voda.

I sad zamislite, izdavačka kuća Europa PressHolding i Jutarnji list organizuju prvi festival vode uovom dijelu Evrope sa ciljem i namjerom da topostane kontinuirani događaj kao platforma za razm-jenu ideja, informacija i predstavljanja najboljih praksiu djelatnostima vezanim za iskorištavanje vodnogbogatstva. Dakle, medijske kuće su pokrenule jedanrazvojni projekat na nivou ne samo države, nego iregije i sa velikom sigurnošću se može pretpostavitida će ova manifestacija Hrvatskoj donijeti nove razvo-jne impulse.

Ako je voda postala nafta 21. stoljeća i ako će onobiti stoljeće bitke za vodu, onda je i nama u Bosni iHercegovini, koji takođe raspolažemo sa velikimrezervama čiste vode, minut do dvanaest da gospo-darenje vodama postavimo kao prioritet ekonomskepolitike.

PO[TOVANI^ITATELJI,

DILISTA HRKA[

A

3VODA I MI BROJ 77

Autori su u cjelosti odgovorni za sadr`aj i kvalitet ~lanaka.

Uvodnik

993. godine UN je su donijele odluku oobilježavanju 22. marta kao Svjetskog da-na voda. Tako je u svijetu već naredne, 1994. go-

dine 22. mart obilježen kao Dan voda, a mi u Bosnii Hercegovini smo već 1995. godine, i pored pozna-tih ratnih dešavanja u to vrijeme, ipak održali svečanii radni skup posvećen Svjetskom danu voda. Takoeto već 18-ti put se na ovim BH prostorima slavi iobilježava 22. mart.

Svake godine UN odredi moto, odnosno parolupod kojom će se raspravljati pitanja i problemi okovode i ove godine ta parola glasi: VODA I HRANA.

Inače, dekada koja je počela 2005. godine i trajedo 2015. je proglašena dekadom “Vode za život”, štoveć samo po sebi govori o zabrinutosti svijeta sasadašnjim stanjem u oblasti voda, ali i sa njenombudućnošću.

Bosna i Hercegovina, tj. njene vodoprivredneinstitucije ovaj datum unazad desetak godina obilje-žavaju zajedničkom centralnom manifestacijom naiz-mjeničnim domaćinstvom svake od četiri postojećeagencije za vode. Ove godine to je bila Agencija za“Vodno područje Jadranskog mora” iz Mostara, pa

je ovom skupu, održanom u Hotelu “Ero”, prisustvo-valo preko 130 učesnia – predstavnika institucija iorganizacija iz sektora voda sa državnog i entitetskihnivoa, do predstavnika međunarodnih organizacija,komunalne privrede, raznih stručnih, specijalističkihi nevladinih organizacija do medija.

O OVOGODI[NJEMSVJETSKOM DANU VODA– VODA I HRANA –

4VODA I MI BROJ 77

1

DILISTA HRKA[

Radno predsjedni{tvo

Kori{tenje voda

Na skupu su prezentirana referatska izlaganjaposvećena osnovnoj temi Dana voda:

– Smjernice po Strategiji upravljanja vodama u Fe-deraciji BiH i povećanje proizvodnje hrane, autoraAdnana Bijedića, dipl. inž. građ.;

– Korištenje voda za navodnjavanje u Federaciji BiH– projekat razvoja sistema navodnjavanja u slivovi-ma rijeka Drine i Neretve, autora mr Enesa Alagića,dipl. inž. građ. i Nedima Džipe, dipl. inž. građ.;

– Uticaj poljoprivredne proizvbodnje na vodene eko-siteme, autorice Sanje Čučković, dipl. ekologa;

– Sektor poljoprivrede u planu upravljanja vodama,autorice Amre Ibrahimpašić, dipl. inž. građ.;

– Saglasnost utvrđenog kvaliteta voda vodotoka sli-va rijeke Save u 2011. godini sa propisanim uslovi-ma korišćenja za različite namjene, autorice JeleneVićanović, dipl. inž. tehn.;

– Potrošnja vode u poljoprivredi izražena kao vodniotisak, autora dr Admira Čerića, dipl. inž. građ. i

– Izgradnja kapaciteta poljoprivrednih biznisa u ada-ptaciji na sušu, autora Velibora Sudara.

Po završetku izlaganja otvorena je diskusija, apotom je organizovano i druženje učesnika, od kojihsu mnogi jednodnevni boravak u sunčanom i toplomMostaru završili šetnjom u gradu i obilaskom jedin-stvenog Starog mosta.

Pokazalo se još jednom da su ovakvi susreti na-žalost rijetka, ali izvanredna prilika da uposlenici izsektora voda u Bosni i Hercegovini, kao i svi oni kojisu u drugim oblastima ali kroz svoje djelatnosti su ukontaktu sa ovim sektorom, razmijene svoja iskustvai znanja, dogovore neke dalje aktivnosti ili inicirajunove, do toga da se sretnu barem jednom godišnjedugogodišnji prijatelji i saradnici.

Tako obilježavanje Svjetskog dana voda dobija ijednu novu dimenziju i u tim okolnostima sasvim jejasno i nedvojbeno da upravljanje vodama na pros-toru Bosne i Hercegovine nije moguće bez saradnje,dogovora i razgovora, jednostavno, bez profesio-nalnog i ljudskog pristupa ovom prirodnom resursukoji nam omogućava i da opstanemo tu gdje smonastali.

5VODA I MI BROJ 77

Na fotografijama su u~esnici skupa u Mostaru

Fotografije: arhiva AVP Mostar

REZIMEodni resursi u svijetu su pod sve većim pri-tiskom kao posljedica velike potrošnje i za-gađenja koji nastaju kao rezultat različitihljudskih djelatnosti. Podaci o potrošnji vode

u svijetu pokazuju da se najveći dio, oko 70%, troši upoljoprivredi. Navedena potrošnja odnosi se na koli-činu vode koja se zahvata u prirodi na različite načinei navodnjavanjem isporučuje biljkama u sušnim perio-dima godine kako bi se osigurao njihov rast i razvoj.Novu dimenziju analizi globalne potrošnje vode jedao vodni otisak, koji predstavlja indikator kojim se nepromatra samo „klasična“ potrošnja zahvatanjemvode iz prirode (plava voda), nego i potrošnja vode ra-spoložive u prirodi (zelena voda) kao i potrošnja vodeza prijem zagađenja koje se ispušta (siva voda).

Ukupni vodni otisak poljoprivredne proizvodnje usvijetu iznosi 8.363 km3/god., od čega 7.404 km3/god.predstavlja vodni otisak biljne proizvodnje. Udio ani-malne proizvodnje u ukupnom vodnom otisku poljo-privrede je 29%, tj. 2.422 km3/god. Kako se ukupanglobalni vodni otisak čovječanstva procjenjuje na9.087 km3/god., udio poljoprivrede dostiže čak 92,0%.Poljoprivreda troši svu zelenu vodu iz globalnog vod-

nog otiska, dok je njen udio u globalnom plavomvodnom otisku 92,2%. Poljoprivreda je prema ovompokazatelju i najveći zagađivač vode, jer učestvuje sa65,6% u ukupnom globalnom sivom otisku.

* Tekst je skra}ena i prilago|ena verzija autorovog re-feratskog izlaganja na odr`anom skupu u povoduobilje`avanja Svjetskog dana voda

* (Mostar, 22. 3. 2012. godine)

VODNI OTISAKU POLJOPRIVREDI*

6VODA I MI BROJ 77

V

Dr. ADMIR ^ERI], dipl. ing. gra|., doc. dr. BRANKO VU^IJAK, dipl. mat., DADO RED@EPOVI], dipl. ing. ma{.

UVODRezerve pitke vode nisu neiscrpni prirodni resurs.

Dinamičan razvitak društva i sve veći pritisci na priro-dni okoliš, a samim time i na vodu, postaju jedno odključnih pitanja održivog razvoja, budući da zagađiva-nje vode u podzemlju i na površini dodatno utiče nasmanjenje zaliha vode. Prema procjenama UN-a, naZemlji je početkom 20. vijeka živjelo oko 1,65 milijardiljudi, a do njegovog kraja populacija je porasla napreko 6 milijardi (Vučijak i ostali, 2011). UN predviđajuda će na Zemlji do 2050. godine živjeti oko 9 milijardiljudi. Međutim, godišnje snabdijevanje obnovljivomsvježom vodom ostat će približno konstantno. Kako jekonstatirala UN-ova Komisija za održivi razvoj, količinavode dostupna svakoj osobi smanjuje se kako popu-lacija raste, što povećava mogućnost nedostatkavode.

Od ukupnih količina vode na Zemlji, oko 1.370 mi-liona m3 odnosno 97,6% otpada na slanu morskuvodu (Wetzel, 1983). Samo oko 2,4% vode je slatkavoda koja se može koristiti za piće, za navodnjavanjeu poljoprivredi ili za industriju. Najveći dio slatke vodese pojavljuje kao led na polovima, u glečerima ili u za-mrznutom tlu, a sljedeći važan udio čini podzemnavoda. Voda iz rijeka i jezera, iz atmosfere, sa površinezemlje i iz živih bića je u poređenju sa količinamavode na polovima beznačajna. Samo mali dio slatkevode, oko 0,3%, stoji na raspolaganju kao voda zapiće.

Količine raspoložive slatke vode su veoma nera-vnomjerno raspoređene na Zemlji. Prosječni obnovljivivodni resursi u svijetu, koje uglavnom čini proticajpovršinskih vodotoka, iznose oko 42.780 km3/god(Shiklomanov, 2000). Najveće količine vode nalaze seu Aziji i Južnoj Americi, 13.510 i 12.030 km3/god. re-spektivno, a najmanje u Australiji sa Okeanijom i Ev-ropi (2.400 i 2.900 km3/god. respektivno).

Ukoliko se promatraju obnovljivi vodni resursi poglavi stanovnika, prosječna raspoloživa količina vode,izražena kao m3/stan/god., u svijetu iznosi 7.600 (Vu-čijak i ostali, 2011); najveća raspoloživa količina je uAustraliji i Okeaniji (83.700), a najmanja u Aziji (3.920).Ove vrijednosti se neprestano mijenjaju, jer konstan-tno raste broj stanovnika na Zemlji. Trendovi rasta iz-među 1970. i 1994. godine doveli su do smanjenja ra-spoloživih količina vode u ovom periodu sa 12.900 na7.600 m3/stan/god. (Shiklomanov, 2000). Najveći padregistriran je u Africi (za oko 2,8 puta), Aziji (za 2,0puta) i Južnoj Americi (za 1,7 puta), dok je u Evropi ra-spoloživa količina obnovljivih vodnih resursa po glavistanovnika pala za samo 16%.

Podaci o potrošnji vode u svijetu pokazuju da senajveći dio, oko 70%, troši u poljoprivredi (Appelgren,2004),. U svijetu se navodnjava oko 250 miliona hek-tara obradivih površina, što predstavlja samo 17% odukupne obradive površine, ali sa koje se dobiva više

od jedne trećine ukupne svjetske žetve. Da bi se mo-gao prehraniti rastući broj stanovništva, potrebno jesve više zemlje obrađivati i navodnjavati. Zadnjih go-dina je također porasla i potrošnja vode za stočarstvo.U mnogim zemljama se preko 90% zahvaćene vodekoristi za navodnjavanje (slika 1), dok se u dosta ev-ropskih zemalja (npr. Španija, Portugal, Grčka) za na-vodnjavanje troši i preko 70% zahvaćenih količina(Saejis i van Berkel, 1996). Navodnjavanje je od esen-cijalnog značaja za život posebno u zemljama u raz-voju, koje nastoje osigurati dovoljno hrane za svesvoje stanovnike.

Navedena potrošnja odnosi se na količinu vodekoja se zahvata u prirodi na različite načine i navodnja-vanjem isporučuje biljkama u sušnim periodima go-dine kako bi se osigurao njihov rast i razvoj. Ovim senadoknađuje gubitak vode u zemljištu koji ne možebiti prirodno obezbijeđen putem padavina, dotokompovršinskih i podzemnih voda i slično. Ova količinavode najčešće se određuje proračunom evapotranspi-racije usjeva ETc, koja predstavlja kombinirani efekatevaporacije (isparavanja) sa vlažnih površina – zem-ljišta i vode, i transpiracije putem biljaka (Ćerić i ostali,2003).

Količina vode koja se koristi za navodnjavanje seuobičajeno primjenjuje kao pokazatelj potrošnje vodeu poljoprivredi. Slično tome se zahvaćena količinavode od strane industrija upotrebljava za procjenupotreba za vodom kod proizvodnje različitih industrij-skih proizvoda. Premda daju neke veoma korisne in-formacije, ovi pokazatelji ne pružaju cjelovitu sliku oukupnim potrebama za vodom za proizvodnju poljo-privrednih ili industrijskih proizvoda. U ovom radu jepotrošnja vode u poljoprivredi objašnjena preko vod-nog otiska (eng. water footprint), indikatora koji jeuveden 2002. godine sa ciljem određivanja ukupnekoličine vode koja se troši u različitim ljudskim aktiv-nostima.

OPĆE O VODNOM OTISKUBrojne ljudske aktivnosti troše ili zagađuju vodu –

npr. navodnjavanje, kupanje, pranje, čišćenje, hlađe-nje, procesiranje, itd. Ukupna potrošnja vode ili

7VODA I MI BROJ 77

Slika 1. Udio poljoprivrede u ukupnoj potrošnji vode(Izvor: Saejis i van Berkel, 1996)

ukupno zagađenje takve aktivnosti se uglavnom pro-matraju kao zbir potrošnje ili zagađenja pojedinačnihaktivnosti i donedavno se malo pažnje posvećivalo„skriveno“ potrošenoj vodi u takvom procesu, obi-čno i prostorno udaljenoj komponenti potrošnje kojanastaje u nekom drugom procesu, ali čiji se rezultatkoristi u promatranoj aktivnosti.

Ideja razmatranja ukupne količine korištene vodeu cijelom jednom proizvodnom lancu uvedena je kon-ceptom vodnog otiska (Hoekstra, 2003). Vodni otisakpredstavlja pokazatelj korištenja vodnih resursa kojiuključuje ne samo direktno korištenje vode pri proiz-vodnji, već i sve oblike indirektno iskorištene vode.Koncept vodnog otiska je osmišljen analogno ekolo-škom otisku ugljika (eng. carbon footprint) i može sesmatrati sveobuhvatnim pokazateljem korištenja vod-nih resursa.

Tradicionalni pristup potrošnji vode u obzir uzimasamo vodu isporučenu putem vodovodnog sistema ilinavodnjavanja, prethodno zahvaćenu iz podzemnihrezervi, vodotoka, jezera i sl. Vodni otisak proizvoda seračuna kao ukupna količina vode koja se koristi usvim etapama proizvodnje odabranog proizvoda, po-čevši od ukupne količine vode iskorištene za rast kul-ture koja se koristi kao sirovina u procesu, vode kojaje upotrijebljena u svim koracima u proizvodnomlancu, pa do količine vode koja je potrebna da se za-gađenje nastalo procesom razrijedi do prihvatljivog ni-voa. Vodni otisak obuhvata tri zasebne komponente:(i) korištenje vode u obliku vlažnosti u tlu i biljkama (ze-lena voda), što je jako važan ali dugo zanemarenoblik potrošnje vode jer upravo količina dostupne ze-lene vode odnosno vlage u tlu određuje potrebe zanarednom komponentom, zatim (ii) korištenje vode izpodzemnih ili površinskih vodnih tijela što predstavljai ranije uobičajeno razmatrani oblik potrošnje vode(plava voda), te (iii) zagađenu vodu nastalu u cjelokup-nom procesu (siva voda) koja se za razliku od pret-hodnih oblika proračunava ne kao direktni volumenzagađene vode, već kao količina vode koja je potre-bna za razrjeđivanje zagađenja do dozvoljenih odno-sno prihvatljivih granica. Shematski prikaz kompone-nti vodnog otiska dat je na slici 2.

Dakle, vodni otisak proširuje već postojeći pristuprazmatranja potrošnje isključivo plave vode koncep-tom procjene potrošnje zelene i sive vode. Kao prec-izniji pokazatelj ukupno korištene vode, vodni otisakdakle nije ograničen samo na količinu korištene plavevode (dakle vode crpljene iz rijeka ili jezera, dostav-ljene vodovodnim sistemom i sl.), već uključuje i ko-ličine korištene zelene i sive vode, kao što nije ogra-ničen samo na direktno korištenje vode uproizvodnom procesu, već uključuje i indirektno ilivirtualno korištenje vode (npr. unutar zasebnih pro-cesa nastanka sirovina u tekućem procesu), što će sena primjerima detaljnije prikazati u narednom poglav-lju.

Vodni otisak se računa za bilo koji proizvod, ali iza dobro definirane skupine potrošača (npr. vodni oti-sak pojedinca ili obitelji, ukupni vodni otisak stano-vnika sela, grada, pokrajine, države i sl.) ili za određe-nog proizvođača ili grupu proizvođača koji pripadajuistom sektoru, kao zbir otisaka svih korištenih ili stvo-renih proizvoda.

Termin „procjena vodnog otiska“ se dakle od-nosi na kvantificiranje vodnog otiska jednog proiz-voda ili procesa/aktivnosti, ili određene grupe potro-šača prema zajedničkim karakteristikama (npr. i premageografski određenom području), ali također i na pro-cjenu takvog vodnog otiska sa stanovišta okolišne,društvene ili ekonomske održivosti, odnosno formuli-ranja potrebnog odgovora u slučaju da promatranaaktivnost ili proizvod(i) imaju značajan utjecaj na do-stupnost vode.

Važno je napomenuti da se vodni otisak poje-dinca ili grupe stanovnika (npr. nacije) zbog promatra-nja cjelokupnog procesa nastanka proizvoda koji sekonzumira geografski značajno distribuira u svijetu.Naime, uvozom proizvoda koji intenzivno koriste voduu svom procesu nastanka države zapravo eksternali-ziraju svoj vodni otisak, što stvara pritisak na vodne re-surse u izvoznim područjima, a ne na samom mjestupotrošnje. Kako su takve izvozne regije često slabihkapaciteta za dobro upravljanje vodnim i okolišnim re-sursima, postoji jasna potreba za jačanjem svijesti oproblemima koji se ovakvim pristupom stvaraju, za štoje vrlo pogodan alat upravo vodni otisak.

Kao često spominjani primjer se navode pamučniodjevni predmeti – proizvodnja pamučne majice stvaravodni otisak od oko 2.000 litara i njega pravi krajnji ku-pac, iako je on većinom nastao u uglavnom udaljenimzemljama u kojima se pamuk proizvodio, te nekim dru-gim u kojima je on i prerađen do pamučnog platna ikonačno majice. Tako npr. Malezija ne uzgaja pamukveć ga uvozi iz Indije i Pakistana, da bi prerađeni tek-stil zatim izvozila u Evropu, pa se može reći da je kraj-nji kupac iz Evrope zapravo trošio vodne resurse pret-hodno navedenih zemalja.

8VODA I MI BROJ 77

Slika 2. Shematski prikaz komponenti vodnog otiska (Hoekstra i ostali, 2009)

VODNI OTISAK U POLJOPRIVREDIKada se promatraju poljoprivredni proizvodi, vo-

dni otisak predstavlja ukupnu količinu vode koja se ko-risti u različitim koracima proizvodnog ciklusa. Iz ta-bele 1, u kojoj je prikazan vodni otisak pojedinihpoljoprivrednih proizvoda, može se uočiti da ukupnoutrošena količina vode značajno varira po pojedinimproizvodima. Tako je npr. vodni otisak zelene salate130 litara za kilogram proizvedenog proizvoda, dok jevodni otisak jednog kg čokolade čak 24.000 litara. Vri-jednosti navedene u tabeli 1 predstavljaju globalniprosjek i značajno variraju po pojedinim regionima uovisnosti od karakteristika proizvodnog procesa i ne-kih drugih faktora (Hoekstra, 2008).

Ako se promatra npr. proizvodnja goveđeg mesa,vodni otisak je proračunat na osnovu parametara in-dustrijskog proizvodnog sistema po kojemu je životi-nju potrebno uzgajati tri godine da bi se nakon klanjadobilo oko 200 kg mesa bez kostiju. Životinja će u tomperiodu pojesti oko 1.300 kg žitarica (pšenica, zob, je-čam, kukuruz, sojini pripravci i ostale žitarice), 7.200kg svježe trave, sijena i silaže, te će potrošiti 24 m3

vode za piće i 7 m3 vode za održavanje (Hoekstra,2008). Za proizvodnju jednog kilograma goveđeg

mesa tako se potroši oko 6,5 kg žitarica, 36 kg trave,sijena i silaže, te 155 litara vode za piće i održavanje.Pošto se za proizvodnju navedenih količina hranetroši oko 15.300 litara vode, dobije se da vodni otisakjednog kilograma proizvedenog goveđeg mesa iz-nosi oko 15.500 litara.

Iz navedenog primjera uzgoja goveđeg mesamože se uočiti razlika u klasičnom obračunu utroškavode u odnosu na obračun utroška vode prema vod-nom otisku. Prema klasičnom obračunu, utrošak vodeza proizvodnju 1 kg goveđeg mesa pokazao bi da jepotrebno 155 litara vode koja se koristi za piće i odr-žavanje životinja i prostorija u kojima borave. Međutim,vodni otisak podrazumijeva uključivanje i direktno i in-direktno potrošene vode za proizvodnju tog proiz-voda. Direktna potrošnja podrazumijeva količinustvarno utrošene vode za taj proizvod, dok indirektna(virtualna) potrošnja uključuje količinu vode koja jeutrošena za proizvode i usluge koji su inputi (ulazi) zaproizvodnju tog proizvoda (slika 3). Za proizvodnju go-veđeg mesa stvarna potrošnja tako predstavlja samooko 1% ukupne potrošnje (tj. vodnog otiska), dok vir-tualna potrošnja čini preostalih 99%.

BILJNA PROIZVODNJAGlobalni vodni otisak biljne proizvodnje za period

1996-2005. godina procijenjen je na 7.404 km3 godiš-nje (Mekonnen i Hoekstra, 2010), što predstavlja oko17% globalnih obnovljivih vodnih resursa. Proizvo-dnja pšenice ima najveći vodni otisak u svijetu (1.087km3/god.), a potom riže (992 km3/god.) i kukuruza(770 km3/god.), tako da ove tri kulture troše preko38% globalnog vodnog otiska biljne proizvodnje. Odostalih kultura, značajniji potrošači vode su krmnebiljke, soja, šećerna trska, pamuk, ječam, sirak (eng.sorghum), palma uljarica, kokos, proso i kafa, kojizajedno troše oko 34% globalnog vodnog otiska. Sveostale poljoprivredne kulture imaju udio od 28% odukupnog vodnog otiska biljne proizvodnje.

Od ukupnog vodnog otiska za biljnu proizvodnju,78% otpada na zelenu vodu, 12% na plavu i 10% nasivu. Za većinu poljoprivrednih kultura udio zelenevode u vodnom otisku od potrošnje vode (zelena i

9VODA I MI BROJ 77

Slika 3. Uključivanje virtualne vode u ukupnu potrošnju

plava voda) je preko 80%. Međutim, pšenica i rižaimaju veliki plavi vodni otisak, jer zajedno troše preko45% globalnog plavog vodnog otiska. Sivi vodni oti-sak kod biljne proizvodnje uglavnom je povezan sakorištenjem đubriva. Pšenica, riža i kukuruz zajednotroše oko 56% globalnog sivog vodnog otiska.

Za većinu poljoprivrednih kultura se može reći daje njihov vodni otisak od potrošnje vode (zelena iplava voda) manji kod uzgoja sa navodnjavanjemnego kod prirodnog uzgoja bez navodnjavanja. Raz-log leži u činjenici da su prinosi navodnjavanih kulturau pravilu veći od prinosa nenavodnjavanih kultura.Na primjer, kod jabuke je jedinični vodni otisak kod si-stema uzgoja bez navodnjavanja 883 m3 vode potoni prinosa (tabela 2), dok kod navodnjavanja ukupnivodni otisak pada na 734 m3/t.

Također se može uočiti da uvođenjem navodnja-vanja opada i vodni otisak od potrošnje vode (zelenai plava voda) sa 717 m3/t na 694 m3/t, kao i sivi vodniotisak (sa 167 na 71 m3/t). Za neke kulture, međutim,uvođenjem navodnjavanja se jedinični vodni otisak potoni proizvoda povećava, što je slučaj sa sojom, šećer-nom trskom i uljanom repicom. Kod ovih kultura,premda se navodnjavanjem povećava prinos, dolazido povećanja stvarne evapotranspiracije, koja možedostići nivo potencijalne. Kod uzgoja bez navodnjava-nja, kod ovih kultura je stvarna evapotranspiracija upravilu znatno niža od potencijalne. Navedeni podaciukazuju da se navodnjavanjem samo prividno pove-ćava potrošnja vode za uzgoj poljoprivrednih kultura,dok se zapravo jedinična potrošnja vode po toni kul-ture u pravilu stvarno smanjuje. To ukazuje na značajnavodnjavanja ne samo za povećanje poljoprivredne

proizvodnje, nego i za održivije korištenje vodnih re-sursa.

ANIMALNA PROIZVODNJAU posljednjih nekoliko decenija primjetan je glo-

balni trend promjena u ishrani stanovništva u koristanimalnih proizvoda poput mesa, mlijeka i jaja, uglav-nom kao posljedica ekonomskog rasta i rasta pri-hoda stanovništva. Tako je u zemljama u razvoju regi-striran porast potrošnje mesa, mlijeka i mliječnihproizvoda od gotovo 5% godišnje, dok je globalnaproizvodnja mesa gotovo udvostručena u periodu od1980. do 2004. godine (FAO, 2005). To je značajno uti-calo na povećanje globalnog vodnog otiska animalneproizvodnje.

U periodu od 1996. do 2005. godine, ukupni glo-balni vodni otisak animalne proizvodnje iznosio je2.422 km3/god. (Mekonnen i Hoekstra, 2010a). Naj-značajniji udio vodnog otiska animalne proizvodnjedolazi od stočne hrane, što čini oko 98% ukupnogvodnog otiska. Količina vode koja se troši na piće, odr-žavanje stoke i pripremu hrane je relativno mala, i iz-nosi 1,1%, 0,8% i 0,03% respektivno.

Kada se promatra po kategorijama stoke, najvećiudio u vodnom otisku animalne proizvodnje u svijetuima uzgoj goveda sa 33% (tabela 3), a značajan udioima uzgoj muznih krava (19%), svinja (19%) i brojler-skih pilića (11%). Ako se promatra prosječni vodni oti-sak po grlu stoke, muzne krave imaju najveći vodni oti-sak (2.056 m3 po grlu godišnje), što je više odprosječnog čovjeka (Mekonnen i Hoekstra, 2010a).Najmanji vodni otisak imaju brojlerski pilići od samo 26m3 po životinji godišnje.

10VODA I MI BROJ 77

Udio zelene, plave i sive vode u animalnoj proiz-vodnji u velikoj mjeri ovisi o vrsti proizvodnog sistema,a značajne varijacije se mogu registrirati po pojedinimzemljama. Ako se promatraju globalne prosječne vri-jednosti (tabela 4), može se uočiti da je vodni otisakpo toni proizvedenog mesa raste od pilećeg mesa(4.300 m3/t), preko kozjeg mesa (5.500 m3/t), svinje-tine (6.000 m3/t), ovčjeg mesa (10.400 m3/t) do gove-dine koja ima najveći vodni otisak (15.400 m3/t).

Jedan od razloga za ovakvu razliku je drugačijaefikasnost konverzije hrane različitih životinja. Za uz-goj goveda potrebno je npr. osam puta više hrane pokilogramu mesa u odnosu na uzgoj svinja, a čak 11puta više u poređenju sa pilećim mesom. Drugi zna-čajan faktor je sastav hrane, osobito udjela koncen-trata koji ima znatno veći vodni otisak nego svježatrava, sijeno i silaža. Udio koncentrirane hrane kod uz-goja piletine je znatno veći (globalni prosjek 73%) uodnosu na uzgoj govedine (samo 5%).

11VODA I MI BROJ 77

Uticaj biljne i animalne proizvodnje na globalni vodni otisakUkupni vodni otisak poljoprivredne proizvodnje u

svijetu iznosi 8.363 km3/god. (Mekonnen i Hoekstra,2010a), od čega 7.404 km3/god. predstavlja vodniotisak biljne proizvodnje (tabela 5). Kako je prethodnorečeno, vodni otisak animalne proizvodnje sastoji seod vodnog otiska stočne hrane (98%) i količine vodekoja se troši na piće, održavanje stoke i pripremuhrane. Od vodnog otiska stočne hrane koji iznosi2.376 km3/god., 1.463 km3/god. se odnosi na uzgo-jene poljoprivredne kulture koje se koriste za stočnuhranu, a preostali dio na travu odnosno ispašu. Toznači da se od ukupnog vodnog otiska biljne proizvo-dnje (7.404 km3/god.) čak 20% odnosi na stočnuhranu, tj. krmno bilje. Udio animalne proizvodnje uukupnom vodnom otisku poljoprivrede je 29%.

12VODA I MI BROJ 77

Kako se ukupan globalni vodni otisak čovječan-stva procjenjuje na 9.087 km3/god. (Hoekstra i Mekon-nen, 2012), udio poljoprivrede dostiže čak 92,0%. In-dustrijska proizvodnja doprinosi globalnom vodnomotisku sa 4,4%, dok preostalih 3,6% otpada na vodo-snabdijevanje stanovništva. Navedeni podaci ukazujuna veliki uticaj poljoprivrede na globalnu potrošnjuvode.

Poljoprivreda troši svu zelenu vodu iz globalnogvodnog otiska (slika 4), dok je njen udio u globalnomplavom vodnom otisku 92,2%. Poljoprivreda je premaovom pokazatelju i najveći zagađivač vode, jer uče-stvuje sa 65,6% u ukupnom globalnom sivom otisku.

ZAKLJUČAKVodni resursi u svijetu su pod sve većim priti-

skom kao posljedica velike potrošnje i zagađenja kojinastaju kao rezultat različitih ljudskih djelatnosti.Ukupna potrošnja i zagađenje vode se često proma-traju kao suma velikog broja nezavisnih aktivnosti, a

sve donedavno je malo pažnje bilo posvećeno potro-šnji i zagađenju vode u cjelokupnom proizvodnomlancu i lancu potrošnje proizvoda i usluga. Ovakav pri-stup promatranja korištenja vode u cjelokupnom lancuproizvodnje i potrošnje posebno je postao interesan-tan nakon što je uveden koncept vodnog otiska počet-kom ovog stoljeća. Vodni otisak je sveobuhvatni, više-dimenzionalni indikator raspodjele vode, kojim se nepromatra samo direktna potrošnja vode nekog proiz-vođača ili potrošača nego i indirektna potrošnja. Pritome se vodnim otiskom ne promatra samo „klasična“potrošnja zahvatanjem vode iz prirode (plava voda),nego i potrošnja vode raspoložive u prirodi (zelenavoda) kao i potrošnja vode za prijem zagađenja kojese ispušta (siva voda).

Poljoprivreda predstavlja posebno značajnog ko-risnika voda na globalnom nivou. Izraženo preko vod-nog otiska, poljoprivreda troši oko 92% vodnih re-sursa koje čovječanstvo koristi za svoje potrebe.Smatra se da se smanjenje vodnog otiska od poljopri-

vrede može postići uvođenjem dobrih poljoprivrednihpraksi, koje će najviše uticati na sivi vodni otisak. Touključuje smanjenje količine hemikalija koje se troše,te bolje tehnike i pravilno vrijeme njihove primjene.Teoretski promatrano, sivi vodni otisak može se dove-sti na nulu prelaskom na organsku poljoprivredu, alije to u praksi teško ako ne i nemoguće postići. Zelenii plavi vodni otisak u poljoprivredi (m3/t) mogu sesmanjiti povećavajući produktivnost korištenja zelenei plave vode, na primjer uvođenjem efikasnijih tehnikanavodnjavanja (kap po kap, prskanje) u odnosu naklasične (navodnjavanje plavljenjem). Jedan od mogu-ćih načina smanjenja vodnog otiska poljoprivrede jei zamjena u korištenju proizvoda sa većim vodnimotiskom proizvodima čiji vodni otisak je manji a pru-žaju sličnu nutricionu vrijednost. U tom smislu, gene-ralno se može zaključiti da je sa aspekta korištenjavodnih resursa mnogo efikasnije unositi kalorije, pro-teine i masnoće korištenjem biljnih nego animalnihproizvoda, s obzirom da je vodni otisak po kaloriji igramu proteina i masnoća veći kod animalnih negokod biljnih proizvoda.

Bez obzira na raspoložive opcije, smanjenje glo-balnog vodnog otiska poljoprivrede će predstavljativeliki izazov u budućnosti zbog ubrzanog porastabroja stanovnika na Zemlji i rastućih potreba za hra-nom. Za postizanje ovog cilja će biti potrebno uključitine samo poljoprivredne proizvođače, već i potrošačepoljoprivrednih proizvoda, kao i sve druge zainteresi-rane strane.

LITERATURAAppelgren B. (2004). Series on Water and Ethics, Es-

say 5, Water in Agriculture, ISBN 92-9220-020-8.United Nations Educational, Scientific andCultural Organization.

Ćerić A., Selmanagić D., Jabučar D., Vučijak B., Ka-lem-Perić A., Čustović H., Zerem N., Bjelavac J.,Alić R. (2003). Upravljanje difuznim zagađenjem.Institut za hidrotehniku Građevinskog fakultetaSarajevo.

FAO (2005). Livestock policy brief 02. Food and Agri-culture Organization, Rome, Italy.

Hoekstra A. Y. (2008). The water footprint of food. In:Förare J. (ed.). Water for food. The Swedish Re-search Council for Environment, Agricultural Sci-ences and Spatial Planning (Formas), Stockholm,Sweden, pp. 49-60.

Hoekstra A. Y. (ed.) (2003). Virtual water trade. Pro-ceedings of the International Expert Meeting onVirtual Water Trade, Delft, The Netherlands, 12-13December 2002, Value of Water Research Re-port Series No. 12, UNESCO-IHE Institute for Wa-ter Education, Delft, The Netherlands.

Hoekstra A. Y., Chapagain A. K., Aldaya M. M., Mekon-nen M. M. (2009). Water Footprint Manual, State ofthe Art 2009. Water Footprint Network, Enschede,The Netherlands.

Hoekstra A. Y., Mekonnen M. M. (2012). The waterfootprint of humanity. Proceedings of the NationalAcademy of Sciences (PNAS), doi/10.1073/pnas.1109936109.

Mekonnen M. M., Hoekstra A. Y. (2010). The green,blue and grey water footprint of crops and derivedcrop products, Volume 1: Main Report; ResearchReport Series No. 47. UNESCO-IHE Institute forWater Education, Delft, The Netherlands.

Mekonnen M. M., Hoekstra A. Y. (2010a). The green,blue and grey water footprint of farm animals andanimal products, Volume 1: Main Report; Re-search Report Series No. 48. UNESCO-IHE Insti-tute for Water Education, Delft, The Netherlands.

Saejis H. F. I, van Berkel, M. J. (1995). Global water cri-sis, the major issue of the 21st century. EuropeanWater Pollution Control, Vol. 4, pp. 26-40.

Shiklomanov I. A. (2000). Appraisal and Assessmentof World Water Resources. Water International,Vol. 25(1), pp. 11-32.

Vučijak B., Ćerić A., Silajdžić I., Midžić Kurtagić S.(2011). Voda za život: Osnove integralnog uprav-ljanja vodnim resursima. Institut za hidrotehnikuGrađevinskog fakulteta u Sarajevu.

Wetzel R. G. (1983). Limnology, Second edition. Saun-ders College Publishing, Fort Worth, USA.

13VODA I MI BROJ 77

Slika 4. Raspodjela globalnog vodnog otiska po najznačajnijim kategorijama

1. UVOD

1.1. Mikroorganizmi kao sanitarni pokazatelji kvaliteta vode

oznato je da je prisustvo vode jedan od osno-vnih uslova za život na našoj planeti, budu-ći da je neophodna za odvijanje svih vitalnihprocesa u biosferi. Danas svaki čovjek sva-

kog dana konzumira znatne količine vode. Međutim,voda skriva u sebi i velike opasnosti za zdravlje čovje-ka. Voda je potencijalni vehikul čitavog niza raznih za-raznih bolesti. Među njima su najčešće crijevne zaraz-ne bolesti, kao što su crijevni tifus, paratifusi, bacilar-na i amebna dizenterija, kolera, dijareje uzrokovane en-teričnim virusima, i dr (Karakašević 1987, Jerković-Muj-kić & Grbelja 1999). Najvažniji mikroorganizmi konta-minanti vode su humanog i animalnog porijekla (Jem-cev & \ukić 2000). Sanitarni pokazatelji kvaliteta po-vršinske vode (Petrović et al. 1998) obuhvataju sljede-će grupe bakterija: ukupne koliformne bakterije, fekal-ne koliformne bakterije, streptokoke fekalnog porije-kla, te brojnost bakterija Escherichia coli kao izuzetnogindikatora fekalnog zagađenja. Broj prisutnih mikroor-ganizama – indikatora zagađenja omogućava da se datačnija ocjena stepena bakterijskog zagađenja vode.Cilj istraživanja bio je izvršiti identifikaciju fermentativnihi nefermentativnih bakterija izolovanih iz uzoraka po-vršinske vode pomoću API 20 E i API 20 NE biohemi-jskih sistema.

2. MATERIJAL I METODEIstraživanja zajednica mikroorganizama gornjeg

toka rijeke Bosne i njenih pritoka obuhvatala su rad naterenu i laboratorijske analize.

Laboratorijska istraživanja su obuhvatala identifi-kaciju bakterija izolovanih iz uzoraka vode primjenomAPI 20 E i API 20 NE biohemijskih sistema.

2.1. MATERIJALIspitivanje kvaliteta voda gornjeg toka rijeke Bosne

i njenih pritoka izvođeno je godinu dana, od maja 2009.godine do maja 2010. godine. U navedenom perioduuzorci vode sa istraživanih lokaliteta (tabela 1) su uzi-mani dva puta za biohemijsku identifikaciju bakterijasa API 20 E i API 20 NE sistemima.

Tabela 1. Kontrolna mjerna mjesta u gornjem toku rijeke Bosnei njenih pritoka

MIKROBIOLO[KI PARAMETRI U SANITARNOJ EVALUACIJIKVALITETA VODE GORNJEG TOKA RIJEKE BOSNE I NJENIH PRITOKA

14VODA I MI BROJ 77

V

mr. sci. ALENA MERDAN, dipl. biolog

Za{tita voda

U istraživanju su korišteni referentni mikroorganiz-mi Escherichia coli BCR® - 594, No 573 i Enterococ-cus faecium BCR® - 506 No 0409. Referentni materi-jal je nabavljen iz renomirane međunarodne kolekci-je „Institute for Reference Materials and Measurements“(IRMM, Geel, Belgija).

Hranjive podloge upotrebljavane za izolaciju i iden-tifikaciju bakterija su:

q Caso agar VM 355758 447 (Merck): pepton kazei-na 15.0 g, pepton sojinog zrna 5.0 g, natrijum hlo-rid 5.0 g, agar 15.0 g i demineralizovana voda do 1litar.

q Endo podloga (Sartorius): pepton, kvaščev ekstrakt,laktoza, KH2PO4, K2HPO4, NaCl, natrijum sulfit, na-trijum lauril sulfat, natrijum desoksiholat, bazični fu-ksin.

q mFC podloga (Sartorius): pepton, kvaščev ekstrakt,laktoza, NaCl, žučna sol, anilinsko plavo, rosaličnakiselina.

q Azide podloga (Sartorius): pepton, kvaščev ekstrakt,dekstroza, K2HPO4, natrijum azid, TTC (2,3,5 – Tri-fenil-tetrasoliumhlorid).

q Hefeextract – Agar (Yeast extract agar) Nr.CP63.1(Merck): tripton 6.0 g/l, Hefeextract 3.0 g/l, agar 15.0g/l i destilovana voda do 1 litar.

q Pepton podloga 1391304 32108024 (Fluka): pepton1,0 g i destilovane vode do 1 litar.

q Za izvođenje oksidaza testa korištene su OksidazaBactident test trakice HC822225 od proizvođačaMerck (Njemačka).

2.2. METODE

2.2.1. Mikrobiološka identifikacija bakterijapomoću API 20 E i API 20 NE sistema

Identifikacioni biohemijski testovi za ispitivanje fer-mentativnih svojstava bakterija poznati su pod nazivomAPI testovi. API 20 E je standardizovani identifikacio-ni sistem za enterobakterije i druge Gram-negativnebakterije, dok se API 20 NE standardizovani sistemprimjenjuje za identifikaciju Gram-negativnih bakterijakoje ne pripadaju familiji Enterobacteriaceae. API te-stiranje i kompjuterska analiza dobijenih rezultataizvođeni su u dvije faze: prva faza se odvijala u okto-bru 2009. godine, a druga faza u aprilu i maju 2010.godine. Mikroorganizmi koji se detektuju prvo morajubiti izolovani na odgovarajućoj hranjivoj podlozi stan-dardnim mikrobiološkim tehnikama, tj. neophodno jeda bakterijske kulture budu stare 24 sata. Na tako pri-premljenim bakterijskim kulturama je urađen oksidazatest pomoću Oksidaza Bactident® test trakica (Merck,Njemačka). Sve kolonije bakterija koje su bile oksida-za-pozitivne su dalje ispitivane pomoću sistema API 20NE, a one koje su bile oksidaza-negativne su analiziranepomoću sistema API 20 E. Komercijalnim biohemijskimtestovima API 20 E i API 20 NE izvršena je identifika-

cija koliformnih bakterija (37 °C/100 ml) koje su raslena Endo podlozi (Sartorius, Njemačka) i aerobnih me-zofilnih bakterija (36 °C/1 ml), koje su rasle na Yeastextract agar-u (Merck, Njemačka).

Izvođenje API 20 E testa

API 20 E test traka se sastoji od 20 odjeljaka u koji-ma se nalaze dehidrirani supstrati (sl.1).

Prvi korak u izvođenju API 20 E testa je pripremasuspenzije mikroorganizama u sterilnom fiziološkomrastvoru. Bakterijska suspenzija je podešena na 0,5McFarlanda, tj. koncentraciju mikroorganizama od2,40x10-5cfu/ml koja je potrebna za izvođenje testa. API20 E sistem je postavljen u posudicu u koju je doda-no oko 5 ml destilovane vode da bi se obezbijedila po-trebna vlažnost tokom perioda inkubacije. Poslije to-ga je u svaki odjeljak mikropipetom dodano po 100 μlispitivane bakterijske suspenzije. U odjeljcima označe-nim kao ADH, LDC, ODC, H2S i URE anaerobni uslo-vi su obezbijeđeni postepenim sipanjem mineralnogulja do vrha mikrotube. Sistem je potom zatvoren iostavljen na inkubaciju 18-24 sata na temperaturi od36ºC ± 2ºC, nakon čega je vršeno očitavanje reakci-ja. Očitani rezultati testa su ubačeni u računar i anali-zirani primijenom odgovarajućeg softvera (bioMérieuxFrancuska).

Izvođenje API 20 NE testa

API 20 NE je sistem koji se sastoji od 8 konven-cionalnih testova i 12 asimilacijskih testova (sl.2).

U prvih osam odjeljaka je inokulirano po 100 μl ispi-tivane bakterijske suspenzije. Mikropipetom je 200 μlbakterijske suspenzije prebačeno u 7 ml API AUX me-dijuma i sadržaj je homogeniziran. Ovako pripremlje-nom suspenzijom inokulirano je ostalih 12 odjeljaka.Dodavanjem mineralnog ulja u odjeljcima GLU, ADHi URE dobijeni su anaerobni uslovi. Nakon inokulaci-je, cijeli sistem je zatvoren i postavljen na inkubaciju24 sata na 29 ºC ± 2 ºC, a potom su očitavani rezul-tati. Dobijeni rezultati testa su ubačeni u računar i soft-verski analizirani (bioMérieux Francuska).

Ocjena kvaliteta površinskih voda izvođena je pre-ma Uredbi o kategorizaciji vodotoka, Službeni list SR

15VODA I MI BROJ 77

Slika 1. Izgled neinokulisanog identifikacijskog sistema API 20 E

Slika 2. Izgled neinokuliranog identifikacijskog sistema API 20 NE

BiH, broj 42/67., Zakonu o vodama FBiH, Službene no-vine FBiH, 70/06., i Uredbi o klasifikaciji voda i katego-rizaciji vodotoka, Službeni glasnik RS, broj 02/1-020- /01.

3. REZULTATI I DISKUSIJA3.1. OPIS MJESTA UZORKOVANJA

Lokalitet: Bosna – izvor (B-0) je smješten na na-dmorskoj visini od 499,4 m, na 43°49’11.88” sjevernegeografske širine i 18°16’5.90” istočne geografske du-žine (sl.3). Područje Vrela Bosne je prostor na komese nalazi glavno izvorište pitke vode “Bačevo” za gradSarajevo. Prostor Vrela Bosne proglašen je Spomeni-kom prirode 2006. godine (Zakon o proglašenju Spo-menika prirode Vrelo Bosne 2006) i tako smješten urang zaštićenih područja po odredbama IUCN kriteri-ja.

Lokalitet: Bosna - Rimski most (B-1) nalazi sena nadmorskoj visini od 491,8 m, na 43°49’53.40” sje-verne geografske širine i 18°17’9.46” istočne geograf-ske dužine. Lokalitet je udaljen od Vrela Bosne 500 mi okružen je planinama: Bjelašnica, Igman i Treskavi-ca. Na ispitivanom području nalazi se stari kameni mostiz rimskog doba (sl.4). U ljetnom periodu ovo podru-čje je izletište građana Sarajeva, pa se pojavljuju ve-like količine čvrstog otpada.

Lokalitet: Zujevina ušće u rijeku Bosnu (Zu) Ovajlokalitet je smješten na nadmorskoj visini od 489,4 m,na 43°50’37.86” sjeverne geografske širine i 18°17’2.64”istočne geografske dužine. Rijeka Zujevina direktno pri-ma otpadne vode naselja smještenih duž njenog vo-dotoka kao i otpadne vode kanalizacionih sistema in-dividualnih stambenih objekata (sl.5).

Lokalitet: Bosna nizvodno od Željeznice i Zuje-vine (B-2) se nalazi na nadmorskoj visini od 488,7 m,na 43°50’43.66” sjeverne geografske širine i 18°16’59.70”istočne geografske dužine (sl.6). Desna obala istraži-vanog lokaliteta direktno je pod antropogenim utica-jem gdje je odlagalište građevinskog otpada.

16VODA I MI BROJ 77

Slika 3. Lokalitet: Bosna - izvor

Slika 4. Lokalitet: Bosna - Rimski most

Slika 5. Lokalitet: Zujevina ušće u rijeku Bosnu

Slika 6. Lokalitet: Bosna nizvodno od Željeznice i Zujevine

Slika 7. Lokalitet: Željeznica - ušće u rijeku

Lokalitet: Željeznica ušće u rijeku Bosnu (Ž-1)lociran je na nadmorskoj visini od 491,3 m, a prostorleži na 43°50’5.69” sjeverne geografske širine i18°17’50.49” istočne geografske dužine. Lokalitetušća smješten je u naselju Otes na izlazu iz Sarajeva(sl.7). Stotinjak metara nizvodno rijeka Željeznica se uli-va u rijeku Bosnu. Željeznica u svom gornjem, sredn-jem i donjem toku bez prethodnog tretmana prihvataotpadne vode okolnih naselja i bjelašničkih sela.

Lokalitet: Miljacka - ušće u rijeku Bosnu (M-1)je smješten na nadmorskoj visini od 486,4 m, a leži naprostoru 43°51’57.42” sjeverne geografske širine i18°17’39.61” istočne geografske dužine. Rijeka Milja-cka nastaje od dviju rječica: Mokranjske i Paljanske Mi-ljacke, srednjim dijelom vodotoka protiče kroz grad Sa-rajevo, odakle nastavlja svoj put prema rijeci Bosni ukoju utiče na području Butila (sl.8). Na desnoj obali istra-živanog lokaliteta smješten je ratom devastirani kolek-tor za tretman otpadnih voda grada Sarajeva koji nijeu funkciji, što znači da rijeka Miljacka direktno primaotpadne vode grada Sarajeva.

Lokalitet: Bosna - Reljevo (B-3) se nalazi na na-dmorskoj visini od 476,2 m, na 43°53’9.42” sjevernegeografske širine i 18°19’8.48” istočne geografske du-žine. Lijeva obala je oivičena individualnim stambenimobjektima (sl.9), tako da se na ovom lokalitetu direk-tno izlijeva otpadna kanalizaciona voda. Najveći dio go-dine voda, osobito pod uticajem komunalnih otpadnihvoda, ima tamnosmeđu boju.

3.2. MIKROBIOLOŠKA ANALIZA VODE3.2.1. Rezultati API testiranja

Primjenom API 20 E i API 20 NE testova izvede-na je karakterizacija bakterijskih izolata iz uzoraka vodegornjeg toka rijeke Bosne i njenih pritoka. U prvoj se-riji API testiranja provedenoj tokom oktobra 2009. go-dine identificirane su bakterije iz sljedećih rodova: Ae-romonas, Escherichia, Serratia, Klebsiella, Enterobac-ter, Citrobacter, Raoultella, Vibrio (sl.10) i Pseudomo-nas (tabela 2).

Najveći broj bakterijskih izolata okarakteriziran jekao Escherichia coli 1 i Aeromonas hydrophila/ca-viae/sobria (tabela 2). Najveći procenat ID od 99,9 do-biven je za izolate Pseudomonas luteola sa lokalitetaBosna-izvor, Escherichia coli 1 sa lokaliteta Miljackaušće u rijeku Bosnu, Raoultella ornithinolytica i Citro-bacter freundii sa lokaliteta Bosna-Reljevo.

17VODA I MI BROJ 77

Slika 8. Lokalitet: Miljacka - ušće u rijeku Bosnu

Slika 9. Lokalitet: Bosna – Reljevo

Slika 10. Prikaz identifikacije Vibrio parahaemolyticussa primjenom API 20 NE testa na lokalitetu Bosna - nizvodno

od Željeznice i Zujevine

Tokom drugog perioda API testiranja u aprilu i maju2010. godine identificirane su bakterije iz sljedećih ro-dova: Escherichia, Enterobacter, Aeromonas, Klebsiel-la (sl.11), Citrobacter i Kluyvera. Najveći broj bakterij-skih izolata primijenjenim API sistemima identificiranje kao Escherichia coli 1 i Klebsiella oxytoca (tabela 3).Značajno je istaći da je najveći procenat identifikaci-je (%ID 99.9) dobiven za bakterije Escherichia coli 1sa lokaliteta Zujevina ušće u rijeku Bosnu i Citrobac-ter koseri/amalonaticus sa lokaliteta Bosna - nizvodnood Željeznice i Zujevine. Očitani rezultati testova API

biohemijske identifikacije su uneseni u računar i sa pri-mjenom softvera (bioMérieux Francuska) dobiven je%ID za svaku identificiranu bakteriju.

Procenat identifikacije (%ID) za većinu utvrđenihvrsta bakterija je iznosio preko 95% što ukazuje na ve-liku pouzdanost identifikacije. Veći diverzitet bakterijaregistrovan je u prvoj seriji API testiranja u odnosu nadrugu seriju. Rezultati mikrobiološke analize API testi-ranja pokazuju da najdominantnije zagađenje voda naispitivanim lokalitetima potiče od sanitarno-fekalnih ot-padnih voda.

18VODA I MI BROJ 77

Tabela 2. Rezultati API testiranja u oktobru 2009. godine

U prvoj seriji API testiranja primjetna je domina-ntnost rodova Escherichia (22%) i Aeromonas (22%),dok su rodovi Citrobacter, Raoultella i Pseudomonaszastupljeni sa najnižim procentom (grafikon 1).

Grafikon 1. Procentualno učešće bakterijskih rodova izolovanih iz vode gornjeg toka

rijeke Bosne i njenih pritoka tokom prve serije API testiranja

19VODA I MI BROJ 77

Slika 11. Prikaz identifikacije Klebsiella pneumoniae ssppneumoniae sa primjenom API 20 E testa na lokalitetuBosna – nizvodno od Željeznice i Zujevine u periodu april - maj 2010. godine

Tabela 3. Rezultati API testiranja u aprilu i maju 2010. godine

Tokom drugog perioda API istraživanja rezultati uka-zuju da su pripadnici roda Escherichia procentualnobili najzastupljeniji (42%), dok su sa najmanjim procen-tom bili zastupljeni pripadnici rodova Citrobacter i Kluy-vera (grafikon 2).

Najčešće identificirana vrsta API testiranjima bilaje Escherichia coli. E. coli u vodi je indikator svježe fe-kalne kontaminacije (Kljujev & Raicevic 2005). Ova bak-terija spada u uslovno patogene bakterije i najčešći jeuzročnik urinarnih infekcija (Karakašević 1987). E. colije osobito bila dominantna u uzorku vode sa mjernogmjesta Miljacka - ušće u rijeku Bosnu. Treba istaći daje u maju 2010. godine API testiranjima utvrđeno pri-sustvo bakterije Escherichia coli na samom izvorišturijeke Bosne.

Od bakterija iz roda Klebsiella nađene su Klebsiel-la oxytoca i Klebsiella pneumoniae ssp. pneumoniae.Značajni su uzročnici oportunističkih infekcija, koje sunaročito karakteristične za bolničke ustanove. Osim urijeci Bosni, Klebsiella oxytoca je pronađena i u drugimevropskim rijekama na području Poljske, Portugala, Ve-like Britanije i Njemačke (Alonso et al. 1999., Podschunet al. 2001., Cabral & Marques 2006., Wisniewska etal. 2007).

Na lokalitetu Bosna - Reljevo API testiranjima do-kazano je prisustvo bakterije Raoultella ornithinolytica.Ova bakterija produkuje histamin i uzročnik je trova-nja riba (Kanki et al. 2002).

Od pripadnika roda Serratia u uzorcima vodegornjeg toka rijeke Bosne i njenih pritoka konstatova-ne su dvije vrste: Serratia marcescens i Serratia fica-ria. Obje vrste su izolovane na lokalitetu Bosna - Rim-ski most tokom oktobra 2009. godine. Posljednjih go-dina ova bakterija zauzima istaknuto mjesto međuoportunističkim bakterijama, uzročnicima infekcija uhospitalnim uslovima (Švabić – Vlahović 2005).

U rijeci Bosni na lokalitetu Bosna - izvor, primjenomAPI 20 E identifikacionog sistema izolovana je vrsta En-terobacter cloacae, te vrsta Enterobacter sakazakii nalokalitetu Bosna - nizvodno od Željeznice i Zujevine uprvom periodu istraživanja (oktobar 2009. godine). U

drugom periodu istraživanja od aprila do maja 2010.godine na lokalitetu Bosna - izvor konstatovana je vr-sta Enterobacter aerogenes, a u fekalno zagađenimvodama ušća Zujevine u rijeku Bosnu i ušća Željezni-ce u rijeku Bosnu registrovano je prisustvo bakterija En-terobacter cloacae. Ove bakterije relativno često iza-zivaju infekcije urinarnog trakta (Karakašević 1987).

Pripadnici roda Citrobacter su enterični gram-ne-gativni bacili i normalni su dio crijevne flore. Tokom pr-vog API testiranja, vrsta Citrobacter freundii izolovanaje iz vode sa lokaliteta Bosna - Reljevo sa visokim ni-vom identifikacije (99.9%). U drugom periodu istraži-vanja na lokalitetu Bosna - nizvodno od Željeznice i Zu-jevine izolovana je Citrobacter koseri/amalonaticus.

U gornjem toku rijeke Bosne, na lokalitetu Bosna- izvor primjenom API 20 NE identifikacionog sistemaizolovana je vrsta Pseudomonas luteola iz familije Pseu-domonadaceae tokom oktobra 2009. godine. RodPseudomonas čini više vrsta od kojih su neki uzročni-ci bolesti kod ljudi, a drugi patogeni za životinje ili zabiljke. Rašireni su u prirodi, ali mogu da kontaminira-ju bolničku sredinu ili su uzročnik oportunističkih infek-cija (Švabić – Vlahović 2005).

U drugoj fazi API testiranja na lokalitetu Bosna - niz-vodno od Željeznice i Zujevine izolovana je Kluyveraspp. Inače, bakterije iz ovog roda su izolovane kod oso-ba sa akutnim gastroenteritisom i često iz krvi (Kara-kašević 1987).

Među vrstama roda Aeromonas samo jedna je pa-togena za čovjeka i naziva se Aeromonas hydrophila.U oktobru 2009. godine identificirana je bakterija Ae-romonas hydrophila/caviae/sobria 1 na lokalitetima: Bo-sna – izvor i Željeznica- ušće u rijeku Bosnu. U istomperiodu istraživanja identificirana je Aeromonas hydrop-hila/caviae/sobria 2 na tri lokaliteta: Bosna - izvor, Bo-sna - nizvodno od Željeznice i Zujevine i Željeznica -ušće u rijeku Bosnu. Tokom drugog dijela istraživanjana dva lokaliteta: Bosna – Rimski most i Zujevina- ušćeu rijeku Bosnu konstatovana je bakterija Aeromonas hy-drophila/caviae/sobria 1. Vrste ovog roda smatraju sekao uslovni humani patogeni, koji su relativno čestouzročnici infekcija rana, septikemija, endokarditisa, in-fekcija urinarnog trakta (Švabić – Vlahović 2005).

U gornjem toku rijeke Bosne i njenih pritoka na lo-kalitetima: Bosna - nizvodno od Željeznice i Zujevine,Miljacka - ušće u rijeku Bosnu i Bosna - Reljevo izolo-vana je vrsta Vibrio parahaemolyticus. Vibrio parahae-molyticus je patogena bakterija koja izaziva akutni ga-stroenteritis, a može da izazove i ekstraintestinalne in-fekcije, kao što su infekcije rana, uha i oka (Švabić –Vla-hović 2005).

4. ZAKLJUČAKq Rezultati ovog rada ukazuju da postoji negativan an-

tropogeni uticaj na kvalitet istraživanih površinskihvodotoka. Onečišćenje rijeke Bosne počinje već par

20VODA I MI BROJ 77

Grafikon 2. Procentualno učešće rodova bakterija izolovanih iz vode gornjeg toka rijeke Bosne

i njenih pritoka tokom druge serije API testiranja

stotina metara od njenog izvorišta (Rimski most), anajviše je izraženo na lokalitetima Bosna - Reljevoi ušće Miljacke u rijeku Bosnu.

q Provedenim API testiranjima vode gornjeg toka ri-jeke Bosne i njenih pritoka identificirana su ukupno42 bakterijska izolata iz tri porodice: Enterobacteria-ceae, Pseudomonadaceae i Vibrionaceae.

q Najveći broj bakterijskih izolata pripadao je porodi-ci Enterobacteriaceae.

q U prvoj seriji API testiranja (oktobar 2009.) u ispiti-vanim uzorcima vode nađene su bakterije iz rodo-va: Aeromonas, Escherichia, Serratia, Klebsiella, En-terobacter, Citrobacter, Raoultella, Vibrio i Pseudo-monas, a u drugoj seriji API istraživanja (april - maj2010.) bakterije iz rodova: Escherichia, Enterobac-ter, Aeromonas, Klebsiella, Citrobacter i Kluyvera.

q Najčešće bakterijska vrsta identificirana API biohe-mijskim sistemima bila je Escherichia coli.

q Bakterija E. coli je osobito bila dominantna u uzor-ku vode sa mjernog mjesta Miljacka - ušće u rijekuBosnu.

q Treba istaći da je u maju 2010. godine API testira-njima utvrđeno prisustvo bakterije Escherichia coličak i na samom izvorištu rijeke Bosne.

q Budući da su najdominantnije bakterije u analizira-nim uzorcima vode fekalni koliformi, može se kon-statovati da je glavno zagađenje istraživanih vodo-toka fekalnog porijekla.

q Rijeci Bosni i njenim pritokama se u budućnosti moraposvetiti dodatna pažnja i zaštita, ne samo saaspekta eventualnog vodosnadbijevanja, već izbog sve aktuelnijeg korištenja vode za navodnja-vanje i u rekreativne svrhe.

5. LITERATURA Alonso J.L., Soriano A., Carbajo O., Amoros I., Gare-

lick H. (1999): Comparison and Recovery ofEscherichia coli and Thermotolerant Coliforms inWater with a Chromogenic Medium Incubated at41 and 44.5°C. Volume 65, Number 8.

Apiweb TM identifikacioni softver bioMérieux Francu-ska, (BIOMÉRIEUX SA Marcy I’Etoile – France2004-2005).

Cabral P., Marques C. (2006): Faecal Coliform Bacte-ria in Febros River (Northwest Portugal): Tempo-ral Variation, Correlation with Water Parameters, andSpecies Identification. Volume 118. Numbers 1 3.

Kanki M., Yoda T., Tsukamoto T., Shibata T. (2002): Kleb-siella pneumoniae Produces No Histamine: Raoul-tella planticola and Raoultella ornithinolytica StrainsAre Histamine Producers. Volume 68. Number 7.

Karakašević B. (1987): Mikrobiologija i parazitologija.Medicinska knjiga, Beograd-Zagreb.

Kljujev I., Raicevic V. (2005): Dynamics in coliform bac-teria count in waters from the experimental fields

of Serbia and Montenegro. Faculty of Agriculture,Zemun - Belgrade, Serbia and Montenegro.

Jemcev V., Ðukić D.A. (2000): Mikrobiologija. Vojno iz-davački Zavod, Beograd.

Jerković-Mujkić A., Grbelja J. (1999): Značaj enterič-nih virusa u higijenskoj ispravnosti vode. Savjeto-vanje Zaštita voda i održivi razvoj / Zbornik rado-va, Vodoprivreda BiH, Sarajevo: 381-382.

Petrović O., Gajin S., Matavulj M., Radnović D., SvirčevZ. (1998): Mikrobiološko ispitivanje kvaliteta povr-šinskih voda. Institut za biologiju – Prirodno-ma-tematički fakultet, Novi Sad.

Podschun R., Pietsch S., Höller C., Ullmann U. (2001):Incidence of Klebsiella Species in Surface Watersand Their Expression of Virulence Factors. Volume67. Number 7.

Švabić - Vlahović M. (2005): Medicinska bakteriologi-ja. Savremena administracija a.d. izdavačko-štamparsko preduzeće Beograd.

Uredba o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka(2001): Službeni glasnik Republike Srpske, broj02/1-020- /01.

Uredba o kategorizaciji vodotoka (1999): Službeni listSR BiH, broj 42/67. Zbirka federalnih propisa o vo-dama s komentarom i tipskim primjerima proved-benih akata. Mostar.

Zakon o proglašenju Spomenika prirode „Vrelo Bosne“(2006): Službene novine Kantona Sarajevo, 16/06.

Zakon o vodama FBiH (2006): Službene novine FBiH,70/06.

Wisniewska H., Niewolak S., Korzeniewska E., Filipkow-ska Z. (2007): Enterobacteriaceae Family Bacte-ria In A Mesotrophic Lake (Lake Długie Wigierskie)in the Presence of Black Cormorants (Phalocroco-rax Carbo). Volume 22, Number 3.

Napomena: Tekst je skra}ena i prilago|ena verzija ma-gistarskog rada autorice.

21VODA I MI BROJ 77

Sažetakradu su prikazani opći podaci o familijiAstacidae (Crustace; Decapoda), morfologi-ji, biologiji, raznovrsnosti i ekologiji. Riječnidekapodni rakovi su stanovnici slatkih vodo

Evrope i predstavljeni su sa pet autohtonih vrsta kojesu različito distribuirane po prostorima i slivnimpodručjima: Astacus astacus (Linnaeus) - riječni ili ple-meniti rak; Astacus leptodactylus Eschscholtz - dunavs-ki, turski, uskoškari ili barski rak; Astacus pachypusRathke1837; Austropotamobius pallipes (Lereboullet)- bjelonogi ili primorski rak; Austropotamobius torren-tium (Schrank) - rak kamenjar ili potočni rak. Najstari-ja vrsta je Austropotamobius pallipes, a kasnije je doš-lo do nastanka vrsta plemenitog raka, potočnog rakai turskog raka. Većina vrsta (osim turskog raka) u svomrasprostaranjenju vezana je za vodotoke i stajaće eko-sisteme visokog stupnja kvaliteta. Izražena je velika in-dikatorska vrijednost u ukazivanju na očuvanost iprirodnost akvatičnih hidrosistema (staništa). Zbog sveveće degradacije kvaliteta voda, izmjene hidromorfo-loških karakteristika dolazi do nestanka ili smanjivanjapopulacija naznačenih vrsta. Pored toga unos alohto-nih vrsta za potrebe uzgoja sa prostora Amerike u vode

Evrope izazvao je pojavu “račje kuge” koja je direkt-no uvjetovala nestanak autohtonih vrsta na pojedinimprostorima. Zbog opće značajnosti za prostor i proceskruženja organske materije u kopnenim vodama, vrs-te Astacus astacus, Austropotamobius torrentium i Aus-tropotamobius pallipes su uvrštene u IUCN Crvenu kn-jigu i Apendiks br. III Bernske konvencije. Na područjuBosne i Hercegovine egzistiraju četiri vrste: Astacus as-tacus Astacus leptodactylus, Austropotamobius pallipes,i Austropotamobius torrentium.

UvodInteres za slatkovodne rakove kao predmet nauč-

nog proučavanja započeo je 1879. godine kada je Hu-xley objavio prvo izdanje knjige “The crayfish - An in-troduction to the study of zoology”. Od tada pa dodanas rakovi su proučavani iz različitih aspekata i onjima je objavljeno mnoštvo radova i knjiga, a nauč-nici (astakolozi) koji ih proučavaju su udruženi u me-đunarodnu udrugu IAA (International Association ofAstacology).

Jedno od najranijih pominjanja slatkovodnih ra-kova nalazimo kod Aristotela 300 g. p. n. e., a iako suse za ishranu koristili još 1200. godine, tek u sre-

UPOZNAJMORIJE^NE RAKOVEFAMILIJE ASTACIDAE(CRUSTACEA, DECAPODA)

22VODA I MI BROJ 77

U

Prof. dr SADBERA TRO@I]-BOROVAC

dnjem vijeku njihova popularnost raste, te se koristeu velikim količinama za ishranu (Skurdal and Taugb�l,2001).

Novi uzlet interesa za uzgojem rakova se desiokrajem 19.-stog i početkom 20.-og vijeka. Industrijali-zacija je uzrokovala onečišćenje životnih staništa ra-kova, a pojačana potražnja za njima kao konzumnomvrstom uzrokovala je preveliko izlovljavanje. Ali je ipaknajveći problem bila pojava račje kuge koja je deva-stirala (poharala) europske vrste rakova i značajnosmanjila brojnost populacija širom Europe. Sve je topotaklo prve ozbiljnije pokušaje uzgoja.

Slatkovodni rakovi pripadaju redu Decapoda. Dodanas je otkriveno i opisano više od 540 vrsta slatko-vodnih deseteronožnih rakova iz podreda Astacida(Holdich, 2002). Najveća brojnost vrsta i podvrstaAstacida je zabilježena u Sjevernoj Americi (77%) i Au-straliji (20%), dok oko 1,5% otpada na vrste u JužnojAmerici, odnosno Europi (Holdich, 2002; Taylor, 2002).Predstavnici Astacida naseljavaju lentičke i lotičke su-stave, podzemne i boćate vode, a ima vrsta koje su te-restričke (rod Engaeus u Australiji) (Riek, 1972).

Holdich (2002) smatra da, dok rakovi budu u in-teresu ljudi, kao prehrambeni proizvod, a s drugestrane kao važan dio raznolikosti vodenih ekosistemakoje treba štititi, dotle će i istraživanja u polju astako-logije postojati i brzo napredovati.

Sistematika AstacidaDanašnja fauna Astacida podijeljena je u 3 poro-

dice s 29 rodova koji se međusobno razlikuju morfo-loški, biološki i ekološki (Holdich, 2002).

Podred Astacida iz reda Decapoda podijeljen je udvije nadporodice; Astacoidea i Parastacoidea (Hobbs,1988). Nadporodica Astacoidea je podijeljena u dvijeporodice - Astacidae i Cambaridae. Porodica Astaci-dae sadrži 3 roda i 2 podroda, a porodica Cambaridaeuključuje 3 podporodice, 12 rodova i 46 podrodova.Nadporodica Parastacoidea sadrži samo jednu poro-dicu - Parastacidea s 14 rodova (Taylor, 2002).

Domain: Eukaryota - Whittaker & Margulis,1978– eukaryotes

Kingdom: Animalia – Linnaeus, 1758 – animals Subkingdom: Bilateria – (Hatschek, 1888) Cavalier-

Smith, 1983 Phylum: Arthropoda – Latreille, 1829 – Arthro-

pods – člankonošciSuperklasa: Crustacea – Pennant, 1777 – Crus-

taceans – rakoviKlasa: Malacostraca – Latreille, 1802 – viši

rakoviRed: Decapoda – Latreille, 1802 – Deca-

pods – deseteronošciPodred: Astacida (prije Astacura ili Astacidea ili

Homaridea)

Nadporodica: Astacoidea Latreille, 1802-1803 (slat-kovodni rakovi Sjeverne Hemisfere)

Porodica: Astacidae Latreille, 1802-1803Genus: Astacus Fabricius, 1775 (3)Genus: Austropotambius Skorikov, 1907 (2)Genus: Pacifastacus Bott, 1950 (1)

Porodica: Cambaridae Hobbs, 1942aGenus: Orconectes Cope, 1872 (4)Genus: Procambrius Ortmann, 1905d (2)

Nadporodica: Parastacoidea Huxley, 1879 (slatko-vodni rakovi Južne Hemisfere)

Porodica: Parastacidae Huxley, 1879Genus: Cherax Erichson, 1846 (1)

(x)- broj vrsta prezentovanih u divljini Evrope

1.2. RASPROSTRANJENOST ASTACIDA1.2.1 Rasprostranjenost u svijetuNadporodica Astacoidea je rasprostranjena na

sjevernoj polutci (Azija, Europa i Sjeverna Amerika), aParastacidea (Sl.1) na južnoj (Madagaskar, JužnaAmerika, Australija).

Prirodna rasprostranjenost Astacoidea i Parasta-coidea je danas u mnogim zemljama promijenjena.Ljudi sele vrste iz područja njihovog prvobitnog ra-sprostranjenja u druge dijelove zemlje ili čak na drugekontinente u svrhe akvakulture ili introdukcije zbog“obogaćivanja” autohtone faune (Gherard and Hol-dich, 1999). Alohtone vrste su, često, vrlo prilago-dljive, a neke i ekstremno invanzivne, te se brzo šire ikad ih se jednom introducira u novo područje (Ghe-rard and Holdich, 1999) istiskuju autohtone vrste, kojepostaju sve rjeđe i ugroženije (Taylor, 2002).

23VODA I MI BROJ 77

Slika 1. Rasprostranjenost porodica Astacidae, Cambaridae i Parastacidae (Hobbs, 1988)

Rasprostranjenost porodice Astacidae u Europi Euroazijski kontinent zapadno od Urala, auto-

htono nastanjuje samo porodica Astacidae. Pred-stavnici različitih vrsta rasprostranjeni su od Urala naistoku do Pirinejskog poluotoka i Britanskog otočja nazapadu te južno od Skandinavije.

Danas se još uvijek vode rasprave o tačnom brojuautohtonih vrsta porodice Astacidae u Europi. Općenitoje prihvaćeno mišljenje da na području Europe živi petautohtonih vrsta Astacidae podijeljenih u dva roda:

1. rod Astacus Fabricius, 1775Astacus astacus (Linnaeus) – riječni ili plemeniti rakAstacus leptodactylus Eschscholtz – dunavski,turski, uskoškari ili barski rakAstacus pachypus Rathke1837

2. Austropotamobius Skorikov, 1907Austropotamobius pallipes (Lereboullet) – bjelo-nogi ili primorski rakAustropotamobius torrentium (Schrank) – rakkamenjar ili potočni rak

Danas je vrsta A. astacus rasprostranjena u istoč-noj, središnjoj i sjevernim dijelovima Europe (Sl.5), A.leptodactylus uglavnom u Aziji i istočnoj Europi iako je

unesena i u druge europske zemlje i širi se prirodnimvodenim putovima na zapad (Sl.3), A. pachypusRathke, 1837 se zadržava oko Kaspijskog jezera, Cr-nog i Azovskog mora (Sl.4), A. torrentium u središnjoji jugo-istočnoj Zapadnoj Europi i A. pallipes koji se po-javljuje u Južnoj i Zapadnoj Europe (Sl.1. i 4.), uklju-čujući i Britansko otočje (Holdich i Lowery, 1988).

U Europi, osim autohtonih, danas žive i alohtonevrste. Najčešće su to američke vrste Pacifastacus le-niusculus, Orconectes limosus, Procambarus clarkii,te neke vrste australskog roda Cherax, koje su une-sene krajem 19-og vijeka s namjerom njihova uzgoja.Nažalost, sa sobom su donijele i račju kugu koja jeopustošila populacije europskih autohtonih vrsta ra-kova. Osim toga, unešene američke vrste agresivnijesu od autohtonih europskih vrsta pa ih u kompeticiji zaprostor i hranu istiskuju iz njihovih prirodnih staništa,koja su ionako prorijeđena unosom otpadnih tvari i re-gulacijom vodenih tokova. Također, brojnost autohto-nih vrsta je smanjena i zbog nekontroliranog lova ukonzumne svrhe. Sve je to uzrokovalo da vrste Asta-cus astacus i Austropotamobius pallipes postanu to-liko prorijeđene da su proglašene rijetkim i ugroženimvrstama i uvrštene u Crvenu knjigu IUCN-a, a u novijevrijeme se na listu uvrstio i A. torrentium. Sve tri vrstesu uvrštene u Apendiks br. III Bernske konvencije pokojem je njihovo iskorištavanje pod strogom kontro-lom i nadzorom svake države (Maguire, 2002).

24VODA I MI BROJ 77

Rasprostranjenost u Bosni i HercegoviniSlatkovodni deseteronožni rakovi iz porodice

Astacidae, premda zakonom zaštićeni, još uvijek nisudovoljno istraženi u Bosni i Hercegovini i ne zna se mno-go o njihovoj biologiji, ekologiji, brojnosti i rasprostra-njenosti u našim vodenim ekosistemima.

Početkom 80-tih godina ovoga vijeka na područjuBosne i Hercegovine bile su poznate četiri vrste dese-teronožnih rakova iz porodice Astacidae; Astacusastacus Linnaeus (riječni rak, plemeniti rak), Astacusleptodactylus Eschscholtz (turski ili barski rak), Austropota-mobius torrentium Schrank (rak kamenjar) i Austropo-tamobius pallipes Lereboullet (bjelonogi rak).

Prve podatke o desetonožnim rakovima iz familijeAstacidae potiču od 1914 Eötvös godine (Trožić-Boro-vac 2011) gdje se navodi da u slivu Bosne živi Asta-cus leptodactylus, a na području Livna Astacus asta-cus (Astacus fluviatilis). Kasnije Karaman (1929)navodi da rijeku Savu, Bosnu, Drinu, sliv Cetine, slivKrke, naseljava Potamobisu fluviatilis fluviatilis i Pota-mobius fluviatilis balcanicus (sada Astacus astacussl.6) i Austropotamobius torrentium (Potamobius tor-rentium), a da Bosnu i Savu naseljava i Astacus lepto-dactylus.

Austropotamobius pallipes je konstatovan u slivuCetine i Krke. Karaman 1961 navodi vrstu Austropota-mobius italicus u području Hercegovine, Krke i Cetine,Albrecht, 1982 navodi vrstu A.pallipes za Bregavu,Cetinu (sl.7), A.astacus za Cetinu i Austropotamobiustorrentium za sliv Cetine.

U Bosni i Hercegovini do danas je naznačeno davodene ekosisteme naseljavaju četiri autohtone vr-ste: A. astacus, A. leptodactylus, A. torrentium i A. pal-lipes (Karaman, 1976; Trožić-Borovac at all., 2008,Trožić-Borovac, 2010, Trožić-Borovac 2011).

Prema podacima vrsta Austropotamobius torren-tium rasprostranjena je u slivu Bosne (sl.8), slivu Une,slivu Krke, slivu Neretve (Trožić-Borovac at all., 2008,Trožić-Borovac, Maguire 2010, Trožić-Borovac 2011).

Rezultati istraživanja u posljednje dvije decenije orasprostranjenju rakova familije Astacidae u Bosni i Her-cegovini (sl.9) pokazuju veliki broj habitata, bjelonogirak je vezan za sliv Jadranskog mora dok je plemeni-ti rak (Astacus astacus) registrovan i u Jadranskom iCrnomorskom slivu kao i potočni rak Austropotamo-bius torrentium (Trožić-Borovac, 2011).

25VODA I MI BROJ 77

Slika 6. Mužjak (lijevo) i ženka (desno)Astacus astacus Linneaus, 1758 (rijeka Prača, 2011)

Slika 7. Bjelonogi rak Austropotamobius pallipes iz rijeke Neretvice (originalni snimak 2011)

Slika 8. Potočni rak Austropotamobius torrentiumiz Koševskog potoka (Nahorevo) – originalni snimak 2010.

FUNKCIONALNA MORFOLOGIJA I ANATOMIJA Iako svi predstavnici familije Astacidae imaju za-

jedničke osnovne morfološke osobine, ipak su se,zahvaljujući različitim staništim koje naseljavaju, raz-vile i karakteristike koje ih međusobno razlikuju (Hol-dich, 2002), tako da su današnje vrste vrlo raznolike- po veličini tijela, načinu života, dužini života itd.

Plan građe tijela Astacida je tipičan za više rakove(Malacostraca). Malacostraca imaju 20 segmenata uembrionalnoj fazi i oni su izvorišni oblik za razvoj mno-štva osnovnih varijacija.

Opće karakteristike Malacostraca su: karapaks(kožni nabor ili kora) koji se s leđne strane produžavaposteriorno kako bi zaštitio i pokrio toraks, pokretnestapkaste oči, dvodijelne antenule, egzopodit antenau obliku ljuske, pereopodiji s dobro razvijenim biča-stim egzopoditima, dobro razvijen abdomen s jakimmišićima koji omogućuju snažno i brzo pokretanje.Repna peraja se sastoji od uropoda i spljoštenog tel-

26VODA I MI BROJ 77

Slika 9. Distribucija autohtonih vrsta rakova familije Astacidae na prostoru Bosne i Hercegovine (Trožić-Borovac, 2011)

zona, a unutrašnji organi većinom nisu smješteni u ab-domen (Sl. 10) (Hessler et al., 1982).

Donji ćelijski epiderm (hipoderm) izlučuje oko ti-jela hitinsku kutikulu koja je inkrustirana krečnjakomi čini jak vanjski skelet (egzoskelet) na kojem često iz-rastu dlake, četine ili bodlje. Zbog tog tvrdog skeletarakovi ne mogu kontinuirano rasti već se rast odvijaperiodično, nakon odbacivanja starog oklopa i dok jenovi oklop još mekan.

Rakovi imaju odvojene polove sa izraženim pol-nim dimorfizmom, a hermafroditi su rijetki. Kod najve-ćeg broja vrste razviće se odvija metamorfozom pričemu dolazi do presvlačenja, odbacivanja stare kuti-kule, koja postaje mala, tijesna i obrazovanja nove.Naspojevima segmenata i članaka nogu kutikula je tankašto omogućava dobru pokretljivost tih dijelova.

EKOLOGIJA VRSTA Rakovi iz roda Astacus naseljavaju raznovrsna

staništa (Skurdal and Taugbøl 2002). A. leptodactylusi A. pachypus žive u jezerima, estuarijima i boćastimvodama, za razliku od A. astacus koji naseljava samoslatkovodne sisteme. A. astacus i A. pachypus zahtje-vaju dobar kvalitet vode i visoku saturaciju kisika, dokA. leptodactylus može živjeti i u eutrofičnim vodama,na blatnjavom supstratu – otuda poti~e naziv močvarnirak. Vrste roda Austropotamobius nastanjuju staja-

ćice i tekućice. A. torrentium dobro podnosi hladnevode i brza strujanja na višim nadmorskim visinama,a A. pallipes se ne zadržava u izvorišnim dijelovima ri-jeka (temperatura ljeti mora biti iznad 10°C) i ne možese naći u brzacima (Laurent, 1988). Sve vrste preferi-raju staništa gdje mogu pronaći dosta skloništa iliimaju mogućnost da ih sami iskopaju.

Većina rakova su noćne životinje. Po danu se za-državaju u skloništima pod kamenjem, korijenjem ilirupama koje izbuše u obalama potoka, rijeka, jezera.U skloništu se postavljaju glavom prema izlazu, a kli-ješta drže ispružena prema naprijed. Po noći izlaze izskloništa i traže hranu. Noćna aktivnost je, prema ne-kim autorima (Cukerzis, 1988b; Maitland i Campbell,1992) prilagodba životinja da izbjegnu predatore kojivećinom ovise o vidu, premda nije isključena moguć-nost da su rakovi love noću jer je tada aktivan i njihovplijen (Gherardi, 2002).

Vrste rodova Astacus i Austropotamobius su sva-štojedi i primarno se hrane vodenom i poluvodenomvegetacijom, beskičmenjacima bentosa i detritusom.Važni su konzumenti u mnogim prehrambenim lan-cima i mogu dominirati biomasom bentosa u jezerimai potocima. Oni su i predatori i herbivori i detritivori, alimogu biti i plijen mnogih životinja i upravo zato su če-sto ključni organizmi mnogih hranidbenih lanaca. Iakoposjeduju čvrsti egzoskelet, ipak su plijen mnogih vo-denih (štuka, jegulja, ličinke vretenaca) i terestričkihpredatora (vidre, kune, patke, čaplje, galebovi), naro-čito neposredno nakon izvaljivanja i presvlačenja.

Razmnožavanje se odvija u jesen, a reprodukcij-ski ciklus ovisi o klimatskim uslovima i uslovima sta-ništa. Parenje započinje s padom temperature u jesen.Sezona parenja obično traje 2 do 3 sedmice, a izlije-ganje i oplodnja jaja dešava se od nekoliko sati do 6sedmica nakon toga. Juvenilni rakovi se izlegu kadjajna opna pukne u dva dijela. Svježe izvaljani račići(juvenilni rakovi prvog stupnja) se prehranjuju žu-manjkom iz jaja i ostaju nepokretni nekoliko dana, azatim se nakon prvog presvlačenja počinju slobodnokretati u blizini majke. Izlijeganje je pod utjecajemtemperature i hladna proljeća ga odgađaju do ljeta,što pak znači da će sezona rasta biti skraćena i da ćejuvenilni rakovi imati male šanse preživjeti iduću zimu(Pursiainen i Erkamo, 1991).

Životni ciklus rakova se nastavlja kroz serije pre-svlačenja kroz koje životinje rastu, a broj presvlačenjai prirast u veličini po presvlačenju ovise opet o tempe-raturi, odnosno količini dostupne hrane. Starije živo-tinje i ženke koje nose jaja se presvlače manji brojputa godišnje. Mužjaci postaju spolno zreli prije negoženke (mlađi i manji).

Bolesti rakovaBolesti od kojih rakovi oboljevaju možemo podi-

jeliti prema uzročniku na gljivične, virusne, bakterijske,

27VODA I MI BROJ 77

Slika 10. Morfologija riječnog raka iz familije Astacidae – dorzalna i ventralna strana (Maguire, 2002)

protozoarne i parazitarne. Virusne bolesti su do sadanajslabije proučavane, a otkriveno je 50 virusa na ra-kovima. Gljivice su odgovorne za mnoge ozbiljne bo-lesti rakova.

Jedna od najpoznatijih i najopasnijih je račja kugauzrokovana gljivicom roda Aphanomyces (Aphano-myces astaci, Schikora, 1903). Račja kuga je une-sena u Europu iz Amerike te je vrlo brzo opustošilavode sjeverne, srednje i istočne Europe. Izbila je 1860.godine u Italiji upravo unosom američkih vrsta odaklese brzo i lako proširila po cijeloj Europi. Alohtone vr-ste slatkovodnih rakova (američke vrste) su otpornena uzročnika bolesti, dok europske, autohtone nisu.Gljivice obično napadaju već oštećenu kutikulu, škrgei jaja.

Bakterijske bolesti nisu tako česte niti ozbiljnekao one izazvane gljivicama iako postoje iznimke po-put infekcije egzoskeleta. Infekciju egzoskeleta izazi-vaju hitinoklastične bakterije koje ulaze u epikutikulurakova na mjestima oštećenim ozljedama, parazitar-nom invazijom ili fiziološkim poremećajima. Nakoninfekcije organizam se brani nizom reakcija koje proiz-vode antimikrobne tvari i čiji je konačni produkt mela-nin. Melanin uzrokuje smeđe-crveno obojenje obolje-log mjesta pa se ta bolest naziva i “burn spot disease”.Znači bolest uzrokuju bakterije, ali se često umije-šaju i gljivice (npr. Ramularia astaci ili Aphanomycesastaci). Lakši slučajevi ne izazivaju druge reakcijeosim melanizacije pa lezije obično nestaju nakon pr-vog presvlačenja, no kod težih slučajeva lezije ne ne-staju i čine dobru podlogu za septikemiju i konačnosmrt.

Od protozoarnih bolesti poznata je i vrlo ozbiljnatelohanioza (Thelohania) ili porculanska bolest. Osno-vni, lako uočljivi simptom jest tromost rakova, otežanhod i mlohavost svih mišića. Račja kuga i porculanskabolest najopasnije su bolesti rakova.

Osim bolesti uzrokovanih biotičkim uzročnicima,rakovi mogu oboliti i zbog abiotičkih faktora. Povi-šena temperatura vode, niski pH, neadekvatna i nedo-voljna prehrana uzrokuje promjenu boje egzoskeleta.A povećana kiselost voda u kojima žive može uzroko-vati nestanak cijelih populacija. Eksperimenti u labo-ratorijima pokazali su da izloženost teškim metalimauzrokuje promjene u ekskretornim organima, hepato-

pankreasu, škrgama, produkciji jaja pa na kraju i smrt.Rakovi su isto tako osjetljivi na pesticide, herbicide ifungicide (Maguire,2002).

Alohtone vrste rakova reda Decapoda u vodama EvropeU većini zemalja Evrope kao i na području zema-

lja u regionu (Hrvatska, Srbija i Crna Gora) konstato-vano je prisustvo alohtonih vrsta : Pacifastacus leni-sculus (Dana 1852) (signalni rak) i Orconectes limosusRafinesque, 1817 (bodljobradi rak).

Za vrstu signalnog raka poznato je da je u vodeEvrope prvi put introducirana na području Švedske1959. godine sa povećanjem populacija riječnih ra-kova uslijed nestanka ili povlačenja autohtone vrsteplemenitog raka (Astacus astacus). U tom periodu senije znalo da je ova vrsta prenosnik račije kuge, te sekasnije introducirala u Finsku, Austriju i Francusku. Da-nas je konstatovana u 27 evropskih država i poznataje kao najčešća invazivna vrsta riječnih rakova u Evropi(Souty-Grosset 2006). U području regiona vrsta jekonstatovana u Muri i očekuje se širenje u Dravu (po-dručje Hrvatske i Srbije), kod nas još nije utvrđeno pri-sustvo ove alohtone vrste. Njena glavna morfološkakarakteristika je da su klište prvog para pereiopodabez trnava i na mjestu spajanja članaka (sl. 11) su in-tenzivno tirkizno-plavo obojena (po čemu je i dobioime signalni rak). Mužjaci narastu do 16 cm, a ženkedo 12 cm, žive do 20 g. Imaju veliki fekunditet, lahkose adaptiraju na uvjete u svim tipovima slatkovodnihvoda što im omogućava jako brzo širenje. Njegovo pri-sustvo u vodotocima istiskuje autohtone vrste, a kaoprenosnik račje kuge sa druge strane dovodi do išče-zavanja populacija autohtonih vrsta.

28VODA I MI BROJ 77

Slika 11. Alohtona vrsta signalni rak Pacifastacus lenisculus(morfološki izgled i tirkizna obojenost na mjestu spajanja po-

kretnog i nepokretnog dijela kliješta)(www.unizg.hr/rektorova/upload_2009/rektorova_nina_marn.pdf)

Slika 12. Orconectes limosus – bodljobradi rak (www.unizg.hr/rektorova/upload_2009/rektorova_nina_marn.pdf)

Vrsta Orconectes limosus (bodljobradi rak) nara-ste do 10 cm, posebna karakteristika im je da imajumnošto trnova sa strane karapaksa (sl. 12). Izraženosvjetlosmeđe boje sa jasnim tamnosmeđim prugamana pleonu (trbuhu). Izražena je velika fertilnost (ženkanosi više od 300 jaja), a za mužjake je karakterističnoda imaju dvije forme: jednu za razmnožavanje, adrugu za period kada se ne razmnožavaju. Prenosnicisu račje kuge na koju su sami otporni.

Bodljobradi rak je iz Sjeverne Amerike, a na pro-stor Evrope unešen je 1890 godine u Poljsku i Njema-čku. Zbog svoje otpornosti i fertilnosti brzo se raširiona skoro čitav prostor Evrope. Na području Hrvatskeregistrovan je 2003 godine u Kopačkom ritu, a očekujese njegovo širenje u Savu. Na prostoru Bosne i Her-cegovine nije konstatovan do sada.

ZaključakNavedene osobine predstavnika familije Astaci-

dae samo su uvod u razmatranja osnovnih karakteri-stika ovih akvatičnih životinja koja će u dogledno vri-jeme u više članaka biti posvećena svakoj vrsti, ajedan od glavnih ciljeva je spriječiti uništavanje habi-tata ovih organizama i zloupotrebe introdukcije u akva-tične ekosisteme za potrebe ribolova ili drugih oblikauništavanja jedinki rječnih rakova.

LITERATURAAlbrecht H., 1982. Das System der europäischen Flus-

skrebse (Decapoda, Astacidae):Vorschlag und Begründung. Mitt. hamb. zool. Mus.

Inst., 79, 187-210.Cukerzis J.M., 1988. Astacus astacus in Europe. In:

Freshwater crayfish: biology,management and exploitation, HOLDICH D.M., LO-

WERY R.S. (Eds.), 309-340,Croom Helm, London.Gherardi F., Holdich D.M. (Eds.), 1999. Crayfish in

Europe as alien species. How tomake the best of a bad situation? A.A. Balkema, Rot-

terdam, 299 p.Gherardi, F. (2002). Behaviour. U: Holdich, D. M. (ed.)

Biology of freshwater crayfish. Blackwell Science,Oxford, 258-291

Holdich, D. M. (2002): Biology of freshwater crayfish,Blackwell Science. Oxford

Karaman, S. 1929. Die Potamobiiden Jugoslaviens.Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini,41:147-150

Karaman, M.S. 1961. Slatkovodni rakovi Jugoslavije.Publikacije stručnog udruženja za unapređenjeslatkovodnog ribarstva Jugoslavije. 3:1-33

Laurent, P. J. (1988): Austropotamobius pallipes (Lere-boullet, 1858) and A. torrentium, with observa-tions on their interactions with other species in Eu-rope. U Holdich, D. M. i Lowery, R. S. (eds.)Freshwater crayfish. University Press, Cambridge,341-364

Maitland P. S., Campbell R. N., 1992. Freshwater fis-hes of the British Isles. New

Naturalist Library. Harper Collins, London, 368 p.Maguire, I. 2002. Porodica Astacidae u sjeverozapad-

noj Hrvatskoj. Doktorska disertacija. PMF, ZagrebPursiainen M.& Erkamo E. 1991. Low temperatures as

limiting factor for the noble crayfish (Astacus as-tacus) populations. Finnish Fisheries Research12: 179-185.

Skurdal, J., Taugbøl, T. (2002) Astacus. In: Biology offreshwater crayfish: 467-510 (ed D.M.Holdich),Oxford, Blackwell Science

Riek, E. F. (1972): The phylogeny of the ParAstacidaeLatreille, 1802 Huxley, 1879 (Crustacea: Asta-coidea Latreille, 1802), and descriptions of a newgenus of Australian freshwater crayfishes. Aus-tralian Journal of Zoology, 20: 369-389.

Taylor, C. A. (2002): Taxonomy and conservation of na-tive crayfish stocks. U: Holdich, D. M. (ed.) Biol-ogy of freshwater crayfish. Blackwell science.Oxford, 236-257.

Trožić-Borovac, S., Deljanin, L. and Dautbašić, M.,(2007): Ecologycal and biosystematic character-istic of stone crayfish Austropotamobius torren-tium (Shrank, 1804) from the Nohorevo brook.Work of the Faculty of Forestry, University of Sara-jevo. No. 1, 2007 (30-55).

Trožić-Borovac, S. and Maguire, I., 2010. Distributionof Austropotamobius torrentium Schrank (1803),in the drainage of river Bosna (Bosnia and Herze-govina). In: Atlantique (ed.) Abstract Book, Euro-pean Crayfish: European Crayfish: Food, Flag-ships and Ecosystem Services, 26th–29thOctober 2010, Poiters, 82.

Trožić-Borovac, S., (2011): Freshwater crayfish inBosnia and Herzegovina: the first report on theirdistribution. Knowl. Managt. Aquatic Ecosyst. 401,26p1 -26p13

(www.unizg.hr/rektorova/upload_2009/rektorova_nina_marn.pdf)

29VODA I MI BROJ 77

uropska Okvirna Direktiva o Vodi se primje-njuje od 2000 godine, a jedan od osnovnihciljeva je postizanja i održavanja “dobrogstatusa” vodnih tijela u sklopu slivnih podru-

čja Europe. S time u vezi, potrebno je da se postignedobar kemijski kvalitet svih površinskih vodnih tijela do2015 godine, za koji su okolišni uvjeti definirani na ra-zini Europske Unije (2000/60/EG, članak 4). Na ovojosnovi, europske države treba da izvedu sopstvenegranične vrijednosti za sve relevantne supstance kojesu od značaja za države-članice ili njihova vodna tijela,a u skladu sa pristupom definiranom u dokumentuOkvirna direktiva o vodi. Ovisno od traženih biološkihuvjeta površinskih voda, može se očekivati da će serazvijati specifični standardi u pojedinim zemljamaEuropske Unije (EU) u smislu dopuštene koncentra-

cije dušika i fosfora u efluentima pročišćenih otpadnihvoda. Takodje se može očekivati da će se, do 2021 go-dine, za neke posebno štetne supstance uvesti tzv.“nulti standardi ispuštanja”, odnosno da će smanjenjeukupnog unosa tih supstanci imati značajan prioritet.

Direktiva Europske Unije 98/15/EC je propis bazi-ran na emisiji polutanata kojim se definira zahtjevanikvalitet pročišćenih komunalnih otpadnih voda u smi-slu koncentracije KPK, BPK i nutrienata u slučaju nji-hove dispozicije u tzv osjetljiva područja podložnaeutrofikaciji, pri čemi je primarni činilac veličina/kapa-citet postrojenja (izraženo u ekvivaletnim stanovni-cima-ES). Izvod iz pomenutog propisa je prezentiranu slijedećoj tabeli:

TEHNOLO[KI POSTUPCIUKLANJANJA NUTRIENATAU EUROPSKOJ UNIJI

30VODA I MI BROJ 77

E

IVAN [TEFATI], dipl. in`. gra|.

Nakon implementacije okolišnih standarda, ve-ćina postrojenja za pročišćavanje komunalnih otpad-nih voda u EU postižu kvalitet pročišćenog efluenta od10 mg TN/L i 1-2 mg TP/L. U postrojenjima u kojimasu provedene mjere unapređenja postupka pročišća-vanja ostavaruju se koncentracije od 4-6 mg TN/L i0,3-0,7 mg TP/L, prvenstveno zbog kombinacije po-voljnog sadržaja sirove otpadne vode u dotoku, niskihopterećenja aktivnog mulja, optimiziranog biološkogprocesa za uklanjanje N i P, te odgovarajuće kontroleprocesa pročišćavanja. Međutim, iako navedeni kva-litet pročišćenog efluenta ispunjava sadašnje zahtjeveEU direktive za komunalne otpadne vode (Urban Wa-stewater Directive), većina postojećih postrojenja sapostupkom aktivnog mulja još nisu u mogućnosti dakonzistentno ostvare kvalitet pročišćenog efluenta kojiu pogledu ciljane koncentracije fosfata (P2O5), u pot-punosti odgovara traženom kvalitetu vode vodotokanamjenjenog za potrebe javne vodoopskrbe (premadirektivi 75/440/EEC, vodotoci klasificirani kao A1, A2i A3).

S obzirom da su pojedini dijelovi vodnih tijela uEuropi postali eutrofični (npr. Sjeverno More, Balti-čko More i Jadransko More), pojedine države su usvo-jile integralno upravljanje slivnim područjima. Tako jedirektiva koja se odnosi na smanjenje emisije nitratasa poljoprivrednih površina (Direktiva 91/676/EEC)dovela do zabrane ili napuštanja prakse dispozicijebiološkog otpada na tlo u pojedinim državama Europe(npr. Švedska, Nizozemska, Švicarska). Direktiva ovodi (2000/60/EC) traži od država članica EU da uspo-stave distrikte riječnih basena, te da se za svaki od tihdistrikta izradi integralni plan upravljanja basenom, au cilju postizanja “dobrog statusa” u istima do 2015godine. Svaki plan treba da ima četiri komponente: (1)karakteristike i procjena utjecaja na basen, (2) moni-toring okoliša, (3) uspostava ciljeva zaštite okoliša i (4)koncept i implementacija programa potrebnih mjerapotrebnih da se postignu ciljevi zaštite okoliša. Razvi-jenije države EU, u svojim pristupima zaštite vodnih ti-jela, u ukupno dnevno opterećenje uključuju i oneči-šćenje koje potiče od otpadnih voda u periodu kišnogvremena na urbanom slivnom području (slivno podru-čje kanalizacijskog sustava). Ovo je dovelo do potrebesmanjenja/minimiziranja broja objekata za preljev ot-padnih voda u vodna tijela u kišnom periodu, odnosnodo potrebe da se razmotre alternative za odgovarajućitretman dijela protoka kišnih voda prije dotoka na po-strojenja za pročišćavanje.

Praksa i trendovi u Europskoj UnijiU EU je prisutna praksa primjene brojnih procesa

za uklanjanje nutrienata iz komunalnih otpadnih voda,pri čemu je dominantan proces biološkog uklanjanjau jedinstvenom sistemu koji čini niz bioreaktora saanaerobnim (AN), anoksičnim (AO) i oksičnim uvje-tima (A). S obzirom na brojne koristi bioloških postu-

paka za uklanjanje nutrienata primjenjuju se slijedećisuvremeni i provjereni tehnološki postupci sa aktivnimmuljem u suspendiranom rastu.

1-Tehnološki postupci za uklanjanje dušika

Primjenjeni tehnološki postupci poznati su pod sli-jedećim komercijalnim nazivima.

q Modificirani Ludzack-Ettinger postupak (MLE)q Bardenpho q Carrousel q BioDenitro q SBR q Biolac

Modificirani LE postupak (MLE) ima dodatnu in-ternu recirkulaciju (iz aerobne u anoksičnu zonu) saprotokom od 5x prosječnog dotoka na postrojenje,čime se postiže visok stupanj denitrifikacije u anoksič-noj zoni. Pri tome, izvor organskog ugljika za procesdenirifikacije je otpadna voda u dotoku, a za metabo-liziranje orgasnke tvari se koristi kisik iz nitrata. Recir-kulacija aktivnog mulja provodi se iz naknadnog talož-nika u anoksičnu zonu. Konfiguracija postupka jeslijedeća:

Mogući kvalitet efluenta iz ovog postupka je:

NH4-N: 0,1 do 1 mg/LNO3-N: 5 do 7 mg/LUkupni dušik (TN): 6-10 mg/L (sa naknadnim de-

nitrifikacionim filtrom TN: 3-5 mg/L)

Bardenpho postupak koncipiran samo za uk-lanjanje dušika iz komunalnih otpadnih voda. Konfigu-racija postupka je slijedeća:

Mogući kvalitet efluenta iz ovog postupka je:

BPK5: 10 mg/LUkupne susp. tvari: < 30 mg/LUkupni dušik (TN): < 4.6 mg/LUkupni fosfor (TP): < 1 mg/L

31VODA I MI BROJ 77

Carrousel postupak je veoma često primjenjenipostupak zbog svoje pogonske jednostavnosti i efika-snosti, te simultane aerobne stabilizacije viška bio-mase. Mogući kvalitet efluenta iz ovog procesa je sli-jedeći:

BPK5: 10 mg/LUkupne susp. tvari: 30 mg/LUkupni dušik (TN): < 4.6 mg/LUkupni fosfor (TP): < 1 mg/L

BioDenitro postupak je uspješno primjenen ubrojnim postrojenjima, a kombinira funkcionalnost,fleksibilnosti i veoma adaptabilan pogon. U osnovi,postupak se sastoji od dva identična i međusobno po-vezana bioreaktora u kojima se po određenoj shemivrši alternativna promjena protoka i uvjeta pogona. Nataj način, potrebni volumeni bioreaktora se mogu po-desiti prema stvarnoj potrebi za proces nitrifikacije idenitrifikacije, tako da se pogon može optimirati Itako postići visoki efekti pročišćavanja. Mogući kvali-tet efluenta iz ovog postupka je:

BPK5: 10 mg/LUkupne susp. tvari: 30 mg/LUkupni dušik (TN): < 4.6 mg/LUkupni fosfor (TP): < 1 mg/L

SBR postupak – Jedan od ključnih činilaca uuklanjanju dušika je odgovarajuća promjena aerobnihi anoksičnih uvjeta u sustavu sa aktivnim muljem. Ovose postiže u jednom biorektoru (Slika 3) pomoću vre-menske kontrole trajanja pojedinih faza procesa,odnosno kontrole postupka aeracije i mješanja bio-mase. Povoljnost je što se biomasa ne može hidra-ulički isprati iz sistema. Kvalitetet biološki pročišćenogefluenta takođe ovisi o pouzdanoj opremi za dekanti-ranje. Proces je operativno jednostavan i veoma flek-sibilan u smislu kombiniranog uklanjanja dušika isfosfora. Mogući kvalitet efluenta iz ovog postupka je:

BPK5: 10 mg/LUkupne susp. tvari: 10 mg/LUkupni dušik (TN): 5 do 8 mg/LUkupni fosfor (TP): 1 do 2 mg/L

32VODA I MI BROJ 77

Slika 1 – Postrojenje sa Carrousel postupkom

Slika 2 – Postrojenje sa BioDenitro postupkom

Slika 3 – Postrojenje sa SBR postupkom

Biolac postupak je primjenjen u slučajevima do-voljno raspoloživog prostora u odnosu na potrebankapacitet postrojenja. Postupak je veoma efikasan usvim klimatskim zonama i pouzdan zbog pufernog hi-drauličkog kapaciteta. Mogući kvalitet efluenta iz ovogpostupka je:

BPK5: 10 mg/LUkupne susp. tvari: < 30 mg/LUkupni dušik (TN): < 4.6 mg/LUkupni fosfor (TP): < 1 mg/L

2-Tehnološki postupci za uklanjanje fosfora

Za razliku od dušika, fosfor nema plinovitu formukoja bi se mogla ukloniti iz otpadne vode, tako da seu osnovi koriste slijedeći tehnološki postupci:

q Prevođenjem u partikularnu formu i taloženjem ifiltriranjem iste (kemijski tretman otpadne vode do-ziranjem metalnih soli ili kreča). Pri tome, efikasnostuklanjanja ovisi od kemijske ravnoteže između te-čne i čvrste faze fosfora i efikasnosti postupka talo-ženje/filtriranja koji je praktički najvažniji u smisluukupne efikasnosti uklanjanja.

q Inkorporacijom fosfora u biomasu aktivnog mu-lja čiji volatilni dio normalno sadrži 1,5% do 2,5%

fosfora (suha težina). Pri određenim uvjetima, bio-masa ima sposobnost da akumulira fosfor 6% do8%, što je značajno više od normalne potrebe zaovim nutrientom, tako da se taj proces naziva po-većano biološko uklanjanje fosfora. Efikasnost ukla-njanja fosfora u biološkim sustavima ovisi o njego-vom sadržaju u biomasi koja je izdvojena izpostupka pročišćavanja i efikasnosti procesa na-knadne separacije iste. U principu, svi biološki po-stupci uklanjanja fosfora uključuju anaerobnu zonuu sklopu procesa, odnosno zonu bez prisustav ra-stvorenog kisika i nitrata.

q Uklanjanje primjenom membranskih procesa,koji praktički uklanjaju iz otpadne vode sve polu-tante (npr. nanofiltracija i reverzna osmoza). Po-stupak se membranama je relativno skup, tako dase ne koristi isključivo za uklanjanje fosfora. Prak-tički, neki drugi cilj pročišćavanja pomoću mem-brana (npr. uklanjanje ukupnih otopljenih tvari) uklo-niće i fosfor.

Suvremeni trendovi favoriziraju postupke biolo-škog uklanjanja fosfora u kombinaciji sa procesima zakontrolu dušika. Sve ove procesne konfiguracije se ko-riste u praksi, pri čemu su medjusobne razlike odnosena način na koji se održava anaerobna zona, prven-stveno u smislu spečavanja pojave/uvođenja nitrata.U tome smislu, primjenjuju se slijedeći suvremeni iprovjereni tehnološki procesi sa aktivnim muljem u su-spendiranom rastu:

q Modificirani Bardhenpho proces q UCT procesq Modificirani UCT proces

Modificirani Bardhenpho proces je koncipiranza postizanje visokog stupnja denitrifikacije (dva ano-ksična bioreaktora) i uklanjanjanje fosfora. Nakon se-kundarne anoksične zone, protok se uvodi u kratko-trajnu re-aeracionu zonu prije taložnika, a u ciljuizdvajanja plinovitog dušika tako da se u taložnikuodrže aerobni uvjeti. Postupak je primjenjen na mno-gim postrojenjima, mada se sada više koristi UCT imodificirani UCT postupak. Konfiguracija postupkaje slijedeća:

33VODA I MI BROJ 77

Slika 4 - Postrojenje sa Biolac postupkom

Mogući kvalitet efluenta iz ovog postupka je:

BPK5: < 5 mg/LUkupne susp. tvari: < 5 mg/LUkupni dušik (TN): < 10 mg/LUkupni fosfor (TP): < 0,2 mg/L

UCT postupak je razvijen na Univerzitetu u Cape-town-u, Južna Afrika, a konfiguracija je jedna od mo-difikacija Bardenpho procesa koncipirana u cilju po-većanja efikasnosti uklanjanja fosfora u anaerobnojzoni na način da se smanji nepovoljni utjecaja nitrataiz aerobne zone. Proces se provodi u četiri stupnja kojiuključuju anaerobnu zonu, nakon koje slijede anoksi-čna i aerobna zona, sa internim sistemom recirkulacijeizmeđu zona u cilju optimiranja procesa. Manipulaci-jom recrkulacionog toka iz aerobnog u anoksični bio-reaktor kontrolira se teret nitrata koji je raspoloživ zadenitrifikaciju, tako da je stalno manji od raspoloživogdenitrifikacionog kapaciteta. Uklanjanje fosfora je višeod 90%, a dušika više od 95%. Konfiguracija postupkaje slijedeća:

Modificirani UCT postupak je koncipiran u ciljupotpunog sprečavanja unosa nitrat u anaerobni bio-rekator. Modifikacija se odnosi na postavljanje dvaanoksična biorekatora, pri čemu prvi treba da smanjikoncentraciju nitrata u recirkulaciji biomase iz na-knadnog taložnika, dok drugi značajno smanjuje kon-centraciju nitrata recikliranih iz zone nitrifikacije (aero-

bni bioreaktor). U takvim uvjetima, denitrifikacija će bitikompletna u prvom anoksičnom bioreakoru u nizu,odnosno neće biti povrata nitrata u anaerobno bio-reaktor. Nedostatak konfiguracije je veći volumenukupne anoksične zone koja je na taj način pod-op-terećena sa nitratima. Konfiguracija postupka je slije-deća:

Mogući kvalitet efluenta iz ovog postupka je:

BPK5: < 5 mg/LUkupne susp. tvari: < 5 mg/LUkupni dušik (TN): < 10 mg/LUkupni fosfor (TP): < 0,2 mg/L

Pogodnosti bioloških sistema Razlozi primjene bioloških postupaka za uklanja-

nje dušika i fosfora i komunalnih otpadnih voda od-nose se na koristi u smislu zaštite okoliša (vodnih ti-jela), na ekonomske koristi, te operativne pogodnostina postrojenjima na kojima se takav postupak provodi.Svakako, najvažniji razlog je omogućena kontrolaprocesa eutrofikacije u prijemnicima pročišćenih ot-padnih voda. U tome smislu, navedeni biološki po-stupci su superiorni u odnosu na druge alternativnepostupke, kako u smislu zaštite okoliša, tako i u smi-slu ekonomičnosti pogona postrojenja. Ekonomičnostse prvenstveno odnosi na smanjenje ili eliminacijupotrošnje kemikalija (postupak precipitacije fosforai/ili korištenje metanola u postupku uklanjanja dušika),smanjenje produkcije viška mulja i smanjenje po-trošnje električne energije tretmanskog sustava. Sveovo smanjuje sveukupne troškove pogona postrojenjai troškove konačne dispozicije mulja i otpadnih tvari izotpadnih voda. Inkorporiranje anaerobne i/ili ano-ksične zone prije aerobne zone u postupku pro-čišća-vanja sa aktivnim muljem (postojeća ili nova postro-jenja) rezultiraće u smanjenju troškova potrebneelektrične energije za takav postupak.

Utjecaj karakteristika otpadnih vodaPerformanse postupaka za biološko uklanjanje

dušika i fosfora iz komunalnih otpadnih voda veomasu ovisne o karakteristikama otpadne vode u dotokuna svaki bioreaktor toga postupka. Efikasno uklanja-nje oba nutrienta nije moguće ostvariti u slučaju nedo-voljne prisutnosti bio-razgradivog supstrata u otpad-noj vodi (mjereno kao BPK illi KPK). U tome smislu,primarno taloženje može značajno smanjiti odnos or-ganske tvari prema fosforu prisutnom u komunalnimotpadnim vodama, te smanjiti količinu dušika i fosfora

34VODA I MI BROJ 77

Slika 5 - Postrojenje sa modificiranim Bardenpho postupkom

koji se može ukloniti u predviđenom postupku proči-šćavanja. Sličan ili isti efekat se može očekivati u slu-čaju kada se na početak procese uvode povratni to-kovi otpadnih voda i postupka obrade mulja izdvojenoiz postupka pročišćavanja otpadnih voda (npr. iz ob-jekata za zgušnjivanje i odvodnjavanje mulja izdvoje-nog iz postupka).

Novi biološki postupci U cilju postizanja traženog kvaliteta pročišćenog

efluenta (uvjeti definirani u dozvoli za pogon postroje-nja), razvili su se alternativni tehnološki postupci kojise često nazivaju hibridni postupci, a definiraju sekao sustavi sa biomasom aktivnog mulja koji inkorpo-riraju ili medij ili membrane u bioreaktoru u cilju pove-ćanja razine tretmana. Ovi tehnološki postupci moguse takođe koristiti za povećanje kapaciteta ili za sma-njenje organskog tereta postrojenja. Tri osnovna tipahibridnog biološkog postupka su:

q Integrirani fiksni-film aktivnog mulja (tzv. IFASpostupak),

q Bioreaktor sa pokretnim bio-filmom (tzv. MBBRpostupak) i

q Membranski biorektor (tzv. MBR postupak).

Osnovni princip svih tipova IFAS postupka odnosise na povećanje biomase koja će biti na raspolaganjuza postupak biološkog pročišćavanja bez povećava-nja volumena bioreaktora. Postupak predviđa nakna-dni taložnik za bistrenje vode iz bioreaktora, te sa re-crikulacijom u bioreaktor.

U MBBR postupku se koristi plastični medij (no-sač bio-filma) stalno suspendiran u otpadnoj vodi bio-reaktora. Postupak ne predviđa naknadni taložnik, alise voda iz bioreaktora odvodi na postupak flotiranjapomoću finih mjehurića zraka (dissolved air flotation).

Postupak se razlikuje od IFAS postupka u tome danema recirkulacije vode iz postupka flotiranja, tako dase cjelokupan biološki tretman ostvaruje u bio-filmubioreaktora.

MBR postupak predstavlja kombinaciju procesasa aktivnim muljem i procese membranske separacijeumjesto konvencionalnog naknadnog taložnika. Po-stupak primjenjuje značajno povećanu koncentracijubiomase (najčešće 8-12 kg/m3) i membransko filtrira-nje u cilju odvajanjem vode od biomase (bistrenjebiološki pročišćenog efluenta). Nisko-tlačna mem-branska filtracija je mikrofiltracija ili ultrafiltracija, advije osnovne konfiguracije su membrane potopljeneu bioreaktor (proecs bez recirkulacje) ili membranevan bioreaktora (proces sa recirkulacijom u bioreak-tor). Kvalitet biološki pročiščenog efluenta koji semože postići je od 3-10 mg TN/L i 0,3-2 mg TP/L. Pri-mjenom naknadnog kemijskog postupka na ove kon-figuracije, moguće je postići dodatno smanjenje kon-centracija, i to 2-3 mg TN/L i 0,1-0,3 mg TP/L, što je udomenu standarda za površinska vodna tijela.

Literatura1. US EPA, Nutrient Control Design Manual, EPA-

600R-10/012.2. US EPA, Municipal Nutrient Removal Technologies,

Vol.1, Sept.20083. Nutrient Removal Technology in North America and

European Union - Water Quality Research JournalNo.6, Canada 2006.

4. The Councel of the European Communities-Urbanwastewater treatment Directive 91/271/EEC, 21 May1991.

5. The Councel of the European Communities-Thequality required of surface water intended for theabstraction of drinking water in the Member States,75/440/EEC, 16 June 1975.

35VODA I MI BROJ 77

UVODijeka Krivaja je desna pritoka rijeke Bosne unjenom središnjem toku. Rijeka Krivaja na-staje spajanjem rijeka Bioštice i Stupčaniceu gradu Olovu a uliva se u rijeku Bosnu u

Zavidivićima (Mučibabić, 1979). S obzirom na podru-čja kroz koja protiče, dužinu toka rijeke, vode koje pri-kuplja, Krivaja je značajna rijeka slivnog područja ri-jeke Bosne. Pripada planinskim tekućicama na kojimase mogu jasno zapaziti karakteri brze tekućice sa ka-rakterističnim dijelovima kanjonskog protoka vode.Rijeka prolazi kroz planinska područja bogata šu-mom. U jesenjem periodu 2011. godine izvršena suistraživanja makroinvertebrata sliva rijeke Krivaje.Uzorkovanje je izvršeno na nizu lokaliteta - izvor rijekeBioštice u mjestu Knežina (LA), lokalitet rijeke Biošticeu gradu Olovu, neposredno prije spajanja sa rijekomStupčanicom (LB), na tom lokalitetu su uzeti uzorci isa dna rijeke Stupčanice (LC) te lokalitet Boganovićau gronjem toku Krivaje (L1). U srednjem toku rijekeKrivaje uzorci su uzeti u mjestu Maoča (L2), Stipin Han(L3), Ribnica (L4), Vozuća (L5), dok su u donjem tokuKrivaje uzeti u naselju Kovači (L6) i na samom ušću

Krivaje u rijeku Bosnu u gradu Zavidovići (L7). Priku-pljanje uzoraka izvršeno je u nekoliko terenskih izla-zaka: 05.10.2011. godine, 16.10. 2011. godine,26.10.2011. godine, 20.11.2011. godine i 03, 12. 2011.godine. U toku prikupljanja bentosa istraživanih teku-ćica izvršena su mjerenja temperature vode, zraka, ši-rina korita rijeka, dubina vode, zabilježeni podaci oso-bina dna rijeka, obraslost podvodnim biljkama iobalnom vegetacijom. Uzorkovanje makroinvertebratasliva rijeke Krivaje izvršeno je metodom „kick sam-pling“ (Dall i sar., 1995). Uzorkovanja su vršena utoku terenskih izlazaka radi prikupljanja materijalalarvi Odonata za doktorat na temu „Fauna vilinih ko-njica (Insecta, Odonata) rijeke Krivaje sa Biošticom“ sciljom što boljeg sagledavanja stanja akvatičnih orga-nizama u jesenjem periodu. Determinacija makroinver-tebrata je izvršena pomoću odgovarajućih ključeva zadeterminacija makroinvertebrata Waringer i Graf 1997,Dall i sar., 1990, Sansoni, 1992 i Askew, 2004.

Ključne riječi: makroinvertebrati zoobentosa, jesen2011. godine

MAKROINVERTEBRATISLIVA KRIVAJEU JESENJEM ISTRA@IVANJU

36VODA I MI BROJ 77

R

Mr. sci. MIHAD CIKOTI], dipl. biolog

REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJATemperaturne vrijednosti vode i zraka i oso-

bine lokaliteta – U toku istraživanja makroinverte-brata slivnog područja Krivaje mjerena je temperaturavode i zraka. Izmjerene niže vrijednosti temperaturevode (od 7-12 oC) ukazuju da je Krivaja planinska te-kućica malih varijacija temperature vode. Osobine se-dimenta potvrđuju tu činjenicu. Dno izvorišta rijekeBioštice je muljevito, te je izvor predstavljen većom ko-ličinom vode, dubine od 20 do preko 50 cm, mirnogi razlivenog toka formirajući širinu korita od 3-4 m. Iz-vor okružuje dobro razvijena četinerska šuma. Sedi-ment rijeke Bioštice u Olovu, kao i rijeke Stupčanice,je krupnije kamenje i šljunak sa dubinom vode od 30-40 cm. Širina korita rijeke Bioštice je 30 m sa adomoko 3 m širine, dok je Stupčanica 15 m širine korita.Na ostalim lokalitetima sediment je predstavljen krup-nim kamenjem i šljunkom u gornjem toku rijeke Kri-vaje, sa formiranjem šljunkovitog i pjeskovitog sedi-menta u srednjem i donjem toku rijeke Krivaje. Dubinavode je od 30 – 50 cm u gornjem toku dok se neštopovećava ka donjem toku, od 40 – 60 cm na istraživa-nim lokalitetima. Na lokalitetima Boganovića, Maočei dijelom Vozuće okolne ekosisteme čine listopadnešume, dok su lokaliteti Ribnice, Kovača i ušća rijekeKrivaje smješteni u naseljima. Istraživanja nisu rađenana svim lokalitetima u svim terenskim izlascima. Priku-pljanje uzoraka makroinvertebrata nisu vršena u svimterenskim izlascima na svim lokalitetima. U toku teren-skog izlaska 05. 10.2011. godine materijal je prikupljensa lokaliteta: LA, LB, LC, L1 i L7; 16.10.2011. godinematerijal je prikupljen sa lokaliteta: L2, L4 i L5;26.10.2011. godine kao i 20.11.2011. godine makroin-vertebrati bentosa prikupljeni su sa lokaliteta: L5, L6 iL7 i 03.12.2011. godine bentos je prikupljen sa loka-liteta: LB, LC, L1, L3 i L6.

Biodiverzitet makroinvertebrata istraživanogpodručja sliva Krivaje u jesenjoj sezoni2011. godineU toku istraživanja makroinvertebrata sliva Kri-

vaje od 05. 10. 2011. godine do 03. 12. 2011. godinenađene su 3053 jedinke u okviru 12 skupina makroin-vertebrata. Biodiverzitet i kvantitativni pokazatelji ma-kroinvertebrata zoobentosa u jesenjem istraživanjusliva Krivaje prikazani su dijagramima po terenskimterminima istraživanja.

Na prvom terenskom izlasku ukupno je nađeno37 taksona sa 788 jedinki makroinvertebrata bentosasliva Krivaje. Najviše jedinki nađeno je iz reda Diptera– ukupno 257 dok je najmanje bilo iz reda Megalop-tera – svega jedna jedinka vrste Sialis sp. Značajnijubrojnost jedinki u ovim uzorcima imale su Trichoptera(253), Hirudinea (80). Najviše jedinki je nađeno na lo-kalitetu Olova u bentosu Bioštice – 284 jedinke, dok je

najmanje nađeno na istom lokalitetu u bentosu rijekeStupčanice – ukupno 56 jedinki. Manja raznovrsnostbentosa rijeke Stupčanice ukazuje na njeno zagađe-nje iz gradskog naselja kao i izlivanje otpadnih vodaiz hotelskog kompleksa. Veliku brojnost jedinki imalisu redovi Hirudinea (76), Diptera (48) te Oligochaeta(20) u bentosu Bioštice ukazuje na činjenicu da je onaopterećena zagađenjem iz gradskog naselja jer subrojne populacije organizama koje dobro podnose za-gađenje (Trožić-Borovac, 2001).

Na drugom terenskom izlasku 16.10.2011. go-dine uzeti su uzorci bentosa makroinvertebrata sa trilokaliteta srednjeg toka rijeke Krivaje. Od 8 skupinamakroinvertebrata bentosa Krivaje nađene su 463 je-dinke. Kvantitativni pokazatelji ukazuju da su Gastro-poda bile najbrojnije četiri vrste sa 241 jedinkom, doksu Trichoptera bile zastupljene sa 101 nađenom jedin-kom od 7 determinisanih vrsta. To nam ukazuje naosobine srednjeg toka planinske tekućice, sedimentasrednjeg kamenja, šljunka, upravo kakva je Kivaja.Najmanje nađenih jedinki u ovim uzorcima bilo je izreda Coleoptera, svega jedna jedinka vrste Elmis sp.

37VODA I MI BROJ 77

Grafik 1. Sastav makroinvertebrati bentosa sliva Krivaje, 05.10. 2011. godine

Grafik 2. Makroinvertebrata bentosa sliva Krivaje, 16.10. 2011.godine

Najviše jedinki makroinvertebrata bentosa srednjegtoka Krivaje nađeno je na lokalitetu Vozuće – 173 je-dinke.

Kvantitativno – kvalitativna analiza makroinverte-brata bentosa donjeg toka rijeke Krivaje, terenskog iz-laska 26.10.2011. godine pokazuje da se ona u tom di-jelu formira kao rijeka šireg toka, karakterističnogsedimenta – krupno kamenje, šljunak i prošireno ko-rito od 35 m. U uzorcima bentosa, uzetih sa lokalitetaVozuće, Kovača i Ušća Krivaje, ukupno je nađeno686 jedinki. Najveća brojnost Gastropoda – četiri vrstesa 558 jedinki potvrđuje prethodnu konstataciju oso-bina Krivaje u tom dijelu toka. Trichoptera u tim uzor-cima su bile zastupljene sa pet vrsta i ukupno 36 je-dinki, Diptera su bile sa nešto manjom brojnošću – 30jedinki, dok je nađena samo jedna jedinka Bivalvia, vr-ste Anadonta cygnea. Manja brojnost senzibilnijih ma-kroinvertebrata, poput Plecoptera (19), Ephemerop-tera (9), ukazuje na postepenu longitudunalnuopterećenst Krivaje nizvodno prema ušću.

Na terenskom izlasku, 20. 11. 2011. godine priku-pljeni su uzorci sa istih lokaliteta kao na prethodnomterenskom istraživanju. U prikupljenim uzorcima ben-tosa nađeno je 380 jedinki iz osam skupina makroin-vertebrata. Može se zapaziti drastični pad broja jedinki

Gastropoda (ukupno 112 jedinki). Isto tako zapaža seznačajno povećanje brojnosti Trichoptera – 175 jedinkinađenih u uzorcima bentosa donjeg toka Krivaje. štose može objasniti sezonskom ritmikom njihovih život-nih aktivnosti. Diptera sa 60 i Oligochaeta sa 17 nađe-nih jedinki, kao i svega tri jedinke senzibilnijih Plecop-tera, ukazuju na postepenu opterećenost donjeg tokaKrivaje organskim otpadom iz okolnih naselja. Na lo-kaitetu Vozuće u bentosu Krivaje nađena je svega je-dna jedinka Bivalvia, vrste Anadonta cygnea.

U uzorcima bentosa sliva Krivaje, u decembar-skom terenskom izlasku – 03. 12. 2011. godine, na-đena su 10 taksona sa 736 jedinki makroinvertebrata.Najviše jedinki je nađeno u bentosu rijeke Bioštice nalokalitetu Olovo – 227 jedinki, dok je najmanje jedinkimakroinvertebrata nađeno u bentosu Krivaje, njenomdonjem toku, na lokalitetu Kovači – 79 jedinki. Zna-čajnu brojnost jedinki imali su uzorci bentosa Krivajegornjeg toka, lokalitet Boganovića, ukupno 213 jedinkimakroinvertebrata. Sezonsku dinamiku makroinverte-brata potvrđuje činjenica značajne brojnosti Trichop-tera (9 vrsta sa 242 jedinke), Plecoptera – 6 vrsta saukupno 100 nađenih jedinki, 182 nađene jedinke Dip-tera, dok su Amphipoda bile zastupljene sa 94 je-dinke vrste Gammarus sp. Svega jedna jedinka Bival-via vste Unio pinctorum nađena je u ovim uzorcima.

Istraživanje makroinvertebrata zoobenIstraživanje makroinvertebrata zooben--tosa sliva Krivaje u jesenjem periodu 2011.tosa sliva Krivaje u jesenjem periodu 2011.godine rezultiralo je pronalaskom 12 skugodine rezultiralo je pronalaskom 12 sku--pina u okviru kojih je nađeno 57 vrsta sapina u okviru kojih je nađeno 57 vrsta sa3053 jedinke makroinvertebrata.3053 jedinke makroinvertebrata.

38VODA I MI BROJ 77

Slika 3. Makroinvertebrati bentosa sliva Krivaje, 26. 10. 2011. godine

Slika 4. Makroinvertebrati bentosa sliva Krivaja, 20. 11. 2011. godine

Slika 5. Makroinvertebrati bentosa sliva Krivaje, 03. 12. 2011. godine

Tabela 6. Ukupan broj jedinki nađenih skupina makroinverte-brata zoobentosa sliva Krivaje u jesenjem perioduistraživanja 2011. godine

S obzirom da su zadnja terenska prikupljanja ma-terijala izvršena u decembru mjesecu može se konsta-tovati da većina makroinvertebrati prezime u stadijumularvi te da im dobri uslovi života u istraživanim tekući-cama to omoguće.

Skupina makroinvertebrata sa najvećim brojemnađenih jedinki u ovim uzorcima je Gastropoda – petvrsta sa 990 nađenih jedinki, kao i Trichoptera - sa 12nađenih vrsta sa ukupno 807 jedinki. Pored vrsta tihskupina značajniju brojnost vrsta i uzorkovanih je-

dinki su imale Plecoptera - 9 zastupljenih vrsta i 189nađenih jedinki te Ephemeroptera sa 8 nađenih vrstai ukupnim brojem od 144 nađene jedinke u uzorcimabentosa istraživanog sliva. To nam pokazuje kakav jeto sliv tekućica – planinske tekućice, brzog toka, ka-rakterističnog sedimenta, čije su vode bogatije kisikom(Cikotić, 2004), prikladnih uvjeta života i bez obimnihizvora zagađenja duž njihovog toka. Rijeka Krivaja selongitudinalno opterećuje otpadnim tvarima iz okolnihnaselja što potvrđuje brojnost nađenih vrsta iz redaDiptera – ukupno 9 vrsta sa 548 nađenih jedinkite pri-sustvo jedinki Oligochaeta sa 118 nađenih jedinki uuzorcima bentosa istraživanog sliva. Ova istraživanjaukazuju na potrebu kontinuiranog istraživanja naših te-kućica s ciljem njihovog očuvanja i odgovarajućegiskorištavanja.

ZAKLJUČCIq Istraživanja sliva Krivaje izvršena su u jesenjoj se-

zoni 2011. godine;q Materijal makroinvertebrata zoobentosa istraživanih

tekućica prikupljen je metodom „kick sampling“, se-paracija je izvršena binokularnom lupom a determi-nacija organizama urađena je upotrebom odgova-rajućih ključeva za determinaciju makroinvertebratado nivoa vrste, tamo gdje je bilo moguće;

q U toku prikupljanja materijala vršeno je mjerenjetemperature vode i zraka na istraživanim lokalite-tima te na osnovu dobijenih vrijednosti se može za-ključiti da su to planinske tekućice povoljnih uvjetaživota;

q Pomenutu činjenicu potvrđuje veća brojnost nađe-nih skupina makroinvertebrata zoobentosa slivaKrivaje, kao i ukupni broj nađenih jedinki makroin-verterata u pomenutim uzorcima bentosa;

q Veća brojnost jedinki Gastropoda, Trichoptera, teprisustvo jedinki Ephemeroptera i Plecoptera uuzorcima bentosa ukazuju na osobine istraživanihtekućica, karakteristika njihovog sedimenta, brzinevode, kao i povoljnih uvjeta života;

q Značajna brojnost jedinki Diptera i Oligochaetaukazuju na postepenu opterećenost tekućica u lon-gitudinalnom pravcu, većinom zagađenjem iz okol-nih naselja;

q Istraživanja makroinvertebrata bentosa sliva Kri-vaje ukazuju na potrebu kontinuiranog slijeda takvihaktivnosti na tekućicama Bosne i Hercegovine radidobijanja realne slike njihovog stanja, iznalaženjaodgovarajućih metoda biomonitoringa voda, te mo-gućnosti njihovog pravilnog iskorištavanja;

39VODA I MI BROJ 77

Slika 6. Procentualna zastupljenost skupina makroinvertebrata u jesenjem istraživanju sliva Krivaje

2011. godine

LITERATURA1. Askew, R. R. (2004). The dragonflies of Europe (re-

vised edition). Harley Book, Essex, England.2. Dall, C. P., Iversen, T. M., Kirkergard, J., Lindegaard.

C. et Thorup, J. (1990): En oversigt over danskeferskvandsinvertebrater til brug bedommelse of fo-rure ningen i Soerog vandlob. Ferskvandsbiolo-gisk Laboratorium, Universitet og Miljokontoret,Storstroms amt. Kobenhavn.

3. Dall, C. P., Friberg, N., Lindegaard, C., Toman, M. J.(1995): A practical guide of biological assesse-sment of stream water quality. In: Biological Asses-sesment of Stream Water Quality, University of Ljub-ljana, 97 – 117.

4. Cikotić, M. (2004): Makroinvertebrati zoobentosa ri-jeke Krivaje kao indikatori kvaliteta vode. Magistar-ski rad. Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, Sa-rajevo.

5. Mučibabić, S., Kaćanski, D., Blagojević, S., Krek, S.,Čepić, V., Hafner, D., Kapetanović, N., Kosorić, \.,Marinković, M., Pavlović, D., Tanasijević, M., Va-gner, D. (1979): Kompleksna limnološka istraživanjasliva rijeke Bosne: Krivaja. Biološki institut Univerzi-teta u Sarajevu, Sarajevo.

6. Sansoni, G. (1992): Atlante per il riconoscimento deimacroinvertebrati dei corsi d acqua Italiani. CentroItaliano studi di biologia ambientale, Provincia au-tonoma di Trento.

7. Trožić-Borovac, S. (2001): Istraživanje makroinver-tebrata bentosa rijeke Bosne i pritoka u ocjeni kva-liteta vode. Doktorska disertacija. Prirodno-matema-tički fakultet Sarajevo, Sarajevo.

8. Waringer, J., Graf. W. (1997): Atlas der Österreichs-schen köcherfliegenlarven: unter Einschluß der an-grenzenden Geibiete. Facultas Universitätsverlag,Wien.

40VODA I MI BROJ 77

akon ispuštanja vode iz jezera Vidara, nepo-sredno ispod uzvodne kosine brane uo-čene su promjene u površinskom materi-jalu, odnosno, za razliku od ostalog terena

koji je prekriven debelim slojem mulja i pijeska, na po-vršini terena od cca 25-30 m2 konstatovan je šljunak

različite granulacije (bez mulja, pijeska,i prašinastihkomponenti).

Ova pojava uputila je na zaključak da je to jednood mjesta putem kojeg se voda infiltrira kroz tijelobrane i pojavljuje u vidu „pištevina“ i izvora u desnomboku na nizvodnoj kosini brane.

Za potvrdu predhodne konstatacije koristili su irezultati provedenih geofizičkih ispitivanja morfometri-jskom seizmometrijskom i elektrometrijskom meto-dom koja je na terenu realizovana od strane Centar zanedestruktivna testiranja i geofiziku Beograd, RSrbija,april 2010. godine.

Provedenim terenskim istraživanjima te kabinet-skom obradom sirovih podataka moglo se konstato-vati da pravac kretanja jezerske vode kroz tijelo branenije sasvim jasno definisan, ali je pouzdano utvrđenoda voda iz akumulacije vrši uticaj na zonu A1 i toputem strukture vidljive na osnovu seizmometrijskih ielektrometrijskih profila. Ovo je subvertikalna strukturau paleoreljefu koja drenira uzvodni teren na kotama od100 mNv do 115mNv.

Zone A1 i B1 su zone tijela brane u kojima je diomaterijala odnešen intenziviranom cirkulacijom, a u

SANACIJA FILTRACIJE VODE NA UZVODNOJ KOSINI BRANE VIDARA U GRADA^CU

41VODA I MI BROJ 77

N

Mr. sci. SELMA MERDAN, dipl. in`. geol., @ELJKO ZUBAK, dipl. in`. geol.

Slika broj 1. Mjesto infiltracije vode

Za{tita od voda

dijelu jezgra brane treba očekivati značajno slabljenjezbijenosti ugradbenog materijala, na što upućujubrzine seizmoakustičkih talasa koje su smanjene, auočava se i pojava prigušenja amplituda mikrovi-bracija.

Iz zone A1, filtracija vode se obavlja kroz nizvodnidio brane kroz autohtonu zonu A2, na nivou rupturnih,i vjerovatno u izvesnoj mjeri karstifikovanih pravaca učvrstoj stijenskoj masi paleoreljefa.

Rješenje novonastale situacije tj. zatvaranje „po-nora“ tj. onemogučavanje cirkulacije vode iz jezerakroz tijelo brane bilo je moguće prevazići preduzima-njem hitnih interventnih sanacionih mjera i aktivnostikako na terenu tako i u kabinetu, a one su se realizo-vale uz puno uvažavanjei mogućih najasnoća tj. rizika:– pri odabiru adekvatne firme koja raspolaže sa ljud-

skim resursima i mehanizacijom, – adekvatanom odabiru injekcione metode uz uvaža-

vanje činjenice da je na nizvodnom dijelu (ispodbrane) urađen čitav sistem drenažnih bunara i ka-nala, tako da se moralo strogo voditi računa da nedođe do isticanja injekcione mase u iste, a samimtim i do njihovog začepljenja,

– te faktora „vrijeme“ sa kojim se bilo limitirano iz raz-loga što su se terenski radovi morali završiti prije ra-nije definisanog početka punjenja akumulacije.

U skladu sa predhodnim činjenicama, te uz pošto-vanje odredbi Zakona o javnim nabavkama izvršen jeodabir firme „Geosonda“ d.d. Zenica, koja je na te-renu, ali i u kabinetu u skladu sa uzusima i standardi-ma struke realizovala projektovane radove i aktivnosti.

Radovi na terenu su realizovani kroz dvije faze i to:

Prva faza q Zemljani radoviShodno tehničkom rješenju na lokalitetu “ponora”

odstranjen je površinski sloj do dubine 0,50m. Iskopje izvršen mašinskim putem uz obezbijeđenje verti-kalnosti bočnih strana iskopa. Dimenzije iskopa su pri-lagođene situaciji na terenu (dimenzijama ponora7,00m × 4,00m× 0,5 m ukupno 14 m3).

q A.B. radovi Po završetku iskopa, a prije betoniranja u isti su

ugrađene injekcione PVC cijevi Ø75 mm dužine cca

42VODA I MI BROJ 77

Slika broj 2. Kompleksni model procurivanja iz akumulacije (batimetrija – lijevo, cirkulacija kroz tijelo brane i struktura podloge – desno)

1m’. Dno cijevi je zabodeno u šljunak ispod novogbetonskog tijela, u daljnjem tekstu “blombe”. Cijevisluže za kasnije kontaktno injektiranje. Nakon ugra-dnje PVC cijevi, izvedeno je betoniranje betonom MB-30 (debljina betona 0,5 m).

q Bušenje U cilju povećanja vodonepropustnosti na mjestu

„ponora“ izvršeno je kontaktno injektiranje. Injektira-nje je provedeno kroz ranije ugrađene PVC cijeviØ75mm. Da bi se postigao zahtjevani efekat injekti-ranja kroz sve vertiklane cijevi izvršeno je bušenje. Bu-šenje je izvedeno pneumatskom bušilicom Ø42mm.Kao medij za ispiranje služio je zrak. Dubina bušotinaje bila dva metra ispod betona. Ukupno je izbušeno 15bušotina.

q Kontaktno injektiranje U tehničkom riješenju za izvođenje radova,

napomenuto je da će veliki problem pri injektiranjučiniti drenažni sistemi izgrađeni na nizvodnom dijelubrane. Zbog toga je posebna pažnja posvećena od-abiru recepture injekcione mase kao i određivanjupritiska injektiranja koji će omogučiti da se izvrši kon-taktno, a ne konsolidaciono injektiranje. Predviđenoje da pritisak injektiranja ne prelazi 2 bara. Da bi sepoštovali ovi kriteriji postavljena su dva manometra(jedan na injektoru, a drugi na samoj bušotini). Sastavinjekcione mase iznosio je suha tvar - voda 1:1 (suhatvar cement 90%, bentonit 10%). Kriterij završetka jebio da se postigne zadani pritisak od dva bara pri vrlomalim protocima ili da se u sličaju izbijanje injekcionemase na površinu oko betonske blombe zaustavi in-jektiranje. Ovako visok procenat bentonita određen jeiz razloga što bentonit ima osobinu da u kontaktu savodom povećava volumen, tako da se u konačnicipostiže bolje „zatvaranje“ podzemnih kanala kojimvoda cirkuliše. Čvrstoća injekcione mase (koju visokiprocenat bentonita smanuje) u ovom slučaju nije bilaprioritetna.

Druga fazaq Zemljani radoviNakon završetka kontaktnog injektiranja (shodno

tehničkom rješenju na lokalitetu) izvršen je pažljiv ru-čni iskop, uz ponor, sa svih strana, u širini od 1,50m’sa dubinom iskopa cca 0,15 m’. Slijedeća aktivnost seodnosila na postavljanje kosih PVC cijevi prečnika75, dužine 0,50m.

q A.B. radoviNakon ugradnje PVC cijevi preko čitave površine

blombe, kao i duž očiščenog dijela neposredno uz po-nor ugrađene su armaturne mreže Q 118 (sa ostavlja-njem preklopa od 10%) poslije kojih je izvršeno beto-niranje betonom MB 30. Dimenzije novog betonskogtijela su: 7,0m × 7.0m × 0,15m.

q Bušenje U cilju povećanja vodnepropustnosti na mjestu

„ponora“ izvršeno je kontaktno injektiranje. Injekti-ranje je provedeno kroz ranije ugrađene PVC cijevi. Dabi se postigao zahtjevani efekat injektiranja kroz svekose cijevi izvršeno je bušenje. Bušenje je izvedenopneumatskom bušilicom Ø38 mm. Kao medij za ispi-ranje služio je zrak. Dubina bušotina je bila 1,7 metarispod betona. Ukupno je izbušeno 16 bušotina.

Prilikom radova bušenja primjećeno je da se nakosim bušotinama na dubini od 1,70m ulazi u glinovitisloj i zbog toga je odlučeno da se bušotine buše zanekih 20 cm dublje. Ova činjenica je dodatno trebalapoboljšati kvalitet izvedenih radova.

q Kontaktno injektiranje Kao i kod prve faze i u drugoj fazi posebna pažnja

posvećena je odabiru recepture injekcione mase kaoi određivanju pritiska injektiranja koji će omogučiti dase izvrši kontaktno, a ne konsolidaciono injektiranje.Bilo je predviđeno da pritisak injektiranja ne prelazi 2bara. Da bi se poštovali ovi kriteriji postavljena su dva

43VODA I MI BROJ 77

Slika broj 3. Završetak injekcione faze br.1. Slika broj 4. Završetak 2. faze injektiranja

manometra (jedan na injektoru, drugi na samoj bušo-tini). Sastav injekcione mase, odnos suha tvar - voda1:1; tj. suha tvar:cement 90 % i bentonit 10 %.

Projektovani pritisak injektiranja od 2 bara nijepostignut ni na jednoj bušotini, iz razloga što je injek-ciona masa izbijala u neposrednoj blizini „blombe“.Manji utrošak injekcione mase u drugoj fazi je logičanzbog prethodne zasićenosti injektiranjem iz prve faze,kao i činjenicom da je na dubini od 1,7m’ nabušen slojglinovitih sedimenata.

Nakon završetka I i II faze injektiranja potrebno jesačekati da se jezero napuni vodom, tj. da jezerskavoda prekrije prostor na kojem su rađeni interventni ra-dovi. Kao što je prikazano na narednoj fotografiji pro-stor plombe nije pod punim pritiskom jezerske vode.U narednom periodu, u ovisnosti od hidrološkihuslova, moći će se očekivati rezultati tj. konstatovati naterenu da li je sanacija uspjela, odnosno da li je pre-stala infiltracija vode kroz tijelo brane i prestala pojavau vidu pištevina i izvora u desnom boku na nizvodnojkosini brane Vidara.

Literatura:q Izvještaj o izvedenim kompleksnim geofizičkim

ispitivanjima za potrebe sanacije brane Vidara-Gradačac, Centar za nedestruktivna testiranja igeofiziku Beograd, R.Srbija, april, 2010. godine,

q Elaborat o izvedenim radovima na objektu-Sana-cija filtracije vode ispod brane Vidara u Gradačcu,Geosonda d.d. Zenica, novembar 2011. godine.

Fotografije uz tekst snimila S. Merdan

44VODA I MI BROJ 77

Slika broj 5. Injekciona zavjesa je djelimično pod jezerskom vodom

1. UVODNE NAPOMENE Stabilnost nasipa i nasutih brana zavisi od tri fak-

tora:

1. Nosivost (sposobnost za preuzimanje otporno-sti)

2. Stišljivosti (mogućnost nastanka deformacija)3. Propusnost (procjeđivanje vode kroz nasip i kon-

takt između nasipa i podtla).

rva dva se odnose na statičku stabilnost, atreći na hidrauličku stabilnost nasipa, koja ćebiti opisana u ovom radu. Na dosadašnjimizvedenim nasipima i nasutim branama po-

java oštećenja su većinom bila uzrokovana hidrauličkimslomom, odnosno lošom projektovanom filterskom dre-nažom.

Opće je poznato da se hidraulička stabilnost po-stiže odgovarajućom filterskom drenažom. Ovaj radima za cilj da prezentuje jedinstveni postupak projek-tovanja filterske drenaže, koji će pomoći projektanti-ma prilikom projektovanja nasipa i nasutih brana u ri-ješavanju ove vrste problema. Dosadašnja iskustva supokazala da se spriječavanje hidrauličkog sloma na-

sipa ili nasute brane, može riješiti odgovarajućom fil-terskom drenažom koja će imati obezbijeđenu deblji-nu i odgovarajuću granulometrijsku krivu kojom će seisključiti negativni efekti, kao i ispiranja sitnijih frakci-ja.

Teoretske i praktične osnove za vještački filterskizasip, koje se koriste za opremanje bunara (prifiltar-ske zone bunara) se mogu uspješno koristiti za pro-račun granulometrijskih karakteristika filterske drena-že kod nasipa i nasutih brana.

Ovaj postupak projektovanja granulometrijske kri-ve i određivanje debljine filterske drenaže je konkre-tno primjenen u Glavnom projektu “Rekonstrukcija za-štitnog vodoprivrednog objekta odbrambenog nasipauz rijeku Savu i rijeku Bosnu na području Odžačke Po-savine“(Energoinvest d.d.-Sarajevo, 2006.godine) iuspješno obezbjeđuje hidrauličku stabilnost nasipa na-kon sanacionih radova.

2. HIDRAULIČKA STABILNOST NASIPA I NASUTIH BRANA

Hidraulička stabilnost nasipa i nasutih brana se po-stiže pravilnim izborom granulometrijskog sastava fil-terske drenaže, pri ćemu je prvi uvjet određivanje koe-

DIMENZIONIRANJEFILTERSKE DRENA@EKOD NASIPA INASUTIH BRANA

45VODA I MI BROJ 77

P

Mr. sc. BILJANA BUHAVAC, dipl. ing. gra|.

ficijenta neravnomjernosti filterske drenaže koji trebada bude što manji za spriječavanje segregacije ugra-đenog materijala:

I . U = 1.5 Njemačko pravilo (Nold 1980.) II. U = 2 -2.5 Johnson-ovo pravilo (Johnson 1972.)III. U = 2 -2.5 Tercagijevo pravilo (Catany 1968.)

Napomena: U = D60/D10, gdje je:

D60 – dimenzija čestica filterskog drena koja pro-lazi kroz sito 60%;

D10 – dimenzija čestica filterskog drena koja pro-lazi kroz sito 10%;

2.1. PRORAČUN GRANULOMETRIJSKIH KARAKTERISTIKA FILTERSKE DRENAŽE

Proračun se vrši po formulama:

1. Njemačko pravilo

D = f x dc

gdje je:

D (mm) – dimenzija čestica filterske drenaže;dc (mm) – proračunska dimenzija čestica nasipa; f = 5 – konstantna vrijednost faktora filtra;

Granulometrijska kriva osnovnog materijala nasi-pa ili nasute brane se nanosi na ovaj dijagram i sa li-nije dc očitamo potrebnu vrijednost proračunske dimen-zije čestice filterske drenaže.

2. Johnson-ovo pravilo

D30 = f x d30

D30 (mm) – dimenzija čestica filterskog drena kojaprolazi kroz sito 30%;

d30 (mm) – dimenzija čestica nasipa ili nasute bra-ne koja prolazi kroz sito 30%;

f = 4 za fine i homogene materijale nasipa ili na-sutih brana (d60 / d10 < 5)

f = 6 za krupnije i nehomogene materijale nasipaili nasutih brana (5 ≤ d60 / d10 ≤ 10)

f = 9 za izrazito heterogene (nehomogene) mate-rijale nasipa ili nasutih brana (d60 / d10 > 10)

Minimalna debljina filterske čestice mora zadovo-ljiti U = 1.5 (Njemačko pravilo) i U = 2-2.5 (Johnsono-vo pravilo), tj. prečnik zrna D mora biti unutar minimal-nog i maksimalnog standarda koji zadovoljava U = 1.5,odnosno U = 2-2.5.

Pjeskovita filterska drenaža

Minimalna debljina 50 mm

Šljunčana filterska drenaža

Minimalna debljina 80 mm

Minimalna debljina 100 mm

3. Tercagijevo pravilo

4 · d15 ≤ D15 ≤ 4 · d85

Odnosno:

D15 ≥ 4 · d15

D15 ≤ 4 · d85

Usvojeni granulometrijski sastav i veličina zrna zafiltersku drenažu moraju zadovoljiti tri osnovna uslo-va koja su standardna kod dimenzioniranja filterske dre-naže (Vuković, Pušić 1986).

Opća formula:

46VODA I MI BROJ 77

Slika 1. Dijagram za određivanje proračunskih dimenzija čestica filterske drenaže (prema Bleske, Nold, 1980. god.)

1. uslov D215 ≥ D1

15

Ispunjenjem ovog uslova štiti se materijal nasipaili nasute brane od ispiranja vodom sitnijih čestica.

2. uslov D215 ≤ 5D1

85

Ispunjenem ovog uslova onemogućeno je zamu-ljivanje filterske ispune iz materijala nasipa ili nasutebrane.

3. uslov D250 ≤ 2D1

50

Ispunjenem ovog uslova sprečava se segregaci-ja.

gdje je :

DX – označen prečnik zrna kod kojih je “x“ proce-nat u ukupnoj količini materijala;

D1 – materijal nasipa ili nasute brane;D2 – materijal filterske drenaže;

Izbor krupnije granulacije se određuje po formuli:

F505 < ––––– < 58 B50

gdje je:

F50 – dimenzija čestica filterskog drena koja pro-lazi kroz sito 50%;

F50 – dimenzija čestica materijala nasipa ili nasu-te brane, koja prolazi kroz sito 50%;

2.2. ODRE\IVANJE DIMENZIJE FILTERSKE DRENAŽE

Dimenzije filterske drenaže zavise od sredstava zaizvođenje i koštanje materijala koji se ugrađuje kao fil-ter, ali vodeći računa da minimalna debljina mora biti30 cm ili 50D15, odnosno usvaja se veća vrijednost (Sa-vić 2003).

3. PROCJE\IVANJE VODE KROZ I ISPOD NASIPA

Za proračun procjeđivanja vode kroz i ispod na-sipa koriste se empirijske formule (5).

kH02

Specifični proticaj kroz nasip q1 = ––––– 2B0

gdje je:

k (cm2/sec/m) – koeficijent filtracije kroz nasip;H0 (m) – nivo vode ispred nasipa; B0 (m) – veličina koja se određuje po formuli

B0= s + B’;

s (m) – rastojanje od presjeka 1-1 (početak pro-cjedne linije kroz nasip) do horizontalnedrenaže (m);

m1H0B’ (m) – se određuje po formuli B’= ––––––––; 1+2m1

m1 – nagib uzvodne kosine;

Specifični proticaj ispod nasipa

K’q2 = kH0 –––––

2K

gdje je:

k (cm2/sec/m) – koeficijent filtracije ispod nasipa;K’ i K integrali prvog reda (Čertousov 1957);

Tabela 1: K’ i K lntegrali prvog reda

Određivanje koordinata procjedne linije kroz na-sip se određuju po sljedećim formulama:

Vrijednost x2 se izračunava po formuli:

A kriva depresije se određuje po formuli:

47VODA I MI BROJ 77

gdje je:

x (m) – koordinate koje se uzimaju u rasponu 0 ≤ x ≤ s;

B0 (m) – veličina koja se određuje po formuli B0 = s + B’;

T (m) – debljina vodopropusnog sloja ispod nasipa;

H0 (m) – nivo vode ispred nasipa; q (cm3/sec/m) – specifični proticaj kroz nasip;k (cm2/sec/m) – koeficijent filtracije kroz nasip;

4. PRAKTIČAN PRIMJER Podaci su preuzeti iz Glavnog projekta “Rekonstruk-

cija zaštitnog vodoprivrednog objekta odbrambenog na-sipa uz rijeku Savu i rijeku Bosnu na području OdžačkePosavine“.

Slika 2. Normalni profil nasipa

Granulometrijski sastav nasipa je:

d10 = 0,0028 mm; d15 = 0,006 mm; d30 = 0,023 mm; d60 = 0,070 mm; d85 = 0,16 mm;

Proračun se vrši po sljedećim pravilima:

1. Njemačko pravilo

D = f x dc

gdje je:

D (mm) – dimenzija čestica filterskog drena;dc (mm) – proračunska dimenzija čestica; f = 5 – faktor filtra;dc = 0,22 mm slijedi da je D = 1,1 mm;

2. Johnson-ovo pravilo

D30 = f x d30

D30 (mm) – dimenzija čestica filterskog drenakoja prolazi kroz sito 30%;

d30 (mm) – dimenzija čestica nasipa koja prolazikroz sito 30%;

d60–––– ≥ 5 slijedi da je faktor filtra f = 9;d10

Koeficijent neravnomjernosti je U = 2 – 2,5 da bise izbjegla segregacija.

D30 = f x d30 = 0,21 mm

3. Tercagijevo pravilo

D15 ≥ 4 · d15 ≥ 0,024 mm

D15 ≤ 4 · d85 ≤ 0,064 mm

Analizirajući rezultate po Njemačkom, Johnsono-vom i Tercagijevom pravilu zapaža se da za izbor ka-rakteristika filterske drenaže daju različite rezultate.

Određivanje njihovih karakteristika podliježe veli-koj elastičnosti, te se konačno granulometrijski sastavodređuje primjenom opće poznata tri uslova:

1. D215 = 0,45 ≥ 0,03 = 5 D1

15

2. D215 = 0,45 ≤ 0,8 = 5 D1

85

3. D250 = 0,70 ≤ 1,375 = 25 D1

50

gdje je:

D115 (mm) – dimenzija čestica filterskog drena koja

prolazi kroz sito 15% za prvi sloj manje gra-nulacije (fini pijesak);

D215 (mm) – dimenzija čestica filterskog drena koja

prolazi kroz sito 15% za drugi sloj većegranulacije granulacije (šljunak);

D150 (mm) – dimenzija čestica filterskog drena koja

prolazi kroz sito 50% za prvi sloj manje gra-nulacije (fini pijesak);

D250 (mm) – dimenzija čestica filterskog drena koja pro-

lazi kroz sito 50% za drugi sloj veće gra-nulacije granulacije (šljunak);

D185 (mm) – dimenzija čestica filterskog drena koja

prolazi kroz sito 85% za prvi sloj manje gra-nulacije (fini pijesak);

Predviđen granulometrijski sastav i sadržaj zrna odre-đene veličine za filterski sloj zadovoljava sva tri uslova.

Izbor krupnije granulacije se određuje po formuli:

F505 < ––––– < 58 B50

gdje je:

F50 – dimenzija čestica filterskog drena koja pro-lazi kroz sito 50%;

B50 – dimenzija čestica materijala nasipa kojaprolazi kroz sito 50%;

te se usvajaju sljedeće dimenzije čestica za ugra-dnju drenažnog filtera.

48VODA I MI BROJ 77

D10 = 0,4 mm i D60 = 0,8 mm – I sloj manje gra-nulacije (fini pijesak ); i D10 = 2,0 mm i D60 = 4,0 mm– II sloj veće granulacije (šljunak);

I sloj manje granulacije (fini pijesak)

B50 = 0,055 mm

(očitano sa granulometrijske krive nasipa)

F50 = 0,70 mm

(očitano sa granulometrijske krive filtera za I sloj)

II sloj veće granulacije (šljunak)

II sloj veće granulacije je neophodan da zaštiti I slojmanje granulacije od ispiranja, pa je granulometrijskisastav zavisan od materijala koji štiti

B50 = 0,70 mm

(očitano sa granulometrijske krive filtera za I sloj)

F50 = 3,60 mm

(očitano sa granulometrijske krive filtera za II sloj)

3.60Slijedi: 5 < ––––– < 58 odnosno 5 < 5.14 < 58

0.7

Napomena: Pošto je nasip od glinenog materijala tre-ba voditi računa da sadržaj prašinastihfrakcija iznosi 5-10%, da bi se spriječila po-java pukotina u zoni filterske drenaže.

Slika 3. Projektovana granulometrijska kriva za filtersku drenažu

Primjenujući standard JUS U.C5.020 1980, usva-jaju se sljedeće dimenzije filterske drenaže:

d = 0,50 m – debljina;t = 2,50 m – dužina;

Za Savski nasip usvojen je pjeskoviti filterski drenu nožici nasipa sa branjene strane dužine 2,50 m i deb-ljine 0,50 m ,horizontalnog oblika na čitavoj dužini dio-nice nasipa. S tim da se predviđa fini pijesak debljine30 cm i kao podloga šljunčani sloj 20 cm (Slika 4.)

Slika 4. Detalj drenažnog filtera

Količina vode koja se procjeđuje kroz i ispod na-sipa se određuju po sljedećim formulama:

49VODA I MI BROJ 77

Specifični proticaj kroz nasip q1 i ispod nasipa q2

H0 = 2,86 m; D = 2,50 m; s = 14,54 m;

B’= 1,19 m; B0 = 15,73 m;

q1 = 4,16 X 10-07 cm2/sec/m ;

q2 = 6,04 X 10-06 cm2/sec/m ;

q = 6,46 X 10-05 cm2/sec/m ;

Konstrukcija krive depresije (linija prosjeđivanja kroznasip) se određuje po formuli:

A rezultati su prikazani u Tabeli 2.

Tabela 2: Kriva depresije za odabrani profil

ZAKLJUČAKNa osnovu iznesenih formula je moguće izvršiti pra-

vilno određivanje granulometrijskog sastava i dimen-zioniranje filterske drenaže. A njihovom ugradnjom unasipe ili nasute brane postiže se sljedeće:

q Kontrola toka filtracije u temeljnom klinu nasipa ilinasute brane;

q Spriječavanje nehomogenosti i anizotropije u temelj-nom klinu uslijed filtracije;

q Isključuje se pojava otvorenih pukotina i ispiranja fi-nih frakcija iz materijala (osnovnog materijala ili jez-gra kod nasipa ili nasutih brana).

LITERATURA Bieske E. „Gravel –packed Wels, without Gravel

Packs“, Technical Reports , J.F. Nold and Co., Sto-ckstadt/Rhine, 1970.

Castany G. „Prospection et exploatation des eaux sou-terraines“, Dunod,Paris 1968.

Čertousov M D.“Gidravlika – Specijalni kurs“,Gosudar-stveno energetičeskoe izdasteljstvo,Moskva,1957.

Glavni projekt „ Rekonstrukcija zaštitnog vodoprivred-nog objekta odbrambenog nasipa uz rijeku Savui rijeku Bosnu na području Odžačke Posavine“-Energoinvest d.d.-Sarajevo, 2006.

Johnson, Division “Ground Water and Wells“, Referen-ce Book for the Water-Well Industry, 1972.

Pietratu V. „Caculul infiltratiilor (Calcul des infiltrations-en roumaine)“, a-éme édition, 1977.

Savić M. „Uvod u hidrotehničke građevine“, Građevin-ski fakultet, Beograd, 2003.

50VODA I MI BROJ 77

Nasip na Savi Snimila: B. Buhavac

bliskoj saradnji sa Vladama Srbije, Crne Gorei Bosne i Hercegovine, Svjetska banka je uokviru Inicijative za upravljanje poplavama isušama na Zapadnom Balkanu pokrenula

aktivnosti u izradi studije i vođenju dijaloga omeđunarodnom slivu rijeke Drine.

Regionalna inicijativa za upravljanje poplavama isušama u slivu rijeke Drine je predložena kao trogodišnjiprogram tehničke pomoći Svjetske banke, bezzaduživanja. Cilj ove tehničke pomoći je pružanjepodrške izradi Plana upravljanja slivom rijeke Drine teizradi drugih studija na principu integralnog upravljanjavodnim resursima i u skladu sa EU Okvirnom direktivomo vodama.

Regionalni projekat za upravljanje poplavama isušama bi se realizovao u periodu 2012.-2014. godina(tri godine) i obuhvatio bi tri države koje dijele sliv rijekeDrine –Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Naslivu se nalazi i četvrta država, ali pošto je njen udiou slivu manji od jednog postotka Albanija nije uključenau predmetni projekat. Pored pružanja podrške izradiPlana upravljanja slivom rijeke Drine, studija će pomoćii u razvoju prekograničnih i multisektorskih pristupa

REGIONALNA INICIJATIVNA ZAZAPADNI BALKAN ZAUPRAVLJANJE POPLAVAMA ISU[AMA U SLIVU RIJEKE DRINE

51VODA I MI BROJ 77

U

mr ENES ALAGI], dipl. in`. gra|.

Vijesti i zanimljivosti

upravljanju slivom, sa posebnim osvrtom na usklađiva-nje rada postoje}ih i planiranih hidroenergetskih po-strojenja. Studija će razmatrati i aspekt korištenja vodaza potrebe u domaćinstvima, poljoprivredi i industriji,zatim potencijalne efekte klimatskih promjena odnosnouticaj povećanih varijabilnosti klimatskih parametara(temperature, padavine) na vodni režim rijeke Drine.

Rezultati studije će sigurno biti od ključnog zna-čaja za investicione projekte koji su već u toku ili seplaniraju u slivu rijeke Drine.

U okviru ovog trogodišnjeg programa tehničkepomoći u prvoj polovini 2012. godine bit će definisanatehnička rješenja za “Hitan projekat za zaštitu odpoplava rijeke Drine za Bosnu i Hercegovinu” čijarealizacija bi trebala da bude pokrenuta u toku 2013.godine. Hitni zaštitni radovi i mjere u cilju smanjenja

rizika od poplava su planirani za dijelove sliva rijekeDrine na širim područjima Bijeljine i Kantona Goražde.

Tokom pripreme Inicijative za upravljaje poplavamai sušama za Zapadni Balkan u slivu rijeke Drine, uorganizaciji Svjetske banke su održani sastanci nanivou pojedinih država; za Bosnu i Hercegovinu je tobilo 18. januara 2012. godine. Za taj radni skupuposlenici Agencije za vodno područje rijeke Save supripremili i prezentovali materijal “Problematika uslivu rijeke Drine u Federaciji BiH-Smjernice za brzidijagnostički pregled”.

Prvi Regionalni konsultativni radni sastanak nakome su pored predstavnika Svjetske banke i njihovihkonsultanata na realizaciji opisanih aktivnosti,učestvovali i predstavnici svih struktura iz sektora vodaCrne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije je održan uBijeljini 26. i 27. marta 2012. godine.

Na sastanku su prezentovana dostignuća narealizaciji Globalnog projekta za rijeku Drinu.

Dana 28. marta 2012. god., takođe u Bijeljini, je odr-žan sastanak na kome je Konsultant Svjetske banke(“Hydro Ingenieure” iz Beča i “Institut za hidrotehniku”Građevinskog fakulteta iz Sarajeva) na “Hitnomprojektu za zaštitu od poplava rijeke Drine za Bosnu iHercegovinu” predstavio svoj Uvodni izvještaj. Učesniciovog radnog skupa, predstavnici Svjetske banke,nadležnih entitetskih ministarstava i Agencija za vodeiz Bijeljine i Sarajeva, te predstavnici općina na čijempodručju će biti realizovani radovi, Goražde, Ustikolina,Pale-Pra~a i Bijeljina su nakon prezentacije dostignućana projektu u cilju dokompletiranja materijala Kon-sultantu uputili niz sugestija i preporuka vezanih zatehnička rješenja.

52VODA I MI BROJ 77

bnova hidrometeorološke mreže u FederacijiBosne i Hercegovine je počela prestankomratnih aktivnosti u Bosni i Hercegovini. U timvremenima za ovu aktivnost nije bilo moguće

obezbijediti bilo kakvu finansijsku podršku pa jeuspostava mreže pokrenula obnovom odnosnoopremanjem vodomjernih stanica vodomjernim letvamakoje su sačuvane tokom rata.

Prve poslijeratne donacije Sektoru voda bile sunamjenjene obnovi i proširenju sistema za vodosna-bdijevanje. Inženjeri hidrotehnike, uposlenici „Pro-gramskog ureda IBG ltd“ Bihać su putem Švicarskevlade obezbijedili sredstva za postavljanje prvihautomatskih hidroloških stanica koje su locirane na slivurijeke Une. Te automatske hidrološke stanice su pro-izvedene u tvornici «OTT Hydromet Group» u Kem-ptenu, Njemačka.

Do danas, hidrometeorološka oprema ove firmeje montirana na vodomjernim stanicama na slivovimaUne, Bosne i Neretve. Generalni zastupnik tvornice“OTT Hydromet Group” za Federaciju Bosne i Her-cegovine je sarajevska firma “Alem sistem” d.o.o. kojaje bila incijator i organizator stručne posjete Kemptenu.

U delegaciji koja je posjetila tvornicu u Kemptenubili su predstavnici „Agencije za vodno područjeslivova Jadranskog mora“, JP “Elektroprivrede HZ HB”i „Agencije za vodno područje slivova rijeke Save“.

Tokom boravka u Kemptenu, 17. i 18. Aprila2012.god., učesnici posjete su se mogli upoznati sarazvojem, dostignućima u proizvodnji hidrometeoro-loške opreme i softvera kao i proizvodnim procesomu tvornici OTT Hydromet Group.

Program stručne posjete je bio podijeljen u dva di-jela, prezentiranjem dvije grupacije proizvoda: meteo-rološka oprema i hidrološka oprema kombinovana saopremom za praćenje kvaliteta vode u vodotoku.

Pored već standardne meteorološke opreme –kišomjeri tipa OTT “PLUVIO 2” sa otvorom 200 cm2 imjernim kapacitetom od 1500 mm i otvorom od 400cm2 i mjernim kapacitetom od 750 mm, predstavljenje i “OTT PARSIVEL 2” – multifunkcionalni optički laserza mjerenje veličine kapi i brzine padavina bilo u oblikukiše ili snijega. Ova, veoma sofisticirana oprema je višenamijenjena saobraćajnoj infrastrukturi – aerodromi,putevi, iako može imati značajno mjesto i u Sektoru

STRU^NA POSJETA KOMPANIJI“OTT HYDROMET GROUP”

53VODA I MI BROJ 77

O

mr ENES ALAGI], dipl. in`. gra|.

voda radi izuzetno preciznog mjerenja intenzitetapadavina. Ograničavajuća sredstva sa kojima trenutnoraspolaže Sektor voda onemogućava osavremenjavanjemeteorološke mreže nabavkom ovakve opreme ubliskoj budućnosti.

Mjerna hidrološka oprema je zaokupila mnogo višepažnje učesnika ove stručne posjete.

Stručnjaci “OTT Hydrome Group” su prezentovalikako osnovnu mobilnu mjernu opremu – hidrometrijskakrila (OTT C2 i OTT C31) tako i najnoviju mobilnu mjernuopremu visoke tehnologije – OTT ADC (akustični idigitalni mjerač protoka) i OTT Qliner2 (mobilni sistemmjerenja protoka sa Doppler tehnologijom). Svaoprema je popraćena softverima za obradu izmjerenihpodataka.

Ovom prilikom prezentirana je i stabilna opremaza mjerenje protoka na vodotocima koja radi na bazipovezivanja nivoa vode u vodotoku i brzine prenosaultrazvučnih signala između postavljenih transmitera(OTT Sonieflow), na bazi mjerenja protoka koristećiakustični Doppler princip (OTT SLD) te stabilnaoprema koja se montira na mostovskim konstrukcijama,takozvani OTT Kalestov radarski senzor koji mjeri brzinuprotoka na vodnog lica na Dopplerovom principu bezkontakta sa vodotokom.

Uz prikaz automatskih vodomjernih stanca kojekontinualno prate vodostaj vodotoka predstavljen je iset multiparametarskih sondi “Hydrolab series 5” ko-je mogu da se koriste i kao mobilne sonde za trenutnodefinisanje kvaliteta povšinske vode u vodotoku ilipodzemne voda u bunaru ili bušotini.

Izvršen je i obilazak proizvodnih pogona, kontrolnelaboratorije te hidrometeorološke stanice locirane navodotoku Iller uz same proizvodne pogone. Hidromete-rološka stanica je opremljena kompletnim proizvodnimprogramom “OTT Hydromet Group”.

54VODA I MI BROJ 77

Hidrometeorolo{ka stanica Iller Snimio: E. Alagi}

OTT Qliner 2