Saff [broj 303, 28.10.2011]

3

38

44

50

54

58

32

18

8

SAFF broj 303

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

Mekka: Dr. Salih b. Humejd

Islam je vjera uzornog i lijepog ponašanja

Kolumna

Borba za opstanak

Odsoljavanje Bošnjaka

Kutak za islamsku omladinu

Udruženje “Mladi muslimani”

Alija je bio simbol svih nas, Bošnjak uspravljeni, odlučni, čestiti

Pobožnost

Putevi duhovnog uzdizanja: Džehennem – Kuća vječne patnje

Čuvajte se vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje

Razmišljanja

Praksa protiv teorije

Saputnik

Zelena transferzala

Prizren

Policijska jedinica za suzbijanje incidenata po školama

Islamnet

Sudan

Omar Hassan al Bashir najavio uvođenje Šerijata

Islabosna

Australija

Televizijska reklama koja promovira islam

28. oktobar - 1. zu-l-hidždže

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevomob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,Filijala Bugojnopart br: 6764162000885351;transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Zamislimo vijest koja glasi: Izda-ZZvačka kuća i knjižara Buybook ZZodlučila je da iz prodaje povuče ZZroman “Poslanik” iransko-nizozem-skog autora Kadera Abdullaha, uvaživši mišljenja mnogih islamskih autoriteta kako je ova knjiga nešto najgore što je ikada napisano o posljednjem Božijem Poslaniku, pošto se u ovoj knjizi Muha-mmed, a.s., prikazuje kao lažov i blud-nik, a Allahove objave kao izmišljotina, što ima karakteristiku svetogrđa, budu-ći da muslimani širom svijeta smatraju da je jedan od temelja islamskog vjero-vanja vjerovanje u Poslanika, njegovu neporočnost i zaštićenost od bilo koje pronevjere u dostavljanju po-slanice ljudima. Dakle, može li Buybook smoći toliko mo-ralne snage da donese ovakvu odluku i pošalje ovakvu vi-jest? A može li Kader Abdu-llah smoći snage da se odre-kne svoga romana “Poslanik”? Veza između Buybooka i Ka-dera Abdullaha je pupčana, pošto i pisac i njegov bosanski izdavač žive od islamofobije i sponzora ovog “novog fašiz-ma’’. Jer, kako bi bajbukovci pogledali u lice svojim donatorima, saradnicima, mentorima, ako bi podržali jedan toli-ko prirodan i normalan zahtjev, kakav je molba muslimana da se ne vrijeđaju muslimanske svetinje? Poslovna logi-ka ovog sarajevskog izdavača, bar nam tako djeluje, proizilazi iz računice da je svetogrđe nad muslimanskim svetinja-ma najbolji marketinški potez, jer će se muslimani pobuniti, a utom će strani donatori odriješiti kesu i dati para za još projekata. Zato je Buybook štampao ro-man “Poslanik”, kako bi isprovocirao re-akciju muslimana, a onda na toj reakciji gradio marketing prodaje, i udovoljavao sponzorima i mentorima. Iz iste matrice izlazi i ponovno štampanje Hitlerovog “Mein Kampfa”, jer izdavači ovog faši-stičkog zlodjela računaju da će se dovo-ljan broj ljudi zanimati za nešto što du-boko vrijeđa žrtve Hitlerovog fašizma. Trgovci u Buybooku vjerovatno proslav-ljaju što su kritički spomenuti na jed-nom islamskom internetskom portalu kojeg smaraju ekstremnim, rasističkim, vehabijskim i sl., pa sad mogu računati da su dobili vizu za demokratiju. Sad će im aplaudirati razni “kader-abdullahi” u bosanskoj metropoli, jer se ispostav-lja da su uradili pravi potez – objavili knjigu koja vrijeđa – Ustavom zagaran-

tirana! - vjerska osjećanja bošnjačkog naroda. Mi, ipak, nastojimo u šefova Buybooka probuditi ljudsko, moralno,antifašističko osjećanje, računajući kakokao pisci znaju da antifašistički prin-cip mora biti iznad profi ta i zarade, da nema berićeta u zaradi do koje se dođeskrnavljenjem svetinja i vrijeđanjem ne-čijih religijskih osjećanja, da su ipak udubini duše vjernici, da se plaše grijeha,a imaju svoje porodice, pa znaju kako jebdjeti nad onim što voliš, kao što mu-slimani bdiju nad svojom vjerom, i nadsvojim Uzorom. Ljubav prema nečemusvome, bila to vjera, ili porodica, nemože biti radikalan izbor, jer se radi o

prirodnom osjećanju. Kao što šefovi Buybooka ne bi voljeli da im neko dira u ono što im je važno, i najsvetije – a nije sreća para puna vreća - tako ni muslimani ne vole da im se dira u ono što im je važno, i najsvetije. Želimo vjerovati

j

da u šefovima Buybooka ima ljudskog materijala koji je iznad svetogrđa upakovanog u materijalni interes. Knjige Kadera Abdullaha lišene su

bilo kakvih etičkih kodeksa i historijskihkriterija, jer su utemeljene na lažima. Na jednom ovdašnjem portalu objavljen jetekst u kojem su, svi oni koji su se usu-dili dići svoj glas protiv ovog svetogr-đa, proglašeni islamskim fanaticima iradikalima koji, kao ne razumiju da za pisanje fi kcija nije potrebno navođenjenikakvih izvora, i da je nepoznavanjejedne takve činjenice jednako smiješnoi žalosno. Možemo razumijeti njihovupotrebu da na poslanika, Muhammeda,sallallahu alejhi ve sellem, i posljednjuobjavu Kur’an, oni gledaju kroz priz-mu fi kcije, ali ne možemo razumijetida naše ljudsko i moralno “ne’’ relativi-ziranju i skrnavljenju islamskih svetinja,ti isti ljudi doživljavaju kao fanatizam iradikalizam. Reci: “Svako postupa po svomnahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravom putu.” (Prijevod značenja, El-”Isra’, 84.). Bošnjaci su narod u kojem jeduboko ukorijenjena tradicija poštivanja lika i djela posljednjeg Allahovog Posla-nika, tako da se na ovaj način, iz knjižareBuybook, ozbiljno narušava ta tradicija i otvaraju se vrata koja će poslije teškobiti zatvoriti. Ljubazno molimo šefoveBuybooka da razumiju kako mi musli-mani volimo svoga Poslanika i kako bi-smo voljeli da se knjiga koja vrijeđa Mu-hammeda, a.s., povuče iz prodaje.

Impressum

UvodnikUvodnikIslamske svetinje u Buybookovim fi kcijama


6

Hutba

Piše: Ismet Purdić

Z ahvaljujem Allahu Uzvi-šenom s prva i s kraja, udobru i tegobama, i mir

Božiji i spas prizivam učitelju čo-vječanstva, donosiocu vijesti ra-dosne, Muhammedu, odabraniku,poslaniku ummeta najboljega, ci-tirajući njegovu izreku sa zadovolj-stvom: “Ne volim praviti neugod-nost mome sagovorniku.”, jer nason kroz obične i male pouke uči ve-likim stvarima i metodama uz čijuprimjenu bi cijeli svijet bio sretan,zadovoljan i miran, a svjedoci smoda od istoka pa do zapada, sa sje-vera do juga, svi zabrinuto kazujuo pomankanju mira, zadovoljstva,sreće, sigurnosti, nade i drugihdobara. Zašto? Zato što smo sitimaterijalizma, a izgladnjeli du-hovno; siti smo uređenja i zakona,a nedostaje nam pravde; puni smoinformacija i znanja, ali fali namljudskosti; poznajemo bonton, alinema moralnosti; sve vrvi od lju-di, ali nigdje Čovjeka; obrazovne

j

institucije rade i podižu se nove,ali nema odgoja. Zbog toga svi pa-timo i patnja neće prestati dok seu ljudima ne probudi čovječnost,humanost, dobrohotnost i drugevrline i vrjednote sabrane u jednuriječ - istinska vjera u Boga Sve-višnjega.

Iskrenost i uvažavanje

A šta nam to nudi ova izreka Poslanika, Allah mu mir i spas da-rovao: “Ne volim da pravim neu-godnost mome sagovorniku.” Ona nam nudi odgojni koncept odnosa prema drugome, jer život u cije-losti je samo odnos prema sebi idrugima. To je dvosmjerna komu-nikacija, odnos, poslovanje, uvaža-vanje, ... i ako na malim stvarima uspostavimo pravednost, dobrona-mjernost, iskrenost i uvažavanje,u većim i važnijim stvarima to će

se podrazumijevati i biti nezaobi-lazno pravilo i aksiom. Međutim, ako u malim stvarima tolerišemo greške, propuste, nekulturu, ne-pravdu, to postaje svakodnevnica, praksa, običaj, tradicija i na kraju prerasta u osobe-nost i karakter, te ne sme-ta i ne mori svijest, niti savjest čak i u velikim i odgovornim stvarima, odnosima i poslovima. Iz tog razloga, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, kada mu je Ummu Ejjub, Allah s njom bio zadovoljan, po-nudila hranu u kojoj je bilo začina ili luka koji bi nakon jela mogao ostav-ljati neugodan zadah, Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovao, učtivo je odustao od jela, rekav-ši: “Ne volim da pravim neugodnost mome sago-vorniku.”, ma ko on bio: melek Objave, uglednik, siromah, grubi beduin ili nepoznati tragalac upute.

To je odgoj, vrlina,etika, bonton bez prem-ca, običan ali veličan-stven gest, ljubaznost, ma savršenstvo odgoja. Odgoj, ta čarobna riječ uspjeha, to je ono što nam treba. Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, od-gajao je Gospodar svjetova, pa ga je na najbolji način odgojio, - kako to govori Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, pozivajući nas time da ga slijedimo i njegov odgoj usvajamo, jer je on odgajan za nas, radi našeg dobra. Pa ko to ne želi uzeti iz krila pejgamber-skog bisere nebeske kojima se ‘ku-puje’ vječna sreća?

Eto, to je put spasa, da se po-zabavimo odgojem: u obrazovnim ustanovama, školama, mektebima, kod kuće, u džamijama, na sije-

lima, na ulici, na radnom mjestui svakodnevnim poslovima. Da pričamo o odgoju, odgojenim, orezultataima odgoja ili neodgoja.Da hvalimo odgajatelje, ističemo

njihovu vrijednost i ulo-gu, da u politiku biramoodgojene, da za predstav-nike bude važno da buduodgojeni, jer je to ono štose traži. Struka je važna,ali odgoj je još važniji.

Put ka odgoju

Obrazovana osoba bezodgoja je poput lopova uzatvoru, kad nema prili-ku da krade, to je najve-ći poštenjak, ukaže li muse prilika, ništa ga nećespriječiti da ne posegneza grijehom. Odgojenpredvodnik i kada nezna, traži savjet, pažlji-vo donosi odluke, radisavjesno i odgovorno ina kraju se povlači i dajeostavku ako uvidi da nemože doprinijeti i udo-voljiti zahtjevima funk-cije.

Ovdje nam se namećepitanje: kako do odgoja?

On počinje od kuće, uzima se odroditelja, djeda, nane, iz mahale(ne s ulice), mekteba, džamije,škole itd. No, ovdje mi je želja da ukažem na dva načina odgaja-nja: individualno, svakodnevno,u komunikaciji između odgajate-lja i odgajanika. Nažalost, našeobrazovne institucije su optere-ćene protokolima, programima,udžbenicima, znanjima, pravnimprocedurama i standardima takoda odgajenik na koncu za rezul-tat dobije sve loše konotacije odovoga navedenog, a ta činjenica je poražavajuća i posljedice istoga se vide na ulici, u životu, u malo-ljetničkoj delikvenciji, politici...

Ne volim praviti neugodnost mome sagovorniku

Ne dopustimo da nas odgaja

politika, mediji, sapunice,

ulica... Potražimo

odgoja tamo gdje ga ima, a tamo gdje bi trebao biti a manjka ga, pokušajmo ga unaprijediti.

7

Individualni ili personalni odgoj stvara moralne građane koji će mijenjati društvo, donositi pros-peritet i napredak, praveći novi izgled svijeta. To i danas imamo, samo kao posljedicu neodgajanja, gdje umjesto napretka doživljava-mo nazadak i stagnaciju.

Primjer Sulejmana, alejhi selam

Drugi način odgajanja je od-gajanje mase zakonskim regulati-vama i vlašću, a k lasičan primjer toga je vlast poslanika Sulejmana, Allah mu mir i spas darovao. On je bio kralj, poslanik, vodio je za-jednicu ka dobru i napretku nebe-skom uputom, a neodgoj je liječio ili mogao da liječi silom. Šta se

p g j j j

desilo nakon njegove smrti, sku-pina individualno odgojenih je bila mala, pa je prevladala masa neodgojenih koje je samo sila spr-ječavala da pokažu svoj neodgoj, te željni vlasti i moći koju je imao Sulejman, Allah mu mir i spas da-

rovao, zapali su u šejtan-sku zamku sihra i vradž-bine, pa su i Sulejmanuto pripisali, što je Kur’anporekao: Sulejman nije bio nevjernik, šejtani supronevjerovali koji su lju-de sihru i magiji poduča-vali.

Zašto smo spomenu-li Sulejmana, Allah mumir i spas darovao? Da ukažemo na lakomostmase, neodgojene mase i njihovupohlepu za prolaznim. A s drugestrane, da će svaka zajednica koja se udalji od Allahovog užeta pro-pasti, a propast će biti ubrzana unedostatku odgoja i odgajatelja.Ovo nas poziva da pomnije raz-mislimo o odgoju, smjelije počne-mo sa individualnim odgajanjem,sebe i drugih. Ne dopustimo da nas odgaja politika, mediji, sa-punice, ulica... Potražimo odgoja tamo gdje ga ima, a tamo gdje bitrebao biti a manjka ga, pokušaj-

mo ga unaprijediti. A kada biramo predstavni-ke, predvodnike, vođe, političare, imame, uči-telje, odgajatelje, prijate-lje, neka nam odgoj bude smjernica i kriterij.

Odgojena osoba nećepraviti neugodnost sugo-vorniku, tako nas odgaja Poslanik, jer samo odgo-jena osoba daje prednost drugome, pazi na ugod-

nost, prijatnost i prava drugoga. Poslanik je i kao vođa pazio na pravo sugovornika, ravnajući svo-je potrebe spram potreba običnog građanina, a ne obratno kao što je to danas slučaj sa vlastodršcima i funkcionerima, koji su praška u usporedbi sa Poslanikom, Allah mu mir i spas darovao. Zato je i veličanstvena ova izjava Muham-meda, Allahovog poslanika: “Ne volim da pravim neugodnost mome sagovorniku.” – pa je ne zaboravimo.


Odgojena osoba neće praviti neugodnost sugovorniku,

tako nas odgaja Poslanik, jer

samo odgojena osoba daje prednost

drugome, pazi na ugodnost, prijatnost i

prava drugoga.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Dr. Salih b. Humejd

Medina: Abdulmuhsin b. Muhammed el-Kasim

Preveo i sažeo: Amir Durmić

Lijepo ponašanje iuzvišeni moral, vrlinesu koje “pričaju” sve

jezike svijeta a nasmiješenoi vedro lice uvijek pronala-zi put do ljudski srca i ra-stjeruje netrpeljivost. Mudarčovjek je onaj koji ljudima “govori” prvo svojim djelima,pa tek onda jezikom. Naša vjera obiluje uputama i smjer-nicama kako i na koji načinljudima praktično pokazatišta je to lijep moral. U ovomkontekstu, Poslanik, s.a.v.s.,izrekao je mnoge hadise:“Najpotpunije vjerovanje odsvih vjernika imaju oni čiji je moral naj-potpuniji” (Ebu Davud); “Ljude nećetepridobiti vašim imetcima, već nasmija-nim licem i lijepim ponašanjem.” (Tir-mizi); “Onaj ko želi da od Vatre budeudaljen i u Džennet uveden, neka smrtdočeka kao osoba koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan i neka prema drugima po-stupa onako kao voli da drugi postupajuprema njemu.” (Muslim). Međutim, ima-jući u vidu da se ljudi međusobno po mno-go čemu razlikuju, prema svakom od njih setreba odnositi onako kako je to njemu pri-mjereno i na način koji će za njega biti odgo-varajući. Ponekad ćemo neku osobu ukoritizbog određenog djela, a drugog čovjeka kojije učinio to isto, nećemo ukoriti. Zašto? Po-znato je da su intelektualne sposobnosti ljudirazličite i da svi oni nisu na istom nivo razu-mijevanja. Dakle, ljudi različito percipiraju

Preveo i sažeo: Semir Imamović

Ako znamo da na vrijednost dje-AAla utječe prostorni i vremenski AAfaktor, tj. njihova svetost, onda AAnam je jasno zašto je hadž jedno od najvrjr ednijih djela u islamu. Malo je djela u islamu koja povlače za sobom oprost svih grijeha i nagradu koja je, ni manje ni više, nego Džennet. Kao potvrdu tome navest ćemo riječi Alla-hovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: “Za ispravno obav-ljen hadž (hadž mebrur) nema druge nagrade osim Dženneta.” (Muslim).Kako i ne bi bio kada hadž sa svojom parolom, sadržanom u telbiji, predstav-lja srž islamskog vjerovanja i klonjenje od svih vidova širka. Osim toga, hadž u sebi nosi mnogobrojne pouke i kori-sti koje ćemo barem ukratko pokušati ovdje iznijeti. Odjeća koju hadžije nose jasno pokazuje da je islam vjera ravno-pravnosti, i da boja kože ili rasa čovje-ku neće biti od koristi kada sutra u istoj ovakvoj odjeći bude spušten u kabur, a zatim iz njega bude proživljen i stajao pred Gospodarom, čekajući konačnu presudu. Kod Allaha su najbolji oni koji Ga se najviše boje i koji Ga u toku ibadeta najviše spominju, kao što kaže Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao:

i razumijevaju stvari, pa to stal-no treba imati u vidu. Najljepšiprimjer najuzornijeg ponašanja prema drugima imamo u živo-topisu Poslanika Muhammeda,s.a.v.s., za koga je Uzvišeni rekao: Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim pu-tem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. (Et-Tevbe, 128.). .Iako je bio Allahov Poslanik,PPipak je radio i najobičnije stva-ri koje čine svi drugi ljudi. Odtih obaveza nije bježao niti ihje smatrao “ponižavajućim“ ’’ za sebe kao najboljeg čovjeka. Bri-nuo se o svojoj odjeći, muzao jeovce i bio na usluzi svojoj poro-dici. Govorio je: “Najbolji izme-

đu vas su oni koji najbolje postupaju prema svojim porodicama, a ja najbolje od svih vaspostupam prema svojoj porodici.’’ (Tirmi-zi). Nažalost, neki ljudi misle da su namr-gođeno lice, izdavanje naredbi i zabrana teizbjegavanje svakog vida lijepog razgovora sa svojom porodicom pokazatelji istinskemuškosti i snažne ličnosti, što je svakako očita zabluda. Poslanik, s.a.v.s., je lijepopostupao i prema nevjernicima, pa čak iprema onima koji su mu nanosili neprav-du. Onog dana kada je osobodio Mekku,svima je poručio: “Svako onaj ko uđe u kuću Ebu Sufjana takav je siguran. Sigur-ni su i oni koji zatvore vrata svojih kuća ioni koji odlože svoje oružje...’’ Zato braćo i sestre, drage i poštovane hadžije, uzmi-mo pouku iz života Miljenika, s.a.v.s., ipotrudimo se da u što većoj mjeri našeživote ukrasimo moralom i lijepim pona-

Islam je vjera uzornog i lijepog ponašanja

Škola hadža

Nažalost, neki ljudi misle da

su namrgođeno lice, izdavanje

naredbi i zabrana te

izbjegavanje svakog

vida lijepog razgovora sa svojom porodicom pokazatelji

istinske muškosti i

snažne ličnosti, što je svakako očita zabluda.

9

Kuds: Isma’il Nevahide

Ovo su trenuci u kojimvjerničkim srcima od-zvanja Allahov poziv

na hadždž kada kaže Uzvišeni:...i oglasi ljudima hadž! – do-laziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih. (El-Hadždž, 27.). Sa svih strana svijeta čuje se telbi-ja Allahovih robova koji dolazena ovaj veliki nesvakidašnji do-gađaj da posvjedoče svoju po-kornost i ljubav prema Allahu.Milioni muslimana dolaze na jedno mjesto, jednu dolinu da obave jedan od najboljih ibadeta i nauče lekcije o muslimanskom jedinstvu.Hadž briše grijehe koji su prethodili i ot-klanja siromaštvo. Kada je ‘Amr b. El-‘ ‘As, ‘radijallahu anhu, namjeravajući da primi islam uvjetouu vao da mu se oproste grijeoo si,Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, mu je rekao da islam, hidžra i hadž brišu grijehe kao što vatra uklanja hrđu. Kako da ne kada su hadžije Allahovi gosti koji kada Mu se odazovu On im oprosti. Zato se od hadžije zahtijeva maksimalni trud da ne čini prestupe kako bi njegov hadž bio mebrur i time zaslužio Džennet. Od hadžije se isto tako zahtijeva da se obavljajući hadž prisjeća da je tim stazama kročio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi

“Najbolji ljudi u svakom ibadetu jesu oni koji Allaha u njemu najviše spominju… pa je tako najbolji onaj ha-džija koji najviše Allaha spominje.” U njemu su lek-cije slijeđenja sunneta čak i onda kada mudrost toga ne možemo dokučiti, što se vidi iz poznate Omerove, radijallahu anhu, izreke dok je ljubio Hadžerul-esved.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome kaže: “Od mene preuzmite (na-učite) svoje obrede.” (Muslim). Allah to potvrđuje riječima: Ono što vam Poslanik da, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite (El-Hašr, 7.). Hadž nas uči i tevekkulu (osloncu na Allaha, dželle šanuhu). Sjetimo se života prvih stanovnika Mekke u pustinji bez vode i hrane. Dok činimo korake između Safe i Merve, pokušajmo razmišljati o ovim imanskim momentima, prije sve-ga o tome da onaj ko se istinski osloni na svoga Gospodara, neće biti ostav-ljen na cjedilu. Zar izviranje Zemzem vode nije bilo plod tevekkula? Stajanje na Arefatu opet je lekcija za sebe. On simbolizira jedinstvo muslimana koje nam je danas, itekako, potrebno. Na taj dan Allah se hvali Svojim robovima pred melekima. Tu je i osjećaj zadovolj-stva zbog uspjeha muslimana, koji nas u tim momentima posebno obuzima, a trebao bi nas pratiti i u našem svakod-nevnom životu. Kada bismo iz škole hadža naučili samo lekciju jedinstva, jednakosti, ravnopravnosti i bratstva, bilo bi više nego dovoljno.

ve sellem, i njegovi ashabi, teda njegovo ponašanje i nje-gov moral ne smiju oduda-rati od njihovog ponašanja imorala.Hadžije, a i ostali muslima-ni, iz ovog događaja morajunaučiti lekcije o islamskomjedinstvu koje, nažalost, većdugo ne postoji. PredislamskiArapi ustručavali su se od prolijevanja krvi svojih nepri-jatelja u svetim mjesecima, a danas muslimani ne poštujuni svetost mjeseca niti svetost

muslimanskog bratstva. Štavišej

, mnogiod njih za to očekuju i nagradu jer suprije toga prograsili svoju braću nevjer-nicima. Nemojmo zaboraviti da je islamtaj koji je pobratio ensarije i muhadžire,Evs i Hazredž, nikakve druge ideje netreba proturati kao parole našeg jedin-stva i zajedništva.Ovi sretni trenuci, hvala Allahu, još su ljepši nakon što je više stotina naših za-robljenika ponovo među svojim najdra-žim, na slobodi. Tim porodicama ovosu najbolji bajramski pokloni. Ta velika Allahova blagodat ne smije proći beznaše zahvale i iskrene dove da i hiljadedrugih zarobljenih muslimana ponovobudu na slobodi.

I oglasi ljudima hadž


Hadž nas uči i tevekkulu (osloncu na

Allaha, dželle šanuhu).

Sjetimo se života prvih stanovnika Mekke u

pustinji bez vode i hrane.

Hadžije, a i ostali

muslimani, iz ovog događaja moraju naučiti

lekcije o islamskom jedinstvu

koje, nažalost, već dugo ne

postoji.

10

PolumjesecLažni prijatelj bošnjačkog narodaPredrag Matvejević

P rofesor Predrag Matvejević u intervjuu, koji je objavljen u

Dnevnom avazu , 14. 10. 2011. go-dine, na veoma zanimljiv način je opisao nas Bošnjake. “Prošli put kada sam bio u BiH, vidio sam neke stvari koje bi mogao ispravi-ti reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić. Mislim da bi on, kada bi bio malo odrješitiji, mogao zaustaviti neke manifestacije koje kasnije kori-ste hrvatski i srpski nacionalisti. Mislim na vehabije... Oni dobiju malo para da izađu petkom. Ne treba to našim muslimanima”, re-kao je profesor Matvejević u spo-menutom intervjuu. Rijaset IZ u BiH je odmah reagirao. “Tvrdnja profesora Matvejevića da reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić tre-ba biti “malo odrešitiji” kako bi zaustavio “neke manifestacije”, vjerovatno da vehabije ne izlaze petkom kako bi hrvatski i srpski nacionalisti ostali mirni i kako bismo mi (vaši) muslimani mogli preživjeti, nije samo neočekiva-na nego je i vrlo opasna. Mnogi koji su do sada imali povjerenje u profesora Matvejevića, te mislili da ima ljudi koji znaju razlikovati istinu od laži, pravdu od krivde, onih ljudi koji su otporni na isla-mofobiju, nažalost ovakvim izjavama su duboko razočara-ni, i žao im je što je profesor Matvejević pristao, možda i nesvjesno, da bude žrtva opće antiislamske histerije”. Na reakcije Rijaseta profesor je sutradan u Avazu još jednom ponovio i malo dopunio svoje optužbe. “Vidio sam da oko džamija nekada ima manife-stacija koje prije nisam nikada vidio kod naših muslimana. Mislim na vehabijski pokret. Ja sam odrastao s muslimani-ma i mogu reći da sam dobar poznavalac islama na ovim prostorima. One scene koje sam vidio kod nekih džami-ja u Sarajevu koriste oni koji muslimanima Bošnjacima ne žele dobro”, kazao je profesor Matvejević. U čemu je opasno ovakvo javno nastupanje pro-fesora Predraga Matvejevića? Matvejeviću nije dovoljno što Bošnjaci, u njegovom slu-čaju, kako on kaže, vehabije

koje ponekada vidi u blizini na-ših džamija, poštuju Ustav ovezemlje, nisu počinili nikakvo kri-vično djelo niti su ugrozili biločiji život: Matvejević ide dalje,njemu to nije dovoljno, on hoćeda Bošnjaci koji su vehabije iznjegove priče izgledaju kao on, da vjeruju i prakticiraju islam onakokako on i njemu slični misle da jeispravno. Matvejević nikada nećekomentarisati način prakticiranja nekog bosanskog katolika ili pra-voslavca. Njemu i njemu sličnima važno je da se vodi računa koli-ko su muslimani privrženi svojojvjeri, odnosno za njega su pri-hvatljivi samo oni muslimani kojivole svog komšiju više od svojevjere, tj. koji se radi straha šta ćereći komšija odreknu privrženostiislamu. Matvejević voli Bošnjakekao što je Samir Nukić, of icirOružanih snaga BiH u Pazarićukoji je izdao naredbu zabrane ula-ska u kasarnu jednoj Bošnjakinji,koja nosi hidžab, sve dok ne ski-ne maramu koju nosi ispod kape,jer je ona, po njemu, stavljanjemmarame uvrijedila srpske i hrvat-ske pripadnike u Oružanim sna-gama BiH. E takve Bošnjake voliMatvejević i takvu Bosnu on želi.

Sabiha Tirić: U Konzumu u Vitezu nisu mi dali da radim jer nosim maramu

Vitez

U posljednje vrijeme u javnosti je ot-kriveno više slučajeva kršenja pra-

va muslimanki s maramom u sektoru zapošljavanja i javnog nastupa. Jedan od takvih primjera je slučaj jedne Boš-njakinje koja nosi hidžab iz Travnika, uposlenice Općinskog suda u Travniku, kojoj predsjednik ovog suda brani da u hidžabu dolazi na posao. Na adresu naše redakcije ovih dana prijavljen je još jedan slučaj iz Travnika. Naime, našoj redak-ciji javila se Sabiha Tirić, uposlenica ve-leprodajnog centra Konzum u Travniku. Sabiha Tirić je jedina uposlenica trav-ničkog Konzuma koja nosi hidžab. “Ne mogu više trpiti ono što doživljavam na poslu zbog svoga posla. Ljetos sam, kao ispomoć, zajedno sa drugim radnicama travničkog Konzuma poslana u Vitez na ispomoć. Šefica viteškog Konzuma Mi-rela me odmah drugi dan vratila u Trav-nik. Ništa mi nije rekla. Međutim, kada sam došla u Travnik otišla sam direktoru i pitala ga zašto sam samo ja vraćena iz Viteza. Direktor mi je rekao da sam vra-ćena zbog svoje marame, jer se navodno u Vitezu boje da svojom maramom ne izazovem incident. Rekla sam direkto-re da je to velika uvreda i nacionalistič-ki napad na mene i moju ličnost. On je samo slegao ramenima. Upitala sam ga, a kako je moguće da u Konzumu smeta moja marama a ne smetaju marame i ni-kabi drugih Bošnjakinja koje su kupci u Konzumu. Ni na to pitanje nisam dobila odgovor”, kaže nam Sabiha. Sabiha nam je još ispričala da zna dosta djevojaka koje nose hidžab u Travniku koje nisu mogle dobiti posao ili su dobile otkaz iz drugih trgovačkih kuća jer nose hidžab. Jasno je da ima dosta slučajeva kršenja prava mu-slimanki s maramom. Jedini razlog što u medijima nema više ovakvih vijesti jeste šutnja ugroženih muslimanki koje nose hidžabe. Nadamo se da došlo vrijeme da se ovaj problem konačno počne rješavati.


11

Sud za drugostepeno oslobađanje srpskih ratnih zločinaca

Politička ekonomija sa armijom uposlenika

Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH, po-

ništilo je prvostepenu presudu zlo-čincima Zoranu Babiću, Miloradu Škrbića, Dušanu Jankoviću i Želj-ku Stojniću. Svi oni su prethodno osuđeni za zločin nad Bošnjacima koje su strijeljali na Korićanskim stijenama. I ne samo da im je uki-nuta presuda, ukinut im je i pritvor i oni su postali potpuno slobodni ljudi uz na-javu novog suđenja. Poseban apsurd je to što su presuda i pri-tvor ukinuti Dušanu Jankoviću koji se od 21. decembra prošle godine nalazi u bje-gstvu. Čovjek će ko-motno moći reći sada da je bio u pravu što je pobjegao. Svjedo-ci koji su svjedočili

u ovom slučaju su šokirani. Oni već na prijedorskim ulicama su-sreću spomenute zločince. Treba napomenuti da su spomenuti zlo-činci osuđeni na osnovu priznanja i svjedočenja drugih srpskih uče-snika u ovom zločinu. Porodice bošnjačkih žrtava su šokirane i zabrinute ponašanjem Suda BiH.

Sud BiH

SDA

P olitičke stranke u BiH vole se hvaliti kako su njiho-

vi motivi bavljenja politikom briga za ž ivot građana i do-brobit i naše zemlje. O razlo-zima bavljenja polit ikom i po svaku cijenu ostanka u vlast i SDA polit ičara progovorio je ovih dana njen predjsednik Sulejman Tihić na sjednici Glavnog odbora ove stranke kada je izja-vio sljedeće:“Znam da ima primjed-bi na koa lici-ju s SDP-om. A li mi smo mogli birat i između njih i l i opozicije.

Pa, da smo otišl i u opoziciju,tri-čet iri hi ljade naših lju-di osta lo bi bez posla”. OvuTihićevu iskrenost ne treba komentarisat i, ona je i previ-še ja sna. Naravno, nije jedina SDA stranka koja prvenstve-no brine o hi ljadama svojihuhljebljenih uposlenika. Idruge polit ičke part ije imajuiste motive i polit ičke ciljeve.

Elmedinine šerijatske igre bez granica

Ludi polumjesec

Ima Bosanaca i Hercegovaca koji su spre-

mni za lični interes izreći svaku vrstu optužbe na ra-čun vlastite zemlje, svoga naroda i vjere. Posljednji takav slučaj zabilježen je u Velikoj Britaniji gdje izvje-sna Elma Medini, držav-ljanka BiH u žaru borbe za opstanak u Britaniji izre-kla do sada najoriginalni-je optužbe na račun BiH. Naime, Elmedina Medini je kao argument za opsta-nak u Britaniji navela da bi joj u slučaju deportacije u BiH bio život ugrožen, jer “zajednica iz koje ona dolazi živi po striktnim islamskim običajima, da žene nose veo i sve je u skladu sa šerijatskim zakonom”. Ona tvrdi da bi u BiH mogla postati meta napada zbog načina života koji je usvojila na Zapadu. Britanske vlasti su joj dale rok, međutim, Medini se boji da neće uspjeti da za tako kratko vrijeme dokaže svoje tvrdnje. Zaista nas ima svakakvih. Ovo ne bi smi-slio ni Dževad Galijašević. Galijašević nije Elmedini ni do koljena.


12

44 eksperta za razvrat

U Sarajevu promovirani magistri pederizma

U prostorijama Centra za in-terdisciplinarne postdi-

plomske studije Univerziteta u Sarajevu prošli petak su promo-virana 44 magistra/ice druge ge-neracije magistarskog programa Gender/Rodne studije (studije koje izučavaju historijat pederiz-ma i zalažu se za istospolne bra-kove i usvajanje djece od strane pedera i pederica/lezbejki). Na ceremoniji dodjele diploma, pri-sutnima su se obratili direktor Centra za interdisciplinarne pos-tdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu Samir Osmančević, amabasador Kraljevine Švedske u BiH Bosse Hedberg, prvi sekre-tar Ambasade Republike Italije u BiH Stefano Stucci, zamje-nica direktorice magistarskog programa Gender/Rodne stu-dije Jasna Bakšić-Muftić, član Vijeća postdiplomskog studija Evropske studije Zdravko Grebo, predstavnice studentskih grupa i član Upravnog odbora Alumni Asocijacije Centra za interdisci-plinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu (ACIPS) Ardian Adžanela.U Sarajevu su tako magistarsko zvanje stekla 44 eksperta za pe-derluk, pa možemo zamisliti ko-liko njih 44 treba da proizvedu diplomiranih pederista, koji će postati armija za preodgajanje našeg prirodnog poretka i tra-dicije. Realizaciju magistarskog programa Rodne studije f inansij-ski su pomogli Švedska vlada pu-tem Švedske agencije za međuna-rodni razvoj i saradnju (Sida)... Pravo ime za pravu nauku! ...Jer je pederluk upravo uzrok Side, tj. Aidsa.

Nakon što se ministar Suljagićposlužio krivičnim djelom taj-

nog snimanja i neovlaštenog pri-sluškivanja i najavio smjenu direk-tora Osnovne muzičke škole Ilidža Mehmeda Bajraktarevića, otvorenim pitanjem javnom tužiocu reagirao je Saffov kolumnista Fatmir Alispahić. U nastavku slijedi otvoreno pitanje Fatmira Alispahića koje je poslato 7. oktobra, pod naslovom - Da li će Tužilaštvo podržati krivično djelo? S obzirom da je u Krivičnom zako-nu BiH (Član 147a) tajno snimanje

j

definirano kao krivično djelo, de-mokratska javnost očekuje da javni tužilac naloži istragu protiv ministra Emira Suljagića, koji se poslužio tim krivičnim djelom za diskriminaciju direktora JU Osnovne muzičke škole Ilidža doc. prof. Mehmeda Bajrak-tarevića. Svako korištenje materijala koji je snimljen kriminalnim putem, prisluškivanjem, bez znanja i odobre-nja osobe koja se snima, ima značenje saučesništva u izvršenju tog krivič-nog djela. Onaj ko je kupio ukradenu robu, uz znanje da je ta roba ukra-dena, takođe je krivično odgovoran kao i onaj koji je tu robu ukrao! To znači da je korištenje snimka i tran-skripta govora profesora Bajraktare-vića takođe krivično djelo kao i kri-minalno snimanje tog govora. U tom smislu, očekuje se da javni tužilac naloži istragu protiv medija, kao što su Federalna televizija i list Oslobo-đenje, koji su se poslužili krivičnim

djelom, a koji su bili dužni znati da ne smiju plasirati materijal do kojeg se došlo kriminalnim putem. Takav materijal ne može biti osnova ni za kakve pravne posljedice i zaključke,pa ni za smjenu direktora Bajrakta-revića! Činjenica da je Federalna tv p j j

objavila dio tajnog snimka, a Oslo-bođenje cijeli transkript govora, te da je ministar Suljagić javno i zvanično“zatražio kompletnu audiosnimkuBajraktarevićevog govora na sjedni-ci Nastavničkog vijeća”, nedvojbeno,bez imalo sumnje, sve njih stavlja ukontekst krivične odgovornosti. Akonadležno Tužilaštvo bude ignoriraloovaj slučaj, to će biti opasni signal da pravosuđe ove zemlje podržava či-njene krivičnih djela u cilju povredeprivatnosti, prisluškivanja, uhođe-nja i progona nepodobnih građana.Ravno prije deset godina Tužilaštvoje odbilo reagirati u slučaju tzv. afere“Hakeri”, kada su se SDP-ovi funkci-oneri na sličan način javno poslužilijednom privatnom e-mail prepiskom,pa nam se 2002. godine dogodila ne-zakonita ekstradikcija bh. državljana na Guantanamo, kao i mnogi monti-rani procesi koji su bacili sumnju na neovisnost pravosuđa, te dugoročnodestabilizirali demokratski poredak.Slučaj progona profesora Bajraktare-vića, na bazi krivičnog djela koje jepočinjeno nad njegovim građanskimpravima, veliki je ispit za neovisnostpravosuđa i za institucije civilnog društva.”

Nakon otvorenog pisma Saffovog kulumniste


Zatvor za ministra Suljagića

13

N ema skoro nijednog dana a da u nekom od domaćih me-

dija, prije svega ateističkih sara-jevskih medija, ne osvane barem jedna nova optužba na račun re-isa dr. Mustafe ef. Cerića. Reis Cerić je spomenutim medijima uvijek nešto kriv. Nije važno da li se optužbe odnose na bosan-skohercegovačke društveno-poli-tičke prilike ili su u pitanju neke globalne optužbe. Posljednje op-tužbe i prozivanja reisa Cerića jer se ne oglašava o pogibiji libijskog diktatora Muamera Gadif ija, ukazuju da neko sa nekog mjesta uporno diktitira da se što više gomilaju optužbe na račun reisa. Kako drukčije tumačiti, napri-mjer, pisanje kolumniste sarajev-skog Oslobođenja, Josipa Vričke koji se pored toliko drugih važ-nih tema u svojoj najnovijoj ko-lumni obrušio na reisa Cerića što se ne oglašava o ubistvu Muamera Gadafija. Nikako ne kontamo zašto je jednom Josipu Vričku toliko važna ta tema. Sve smrdi na to da je Vričko takvu kolumnu morao napisati. Ima tu još dosta nelogičnosti.

Reis mora biti kriv za sve!

Novi medijski pravci i prioriteti u BiH


Medžlis IZ-e Sanski Most podijelio 9.700 KM u vidu stipendija za studente i učenike

Sanski Most

Na osnovu konkursa koji je od stra-ne IO Medžlisa IZ-e Sanski Most

raspisan 27.09.2011. godine izvršena je dodjela stipendija učenicima i stu-denatima. Ukupan iznos podijeljenihstipendija je 9.700 KM. Medžlis IZ-e

Sanski Most pokazao je visok stepenodgovornosti prema potrebama našebudućnosti, ulaganje u učenike i stu-dente je najbolja briga za našu buduć-nost. Čestitamo Medžlisu IZ

j j j gj-e Sanski

Most na ovoj važnoj aktivnosti.

Foto islamnetaU Sarajevu i konji traže komad hljeba po kontejnerima

14

Šta je knjiga “Poslanik”

Aktuelno

Piše: Ezher Beganović

Nakon što je prije dvade-setak dana u listu Pre-porod objavljen tekst Ša-d

hsene Đulović o knjizi “Poslanik”,iranskog autora Kadera Abdolaha,ova tema sve više zaokuplja pažnjudomaće javnosti. Šahsena Đulović

p j p j

je iznijela ozbiljne kritike na računspomenute knjige i njenog autora.Pritisnuti uza zid brojnim reakci-jama i ozbiljnim optužbama, bo-sanskohercegovački izdavač sporneknjige “Poslanik”, izdavačka kuća Buybook oštro odbacuje sve optuž-be i krivicu prebacuju na Šahsenu

y j p

Đulović, Preporod i sve one koji sudizrekli bilo kakvu optužbu na računknjige “Poslanik”. Jedna od optužbikojom Buybook gađa svoje kritičareje da niko nije pročitao knjigu “Po-slanik” i da su sve kritike izrečenena osnovu radikalnih i neispravnihčitanja odlomaka ove knjige. S ob-zirom da smo odlučili da se uključi-mo i damo svoj doprinos saznavanjuistine o navedenoj temi, prvo smokupili i pročitali knjigu “Poslanik”.Međutim, prije analize pročitaneknjige, da se nakratko osvrnemo na neiskrene stavove izdavačke kućeBuybook.

Ipak je sve izmišljotina

Pritisnut jakim argumentima iozbiljnim optužbama, te svjestan činjenice da bi domaća javnost mogla početi dizati svoj glas pro-tiv sporne knjige i da bi Bošnjaci kao najbrojniji kupci Buybookovih knjiga mogli početi bojkotovati ovu izdavačku kuću, Damir Uzu-nović, jedan od vlasnika izdavačke kuće Buybook cijelu je priču okre-nuo u smjeru da je knjiga temeljena na izmišljenim pričama, tj. da su te izmišljene priče književ-na forma a nikako iskrena uvreda poslanika Muha-mmeda. “Roman ‘Posla-nik’, autora Kadera Ab-dolaha kojeg je objavila izdavačka kuća Buybook iz Sarajeva, u aprilu 2010. godine, dakle prije godi-nu i po dana, a kako je to i sam autor rekao a mi na koricama knjige istakli, je književna f ikcija, dakle izmišljena priča... Dakle, ovo nije studija o posla-niku Muhammedu, niti njegova biografija, ovo je roman, i to izmišljeni i to piše na koricama jer je tako zahtijevao autor ovoga romana.”. Među-tim, upravo prije godinu i po dana, u želji da što bolje izreklamira i proda knjigu “Poslanik”, Damir Uzunović je pričao drugu priču. “Poslanik je knji-ževno djelo, može tu biti različitih čitanja, knji-ževnih ali i radikalnih. Ipak, ne vjerujem da se u ovoj knjizi mogu pronaći razlozi za bilo kakve radi-kalne reakcije. Sve činjenice u knji-zi su rezultat istraživanja, poručio je Uzunović”. Drugo, nije istina da na koricama piše da je knjiga “Po-slanik”, kako kaže Uzunović, knji-ževna f ikcija, dakle izmišljena pri-ča. Na koricama sporne knjige Ka-dera Abdolaha piše: “Iako su priče i događaji iz ‘Poslanika’ temeljene na historijskim činjenicama, sve se

Crna knjiga Crna knjiga islamofobizmaislamofobizma


može čitati prema književnim uzu-sima”. Dakle sve priče su temelje-ne na historijskim, što bi se reklo, tačnim a ne izmišljenim činjenica-ma. Doduše, izdavač je napisao da čitaoc ako hoće može to čitati i na drugi način. Da su na korici napi-sali da su priče o poslaniku Muha-mmedu izmišljene ne bi prodali ni-jedan primjerak. A koje su to i čije su to historijske činjenice o kojima piše Kader Abdolah i na kakvim se to historijskim činjenicama te-melji istraživanje o kojem govori

Damir Uzunović a koja jeproveo Kader Abdolah?Odgovor na to pitanjedaju Damir Uzunović iKader Abdolah. Zamjera-jući Šahseni Đulović što

j

je navodno iz konteksta vadila uvrede na računposlanika Muhammeda,Damir Uzunović kaže:“Njih ne izgovaraju ni au-tor, ni hroničar Zejd već ih prema šiitskim izvori-ma izgovaraju historijske ličnosti”. Također, Kader Abdolah se u intervjuu za www.zurnal.info hvali da je pripremajući se za pisanje knjige “Poslanik”pročitao sve knjige o po-slaniku Muhammedukoje su se pojavile u po-sljednjih hiljadu godina.“Koristio sam činjeniceiz persijske historije kojeostali dio svijeta ne zna.One se mogu naći samo ustaroj šiitskoj literaturi”,ispričao je u spomenutom

intervjuu Kader Abdolah. Dakle,šiizam i isključivo šiizam je temeljKaderove knjige.

Motiv za pisanje knjige “Poslanik”

Zašto je Kader Abdolah napisaoovu knjigu? Ko god pročita knjiguvidjet će da je ona kao književnodjelo apsolutno bezvrijedna. Čak

j j j

i djeca u osnovnim školama pišubolje književne tekstove nego što jeknjiga “Poslanik”. Naravno, Kader

Knjiga Kadera Abdolaha je prepuna smišljenih i veoma podlih podvala i uvreda na poslanika Muhammeda, a.s., i islam. Ova knjiga je klasično propagandističko štivo, namijenjeno islamofobičnom evropskom tržištu koje rado kupuje i čita knjige kao što je Abdolahova knjiga “Poslanik”. Vjerujemo da su ovu knjigu u BiH kupili i pročitali samo oni ljudi koji sa Kaderom Abdolahom dijele titoistička ideološka uvjerenja

S jasnim motivima da

baš on Zapadu približi islam i

njegovu kulturu, s titoističkim pogledima na islam i

muslimane, te uz pomoć isključivo

šiitskih izvora Kader Abdolah

je natrpao svoju knjigu “Poslanik” velikim i sramnim uvredama

na poslanika Muhammeda,

a.s., Allaha, dž. š., Kur’an.

15 28. oktobar - 1. zu-l-hidždže

Abdolah se nije ni trudio da ova knjiga ima prvenstvenu književnu vrijednost. Znao je on da mu zbog toga niko ne bi kupio knjigu. Pisati o poslaniku Muhammedu i islamu je danas na Zapadu veoma isplativ posao. Naročito kada se o spomenu-tim temama piše na uvredljiv način. A zašto je Kader Abdolah napisao knjigu “Poslanik” govori prevodi-lac ovog djela Goran Sarić, također suvlasnik izdavačke kuće Buybook. “U namjeri da u ovoj ludoj atmos-feri podvajanja i netrpeljivosti, sve sličnijoj ‘sudaru svjetova’, Za-padu približi islam i njegovu kul-turu, ovaj ugledni holandski pisac iranskog porijekla je na književni način obradio život poslanika Mu-hammeda”. Sada kada smo saznali motiv pisanja knjige “Poslanik” da vidimo zašto je ova knjiga prepuna uvreda na račun poslanika Mu-hammeda, Allaha, dž.š., Kur’an, i druge vrijednosti islama? Odgovor se nalazi u ličnim osjećanjima au-tora prema poslaniku Muhamme-du. Kader Abdolah ne krije da ima veoma negativan lični stav prema Muhammedu, a.s., i islamu. U in-tervjuu za portal Žurnal, Kader Abdolah ovako govori o poslaniku Muhammedu: “Za vrijeme čitanja Kur’ana prepoznao sam ga kao

čovjeka, kao pjesnika, kaotrgovca, kao ljubavnika,kao oca, kao ženskaroša,ljubitelja mladih žena alii Muhammeda kao vođu,tiranina, koji je mnogološih stvari učinio”. Na istom mjestu Kader Ab-dolah govori o islamui svojim vjerovanjima:“Islam je jedan dio mog identiteta. Moj otac jebio vjernik, kao i moja majka. Odrastao sam ukući imama. Džamija jebila dio naše kuće. Odmoje 14 godine nisamviše imao dodira sa is-lamom, okrenuo sam seljevičarskoj ideji. Voliosam Tita, bio je moj simbol i jošuvijek je”.

Kaderova verzija islama

S jasnim motivima da baš onZapadu približi islam i njegovukulturu, s titoističkim pogledima na islam i muslimane, te uz pomoćisključivo šiitskih izvora Kader Ab-dolah je natrpao svoju knjigu “Po-slanik” velikim i sramnim uvre-dama na poslanika Muhammeda,a.s., Allaha, dž.š., Kur’an, itd.

Izdavač knjige “Poslan-ik” ističe da je ova knjiga samo obično književno štivo. Međutim, to uopće nije tako. Evo jasnog do-kaza da je knjiga “Po-slanik” najveća moguća smišljena uvreda na Mu-hammeda, a.s., i islam. To je autor uradio očigledno, besramno je Zapadu po-nudio svoju verziju islama i islamske kulture i na taj način dao osnovu brojnim naivnim čitaocima ove knjige da povjeruju da je Muhammed, a.s., bio jedan obični ženskaroš, ljubavnik i ljubitelj mladih žena u šta i sam Kader

Abdolah vjeruje, kao što je reko u intervjuu za portal Žurnal prošle godine. “Za vrijeme čitanja Kur’ana prepoznao sam ga kao čovjeka, kao pjesnika, kao trgovca, kao ljubavni-ka, kao oca, kao ženskaroša, ljubi-telja mladih žena ali i Muhammeda kao vođu, tiranina, koji je mnogo loših stvari učinio“). I sam prevodi-lac knjige “Poslanik”, Goran Sarić je nakon čitanja i prevođenja ove knjige povjerovao Kaderu Abdolahu da je Muhammed, a.s., imao nave-dene nemoralne osobine: “Meni se

Kader Abdolah, kroz brojne

likove iz šiitske historije o

islamu, iznosi sumnje o

islamu a onda na citirani način i na

mnogo mjesta, kroz priznanja Poslanikovog

posinka i desne ruke Zejda ibn

Salisa daje odgovore,

tj. potvrđuje sumnje na

islam.


roman dopao prije svega zato što sam u njemu poslanika Muhamm-eda prepoznao kao živog čovjeka, osobu od krvi i mesa. Čovjeka sa svim svojim dilemama, vrlinama i manama. Tu je Poslanik, kako, uostalom, tvrde i mnogi istorijski izvori – i ratnik, i ljubavnik”, kaže za portal Depo prevodilac Goran Sarić. Dakle, vrhunac iznošenja uvreda na Muhammeda, a.s., Kad-er iznosi na 227. stranici gdje piše priču Zejda ibn Salisa (Zejda ibn Salisa ili Zejd ibn Harise je u Kad-erovoj knjizi lik od autoriteta, lik kojem čitalac treba vjerovati. S obzirom da je bio posinak i stalni pratilac poslanika Muhammeda, njegova desna ruka i da je bio upućen u skoro sve tajne njegovog života, Kader Abdolah se koristi ovim likom da kod čitaoca pojača osjećaj vjerodostojnosti i njegovu (svoju) verziju priče o islamu, po-slaniku Muhammedu, Kur’anu i Allahu, dž.š.), o životu Muham-meda, a.s., u Medini. “U Medini je Muhammed počeo novi život. Umrla Hatidža, Mekka daleko, a u ovom gradu ne samo da je prihvaćen kao pravi Poslanik, nego i kao vođa arapskih plemena. Pred Muham-edom su se otvarala sve nova i nova vrata zemaljskog dženeta. Ebu Bek-rova devetogodišnja kći mu nije bila potrebna kao žena, jer su mu se mlade, nježne žene Medine same nudile. ‘Poslaniče! Uzmi me! Blago-slovi me!’ I Muhamed bi ih blagosl-ovio. Uvijek je ostao vjeran Hatidži, ali je sad bio sasvim očaran mlad-im ženama. Toliko je u tome išao daleko da ga je sam Allah šćepao za kragnu i povikao: ‘Muhamede! Dos-ta je’. Na stranici 229 Zejd govori o svojoj ženi Suadi: “Suada više nije mislila na mene, nego na Muhame-da. Željela da je obožava Poslanik, a ne njegov sluga. Jednog je dana gola stajala u velikom bakrenom teknetu i kupala se nasred avlije pred kućom. U tom je trenutku neočekivano ušao Muhamed. Pogled mu pade na Suadu u njenoj punoj ljepoti. Stajao sam za pendžerom i vidio Muham-eda. Zatvorio je oči i rekao: ‘Neka je slava Allahu zbog tolike ljepote koju je stvorio’. Suada je to čula i od tog trenutka više nije spavala kraj mene. Znala je da je Muhamed želi”.

Knjiga puna sumnji

Osim ovih očiglednih i skan-daloznih uvreda Kader Abdolah kroz lik i pripovijedanje Zejda

ibn Salisa stalno muti vodu i na najgori mogući način vrijeđa Mu-hammeda, a.s., te kod čitaoca iza-ziva sumnju da je Kur’an, ustvari, Muhammedova knjiga proznih tekstova a ne Allahova objava. U nastavku slijede citati koje sa ve-likim gađenjem i strahom preno-simo. “A ja Zejd, bijah njegova jedina veza sa spoljnim svijetom. U međuvremenu je Muhamed omršavio. Slabo je jeo i opadala mu je kosa. Svuda na podu njegove vlasi. Bio je ljut na Allaha. Bio u svađi sa Allahom”.

“Za mojeg hrvanja s tekstovi-ma iz Kur’ana otkrio sam nešto neobično. Muhamed je umio da smisli moćne rečenice i čovjeka bi prošla jeza od njegovih riječi. Ali, njegov način razmišljanja je bio haotičan. Nije umio da unese strukturu u kazivanja. U Kur’anu sam to ja uradio. Muhamed nije znao hronološki misliti. Stalno je skakao s teme na temu. To mi je olakšalo posao. Niko nije imao pojma o mom načinu rada”. Samo na jednom mjestu Kader Abdolah piše da Zejd kaže da je Kur’an


od Allaha, ali odmah u sljedećoj rečenici navodi da i nije baš sve od Allaha, da u Kur’anu ima dosta Zejdovog autorskog djela, kao što na 17. stranici piše. “Kur’an je od Allaha. Poredak, naslovi i tačke su moji, Zejda hroničara. S novim Kur’anom u ruci i sav lagan od sreće, Osman utrnu lampu i reče: “Zejde! Ovo je dovoljno! Ostatak uništi”... Osman izvuče mač iz korice i položi ga na knjigu. ‘Ovo je Kuran!’ Niko se nije usudio ni da zucne”.

Knjiga, odnosno priče u knjizi “Poslanik” koncipirane su na način da više priča obrađuje temu u ko-joj Zejdovi sagovornici na najgori način govore o poslaniku Mu-hammedu a onda slijedi Zejdova ispovijest koja se naslanja na pre-thodne priče i na određeni način potvrđuje osnov za sumnju da je Muhammed, a.s., govorio istinu. Primjer za to je kada Zejd pripovi-jeda razgovor sa pjesnikom Ašom koji govori da je Muhammed, a.s., “lagao, puno je lagao i vjerovao sopstvenim lažima... Da li je dois-ta vjerovao da je Poslanik? Da su mu svi ti tekstovi zaista dolazili odozgo? Ovdje je teško odgovori-ti na to pitanje. To ostaje tajna i čini ga zagonetnim”. Nakon nave-denih sumnjih pjesnika Aše, neko-liko stranica dalje, Kader Abdolah kroz lik, tj. priznanje Zejda ibn Salisa odgovara na Ašove sumnje i svojim čitaocima nudi odgovor. Stranica 147.: “Ja, Zejd, sakupih Muhamedove misli i tako sastavih čudesnu knjigu Kur’an. A Osman je primorao čitav svijet da dobro prouči”. Na ovaj način, kroz cije-lu knjigu, Kader Abdolah, kroz brojne likove iz šiitske historije o islamu, iznosi sumnje o islamu a onda na citirani način i na mnogo mjesta, kroz priznanja Poslaniko-vog posinka i desne ruke Zejda ibn Salisa daje odgovore, tj. potvrđuje sumnje na islam. Evo još jednog takvog, Zejdovog potvrđivanja sumnji da je Kur’an Muhamme-dova knjiga tekstova i citata: “On je bio jedan od prvih sljedbenika koji je veoma duboko tumačio Muhamedove tekstove. Muhamed lično nije znao svoje citate valjano izgovoriti, nije imao povjerenja u vl astito pamćenje, brzao je iz rečenice u rečenicu”.

Knjiga “Poslanik” je prepuna smišljenih i veoma podlih podvala i uvreda na poslanika Muhamm-eda, a.s., i islam. Ova knjiga je

klasično propagandističko štivo, namijenjeno islamofobičnom ev-ropskom tržištu koje rado kupuje i čita knjige kao što je Abdolahova knjiga “Poslanik”. Vjerujemo da su ovu knjigu u BiH kupili i pročitali samo oni ljudi koji sa Kaderom Ab-dolahom dijele titoistička ideološka uvjerenja. Uostalom, zato do sada i nije bilo reakcija na ovu knjigu. Očito je Šahsena Đulović prva svjesna muslimanka u BiH koja je imala priliku čitati ovu knjigu i odmah je, s pravom, reagirala. Da nismo morali ni mi je ne bismo ku-pili i pročitali. Ostaje nam samo da žalimo vremena koje smo proveli u čitanju i novca koji smo izdvojili za kupovinu knjige Tititnog sljed-benika iz Irana, Kadera Abdolaha.

Kaderov “Poslanik” je u svakom smislu iskrivljena slika o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, njegov-om moralu i ljudskim kvalitetima. Ko želi upoznati njegovu pravu sliku, neka čita Kur’an ( jer ti si, zaista najljepše ćudi, El-Kalem, 4.), njegovu ličnu životnu bigo-

Šiitska verzija “Poslanika”

Osim uvredljivog sadržaja u knjizi se jasno može razaznati šiitska pri-strasnost prema slavnoj historiji islama. Znamo da sljedbenici šiizma

imaju najgore mišljenje o prvoj trojici halifa, Ebu Bekru, Omeru i Osma-nu. Za njih je Alija, r.a., jedino svjetlo. Na 122. stranici Kader Abdolah ovako piše o halifama Omeru, Osmanu i Aliji, r.a.: “Alija je bio drugačiji od Omera i Osmana. Oni su bili vođe, sa svim lukavstvima i prljavim rabotama koje idu uz to. Živjeli su kao kraljevi dok su stajali na čelu no-vog Islamskog carstva. A Alija je uvijek živio jednostavno. Ostao da živi u svojoj kući. Bio pošten i čist...”. Na drugom mjestu, Kader kroz lik Zejda ovako piše o Ebu Bekru, Omeru i Osmanu: “Oni su učinili Muhameda nedodirljivim. Pripisali su mu osobine koje nije imao”.

rafiju, koja obiluje fascinirajućim primjerima pravednosti, pobožnosti, ljubavi prema Allahu, dželle šanuhu, požrtvovanosti za istinu, samilosti prema drugima, darežljivosti i skrom-nosti, svjedočenja njegovih ashaba, od kojih posebno izdvajamo ono Ebu-Hurejrino: “Nisam vidio nikoga i ništa ljepše od Poslanika, sallallhu alejhi ve sellem. U njegovim očima (u drugoj verziji: na njegovom čelu), plovilo je Sunce” (Ahmed, Tirmizi, Ibn-Hibban), i ono od Enesa ibn Ma-lika, radijallahu anhu: “Poslanik, sal-lallahu alejhi ve sellem, je bio najbolji, najdarežljiviji i najhrabriji čovjek.” (Buharija), kao i svjedočanstva velik-og broja zapadnih autora, mislilaca, historičara i fi lozofa, koji su o Po-slaniku kazali najljepše riječi, kojima je ikada iko opisan. Na kraju, 1/6 (oko milijardu) cjelokupne svjetske populacije poštuju lik i djelo poslan-ika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ponosno slijedi njegov put, i vjeruje u njegovo poslanstvo, što je najbolja praktična potvrda navede-nog kura’nskog ajeta i hadisa.

18

Borba za opstanak

Kolumna

Kako ubijediti javnost da zahtjev za bošnjačkom jednakopravnošću nije nikakav ekstremizam, jer je normalno da tamo gdje su Bošnjaci u većini bude i većina Bošnjaka u vlasti, a da je pravi, čistokrvni ekstremizam upravo u tzv. Bošnjacima koji za račun velikosrba i velikohrvata diskriminiraju bošnjački narod, jer ga ubjeđuju kako je bosanstvo u antibošnjaštvu, a tolerancija u antiislamizmu!?

Piše: Fatmir Alispahić

Kako mogu biti protiv, akoKKnisam za, i obratno? GlavniKKproblem demokratske retar-KKdiranosti je u toj isključivosti koja odnas traži da budemo ili crni ili bijeli. Tu nema nijansi i razumijevanja okolnostizbog kojih je u jednom vremenu bilo važno kritikovati Aliju Izetbegovića, a u drugom braniti njegovo djelo. Beznijansi nemoguće je razumjeti pojave koje nisu uvijek posve nakaradne iliposve izvanredne. Tome se treba učiti,kako bismo sa rezervom i analitično-šću uzimali informacije koje nas okru-žuju, i kako bismo što manje lutali urazumijevanju stvarnosti. Jer, oni koji se prepuste smutnji, pa predaju razummedijskoj stihiji, začas se mogu probu-diti među tzv. libijskim pobunjenici-ma koji se iživljavaju nad polumrtvimGadafi jem - vođom koji je 1969. svr-gnuo zapadne krpelje, izgradio Libiju,a libijskom građaninu dao nacionalnodostojanstvo.

Divlji komunizam

Gadafi jev režim, recimo, nije biodemokratski, višestranački, ali je bioljudskiji od svakog zapadnog režima,jer je svaki Libijac imao više socijalnog

dostojanstva nego svaki Evroplja-nin. Isto važi za Kubu pod čizmom Fidela Kastra. Ne govorimo ovdje o Gadafi jevom partnerstvu sa Milo-ševićevom Srbijom, ili o Kastrovom komunizmu, već o socijalnom raha-tluku običnog čovjeka. Zapad može mačku o rep objesiti svoje navodne slobode, u kojima izrabljivanje čovjeka ima robovlasničke dimenzije. A u ime tog zapadnog ro-bovlasništva uništena je socijalna stabilnost Iraka i Libije. Uništene su i stoti-ne hiljada života, ubistvom ili doživotnom traumom. Na sličan način funkcioni-ra islamofobija kod onih Bošnjaka koje su dejton-ski mediji nabijedili kako je problem u islamu, a ne u velikosrpskom i veli-kohrvatskom šovinizmu. Sa istom strašću sa kojom libijska rulja štapom silu-je polumrtvog oca nacije, u znak zahvalnosti za sve što ima, a u znak podrške svemu što neće imati, e sa tom istom strašću bošnjač-ki islamofobi i kompleksaši progone hrastove bošnjač-kog identiteta. ...Kao da će taj susjedni, zločinački šovinizam prema Bošnjaci-ma, biti pitomiji ako Boš-njaci prestanu biti Bošnjaci tako što će prestati biti mu-slimani, e kako bi postali ništa. A tjerati nekoga da bude niko, i tjerati nešto da bude ništa, zapravo je zasmrtni, genocidni za-htjev za nestankom. Libij-ski narod još ne razumije kako je ubijanje Gadafi ja bilo ubija-nje libijskog uzdizanja pred starim i novim kolonizatorima, pred kojima libijski čovjek može biti isključivo - ništa. Simbol tog uzdizanja bio je Gadafi , i ta istina se ne može redi-zajnirati, jer o njoj svjedoče libijski univerziteti, bolnice, aerodromi, au-to-putevi, kao i fi n standard libijskog

građanina. Srozavanje svega toga na nivo imperijalističke gramzivostimože voditi jedino pretvaranju libij-skog čovjeka u zapadnog roba, kakav je bio do 1969. godine. Bošnjačkikompleksaši nemaju pameti da shva-te kako se ravnopravnost sa Srbima

i Hrvatima može ostvaritisamo preko insistiranja na svome identitetu i integri-tetu, a nikako na negiranjusebe. To što s-h šovinistiaplaudiraju Enveru Kazazuili Hadžemu Hajdarevićudok izmišljaju “bošnjačkinacizam” i optužuju Boš-njake da razbijaju BiH, istoje kao kad NATO-gusariinstruiraju glupave pobu-njenike da ubiju Gadafi ja i svoja naftna polja predajutuđinima. Tako publika na koridi bodri bikove, jer jebik samo hajvan koji uve-seljava ljudsku rulju. Za Borisa Dežulovića ili Petra Lukovića jedan Enver iliHadžem bivaju tek pro-vincijalci koji blaćenjemBošnjaka nastoje obveselitisvoje srpske i hrvatske ido-le, u vječnoj frustriranostišto se ne rodiše kao Borisi kao Petar. Naravno da ćeu medijima pod kontroloms-h šovinista prednost ima-ti bošnjački samoprogoni-telji, a ne Bošnjaci od častii integriteta. Tako su u za-padnim medijima favorizi-rani tzv. libijski pobunjeni-ci, a posve ignorirana istina o jednoj zemlji u kojoj jeformalna diktatura nudila bolju “državu za čovjeka”nego zapadna demokrati-

ja. Demonstranti sa Zapada, koji sebune protiv robovlasničkog divljeg kapitalizma, upravo čeznu za onimoblikom socijalne sigurnosti kakav jeimao libijski građanin, a to je da dr-žava brine o njemu kao o svome po-sebnom resursu, a ne da ga izrabljujei uništava. Zapadnom je čovjeku pre-ko glave tih pederskih, razgaćenih i

Odsoljavanje Odsoljavanje BošnjakBošnjakaa

No, nije srž problema u

šovinističkoj ambiciji Srba

i Hrvata da svoj nacionalni identitet grade na razlikama

prema andrićevskoj

slici Bošnjaka, suština

problema je što je s-h šovinizam politički

projekt, koji se jednako

rasprostire i na kadrovskim i na masmedijskim

poljima.


19

razvraćenih prava i slobo-da, koje mu se predstav-ljaju kao kvalitet života idomet pameti, jer zapadnibi čovjek da ima ono što jeimao libijski čovjek - manjeslobode, a više socijalne si-gurnosti. ...Šta će ti slobo-

j

da, ako nemaš vremena za porodicu, novaca za hranui lijekove, ako vrijediš dok radiš, a kad ne mogneš ra-diti, gubiš i sva prava koja su uvjetovana imanjem no-vaca, a ne jednakošću lju-di!? U islamu, a donekle i usocijalizmu, svaki je čovjek jednak, dok je na Zapaduideja jednakosti rasture-na pretvaranjem čovjeka upotrošačku jedinku: on troši druge, drugi troše njega, i kad nestane po-trošnje, nestaje i ljudskih prava.

U Sarajevu su također održane ki-lave demonstracije protiv divljeg ka-pitalizma, u organizaciji hašišarskih i halugarskih udruženja, čija islamofo-bija odriče svaku vjerodostojnost nji-hovom zalaganju za društvo socijalne pravde, budući da upravo islam nudi duhovni i politički okvir za oslobođe-nog pojedinca od ovozemaljskih ido-la i ambicija. Ne može se biti protiv divljeg kapitalizma i protiv islama u isto vrijeme, jer su to suprotnosti, no, sarajevski kvaziljevičari misle kako je: antikapitalizam = komunizam = anti-islamizam. U Sarajevu se hajcaju de-monstracije protiv divljeg kapitaliz-ma, a na sceni je najgora vrsta divljeg komunizma, utoliko što dejtonsko društvo funkcionira po partijskoj, a partije po familijarnoj i jaranskoj liniji. Otud su te demonstracije bile teška ubleha, a što je i razumljivo, s obzirom da je to isti ološ koji je za

potrebe SDP-a zloupotre-bljavao pogibiju Denisa Mrnjavca u Sarajevu, slaviopogibiju Magdija Dizda-revića u Mostaru, psovaoĆabu, vrijeđao islam i vjer-

p

ska osjećanja Bošnjaka. Ta antiislamska, fašistička eli-ta, okupljena oko tzv. ne-ovisnih medija u Sarajevu,prikopčana je na iste ide-ološke i fi nansijske serverekao i libijska rulja, s ciljemda se uništi i razobliči sup-stanca ljudskog dostojan-stva, zatemeljena na vjeri itradiciji. Teško je vjerovatida tzv. libijski pobunjeniciznaju šta rade dok mrcvarepolumrtvog Gadafi ja, jer

je njihova nesvijest nahajcana u za-padnim tvornicama obmane. Tako isarajevski hašišari misle kako se vri-jeđanjem islama učlanjuju u zapadnetrendove, jer ih Bazoka Joe tapše poglavi, kao što se hajvan potapše kadnešto jal dovuče jal odvuče.

Strategija autošovinizma

Pitanje preoblikovanja građanskesvijesti u marionetsku nesvijest glav-no je pitanje savremene demokratije,bilo da se radi o Amerikancima, Li-bijcima ili Bošnjacima. Svi vide onošto im se servira, a ne ono što jeste,a servu ima onaj ko ima, u vladama,parama i lobijima. Prije deset godi-na započeta je reforma rtv sistema uBiH, ustanovljena je Federalna tele-vizija, kao glasilo dejtonskog poretka,koje je uspjelo od bošnjaštva odroditimasu nekada patriotski svjesnih po-jedinaca. Oni danas reže na Armijui Aliju, Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu, a na tzv. vehabije obaška. Za


U Sarajevu su također

održane kilave demonstracije protiv divljeg kapitalizma,

u organizaciji hašišarskih i halugarskih

udruženja, čija islamofobija odriče svaku

vjerodostojnost njihovom zalaganju za društvo socijalne pravde.

njih je glavna razonoda kad IzetFazlinović pravi budalu od MustafeNadarevića, koji kao ozbiljan, nao-čit, karakteran glumac više ne treba ni samome sebi. Za njih nema većesreće i afirmacije nego kad se poZagrebu aplaudira vragolijama bu-dalastog Šemse, tj. Enisa Bešlagića

g p g j

u nekoj seriji, i kad opet jašu Huso,Haso, Mujo i Fata. Nek’ se vidi da imi budala za trku imamo! No, nijesrž problema u šovinističkoj ambi-ciji Srba i Hrvata da svoj nacionalniidentitet grade na razlikama prema andrićevskoj slici Bošnjaka, nije sržni u tome što jedna ozbiljna masa Bošnjaka uživa u obveseljavanjuovih šovinista, suština problema ješto je s-h šovinizam politički pro-jekt, koji se jednako rasprostire ina kadrovskim i na masmedijskimpoljima. Pogledajmo Bošnjake na pozicijama, a onda se prisjetimokoliko poznajemo pametnih i do-stojanstvenih Bošnjaka koji su stje-rani u anonimnost. To što pliva pobošnjačkoj površini nije ni blizukvaliteta kojeg ima bošnjački na-rod! Za razliku od srpske i hrvatskepolitičke autonomnosti u BiH, boš-njačka je kadrovska scena uvjetova-na srpskim i hrvatskim mišljenjem.Primjerice, za Srbe je dobar onaj Sr-bin kojega Srbi hoće, a za Bošnjakeje dobar onaj Bošnjak kojega Srbi iHrvati hoće. Kolika je cijena? Po-gledajmo to iz izjave jednog SDP-ovog načelnika jedne općine u kojojživi 90 odsto Bošnjaka.

- “U izvršnoj vlasti naše općineviše je od 50 posto nebošnjaka! Volio bih da se oni koji govore o diskriminaciji Srba u zapošljavanju pohvale da je barem u jednom gra-du u RS na čelu značajnih kultur-nih institucija Bošnjak, kao što je to kod nas slučaj sa Srbima.”

Ovakav (tzv. bošnjački) načel-nik sigurno ima apsolutnu podršku velikosrpskog i velikohrvatskog po-bratimstva, samim tim što se hvali činjenicom da su većinski Bošnjaci do te mjere marginalizirani da čak nisu ni prosta većina u izvršnoj vla-sti. Srpski i hrvatski nacionalisti vrijedno pronalaze bošnjačke gari-be i brižno odgajaju te kompleksa-še, koji će kadrovski predstavljati Bošnjake, a raditi za Srbe i Hrva-te. Taj autošovinizam podržat će i mnogi Bošnjaci koji misle kako je redukcija bošnjačkog uvjet multi-kulturalnosti, što je zapravo geno-cidni princip kojim se žrtva tjera da svoj status prihvati kao normalno stanje. Prije deset godina osnivač

SDP-a dr. Nijaz Duraković drama-tično je upozorio na ovaj proces, na-zvavši ga – “odsoljavanjem Bošnjaka”.

Sada imamo problem da javnost ubi-jedimo kako zahtjev za bošnjačkom jed-nakopravnošću nije nikakav ekstremizam, jer je normalno da tamo gdje su Bošnjaci u većini bude i većina Bošnjaka u vlasti, a da je pravi, čistokrvni ekstremizam upravo u tim Bošnjacima koji za račun velikosrba i velikohrvata diskriminiraju bošnjački narod, jer ga ubjeđuju kako je bosan-stvo u antibošnjaštvu, a tolerancija u antiislamizmu. Na žalost, ovo društvo više nema demokratske kapacitete da se zainteresira za tako ozbiljnu pojavu, zbog koje Bošnjaci institucio-nalno, kadrovski, ekonomski gube i prostore na kojima su u većini.

- “Identitet se u svijetubrani vatrenije nego teri-torija. Jer kad se razmekša identitet, kad se okupira duh, kad se razobliči patri-otska svijest – teritorija se dobije na tacni! Demonti-ranje bošnjačke okosnice uvjet je da društveni ambi-jent počne ličiti na bratski i popola podijeljenu državu” – upozoravao sam 15. av-gusta 2000. u kolumni pod naslovom “Prokletstvo Boš-njaka”, a to se desetljeće po-slije i obistinilo, budući da su Bošnjaci, razmekšanog identiteta, prepustili i ovaj frtalj Bosne na kome su u većini.

To nipošto ne znači da se treba izolirati i zatvarati, ali znači da otvo-renost prema susjedima treba nosi-ti naše, a ne njihove kriterije. Akoprihvatimo autošovinizam/samomr-žnju kao nacionalnu strategiju, onda i nismo zaslužili da se zovemo naro-dom.

Stigosmo, evo, i do koncerta DineMerlina u Beogradu, koji je zakazan na Dan državnosti BiH. Dino je pjesnik bosanske osjećajnosti. U njemu nema ničega što bi beogradsku publiku pod-sjetilo na Sulejmana Tihića. Dino je jed-na od onih slika kakvu bismo željeli po-slati u svijet o nama. Zato, velimo, treba

imati sluha za nijanse. Nijeisto kad se po Beogradu vu-caraju bošnjačke vucibatine,i kad tamo odlaze bošnjačkigospodnetići. Ako ne znamošta je za nas važno i dobro,znaju to oni koji nas ne vole.Konkretno, srpski ekstremiprotestiraju protiv Dininog koncerta, jer im smeta štoDino nije slika bošnjačkog gariba koju vole gledati. Kaoi mnogo puta prije, tako je iubuduće - za Bošnjake je do-bro sve protiv čega se bunevelikosrpski i velikohrvatskišovinisti. ...Dobre su džami-je, dobra nam je vjera, bijela su nam mezarja, lijepa je ma-hrama u Bošnjakinje, duboka nam je i slavna nam je naša Hasanaginica! A dobar namje i ovaj Saff Eto puta iz bes-ffffpuća.


Kolika je cijena?

Pogledajmo to iz izjave

jednog SDP-ovog načelnika općine u kojoj živi 90 odsto

Bošnjaka. “U izvršnoj vlasti naše

općine više je od 50 posto

nebošnjaka!” Ovakav

načelnik sigurno ima apsolutnu podršku

velikosrpskog i velikohrvatskog pobratimstva.

21

Kakvu poruku nosi pobjeda En-Nehde na prvim slobodnim izborima u Tunisu

Islamski svijet

PIŠE: ABDULBAKI EL-HALIFA

Z avršeni su prvi slobodniizbori u Tunisu usljed ne-zapamćene euforije koja

vlada arapskim ali i zapadnim svi-jetom. Iza nas je vrijeme kada jearapsko-muslimanska dekadenca na političkom planu dovođena u vezu sa religijsko-historijskim faktorima. Upotpunosti je raskrinkana kao lažna teza da Arapi ne znaju za promjenuvlasti mirnim putem i da su to ljudikoji vole “plandovanje” više od biločega drugog. Najvažnija akvizicija ovih izbora je veliko “ne” liberalnimpartijama koje su nastupale pod slo-ganima “Ovako”, “Ovo je ono štonarod želi” i “Ovo je izbor naroda”,jer je narod rekao da želi islam, ili, unajmanju ruku, da većina ljudi želivjeru globalne muslimanske zajed-nice (ummeta), koja je prethodnihdecenija marginalizirana do krajnjihgranica.

Smrtna kazna za “epohu diktature”

Masovni odziv običnog tuniskog čovjeka, muškaraca i žena, starih i mladih, te čekanje i po nekoliko sati u kilometarski dugim glasačkim re-dovima, bez i najmanjeg incidenta koji bi, na bilo koji način, bacio mrlju na regularnost izbornog pro-cesa, dokaz je da je tuniski narod s nestrpljenjem čekao priliku da po prvi put u svo-joj modernoj historiji bira svoje vlastite predstavnike u Parlamentarnu skupštinu, ali i na nižim nivoima vlasti (općinskim, regionalnim). Tuniski narod pokazao je visok stepen discipline i raz-boritosti kako u strpljivom čekanju u redovima tako i u samom odabiru kandidata. Jedini propust, ako se uop-će može tako nazvati, bio je u tome što su nepismeni glasači ostali uskraćeni za adekvatnu stručnu pomoć, koja bi im omogućila da glasaju po vlastitom izboru. Nakon što je takva pomoć izostala, jer je navodno bila u suprotnosti sa izbornim zakonom, glasovi tih ljudi, koji su otvoreno govorili da žele glasati za En-Nehdu, otišli su ili drugim partija-

Pobjeda iPobjeda islamista najavslamista najavaa novog anovog arapskorapskog proljećag proljeća


ma ili u korpu sa nevažećim glasovi-ma. To nam, s druge strane, govori da su islamisti dobili povjerenje najvećeg broja obrazovanih ili, prostim rječni-kom rečeno, ljudi koji znaju čitati i pisati.

Rezultati izbora, po ko-jima je proislamska partija En-Nehda osvojila 50 %mandata, nezavisni kandi-dati, uglavnom proislamskeorijentacije, 10 %, te dvijepartije koje ne kriju svojesimpatije prema islamu, koje su zajedno osvojile 27 % glasova birača, nedvojbeno su pokazali da je Tunis gla-sao za identitet, vjeru i one koji neće, kao što je to bio slučaj u ranijim periodima, objaviti rat religiji. Tome treba dodati činjenicu da je na izborima učestvovalo 110 partija, da njih 33 nisu dobile niti jednog glasa, dok su ostale dobile neznatnu podršku, koja nije vrijedna spomena. Nedvojbeno je, također, da su tuniski bira-či, ovakvim svojim izborom, izrekli smrtnu kaznu “epohi diktature”. Izlazak više od 90 % birača, što je najveći odziv ikada zabilježen, može ukazivati samo na jedno a to je da je ovaj narod, u pret-hodnom periodu, bio uskra-

U Tunisu je upaljen prvi plam koji je rasplamsao arapsku revoluciju i u drugim zemljama. Dok se u drugim arapskim zemljama vode ili privode kraju narodne revolucije Tunis je krenuo u drugu fazu narodne revolucije, a to su prvi slobodni izbori. Prema rezultatima izbora u Tunisu je narod masovno glasao za islamsku opciju. Je li ubjedljiva pobjeda islamista u Tunisu najava sličnih pobjeda u Egiptu, Libiji i drugim arapskim zemljama

Izlazak više od 90 % birača, što je najveći odziv ikada zabilježen,

može ukazivati samo na jedno

a to je da je ovaj narod, u prethodnom periodu, bio uskraćen

za osnovna ljudska prava,

među koja spada i javno pristajanje uz

islam i globalnu muslimansku

zajednicu.


ćen za osnovna ljudska prava, među koja spada i javno pristajanje uz islam i globalnu muslimansku zajednicu. Upravo je ovolika izlaznost slobodar-skog tuniskog naroda na izbore navela neke “otpadničke elemente” da izno-va aktueliziraju priču o “manipulaciji vjerom i džamijom” ili kako se to u savremenom žargonu kaže “politizaciji sakralnog”. Prije će biti da oni ne žele imati bilo kakavu vezu sa sakralnim, nego da neko drugi želi iskoristiti vje-ru u političke svrhe. Zapravo, to više govori o njima samima nego o drugi-ma.

Totalni krah ljevičara i prozapadnih partija

Neke prozapadne (profrancuske) partije, koje su svoju kampanju gradile na islamofobiji i zastrašivanju javnosti od islamista, a posebno En-Nehde, pri-znale su izborni poraz, a samim time i poraz laži i zavjera koje su skovali na račun proislamskih partija, ali i poraz ljevičarskih partija, produženih ruku Zapada, koje su zajedno sa Ben Alijem godinama unazad činile antiislamski savez (koaliciju) i učestovale u projek-tu presušivanja izvora islama u Tunisu. Svoj totalni izborni krah, spomenute partije, pokušale se ublažiti organizo-vanjem demonstracija, doduše ne pod svojim imenom, a kojima je prisustvo-vao jako mali broj ljudi, uglavnom marginalaca i javnosti nepoznatih lič-nosti.

Jedan od najistaknutijihljevičarskih političara Hama el-Humami, izborni porazje prokometarisao riječima:“Naš cilj je bio osvojiti 10% glasova, ali nismo uspje-li u tome.” Povjerenica Na-predne demokratske stranke(NDS), Mija el-Džurejbi,izjavila je “da je završna re-alizacija njene stranke bila izuzetno loša, i jedino što impreostaje jeste da se pokorevolji naroda.” Pojasnila je također da će njena stranka, u narednom periodu,biti u opoziciji, i izrazila žaljenje zbog velikog truda kojeg je njena partija ulo-žila u predizbornoj kampanji, a koji usuštini nije dao nikakve rezultate. Za ovu političarku, posebno je poraža-vajuće to što su oni u svojim javnimnastupima najavili pobjedu, ispred En-Nehde, a stvarnost je pokazala neštosasvim drugo.

I pored jasnog poraza kojeg su do-živjele prozapadne snage u Tunisu, je-dan od vodećih ljevičarskih političara Ahmed Ibrahim, predsjednik Reform-ske stranke (nekada Komunističke par-tije Tunisa), u saopćenju kojeg je daoza javnost, i dalje insistira na očuvanju,kako ih on naziva, “tekovina moder-nog društva”, vjerovatno misleći na tekovine za koje se tuniski narod naj-manje pitao, i u vezi s kojima nikada nije povedena šira društvena rasprava,i koje nikada nisu bile predmet razma-tranja šire akademske zajednice. Kada

kažemo “akademske zajed-nice” onda sigurno ne mi-slimo na uski krug, bivšem režimu, odanih zanesenjaka i kvazieksperata, nego na široku lepezu intelektuala-ca, različitih profila i poli-tičkih orijentacija, koji će kroz konstruktivan dijalog i razmjenu mišljenja doći do zajedničkih vrijednosti, koje će svi jednako uvažavati. Upravo je iz islamskih aka-

demskih krugova potekla, hvale vrijed-na, inicijativa za donošenjem posebnih zakonskih akata kojima bi se zaštitilo pravo žene na lični izbor kada je u pi-tanju zaposlenje i samostalno privređi-vanje, suprotno dosadašnjoj praksi po kojoj se na to, uglavnom, gledalo kao na ženinu obavezu, shodno pravilu: “Ruka koja ne privređuje, nema pravo ni jesti.” U prijedlogu zakona, kojeg su ponudili islamisti, poseban akcanat je stavljen na pravo porodilje i trudnice na adekvatan, i za njihovu situaciju, prilagođen odmor, za vrijeme kojeg će uživati sve privilegije koje uživaju u vrijeme redovnog vršenja poslovnih obaveza.

Interesantno je bilo gledati kako su početne ambicije ljevičara za osvaja-njem većine mandata koji bi im garan-tirali dominaciju u Parlamentu i širok uticaj na oblast kulture, obrazovanja i socijalnih pitanja, spale na šture i stid-ljive izjave kako se oni ni u snu nisu nadali takvoj većini, i da su takve am-

Tuniski narod pokazao je

visok stepen discipline i razboritosti

kako u strpljivom čekanju u

redovima tako i u samom

odabiru kandidata.


bicije, u suštini, bile nerealne, i kako se njihov početni zahtjev za uspostavu većinske vlasti, postepeno pretvorio u saglasnost sa svim legitimnim oblicima uspostave vlasti, pa i onim do kojih se dođe međusobnim koaliranjem stra-naka. Poznato je da je En-Nehda još ranije istupila iz “Medžlisu himajeti-s-sevreti” / Vrhovnog vijeća za zaštitu tekovina revolucije, jer je tamo, upravo od strane ovih ljudi, nasilu formirana većina koju nije birao narod, a koja se raspršila na sve strane nakon objavlji-vanja zvaničnih rezultata izbora.

Duh kompromisa i tolerancije Proislamske partije prije, u toku i

nakon izbora izrazile su spremnost na dijalog i kompromis sa svim politič-kim faktorima koji su, zajedno s nji-ma, spremni raditi na dobrobiti Tuni-sa i tuniskog naroda, dok je iz ljevičar-skih krugova, koji su na ovaj prijedlog reagirali poprilično suzdržano, došao poziv izbornim pobjednicima da sami preuzmu odgovornost za budućnost Tunisa. Kompromis i dijalog podrža-li su i neki međunarodni faktori, koji su ljevičarskim i prozapadnim poli-tičarima otvoreno sugerirali da pri-hvate razgovor sa islamistima i uzmu učešće u novoj vlasti, proporcionalno osvojenom broju glasova, ako ni zbog čega drugog, a onda zbog navikavanja javnosti na njih i na njihovu prividnu bliskost sa islamistima.

Već sada je očito da politič-ke partije nemaju jedinstven stav u vezi sa principima na kojima će počivati budući odnos između re-ligije i vlasti, i uopćeno, religije i politike. Potrebno je uložiti dodat-ni napor kako bi se iznašli odgova-rajući mehanizmi za prevazilaženje ovog problema i svođenje razlika na najmanji mogući minimum, ali ne tako što će bilo koja strana odustati od svojih principa, nego uvažavanjem volje naroda. Ono što ljevičari očekuju i traže od po-bjedničkih partija jeste odustajanje od principa “suverenosti i vrhovne autoritativnosti kur’anskog teksta”, štaviše, po njima se kur’anski tekst ne bi smio naći ni među primarnim izvorima zakonodavstva, a kamoli više od toga. Jedno je sigurno, ovo pitanje neće riješiti nikakvi pritisci, niti bilo čije popuštanje, konačan sud o tome dat će tuniski narod.

Realno govoreći, još uvijek je velika nepoznanica kako će se ponašati dojučerašnji zakleti ne-prijatelji islama i vjernika, koji su neposredno pred izbore spriječili

upis pokrivenih studentica na Uni-verzitet “Susa”, i koji su ranijih go-dina gotovo redovno, putem kana-la “Nesma” i “Hanibal”, vrijeđali ličnost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegove supruge Aiše, i njegovih časnih ashaba, radijallahu anhum. Jedno od najvećih “dosti-gnuća” spomenutih kanala bio je serijal “Persepolis” u kojem se, na, krajanje blasfemičan, bezobziran i maliciozan, način, portretira Uzvi-šeno Božije Biće, kao i serijal “La rabbi ve la sejjidi” (On nije moj Gospodar, niti Vlasnik). Da li će doći do ozbiljnijeg zaokreta u nji-hovom odnosu prema vjerskim svetinjama, ili će nastaviti starim stopama autošovinizma, samo u novijem ruhu, ostaje da se vidi. Nedavno objavlje-ni letak u kojem se isla-misti predstavljaju u jako lošem svjetlu, mogao bi biti indicija da oni, bar kada je skorija budućnost u pitanju, ne namjeravaju mijenjati svoju politiku u odnosu prema vjeri i vjer-nicima. S druge strane, sasvim je izvjesno da će se njihovo djelovanje, na vanjskom planu, bazira-ti na dobrim odnosima i saradnji sa proizraelskim lobijima u Americi, a što potvrđuje i nedavno upri-ličena posjeta islamske partije En-Nehde Ameri-ci, u organizaciji proizra-elskih lobija u ministar-stvu vanjskih poslova te države. Naime, umjesto

najavljenog sastanka sa američ-kim zvaničnicima, predstavnici En-Nehde sastali su se sa proizra-elskim elementima u Ministarstvu vanjskih poslova, što je iskorišteno za medijski linč En-Nehde u Tu-nisu. Naravno, ovakvi pokušaji su nedovoljni da bi se diskreditirao bilo ko, a naročito ne islamisti, koji, kako su to pokazali posljednji izbori, uživaju veliki ugled među Tunižanima, zapravo oni samo po-tvrđuju elemantarnu nepismenost i neupućenost domaćih sponzora ovog linča u osnove međunarodne diplomacije i politike. Bilaterarni susreti dviju državnih delegacija, koje dijele zajednička stanovišta oko nekih važnih političkih pi-

tanja, ne znače, nužno, i njihovu saglasnost u svim ostalim pitanjima, a pogotovo onima koja su predmet šire međuna-rodne rasprave. Političari se slažu u nekim pitanji-ma, a u većini se razilaze, i njihovo sastajanje ovom ili onom prilikom, na ovom ili onom mjestu, ne implicira podršku odre-đenom političkom potezu suprotne strane. Dok sam boravio u Sarajevu, neki ljudi su me pitali za moj stav o vanjskoj politici Vašingtona, a ja sam re-kao: “Podržavam politiku Vašingtona prema Koso-vu, ali se protivim njiho-vim dvostrukim aršinima u odnosu prema Palestini i Izraelu.’’

Već sada je očito da političke

partije nemaju jedinstven

stav u vezi sa principima

na kojima će počivati budući odnos između religije i vlasti,

i uopćeno, religije i politike.

Potrebno je uložiti dodatni

napor kako bi se iznašli odgovarajući mehanizmi za prevazilaženje ovog problema.

24

Odbošnjavanje Livna

Društvo

Piše: Ale Kamber, Livno, 24.11.2011.god.

T ako mi onih u redove po-redanih, i onih koji odvra-ćaju, i onih koji Opomenu

čitaju, vaš Bog je, uistinu, jedan,Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istoka(Es-Saffat, 1.-5.).

Uhode

“Vidite, ta suština postoji, alije još niko logikom nije spoznao…naša Evropa…pati od golemih za-bluda o Bosni. Prva zabluda je da je Bosna orijent na Zapadu. A šta je to ja ne znam…Od Kotromanića do danas, gotovo cio milenij nasr-ću na ovaj dlan zemlje radoznalcisa svih strana svijeta, uhode svihboja i stepena sposobnosti…Pa zarse već niste ubijedili da smo sku-plji okupirani nego kao slobodani ravnopravan partner? Imperijal-na hipokrizija s istoka i sa zapada dogmatski neuko pojednostavljuje

nas kao objekt svojih planova. Ali nasilje nema ključeve za naše kapi-je…Naše šifre su mu neodgonetlji-ve.” (Derviš Sušić, “Uhode”).

Okupacija

Riječ okupacija dolazi iz latin-skog jezika, od riječi occupation što znači uzimanje u posjed. Kad se ova riječ primijeni u međuna-rodnom ratnom pravu prevodi se kao privremeno ili trajnije zaposje-danje dijela ili cijele teritorije jed-ne države od strane druge ili grupe država, a podrazumijeva ili pre-stanak otpora, ili povlačenje bra-nilaca, te poslušnost okupiranog stanovništva. Uspostavlja se najče-šće ratom, ali sve češće i prevarom poput uočiratnog prekomandova-nja JNA na teritorij BiH u cilju njenog nasilnog pripojenja me-đunarodno nepriznatom ostatku Jugoslavije, odnosno tzv. “Velike Srbije”, ili pak, prevarom za prego-

Antidžamijske refleksije Antidžamijske refleksije na malobrojne muslimanena malobrojne muslimane


varačkim stolom kojim su nam uamanet ostavljeni entiteti, kantoni i“županije” kao surogati kvislinš-kih paradržavnih ratnih tvorevina koje su bile u službi velikosrpsko-hrvatskih interesa, memorandum-ski pečatiranih u Karađorđevu inikad pocijepanih, o čemu najbo-lje svjedoče najnovije Dodikoveizjave o “BiH koja će se raspasti”i “Bošnjacima koji su sami sebinadjenuli ime unazad koju godi-nu”, izdajući tako, po njemu, svoje“srpske korene” i ne vraćajući senjima poput povraćenog drven-gradskog Nemanje Emira Kusturi-ce. A odmah dan poslije, izlijeplje-na je “vascijela trećeentiteška” tzv.“Herceg-Bosna” plakatima “Dobrodošli u HB”, pa i na korespondira-juće blokade i demonstracije udru-ga HVO-a na centralnom trgu uLivnu zbog obnove džamije Ćur-g g

činice, u kolijevci Bobanove “Her-ceg-Bosne”, čiji ideolozi i vođe većodpagavaju haške i druge zatvor-

U Livnu su dakle, organizirane i blokade općine i demonstracije hrvatskih HVO-udruga zbog legalne obnove centralne gradske džamije Ćurčinice, koju su na dan potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, ratne 1994.godine, u zrak digle upravo snage HVO-a, što predstavnici HVO udruga otvoreno i priznaju, a sva tužilaštva i bosanskohercegovačka i međunarodna šute

is Cerić predvodi namaz na temeljima srušene džamije u Sturbi


ske kazne za zlodjela počinjena u međunarodno priznatoj Republi-ci/Državi BiH. U Livnu su, dakle, organizirane i blokade općine i demonstracije hrvatskih HVO-udruga zbog legalne obnove cen-tralne gradske džamije Ćurčinice,

g g g

koju su na dan potpisivanja Vašin-gtonskog sporazuma, ratne 1994.godine, u zrak digle upravo sna-ge HVO-a, što predstavnici HVO udruga otvoreno i priznaju, a sva tužilaštva i bosanskohercegovačka i međunarodna šute. I umjesto da se pronađu mineri džamije i nađu sredstva za njenu obnovu, kao i za ponovnu izgradnju prošle godine srušenog mesdžida na privatnoj ze-mlji u selu Sturba, na čijim je ruše-vinama klanjao i sam reis Mustafa ef. Cerić, “udrugaši” su iznudili da i OV Livna, kojim prdsjedava Nijaz Golub (SDP), zakaže van-rednu sjednicu zbog Ćurčinice, što

j ( )

je potpuno neposlovnički, nestatu-tarno, nezakonito i neustavno, jer nije ratno stanje, niti su teške ele-mentarne nepogode u pitanju dok radnici olovske f irme iz Krive rije-ke zidaju Ćurčinicu sa odobrenim

j

pratećim sadržajima od nadležnih federalnih i državnih organa. Li-vanjski “udrugaši” su ishodili i da općina Livno pokrene upravni spor na Kantonalnom sudu u Sa-rajevu vezano za obnovu džamije u drugačijim gabaritima. Na vanred-noj sjednici OV Livno “boljitkaš” Toni Miloloža je javno izjavio da je još član SDA, u koju se učlanio još 1996. godine i da kao SDA-ovac izražava protivljenje izgrad-nji veće Ćurčinice od prethodne, a

p j j g

uzgred je inicirao i izdvajanje Liv-na iz FBiH i njegovo priključenje Dodikovoj RS, a da mu niko nije replicirao, već je naišao na izvjesno odobravanje i simpatije. Konačni cilj “udrugaša” je da diktiraju hoće li biti muslimana, džamija i mesd-žida u Livnu i drugim mjestima tzv. HB, a ako i hoće da “udruga-ši” određuju njihova prava i slobo-de, te dimenzije i visine munara, glasnoće ezana, vjerovatno uskoro i mektepske programe i sadržaje, jer je to još jedino što je ostalo od elemenata bošnjačke kulture i vje-re livanjskim Bošnjacima i starim i najmlađima. Sve ostalo je izrazito hrvatsko: nastavni planovi i pro-grami, obilježja, nazivi ustanova, institucija, ulica, trgova, uprava, javnih preduzeća, domova kulture, RTV stanica…, hrvatske su i šume, blagdani… a doskora su to bili i

policija, vojska, pravosu-đe, f inansijska politika,moneta… jednako kaošto je to slučaj u Repu-blici Srpskoj, ali samo sa prefiksom “srpski”.

Po međunarodnompravu okupacije nema na privremeno zauzetoj/izu-zetoj teritoriji ako na njojpostoji organiziran otpor.Okupaciona vlast je u cje-losti ostvarena samo akoje okupirano stanovništvoprizna i ako se ponaša na način kako okupator/ko-lonizator/uzurpator želi.Također, prema međuna-rodnom pravu okupatorna okupiranoj teritoriji

ne stiče suverenitet, niti se može postaviti kao su-veren, niti može regruto-vati mjesno stanovništvo u svoju vojsku, tražiti njegovu vjernost, vršiti teritorijalne podjele, uvo-diti svoj novac, mijenjati jezik, pismo, kulturu i obrazovanje naroda, niti od njega tražiti poslušnost primjenom sile. A u naj-većem dijelu postratne, mirnodopske i dejtonske države BiH, a naročito u “hercegbosanskom” Liv-nu, to se sve dešavalo i štošta još dešava daleko prevazilazeći i najrigidni-je okupatorske sisteme.

Ćurčinica nakon miniranja

Kad neko i pokuša u Livnu oživjeti ideje nacionalnog otriježnjenja,

nailazi na najžešće

otpore upravo među tim bofl-Bošnjacima,

koji zarad mira i rahatluka na radnom

mjestu, plaća i kojekakvih

drugih ustupaka i ne

žele nacionalnu i vjersku slobodu.


Situacija

I danas je u velikom dijelu BiH na sceni prisilno odbošnjavanje Bošnjaka i pokušaj njihovog svo-đenja na vjersku skupinu od stra-ne separatističkih snaga koje glu-me države u državi. To posebno vrijedi za Livno, gdje su se pod stalnom presijom mnogi Bošnjaci zapravo već i naviknuli na her-cegbosanstvo i kroatizaciju, kao narkomani na opijate, pa se mnogi više i ne bune, posebno zaposleni Bošnjaci u institucijama, ustano-vama, javnim preduzećima, kao i zaposleni u školama i učenici Bošnjaci, što bošnjaštva zapravo i nema ni u jednoj od škola, i ne isk ljučivo krivicom velikohrvata, već daleko više vlastitom krivi-com, koja je vremenom postala najobičnija navika. Kad neko i pokuša u Livnu oživjeti ideje na-cionalnog otriježnjenja, nailazi na najžešće otpore upravo među tim bof l-Bošnjacima, koji zarad mira i rahatluka na radnom mjestu, pla-ća i kojekakvih drugih ustupaka i ne žele nacionalnu i vjersku slo-bodu, poput dugogodišnjih zatvo-renika, koji čim budu pušteni na slobodu, požele natrag u zatvor, jer su se već na njega navikli, a od slobode odvikli, poput dobrog di-jela livanjskih Bošnjaka, posebno onih obrazovanijih i situiranijih, koji bi morali biti predvodnici u borbi za nacionalnu, političku, ekonomsku, vjersku i svaku dru-gu ravnopravnost, a li nisu, i ne-rijetko su im bliži koalicioni par-tneri iz hrvatsko-srpskih stranaka

nego vlastiti sunarod-njaci. Jedan od stotina primjera neuvažavanja bošnjačkih veličina i ga-zija od bof l-Bošnjaka u “hercegbosanskom Liv-nu” je i prošlogodišnje predizborno oktobarsko trganje plakata generala Atifa Dudakovića i ba-canje heroja pod noge u Gornjem gradu, gdje su Bošnjaci ubjedljiva ve-ćina, da bi na njegovo mjesto bio lijepljen alfa i omega livanjskih SDA-ovaca, vječiti kantonal-no-federalni zastupnik i potpredsjednik Kanto-nalne skupštine Jasenko

Tufekčić, koji sa svojom partijskom svitom čita-vo poslijeratno vrijeme čvrsto koa lira sa oba HDZ-a, a u posljednje vrijeme i sa SDP-om, revnosno doprinoseći stvaranju “hercegbosan-ske crveno-crno-zelene - karpuz koalicije”. Kao takvi “ jedini i legitimni predstavnici” l ivanj-sk ih i “hercegbosanskih Bošnjaka”, pri l ičniji su koalicionim uhodama nego čelništvu vlastitog naroda. I sl ijepi i gluhi su na “čitanje Opomene onima u safove poreda-nim”.

General i Tufe

Čurčinica projekat

Konačni cilj “udrugaša”

je da diktiraju hoće li biti muslimana, džamija i

mesdžida u Livnu i drugim mjestima tzv

HB, a ako i hoće da “udrugaši”

određuju njihova prava i slobode, te dimenzije i

visine munara, glasnoće ezana,

vjerovatno uskoro i

mektepske programe i sadržaje.

27

Bh. demokratija na ispitu

Društvo

Piše: Mr. Džermana Šeta

Pišem ovo kao neko ko dubokoPPvjeruje da žene i muškarci zaslu-PPžuju jednake šanse i jednaka pra-PPva na obrazovanje, rad, život i sreću. Kaoneko ko smatra da takva ravnopravnostžena i muškaraca upravo znači da u demo-kratskom, sekularnom društvu svi imamopravo da u svom životu za sebe izaberemosvoj put. Neko koga je islamu upravo i pri-vukla sentenca koja kaže da u vjeru nema prisile, odnosno da prava vjera dolazi samoiz slobode. I na kraju kao neko ko smatra da ni dobre, ni loše namjere, ni pristrasnost,ni strah nisu na glavi, nego u glavi.

Ponukana ponovnim problemima na koje pokrivene muslimanke nailaze u na-šem društvu pišem ovaj tekst u nadi da ćeon bar malo doprinijeti boljem razumijeva-nju ovog fenomena i pozicije koju on ima usistemu univerzalnih ljudskih prava, ali i ubh. društvu. Simptomatična je i pojava triovakva slučaja u jednoj sedmici. Pokrivena žena u Oružanim snagama BiH, uposleni-ca Suda u Travniku i mlada bh. karatistki-nja na takmičenju u Prozoru.

Za ovu pojavu vrlo je važno, smatrampresudno, razumjeti da se pitanje pokri-vanja muslimanki globalno, iako posebnona Zapadu, propituje, napada, zabranjujeili nameće, ali i da je to pitanje ipak prijesvega duboko kontekstualizirano, i da na njega u mnogome utječe društveno-histo-rijski kontekst jednog društva. Stoga ga ovdje i treba promatrati u specifičnom bh.

kontekstu, iako su neke sličnosti sa općim, globalnim trendom neminovno prisutne. Ipak, muslimani u bh. autohtoni su evrop-ski narod, islam u bh. ima dugo nasljeđe suživota sa drugim tradicijama i religijama, o pokrivenim bh. muslimankama nije mo-guće govoriti u kategorijama “integracije” i/ili “asimilacije”, i bh. musliman-ke nemaju se gdje “vratiti” jer nisu ni otkud ni došle. One su kod svoje kuće.

Pokrivanje kao ljudsko pravo

Na samom početku sma-tram da je potrebno reći da po-krivanje potpada pod niz razli-čitih ljudskih prava poput prava na slobodu misli, savjesti i vjere, prava na manifestaciju vjere u javnosti, prava na rad, prava na privatni život, prava na ško-lovanje, itd. Kako se kod nas najčešće za sada protiv marame navodi argument o propisima koji govore o vjerskim i naci-onalnim simbolima, ovdje je potrebno objasniti da primarna svrha pokrivanja muslimanki nije simboliziranje islama, i kao takvo pokrivanje primarno ne potpada pod te propise. One muslimanke koje se pokrivaju smatraju pokrivanje sastavnim dijelom prakticiranja svoje vjere bez čega obredoslovni aspekt njihove vjere nije zadovoljen. Stoga navodim Opću dekla-raciju o ljudskim pravima UN-a, Među-narodni pakt o građanskim i političkim pravima i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (u članovi-ma 9. i 18.) kojima se garantuje upravo pra-vo svakom da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno iskazuje svoju vjeru ili uvjerenje obredima, poučavanjem, praksom i poštivanjem/slijeđenjem.

Komitet za ljudska prava koji npr. vršiprovedbu navedenog Pakta u svom Op-ćem komentaru br. 22 se navodi da slije-đenje ili prakticiranje vjere ili ubjeđenja: “može uključivati ne samo ritual već i odre-đene aktivnosti poput određenih ograni-

Pokrivanje muslimanki kao izazov Pokrivanje muslimanki kao izazov uuniverzalnim ljudskiniverzalnim ljudskim pravimam pravima


čenja u ishrani, nošenje specifične odjeće ili pokrivala za glavu”. Stoga je pokrivanje muslimanki kao sastavni dio vjerske prak-se zaštićeno ranije navedenim odredbama. Ipak i Deklaracija, Pakt i Konvencija pred-viđaju mogućnost legitimnih ograniče-nja slobode iskazivanja vjere ili uvjerenja.

Prema ovim propisima, kakoprof. Karčić u tekstu “Zašto netreba zakonom zabraniti nikab”(http://www.preporod.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1716:zato-ne-treba-zakonom-zabran-iti-nikab&catid=18:izmeva-broja&Itemid=554) navodi tak-va ograničenja mogu se propisati samo zakonom (ne odlukama,pravilnicima i slično) i to kada je takvo ograničenje nužno u demokratskom društvu. Onaj ko predlaže takav zakon mora da dokaže da postoji nužnost takvog ograničenja. I to da je takvo ograničenje nužno radi sigurnosti, javnog reda i mira, morala, zdravlja ili zaštite prava i sloboda drugih. Prema tome, ako neko želi da zakonom za-brani ovakvo prakticiranje religije mora dokazati da je to ograničenje nužno radi jednog od gore navedenih argumenata.

Međutim, koncept morala je teško defi nirati te ne postoji jedna usvojena defi nicija mor-ala. Stoga je teško dokazati da je neka žena nošenjem marame

narušila javni moral. S druge strane, tvrd-nja da upošljavanjem žene sa maramom dolazi do narušavanja javnog reda na rad-nom mjestu ili neometanog rada javnog sektora čini se prilično neodrživom. Ali ako i pretpostavimo da se dokaže da tak-va zabrana jeste u interesu javnog reda ili morala, ili nekog drugog od navedenih ar-gumenata i dalje ostaje pitanje da li je takva restrikcija neophodna, tj. proporcionalna u odnosu na opći interes. Također je neo-phodno sagledati i koliko je ta mjera dis-kriminatorna, odnosno da li se isto odnosi na sve. Specijalna izvjestiteljka o slobodi vjere i ubjeđenja UN-a Asma Jahangir je u

Koncept morala je teško definirati te ne postoji jedna usvojena definicija morala. Stoga je teško dokazati da je neka žena nošenjem marame narušila javni moral. S druge strane, tvrdnja da upošljavanjem žene sa maramom dolazi do narušavanja javnog reda na radnom mjestu ili neometanog rada javnog sektora čini se prilično neodrživom

U konkretnom i specifičnom

kontekstu bh. društva maramom se testira

naša stvarna multietničnost.

Maramom se bode u oči svakog onoga ko u

multietničnost ne vjeruje, ko je

ne želi.


svom izvještaju iz januara 2006. godine na-vela opće kriterije pomoću kojih je moguće procijeniti – iz perspektive ljudskih prava – restrikcije i zabrane nošenja vjerskih sim-bola. Prema njenoj analizi, ovo su neki od indikatora aktivnosti koje nisu kompati-bilne sa međunarodnim ljudskim pravima:

- ograničenja koja onemogućavaju slobodu pojedinca/ke da izražava svoju vjeru ili ubjeđenje;

- ograničenja koja za cilj imaju, ili dovode do bilo vidljive diskriminacije bilo kamufl irane podjele koja zavisi od religije ili ubjeđenja;

- ograničenja kod kojih dužna pažnja nije posvećena specifi čnim odlikama određenih vjera ili ubjeđenja, npr. čini se da opća zabrana više utječe na određenu vjeru koja propisuje nošenje nekih odjevnih pred-meta nego na neke druge vjere ili ubjeđenja koja nemaju poseban naglasak na tome.

Stoga, ograničenje pokrivanja musli-manki odnosno nošenje hidžaba potpada pod sve nabrojane indikatore jer onemogu-ćava slobodu pojedinke, dovodi do podje-le koja zavisi od religije (najviše pogođene uvedenim propisima su muslimanke), i čini se da opća zabrana više utječe na odre-đenu vjeru, u ovom slučaju islam. Stoga je ovo čisti primjer direktne diskriminacije jedne grupe žena jer pogađa isključivo mu-slimanke koje se pokrivaju.

Propisi u BiH

Bosna i Hercegovina također je potpi-snica svih ovih međunarodnih dokume-nata.

Ustavne odredbe BiH (ali i entiteta i kantona) uključuju osnovne odredbe za osiguranje ljudskih prava i temeljnih slo-boda, osiguranje tih prava i zaštitu ličnih sloboda, ljudskog integriteta, dostojanstva i drugih prava i sloboda u oblasti ljudskih prava. Član 2.2. Ustava BiH navodi da se

g p j

“prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnov-nih sloboda i u njenim protokolima direk-tno primjenjuju u Bosni i Hercegovini” te da ovi akti imaju prioritet nad svim osta-lim zakonima. Član 2.4. tako zabranjuje

j p

diskriminaciju po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom ma-njinom, imovina, rođenje ili drugi status.

Zakon o slobodi vjere i pravnom po-ložaju crkava i vjerskih zajednica u BiH, u članu 2. defi nira diskriminaciju koja je za-snovana na vjeri ili uvjerenju, što označava “svako isključivanje, ograničavanje, dava-nje prednosti, izostavljanje ili svako drugo razlikovanje koje je zasnovano na religiji ili uvjerenju, a koje ima cilj ili se njime može postići – direktno ili indirektno, namjerno ili nenamjerno – ukidanje ili umanjivanje

priznanja, jednakog uživanja i ostvarivanja ljudskih prava iosnovnih sloboda u građan-skim, političkim, ekonom-skim, socijalnim i kulturnimstvarima”. Član 7. istog zako-

j

na navodi da “sloboda vjere iliuvjerenja uključuje pravo svakeosobe, odnosno crkve i vjerskezajednice, da može očitovatisvoju vjeru ili uvjerenje, bilo po-jedinačno ili u zajednici s dru-gima, javno ili privatno”.

Zakon o ravnopravnostispolova BiH, garantira punuravnopravnost spolova u svimsferama društva, a naročito uoblasti obrazovanja, ekonomiji,zapošljavanju i radu, socijalnoji zdravstvenoj zaštiti, sportu,kulturi, javnom životu i medijima i to bezobzira na bračno i porodično stanje.

Prema važećim zakonima iz oblastirada u Bosni i Hercegovini, zabranjena jesvaka vrsta diskriminacije po osnovu prava na rad i zapošljavanje. Npr. Zakon o radu uFederaciji BiH ugradio je elemente među-narodnih konvencija kojima se regulira ova materija, a koji su prihvaćeni i kroz Ustavesvih nivoa BiH. Stoga član 5. navodi da:“osoba koja traži uposlenje, kao i osoba koja se uposli, ne može biti stavljena u nepovolj-niji položaj zbog rase, boje kože, spola, je-zika, vjere, političkog ili drugog mišljenja,nacionalnog ili socijalnog porijekla…” teda u slučajevima kršenja odredbi iz stava 1. člana 5. “osoba čija su prava povrijeđena može zbog povrede prava podnijeti tužbumjerodavnom sudu” koji će ukoliko utvr-di da su navodi tužbe utemeljeni, naložitidalje radnje, da bi se osigurala primjena odredbi ovoga člana, uključujući uposlenje,vraćanje na prethodno radno mjesto, osi-guravanje ili ponovno uspostavljanje svihprava iz radnog odnosa koja proizilaze izugovora o radu”.

Zakon o zabrani diskrimi-nacije u Bosni i Hercegovini također na jednom mjestu obuhvata sva ranije navedena ljudska prava i tretira ih na sli-čan način. Te u članu 2. navodi da će se diskriminacijom sma-trati “svako različito postupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje pred-nosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili gru-pi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etnič-ke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla… kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugro-

žava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog života”. Ova za-brana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fi zička ili pravna lica, i u javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito: “zaposlenja, članstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke, stanovanja, zdravstva, socijalne zaštite, dobara i usluga namijenje-nih javnosti i javnim mjestima, te obavlja-nja privrednih aktivnosti i javnih usluga”.

Slučaj Lejle Šahin i njegove implikacije

Iako je u prethodnom dijelu prikazano kako se i na koji način u sistemu ljudskih prava defi nira praksa pokrivanja musli-manki, općepoznata je činjenica da su po-sebno u Zapadnoj Evropi (mnogo manje u zemljama anglosaksonskog prava poput VB, SAD ili Kanade) muslimanke imale i imaju problema u odnosu na ovo opredje-ljenje. Općenito je moguće reći da je ova problematika rezultirala prilično negativ-nim sudskim ishodima po žene koje nose

U svjetlu svega navedenog

napominjem da je pokrivanje praksa koja je u kontekstu

evropske Bosne i Hercegovine prisutna preko

500 godina. Da bh. ima

višestoljetno iskustvo susreta različitosti, i da je ovo pitanje o kome sigurno znamo više od

Evrope.


maramu, usvajanjima zakona u nekoliko evropskih zemalja kojima se onemoguća-va školovanje i zapošljavanje pokrivenih žena, kao i, pod utjecajem gore navede-nog, cjelokupnim negativnim stavom tih društava prema hidžabu. Navodim kao primjer samo jedan slučaj, najpoznatiji i jedini koji je dospio do odlučivanja u meritumu na Evropskom sudu za ljudska prava. To je slučaj Lejle Šahin, studentice medicine iz Turske, kojoj je zabranjeno dalje školovanje. Ona je pred Sudskim vijećem Evropskog suda za ljudska pra-va navela, što je jasno vidljivo iz stavke 101. Finalne presude po ovom slučaju, da se njen izbor temelji na njenom vjer-skom uvjerenju koje predstavlja najbit-nije osnovno pravo koje joj omogućava pluralistička, liberalna demokratija. Da je ljudima nedvojbeno omogućeno da slobodno pristaju na granice koje sami smatraju ispravnima. Da je nepravedno samo reći da je nošenje islamske marame suprotno principima jednakopravnosti muškaraca i žena, s obzirom da sve re-ligije imaju određeni odjevni kodeks a sve osobe slobodno biraju da li žele ili ne žele slijediti takav kodeks. Ipak odgovor Vijeća bio je da pored svega smatraju “teškim za pomiriti nošenje islamske ma-rame sa porukom tolerancije, poštivanja drugih i, iznad svega, jednakopravnošću i nediskriminacijom”. Tako je Vijeće pa-radoksalno navelo da vrijednosti plura-lizma i poštovanja drugih jednostavno ni u kom slučaju ne mogu uključivati religijski uslovljene odjevne prakse, iako je sama tužiteljica navela upravo te vri-jednosti kao vrijednosti koje za nju pred-stavljaju preduslov za slobodno nošenje marame.

Ovdje je značajno pomenuti da ova odluka nije donesena jednoglasno. Sut-kinja Tulkens nije bila saglasna sa odlu-kom ostalih 16 sudaca Vijeća. Ona je u svom izdvojenom mišljenju, u samoj pre-sudi, pod tačkama 11 – 13., navela da:

“sloboda vjere znači da se svakome omogućava to pravo, bilo samom ili sa drugima, bilo javno ili privatno, pod dva uslova; da ne ugrožavaju prava i slobode drugih, i ne narušavaju javnu bezbjednost, a u ovom slučaju ni jedan ni drugi uslov ne postoje... Tužiteljica, odrasla žena, stu-dentica, je rekla – i ne postoji ništa što bi nas navelo na to da ona nije govorila isti-nu – da nosi maramu kao rezultat svoje slobodne volje. U odnosu na to, ne mogu da uvidim kako se principom rodne jedna-kopravnosti može pravdati zabrana jednoj ženi da to radi kada je, u odsustvu bilo ka-kvog suprotnog dokaza, vidljivo da je ona sama donijela tu odluku. Jednakopravnost i nediskriminacija su subjektivna prava, koja moraju ostati pod kontrolom onih na čijem su raspolaganju”.

Teorija prilagođavanja – put kojim valja ići

U svjetlu svega navedenog, navodim dio iz Izvještaja Human Rights Watcha u kome se navodi da je “ograničenja moguće uvesti jedino tamo gdje je to u potpunosti opravdano, i ona moraju biti što je to manje moguće restriktivna”. Ovim se poziva na eventualno uvođenje ovih ograničenja samo tamo gdje je to dokazano kao neophodno, a u protivnom je potrebno primjenjivati teo-riju akomodacije, odnosno prilagođavanja, i pokušati pronaći dogovor koji će se bazirati na uzajamnom poštovanju. Primjena te teo-rije općeprihvaćena je u VB, Kanadi ili SAD gdje je pokrivenim muslimankama dozvo-

ljeno da rade ako slijede principe dogovorene sa svojim poslodav-cima. Najčešće je riječ o prilago-đavanju boje i izgleda marame zaštitnim bojama kompanije ili poslodavca (maskirna ili zelena marama, marama u bojama US Airwaysa, British Airwaysa, McDonaldsa, Disneya…). Ali je stvar u pristupu po kome je potrebno što je to više moguće obezbijediti uposlenicima/ama ispunjenje njihovih prava na vje-ru i mnogi poslodavci pronalaze načine kako da prilagode, transformiraju ili izmijene svoje propise na zadovoljstvo svih.

Zaključak

Na kraju se vraćam na početak ovog teksta. U konkretnom i specifi čnom kon-tekstu bh. društva maramom se testira naša stvarna multietničnost. Maramom se bode u oči svakog onoga ko u multietnič-nost ne vjeruje, ko je ne želi. Maramu se stoga koristi za podizanje tenzija onda kada

se želi skrenuti pažnja sa mnogo značajnijih problema našega društva. Marama tobože podriva sekularnost. Naravno, neospor-no je da osnovna karakteristika sekularne države jeste odsustvo direktnog utjecaja određenog svjetonazora na državu i njene institucije te odsustvo odluka koje su odre-đenim svjetonazorom inspirirane, ipak, u ovim slučajevima može se naslutiti aluzija i poruka da sekularno društvo kao takvo ne trpi ili ne bi trebalo da trpi javni vjerski pluralizam njegovih građana i građanki, pretpostavljajući neispravno da je sekularno društvo ono društvo u kome je religija is-ključivo privatna stvar. Ipak, svi građani/ke ovog društva prosto bi morali živjeti tako da ne ugrožavaju prava drugih.

U svjetlu svega navedenog napominjem da je pokriva-nje praksa koja je u kontekstu evropske Bosne i Hercegovine prisutna preko 500 godina. Da je jedini period kada se žene u BiH nisu masovno po-krivale period socijalizma. Da bh. ima višestoljetno iskustvo susreta različitosti, i da je ovo pitanje o kome sigurno znamo više od Evrope. Moje iskreno uvjerenje jeste da će nam naše nasljeđe i tradicija pomoći da

bez kompleksa pristupimo rješavanju ovih pitanja na zadovoljstvo svih. Da iskreni/e Bosanci/ke i Hercegovci/ke neće odustati od velikog broja (visoko)obrazovanih mla-dih bh. muslimanki koje se školuju, rade i doprinose u ovom društvu, samo zato što propituju kvalitet našeg pluralizma. Suzbijanjem i zabranama ovim će se žena-ma samo srezati krila, postat će ogorčene i ljute, neproduktivne. A to je luksuz koji nijedna pametna zemlja ni vlada sebi ne smije dozvoliti.

Simptomatična je i pojava tri ovakva slučaja u

jednoj sedmici. Pokrivena žena

u Oružanim snagama BiH,

uposlenica Suda u Travniku

i mlada bh. karatistkinja na takmičenju u

Prozoru.

30

Mediji u rukama politike

Online komentar polumjeseca

Piše: Nermin Spahić

F TV je par-tijsko glasiloSDP-a. Kako

je došlo do toga da jav-ni državni servis posta-ne stranački moglo bi se analizirati i nagađa-ti. Da li je to zbog toga što se uglavnom radi o kadru koji pripada sta-roj gardi odanoj starim idejama ili je SDP plan-ski ubacivao podobnike (skloniji sam prihva-titi ovu drugu opciju) sada i nije toliko bitno.

Bitno je ono što sva-kodnevno gledamo na našim ekranima, a toje ring za nokautiranjenepodobnih i nepoželj-nih, kako političkihtako i društvnih poja-va. Nekad je to rađe-no malo suptilnije, pa nismo uvijek baš moglina prvu “pročitati” šta se iza brda valja. Da-nas, jedino što nedosta-je je zastava sa srpom ičekićem umjesto LCDtelevizora u pozadinistudija, pa da ambijentbude potpun.

FTV: FTV: Crveno, volim teCrveno, volim te


Internet je medij putemkojeg svaki pojedinacmože ostvariti uticaj najavno mnijenje. Svaki dan se na internetu objave brojni zanimljivi i veomakvalitetni tekstovi,tekstovi koji zaslužujuveliku pažnju. Upravozbog toga Saff će od ovogbroja redovno objavljivati najbolji komentar objavljenna internetu. Slijedinajbolji online komentar polumjeseca

Nakon dnevnika,

naravno, pred spavanje slijedi

partizanski film, po

mogućnosti svima nam dragi Valter (koga briga za Safetom Zajkom) ili

nikad oplakana Bitka na

Neretvi koja je ove godine

puštana jubilarnih 10

puta na FTV-u!.

Svaki dan novih “60 minuta”

Dame i gospodo, dnev-nika kakvog smo poznavali više nema. Do sada smo mislili da je to informativ-na emisija koja se sastoji od vijesti iz zemlje i svijeta sa dodacima o kulturi i spor-tu, no danas je to kičavi i blještavi (primijetili ste one “dramatične” ulete sa cr-venim vrištećim slovima) show za juriš na Islamsku zajednicu i HDZ-ove. Baš sam se pitao nakon vijesti o ukidanju “60 minuta”, šta su Bakir i društvo smislili ovoga puta. Ispostavilo se ono najgore, a to je da sada u 19:30 svaki dan imamo “60 minuta”. I u zavisnosti od toga kako se stvari odvijaju na političkom rati-štu, tako kroz program FTV-a može-mo bez problema zaključiti ko se da-nas najviše zamjerio Zlatku i škvadri. Kako sada stvari stoje, i u idućoj godi-ni nas očekuje beskompromisno kle-vetanje i pljuvanje po gore spomenu-toj Islamskoj zajednici i HDZ-ovima, osim ako se, a teško da hoće, nešto ne dogovori (sa HDZ-ovima). Imamo tu i rubriku olinjalog komuniste Zije Dizdarevića u kojoj nam i on objaš-

njava zašto je jedino SDP dobar, dok su svi drugi kri-minalci i autokrate. Valjda je ovo prvi put u povijesti televizije da u dnevniku na javnoj televiziji svoj redovni termin dobije neki partijski ideolog.

Neprofesionalnost i sirovost su ono što ih naj-više razotkriva. Nakon tih tridesetak minuta gleda-nja načina na koji voditelji prezentuju vijesti, temati-ke, terminologije i “bise-ra” tehničke prirode, ne može se čovjek oteti uti-sku da je tih 30 minuta

neko naručio i da im je papir gurnut u ruke da ga pročitaju. Bez ikakvog senzibiliteta i takta, skoro na dnev-noj bazi se izmjenjuju prilozi o svim “neplatformašima” i nezaobilaznom reisu Ceriću koji se predstavlja kao srednjovjekovni feudalac i tiranin. Ima tu i nekakvih islamskih ekstre-mista koji nosaju petarde po dže-povima i kupuju kocke za potpalu vatre. Sve je to popraćeno provid-nim konstrukcijama, smiješnim i krajnje loše odrađenim montažama i isječcima kojima se pokušava kopi-rati CSI Miami. Jadno, zaista.


Jadan je moral za kojeg se zalaže FTV

O moralnoj strani priče ne vri-jedi trošiti riječi. Klevete, uvrede, laži, napadi na privatnost (jedino je novinarima FTV-a upad u džamiju ili tuđi dnevni boravak i neovlašte-no snimanje “istraživačko novinar-stvo”)...

Nakon dnevnika, naravno, pred spavanje slijedi partizanski film, po mogućnosti svima nam dragi Valter (koga briga za Safe-tom Zajkom) ili nikad oplakana Bitka na Neretvi koja je ove go-dine puštana jubilarnih 10 puta na FTV-u!. Zar postoji bolji način za krenuti na počinak od podsje-ćanja na tekovine našeg NOB-a i slavne dane kad nije bilo mrskih nacionalista i ovih današnjih na-zovi vjernika koji tako bezobrazno “ulaze u javni prostor” koji je odu-vijek bio rezervisan samo za vođu i partiju. Četvrtkom će nam, pak, u našim domovima večeru pokušati pokvariti novinarski Frankenstein zvani Elma Kazagić, koja u svom cirkusu zvanom “Odgovorite lju-dima” očigledno pokušava raditi sve ono što jedan novinar nikako ne bi trebao. Srećom imamo da-ljinski...

Nakon tih tridesetak

minuta gledanja načina na

koji voditelji prezentuju

vijesti, tematike,

terminologije i “bisera” tehničke

prirode, ne može se čovjek oteti utisku da

je tih 30 minuta neko naručio i da im je papir

gurnut u ruke da ga pročitaju.

32

Kutak za islamsku omladinu

U Tuzli promovirana knjiga “Pedagogija Muhammeda a.s.” autora prof. dr. Šefika Kurdića

Udruženje za promicanje pozitivnih vrijednosti Oaza iz Tuzle

U srijedu 26.10.2011. godine poslije klanjanja jacija-namaza a u organizaciji Medžlisa Islam-ske zajednice Tuzla i Udruženja za promicanje

pozitivnih vrijednosti Oaza iz Tuzle u džamiji Princa Abdullaha u Tuzli održana je Javna tribina “Bajra-mi nekada i sada” a u sklopu tribine je upriličena i promocija knjige “Pedagogija Muhammeda a.s.”autora prof. dr. Šef ika ef. Kurdića.Promotori knji-

p j j gg g g j

ge su bili dr. Amir ef. Karić glavni imamMedžlisa Islamske zajednice Tuzla i hfz. dr.Safvet ef. Halilović profesor na Islamskompedagoškom fakultetu u Zenici. Na samojpromociji knjige promotori su govorili da je ova knjiga istaknutog bosanskohercego-vačkog alima i intelektualca prof. dr. Šef ik j j g g g

ef. Kurdića vrijedan pokušaj da se rasvijetleodgojne metode i aspekti u poslaničkoj mi-siji Muhammeda, a.s.Na koji način je ovajVjerovjesnik odgajao ljude? Kako je uspio da za tako kratko vrijeme postigne tako za-divljujuće rezultate? Šta je posebno važno

p g

za današnje odgajatelje i pedagoge da uzmuiz bogatog odgojnog asortimana kojeg nudipedagogija posljednjeg Božijeg vjerovjesni-ka? Na ta i mnoga druga pitanja ponuđeni su vrijedni i mnogi utemeljeni odgovori na stranicama ove vrijedne knjige, koja zapra-vo pokazuje pref injeni osjećaj ovog čestitog

profesora, daije i alima za probleme današnjeg čovje-ka, čiji život nažalost svakim danom biva sve teži,konfuzniji i otuđeniji. Ova knjiga je zapravo zbirka suptilnih misli i tanahnih promišljanja o sadržajima brojnih poslaničkih hadisa i detalja iz života najvećeg pedagoga svih vremena Muhammeda, alejhisselam.Knjiga se može kupiti u knjižari Medzlisa Islamskezajednice Tuzla.


Dursum Mehić, Kijevo - nezaposlen i bolestan, 5 članova porodiceH.O. “Dirhem”/Soc. odsjek OKC-a “Atis”

Aktivisti H.O. AA “Dirhem” i Omladinskog kulturnog cen-tra AA “Atis“ ” posjetili su jednu petočlanu porodicu u seluKijevo 10-tak kilometara od Sanskog Mosta. Ovo jeAA

bila prilika da se spomenutoj porodici uruči paketsa prehrambenim artiklima. Imam u Kijevu, Suadef. Šekić nas je uputio na ovu porodicu, zamolivši

p jp

nas za pomoć, a naši aktivisti su prilikom posjetepred kućom zatekli domaćina Dursuma Mehića.Osim supruge i dvoje male djece sa Dursumom uporodičnoj kući živi i njegova sestra koja, inače, bo-luje od dijabetesa tipa 2. Dursum narušenog zdrav-lja, vrijedno obrađuje nešto zemlje u blizini kuće, a drže i jednu kravu. Kako nam je rekao ponekad ide raditi sezonske po-ljoprivredne poslove kod komšija i tako zaradi ne-što novca. Takav posao, pored toga što ga je malo,je i slabo plaćen i ono što zaradi im nije dovoljno za normalan život. Kao i drugim porodicama i poro-dici Mehić smo uručili prehrambene namirnice uvrijednosti 60 KM. Ovog vrijednog čovjeka ostavi-li smo sa uručenim namirnicama i djecom koja su

oko nas skakutala. Od njih smo dobili riječi zahvale, ali u sebi,mi smo bili zahvalni Allahu Uzvišenom što nam je omogućioda bar u nekoj mjeri pomognemo ovim ljudima.

33

Tradicionalna okupljanja mladih uz veliku dobrodošlicu brucošimaOmladinski krug Medžlisa IZ-e Tuzla

Početkom nove pedagoške godine te povratkom stu-denata svojim fakultetskim obavezama, Omladin-ski krug nastavlja sa svojim radom, organizovanjem

sada već tradicionalnih okupljanja mladih uz veliku do-brodošlicu brucošima. Nova generacija studenata koji su krenuli na put sticanja viših znanja te stručnih usavrša-vanja posjetila je naša druženja na kojima smo pokušali da predstavimo probleme s kojima se susreću studenti te prijedloge na koji način da ih najlakše riješimo. Jedan od njih je i stavljanje van funkcije mesdžida u studentskom domu 3. Uz druge studentske organizacije našeg univerzi-teta prvenstveno Pravnog i Građevinskog fakulteta nasto-

jat ćemo da riješimo ovaj problem. Nadamo se da će odgovorni i nadređeni uvidjeti kako ovu tako i druge potrebe studenata. Moramo spomenuti da je našu organizaciju posjeti-la i grupa mladih iz En-gleske te s nama podijelila svoje ideje u poboljšanju i napretku rada student-skih organizacija.


Alija je bio simbol svih nas, Bošnjak uspravljeni, odlučni, čestitiUdruženje “Mladi muslimani”

Uorganizaciji Osnovnog odborUU a Jablanica Udruženja a “Mla-di muslimaniUU ’’, u petak, 14. oktobra u kinosali u Jablani-’ci održana je tribina UU “Lik i djelo Alije Izetbegovića’’. Gost

predavač bio je Hasan Čengić. U prvom dijelu svoga obraćanja j j j g

Čengić je istakao značaj Jablanice i njegovih stanovnika u odbra-p j g p j g jp

ni BiH u agresiji 1992.-1995. “Jablanica je bila vrlo važno mjesto “za odbranu BiH. Da je pala, pao bi i Konjic, a onda i Sarajevo. Također je bila mjesto koje je prihvatilo jako mnogo muhadžira”. U nastavku Čengić ističe da ne treba praviti ni od koga, pa ni od

j j j j p j g

Alije Izetbegovića, kult ličnosti, kakav je bio slučaj sa Titom, bez obzira na Izetbegovićeve zasluge za BiH i njene građane prije svih Bošnjake. Posebno ne treba od Alije Izetbegovića graditi takvu lič-nost jer je to njemu samom bilo strano. U nastavku donosimo dio izlaganja Hasana Čengića:

j j j“Priča o Aliji je priča o nama. Priča o

bošnjačkom narodu. Alija je za svog života upoznao tri režima. Prvi između Prvog i Drugog svjetskog rata, režim Kraljevine SHS kojije Alija gledao odozdo kao dječak. Alija je upoznao režim koji ga je gledao odozgo, kao broj, kao državnog neprijatelja koga treba pra-titi. Alija se upoznao i sa komunističkim režimom i to u zatvoru. Jer je samo godinu dana po dolasku komunista na vlast uhapšen i osuđen na tri godine robije i samo godinu dana prije propasti komunističke vlasti izlazi iz zatvora. Alija je vodio proces izgradnje

najveće političke stranke Bošnjaka u njihovoj povjesti. Vodio jeproces vraćanja suvereniteta BiH i članstva u UN. Vodio je proces odbrane BiH i komandovao najsnažnijom bosanskom vojskom upovijesti BiH. Alija je upisao pravo ime svoga naroda i svoga jezika nakon što su bili zabranjeni više od stoljeća, upisao u Ustav države. Alija je vodio najteže domaće i međunarodne pregovore u historiji ove države. Alija je potpisao ugovor sa kojim smo nezadovoljni, većina nas, Dejton, ali ugovor koji je najjači te vrste u hiljadu go-dišnjoj historiji Bosne. Najjači je međunarodni ugovor te vrste, nikada više tako moćnih zemalja svijeta nije stavilo svoj potpis na neki papir kao što je to ovaj sporazum. Alija je bio običan čovjek i opredijeljen musliman, bio je jedan od nas. Alija je bio simbol svih inas, Bošnjak usprav-ljeni, odlučni, čestiti. Alija je uvijek radio za opće dobro, to je Alijina poruka, raditi za opće dobro i sam i zajedno, trajno bez prestanka i nikad ne računajući šta ja to dobivam”.

Osuda diskriminacije zbog marameUdruženje Kulturni centar “Karneol” iz Zenice

Udruženje Kulturni centar UU “Karneol” iz Zenice, čiji je jedan”od ciljeva promicanje i zaštita ženskih ljudskih prava, izražava UUzabrinutost posljednjim dešavanjima, vezanim za osporavanje UU

prava ženi na islamski način odijevanja u javnim institucijama, konkret-no misleći na uposlenicu Općinskog suda u Travniku kao i uposlenicuOružanih snaga BiH”, stoji u saopćenju za javnost upućenom iz ovog ”Udruženja. “Smatramo da bi se ovakvim samoinicijativnim odluka-ma viših organa atakovalo na slobodu i pravo izbora, kada je u pitanjuodijevanje žene muslimanke. Ovo je samo nastavak ideologije, kojom se islamski način odijevanja žene želi predstaviti kao nazadan, a čime seželi smjestiti ženu van sfere javnoga djelovanja. Kroz ova dva slučaja na-stoji se ispitati puls javnoga mnijenja, te smatramo da, ukoliko niko odnadležnih organa ne reagira na ovakve uvrede i diskriminaciju, stvar bi mogla poprimiti šire razmjere i sigurno potisnuti pokrivenu ženu

iz javnoga života. Stim u vezi,pozivamosve rele-vantne in-stitucije da svoj nivodemokra-tičnosti po-kažu i na ovom primjeru, te odlučno stanu u odbranu i zaštitu prava žena koje su se opredijelile za islamski kodeks oblačenja”, kaže se u saopćenju za ”javnost Udruženja Kulturni centar “Karneol” iz Zenice.”

34

Seminar i susret bošnjačke omladine u Luksemburgu

Fotoreportaža

Piše: Muhamed Ćeman

Bošnjaci su narod koji stoljećima njeguje multikulturalnu svijest.Mada, historija ih nije mazi-

la, već im je preko ruku njihovih najbli-žih komšija često priređivala neprijatna iznenađenja u vidu pljački, protjerivanja,zločina i genocida. Uprkos tome, nikada nisu posustajali u izgradnji i očuvanju in-terkulturalnog društva. Brinuli su da sesvačije pravo poštuje – u najmanju rukutamo gdje su bili većina. Takav senzibilitetza toleranciju i poštivanje različitosti, pro-isticao je iz njihove duboke duhovnosti,tačnije, iz islamskog identiteta i ispravnog shvatanja Božije objave koja na puno mje-sta tretira fenomen različitosti.

I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju. (Er-Rum, 22.).

Bošnjačka omladina odlučna Bošnjačka omladina odlučna da nosi emanet pluralizmada nosi emanet pluralizma ii kulture dijaloga u Evropikulture dijaloga u Evropi


Na omladini ostaje da stečeno znanje primijene u praksu. Da šire duh tolerancije i razumijevanja u srcu Evrope, ali u ime Uzvišenog koji im to naređuje. Prihvatajući prvo sebe i svoj autentični islamski identitet, kako bi ih prihvatili drugi i drugačiji, te kako bi i oni druge prihvatili. Jer upitno je koliko smo u stanju prihvatiti druge, ukoliko se istovremeno bojimo da prihvatimo sopstveni, u našem slučaju islamski identitet


A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. (Hud, 118.).

Međutim, živimo u vremenu kada medijska propaganda predstavlja musli-mane u sasvim drugom svjetlu. Izaziva-njem vještačkih sukoba među samim mu-slimanima, pokušavaju ih prikazati kao divljake sa jakim rušilačkim nagonom, koji ne prezaju ni od ubijanja muslimana. Nakon toga, agresijama na muslimanske zemlje, podrškom diktatora i tlačitelja u zemljama sa muslimanskom većinom, ek-sploatacijom njihovih prirodnih bogatsta-va, i na kraju dugogodišnjom nepravdom po pitanju sukoba u Palestini, svakodnev-no izazivaju gnjev među muslimanskim masama, tako da se među njima pojavlju-ju pojedinci koji u očaju,a u želji da promijenestanje nabolje, pribjega-vaju metodama odbranekoje islam strogo zabra-njuje. Na takav načindaju povoda medijima da muslimane tretirajukao teroriste, žedne ne-muslimanske krvi. Štoje najgore, kroz takvomedijsko izvještavanje,muslimani, a posebnomuslimanska omladina,počinje da se identifici-ra i smatra autentičnimmodel nasilnog musli-mana proisteklog iz ste-reotipa koji se provlačikroz medijsku mašineri-ju. Kao u knjizi Ewarda Saida – “Orijent stvorenod Okcidenta” (L’Orientcréé par l’Occident).r

Najbolje oružje pro-tiv neznanja i predra-suda je informiranost, tj. znanje. U tom kontekstu, bošnjačka omladina u Luk-semburgu, okupljena u udruženju – Uni-ja Mladih Aktivista – UMA (Union des Jeunes Actifs), organizirala je seminar (od 21.-23. oktobra, 2011.) na temu – “Plu-“ralizam i kultura dijaloga u svjetlu islamskog učenja”. Trener seminara bioje renomirani profesor sa ogromnim da-vetskim iskustvom, autor za sada 4 knjige i član redakcije magazina Saff – fff Abdusa-med Nasuf Bušatlić. Prisustvo profesora ććBušatlića u Luksemburgu, iskorišteno je prije početka seminara, kako bi njegovi savjeti/nasihati mogli da dopru do što više ljudi. U tom kontekstu, Bušatlić je održao hutbu u Islamskom kulturnom centru u gradu Mameru, sa kojom je nagovijestio da učesnike trodnevnog seminara očekuje uzbudljiv week-end.

Nismo bili ni svjesni da postoji

toliko ajeta i vjerodostojnih

hadisa koji na afirmativni način govore o našoj temi. A šlag na torti i pravi ugođaj

je bilo slušati o implementaciji tih uzvišenih

smjernica iz Kur’ana i Sunneta, u

bogatoj historiji muslimanskih

naroda.

36

U petak, u akšamskim satima, u luksuznom odmaralištu na sjeveru Luksemburga počelo je okupljanje omladine iz Njemačke, Belgije, i na-ravno Luksemburga. Nakon večere i obavljanja namaza u džematu, prisut-nima se obratio aktivista omladinskog udruženja – “Islamische Informations- und Serviceleistungen”, iz Njemačkog grada Mainza, koji nam je tom prilikom predstavio njihov rad i aktivnosti koje su inspirativno djelovale na prisutnu omladinu, što je uticalo da se rode nove ideje i razgovara o međusobnoj suradnji dva spomenuta udruženja. Nakon toga, uslijedilo je nadahnuto predavanja pro-fesora Bušatlića, tokom i nakon kojeg su prisutni postavljali pitanja i dobijali kvalitetne odgovore. Prekrasan ambi-jent je vladao do kasno u noć, tako da su, i pored velikog umora, muhabet, debata i razmjena informacija potrajali do 4 sata poslije ponoći. Želim istaći da je veče posebno začinjeno čitanjem vr-sne poezije od strane pjesnika, Huseina Ljajića, čija je zadnja knjiga, prepjev Ilmihala, izašla iz štampe prije tek ne-koliko dana.

Predavanja na temu seminara, poče-la su u subotu nakon doručka. Prisutni omladinci i omladinke su bili zadivljeni tokom izlaganja trenera. Koliko sa infor-macijama koje su tom prilikom dobija-li, toliko i sa temeljitošću i ozbiljnošću sa kojom je profesor Bušatlić obradio pitanje pluralizma i kulture dijaloga u svjetlu naše vjere. Profesor Bušatlić je spomenutu temu obradio kroz šest ta-čaka koje zapravo čine šest temeljnih principa islama, glede njegovog odnosa prema drugom i drugačijem. To su slje-deći principi:

1. Islam poštuje čovjeka s obzi-rom na njegovu ljudskost, a ne s obzi-rom na nacionalnost ili bilo koju drugu pripadnost.

2. Islam uči da je različitost, pa prema tome i priznavanje drugog i dru-gačijeg, dio Allahovog plana i volje.

3. Osnova u islamu za veze sa dru-gima je pravedan odnos i dobročinstvo. Allahova pravda važi za sve podjednako, bez obzira na vjeru, naciju i sl.

4. Islam priznaje slobodu vjerova-nja i uvjerenja.

5. Islam poziva na dijalog i me-đusobno upoznavanje i potpomaganje u dobru i čestitosti.

6. Islam teži miru, a ne ratu.Nismo bili ni svjesni da postoji toli-

ko ajeta i vjerodostojnih hadisa koji na afirmativni način govore o našoj temi. A šlag na torti i pravi ugođaj je bilo slušati o implementaciji tih uzvišenih smjernica iz Kur’ana i Sunneta, u bogatoj historiji muslimanskih naroda, što nas je uvjerilo

da iznijeti ajeti i hadisi, te izreke asha-ba, tabi’ina i vrsnih islamskih učenjaka, nisu samo puko teoretisanje, već je teo-rija svoju primjenu nalazila kroz stoljeća. Od primjera Poslanika, a.s., pa do Sala-hudina Ejubije, Mehmeda Fatiha, pa do Alije Izetbegovića i Armije RBiH tokom minulog rata. Insistiranje na pravdi, di-jalogu, dobročinstvu, slobodi vjerovanja i uvjerenja, poštivanju čovjeka, među-sobno upoznavanje i potpomaganje u dobru i čestitosti, te težnja miru, pred-stavljaju glavne postulate na kojima se

zasniva praktična tolerancija islama.Poslije predavanja koje je bilo propra-

ćeno pitanjima i debatom, pristupilo se obavljanju podne-namaza. Nakon pod-ne-namaza i ručka, učesnici seminara su iskoristili lijepo vrijeme kako bi prošetali prirodom, da bi se, nakon toga, akšam dočekao u sportskim aktivnostima, te se do jacije našlo vremena i za predah. Sa prvim zvijezdama na nebu, te nakon predaha, omladina je insistirala da čuje što više informacija iz naše slavne prošlo-sti. Tako da je trener održao kratko pre-


davanje o velikom islamskom vojskovo-đi, o Allahovoj sablji – Halid ibn Velidu, r.a. Iz postupaka Halida ibn Velida, r.a., i drugih vojskovođa iz historije islama, uvjerili smo se da je pravda emanet koji muslimani moraju nositi čak i u ratu.

Nakon predavanja, napravljen je predah tokom kojeg se i večeralo, da bi zatim uslijedilo drugo kratko predava-nje koje je tretiralo temu – Smisao isku-šenja. Razgovor prisutnih se nastavio do kasno u noć, da bi se veče okončalo projekcijom španskog filma koji govori o


paljenju velike Aleksandrijske biblioteke od strane kršćana u 4. stoljeću, a za šta je, od strane nekih zlonamjernih histo-ričara, nepravedno bio optužen halifa Omer, r.a.

Nedjelja je također bila ispunjena kvalitetnim programom. Predavanje na temu seminara je počelo nešto rani-je, kako bi ostalo dovoljno vremenskog prostora za prezentiranje ideje o formi-ranju udruženja muslimanskih Skauta na teritoriji Luksemburga. Ideju je sa prisutnima podijelio aktivista asocijaci-

je “Srednji Put” (Le Juste Milieu) iz Luksemburga, koji je i sam prošao školu Skauta, te je tokom svog dugogodišnjeg boravka u Italiji, aktivno učestovao u for-miranju identičnog udruženja na nivou Italije. Ideja je naišla na odobravanje i podršku prisutnih. Nakon toga, prisut-nima se obratio predsjednik Šure, vrhov-nog predstavničkog tijela muslimana u Luksemburgu. Gospodin Selimović je tom prilikom upoznao prisutne sa aktiv-nostima Šure i značajem postojanja jedne takve institucije za muslimane Luksem-burga. Također je sa prisutnima podije-lio nekoliko ideja i planova koje Šura želi realizirati u periodu koji je ispred nas. Ujedno je pozvao omladinu da na sve načine pomognu rad institucije na čijem čelu se nalazi.

Nakon obraćanja gospodina Selimo-vića, uslijedio je kratak predah, da bi se

nedugo zatim nastavilo sa predavanjem profesora Bu-šatlića, sa ciljem da se pridoš-li gosti okoriste od njegovog zavidnog iskustva i znanja. Sa grilanjem, tj. zajednič-kim ručkom i muhabetom svih prisutnih, okončan je zvaničan program seminara kojeg su kako učesnici tako i profesor Bušatlić, ocijenili uspješnim.

Na omladini ostaje da stečeno znanje primijene u praksu, da šire duh toleran-cije i razumijevanja u srcu Evrope, ali u ime Uzvišenog koji im to naređuje. Prihva-tajući prvo sebe i svoj au-tentični islamski identitet, kako bi ih prihvatili drugi i drugačiji, te kako bi i oni druge prihvatili. Jer upitno je koliko smo u stanju pri-hvatiti druge, ukoliko se istovremeno bojimo da pri-hvatimo sopstveni, u našem

slučaju islamski identitet.Siguran samo da bošnjačka omladina

koja je stablo Bošnjaka, posjeduje kapa-citet, da nosi emanet islama, pravednosti i tolerancije - korijene njihovog bošnjač-kog identiteta, što će se odraziti i na kroš-nju bošnjačkog bića – na našu djecu, to jest na generaciju koja je u stasavanju.

Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici? (Junus, 99.).

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jed-ne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, ustinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. (El-Hudžurat, 13.).

Prisutni omladinci i

omladinke su bili zadivljeni

tokom izlaganja trenera. Koliko sa

informacijama koje su tom

prilikom dobijali, toliko i sa temeljitošću

i ozbiljnošću sa kojom

je profesor Bušatlić

obradio pitanje pluralizma i

kulture dijaloga u svjetlu naše

vjere.

38

Piše: Muhamed Nasirudin el-Uve-jd

A llah, dž.š., stvorio jeAADžehennem kao vječnoAAboravište onih koji suAAporicali istinu koju je Allah objav-ljivao preko Svojih poslanika, i kojisu Allahu bili nepokorni. Napunioga je Svojom srdžbom i gnjevom irazličitim vrstama nepodnošljivihkazni. Upozorio je Svoje robove na strahote Džehennema i objasnioim način i put kako će se spasiti odvatre, da nakon toga ne bi imali is-priku i opravdanje. No i pored svihupozorenja, neki ljudi kratke pametii skučenog pogleda na dunjalučkiživot i njegovu suštinu, odbili su sveosim suprotstavljanja Istini, inada, inepokornosti Gospodaru svjetova igriješenju prema njemu, ne shvatajućisuštinu kazne koja je pripremljena nevjernicima.

Mi činimo da ona podsjeća

Mnogobrojni su kur’anski ajetiu kojima se opisuje Džehennem isve vrste patnji koje će kušati nje-govi stanovnici, a cilj tih ajeta jeste podsjećanje na Sudnji dani proživljenje i ono što će snaćinevjernike nakon ovog prolaznog života na dunja-luku.

Uzvišeni Allah obja-vio je: I čuvajte se vatre za nevjernike pripremljene.(Ali Imran, 131.).

Na strahoteDžehennema upozorio jei Muhammed, sallallahualejhi ve sellem, u mnogimsvojim hadisima. Tako Adiibn Hatim prenosi da jePoslanik, sallallahu alejhive sellem, rekao: “Čuvajte

j

se džehennemske vatre ma-kar s pola hurme, a onaj konema ni to, onda makar slijepom riječju.” (Buharija i Muslim).

Muhammed, sallallahualejhi ve sellem, slikovito jeopisao svoju brigu za ljude istrah da im Džehennem nebude vječno prebivalište,pa je u hadisu koji prenosi Ebu Hure-jre, kazao: “Primjer mene i vas je kaoprimjer čovjeka koji je naložio vatru,a onda su na njen plamen navalilileptirovi. Ja vas pokušavam uhvatitiza vrhove vaše odjeće da ne upadneteu vatru, ali mi vi izmičete.” (Buharija i Muslim).

Enes, r.a., prenosi da je Mu-hammed, sallallahu alejhi ve sellem,često učio ovu dovu: “Gospodarunaš, daj nam na ovom svijetu dobroi na onom svijetu dobro, i sačuvajnas džehennemske vatre.” (Buharija i Muslim).

Zbog svega toga, iskreni vjer-nici traže utočište kod Allaha od džehennemske vatre i često se sjećaju vatre, jer je ona ona koja podsjeća, kako stoji u ajetu: Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna onima koji konače. (El-Vakia’,73.). Ibn Redžeb el-Hanbeli u svojoj knjizi Et-tahvifu

minen-nari (Zatrašivanje vatrom) spominje da je Omer, r.a., govorio: “Često

) p j j

se sjećajte džehennemske vatre, jer je njeno grotlo duboko, vrućina nes-nosna, a njeni maljevi su od željeza.” U istoj knjizi navodi se da je Herm ibn Hajjan izlazio noću iz svoje kuće i povišenim glasom govorio: “Čudim se onima

p g

koji žude za Džennetom i bježe od Džehennema, kako mogu spavati.”

Primjeri straha od Džehe-nnema

Svaki vjernik i vjernica svoje uzore u dosljednom slijeđenju islama i ustrajnosti na tom putu traže u prvim i najboljim genracijama islamskog

ummeta, pa tako i kad je riječ o strahu od džehennemske vatre. Zato ćemo navesti nekoliko takvih primjera da bi nas podstakli na razmišljanje o Džehennemu i povećali naš strah od džehennemske kazne.

Prenosi se od Jezid ibn Havšeba da je rekao: “Nisam vidio da neko više strahuje od Džehennema kao Hasan Basri i Omer ibn Abdul-Aziz. Toliko su se bojali džehennemske vatre kao da je samo zbog njih dvojice stvorena.” U predaji od Abdurahmana ibn Mes’uda spominje se da je jedan musliman stajao na

PobožnostPutevi duhovnog uzdizanja: DŽEHENNEM – I DIO

Tumačeći četrdeset prvi

ajet iz sure Er-Rahman: “A griješnici će

se po biljezima svojim poznati, pa će za kike

i za noge ščepani biti”, Ibn Abbas je

rekao: “Njihovi perčini ili kike, vezat će se za

noge, pa će im se kičma

slomiti kao što se drvo slomi.”


Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, slikovito je opisao svoju brigu za ljude i strahda im džehennem ne bude vječno prebivalište, pa je u hadisu koji prenosi EbuHurejre, kazao: ‘’Primjer mene i vas je kao primjer čovjeka koji je naložio vatru, a onda su na njen plamennavalili leptirovi. Ja vas pokušavam uhvatiti za vrhovevaše odjeće da ne upadneteu vatru, ali mi vi izmičete.’’(Buharija i Muslim)

Čuvajte se vatre čije će

gorivo biti ljudi i kamenje

39

obali Eufrata kada je čuo glas drugog muslimana koji je učio ajete iz sure Ez-Zuhruf: A nevjernici će u patnji džehennemskoj vječno ostati. Ona mu se neće ublažiti i nikakve nade u spas neće imati, nakon čega je pao u rijeku i umro.’’ (Et-tahvifu minen-nari).

Ebu Nuajm u svom djelu Hilyetul-evlija spominje da je Alija ibn Fudajl klanjao namaz za imamom koji je učio suru Er-Rahman, pa mu je nakon namaza rečeno: “Zar nisi čuo sedamdeset i prvi ajet iz ove sure: U njima će biti ljepotica naravi divnih.’’ Odgovorio je: “Bio sam zauzet razmišljanjem o trideset petom ajetu ove sure: Na vas će se ognjeni plamen i rastopljeni mjed prolivati, i vi se nećete moći odbraniti, pa nisam obratio pažnju na ajet o hurijama.’’

Prenosi se da je u kući Alije ibn Husejna (Poslanikovog, a.s., praunuka) izbio požar dok je on bio na sedždi, pa su ljudi povikali: “Bježi, izgorjet ćeš!’’ Međutim, on se nije pomjerio sa sedžde. Nakon što je požar ugašen pitali su ga: “Šta te je spriječilo da ne pobjegneš od

j p g p g

vatre?” Odgovorio je: “Razmišljanje o ahiretskoj vatri.’’ A Ibn Redžeb, u gore navedenom djelu, spominje da je Rabija el-Adevijja, nakon što je čula ajete o džehennemskoj vatri, pala u nesvjest.

Poznati ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ibn Mes’ud naišao je jedanput pored kovačnice u trenutku kad je kovač izvadio usijano gvožđe iz vatre. Abdullah ibn Mes’ud je zastao, gledao taj prizor i plakao. A Omer, r.a., bi stavljao ruku što bliže vatri i govorio: “Sine Hattabov, kušaj možeš li trpiti vatru!’’

Kćerka Rebie ibn Hejsema pitala je svoga oca: “Oče, zaštoti ne spavaš kad svi drugiljudi spavaju?’’ Odgovorio je:“Kćeri, džehennemska vatra mi ne da spavati.”

Ismail es-Suddi prenosida je Hadžadž ibn Jusuf rekaoSeidu ibn Džubejru: “Čuo

j J

sam da se ti nikada ne smiješ,je li to istina?’’ Seid ibnDžubejr mu je odgovorio:“Kako da se smijem, kad jeDžehennem već raspaljen,vatreni okovi postavljeni, a Zebanije, spremne.’’

Plač zbog straha oddžehennemske vatre je spasod nje, jer su to zapravosuze zbog straha od Allaha iNjegove kazne, i udaljavanja od Njegove milosti. U tomsmislu je hadis u kojem jePoslanik, sallallahu alejhi ve sellem,rekao: “Vatra neće pržiti oko koje jeplakalo zbog straha od Allaha, kao štose neće mlijeko vratiti u vime, niti će seikada spojiti prašina na Allahovom putui džehennemski dim.’’ (Sahih Tirmizi).h

U drugoj predaji stoji: “Dva oka,džehennemska vatra neće dostići: okokoje je plakalo zbog straha od Allaha i oko koje je stražarilo na Allahovomputu.’’ (Tirmizi).

Uzroci patnje u Džehennemu

Dva su osnovna razloga i uzroka patnje u Džehennemu: poricanjeAllaha i Istine koju je objavljivaopreko Svojih poslanika, i nepokornostAllahu, dž.š. U Kur’anu stoji: Nama

se objavljuje da će sigurnostići kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene. (Ta ha, 48.) Ibn Kesir u svomtefsiru veli: “Allah nasobavještava u ovom ajetuda je vatra pripremljena za one koji poriču Njegoveajete i koji Mu se nepokoravaju, kao što stojiu sljedećim ajetima: Onda će onome koji je obijestanbio i život na ovom svijetuviše volio, Džehennemprebivalište postati sigurno.(En-Naziat, 37.-39.).Zatim: Nije vjerovao i nije molitvu obavljao, nego je poricao i leđa okretao. (El-Kijame, 31.-32.). To znači:poricao je Istinu srcem, a nepokoran je bio svojimdjelom.’’

Imena Džehennema

Džehennem se nalazi ispodsedmog sloja zemlje, u Sidžinu, a to jenajniži i najtješnji sloj, za razliku odDženneta koji je na najuzvišenijem inajprostranijem mjestu. Džehennemima sedam katova ili slojeva:Džehennem, Leza, El-Hutama, Es-Seir, Sekar, El-Džahim, El-Havije.

Džehennem

Allah, dž.š., u Kur’anu jeobjavio: Na dan kada će grubo u vatru džehennemsku biti gurnuti:“Ovo je vatra koju ste poricali.’’(Et-Tur, 13.). Dakle, tog Dana


Prenosi se da je u kući Alije ibn Husejna

izbio požar dok je on bio na

sedždi, pa su ljudi povikali:

“Bježi, izgorjet ćeš!” Međutim,

on se nije pomjerio sa

sedžde. Nakon što je požar

ugašen pitali su ga: “Šta te

je spriječilo da ne pobjegneš

od vatre?” Odgovorio je: “Razmišljanje o ahiretskoj

vatri.”

će poricatelji Allahove istine bitipozvani u Džehennem i bit će u njega strmoglavljeni.

Leza – Buktinja Ovaj termin spominje se u

sljedećem ajetu: Nikada! Ona će buktinja (Leza) sama biti koja će udove čupati. (El-Mearidž, 15.-16.). Doslovno značenje ajeta bilobi: Nikada! Mi nećemo prihvatitiotkupninu od nevjernika, pa kada bi se otkupili sa svim stanovnicima zemlje i svim blagom zemaljskim. Toje vatra koja će spržiti sve što se prednjom nađe, a tijelo ljudsko će se unjoj istopiti.

El-Hutama – Vatra razbuktanaOvo ime Džehennema spomenuto

je u sljedećim ajetima: A ne valja tako! On će sigurno biti bačen uDžehennem (Fil-Hutame)! A znaš li ti šta je Hutama? Vatra Allahova razbuktana, koja će do srca dopirati.Ona će iznad njih biti zatvorena,plamenim stubovima zasvođena. (El-Humeze, 4.-9.).

Džehennemska vatra nazvana jeel-Hutama, jer ona u potpunostiuništava ono što u nju upadne. Toje vatra koja će dopirati do ljudskihsrca i proizvoditi nepodnošljiv bol.Iznad džehennemlija bit će vatrenisvod, a vrata džehennemska bit ćezaključana, tako da neće imati kudpobjeći.

Es-Seir – Oganj razbuktalir Allah, dž.š., objavio je: Eto tako

Mi tebi objavljujemo Kur’an, na arapskom jeziku, da bi opominjaoMekku i one oko nje i upozorio na Dan kada će se skupiti – u koji nema nikakve sumnje. Jedni će u Džennet,a drugi u Džehennem (Es-Seir). (Eš-Šura, 7.). Poruka ajeta je sljedeća:

g ( ) (

Kao što smo objavljivali poslanicima prije tebe, svakog od njih poslali smonarodu njegovom kako bi ih pozivalina jeziku koji razumiju i kako bioni shvatili poziv i poruku. Takoisto tebi objavljujemo Kur’an, na čistom arapskom jeziku, da upozorišstanovnike Mekke i ostale ljude, i da ih upozoriš na Allahovu kaznu na Sudnjem danu, kada Allah sakupisve narode da odgovaraju za svoja djela. To je Dan u koji nema sumnjei u tom Danu svak će dobiti što jezaslužio.

Sekar – Vatra koja ništa nećepoštedjeti

Ovaj termin spomenut je usljedećim ajetima: U Sekar ću Ja njega baciti, a znaš li ti šta je Sekar? Ništa onneće poštedjeti, kože će crnim učiniti.(El-Muddessir, 26.-30.). Zatim u istojsuri stoji: Svaki čovjek je odgovran za

ono što je radio, osim sretnika, oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjernicima: “Šta vas je u Sekar

p

dovelo?’’ “Nismo’’ – reći će – “bili od onih koji su molitvu obavljali, i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se s besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok namsmrt nije došla.’’ (38.-47.). ’

Svaki čovjek će toga dana odgovarati za zalog koji mu jepovjeren, a to je njegov život, osimsretnika kojima će knjiga njihovihdjela biti data u desnu ruku. Oni će seosloboditi zaloga dobrim djelima na dunjaluku, i oni će u Džennetu pitatijedni za druge. Tako će pitati i kada ih vide u Džehennemu, upitat će ihšta ih je u Sekar odvelo. Oni će imodgovoriti da nisu bili vjernici koji suobavljali namaz, nisu pomagali slabei siromašne, već su bili prijatelji isaradnici lažljivcima, izrugivali su sevjernicima i ismijavali se s vjerom,lažno su svjedočili, govorili su onošto nisu radili, nisu vjerovali u Sudnjidan i proživljenje, niti u nagradu ikaznu dok im smrt nije došla, i onda su saznali da su Allahovi poslanicidonosili Istinu.

El-Džahim – Rasplamsala vatraU Kur’anu stoji: Držite ga i u

okove okujte, zatim ga samo u vatri (el-Džahim) pržite, a onda ga u sindžire sedamdeset lakata duge vežite, jer onu Allaha Velikog nije vjerovao, i da se nahrani nevoljnik nije nagovarao. (El-Hakka, 30.-31.). U predaji stoji da će čuvaru Džehennema biti rečeno:“Uzmite ovog nevjernika, sindžirima mu vežite ruke na potiljak, zatim ga bacite u Džahim, da osjeti vrućinudžehennemsku.

El-Havije – Džehennemski bezdaneOvo ime Džehennema spominje

se u sljedećim ajetima: A onaj ukoga njegova dobra djela budu lahka,boravište će bezdan biti. A znaš li ti šta će to biti? Vatra užarena! (El-Karia, !8.-11.).

Opis Džehennema

Upozoravajući vjernike na stra-hotu džehennemske kazne, Allah,dž.š., u Kur’anu je objavio: O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kame nje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah za-povijedi neće opirati, i koji će ono štoim se naredi izvršiti. (Et-Tahrim, 6.).

Muhammed, sallallahu ale-jhi ve sellem, rekao je: “Ova vaša dunjalučka vatra je sedamdeseti diodžehennemske vatre.’’ Neko je rekao:

“Allahov Poslaniče, i kada bi bila samo kao dunjalučka vatra, dosta je kao kazna.’’ Na to je Poslanik, sal-lallahu alejhi ve sellem, rekao: “Njoj će biti pridodato još šezdeseset i devet dijelova, a svaki je kao ova dunjalučka vatra.’’ (Buharija i Mus-lim) U drugoj predaji stoji: “Možda mislite da je džehennemska vatra crvena kao i ova dunjalučka. Znajte da je džehennmska vatra crnja od katrana.’’ (Sahih et-tergib ve terhib). U hadisu koji bilježi imam Muslim, a prenosi Ebu Hurejre, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu bit će doveden Džehennem koji će imati sedamdeset hiljada povodoca, za sva-kim povodcem će biti sedamdeset hiljada meleka koji će ga voditi.’’

Od Ebu Hurejre se također prenosi da je rekao: “Bili smo s Po-slanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada se začula velika buka, pa je Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Znate li šta je ovo?’’ Odgov-orili smo: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’’ Tada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “To je kamen koji je bačen u Džehennem ima već sedamdeset godina i još nije pao u džehennemsku provaliju.’’

U hadisu koji prenosi Aiša, r.a., stoji da je Muhammed, sallallahu ale-jhi ve sellem, rekao: “Čovjek izgov-

j j

ori riječ kojoj ne pridaje pažnju, a zbog nje će biti bačen u Džehennem sedamdeset godina.’’ (Ibn Madže i Tirmizi).

Džehennemski slojevi i kapije

Spominjući kaznu za licemjere, Allah je u Kur’anu objavio: Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći. (En-Nisa, 145.); Oni su u Allaha - po stepenima.A Allah dobro vidi ono što oni rade.


(Ali Imran, 163.). Abdurahman ibn Zejd ibn Eslem rekao je: “Džennetski stepeni idu u visinu, a džehennemski u dubinu.’’ Komentirajući četrdeset i četvrti ajet iz sure El-Hidžr: On će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći, Ikrime je rekao: “To znači da džehennemska vatra ima sedam slojeva.’’ A Katade je za isti ajet rekao: “Tako mi Allaha, to su stepeni ili slojevi na temelju njihovih djela koja su radili.’’ Jezid ibn Malik el-Hemedani rekao je: “Džehennem ima sedam slojeva va-tre, i svaka od njih gleda onu ispod sebe, srtrahujući da je ne pojede.’’

Džehennem također ima i sedam kapija, a to je zbog mnoštva njegov-ih stanovnika, tako da će na svaka vrata ulaziti određene skupine, shodno veličini loših djela koja su počinili. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tri su skupine ljudi koji su pogi-nuli u džihadu na Allaho-vom putu. Prvoj skupini pripada čovjek vjernik koji izađe da se bori imetkom i životom na Allahovom putu, pa kada se sretne s neprijateljem hrabro se bori dok ne bude ubijen. To je šehid koji će biti u Džennetu ispod Allaho-vog Arša. Poslanici će od njega biti bolji samo zbog svog poslanstva. Drugoj skupini pripada čovjek musliman, griješnik, koji je činio velike grijehe, pa je izašao da se bori na Al-lahovom putu, imetkom i životom svojim. I kada se sreo s neprijateljem hrabro se borio dok nije poginuo.

To je onaj koji se očistio od grijeha svojom sabljom i borbom na Alla-hovom putu, i on će ući u Džennet na koja hoće vrata. A Džennet ima osam vrata, dok Džehennem ima sedam vrata. Trećoj skupini pripada čovjek munafik koji se borio na Al-lahovom putu, pa poginuo. On će i pored toga u vatru, jer sablja ne briše licemjerstvo. (Sahih et-tergib vet-terhib).

Prenosi se od Alije, r.a., da jerekao: “Džehennemskih kapija ili ka-tova ima sedam, i oni su jedan ispoddrugog. Kada se jedan kat napuni,

onda slijedi drugi, treći, itako do posljed njeg.’’

Ata el-Horosani rekaoje: “Džehennem ima sedamvrata, a najgora kazna,najveća vrućina i najvećismrad je pripremljen za onekoji su činili zinaluk nakonšto su saznali istinu.’’

Vrata Džehennema suzaključana, kao što stoji uajetu: Ona će iznad njih biti zatvorena, plamenim stubo-vima zasvođena. (El-Hu-meze, 8.). Komentirajućiovaj ajet, Mukatil je rekao:“To znači da su vrata iznadnjih zasvođena i nikad nećebiti otvorena niti će izaćina njih kazna i patnja, nitiće na njih ikada ući tračak nade i života.’’

U hadisu stoji da sedžehennemska vrata otvara-ju svaki dan sredinom dana dok ih ne nastane stanovni-ci Džehennema. Prenosi seda je Habab ibn Eret vidiočovjeka koji je klanjao usreddana, pa mu je to zabranio

rekavši da je to trenutak kada se ot-varaju džehennemske kapije, i to je odušak džehennemski dok ne bude naseljen svojim stanovnicima.

Džehennemsko kamenje, zmije i akrepi

Kad je riječ o džehennemskomkamenju koje je spomenuto u ajetu iz sure Et-Tahrim koji smo već naveli, većina učenjaka smatra da je to fos-forno kamenje kojim će se potpalji-vati Džehennem. Rečeno je da fosfor ima pet svojstava koja nemaju druge vrste kamena: brzu zapaljivost, ružan miris, mnoštvo dima, jačinu prijan-janja uz tijelo i nesnošljivu vrućinu kada se raspali. Mudžahid je rekao da je smrad zapaljenog fosfora gori od smrada lešine.

Muhammed, sallallahu alejhi vesellem, rekao je: “U Džehennemuse nalaze zmije koje su poput vra-tova deva, od njihovog ujeda,džehennemlija će osjećati otrov četrdeset godina. U Džehennemu senalaze pauci poput steonih mazgi, odčijeg uboda će džehennemlije osjećatiotrov četrdeset godina.’’ (Silsiletu es-sahiha).

Ibn Redžeb spominje predajuu kojoj stoji da je Abdullah ibnMes’ud, komentirajući osamdeset iosmi ajet iz sure En-Nahl: One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi ćemo dvostrukomkaznom kazniti zato što su pravili smutnju, rekao da se pod dvostru-kom kaznom misli na pauke čijesu bodlje kao vratovi deva, dok jedvostruku spomenutu u šezdeset iprvom ajetu iz sure Sad: “Gospoda-ru naš’’ - reći će – “udvostruči pat-nju u vatri onima koji su nam ovopriredili!’’, protumačio kao zmije ’i akrepe.

Lanci i okovi

U Kur’anu stoji: Mi smo za nevjernike okove i sindžire i oganj raz-buktali pripremili. (El-Insan, 4.) Za-tim: A Mi ćemo na vratove nevjernika sindžire staviti; zar će biti kažnjeni drukčije nego prema onome kako suradili? (Saba, 33.).

El-Aglal su okovi na vratu koji lće vezati ruke i vrat zajedno. Preno-si se od Muse ibn Ebi Ajše da je onproučio dvadeset četvrti ajet iz sureEz-Zumer: Zar je isti onaj koji će se na Sudnjem danu licem svojim zaklanjati od strahovite patnje?, a zatim je rekao: “Ruke džehennemlija bit će vezanelancima za vrat, a nakon toga će bitiizloženi vatri koju će dočekati svojimlicima, jer neće moći ruke odvezati ibraniti se od vatre.”

Tumačeći četrdeset prvi ajet izsure Er-Rahman: A grješnici će se po biljezima svojim poznati, pa će za kike i za noge šćepani biti, Ibn Abbas jerekao: “Njihovi perčini ili kike, vezatće se za noge, pa će im se kičma slo-miti kao što se drvo slomi.’’

Prenosi se da je Ka’b el-Ahbar rekao: “Tako mi Allaha, kada bi biona istoku, a džehennemska vatra na zapadu, a zatim ti se pokazala džehennemska vatra, mozak bi tiiscurio od silne vrućine. Pa, čovječe,jesi li spreman na tako nešto i hoćešli moći trpiti džehennemsku vatru?Znaj, da je pokornost Allahu mnogolakša od kazne koja je pripremljena za nepokorne!’’


Muhammed, sallallahu alejhi

ve sellem, rekao je: “U Džehennemu

se nalaze zmije koje su poput vratova

deva, od njihovog ujeda, džehennemlija će osjećati

otrov četrdeset godina. U

Džehennemu se nalaze pauci poput steonih

mazgi, od čijeg uboda će džehennemlije osjećati otrov četrdeset godina.

42

Odabrao i prilagodio: Mr. Semir Imamović

Rezanje noktiju i šišanje za onoga koji kolje kurban

Šta je sve zabranjeno ono-me koji želi klati kurbannakon nastupanja mjeseca

zu-l-hidždžeta, i da li se ta zabrana striktno odnosi na njega ili obuhva-ta i njegove ukućane?

Dr. Muhamed ibn Salih el-Munedžid

Hvala Allahu i neka je mir ispas na posljednjeg poslanika Mu-hammeda, sallallahu alejhi ve se-llem.

Nakon što nastupi mjesec zu-l-hidždže, onome koji namjera-va žrtvovati kurban, zabranjujese čupanje i šišanje dlaka sa bilokojeg dijela tijela, rezanje noktijui kidanje kože. Sve mimo toga, a što inače podliježe općem propisudozvole, je dozvoljeno, kao što jeoblačenje šivene odjeće, stavljanjekane za žene, upotreba mirisa,intimni kontakt i sl. Zabrana seodnosi samo na onoga koji koljekurban ali ne i na njegove ukuća-ne. Također, zabrana se ne odno-si na povjerenika (onoga kojeg jevlasnik kurbana ovlastio da u nje-govo ime zakolje kurban). Nema razlike, u spomenutom, izmeđumuškarca i žene, ženi koja kupikurban od vlastitog novca zabra-njeno je ono što i muškarcu, jerje hadis općeg karaktera. Ovu za-branu, i pored njene sličnosti sa hadžskim i umranskim zabrana-

ma, ne možemo nazvati ihramom. Ihram je ustezanje od određe-nih radnji i postupaka u vrijeme hadžskih i umranskih obreda, kao što su oblačenje šivene odjeće, upotreba mirisa, lov, spolni odnos i sve što mu prethodi. Nijedna od navedenih stvari, onome koji na-mjerava klati kurban, nije zabra-njena. Prenosi se od Ummu-Sele-me da je Poslanik, sa lla llahu alej-hi ve sellem, rekao: “Kada nastupi zu-l-hidždže, neka se oni, koji imaju namjeru žrtvovati kurban, ustegnu od brijanja i šišanja dla-ka i rezanja noktiju.” (Muslim, 1977.). (Napomena: Oko stepena ove zabrane i njene pritvrđenosti islamski učenjaci nemaju jedin-stveno staja lište, neki smatraju da se radi o strogoj zabrani – hara-mu, dok je, prema mišljenju jed-nog dijela šaf ijskih učenjaka, u pitanju stepen zabrane poznat kao mekruh tenzih – pokuđeno djelo. Pogledaj: Šerhu sahihi muslim

p j).

(Izvor: www. islam-qa.com).

Mahane koje utječu na isprav-nost kurbana

Šta se sve smatra mahanom,koja ukoliko se nađe pri životi-nji, ona ne može biti žrtvovana kao kurban?

Muhammed ibn Salih el-Usej-min

Hvala Allahu i neka je mir i spasna posljednjeg poslanika Muham-meda, sallallahu alejhi ve sellem.

Tri su vrste mahana: prva, ma-hane koje, prema vjerodostojnom predanju, utječu na ispravnost kurbana; druga, mahane u vezi s kojima je prenesena zabrana, ali ne i sud o neispravnosti kurbana pri kojem se one nađu; i treće, maha-ne u vezi s kojima nije prenesena zabrana, a koje ako se nađu pri kurbanu umanjuju njegovu potpu-nost i vrijednost.

U prvu vrstu mahana spadaju:izrazita ćoravost, izrazita bolest,izrazita hromost i izrazita mrša-vost, kao što se to jasno naglaša-va u hadisu. Pridodati im se mogusve ostale mahane koje su na istomstepenu ili su veće od njih.

U drugu vrstu spadaju: probu-šenost (probodenost), napuknutosti nasječenost uha ili roga uzduž ilipoprijeko, o kojima govori hadisAlije ibn Ebi Taliba, radijallahuanhu. U hadisu se kaže da je Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem,zabranio da se kao kurban žrtvuježivotinja kod koje je nasječeno uhoili rog. Svakako, ne radi se o stro-goj zabrani, kojom se sugerira ne-ispravnost kurbana, jer prethodnospomenuti hadis jasno naglašava da na ispravnost utječu samo četirimahane.

Treću vrstu čine mahane koje nepripadaju prethodnim dvjema ka-tegorijama. One nemaju nikakvihpravnih posljedica, što znači da nijezabranjeno niti pokuđeno kao kur-ban žrtvovati životinju pri kojoj senađe neka od tih mahana, kao što jeblaži vid ćoravosti i hromosti i bo-lesti, napuknutost zuba i sl. (Izvor:Eš-Šerhul-mumti’ ala zadil-musta-

p (

kne’, 7/439., 440.).’

Dileme oko klanja i raspodjelekurbana

S obzirom da nam se pribli-žava Bajram i klanje kurbana,odlučio sam da se posavjetujemsa vama u vezi samog čina kla-nja kurbana i islamskih propisa.Imam 25 godina. Studiram i ra-dim. S obzirom da sam se zapo-slio prije nepunu godinu dana iosamostalio u f inansijskom smi-slu, imam želju da ove godine,ako Bog da, zakoljem prvi kur-ban. Već sam rezervisao kurbani sve oko toga je završeno, aliimam nekoliko pitanja. 1. Mogu

FetveAktuelna pitanja i dileme

Preporučuje se dijeljenje kurbana na tri dijela, ali ovakav način podjele nije obavezujućiSaff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina


43

li 2/3 kurbana dati nekoj usta-novi? Razmišljao sam o Centru za slabovidnu djecu u Sarajevu, a 1/3 užoj familiji. Razmišljao sam čak i o tome da kompletan kurban dadnem ovoj ustanovi, jer smatram da je možda nepo-trebno da dajem članovima uže familije jer svi uglavnom kolju kurban i onda mi se ponovo sve meso koje dadnem familiji opet vrati putem njihovih kurbana koje oni daju meni. Veoma mi je važno vaše mišljenje o ovome. Dakle, da li da dadnem komple-tan kurban spomenutoj ustano-vi ili 2/3? Nisam mislio da za sebe ostavljam 1/3! 2. Da li da kurban siječem na komade od po npr. 1 kg ili da kompletno 2/3 ili cijeli kurban dostavim Centru, s obzirom da ne znam koliko djece tamo ima i da li je potrebno da siječem na komade? 3. Da li se kurban kolje isključi-vo iz zahvalnosti Gospodaru ili se može zaklati u svrhu ispunje-nja neke želje? Moje prvobitno mišljenje i želja jeste da zako-ljem kurban u ima Gospodara u cilju zahvalnosti za neke stvari zbog kojih sam se i odlučio na ovaj čin. Da li griješim ovdje? Mogu li kurban zaklati u cilju

zahvalnosti ili u cilju ispunjenja neke želje, ili oboje? 4. Ukolikokurban dadnem nekoj ustanovikao što je Centar za slabovidnu djecu u Sarajevu, da li moramda uz njega dostavim i neki pi-sani dokument od veterinarskeslužbe o ispravnosti tog mesa?Čovjek kod kojeg sam kupio

p g

kurban je provjeren i znam da sve radi po propisu i da su kur-bani zdravi, a li me interesuje da li to moram da pismeno potvr-dim i ustanovi kojoj bih ga dao?5. Da li vi mislite da je dobar iz-bor Centar za slabovidnu djecu u Sarajevu?

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminHvala Allahu i neka je mir i spas

na poslanika Muhammeda, sallallahualejhi ve sellem, njegovu ča-snu porodicu i njegove asha-be. 1. Preporučuje se dijelje-nje kurbana na tri dijela: 1/3sebi, 1/3 siromašnima i po-trebnima, 1/3 rodbini, kom-šijama. Ovakav način podje-le nije obavezujući, što značida može i drugačije, prema procjeni i izboru vlasnika kurbana. Nema smetnje da 2/3 darujete spomenutomCentru ili nekoj drugojsocijalnoj ustanovi. Treba

paziti, jer se dešavalo da neke od tih ustanova trguju kurbanskim mesom. 2. Nema potrebe da siječete kurban na komade, možete 2/3 u kompletu dati tamo gdje namjeravate. 3. Kurban se kolje radi približavanja Uzvišenom Allahu, kao što se kaže u Kur’anu: Pa klanjaj radi svoga Gospodara i kurban kolji!, izvršavajući propis koji je usta-!!novljen Kur’anom i Sunnetom Boži-jeg Poslanika, a.s. Zahvalnost Allahu, dž.š., na Njegovoj uputi i blagodatima je sastavni dio približanja Njemu. Ovaj kurban ne treba vezivati za ispunjava-nje nekih specijalnih želja i potreba. Za njihovo ispunjavanje predviđene su dove i dobra djela, posebno davanje sa-dake i sl. 4. Kurbansko meso mora biti zdravstveno ispravno. Zavisi od spo-menute ustanove da li će htjeti primiti

meso čije im porijeklo nije poznato. Ne znamo kakva su njihova interna pravila. U svakom slučaju dobro je imati potvrdu o isprav-nosti mesa. 5. Nemamo ništa protiv vašeg izbora, a li vam preporučujemo da prethodno provjeri-te da li taj centar prima kurbansko meso da se ne desi da vas odbiju, po-sebno ako nemate potvr-du o ispravnosti mesa.


Ovaj kurban ne treba vezivati

za ispunjavanje nekih

specijalnih želja i potreba.

Za njihovo ispunjavanje

predviđene su dove i dobra

djela, posebno davanje sadake

i sl.


44

RazmišljanjaSirijska satanska mašinerija

Piše: Amir Durmić

Sirijca Huzejfu sam upoznao na prvoj godini šerijatskog studija na Islamskom univerzitetu u

Medini. Bio je izuzetno dobar i marljiv student. Vrlo jasno se sjećam njegovog vedrog i uglavnom nasmijanog lica. Poredimena, to je još jedino čega se u vezinjega sjećam. Prezime i ostale generalijesam zaboravio. Međutim, mnogo boljepamtim naše česte razgovore i “pretresanja’’stanja u državama iz kojih dolazimo. Onse interesirao za Bosnu a ja za njegovurodnu Siriju. Priče koje mi je još tada pričao o teškom stanju u kojem se nalazemuslimani sunije u Siriji, dobro su mi seurezale u pamćenje. Bilo je tu strašnih i na prvi pogled nevjerovatnih priča o torturi izločinima Bašarovog režima nad “svojim’’narodom. Tada nisam mogao ni sanjatida ću za nešto manje od jedne decenije tek

nakon svega nekoliko klikova mišem, te zločine gledati vlastitim očima, kao i milioni drugih ljudi širom svijeta.

Huzejfe mi se jednompovjerio i rekao kako će namjerno loše uraditi neke završne ispite kako bi “izgubio’’ jednu školsku godinu i tako na fakultetu ostao barem godinu duže, te umjesto predviđene četiri, svoj boravak u Medini produžio na pet godina. Imajući u vidu da je bio više nego uspješan student, njegov naum me prilično iznenadio i zbunio. Da se razumijemo, namjerno “propadanje’’ i maksimalno odugovlačenje sa studijem u to vrijeme uopće nije bila rijetkost među studentima svih nacionalnosti, a pitanje je da li je situacija i danas drugačija. Svi su oni za namjerno “propadanje’’ imali neka svoja opravdanja i razloge. Jedni su govorili kako žele dobro “utvrditi gradivo”, drugima su razlozi bili uglavnom ekonomske prirode, a treći su svim silama nastojali da što više godina prožive u rahatluku medinskog ambijenta, pa čak i po cijenu da dobiju neslavnu titulu studenta sa desetogodišnjim iskustvom. Prvo sam pomislio da je i kod Huzejfe isti slučaj, i da je njegov motiv jedan od nabrojanih, ali sam se grdno prevario. Potanko mi je pojasnio razlog zbog kojeg

je po svaku cijenu u Medininastojao ostati minimalnopet godina. Ukratko, htioje izbjeći služenje vojnog roka u Siriji. Naime, shodnoonome što sam tada čuo odnjega a kasnije i još od nekihArapa, u Siriji je, barem u tovrijeme, postojao zakon kojimse od služenja vojnog roka oslobađaju sirijski državljanikoji u nekoj od zemalja Arapskog zaljeva legalnoproborave barem pet godina ijoš uz to državnim organima

uplate neku vrstu nepovratne kaucije uiznosu od 5.000 američkih dolara. Kada je i nakon ovog pojašnjenja kod menejoš uvijek uočavao dozu zbunjenosti inerazumijevanja, detaljno mi je objasniokroz koje torture i zlostavljanja prolazesirijski vojnici kroz trogodišnje služenjevojnog roka. Gotovo je pravilo da oficirii komandanti sirijske vojske potiču izzabludjele sekte Alevija (Nusajrija) štoje i sasvim razumljivo ako znamo da toj otpadničkoj sekti nažalost pripada i sirijski predsjednik Bašar Esed. Oddavnina je poznato da vladar na sva važna i odgovorna mjesta postavlja sebi krajnjeodane ljude, a ništa tako snažno ne veževladara i podanike kao ideologija, ili uovom slučaju (ne)vjera koju zajedničkiispovijedaju.

Nema ćafira dok se “musliman’’ ne pomurtediNakon što pogledamo ove i slične snimke, jedno je sasvim izvjesno: zločini koje Bašarov režim čini nad narodom Sirije ogavniji su i gori i od zločina koje su razne vrste din dušmana kroz historiju činile nad muslimanima. Čak ni krvoločni Tatari, ni nemilosrdni Kozaci, ni srednjevjekovni krstaši, ni Maovi komunisti, ni Staljinovi boljševici, a ni regionalni krvoloci iz našeg komšiluka, četnici i ustaše, nisu bili ovako originalni i kreativni u nastojanju da muslimane muče, ponižavaju i omalovažavaju

Prvi video prikazuje

sirijske vojnike kako jednog čovjeka

(vjerovatno uhapšenog

demonstranta) batinanjem

prisiljavaju da posvjedoči da nema drugog

boga osim Bašara Eseda!


45

Oficiri se na razne načine divljački iživljavaju na regrutima koji su uglavnom sunije (jer je stanovništvo Sirije većinski sunijsko), te ih metodom represije i zastrašivanja nastoje držati u slijepoj pokornosti i lojalnosti. Tuku ih i fizički maltretiraju, a zabrana obavljanja dnevnih namaza te omalovažavanje i psovanje Uzvišenog Allaha, Kur’ana i ostalih islamskih svetinja, svakodnevnica je sirijskih regruta. Nakon tri godine provedene u toj sotonskoj mašineriji kojoj je cilj iz čovjeka istjerati i zadnji atom imana i učiniti ga robom koji se pokorava šejtanima u ljudskom obliku a ne Allahu Uzvišenom, malo je onih koji ostanu pri čistoj pameti i koji se i sami ne preobraze u neku vrstu duhovnih zombija koji slijepo slušaju naredbe svojih nadređenih. Nakon iznošenja svih ovih pojedinosti, brata Huzejfu sam tada razumio u potpunosti. Ni dan-danas ne znam da li je uspio u svome naumu da izbjegne služenje vojnog roka u Siriji, ali se iskreno nadam da jeste. Sve što sam tada i kasnije slušao o spremnosti sirijskog vojnog kadra da mučki zlostavlja vojnike samo s ciljem da ih pripremi za najgnusnija zlodjela protiv vlastitog naroda kako bi u svakom trenutku bili spremni najsvirepije gušiti svaku pobunu protiv zločinačkog režima njihovog predsjednika, alevije Bašara Eseda, ipak su bili samo blijedo poimanje onoga što ćemo u bliskoj budućnosti svi vlastitim očima gledati na televiziji i internetu.

Nakon posljednje pobune protiv režima u Siriji, na internetu je svakim danom dostupno sve više video materijala koji samo djelimično pokazuje torturu kroz koju prolaze muslimani Sirije. Pored desetina pa i stotina takvih video klipova koji se mogu vidjeti na You Tube-u, a koji prikazuju brutalnost koju sirijska vojska

pokazuje nad nedužnimcivilima, dva su, barem meni,ipak na neki način više negošokantna i pokazuju da onajdio sirijske regularne vojskekoja odlučno guši antivladinedemonstracije nije ništa drugodo razularena rulja murteda –apostata, koji su od islama daljei od faraona i od Ebu Džehla.Vjerujem da bi im i pored toga što je današnje tržište raznihvidova kufra i širka izuzetnokonkurentno, certifikat za visokokvalitetne i nenadmašnokreativne oblike nevjerstva,rado dodijelio i sam Iblis.

Prvi video prikazuje sirijskevojnike kako jednog čovjeka (vjerovatnouhapšenog demonstranta) batinanjemprisiljavaju da posvjedoči da nema drugog boga osim Bašara Eseda! One koji ovajšokantni video još nisu vidjeli, isti mogupogledati na slijedećem linku:

http://www.youtube.com/watch?v=Dwbtcyw5aro&feature=related

Na drugom videu skupina povampirenihsirijskih vojnika ismijava se sa namazom.“Imam’’ koji predvodi ove murtede pušicigaretu i pepeo otresa u mihrab, izgovara navodne “dove’’ dok se “muktedije’’ svemutome cijepaju od smijeha.

http://www.youtube.com/watch?v=ZMdNTRdAOMM&feature=player_embedded

Nakon što pogledamo ove i sličnesnimke, jedno je sasvim izvjesno: zločinikoje Bašarov režim čini nad narodom Sirijeogavniji su i gori i od zločina koje su raznevrste din dušmana kroz historiju činile nadmuslimanima. Čak ni krvoločni Tatari,

j

ni nemilosrdni Kozaci, ni srednjevjekovnikrstaši, ni Maovi komunisti, ni

Staljinovi boljševici, a ni regionalni krvoloci iz našeg komšiluka, četnici i ustaše, nisu bili ovako originalni i kreativni u nastojanju da muslimane muče, ponižavaju i omalovažavaju. Ako i jesu, to je ipak od njih u jednu ruku bilo i za očekivati jer su pripadali religijama i ideologijama koje su se osjećale ugroženim i nemoćnim pred duhovnom i fizičkom snagom islama koji je osvajao svijet, pa su spas tražili u nemilosrdnom uništavanju njegovih sljedbenika.

Sirijskom narodu želimoda se uz Allahovu pomoć što

prije oslobode tiranina Bašara i njegovih krvoločnih slugana te da i u njihovoj zemlji ubrzo zavladaju mir i sigurnost. Kada bi mogao, jedinu poruku koju bih uputio Bašaru i svim nepravdnim vladarima svijeta, bilo bi ono što je Imam Šafija,

p

r.h., još prije mnogo stoljeća u stihovima poručio svima nepravednim vladarima svijeta, a u čiju istinitost su se najbolje uvjerili svrgnuti arapski diktatori:

Vladali su, i u svojoj vladavini sunepravedni bili,

Ne prođe mnogo, a oni kao da vlasti nikada nisu ni imali.

Da su lijepo postupali, istom mjerom bi im se uzvratilo,

Ali nasilje su činili, pa im je život tugu i iskušenja donio.

I tako bude, a stvarnost kao da govori:Zaslužiste ovo!, a prošlosti se ne upućuju

prigovori. (“Divan” Imama Šafije, str. 89).

g

Nakon posljednje

pobune protiv režima u Siriji, na internetu je svakim danom dostupno sve

više video materijala koji samo djelimično pokazuje

torturu kroz koju prolaze muslimani

Sirije.


46

RazmišljanjaPraksa protiv teorije

Piše: Sejfudin Dizdarević

S ejfo, zapamti ovo dobro: Al-SS lahSS će iskušati ljude onime očemu najSS više pričaju. Dovodiće

ih u situacije u kojima će ljudi oko njih vidjeti da li su iskreni ili petljaju.” Ova-ko mi je govorio Halil ef., a znaosam da je stvar važna jer bi tada uvi-jek, da bi podvukao važnost rečenog,dodavao ovo “zapamti ovo dobro”. U istinitost ovog nasihata sam se bezbrojputa uvjerio. Tako sam nekada, krajem‘90-ih se zadesio među muslimanima kojima su bila puna usta ahlaka. I šta sedesi? Potukoše se preda mnom. Umal‘ nebih i sam bijen jer sam ih počeo odvajatida jedni drugima oči ne bi iskopali. Aliriječ ‘ahlak’ im je bila češća u ustima negoSrbinu ‘bre’.

I tako u nedogled. Od retoričkihdžihadlija nisi mogao pobjeći u podrumjer su se tamo zabarikadirali već nakonprvog pucnja.

Halil ef. i njegov nasihat mi na umpade ovog vikenda kada se zadesih udruštvu jednog koji je ‘zabacivao’ na tustranu. Ne znam kako uopće dođosmodo te teme, ali evo da prepričam tu zgodu.Zbog ibreta.

“Što se mene tiče ja tekfirim Bushagg

”, otvori bratko.

Tema emisije uopće nije bila tekfir.Stekoh dojam da želi da nametne priču otome da bi se ili profilirao kao stručnjak za tu temu ili da nas ‘testira’ šta mi mislimo o tome. Prihvatih igru.

“Ja ga ne tekfirim“ ”, odgo-vorih mu.

Bratko se brecnu i okrenuse prema meni.

“Ti ga ne smatraš ka-firom?”

Nasmijah se.“Smatram. Ali ga ne tekfi-

rim.”“Kako to?” bratko se

počeo gubiti k’o abdest.“Pa lijepo. Pošto vidim da si izverziran u temi, možda nam navedeš prvu osobinu koju osoba mora imati pri sebi da bi se propis tekfira na nju odnosio.”

“Pa mora da negira nešto od propisa,”reče.

“Nije tako. Bush ne da negira ‘nešto od propisa’ nego on negira ‘sve od propisa’ pa ga opet ne možeš protekfiriti.”

Vidjoh da mu ništa nije jasno, pa počeh polahko.

“Brate, prva osobina koju insan pri sebi mora imati da bi se uopće propis tek-fira na njega odnosio jeste da je ta osoba musliman. Tekfir znači ‘muslimana pro-glasiti nevjernikom’ i zbog toga se Bush ne tekfiri jer nije musliman. On je po defaul-tu kafir. Ne znam da li si uopće svjestan šta tvrdiš kada tekfiriš osobu koja sa isla-mom nema veze?”

“Ne razumijem šta hoćeš da kažeš?““Ostanimo u definiciji; tekfir znači

muslimana proglasiti ćafirom. Ti kada

kažeš da tekfiriš Busha topodrazumijeva da si ga sma-trao muslimanom i sada toviše ne radiš pa ga tekfiriš.Za očite kafire, koji sami za sebe kažu da nisu muslima-ni, ovo je opasnija stvar negokada tekfiriš muslimana; pohadisu taj musliman kojeg proglašavaš kafirom može a ine mora biti takvim. “Ko god “kaže svom bratu o nevjerniče,jednog od njih je zadesila riječ,ako je onako kako je rekao. A

ako nije njemu se vrati.” (Buhari i Mus-lim). Znači kada muslimana proglasiškafirom postoji mogućnost da si u pravu.Ali kada kafira tekfiriš na osnovu čega siga smatrao muslimanom?”

Bratko me pogleda i okrene pogled.Iako znam da je u takvim krugovima tek-firenje nemuslimana česta pojava, izgleda da im niko nije objasnio osnovne stvaritekfira.

Tuga me uhvati; ljudi su se uhvatilinajopasnije mesele u islamu, kojom te Al-lah kao pojedinca uopće ne duži, bez da imaju osnovne informacije o materiji.

Nasihat Halila ef. se nije završavao na opisivanju situacije kojom će ih Allah kušati,nego mi je davao praktični primjer kako da se spasim grijeha kod Allaha i blamiranja kod ljudi, te bi govorio: “A Sejfo, znaš li šta “je lijek za ovo? Allah ti je dao dva uha i jedanjezik da više slušaš a da manje pričaš.”

SaputnikNasihat Halila ef. se nije završavao na opisivanju situacije kojom će ih Allah kušati, nego mi je davao praktični primjer kako da se spasim grijeha kod Allaha i blamiranja kod ljudi, te bi govorio: “A Sejfo, znaš li šta je lijek za ovo? Allah ti je dao dva uha i jedan jezik da više slušaš a da manje pričaš”

Tuga me uhvati; ljudi

su se uhvatili najopasnije

mesele u islamu, kojom te Allah kao pojedinca uopće ne

duži, bez da imaju osnovne informacije o

materiji.

47

Jezik i mi

Narodne izreke

Piše: Fahrudin Sinanović

Kada se u Bosni i Hercego-KKvini govori o vjeronauci iliKKopćenito o vjeri, posebice oKKislamu, ima onih koji običavaju kazati:“Vjera je privatna stvar, to svako tre-ba da zadrži za sebe, među svoja četirizida.” Da njihov iskaz nije, niti možebiti tačan, najbolje nam govori prisus-tnost Bajrama u narodnim izrekama inarodnom govoru Bošnjaka. Kada sesamo dio tih izreka pobroji, vidi se da sevjera kod muslimana ispreliće kroz cijelinjegov život, u svim oblastima življenja idjelovanja. Također, Bajram je čest mo-tiv i u pjesmama, često je opjevan, aliovoga puta nećemo o tome, već ćemo sesamo zadržati na narodnim izrekama inarodnom govoru.

“Nije svaki dan Bajram.” Ova izre-ka se možda i najčešće čuje među Boš-njacima, ali uvriježena je i ustalila se iu govoru nemuslimana. Njome se hoćekazati da čovjek ne može svaki dan bitisrećan, veseo, da mu ne može svaki dan

sve biti potaman. Zapravo, ova izreka govori i tome koliku sreću Bajram pred-stavlja u životu muslimana.

“Nije lijepo ženiti se između dva Bajrama.” Iako se i ova izreka često čujemeđu Bošnjacima, ona nema svoje ute-meljenje u islamskoj tradiciji i u životu muslimana. Ovdje se radi o sujevjerju. Uostalom, svaki dan je između dva Baj-rama.

“Ko je dužan i na Bajram – tužan!”Dug je svakom muslimanu golema bri-ga, golem teret, od kojeg, kako ova izre-ka kazuje, ni na Bajram nije rahat.

“Onome ko je dužan najprije Baj-ram dođe.” I ova izreka govori o dugu,o potrebi vraćanju duga kao i prethod-na. Obično čovjek dug nastoji da vra-ti prije Bajrama pa mu zato dani brzo prolaze.

“Kurban se na Bajramne tovi.” Ova izreka govorio poslu u nevakat, kad se već zakasnilo.

“Dok se Bajro obuče iBajram se provuče.” Lijepa izreka kojom se opisuje lijen čovjek, koji sve radi sa zakaš-njenjem, u posljednji čas.

“Budali je svaki dan Baj-ram.” Ova izreka kazuje o čo-vjeku koji je bezrazložno uvi-jek veseo, ni o čemu ne brine, ne vodi računa.

“Top puče, Bajram pro-đe.” Izreka kojom se označa-va kraj, završetak nekog posla.

“Ni bajrami nisu što su bili.”Ovom izrekom se želi ukazati na stalne promjene u društvu, o promjeni ambi-jentalnosti, uvjeta i načina života.

“Svugdje svašta i na Bajram gra-ha.” Na ovaj način se opisuje mjesto na kojem se može svašta naći ili kupiti u svako vrijeme. Naime, za Bajram su uvijek sofre bile obilnije, jelo se najviše

mesa, naročito za vrijeme Kurbanskog bajrama, tako da grahu i nije bilo mjesto za bajramskom sofrom. A, eto, na ne-kim mjestima, kako kaže ova izreka, se može naći “i na Bajram graha”.

U govoru Bošnjaka brojne su sin-tagme ili drugi jednočlani izrazi koji u korijenu imaju riječ Bajram.

Bajramluk: Poklon koji se daruje za vrijeme Bajrama.

Bajramska hedija: Bajramski po-klon.

Bajram-banka: Novčići koji se djecidarivaju u vrijeme Bajrama.

Bajramska sofra: Bajramski ručak,obilnija sofra, koja je nezamisliva bez baklave.

Bajramsko odijelo: najljepše ilinovo odijelo koji musliman oblači za Bajram.

Nažalost, u novije vrijeme prisutna jesveopća komercijalizacija i vulgarizacija svega pa i vjerskog praznika Bajrama. To se najočitije sagledava kroz ružne izra-ze “bajramsko posijelo”, “bajramski

dernek”, “bajram-party”.Riječ je o zloupotrebi vjer-skog termina u svrhu privla-čenja mušterija i gostiju u re-storane, kafane ili neka druga mjesta gdje se na nepriličan način obilježava Bajram, pa i uz upotrebu alkohola i na-stupe golišavih pjevačica. Or-ganizatoru ovakvih skupova najmanje je stalo do Bajrama kao vjerskog blagdana, već ga jedino interesuje profi t.

Sve nevedene izreke ima-ju za cilj ukazati ukorijenje-nost Bajrama, a samim tim i islama, u životu muslima-na. Često se motiv Bajra-ma može naći u književnim djelima naših najpoznatijihknjiževnika, dok se s druge strane motiv obilježavanja Nove godine i lik Djeda

Mraza ne mogu naći niti u jednom djelu Muse Ćazima Ćatića, Safvet-be-

g jg

ga Bašagića, Ahmeda Muradbegovića, Skendera Kulenovića, Meše Selimovi-ća, Envera Čolakovića, Alije Nametka, Nedžada Ibrišimovića... Uprkos nave-denim činjenicama, mnogi bi da Novu godinu Bošnjacima nametnu za njihov glavni praznik, a Bajram i islam bi da ostanu među četiri zida.

Bajram u narodnom govoruBajram u narodnom govoru

i narodnim izrekama Bošnjakai narodnim izrekama Bošnjaka


Često se motiv Bajrama moženaći u književnim djelimanaših najpoznatijih književnika, dok se s druge strane motiv obilježavanja Nove godine i lik Djeda Mraza ne mogu naći niti u jednom djelu Muse ĆazimaĆatića, Safvet-bega Bašagića, Ahmeda Muradbegovića,Skendera Kulenovića, Meše Selimovića, Envera Čolakovića,Alije Nametka, NedžadaIbrišimovića... Uprkos navedenim činjenicama, mnogibi da Novu godinu Bošnjacimanametnu za njihov glavni praznik, a Bajram i islam bi da ostanu među četiri zida

Nažalost, u novije vrijeme

prisutna je sveopća

komercijalizacija i vulgarizacija

svega pa i vjerskog praznika

Bajrama. To se najočitije

sagledava kroz ružne izraze “bajramsko posijelo”,

“bajramski dernek”,

“bajram-party”.

48

Bajramska priča

Priča

Piše: Fahrudin Sinanović

Ima l’ iđe i je’na, Ramize?-Nejma nije’na.-Pogledaj, ba, lijepo!

-Nejma, kad ti kažem. Imajusamo mušmule.

-Pređi na drugi stub, da nije tamđe koja.

-Gledo sam, nejma pa nejma.-Ništa. Do’ćemo sutra, pa

ćemo se opet popet’.-Idi ti, Safete, dok ja siđem,

uljezi u štalu i vidi šta radiŠaronja.

j

Safet ode, zaviri u štalu,vrati se i reče: “Ništa ni kodŠaronje. Moraćemo i ovdi sutra navratit’.”

Dedina računica

Jasam da ima više i odgodinu dana kako Safet iamidžić mu Ramiz obilazemušmulu i Šaronju. Ito s jutra,ha ustanu. Prvi koji bi od njihdvojice ustao i izašao u zahod da mokri, morao bi otići da vikneonog drugog, pa da zajednokrenu. Prije svakog penjanja na mušmulu i prije svakog zavirivanja u štalu bili su veseli,kao kad bi još izdaleka krozprozor vidjeli da im ide tetka.Kad god bi se vraćali s mušmulei od Šaronje, bili bi ohmuljeni,

gg

kao kad bi vidjeli da je tetka došla praznog cegera.

Mahmut, dedo Safetov i Ramizov,imao je tri sina: Mevludina, Safetovog oca, Mustafu, Ramizovog oca, i Dževada, koji nije bio oženjen; i imao je tri kćerke: Zumru, Havu i Mejru; sve tri su bile udate. Mahmut je pušio. Nekad lulu, a nekad bi motao duhan. Nije često pušio, ali kad bi zapalio, nije volio da ga iko dira, dok ne bi dokrajčio. Često je odhukivao.

p j g

Djeca su sprva pitala nenu: “Što no, j j

neno, dedo odhukuje?” Nena im je odgovarala: “Računa, djeco, računa. Biž’te, vižlad jena, ne smetajte, vidite da dedo računa.”

A nije Mahmut računao.Mahmut se sikirao. Znala je to i nena. A, beli su i djeca znala da dedo odhukivanjem ne računa. Ajša, Safetova sestra, im je govorila da djeca u školi računaju na koljiće ili s prstima.

Mahmut je imao svuzgodu. Imao je kuću na

Mušmula i Mušmula i ŠaronjaŠaronja


dva boja, oko kuće: hudžera, hambar, pušnica, bunar, sanduci s pčelama. U svako doba na tavanu je moralo biti meda, parnica, suhog mesa, oraha. Snahe Mustafinca i Mevludinovca ujagam su mu hizmet činile. Niko u selu nije imao zemlje i šume kao Mahmut. Što ne bi stigao zemlje da

j j

uradi davao je poćesim. Štala je uvjek g j

bila puna mala. Bio je među viđenijim ljudima u selu. Nudili mu i da bude mutevelija. Mahmut odbio, rekao: “Nije, dina mi, ne bježim, ali Nurija je ispred mene.”

Komunista u kući

Pola bi imetka Mahmutdao, samo jednom svog Dževada na džumi da vidi. Kako mu u srednju školu krenu, tako mu se i s džamijom rasta. Na fakultetu je dokraja zglajzao u marksuzluk. Umjesto

Sve je Mahmut mogao kabuliti, ali da tako govori njegov sin, to nikako. Sprva je probao da se raspravlja s njim. Nije išlo. Uvijek bi na galamu ispalo. Niti je sin htio ušutiti, niti otac mogao otrpjeti. Jednom je Mahmut maršnuo Dževada. Otad malo koju progovore. A Dževad je, ko uzinad ocu, volio da priča o komunizmu

Jasam da ima više i od godinu dana kako Safet

i amidžić mu Ramiz obilaze

mušmulu i Šaronju. Ito s

jutra, ha ustanu.


šehadeta, zaklinjao se u revoluciju. Od namaza, govorio je njegov Dževad, da su bolji sklekovi i čučnjevi. Nije bio za zekjat i ramazan, a bio je za porez, kamatu i dijetu, ali ne na onakav samoubilački način kako to čine zaostali muslimani. Tako je govorio. Ćaba je njegova bila u Moskvi. Usta su

j g

mu bila puna komunizma. Zbog njeg, zbog Dževada, zbog svog najmlađeg sina Mahmut se sikirao, odhukivao i sav je osijedio. Poslije svakog namaza iskao je Mahmut od Boga da mu vrati njegovog Dževdu, onog koji je nekad bio najbolji u mejtefu. A danas Dževad govori da nejma Boga i da je to samo opijum za narod. Sve je Mahmut mogao kabuliti, ali da tako govori njegov sin, to nikako. Sprva je probao da se raspravlja s njim. Nije išlo. Uvijek bi na galamu ispalo. Niti je sin htio ušutiti, niti otac mogao otrpjeti. Jednom je Mahmut maršnuo Dževada. Otad malo koju progovore. A Dževad je, ko uzinad ocu, volio da priča o komunizmu. On je o društvenom poretku koji će neminovno doći kao krajnji rezultat proleterske revolucije i u kojem će sve po pravdi biti i u kojem će svi imati jednako, i čistačica i doktor, govorio i snahama i djeci.

Mjereni keks

Malom Safetu najviše sesvidjelo kad je amidža Dževadpričao da će u komunizmusvi raditi prema znanju isposobnostima, a dobijat ćeprema potrebama. Još je rekoda u komunizmu neće bitiplata, jer nikom neće pareni trebati. Sve će zadruge,kazivao bi, biti otvorene isvako će moći slobodno da uđe i da slobodno uzme onošto mu treba. Saftčić je jednom pitaoamidžu:

-Je l’, amidža, a hoće l’ se moć’ uzet’mjerenog keksa?

-Hoće, kako da neće. Samo ga nećešsmjet’ zloupotrebljavat’.

-Ne bi’ ja njega, adžo, zloupotrebljavo,ja bi’ njega jeo. A dao bi malo i Ramizu.

I tako je Safet zbog mjerenog keksa postao pristalica komunizma.

Kad je pitao amidžu: “Kad će doćikomunizam?”, amidža mu je rekao: “Tose ne može precizno vremenski reći, aliće sigurno doći na određenom stepenudruštvene svijesti radničke klase.’’

Ništa njega Safet nije razumio, pa jeotišao da pita dedu:

-Dedo, hoće l’ doć’ komunizam?

-Hoće, dijete, hoće, odgovorio je dedo.

-A kad, dedo?-Kad na našoj mušmuli

rode turgulje i kad se naš Šaronja oteli, tad će doć’ i komunizam.

Od tog dana Safet i amidžić mu Ramiz svako jutro obilaze mušmulu i Šaronju. Dogovorili su se da o tome ne pričaju ostaloj djeci u mahali već da,

čim vide da su na mušmuli rodile turgulje ili da se Šaronja otelio, odjure u zadrugu i nakupe puna njedra mjerenog keksa.

I onda se Hasiba Sulejmanova objesila. Neki su njeno vješanje povezivali sa Beganovom ženidbom, neki su opet govorili da se objesila zbog žalosti za Šefikom, koji je nastradao u rudarskoj jami. Svašta je narod pričao i nagađao, a Hasiba je svoju tajnu ukaburila. Obješenu su je našli Safet i Ramiz.Visila je o mušmuli. Nije bilo zadugo, a Mahmut je posjekao mušmulu. Iste je godine Šaronja otišao u kurbane. Tog Bajrama, kad se dedo vraćao iz džamije, donio je Safetu i Ramizu po fišek mjerenog keksa.

Nije bilo zadugo, a Mahmut

je posjekao mušmulu.

Iste je godine Šaronja otišao u kurbane. Tog Bajrama, kad

se dedo vraćao iz džamije,

donio je Safetu i Ramizu po

fišek mjerenog keksa.

50

Zelena transferzala

Evropsko natjecanje učača Kur’ana

Dani pite

Islamska zajednica u Hrvatskoj

Kosovo

Evropsko natjecanje učača Kur’ana jemanifestacija po kojoj je zagrebačka

džamija, odnosno Islamska zajednica uHrvatskoj postala prepoznatljiva. Ovogo-dišnje takmičenje okupilo je 77 ponajbo-ljih evropskih učača Božije riječi, ali i broj-ne muslimane. Rijeke muslimana zijaretilesu Zagrebačku džamiju ne bi li uživali usjajnim interpretacijama kur’anskih ajeta velikih majstora govorenja. U islamu nijesamo važno znati napamet Kur’an, valja ga znati i pravilno izgovarati, valja imati lijepi ugodan glas. A kad se na jednom natjeca-nju skupi toliko ugodnih glasova, onda jeto doista praznik za uši, pa stoga nije čudoda je Europsko natjecanje učača Kur’ana okupilo toliku publiku. Prema neslužbe-nim procjenama, u doba proteklog viken-da, Zagrebačku ljepoticu posjetilo je višeod dvadesetak hiljada muslimanki i mu-slimana iz svih krajeva Europe. Rezultatetakmičenja možete vidjeti u tabelarnomprikazu uz ovu vijest.

Bahri Sipahi (Bahrija Spahić) poslanik opštine Bajram Paša,jedne od najvećih u Istanbulu sa preko 300 hiljada stanov-

nika, bio je ovih dana gost bošnjačkih zastupnika u ParlamentuKosova. To je bila prilika da se sazna nešto više o životu Boš-njaka u Istanbulu. Opština Bajram Paša je pretežno naseljena građanima sa prostora Balkana poput Bošnjaka, Albanaca imnogih drugih. Tada su mnogi otišli pod prijetnjom tadaš-njih vlasti u balkanskim državama i to u vremenima kada nisusmjeli reći ko su i šta su, tj. nisu smjeli reći da su muslimani.Ova opština godinama pomaže i šalje humanitarnu pomoć nesamo Prizrenu i Kosovu već svuda gdje se nalaze Bošnjaci i Al-banci i svakog ramazana ovuda prolazi konvoj “Bereket” gdje se služi iftar-večera i koji prolazi i kroz BiH, Sandžak, Crnu Goru, Makedoniju i Bugarsku. “U Bajram Paši, kao i većina naših Bošnjaka i Albanaca sa ovih prostora, živimo solidno, po-mažemo se, družimo se, imamo svoje bošnjačke klubove koji su vrlo aktivni. Naša opština broji preko 300 hiljada stanovništva, pretežno sa balkanskih prostora, sa prostora bivše Jugoslavije, a ima građana porijeklom iz Grčke i Bugarske, znači Turaka koji žive vijekovima tamo. Meni je supruga porijekom Turki-inja iz Grčke koja perfektno govori bosanski jezik... Mi smo u Turskoj 1989. godine osnovali jedno bošnjačko udruženje gdje smo se družili da bi sarađivali i pomagali jedni drugima i koje smo nazvali “Bosna-Sandžak”. To nam je, takoreći, centralno udruženje koje je prvo takvo osnovano u Turskoj... U današnje vrijeme imamo u svakom gradu ili selu širom Turske svoja boš-njačka udruženja na koja smo vrlo ponosni... Prije par godina adesilo mi se nešto interesantno. Naime imam jednog velikog prijatelja koji je univerzitetski profesor,rr koji me pozvao telefo-e

nom jednom prilikom te rekao da je našao jedno bošnjačkoselo na nekih 50 kilometara od Ankare. Zamislite svih ovihgodina, a oni su tu čitavih 137 godina, sačuvali su svoje obi-čaje, kulturu, nošnju i takođe među sobom izvorno govorebosanskim jezikom. Upravo je iz tog sela potekla tradicija da svake godine širom Turske imamo u našim mjestima tradicio-nalnu manifestaciju - Dan pite. Toga dana naše majke, sestre,nene pripremaju najljepše pite (sirnice, zeljanice, mantije...),znači ako neki grad ili selo ima tradiciju po danima maline,borovnice, ribe... mi imamo Dan pite. To su naši stari običajii toga dana sve partije sa svojim ministrima i zastupnicima, tesvi gradonačelnici kao i premijer se pozivaju i budu naši dragigosti gdje zajedno proslavaljamo taj dan uz našu staru nošnjugdje često mi stariji i zaplačemo te se sjetimo našeg djetinjstva i naših krajeva”, kaže Bahrija Spahić.


51

Policijska jedinica za suzbijanje incidenata po školama

Prvi rezultati popisa stanovništva: U Pazaru, Tutinu i Sjenici 172.706 stanovnika

Srbija Prizren

Kosovo je prva država nastala na tlu bivše JugoslavijeKKkoja u svojoj policiji ima posebnu jedinicu za suzbijanjeKKincidenata po školama. Ova jedinica je osnovana nedavno a nakon niza incidenata, počevši od nedavne masovne tuče hladnim oružjem te ranjavanja više učenika u blizini O.Š. “Abdyl Frasheri“ ” u naselju Ortakol, kao i prije nekolikodana povređivanje tri učenika od strane nesavjesnog voza-ča u blizini osnovne škole “Lek Dukagjini” u naselju Baž-darana. “U sastavu regionalne policije, kancelarija za za-jednice, u saradnji sa policijskim stanicama pooštrili smo mjere bezbjednosti. Sada će policija patrolirati ispred škola sa ciljem sprječavanja ovih negativnih pojava što je nega-tivni imidž naših vaspitno-obrazovnih ustanova”, kaže Ve-sel Gashi iz službe za informisanje regionalne policije u Prizrenu dodajući da su formirali posebnu jedinicu za ovu namjenu. “Policija Kosova u saradnji sa drugim instituci-jama, tačnije sa onim koje se bave bezbjednošću dosta su aktivni. U njihovom sastavu ima i onih naših kolega koji će raditi na ot-krivanju i s u z b i j a n juprodaje iu p o t r e b edroge kaoi druge je-dinice kojerade u civilui patrolira-ju u bliziniškola sa glav-nim ciljem da suzbijajuovakve slu-čajeve”.

Na teritoriji grada Novog Pazara i opština Tutin i Sjenica živi uku-NNpno 172.706 stanovnika i to u Novom Pazaru 109.321 u Tutinu NN34.864 i Sjenici 28.521 stanovnika. Prema riječima zamjenika pred-sjednika Popisne komisije u Novom Pazaru Sulejmana Nicevića u PPNovom Pazaru je prema prvim rezultatima popisana 109.321 osoba, odnosno 29.033 domaćinstva. Nicević je na konferenciji za novinare koja je održana u Gradskoj upravi, rekao da je popis stanovništva uspio i da tokom popisa nije bilo nikakvih incidenata. “Naši građani su shvatili značaj popisa i masovno se odazvali o čemu svjedoče i rezultati”, dodao je Nicević. Prema podacima sa prošlog popisa koji je održan 2001. godine, na teritoriji Novog Pazara živjelo je 85.996 ljudi, što je 23.325 manje od današnjeg broja Pazaraca. Zamjenica predsjednika Popisne komisije u Tutinu Dževa Hamzić rekla je da su PPu toj opštini popisana 34.864 stanovnika, odnosno 7.098 domaćin-stava. “Zadovoljni smo kako je protekao popis u Tutinu i možemo reći da su popisani uglavnom svi stanovnici”, rekla je Dževa Hamzić. Na prošlom popisu u toj opštini živjelo je 30.050 stanovnika. To zna-či da je broj stanovnika tutinske opštine porastao za 4.814 stanovni-ka. Prema podacima popisne komisije, u Sjenici je popisana 28.521 osoba, odnosno 8.316 domaćinstava. Preliminarni podaci pokazuju da je broj stanovnika u toj opštini u blagom porastu za samo 551 stanovnika u odnosu na prethodni popis kada je bilo 27.970 gra-

djana Sjenice. Re-publički zavod za statistiku trebalobi da 15. novem-bra saopšti prverezultate popisa.Objavljivanje ko-načnih podataka počeće u septem-bru 2012. i traja-će do decembra 2013. godine.


Nedopustiv položaj Bošnjaka u Srbiji!Novi Pazar

Predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća i narodni po-slanik, Esad Džudžević, uputio je ovih dana otvoreno

pismo predsjedniku Srbije Borisu Tadiću u kojem se kaže: Ovim pismom želim skrenuti vašu pažnju na nedopustiv po-ložaj i na proces zaustavljanja i onemogućavanja korišćenja Ustavom i zakonom garantovanih prava sandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji. Pod Vašim vođstvom, Republika Srbija u posljednjih nekoliko godina ostvarila je značajne rezultate na izgradnji demokratskih institucija u zemlji, kao i veoma bitne pomake na planu unapređenja ljudskih i manjinskih prava i približavanja standardima Evropske unije. Međutim, po pita-nju položaja pripadnika bošnjačke nacionalne zajednice u na-šoj zemlji, u posljednje dvije godine došlo je do zaustavljanja i onemogućavanja korišćenja Ustavom i zakonom garantova-nih prava, o čemu svjedoče i relevantna dokumenta i projek-ti, u vezi sa čim je Bošnjačko nacionalno vijeće pokrenulo, u skladu sa zakonom, odgovarajuće postupke kod Zaštitni-ka građana i Povjerenice za zaštitu ravnopravnosti. U svjetlu

prethodno iznijetihčinjenica, pozivam Vas da učinite sve štoje u Vašoj ustavnoj izakonskoj nadležno-sti na deblokadi pro-cesa ostvarivanja prava sandžačkih Bošnjaka u Republici Srbiji i implementaciji projekata u oblasti službene upotrebe bosanskog jezika i pisma, zaštite i unapređenja bošnjačkog kulturnog na-sljeđa, te obrazovanja i informisanja na bosanskom jeziku, čijeje ostvarivanje uskraćeno pripadnicima bošnjačke nacionalne zajednice u Srbiji. Time su sandžački Bošnjaci postali manjin-ski narod sa najnižim stepenom ostvarenosti nacionalnih prava u Republici Srbiji. Gospodine predsjedniče, podsjećam Vas, da sam zbog ovih i drugih činjenica, poznatih političkoj i struč-noj javnosti, a nakon i fizičkog ugrožavanja moje sigurnosti i integriteta u Beogradu, već 3 mjeseca “zamrznuo” svoj status narodnog poslanika u Skupštini Srbije.

52

ZločinSvjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Želim da se napokon sazna potpuna istina o Srebrenici

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnimzločinima nad Bošnjacima na-stavljamo svjedočenjem Mo-

mira Nikolića, rođenog 20. februara 1955. u selu Hrancin, Bratunac. MomirNikolić pohađao je Fakultet političkihnauka u Sarajevu, gdje je studirao od-branu i zaštitu. Od 1981. do 1986. go-dine radio je kao nastavnik u srednjojškoli u Bratuncu. Zatim je počeo raditiza Teritorijalnu odbranu u Bratuncu kaopomoćnik komandanta za obavještajneposlove. Dana 18. aprila 1992. mobili-ziran je u Teritorijalnu odbranu i jednokratko vrijeme bio je komandant Štaba

j j jj

teritorijalne odbrane u Bratuncu. Utom razdoblju, bio je član Ratnog pred-sjedništva i Kriznog štaba u Bratuncu.Nakon što je nekoliko mjeseci proveou Srbiji, Momir Nikolić je u novembru1992. imenovan na mjesto pomoćnika komandanta i načelnika za bezbjednosti obavještajne poslove u Bratunačkojbrigadi Vojske Republike Srpske /VRS/i na toj funkciji ostao je do kraja rata. Ujulu 1995., Momir Nikolić je bio kape-tan prve klase u VRS-u. Momir Nikolićje sklopio sporazum o priznavanju kri-vice. U okviru Izmijenjenog sporazuma o izjašnjavanju o krivici, precizno nav-di svoja djela i ponašanje u udruženomzločinačkom poduhvatu za koje se tere-ti. Slijedi njegovo priznanje o zločinima nad Bošnjacima u Srebrenici.

Svjestan sam da mrtve ne mogu vratiti

Iskreno želim da pred ovim časnim sudom i javnim mnijenjem, a posebno bošnjačkim, izrazim svoje duboko i iskre-no žaljenje i kajanje zbog zločina koji se dogodio i da se izvinim žrtvama, njihovim porodicama i bošnjačkom narodu zbog svog učešća u tom zločinu. Svjestan sam da mrtve ne mogu vratiti, da porodicama svojim priznanjem bol ne mogu ublažiti, ali sam ovim činom želio da doprinesem da se napokon sazna potpuna istina o Srebrenici i njenim žrtvama, da državni organi Republike Srpske i svi pojedinci koji su učestvovali u zločinu slijede moj put, priznaju svoje učešće i krivicu, pre-daju se i odgovaraju za ono što su uradili. Priznanjem sam želio da pomognem sudu i Tužilaštvu da dođe do potpune istine i da svjedoke, žrtve zločina, njihove majke, braću i sestre ne izlažem novim patnjama i da ih ne podsjećam na tu užasnu tragedi-ju. Ja mislim, časni sude, da moje prizna-nje predstavlja jedan od značajnih koraka ka izgradnji povjerenja, zajedničkog života u Bosni i Hercegovini i nakon ovog pri-znanja, kazne koja mi slijedi, a kada kaznu izdržim, moja je želja da se vratim u moj rodni grad Bratunac i tamo živim sa svim drugim narodima u miru i slozi kao i prije izbijanja ratnih sukoba.

Kao načelniku za obavještajne poslo-ve i bezbjednost Bratunačke brigade, a i iz mojih ličnih saznanja i učešća, pozna-to mi je sljedeće: Namjera snaga VRS-a u toku napada na srebreničku enklavu i njenog osvajanja od strane snaga VRS-a u julu 1995. godine bila je da se prouzroči prisilno premještanje cjelokupnog musli-gmanskog stanovništva iz Srebrenice na teritoriju pod kontrolom Muslimana.

Dana 11. jula 1995. godine snageVRS-a su osvojile i zauzele grad Srebreni-cu, izazvavši time odlazak muslimanskog stanovništva u bazu nizozemskih snaga Ujedinjenih nacija u Potočarima. Tokom tog dana i večeri primao sam obavještajne izvještaje u kojima je bila navedena pro-cjena da se među stanovništvom okuplje-

nim kod nizozemske baze, među ženama i djecom nalazi i 1.000-2.000 vojno spo-sobnih muškaraca. Ovu informaciju samdobio od oficira za obavještajne posloveDrugog pješadijskog bataljona Bratunač-ke brigade. Napisao sam izvještaj u kojemsam hronološki naveo sve relevantne oba-vještajne i bezbjednosne informacije odtog dana, uključujući i procjenu o 1.000-2.000 vojno sposobnih muslimanskihmuškaraca u Potočarima, i proslijedio ga svojoj komandi i oficirima za obavještajneposlove i bezbjednost Drinskog korpusa za koje sam znao da se nalaze u hotelu“Fontana” u Bratuncu.

Kasnije iste večeri bio sam na dva sa-stanka u hotelu “Fontana” u Bratuncu.Prvi sastanak je održan u 20:00 časova,a prisustvovali su mu general Ratko Mla-dić, general Milenko Živanović, pukov-

p g

nik Radislav Janković i tri oficira Nizo-zemskog bataljona među kojima i koman-dant Nizozemaca, pukovnik Karremans.Na prvom sastanku, general Mladić jeprijetio nizozemskim oficirima i zastraši-vao ih, što se može vidjeti na dijelovima video-snimka tog sastanka koji se nala-ze u posjedu tužioca. Drugi sastanak jeodržan u 22:00 časa u hotelu “Fontana”,a prisustvovali su mu general Ratko Mla-dić, general Radislav Krstić, pukovnik Karremans, predstavnik Muslimana kojise zvao Nesib Mandžić, ja i drugo vojnoosoblje VRS-a. Na tom sastanku generalMladić je prijetio prisutnim nizozemskimoficirima i Nesibu Mandžiću i zastrašivaoih, što se takođe može vidjeti na dijelovi-ma video-snimka ovog sastanka u posjedutužioca. U jednom momentu u toku ovog sastanka, general Mladić je gospodinuMandžiću rekao da želi da se musliman-ska vojska preda i da je budućnost njego-vog naroda u njegovim (Mandžićevim)rukama, te da mogu birati hoće li opstatiili nestati. Poslije ovog sastanka sam nizo-zemske oficire i gospodina Mandžića ot-pratio nazad u Potočare. Te večeri nisamponovno odlazio u hotel “Fontana”, negosam se vratio u komandu Bratunačke bri-gade i otišao na spavanje.

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sva svjedočenja koja ćemo objaviti dogodila su se u sklopu sudskih procesa pred Haškim tribunalom


53

Izdvajanje i pritvaranje vojnosposobnih

Ujutro 12. jula 1995. godine snage VRS-a, uključujući dijelove Bratunač-ke brigade, ušle su u Potočare i zauzele samo mjesto i prostor oko kruga baze Nizozemskog bataljona UN-a. Zakazan je i treći sastanak u hotelu “Fontana”, za 10:00 časova, sa istim učesnicima. Ujutro 12. jula, prije gorepomenutog sastanka, ispred hotela “Fontana” sastao sam se sa potpukovnikom Vujadinom Popovićem, načelnikom bezbjednosti Drinskog korpusa, i potpukovnikom Kosorićem, načelnikom za obavještajne poslove Drinskog korpusa. Tom prili-kom potpukovnik Popović mi je rekao da će sve muslimanske žene i djeca koji se nalaze u Potočarima biti odvezeni iz Potočara u pravcu teritorije pod musli-manskom kontrolom u blizini Kladnja, a da će vojno sposobni muškarci koji se na-laze u masi muslimanskih civila biti iz-dvojeni, privremeno pritvoreni u Bratun-cu i ubrzo nakon toga pobijeni. Rečeno mi je da je moj zadatak da pomognem koordinirati i organizovati ovu operaci-ju. Potpukovnik Kosorić je ponovio ovu informaciju, te smo prodiskutovali loka-cije pogodne za pritvor muslimanskih muškaraca prije pogubljenja. Ja sam naznačio nekoliko konkretnih lokacija: staru osnovnu školu, školu “Vuk Ka-radžić” (uključujući njenu fiskulturnu salu), staru zgradu srednjoškolskog cen-tra “Đuro Pucar Stari” i hangar (udaljen 50 metara od te zgrade srednjoškolskog centra). Potpukovnici Popović i Kosorić sa mnom su razgovarali o mjestima po-gubljenja privremeno pritvorenih musli-manskih muškaraca u Bratuncu te smo prodiskutovali dvije lokacije van grada Bratunca. To su bili: državno preduzeće “Ciglane” i rudnik “Sase” u Sasama.

Nakon razgovora sa potpukovnicima Popovićem i Kosorićem, čekao sam kod hotela “Fontana”. Nakon trećeg sastan-ka pukovnik Janković je izašao iz hote-la “Fontana” i rekao mi da koordiniram transport svih žena i djece i izdvajanje voj-no sposobnih muslimanskih muškaraca. On tom prilikom nije pominjao ubijanje muslimanskih muškaraca. Nedugo za-tim, na prostor ispred hotela “Fontana” gdje sam stajao sa potpukovnikom Koso-rićem, došla su dva nizozemska oficira i pitala nas kakav je plan za prijevoz mu-slimanskog stanovništva. Tim nizozem-skim oficirima sam rekao da se vrate u Potočare jer će uskoro početi pristizati autobusi za prijevoz ljudi prema Kladnju.

Većinu dana 12. jula proveo sam u Po-točarima koordinirajući i radeći sa Duš-kom Jevićem, komandantom specijalnih policijskih snaga MUP-a, i sa sljedećim

drugim vojnim jedinicama ijedinicama MUP-a: vojnimpolicajcima iz Drinskog kor-pusa pod komandom majora Petrovića; pripadnicima “Vu-kova sa Drine” iz Zvorničkebrigade; dijelovima 10. diver-zantskog odreda; dijelovima vojne policije 65. zaštitnog puka; 2. i 3. pješadijskim ba-taljonom Bratunačke brigade,vojnom policijom Bratunačkebrigade i civilnom policijomsa njemačkim ovčarima. Usadejstvu sa ovim jedinicama,koordinirao sam i nadziraotransport žena i djece za Kla-danj, te izdvajanje i pritvaranjevojno sposobnih musliman-skih muškaraca.

Tokom tog dana, u Po-točarima, snage VRS-a iMUP-a su zastrašivale i zlo-stavljale muslimansko stanovništvo da bi ljude natjerale da se ukrcaju u auto-

buse i kamione za Kladanj.U prvim konvojima koji sunapustili Potočare u autobu-sima je ostavljeno nekolikomuškaraca, iz propagandnihrazloga. To je upriličeno za nizozemske vojnike i srpsketelevizijske kamere, ali te sumuškarce kasnije izdvojili na kontrolnim punktovima, pri-je nego što su mogli stići doKladnja. U toku 12. jula sna-ge VRS-a su zlostavljale i fi-zički napadale mnoge Musli-mane, muškarce i žene, kojisu se okupili oko nizozemskebaze u Potočarima. Ja ličnoznao sam za te postupke, nonisam učinio ništa da ih za-ustavim niti da snage podmojim nadzorom spriječimu vršenju tih nedjela. Čuo

j p j

sam i da su neki muslimanskimuškarci odvedeni na mjesta na osami oko Potočara i tamo ubijeni.


U prvim konvojima koji

su napustili Potočare u autobusima je ostavljeno

nekoliko muškaraca, iz propagandnih razloga. To je upriličeno za nizozemske

vojnike i srpske televizijske

kamere, ali te su muškarce

kasnije izdvojili na kontrolnim punktovima,

prije nego što su mogli stići do

Kladnja.

54

IslamnetSan koji je iz ruševina spasio bračni parTurska

Deniz Gokčenlik, studentica u gra-du Diyarbakru, rodom iz Istanbu-

la, nakon što je klanjala namaz i zaspa-la, usnula je urušenu kuću s preživjelim ljudima u predgrađu Erčisa, nedaleko od Vana u Turskoj. Valja reći da Deniz nikada nije bila u ovome gradu ni uopće u ovome dijelu Turske. Čim se probudila krenula je autostopom prema Erčisu i predgrađu Gokčenliku, kojeg je sanjala. Nakon što je pronašla urušenu zgradu koju je vidjela u snu po-zvala je ekipu za spašavanje i pronašli su mladi bračni par: trudnu Havvu Uzun i njenog supruga Serkana Uzuna. Mladi bračni par je trebao hitnu medi-cinsku pomoć, pa su odmah prevezeni u bolnicu i sada su izvan životne opa-snosti, a i trudnoća majke je u redu. “Nikada nisam bila u Vanu, niti imamijednog prijatelja iz Vana, prvi put sam ovdje. Nisam član ni jedne spasilačke ekipe, došla sam i pronašla civilnu spa-silačku ekipu, kojima sam se i obratila. Podarili su mi masku za spašavanje, ali mi nisu dali da se penjem na urušenu zgradu bojeći se da mi se nešto ne dogo-di, jer sam žensko. No, ja sam se popela na nju i čula sam glasove preživjelih. Zapravo, prije nego što sam došla kla-njajući namaz sam čula glasove i pozive u pomoć, bila sam zbunjena. Otišla sam na spavanje ali sam opet u snu čula gla-sove, vidjela sam ovo mjesto, ovu zgradu i ljude kako su spašeni. Zbog toga sam i došla, jer nikako nisam mogla spavati, ništa mi nije bilo jasno, bila sam uzbu-đena. Prvi put sam došla u Van do kojeg

nije bilo lahko prispjeti. Iz urušene zgra-de prva sam čula glasove. Spasilačka ekipa je kroz rupu urušene zgrade ula-zila 9 puta, ali nisu čuli nikakve glasovei rekli su mi da su izgubili svaku naduza preživjelima u ovoj ruševini. Ja sambila uporna duboko vjerujući da nisamsve ovo uzalud u namazu i snu vidjela idoživjela. Molila sam ih da uđu još jed-nom, jer sam ja čula glasove iz ruševine.Vikala sam glasno koliko mogu da liima iko živ neka se još jednom oglasi.Na svu sreću osoba koja je stajala uzmene čula je glas iz ruševine, inače bisvaka nada nestala. Tada je spasilačka ekipa upotrijebila uređaje koji otkriva-ju glasove, pa su se i oni uvjerili da ima ljudi živih i počeli su odmah strojevima uklanjati ruševine. Moj put od Dijar-bakra, koji je trajao sedam sati nije biouzaludan, a uopće nisam ni primijetila da je toliko dugo trajao. Nakon tih se-dam sati sam došla do Tatvana, a iz Ta-tvana su do Erčisa išle i dvije gospođe da vide što im je sa rodbinom. Sjele smo za-jedno u taksi i stigle do ovoga mjesta za nepuna dva sata. Ovdje sada ima šatorspasilačke ekipe i idem se malo odmo-riti i zahvaliti Allahu, a i nešto pojestikako bi imala energije da dalje sudjelu-jem u spašavanju ljudskih života.”Ovako je govorila Deniz Gokčenlik,mlada djevojka koja je spasila životemladih supružnika. Dok smo razgova-rali sa Deniz, nije se odvajala od Kur’an-i kerima, kojeg je iščitavala u vrijemesvoga zasluženog odmora. (S turskog preveo: Mersad ef. Kreštić, preuzeto sa portala Islamske zajednice u Hrvatskoj)

Pakistanski “Makedonci”Pakistan

Na prelijepim visoravnima pla-ninskog vijenca Hindukuš,

u sjeverozapadnoj pakistanskoj provinciji Nuristan živi mala zajednica samosvojnog naroda za koji se vjeruje da su potomci slavnog vojskovođe Aleksandra Makedonskog. Pleme Kalaša, koje danas ima oko 3.500 pripad-nika, smješteno je na području svoje nekadašnje države Kafiri-stan, koja se do 1895. godine i poraza od afganistanskih mu-slimana prostirala od današnjeg istočnog Afganistana do sjever-nog Pakistana, na preko 13.000 kvadratnih kilometara. Područje na kome žive pripadnici plemena Kalaša, odnosno potomci Alek-sandra Makedonskog danas se svelo na tri doline Birir, Bumbu-ret i Rumbur, koje su dobro skri-vene planinama. Kalaši su skoro izolirani od ostatka svijeta. Kala-ša je pleme koje svih ovih godina veoma drži do svoje nezavisnosti i njeguje svoju autentičnost. Bave se uglavnom zemljoradnjom, po-malo i stočarstvom, i imaju tipič-no plemensku organizaciju, svako selo ima svoju vlast. Fizički, pri-padnici ovog plemena ne razliku-ju se mnogo od susjednih naroda. Prema predanjima Kalaši su po-tomci vojnika Aleksandra Make-donskog koji su se na povratku sa pohoda na Indiju (330.-325. godine prije nove ere), umorni od dugog puta i ratovanja, zadržali u planinama i saživjeli sa lokalnim ženama. Njihovo potomstvo je, po tim predanjima, zahvaljujući izolaciji, zadržalo veliki broj grč-kih genetskih odlika. Etnolozi su u njihovim predanjima otkrili ne-vjerovatne sličnosti sa Ezopovim basnama, a u njihovim igrama plesove koji se i dan-danas igraju u grčkoj Makedoniji.


55

Omar Hassan al Bashir najavio uvođenje ŠerijataSudan

P redsjednik Sudana Omar Has-san al Bashir protekle sedmice

je izjavio da će Sudan u narednom periodu upotpunosti usvojiti šeri-jatski zakon, odnosno da će Ustav Sudana biti potpu-no koncipiran na osnovu Šerijata.

p“U

Sudanu živi pre-ko 98% muslima-na. Naš novi ustav će biti ogledalo te većine, zvanič-na religija će biti islam a islam će biti osnovni i je-dini izvor novog ustava”, rekao je predsjednik Omar Hassan al Bashir u Khartoumu pred okupljenim studen-tima. Nakon što je jug Sudana postao

nezavisna država, odnosno nakonšto je kršćanska manjina na taj na-čin izišla iz Sudana, prema Bashirunema više prepreka da Sudan kreneka potpunom usvajanju Šerijata.

p p

Primjer širenja mržnje prema islamu

Nigerija

Danas u svijetu postoje mnogi pojedinci i grupe koji aktivno i

uporno rade na širenju islamofobije. U Americi postoje brojne i dobro organizirane organizacije čiji je primarni cilj širenje mržnje prema islamu. Jedna od zakletih i veoma aktivnih islamofoba u Americi je židovkinja Pamela Geller. Pamela Geller je čak osnovala nekakvu organizaciju koju je nazvala “Stop islamizaciji Amerike”. Geller ne preza ni od čega kada je u pitanju širenje mržnje prema islamu. U sljedećem primjere ćemo vidjeti kako je ova islamofobkinja uhvaćena na djelu i na kako monstruozan način se ona bori protiv islama. Naime, u julu mjesecu ove godine u Kongu je eksplodirala cisterna sa gorivom koja je ubila, tj. žive spalila 253 osobe. Mediji su izvijestili o ovom događaju, a uz vijest su postavljene veoma šokantne fotografije spaljenih ljudi ( spomenute vijesti možete vidjeti na sljedećim linkovima: http://www.afrik.com/article20308.html, http://www.reuters.com/article/ 2010/07/03/us-congo-democratic-explosion-idUSTRE6620H220100703). Spomenutu vijest i fotografije ovih dana je iskoristila Pamela Geller koja je prije nekoliko dana na svom blogu postavila vijest sa sljedećim naslovom: “Nigerija: Muslimanske horde izvršile masovni pokolj kršćana”. Uz ovaj naslov Pamela Gelelr je postavila fotografiju iz Konga i napisala kako sporna fotografija pokazuje spaljene kršćane koje su pobili sunitski muslimani u Nigeriji. Naravno, uz ovu vijest je postavljena preporuka svima da se njena šokantna montaža širi što više. “Ako ste makar i 1% kršćanin širite dalje ovu vijest”, toplo preporučuje islamofobkinja Pamela. Ovakvih primjera skandaloznog širenja mržnje prema islamu ima napretek.

Pakistansko nemuslimansko pivo Pakistan

Pakistan je zemlja u kojoj je zakonom zabranjena proizvodnja, prodaja i kon-

zumiranje alkohola. Oni koji prekrše ovu zabranu izlažu se riziku da budu kažnjeni sa 80 udara bičem. Tako je bilo do sada, međutim, Ministarstvo trgovine Pakista-na donosi novi zakon koji će ipak omo-gućiti proizvodnju alkohola u Pakistanu. Prema spomenutom ministarstvu proi-zvodnja alkohola će biti novi veliki izvor prihoda jer taj alkohol planiraju izvoziti u mnogoljudnu Indiju i u druge, tako piše

u prijedlogu alkoholnog zakona, nemu-slimanske zemlje. Također, da bi odo-brovoljili domaću javnost Ministarstvo utrgovine Pakistana propisuje da se alkoholsmije prodavati samo nemuslimanskimzemljama i nemuslimanima. Pristaliceovog zakona već trljaju ruke i vrše pripre-me za ogromnu proizvodnju piva i drugihžestokih pića. Pakistanci su, kao što smorekli, spremni za alkohol, nemuslimanskopivo će teći potocima prema Indijcima idrugim nemuslimanima.

56

Terorista Breivik: Među članovima a n t im u s l im a n s k e milicije ima veliki broj srpskih ratnika

Norveška

Advokat teroriste Andersa Behring Breivika, Geir Li-

ppestad u intervjuu za agenciju The Associated Press izjavio je ovih dana da je spomenuti te-rorista priznao da pripada an-timuslimanskoj miliciji, pokre-tu koji je osnovan u Londonu 2002. godine. Također, tero-rista Breivik je priznao da su pripadnici te antimuslimanske milicije i brojni, kako je rekao, prekaljeni bivši srpski ratnici. Advokat Geir ističe da je pro-vjeravao spomenuto priznanje teroriste Breivika i da, iako nije našao valjane dokumentacije, postoji vjerovatnoća da govori istinu jer se ispostavilo da su njegove ostale izjave uglavnom istinite.

Život muslimana atraktivna tema za reality showSAD

Američka kablovska televizija TLC dd

13. novembra počinje emitiranje reality show programa “All-Ameri-“can Muslim” u kojem će Amerikanci imati priliku da upoznaju život američ-kih muslimana. Novinari TLC-a 24 sata prate život osam muslimanskih po-rodica. Ovaj show prati muslimanske porodice iz Dearborna, Michigana i Detroita. Prema očekiva-njima producenata i učesnika u spo-menutom show programu gledaoci će se detaljno upoznati sa najvažnijim stvarima u životu američkih musli-

mana. Naročito će se fokusirati na tokako se muslimani nose sa izazovima koji su uslijedili nakon 11. septembra 2001. godine.


Šlomo Avineri: Erdogan je novi Saladin

Izrael

Š lomo Avineri, profesor poli-tičkih nauka na Jevrejskom

univerzitetu u Jerusalimu i nekadašnji generalni direktor izraelskog Ministarstva spolj-nih poslova napisao je ovih dana kolumnu za beogradski list Danas u kojoj se bavi poli-tikom turskog premijera Tayipa Erdogana. U toj kolumni, pro-fesor Šlomo Avineri za premije-

g j pg

ra Erdogana piše da je Erdogan novi Saladin. “... arapsko pro-ljeće prilično je umanjilo ulogu Egipta u regionalnoj politici i omogućilo premijeru Erdoganu

da pozicionira Tursku i samog sebe kao lidera muslimanskog bloka... nedavna posjeta Er-dogana Egiptu, Libiji i Tuni-su odraz je ambivalentnostinovog polaganja prava Turskena regionalno liderstvo. Iakoje egipatska nestabilna vojna hunta pozdravila Erdogana,puno Egipćana nije bilo srećnozbog njegovog pritiska na njihi druge Arape da slijede turskupolitiku i smatraju Tursku mu-slimanskim liderom. Novi sul-tanat? Erdogan novi Saladin”, piše profesor Avineri.

57

Džamije stalna metaBugarska

U posljednje vrijeme bu-garski muslimani su če-

sta meta napada koje izvode njihove komšije nemuslimani. Prije nekoliko dana izvršeni su napadi na džamije i muslima-ne u Sofiji i Plovdivu. Sve je počelo nakon protesta protiv jednog lokalnog romskog kri-minalca koji je ubio bugarskog mladića. Protesti su se pretvo-rili u napad na džamije. Prije dva mjeseca sličan napad se dogodio na Banya Bashi dža-miju u Sofiji kada su bugarski radikali noževima napali mu-slimane na džuma-namazu. Prema riječima glavnog bu-garskog muftije Mustafe Alish Hadjia, bugarski muslimani su zatečeni ovim napadima. “Ovi napadi su za nas novina, oni se ranije nisu događali. Nažalost, primjetan je porast naciona-lizma i islamofobije u Bugar-skoj. Ova mržnja prema nama je nešto novo na šta se nismo navikli i što ranije nismo do-življavali. Većina muslimana u Bugarskoj živi u ruralnim predjelima i tamo mi nemamo nikakvih problema sa komšija-ma. Međutim, mržnja i napadi na nas događaju se samo u gra-dovima gdje je nacionalizam u porastu”. Muftija Hadji se nada da će se situacija popra-viti i da bugarske vlasti neće dozvoliti pogoršanje položaja muslimana u Bugraskoj.

Foto islamnetaNew York: Taksi pauza za namaz

Musliman taksista u centru New Yorka klanja na haubi svog taksija.


Ledena džamija

Američka prostitutka Kim Kardashian “uzor” brojnim muslimankama u UAE

Švedska

Ujedinjeni Arapski Emirati

Švedski muslimani najavljuju izgradnjuŠŠledene džamije u Jukkasjärvi, tj. Lapo-niji, najsjevernijem dijelu Švedske gdje se

j J j j p

nalazi poznati Ledeni hotel. Ledeni hotelje izgrađen 1990. godine a prve goste jepočeo primati 1992. godine. Danas, Le-deni hotel godišnje primi oko 25 hiljada gostiju. Zbog tolikog broja gostiju, odkojih je priličan broj i muslimana, šved-ski muslimani planiraju izgradnju prveledene džamije. U sklopu Ledenog hotela već ima ledena crkva u kojoj se godišnjevjenča oko 150 parova. Imam Mahmoud

Aldebe, predsjednik Asocijacije švedskih muslimana kaže da će ledena džamija otvoriti mogućnost svim zainteresiranim turistima da saznaju više informacija o islamu i muslimanima u Švedskoj.

j

Sredinom oktobra Ujedinjene Arap-ske Emirate, tačnije Dubai posjetila

je Kim Kardashian, američki fotomodel.Interesiranje američke, odnosno svjetskejavnosti za Kardashian počelo je kada suna internetu objavljeni njeni porno snim-ci. Nikakvo čudo nije što je Kardashianposjetila Dubai. Ovaj grad posjećuju razniprobisvjeti. Nažalost, kada je Kim Kar-dashian došla u jedan od tržnih centara u Dubaiu priređen joj je neviđen doček.Hiljade muslimanki i muslimana se oku-pilo da joj odaju poštovanje. Tužno je bilogledati muslimanke u hidžabima koje

aplaudiraju osobi kakva je Kim Kardas-hian. Ovaj događaj je najbolji pokazatelj koliko su muslimani, odnosno Arapi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima dale-ko otišli na putu zablude. Kako je mogu-će da muslimanke u hidžabima izražavaju svoju ljubav i poštovanje prema osobi koja je poznata po najgoroj vrsti nemorala?

58

IslamBosna.ba -II Televizijska reklama -koja pomovira islam počet će s emito-IIvanjem u Australiji ove sedmice, i toII

u udarnom terminu. Reklama u trajanju od30 sekundi je najnovija inicijativa organizacijeMyPeace koja je ranije ove godine također po-krenula kampanju ‘Isus je poslanik islama’ po-stavljajući bilborde širom Sydneya.

Reklama prenosi prizore iz svakod-nevnog života propraćenih s nekoli-ko ajeta iz Kur’ana u kojima se govori oislamskim vrijednostima koje naglašavajuočuvanje života, prijatnosti prema sta-rijim i davanju milostinje siromašnim.Osnivač organizacije MyPeace Diaa Mo-hamed kaže da reklame nisu usmjerenena to da ljudi pređu na islam, već su višeusmjerene na razbijanje zabluda o islamu.“Kao odgovor na negativne stereotipe i lažneslike koje se obično koriste prilikom prikazi-vanja islama i muslimana u mainstream me-dijima, napravili smo ove reklame s ciljem pri-kazivanja islama širokim masama u njegovomistinskom obliku”. “Namjera nije da izazove-mo konvertiranje u islam već da mainstreamdruštvu pružimo bolje razumijevanje islam-skih vrijednosti”, dodaje Diaa Mohamed.Reklame su prvenstveno fi nansirane oddonacija australske muslimanske zajedni-ce, ali i nemuslimana koji podržavaju ide-ju postizanja boljeg razumijevanja izmeđumuslimana i nemuslimana u Australiji.“Naravno, uvijek će biti kritika, ali u bitiimali smo vrlo pozitivnu podršku i ohrabre-nje od australske zajednice kako muslimana tako i nemuslimana”, poručuje Diaa Moha-med.

Prema zvaničnom popisu stanovništva iz2006. godine, australska muslimanska zajed-nica čini 1,7 odsto od ukupnog stanovništva Australije. Najveći broj muslimana živi uSydneyu, gdje muslimani čine 4 odsto sta-novništva.

IslamBosna.baII - Ovaj tekst pred-astavlja lična promišljanja jedne mu-IIslimanke o osjećaju praznine u gru-II

dima. Kroz lični pristup i opisivanje vlasti-tih emocija, ona analizira prirodu ljudsketežnje i potrebe za istinskom srećom.

Kad sam imala 17 godina, sanjala sam je-dan san. Sanjala sam da sjedim u mesdžidu i da mi je prišla jedna djevojčica i postavila mi slje-deće pitanje: “Zašto ljudi moraju napustiti jedni druge?” To pitanje je bilo lično, ali mi se činilo jasnim zašto je pitanje odabrano za mene.

Ja sam ta koja se vezala.Još otkad sam bila dijete, to je bio moj

temperament. Dok su se druga djeca lahko oporavljala poslije odlaska roditelja iz škole, ja nisam. Moje suze, jednom kad bi počele, nisu lahko prestajale. Kako sam odrastala, naučila sam se vezati za sve što me okružuje. Od prvog razreda, trebala sam najboljeg pri-jatelja. Kako sam bivala starija, svaka svađa s prijateljem bi me potresla. Ničega se nisam mogla odreći. Ljudi, mjesta, događaji, foto-grafi je, trenuci postali su nešto za što se jako vežem. Ako nešto ne bi završavalo kako sam ja htjela ili zamišljala da bi trebalo, bila bih ra-zorena. A razočarenje nije bila obična emocija za mene. To je bilo katastrofalno. Kad bi me neko iznevjerio, nikad se u potpunosti ne bih oporavila. Nikad nisam mogla zaboraviti, a slomljeno se nikad nije moglo popraviti. Po-put vazne koju stavite na ivicu stola, jednom kad se slomi, dijelovi se nikad ne mogu kako treba spojiti.

Ali problem nije bio u toj vazni. Ili utome što su se vazne stalno lomile. Problem je što sam ih ja stalno stavljala na ivice stolo-va. Kroz vezivanje za ljude, ispunjenje mojih potreba je zavisilo od odnosa s njima. Dopu-stila sam da ti odnosi određuju moju sreću ili moju tugu, moj osjećaj ispunjenja, ili osjećaj praznine, moju sigurnost, pa čak i osjećaj sa-mopoštovanja. I tako, poput vazne stavljane ondje odakle će zasigurno pasti, kroz te zavi-snosti samu sam sebe izložila razočarenjima. Samu sam sebe izložila kako bih bila slomlje-na. I upravo sam to i dobila: jedno razoča-renje za drugim, jedno slamanje za drugim.

Ali ljudi koji su me lomili, nisu krivi osimkoliko je gravitacija kriva za slamanje vazne. Ne možemo kriviti zakone fi zike kada se gran-čica slomi jer smo se na nju naslonili. Gran-čica nije nikada ni stvorena da bi nas držala.

Naše breme bi trebalo povjeriti samoBogu.

Rečeno nam je u Kur’anu:...Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha

– drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A

Allah sve čuje i zna. (El-Bekara, 256.). To je glavna lekcija ovog ajeta: da postoji

samo jedna veza koja se nikada ne lomi. Postoji samo jedno mjesto gdje trebamo smjestiti sve naše zavisnosti. Postoji samo jedan odnos koji bi trebao odrediti naše samopoštovanje i samo jedan izvor s kojeg trebamo crpiti našu konačnu sreću, ispunjenje i sigurnost. Taj izvor je odnos s Allahom.

Ali ovaj svijet provodimo tražeći te stvari bilo gdje drugo osim kod Allaha. Neki to traže u karijerama, neki u bogatstvu, neki u po-ložaju. Neki, poput mene, u odnosima s ljudima. U svojoj knjizi “Jedi, moli, voli”, Elizabeth Gilbert opisuje svoju potragu za srećom. Opisuje veze i raskide, i putovanje svijetom u potrazi za ispunjenjem. To ispu-njenje traži - neuspješno - u vezama, medi-taciji, pa čak i u hrani.

Upravo u tome sam potrošila dobar dio svog života: tražeći način da ispunim unutarnju prazninu. Pa nije ni čudo što me djevojčica pitala ono pitanje u snu. To je bilo pitanje o gubitku, o razočarenju. To je pitanje o iznevjerenju povjerenja. Pitanje o traženju nečega, a vraćanju praznih ruku. Pitanje o tome šta se desi kad pokušavate be-ton kopati golim rukama: ne samo da se vra-tite bez ičega, već i slomite prste usput. A to nisam naučila čitajući o tome, niti slušajući nekog mudraca. Naučila sam tako što sam to i sama probala iznova, i iznova, i iznova.

I tako je pitanje te male djevojčice u su-štini bilo moje pitanje... koje sam postavljala samoj sebi.

Zapravo, to je bilo pitanje o prirodi du-njaluka kao mjestu prolaznih trenutaka i privremenih vezivanja. To je mjesto na kome su ljudi s vama danas, a sutra vas napuste ili umru. Mi, kao ljudi, smo stvoreni da traži-mo ono što je vječno. To tražimo zato što nismo stvoreni za ovaj život. Naš prvi i jedi-ni dom je Džennet: mjesto koje je i savršeno i vječno. Tako da je težnja takvom načinu života dio našeg postojanja. Problem je što mi to želimo pronaći ovdje. I tako pravimo kreme protiv starenja i radimo kozmetičke operacije u očajničkom pokušaju da izdrži-mo- u pokušaju da oblikujemo ovaj svijet u nešto što on nije, i nikad neće biti.

Zbog toga, ako dunjaluk držimo u srcu, on nas slomi. Zbog toga dunjaluk boli. Zato što je dunjaluk nešto privremeno i nesavrše-no i protivi se svemu čemu težimo. Allah je stvorio ljudsku težnju koja samo može biti zadovoljena onim što je vječno i savršeno. Pokušavajući naći ispunjenje u nečemu što je prolazno, samo trčimo za hologramom...


Televizijska reklama koja promovira islam

Zašto smo nesretni Australija Islamske teme

59

za fotomorganom. Kopamo be-ton golim rukama.

Pokušavajući pretvoriti nešto što je po prirodi prolazno u nešto što je vječno je poput pokušaja dobivanja vode iz vatre. Samo se opečete. Tek kad prestanemo po-lagati nade u dunjaluk, tek kad prestanemo od dunjaluka praviti ono što on nije- i što i ne treba biti (Džennet)- tek tada će ovaj život prestati slamati naša srca.

Također moramo shvatiti da se ništa ne dešava bez neke svrhe. Ništa. Čak ni slomljena srca. Čak ni bol. To slomljeno srce i ta bol su lekcije i znakovi za nas. Oni su upozore-nja da nešto nije uredu. Oni su upozorenja da trebamo napraviti promjenu. Baš kao što nas opekotina upozori da trebamo izvaditi ruke iz vatre, emocionalna bol nas upozo-rava da trebamo napraviti promjenu u sebi. Da se trebamo udaljiti. Bol je oblik prisilnog udaljavanja. Kao što se udaljavamo od volje-ne osobe koja nas povređuje iznova i stalno, što nas više dunjaluk boli, to se neminovno više od njega udaljavamo. Neminovno ga počinjemo manje voljeti.

Ali sama bol je ono što lažno vezivanje čini vidljivim. Bol stvara stanje u našem ži-votu koje želimo promijeniti, i ako u našem stanju postoji bilo šta što ne volimo, onda postoji formula kako da to promijenimo: Allah kaže:

Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. (13: 11.).

Nakon što sam godinama upadala u ista razočarenja i slamanja srca, konačno sam počela shvatati nešto dublje. Prije sam uvi-jek mislila da ljubav prema dunjaluku znači biti vezan za materijalne stvari. A ja nisam vezana za materijalne stvari. Ja sam vezana za ljude. Ja sam vezana za trenutke. Ja sam vezana za emocije. Tako da sam mislila da se ljubav prema dunjaluku ne odnosi na mene. Ono što nisam shvatala je da su ljudi, trenu-ci, emocije svi dio dunjaluka. Ono što nisam shvatala je da je sva bol koju sam osjetila u životu zbog jedne stvari, i samo jedne stvari: ljubavi prema dunjaluku.

Čim sam došla do te spoznaje, veo je uklonjen s mojih očiju. Počela sam uviđati u čemu je problem. Očekivala sam da ži-vot bude ono što nije, i ono što i nikad nije trebao biti: savršen. A pošto sam idealista, borila sam se svakom ćelijom svoga tijela da ga takvim učinim. Morao je biti savršen. A ja ne bih prestajala dok takav ne postane. Trošila sam krv, znoj i suze u tom nastoja-nju: pretvaranju dunjaluka u Džennet. To je podrazumijevalo očekivanje od ljudi koji me okružuju da budu savršeni. Očekivanje da odnosi s ljudima budu savršeni. Očekivanje mnogo toga od ljudi koji me okružuju i od života. Očekivanja. Očekivanja. Očekivanja.


A ako postoji recept za nesreću onda su to:očekivanja. Tu je ležala moja kobna greška.Moja greška nije bila u imanju očekivanja;kao ljudi, nikad ne trebamo gubiti nadu.Problem je u šta sam ja polagala ta očekiva-nja i nadu. Polagala sam nadu i očekivanja uljude, odnose, sredstva. Konačno, polagala sam nadu u dunjaluk, umjesto u Allaha.

Tako sam shvatila jednu jako bitnu Isti-nu. Jedan ajet mi je počeo prolaziti kroz gla-vu. To je ajet kojeg sam i prije čula, ali poprvi put sam se pronašla u njemu:

Onima koji ne očekuju da će pred Nas sta-ti i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu,koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni. (10: 7.).

Misleći da ovdje mogu sve imati, nadunisam polagala u susret s Allahom. Nadusam polagala u dunjaluk. Ali šta to značipolagati nadu u dunjaluk? To znači da kadimate prijatelje, ne očekujte da oni ispunevašu prazninu. Kad se vjenčate, ne očekujteod supružnika da ispuni svaku vašu potrebu.Kada ste aktivista, ne polažite nade u rezul-tate. Kad ste u nevolji, ne polažite nade usebe. Nemojte ovisiti o ljudima. Ovisite oBogu.

Tražite pomoć od ljudi- ali shvatite da nisu ljudi (ili vi sami) oni koji vas mogu spa-siti. Samo Allah to može uraditi. Ljudi susamo alat, sredstvo kojim Allah upravlja. Alioni nisu izvor pomoći i spasa bilo koje vrste.Samo je Allah izvor pomoći.

Ljudi ne mogu čak ni krilo mušice stvoriti.(22: 73.).

Stoga, čak i dok s ljudima stupate u me-đusobne odnose, okrenite svoje srce Allahu.Kako je poslanik Ibrahim, a.s., lijepo rekao:

“Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik,prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio,ja nisam od onih koji Njemu druge ravnimsmatraju!” (6: 79.).”

Ali kako poslanik Ibrahim, a.s., opisujesvoj put do toga? Proučavao je Mjesec, Sun-ce i zvijezde i shvatio je da nisu savršeni. Onizalaze.

Oni nas ostavljaju na cjedilu. Tako seposlanik Ibrahim, a.s., okrenuo samo Alla-hu. Poput njega, i mi trebamo staviti svoje

nade, povjerenje i zavisnost samo pred Allaha. I samo pred Allaha. A ako to uradimo, naučit ćemo šta to znači konačno pronaći mir i postojanost u srcu. Tek tada će doći kraj nespokojnosti koja određuje naše živote. Zato što kad je naše unutrašnje stanje ovisno o nečemu što je po defi niciji ne-postojano, naše unutrašnje stanje će također biti nepostojano. Ako je naše unutrašnje stanje ovisno o nečemu što je promjenjivo i prolazno, to unutrašnje stanje će stalno biti u stanju nestabilnosti, agitacije i nemira. To znači da

smo jedan trenutak sretni, ali čim se to ne-što o čemu je naša sreća ovisila promijeni, naša sreća se također promijeni. I obuzme nas tuga. Stalno se klatimo između krajnosti i ne shvatajući zašto.

Proživljavamo emocionalnu nespokoj-nost zato što nikad ne možemo pronaći postojanost i trajni mir dok se ne budemo vezali i ovisili o nečemu što je postojano i trajno. Kako se možemo nadati da ćemo pronaći nepromjenjivost ako se držimo za nešto što je promjenjivo i prolazno? Izjava Ebu Bekra, r.a., je dobra ilustracija ove isti-ne. Nakon što je Poslanik, a.s., umro, ljudi su bili u šoku i nisu mogli podnijeti tu vijest. Ali iako niko nije volio Poslanika, a.s., kao što ga je Ebu Bekr, r.a., volio, on je dobro shvatio u koga se ljudi samo trebaju uzdati. Ebu Bekr je tada rekao: “Ako ste obožava-li Muhammeda, znajte da je Muhammed mrtav. Ali ako obožavate Allaha, znajte da Allah nikad ne umire.”

Da biste zadržali to stanje, nemojtedozvoliti da uzrok ispunjenja bude bilo šta osim vašeg odnosa s Allahom. Nemojte do-zvoliti da vaša defi nicija uspjeha, neuspjeha, ili samopoštovanja bude bilo šta osim vašeg položaja kod Allaha.

Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa. (49: 13.).

Ako tako postupite, onda ćete postatineslomljivi, jer je uže za koje se držite neslo-mljivo. Postat ćete neosvojivi, jer vaš oslonac nikad ne može biti pobijeđen. I nikad neće-te biti prazni, jer je izvor vašeg ispunjena bez kraja i nikad ne nestaje.

Kada se ponovo prisjetim sna kojeg samimala sa 17 godina, pitam se jesam li ta mala djevojčica bila ja. Pitam se jer je odgovor na njeno pitanje lekcija koju sam učila nekoli-ko teških godina svog života. Moj odgovor na njeno pitanje zašto ljudi moraju napu-stiti jedni druge bi bio: “Zato što ovaj život nije savršen; jer da jeste, kako bismo nazvali drugi život?”.

Napisala: Yasmin MogahedIzvor: yasminmogahed.comPrijevod i obrada: IslamBosna.ba

IslamBosna.ba - Kada znanje ne biimalo nikakvu drugu vrijednostosim strahopoštovanja i ljubavi

neznalica, kao i ljubavi i poštovanja učenihprema onom ko znanje posjeduje, bio bi ito dovoljan razlog da ga se traži. A da i negovorimo o ostalim njegovim odlikama na ovom i onom svijetu. Na drugoj strani,da neznanje nema nikakve druge mahaneosim zavisti neznalice i njemu sličnih prema učenima, bilo bi i to dovoljan razlog da ga se nužno i odlučno izbjegava. A šta tek reći kada se imaju u vidu i ostale njegovemahane na ovom i onom svijetu. Kada od znanja i bavljenja znanjem ne bi bilonikakve druge koristi, osim što onoga koji sebavi njima čuva od ubitačnog haluciniranja,što odagnava od njega pusta nadanja koja samo zabrinutost pribavljaju kao i misli kojedušu more, bio bi to najveći razlog da ga senastoji steći. A šta tek da se kaže za ostalenjegove odlike čije bi nabrajanje potrajalovrlo dugo i od kojih je najneznatnija ona koju smo spomenuli u vezi sa onim kojitraga za znanjem i njemu sličnim.

Umjesto da se zabave ovim što smokazali, vladari slabići traže zabavu u igri šaha,kocki, vinu, pjesmi, konjskim utrkama, lovui u drugim zabavama od kojih imaju samoštetu i na ovom i na onom svijetu. Kada biznalac dobro razmislio o svojoj prošlosti kada ga je njegovo znanje spasilo od poniženja od strane neznalica kada se vlasti dočepaju,te od zabrinutosti zbog nepoznavanja istina kao i zadovoljstva što su mu se otkrile nekeod skrivenih stvari, on bi zasigurno još višezahvaljivao Allahu, dželle šanuhu, i radovaose znanju koje ima, težeći da ga još poveća.Onaj koji se bavi najnižim znanostima ostavljajući one najuzvišenije kojima setakođer kadar baviti je poput onoga kojisije kukuruz u zemlji u kojoj dobro uspijeva pšenica ili kao onaj koji sadi šljive u kraju gdjecvjetaju palme i smokve.

Širiti znanje među onima koji ga nisuj p

dostojni donosi samo štetu. To je kao kadbi davao med i slatkiše onome koji ima temperaturu i groznicu, ili kad bi davao da miriše mošus onaj koji osjeća glavobolju odupale žuči. Onaj koji škrtari u znanju gori jeod onoga koji škrtari u imetku, jer škrtac sa imetkom brižljivo čuva da ne propadne onošto je stekao, a škrtac u znanju škrtari sa onimšto ne propada ako se dijeli, niti ga napušta ako se drugome kazuje. Onaj koji ima sklonost prema nekom znanju, makar onobilo i niže od nekog drugog znanja, neka sene zaokuplja nikakvim drugim, jer bi u tomslučaju bio kao onaj koji sadi kokosove orahe

u Endelusu ili masline u Indiji, a one tamo ne uspijevaju.

Najuzvišenije znanosti su one koje tepribližavaju tvome Uzvišenom Gospodarui Stvoritelju i koje ti pomažu da stekneš Njegovo zadovoljstvo. Uspoređuj svoj imetak i zdravlje sa onim koji je u tome iza tebe, a uspoređuj svoje vjerovanje, znanje i vrline sa onim koji je u njima ispred tebe. Tajnovite znanosti su poput jakog otrova; on koristi samo snažnom i jakom tijelu, a upropašćava slabašno tijelo. Tako tajnovita znanja povećavaju kvalitet samo onog uma koji je jak, prečišćavajući ga od nedostataka, dok istovremeno upropašćuju onoga čiji je um slabašan. Ima ljudi koji se unose u gluposti toliko revnosno da kada bi se toliko unosili u ono što je razumno bili bi mudriji od Hasana Basrije, Platona Atinjanina i Perzijanca Buzerdžumhura.Razum je beskoristan ako nije poduprt bilo vjerom ili srećom na ovom svijetu. A znanjeprestaje kod nepoznavanja Allahovih, dželle šanuhu, svojstava.

Nema veće nesreće za znanje i njegoveprotagoniste od onih koji se njime bave, a nisu ga dostojni, jer oni ne znaju, a misle da znaju i red remete, a misle da ga uspostavljaju. Ko želi dobro onog i mudrost ovog svijeta, ispravno ponašanje, pravu moralnost i sve vrline neka se ugleda na Allahova poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, neka uzme sebi za uzor njegov moral i ponašanje i njegov životni put koliko god može više. Neka i nama pomogne Allah, dželle šanuhu, da se povedemo za njim i njegovim dobrom! (Amin!).

Neznalice su me dva puta naljutili uživotu: prvi put govoreći o onome što nisu poznavali, a dok sam ja bio neznalica, i

drugi put kada su se ustegli od govora u mom prisustvu. Jer oni uvijek šute kada bi im bilo korisnije da govore, a govore kada bi im bilo bolje da šute. Učeni su me dva puta obradovali u životu: jednom kada su me podučavali dok nisam znao, i drugi put ukazujući mi, kada sam počeo saznavati, na značaj znanja i ibadeta na ovom svijetu. Jer ovo dvoje Allah, dželle šanuhu, dariva samo onima koji su ih dostojni i zaslužuju ih s pravom.

Manjkavost ovog svijeta se sastoji i u tome što se imetak i lijep glas najčešće nađu u onih koji ih nisu dostojni niti ih zaslužuju.

Ko traga za vrlinama družit će se samo sa onima koga one rese. Na tom putu bit će saputnik samo onome; ko je najplemenitije ćudi, zatim odličnjacima, dobročiniteljima, istinoljubivima, onome plemenitoga roda, strpljivima, vjernima i povjerljivima, blagima i onima čiste savjesti i iskrene ljubavi. Onaj pak koji traži ugled, imetak i užitke družit će se sa onima koji su u tome slični psima ili lisicama. Na tom putu on će biti saputnik svakom neprijatelju prave vjere i pokvarenjaku.

Korist od znanja u primjeni vrlina je velika, a sastoji se u tome da se pomoću njega mogu raspoznavati vrline i mahane, pa prve prihvatiti makar to i rijetko bilo, a drugih se kloniti isto tako. Zatim da čuje lijepu pohvalu i teži za njom, također i osudu (zbog mahana) pa da ih izbjegava. Na temelju ovih postavki (premisa) nužno proizilazi da znanje ima udjela u svakoj vrlini, a neznanje u svakom poroku. Stoga vrline ne može posjedovati niko dok ih ne nauči, osim onoga čija je priroda kristalno čista i koji je dobrog ustrojstva. A to je, opet, stupanj vjerovjesnika, sallallahu alejhim ve selleme, jer njih je Allah, dželle šanuhu, poučio svakom dobru, bez potrebe da to dobro uče od ljudi.

Autor: Ibn Hazm el-Endelusi; odlomak iz knjige “Liječenje duša”


Čitajte i gledajte na IslamBosna.baAktuelno iz BiH i svijeta

Počasna nagrada za premijera Erdo-gana iz Palestine

Inspekcija ne može zabraniti izgrad-nju džamije Ćurčinica

Tekstovi Propisi klanja kurbana

Čitanje može biti zabavno

Nauka i zanimljivoŽene imaju veći rizik od povreda u saobraćajnim nesrećama

Astronomi snimili rađanje planeta

IB TVIslamBosnaTV: Dr. Zakir Naik - Muhammed, s.a.w.s, u knjigama drugih religija

Videovijesti: Prelazak na islam Hispanoamerikanaca

Ibn Hazm o znanju Islamske teme

61

Čovjeka trebamo: Izbor iz radova Mladih Muslimana (Prilog proučavanju islamske ekonomske misli) (II dio)

Iz arhiva

Piše: Munir Gavrankapetanović

Deseti putokaz

Islam apsolutno osuđuje sveugovore koji se zasnivaju na kamati kao vidu eksploatacije

i uspostavlja društvo gdje kredit nećezavisiti od plaćanja i naplate kamate.

Bog u Kur’anu kaže: “O vjernici!Bojte se Boga i napustite kamatu koja je preostala, ako ste pravi vjernici.Ako to ne učinite, onda znajte da stestupili u borbu s Bogom i NjegovimPoslanikom i rat im navjestili. Akose pokajete (od daljn jeg uzimanja kamate) onda vam pripada glavnica vašeg imetka. Nećete (tako) činiti na-silje, niti će ono vama biti učinjeno”.(2,278.-279.)

Iskustvo čovječanstva kroz stolje-ća, a iznad svega vri jeme od početka ere kapitalizma, potvrđuje mudrostkur’anskog stava. Sistem kamata jeu suprotnosti sa idejom soci jalne so-lidarnosti, na kojoj se zasniva islam.Potreba zajma proizilazi iz želje za povećanom potrošnjom ili je, pak,

dikti rana željom za povećanom pro-dukcijom. U muslimanskom društvu ovi zahtjevi biće zadovoljeni zajmovi-ma bez kamata. Kada se radi o porastu produkcije, smatra se u kapitalizmu normalnim, da zajmodavac osigurava sebi profi t, dok zajmotražilac, odgovarajući za produkciju, sam snosi sav rizik. Kapitalista smatra da će bez dohotka garanti-ranog kamatom, kapital ući u rizik ako se bude plasirao u poslove ili industri ju, što bi izazvalo stagnaciju eko-nomije.

Međutim, na ovaj argu-ment islam odgovara svojim beskompromisnim stavom protiv štetne akumulacije i monopola te stavlja ak-cent na produktivnost i na porez na korišteni kapital. Najteža nepogodnost jedne kapitalističke ekonomije u kojoj dominira kredit sa kamatom, jeste akumula-cija bogatstva praktično svedenog u određeni krug, u rukama manjine od koje će konačno zavisiti sudbina većine. Da bi izbjegao taj nehumani status, islam je još prije trinaest i po sto-ljeća zabranio sve zajmove koji se zasnivaju na kama-tama. Mnogi zapadni eko-nomisti ne smatraju više kao neophodnu teoriju da je kamata neophodna za uravnoteženje ekonomije u svijetu. Osim toga više zapadnih modernih ekonomista su prema kamati zauzeli kritički stav. Prudon smatra kama-tu izvorom ekonomske neravnoteže.Škola Silvija Cisella raz matra sistem slobodne ekonomije oslobođen svake kamate. Lord Keynes je 1936. godine zaključio da se kamata više rado ne opravdava i da gubi od svoje važnosti

Tamo gdje postoje kTamo gdje postoje klasne razliklasne razlike,e, eeksploatacija i bijeda, ne može biti i nema islamksploatacija i bijeda, ne može biti i nema islamaa


pri punoj upotrebi. Harrod je naši-roko diskutirao o opasnosti kamate, a i mnogi drugi ekonomisti je sma-traju kao jedan od uzroka ekonom-ske nestabilnosti koje karakterizira

hiperprodukcija, infl acija kao i ekonomski padoviopćenito.

Zabranjujući kamatuislam je ustanovio takav princip pri kojem se pokri-vaju kako gubici tako i prof-it. I tako banke mogu funk-cionirati radeći sa kreditomna bazi udruživanja između zajmotražioca i zajmodavca, s tim što će dijeliti i rizik i profi t međusobno.

Jedanaesti putokaz

U islamskom društvusvi zdravi sposobni ljudi su dužni da rade i doprinose općem dobru svojim mo-gućnostima. Svi ljudi ima-ju pravo na rad. On pred-stavlja čast, ponos i sreću za svakog muslimana. Za svaki koristan rad, u ime Boga, obećana je nagrada na ovom i dru gom svijetu. Jedna od najvećih vrijedno-sti rada, za muslimane je to što on, kada je plodonosan i inspiriran vjerom u Stvo-ritelja nosi u sebi islamski smisao. Svaki rad, bio to rad liječnika, profesora akaida ili rad zemljoradni-

ka, ako je koristan i prožet mislima o Stvoritelju, jeste islamski rad. Islam je uzdigao koristan rad na najveći stepen, dao mu smisao i svrhovitost. Rad u islamu je blagoslovljen. Musli-man treba u radu nalaziti ljepotu i ra-dost. Takav, oplemenjen i pun smisla rad predstavlja garanciju za prospri-tet islamskog društva. Islam prezire neradnike i lijenčine.

Vjera u jednog Boga inspirira vjernike, pored zakonskih mjera, na maksimalno moguća davanja u dobrima za opću korist. Saznanje o neumitnosti smrti i neminovnom povratku Onome, Koji nas je stvorio kao i uvjerenje o plemenitosti i veličini ideje socijalne pravde, uvjerenog muslimana podstiču na davanje za dobro svih ljudi. Istinski i osvjedočeni musliman je duboko socijalan čovjek i drugačiji ne može biti

Vjera u jednog Boga inspirira vjernike, pored

zakonskih mjera, na

maksimalno moguća davanja

u dobrima za opću korist. Saznanje o neumitnosti smrti kao i uvjerenje o

veličini ideje socijalne pravde,

muslimana podstiču na davanje za

dobro svih ljudi.


Božiji Poslanik, a.s., je rekao: “Zarđivati sebi i svojima opskrbu na dozvoljen načinje dužnost je svakog muslimana. Najviše se bojim svojim nasljednicima od ugojenih velikih tr-buha, trajnog spavanja i lijenosti. ”

Jedan dan je Pejgamber, a.s., sje-dio da svojim drugovima, kad ugle-daše krepka i jaka mladića gdje je po-ranio na posao.

Tada će jedan od drugova: “E, kad bi njegova mladost i snaga bili utrošeni na Božijem putu.” Pejgamber, a.s., će na to: “Nemojte tako govoriti, jer ako je on poranio da opskrbi svoju silnudjecu i to je na Božijem putu; ako je poranio da opskrbi svoje stare roditeljei to je na Božijem putu; ako je poranio da opskrbi sebe i sačuva se prošnje i to je na Božijem putu; samo ako je pošao da zarađuje da se može prikazivati i da se ponosi, toje na šejtanskom putu!”

Dvanaesti putokaz

Dobrovoljni materijalni doprinos u korist zajednice predstavlja jednu od najuzvišenijih dužnosti svakog muslimana. U Kur’anu i Hadisu na mnogo mjesta se apelira na muslima-ne da daju od sebe materijalne žrtve u interesu zajednice. Za te žrtve obeća-na je nagrada na ovom i drugom svi-jetu, žrtvovanje imetka i materijalnih dobara za društvo označeno je kao vi-

soki stupanj svijesti jednog muslimana. Među najboljemuslimane svrstavaju seoni koji svoje duše i svojeimetke žrtvuju na Boži-jem putu. U Kur’anu stoji:“Žrtvujte na Božijem putuj p j

(imetak vaš) i ne bacajte serukama vašim u opasnosti,dobra djela činite! Bog volione koji dobra djela čine!”(2,195).

“Oni koji svoj imetak na Božijem putu žrtvuju,sliče zrnu iz koga je izraslosedam klasova, a u svakomklasu po stotinu zrna. Bog komehoće umnoži (dobra cijela). Njegova su doborčinstva široka. On sve zna.”(2,261).

Ovim Allahovim pozivom islam-ska zajednica u prošlosti je dobijala ogromna materijalna sredstva, koja suse koristila za opće potrebe. HazretiEbu Bekr poklonio je mus limanskojdržavi čitav svoj imetak. HazretiOsman, hazreti Omer i drugi dali suogromne sume. Žrtvovanje imetka

g

postalo je sastavni dio života svakog muslimana. Muslimani su davali svo-ju imovine u vakufe, podizali džamijei druge ustanove. Prema riječima Bo-žijeg Poslanika, dobro odgojeno dije-te u islamu, korisno napisano djelo ikorisna građevina podignuta za opće

dobro i poslije smrti čovje-ka donose mu dobra djela koja utječu na odluku Sud-njeg dana.

I buduće islamsko druš-tvo sa ljudima duboko uvjeren im u postojanost Božiju, koji će sa radošću davati stečena materijal-na dobra za opće potrebe, može stvoriti i ovim pu-tem, izvanredno snažnu materijalnu bazu za rješe-nje soci jalnih i ekonom-skih problema. Ovo su bila razmatranja temelja islam-

ske ekonomske misli i putokaza, na kojima treba biti zasnovana islamska ekonomija. Zahvaljujući božanskom duhu Kur’ana i poslaničkom duhu Muhammedove, a.s., riječi, od objave islama do danas u raznim epohama i u raznim krajevima svijeta islamski narodi su doživljavali ogroman eko-nomski procvat i dostigli izvanredan stupanj svoga razvitka. Ti narodi, pridržavajući se propisa islama, i na ekonomsko-socijalnom polju doži-vjeli su maksimalno moguću sreću i oživotvorili ideale čovječanstva o sreći među ljudima u duhu, slovu i materijalnoj raspodjeli.

Islam je pokazao u praksi da je moguće, primjenom njegove nauke stvoriti sretno i blagoslovljeno druš-

Bijeda, glad i siromaštvo

svakog čovjeka, bilo gdje se on nalazio, bilo kom narodu ili uvjerenju pripadao,

trebaju biti velika briga

svakog muslimana i

muslimanskih zajednica.


tvo. U tom društvu nije bilo siromaš-nih, ugnjetavanih, nije bilo bijednih i nezbrinutih. Bilo je realizirano duhovno i materijalno blagostanje. Sjetimo se sretnih dana prvih halifa, Španije, Bagdada, Samarkanda... Pa i u Bosni smo imali imarete, besplatne raspodjela ručkova, večera, besplatne konake, pod jele ogrijevnog materija-la, podjele ogromnih imetaka u va-kufske svrhe- za siromašne.

Slijedeći Muhammedove, a.s., ri-ječi: “Nije musliman onaj koji zaspi sit, a njegov susjed gladan!”- muslimai su uspijevali realizirati istinsko brat-stvo među ljudima, istinsku sreću, istinsko blagostanje i progres.

Danas muslimanski narodi idu ka svome preporodu. Ogromna ve-ćina je već zbacila kolonijalni jaram i dobila nezavisnost. Sada predstoji faza ekonomskog uzdizanja. Vječni Bog u Kur’anu i preko zadnjeg Po-slanika, a.s., uputio je muslimane, između ostalog, kako da riješe ekonomsku prob lematiku. Primje-na kur’anskog i ha-diskog duha donijeli su u prošlim stoljeći-ma muslimanima sre-ću i prosperitet. Ako muslimanski narodi žele izvanredan pro-cvat u ekonomskom i socijalnom smislu, trebaju raditi islamski i slijedili Božanske ri-ječi. Islamski učenjaci - ekonomsti, za ovu fazu razvoja društva, za svaku zemlju, za svaki narod i njegove uvjete trebaju razradi-ti osnovne ekonomske principe. To je njihov časni zadatak. Njiho-va je misija izvanred-no značajna i njihovo mjesto u okviru općeg islamskog preporoda je veoma važno. Bitno je samo prići razradi u detaljima osnovnih koncepcija koje su jed-nom zauvijek date od Boga preko Poslanika.

Važno je samo shvatiti da čitavo islamsko poimanje svi-jeta i ekonomske i so-cijalne misli, moguće je samo na toj osnovi. Vjera u jednog Boga inspirira vjernike, po-red zakonskih mjera,

na maksimalno mog uća davanja u dobrima za opću korist. Saznanje o neumitnosti smrti i neminovnom povratku Onome, Koji nas je stvorio kao i uvjerenje o plemenitosti i veli-čini ideje socijalne pravde, uvjerenog muslimana podstiču na da-vanje za dobro svih ljudi. Istinski i osvjedočeni mu-sliman je duboko socijalan čovjek i drugačiji ne može biti.

Jednom zauvijek treba shvatiti da ondje gdje posto-je klasne razlike, eksploata-cija i bijeda, ne može biti i nema islama. Islam je u svo-joj osnovi vanredno socija-lan, plemenit i human.

Prosperitet svake mu-slimanske zajednice treba biti prosperitet drugih pa bili oni i nemuslimani, jer po islam skom vjerovanju

svi su ljudi braća po rodu, od jed-nog oca Adema i jedne majke Have. Musliman ne može zaspati sit, dok je njegov susjed (pa i ne bio musli-man) gladan. To humana islamska misao traži od njega. Bijeda, glad i

siro maštvo svakog čovjeka, bilo gdje se on nalazio, bilo kom nar odu ili uvjerenju pripadao, trebaju biti veli-ka briga svakog muslimana i muslimanskih zajednica.

Realizacija islamske mi-sli u ostvarenju ekonom-skog prosperiteta i socijalne pravde, sigurno će biti ogro-man doprinos sreći i blago-stanju čitavog čovječanstva. Muslimani, ukoliko budu slijedili čistu islamsku nau-ku, biće i time sudionici u stvaranju sretnog, humanog i pravednog društva. A to je velik i častan zadatak!

Božiji Poslanik, a.s., je rekao: “Zarađivati

sebi i svojima opskrbu na dozvoljen način je

dužnost svakog muslimana. Najviše se

bojim svojim nasljednicima od ugojenih

velikih trbuha, trajnog spavanja

i lijenosti ”

64

No comment


Skandal u dubrovačkoj bol-nici: Ženi sa bolesnom kič-

j

mom izvadili zdrav bubregNevjerovatna ljekarska greška dogodila se u dubrovačkoj bolnici gdje su, zbog za-mjene dokumentacije, ženi koja je treba-la operisati kičmu izvadili zdravi bubreg.Index.hr, 26. oktobar 2011.

Nebojša Ranisavljević,osuđenik za ubistvo 18muslimana u Štrpcima:Na robiji sam se zaljubio ioženio muslimankom, onami je bila velika utjeha uzatvoruPress, 23. oktobar 2011.

30 godina jede mrtve ži-votinje nađene pored putaAmerikanac Jonathan McGowan po-čeo je jesti mrtve životinje koje je pro-nalazio pored puta još sa 14 godina kada je pronašao mrtvu zmiju i odlu-čio je skuhati i pojesti, prenosi Daily Mail. Kazao je da prva zmija i nije bila posebno ukusna, ali je bio zaintrigiran.Posljednjih 30 godina njegova ishrana se sastoji od miševa, lisica, pacova,sova, golubova i zmija.Sarajevo-x.com, 18. oktobar 2011.

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije:Korjeni gejeva i crno-gorske vlade su istiKurir, 20. oktobar 2011.

Petoricu južnoafričkih ma-ratonaca pregazio kamionNa cesti u Johannesburgu, dok suodrađivali trkačke dionice uoči Sowetomaratona idućeg mjeseca, na šestoricuje južnafričkih atletičara naletio ka-mion. Petorica njih su poginuli dok ješesti završio teško povrijeđen u naletuteretnog vozila kojim je upravljao vo-zač u alkoholiziranom stanju.Totalsport, 23. oktobar 2011.

Jovičić: U Sarajevu vršepripreme kako bi moglivješati SrbeZastupnik u zastupničkom domu domuparlamenta BiH Slavko Jovičić rekao jeda da mu je “sada jasno zašto se u sa-rajevskom nekadašnjem Vilsonovomšetalištu raskresuje drveće, jer je onomnogo stabilnije nego što su vrbe”.“Valjda vrše pripreme da bi mogli tuSrbe vješati”.24 sata, 26. oktobar 2011.

Prodaju vunene kape s bradomKanadska kompanija Beardowear je počela proizvoditi vunene kape s bra-dom koje efikasno štite od hladnoće.Bradu je moguće podešavati ovisno o veličini glave i obliku lica. Također, moguće ju je spremiti u unutrašnjostkape ukoliko nije potrebna.Vijest, 25. oktobar 2011.

Žena u Hrasnici solnomkiselinom spržila šteneod nekoliko mjeseciE. Murić, 25. oktobar 2011.

U trećem razredu uče engleski, a ne znaju ni-jedno slovo latiniceObrazovanje osnovaca u Republici Srpskoj. Sistem devetogodišnjeg obra-zovanja osnovcima je umjesto rastere-ćenja donio brojne novotarije sa koji-ma se teško bore i nastavnici i školarci. Nakon što se godinu dana igraju, svr-šene prvačiće već u drugom i trećem razredu čekaju obimno gradivo i zada-ci. Počinju da uče engleski jezik, a niko ih prije toga nije naučio ni slovo latini-ce. To je samo jedan od apsurda, protiv kojih dižu glas i roditelji i učitelji.Blic, 19. oktobar 2011.

Doboj: Sin biznismena Žarka Tatića vozio džip

j

po stepenicama opštin-ske zgradeRadnik obezbjeđenja u zgradi doboj-ske opštine zove policiju i prijavljuje da se nepoznata osoba džipom popela na stepenice koje vode do ulaznih vrata. Šokirani radnik obezbjeđenja posma-

p j

tra “moćnu mašinu”, koja se na stepe-ništu zadržava minut ili dva, a onda odjuri u nepoznatom pravcu. Prema saznanjima medija, vozač koji je vo-zeći džip divljao po Doboju 15. okto-bra, a na kraju se automobilom popeo na stepenište ispred zgrade opštine, je Pero Tatić iz Obarske kod Doboja, sin Žarka Tatića, poznatog lokalnog bi-

j

znismena, koji posjeduje nekoliko ben-zinskih pumpi u i oko grada.Žurnal.info, 23.oktobar 2011.

g

Saudijska Arabija: Rođenabraća se sudarila i poginulaNaime, njih dvojica su se sudarilivozilima u blizini porodičnog imanja u ovoj zemlji. Obojica su se velikombrzinom vraćali kući iz suprotnihsmjerova, kad je došlo do nesreće.Sarajevo-x, 24. oktobar 2011.

Hrvati traže da Livno pre-đe u Republiku SrpskuHrvatski odbornici iz Livna zatražili su raspisivanje referenduma o izdvaja-nju opštine iz ustavopravnog poretka Federacije BiH i pripajanju Republici Srpskoj.Press, 16. oktobar 2011.

Astronomi su u sazviježđu Bika AAuspjeli fotografirati ono što vje-AAruju da je nova planeta u orbiti oko mlade zvijezde, koji je još uvijek u procesu formiranja. Nova planeta je nazvana LkCa 15 b i najmlađa je planeta ikad pronađena, oko pet puta mlađa od prethodnog rekorda. LkCa 15 b nalazi se 450 svjetlosnih godina od Zemlje, a oko 11 puta je udalje-niji od zvijezde oko koje kruži, nego što smo mi od našeg Sunca. Planeta je divovska, vjerojatno oko šest puta veća od Jupitera. Naučnici smatraju da ima oko dva miliona godina i da je još beba. Za usporedbu, Zemlja je u toj fazi formiranja bila prije 4,6 mi-lijardi godina.

Prema istraživanju očnih ljekara, po-PPslije četrdesete godine života većina PPljudi ima problema s čitanjem bez nao-čala. Bez prethodne provjere vida i ne razmišljajući da tako očima nanose štetu, mnogi naočale sve češće kupuju na pija-cama i kod uličnih prodavača. Naočale koje se prodaju na uličnim tezgama rade se serijski sa istim dioptrijama na oba oka i istim razmakom između zjenica. Izme-đu dva oka može postojati razlika i u više od deset dioptrija, tako da bi korišćenje naočala sa istom dioptrijom, za jedno oko vid bio jasan, a drugo bi ostalo bez vidne oštrine. Nestručno određena dioptrija može izazvati glavobolju, zamućen vid, zamor i peckanje očiju.

65

NaukaI muška plodnost opada sa godinama

Ne kupovati naočale bez provjere vida

Snimili rađanje nove planete

Nivo mora rast će još 500 godina

Uskoro vakcina protiv malarije

Ovce kao sredstvo za smirenje

Ne trebaju samo žene bri-nuti o biološkom satu.

Muška plodnost, također, opada sa godinama i čak svaka godina pravi razliku, upozoravaju nauč-nici. Nakon 41. godine kod jačeg pola znatno opada šansa da posta-nu očevi. Onima koji u 45. godini razmišljaju o zasnivanju porodice, stručnjaci savjetuju da to što prije i urade. Međutim, mnogi se pozivaju na primjere kao što je Rod Stjuart koji je po osmi put postao otac i to

u 66. godini. Takve slučajeve, ipak,treba uzimati sa rezervom.

Novo istraživanje naučnika s instituta Niels Bohr u Kopen-

hagenu pokazalo je da bi se, prema sa-dašnjim trendovima, porast nivoa mora uzrokovanih klimatskim promjenama mogao nastaviti narednih 500 godina. Ovakav razvoj stvari u narednim stolje-ćima bit će jedna od najkatastrofalnijih posljedica porasta temperatura. Prema pesimističnom scenariju emisije stakle-ničkih plinova nastavit će rasti, a s njima i nivoi mora – do 2100. za 1,1 metara, a do 2500. za 5,5 metara. No, nivoi mora

rast će čak i u najoptimističnijem scena-riju, koji će zahtijevati velike promjeneu strategiji, velik tehnološki napredak imeđunarodnu saradnju.

N aučnici već desetljećima ne mogu dobiti pravu vakcinu

protiv malarije, ali preliminarni rezultati treće faze kliničkoga ispi-tivanja pružaju novu nadu. Nova vakcina, poznata kao RTS,S prepo-lovila je broj oboljelih od te bole-sti koja svake godine odnese živote stotina hiljada djece. Vakcina je napravljena baš za djecu jer se nji-hov obrambeni sistem još razvija

pa zato lakše o b o l i j e v a j u od malarije. Najveći dio od 800 hilja-da ljudi koji svake godine umru od ma-larije otpada na mlađe od pet godina.

Poznato je da delfini, psi i po-niji mogu pomoći bolesnim

ljudima. Međutim, sada su i ovce postale partneri psihijatara, i to u klinici FKSL u Šlezvigu, u Njemač-p p p j

koj. To je klinika oko koje svakod-nevno pasu ovce. One prosto zrače mirom koji se prenosi i na pacijen-te. Sve se pretvorilo u projekat op-ćeg zbližavanja psihijatrije i građa-

n a ,p a -c i j e -n a t a i ži-voti-nja. Ovcama se najviše raduju pa-cijentice na forenzičkoj psihijatriji,gdje se nalaze prijestupnice obolje-le od različitih oblika zavisnosti.

Pripremio: Saladin Kovačević


Documents

Saff [broj 303, 28.10.2011]