Saff [broj 290, 1.4.2011]

3

28

34

40

42

56

18

8

25

SAFF broj 290

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

Mekka: Dr. Salih Alu Talib

Blagodat mira u okrilju ispravnog vjerovanja

Kolumna

Borba za opstanak

Rat protiv bošnjačke žrtve

Društvo

Tragom jedne propale ankete o školskoj vjeronauci

Koji je cilj anonimnih anketa o vjeronauci???

Pogledi

Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (9. dio)

Kako je prijeratna imovina pravnih lica “podruštvljena” i nezakonito podržavljena u dva entiteta?

Duplerica

Novi uspjesi mladih bh. menadžera

BiH i zvanično postala članica Svjetske asocijacije projekt menadžera - IPMA

Fotoreportaža

Saffov kolumnista Fatmir Alispahić među Bošnjacima u Minhenu

Pobožnost

Putevi duhovnog uzdizanja: uzvišene težnje (uluwul-himme, ambicioznost)

Ne gledaj u ljudske riječi, već u njihove težnje

Svijet medija

Novi (stari) zanat američkih vojnika: ubijanje muslimana iz zadovoljstva

“Kill Team” u Afganistanu - Novi Abu Ghraib?

1. april - 27. rebiu-l-ahir

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Činjenica da je dejtonska truhlež zahvatila i one oblasti života koje ne bi

smjele imati nikakve veze sa politikom, kao što je fudbalska reprezentacija bh. države, ukazuje na nekoliko pojava. Prvo, radi se o ekspanziji rušilačkog pohoda na BiH, jer se unutarnji agresori više ne zadovoljavaju samo blokadama političkog dijaloga, već kidišu i na sve druge oblasti do kojih mogu doprijeti svojom destrukcijom. Drugo, međunarodna zajednica def initivno nema volje a ni snage da se suprotstavi tom trijumfu unutarnje agresije na BiH. Tako je bilo i u vrijeme genocidne agresije. Treće, i najvažnije, sile razvaljivanja bh. atributa su postale toliko jake da u svoj rušilački vrtlog uzimaju čak i one snage za koje smo računali da su normalne i patriotske. Vidjeli smo to po neozbiljnom ponašanju “naših” predstavnika u Fudbalskom savezu koji, kao i u političkom životu, postaju marionete i poltroni koji u svim tim slučajevima statiraju bez svoga “ ja”, bez dostojanstva i cilja, kao guske u magli. Barem je situacija oko propozicija koje zahtijevaju UEFA i FIFA bila nešto što se moralo braniti odlučnije i rezolutnije, namjesto prenemaganja, kukumakanja i hodanja u pratnji tjelohranitelja, kao da su te fudbalske ćate evropski funkcioneri najvišeg ranga. Ali, kao i u politici, nepismenost i izdaja se uvukla tamo gdje je ne bi smjelo biti, pa svaki patriotski gest može biti miniran od najbližih, za koje se najmanje nadaš. Za razliku od Srba i Hrvata koji svi rade u interesu razgradnje državnih atributa (čast izuzecima), u “naših” se više ne zna ko za koga radi. Kao što se bošnjački političari utrkuju ko će pokazati veću količinu poltronerije, tako se i ovi fudbalski analfabeti prave glupi kada treba pameću braniti interese Fudbalskog saveza BiH u kontekstu evropskih i svjetskih

standarda. Bošnjačka politika jehronično pristajala da raspravlja o stvarima o kojima ne smije bitirasprave, kao što je teritorijalnipreustroj preostalih krajeva sa bošnjačkom većinom (Prudskisporazum), kako bi se Sarajevopretvorilo u tzv. distrikt, a Bošnjaci u europske Palestince.Tako su i “naši” predstavnici uovoj fudbalskoj lakrdiji pristalida dejtonsku logiku podjelelegitimiziraju u oblast koja jemorala bez ikakve rasprave bitistandardizirana po svjetskimmjerama. Jer šta vrijedi glasati o

nečemu što nas samim glasanjem udaljava od jedinog mogućeg rješenja – bezrezervnog prihvatanja novog Statuta Fudbalskog saveza BiH?! Pozicije entitetskog saveza iz RS od početka su jasne, kao što je jasno da sve što radi Dodikova Banja Luka nije ništa drugo do podrivanje simbola bh. državnosti, bilo u

politici, bilo u sportu. Glasatio nečemu što je jedino mogućerješenje, zapravo je pristanak na rušenje tog rješenja, a što nema čime rezultirati osim kolapsomsvega što ima državni predznak.U suštini, potpuno je apsurdnoda novi Statut Fudbalskog saveza BiH uopće može biti predmetompolitičke logike i nekakvog glasanja. Ako sport u dejtonskojdržavi ne može biti zaštićen odpolitičke destrukcije, onda je svemoguće! Isplativije je bilo odbitiglasanje i prebrojavanje glasova o standardima FIFE i UEFE,jer se prihvatanje tih standarda moralo podrazumijevati, negopostati saučesnikom u unutarnjemsamosagorijevanju Fudbalskog saveza BiH. Ako ne vjerujemou to, prisjetimo se historijske igotovo nepopravljive štete koja jenanešena našoj državi kada se ušlo udijalog sa secesionistima i njihovimvojnim huntama, koje su tim našimpristajanjem na razgovor dobili ikrila i legitimitet. Postoje interesi okojima nema glasanja! Alternativa susankcije, gubici, porazi i poniženja.

Impressum

UvodnikUvodnikSport u funkciji razgradnje države (dejtonski fudbal)


6

Hutba

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatli

Uzvišeni Allah je u Kur’anuobjavio: Ima ljudi čije te riječi na ovom svijetu oduševljavaju

i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa

j j j j

položaja, nastoji da napravi na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: “Boj se Allaha!” – on onda iz inada griješi. (El-Bekare, 204.-206.).

Farsa oko formiranja vlasti u većembh. entitetu koji se Federacijom zove, isilom prilika uspostavljanje iste, otkri-lo je suštinsko značenje poruke koju jevođa SDP-a, Zlatko Lagumdžija oda-slao nakon proteklih izbora na kojima su on i njegovi komunisti ostvarili ve-liku Pirovu pobjedu. Tada je vođa SDPsa ushićenjem rekao: “Ovo je najvažnija i najveća pobjeda od 1945. godine”. Sadse vidi šta je bio cilj bh. komunista ilibolje bošnjačkih komunista (jer, da se nelažemo, većina SDP-ovaca je iz bošnjač-kog korpusa). A cilj je bio dočepati sevlasti po svaku cijenu i uzjahati na poli-tički tron bez obzira što je on klimav ko’babin zub i što će njihov usiljeni dolazak na vlast do kraja destabilizirati situacijuu poharanoj nam Bosni i Hercegovini.No, to se zove volja za moći, glad za vla-šću i nezasita pohlepa za brzim i lahkimbogaćenjem na račun građana BiH,a posebno na račun Bošnjaka i državeBosne i Hercegovine.

Marširajmo za vođom

Priča o bošnjačkim komunistima iz SDP-a, ali i onima iz SDA, poputSulejmana Tihića i drugih visoko-pozi-cioniranih SDA-ovih kadrovika, liči na modernu bajku o slijeđenju vođe koji nezna svoj put i slijepim sljedbenicima kojimarširaju za njim, nesvjesni da ih vodi uprovaliju iz koje nema povratka.

Ta bajka ide ovako: “Dok je parada prolazila ulicom, iz mase promatrača začu se glas: ‘Shvatite, vi ljudi maršira-te pogrešnim putem! Ta ulica ne vodinigdje, tu je kraj puta!’ Učesnici parade

zastadoše, uznemireni… ‘Ali, može li to biti’, mislili su i gledali svi kao jedan, kao da su svi oni njihov vođa koji stoji visoko i ponosno, vođa koji im je odre-dio ovaj put. ‘On mora ići pravim pu-tem’, mislili su, ‘pa vidi kako on dobro maršira! A vidi kako uzvišeno stoji! O da, on zasigurno ide pravim putem’ – i nastaviše marširati. A onda vođa za-stade…uznemiren. ‘Ali može li biti?’, pomisli i pogleda unazad. Mora biti da ja idem pravim putem’, pomisli, ‘vidi koliko njih slijedi mene. O da, ja sasvim sigurno idem pravim putem’ – i nastavi marširati.”

Tako su Bošnjaci, prepu-štajući svoju sudbinu u ruke komunista, (koji su prije svega i ponajviše ateisti i antiteisti, odosno antiislamisti, a naj-manje dobri i dobronamjerni političari za što se predstav-ljaju), zapali u najveću krizu nakon agresije. Izgleda da nas Bošnjake, komunizam kao recidiv mračne prošlosti, prati poput zloduha kojeg se nikako ne možemo otarasiti. Posebno je zabrinjavajuća i po našu budućnost opasna činjenica da su ti isti komu-nisti uspjeli ukrasti dušu Bošnjacima i preuzeti, preko Sulejmana Tihića, vođstvo nad strankom SDA, za koju je većina Bošnjaka emotivno vezana zbog njene presudne uloge u afirmaciji našeg naci-onalnog i vjerskog identiteta i organiziranju odbrane naše države od srpsko-hrvatske agresije. I to je dokaz, iako su u SDA gledali i gledaju najljućeg neprijatelja u poli-tičkom i ideološkom smislu, da su komunisti spremni sklopiti savez sa crnim đavolom kako bi se domogli vlasti.

I dok na jednoj strani imamo kon-stantno razvlačenje bošnjačke pame-ti oko nametanja i izmišljanja krivi-ce Bošnjacima za ratne zločine, dok

oni koji su izvršili agresiju na Bosnu iHercegovinu, planski i uz pomoć odre-đenih međunarodnih faktora hapsebivše političke rukovodioce i generaleArmije BiH, dok bivši general ArmijeBiH, Stjepan Šiber i bivši policajac

j g j

Zoran Čegar daju šovinističke izjavej p p jj

po raznim internetskim portalima, i usklopu psihološko-propagandnog rata ukoji su svjesno ušli, napadaju i okrivljuju

rahmetli Aliju Izetbegovića za islamski fundamentalizam,za nepravdu prema Hrvatima i Srbima, napadaju Islamskuzajednicu i čereće ličnost re-isu-l-uleme, izmišljaju gnusnelaži na borce Armije BiH,izjednačavaju žrtvu i agreso-ra, dok se objavljuju spiskovio navodnim ratnim zloči-nima Bošnjaka, dok srpskevođe u Beogradu pišu novimemorandum SANU kaoplatformu za nove pohode na Bosnu i Hercegovinu i novezločine, na drugoj strani,Bošnjaci nemaju adekvatanodgovor ni rješenje ni na jedan spomenuti problem iizazov. Umjesto hrabrog, pa-metnog i artikulisanog od-govora, s Bošnjačke strane sečuje samo mukla tišina, i kaorješenje za izlazak iz sveopćekrize ponovo nam se podme-će komunsitičko kukavičijejaje -SDP.

A da SDP neće i ne možeponuditi nikakvo političkorješenje, svjedoči i to štojoš nisu ni zasjeli na tron,a već su sami prouzrokovalinovu i produbili stare krizeu BiH. I pošto ih Hrvatii Srbi neće kao političkepartnere ni pod razno, oni,

kako bi ostali na vlasti, svu svoju ener-giju troše na lažnoj brizi za hrvatske isrpske interese u BiH, na brizi hoćeli SDP-ovi Hrvati i Srbi zauzeti mini-starske pozicije, posebno u Federaciji,a ne oni Hrvati koji su legalno i le-gitimno izabrani da predstavljaju svoj

Samoubilačka politika bošnjačkih komunista

Ovo je ista ona igra

međunarodne zajednice

zbog koje su Palestinci, predvođeni politikom

Jasera Arafata i njegovog nasljednika Mahmuda Abbasa,

protjerani, poubijani i do te mjere poniženi da su ostali bez svoje države i postali najveći beskućnici na

dunjaluku.


7

narod, dok s druge strane o interesima Bošnjaka SDP uopće ne govori, pa se stiče dojam da su zapravo Bošnjaci je-dini faktor nestabilnosti i uzrok krize u Bosni i Hercegovini i da su oni ti koji ugnjetavaju druge, a ne ugnjeta-vani i do dna ponižen i obezglavljen narod. No, i pored toga bošnjački komunisti i dalje ubjeđuju naš na-rod kako nas samo oni mogu izvući iz krize i kako će nam ipak biti bolje. U svojim obmanama, ali i samoobma-nama, oni liče na onog čovjeka koji je padao sa dvadesetog sprata, pa kada je došao do sedmog sprata, stanar sa tog sprata ga je kroz prozor upitao: “Kako si?” , a on je lakonski odgovorio: “Za sada dobro”.

Možda će naivni i neupućeni po-vjerovati da je politička kriza u koju nas je uvukao SDP odraz njihove nesposobnosti ili pak nemoći da se odupru žestokim nasrtajima nepri-jatelja naše države. Ali, poznavajući komunistički diskurs i njihove ma-kijavelističke metode, ne možemo se oteti dojmu da iza svega toga stoji krupna “zvijer” koja dovođenjem na vlast bezbožnih komunista upravo želi proizvesti još veću krizu koja bi u konačnici dovela do nestanka Bosne i Hercegovine.

Ko stoji iza SDP-ove rušilačke politike?

Zbog toga je vrlo indikativno to što međunarodna zajednica podržava planove i platformu SDP-a, dok u isto vrijeme, visoki predstavnik, Valentin Incko poručuje da Hrvati imaju ustav-no pravo uspostaviti međukantonalno vijeće, a to je ključna karta na koju Hrvati igraju, jer je to alternativa se-paratističkoj tvorevini Herceg-Bosni. Zatim taj isti Valentin Incko poništava odluku CIK-a o nezakonitom imeno-vanju čelnika Federacije, koja je ustav-na da ustavnija ne može biti. Takvi potezi i paradoksalne odluke visokog predstavnika, navode na zaključak da u stvari međunarodna zajednica igra opasnu igru u kojoj, s jedne strane, huška Srbe i Hrvate da rade na desta-biliziranju situacije u državi kroz svoje separatističke zahtjeve i u tome im daju maksimalnu podršku, a s druge strane, također maksimalno podržavaju sui-cidnu politiku arogantnih bošnjačkih

komunista, koja BiH kao državu vodiu nestanak. Nema sumnje da bošnjač-ka strana, tj. SDP i njihovi epigoni izSDA, tjeraju Hrvate u BiH da mrzedržavu u kojoj žive, jer Bošnjaci kaovećinski narod vrše majorizaciju nadHrvatima, određujući im, metodompreglasavanja, hrvatske političke pred-stavnike. Naravno, SDP-ovci se nikada nisu zapitali kako bi bilo Bošnjacima da neko drugi bira njihove političkepredstavnike, jer njih interesi Bošnjaka i opstanak Bosne i Hercegovine zani-maju isti koliko i lanjski snijeg. Daljeod ministarskih fotelja, oni niti šta videniti ih šta zanima. Neko ćemožda kazati da su hrvatskestranke radile i prije na raz-bijanju Bosne i Hercegovinei da je suluda ideja o Herceg-Bosni još uvijek svježa i ak-tuelna. To je tačno, ali biBošnjaci morali raditi na tome da bh. Hrvatima izbijutaj adut iz ruku, pa da samiodustanu od te ideje, a tose SDP-ovskom politikom imajorizacijom neće nikada postići. Naprotiv!

Očigledno je da se ov-dje radi o opasnoj zamcikoju međunardoni faktoripostavljaju državi Bosni iHercegovini i Bošnjacima.Ova igra međunarodne za-jednice liči na seriju “Bilojednom u Turskoj” u kojojglavnu ulogu protiv drža-ve Turske igra zakleti komunista ko-jeg zovu Crveni, kojem je cilj kurdskinarod udaljiti prije svega od islama, a zatim raditi na destabilizaciji i rušenjuturske države. Ili još precizniji, ovo jeista ona igra međunarodne zajednicezbog koje su Palestinci, predvođenipartizansko-komunističkom politi-kom Jasera Arafata i njegovog nasljed-nika Mahmuda Abbasa, protjerani,poubijani i do te mjere poniženi da suostali bez svoje države i postali najvećibeskućnici na dunjaluku. Dok je, s jed-ne strane, forsirala bezbožničku komu-nističku ideju i podržavala njene vođei protagoniste, s druge strane, među-narodna zajednica je svaki pokušaj for-miranja islamističke političke opcije uPalestini, proglašavala ekstremizmom,terorizmom i prijetnjom tzv. demo-kratskim procesima. Oni svoje greške

još uvijek skupo plaćaju, jer mnogi od njih ni nakon 60 godina patnje ne vide da ih komunistička ideja i njeni prota-gonisti vode u konačnu propast. Kako sada stvari teku, imamo pravo da sum-njamo u to da međunarodna zajednica Bosni i Hercegovini i Bošnjacima pri-prema sličan scenarij.

I sve dok Bošnjaci ne shvate da subiranjem SDP izabrali pogrešnu opci-ju i da bezbožni komunisti ne mogu predstavljati bošnjačku vjerničku po-pulaciju koja je u većini, niti mogu biti garant naše bolje budućnosti i bilo kakvog napretka, već samo mogu biti

garant našeg stradanja, naše stanje se neće popraviti i ono će biti teško i neizvjesno.

Jedina garancija op-stanka Bošnjaka i Bosne i Hercegovine kao države rav-nopravnih naroda i građana, jeste u razvijanju, jačanju i čuvanju vjerske i nacionalne svijesti i vrijednosti koje po-čivaju na univerzalnim na-čelima posljednje Allahove objave i vjere islama. Islam je Božanska pravda po mje-ri svakog čovjeka, koja nam neće dozvoliti da se kao muslimani getoiziramo, da povijamo kičmu, da trpimo nepravdu, da se predajemo i izdajemo naše svetinje, ali također, koja nam neće do-zvoliti da drugim narodima činimo nepravdu, da vršimo

majorizaciju, da im uskraćujemo te-meljna ljudska prava i slobode i činimo diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, već da svi zajedno živimo i uživamo bla-godati istinske slobode i pravde u za-jedničkoj državi Bosni i Hercegovini. Bosna i Heregovina i Bošnjaci, ali i svi njeni narodi i građani vape za takvom političkom snagom koja će ih izvesti iz postojećeg ćorsokaka i omogućiti život dostojan čovjeka. U suprotnom, mi Bošnjaci ne trebamo kriviti Srbe i Hrvate što rade na podjeli Bosne i Hercegovine, jer licemjerno je, nepra-vedno i suludo očekivati od drugih da nam grade kuću, dok je mi sami ruši-mo. A ako je mi budemo na ispravnim temeljima gradili, pa je drugi pokušaju rušiti, e onda će takvi brzo shvatiti da su se upustili u avanturu iz koje će si-gurno izaći poraženi i poniženi.


U svojim obmanama, ali i samoobmanama,

oni liče na onog čovjeka koji je padao

sa dvadesetog sprata, pa

kada je došao do sedmog

sprata, stanar sa tog sprata

ga je kroz prozor upitao: “Kako si?” , a on je lakonski odgovorio: “Za sada dobro.”

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Dr. Salih Alu Talib

Medina: Ali b. Abdurrahman el-Huzejfi

Preveo i sažeo: Amir Durmi

I slam koji treba da do-minira geografskimpodručjima koje na-

seljavaju muslimani jeizvorni i nepatvoreni ko-jeg su nam sačuvale i uizvornom obliku prenije-le prve generacije ovoga ummeta.To je islam koji u sebi ne sadržiprimjese novotarija niti zabludjela mišljenja i stavove raznih ekstremi-sta. Da bi se izvorni islam sačuvaoi da bismo uživali njegove blago-dati, neminovno je slušati savjete islijediti smjernice istinskih islam-skih učenjaka koji će do Sudnjega dana egzistirati u ummetu Muha-mmeda, s.a.v.s. U posljednje vrije-me svjedočimo raznovrsnim belaji-ma i iskušenjima kroz koje prolazemuslimani arapsko-islamskog svi-jeta, od državnih udara, revolucija i pokolja. To su iskušenja i smutnjekoje najpamatenijeg čovjeka ostav-ljaju zbunjenim, a od njih će saču-vani biti samo oni koji svoja srca istinski očiste, koji se na Allaha istinski oslone i koji budu slijediliUputu Muhammeda, s.a.v.s., kojije rekao: “Činiti i badet u vremenu

j

herdža (bezrazložnih i masovnihubistava i pokolja) je vrijedno kaoi učiniti hidžru meni.” (Muslim).

Preveo i sažeo: Se-mir Imamovi

Onaj ko se u potpunosti preda Allahu

i na Njega se osloni,ne zaboravljajući na propisane uzroke,On će mu biti do-voljan, i dat će mupunu nagradu. NašGospodar sve je za-pisao još 50.000 go-dina prije nego štoje stvorio nebesa iZemlju. On čini onošto želi i On posjedu-je savršenu moć, mu-drost i milost. Stva-ranje i upravljanjejedino je u Njegovoj moći. U svijetu na kome se nalazimo vladaju Allahovi nepro-mjenjivi zakoni. Na njemu je dobro i zlo,život i smrt, radost i tuga i sve drugo štosmo mogli kroz život iskusiti, a što doka-zuje našu manjkavost, s jedne, i Allahovosavršenstvo, s druge strane. Sve ovo i višeod toga Allah, dželle šanuhu, objašnjava u samo jednom ajetu: Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa – nikone može blagodat Njegovu spriječiti (Junus,i107.). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči nas da ćemo, budemo li za-hvalni i strpljivi, iz svake situacije izaći kao pobjednici. Bolest kojom Allah iskušava Svoje robove, dešava se s uzrokom i bez uzroka, a ozdravljenje isto tako. Za svaku bolest odredio je lijek i naredio nam da se liječimo, ali samo dozvoljenim stvarima. Znatan dio svog životnog vijeka Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potro-šio je kako bi ljude odvratio od paganskog vjerovanja. Zabranio im je zloslutnju, su-jevjerje, vračanje, a zauzvrat im ponudio čisto vjerovanje u Allaha kao Tvorca i Upravitelja kosmosom i srca im jedino ve-zao za Njega. Mnogobošci su u predislam-skom vremenu vjerovali da je bolest sama po sebi prelazna ili zarazna i to svakim kontaktom bolesne osobe sa zdravom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzro-ke je vraćao Allahu. Jedne prilike dok je pojašnjavao ljudima “da nema zaraze” (u

Isto tako, muslimani se u vremenima smutnji mo-raju obraćati Uzvišenom Allaha usrdno učeći dove u kojima će Ga moliti za Uputu, spas, mir i bla-gostanje a koje će im On iz Svoje milosti darovati ako Ga se istinski budu bojali, i Njegovu vje-

ru na ispravan način ispovijedali. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Kod Allaha tražite utočište od vidlji-vih i nevidljivih smutnji.” (EbuDavud). Muslimani moraju biti istrpljivi i držati se zajedništva te voditi računa o miru i sigurnosti, kako niko od njih ne bi bio uzrok širenju nereda i eventualnom pro-lijevanju krvi nedužnih, a znamo da je krv nevinog muslimana kod Allaha svetija i od Kabe. Molimo Uzvišenog Allaha Koji je rekao: Zar ne vide da smo Harem svetim i sigurnim učinili, dok se svuda oko-lo njih otima i pljačka? I zar u laž vjeruju, a na Allahovim blagoda-tima su nezahvalni? (El-Ankebut, ?67.), da ovo Časno mjesto zauvijek

(

učini sigurnim i spašenim, ali i sva ostala mjesta i države u koji-ma obitavaju muslimani, te da nas sve zajedno sačuva od iskušenja i smutnji koje su se u posljednje vri-jeme poput crnih oblaka nadvile nad islamskim ummetom.

Blagodat mira u okrilju ispravnog vjerovanja Allah je sve živo stvorio, nedaće koje će ga

“Činiti i badet u vremenu herdža

(bezrazložnih i masovnih ubistava i pokolja) je

vrijedno kao i učiniti hidžru

meni.” (Muslim)


9

Kuds: Jusuf Ebu Sinine

Preveo i sažeo: EsadMahovac

A llahovi robovi,islamski um-met danas pro-

življava teške trenutke.Neprijatelji nam kujuzavjere na svakom mje-stu i svakom vremenu.Na veliku žalost mi imsvojim nejedinstvomčesto činimo velikuuslugu. Razlog tome jei naše nepridržavanje islamskog menhedža, te neiskorištavanjeblagodati koje nam je Allah po-dario. Ne koristimo se vlastitimbogatstvima, umovima, znanjemkoje nam je darovano, pa šta onda da očekujemo od svojih ne-prijatelja?! Oni koji nas predvodene koriste vlast u ono što Allahod njih potražuje od zaštite po-danika i obezbjeđenju njihovihprava.Kada je šejhul-islam, IbnTejmijje, Allah mu se smilovao,optužen od strane vladara En-Nasira da želi vlast, jer je to za-ključio po njegovom ugledu kojeg je uživao među narodom, on muje povišenim glasom rekao: “Zarja da pomišljam o vlasti! Tako mi

smislu da zarazna bolest nije sama po sebi uzrok), neki beduin mu se suprotstavio či-njenicom da šuga od koje oboli jed-na deva zahvati cijelo krdo, a on mu je rekao: “A “ko je zarazio prvu devu? Nema za-raze, zloslutnje, niti hamme (sove čiju su huku sma-trali lošim pred-znakom). Allah

je sve živo stvorio, odredio mu životni vi-jek, nedaće koje će ga zadesiti i opskrbu.’’(Ahmed i Tirmizi). Hadisi koji govore o čuvanju od uzroka bolesti ne potvrđuju da se bolest sama po sebi prenosi, već da je čovjekova obaveza da se drži podalje od njenog zla i štete, kao što mu je na-ređeno da ne pije otrov, ne baca se u va-tru ili vodu. Hadisi takvog sadržaja štite čovjekovo vjerovanje i zatvaraju prilaz šejtanu, da slučajno ne bi rekao: “Da ni-sam tako uradio, ne bi mi se desilo to i to”. U propisane uzroke spada i vakcina-cija ili, pak, karantin. Ipak, najbolje što čovjeku ostaje jeste tevekkul i iskrena dova. Allah Uzvišeni kaže: Onome ko se u Allaha uzda, On mu je dovoljan. (Et-Talak, 3.).

Allaha, vlast koju ti po-sjeduješ i ona koju po-sjeduju Mogoli ne vrije-di kod mene ni koliko jedan groš.” Naši pret-hodnici su razmišljali o dobrobiti vjere, jer ih je na to tjerao iman kojeg su nosili u svojim prsi-ma. Nakon što je Omer b. Abdulaziz, Allah mu se smilovao, ponio bre-me hilafeta ovog umme-ta razmislio je o svojim

obavezama, o gladnim i potreb-nim, o obespravljenim i ugrože-nim, zaplakao je jer je znao da će ga Allah o svemu tome pitati.Međutim, šta reći za vladare koji umjesto da štite svoje podanike ubijaju ih i zlostavljaju. Koliko će samo ožalošćenih majki, upla-kane djece i uništenih domova svjedočiti ovu nepravdu?! I pored sve te nepravde taj isti zulumćar usuđuje se da budućnost pripi-suje sebi. Ona jedino pripada Allahu i on će pomoći vjernike protiv takvih kao i onih koji su došli da pljačkaju muslimanska bogatstva. Vjernici ne smiju da gube nadu u Allahovu milost i moraju znati da Allah neće izne-vjeriti Svoje obećanje.

odredio mu životni vijek, zadesiti i opskrbu

Muslimanski vladari – nekada i sada

Šta reći za vladare koji umjesto da štite svoje podanike

ubijaju ih i zlostavljaju.

Koliko će samo ožalošćenih

majki, uplakane djece

i uništenih domova

svjedočiti ovu nepravdu?!

Hadisi koji govore o čuvanju od

uzroka bolesti ne potvrđuju da se bolest sama po sebi

prenosi, već da je čovjekova

obaveza da se drži podalje

od njenog zla i štete, kao što

mu je naređeno da ne pije

otrov, ne baca se u vatru ili

vodu.


USarajevu je prošle sedmice, podpredsjedavanjem reisu-l-uleme dr.

Mustafe Cerića, održana izvanredna sjednica Muftijskog vijeća, kojeg čine reisu-l-ulema kao vrhovni muftija, zamjenik reisu-l-uleme, te devet bosanskih muftija, povodom političke situacije u zemlji, te pojačanih napada na učenje islama, čast i ugled muslimana i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. U nastavku saopćenja ovog uvaženog

skupa precizno se detektiraju ključnidruštveno-politički problemi u Bosnii Hercegovini. Moramo istaknuti da nas raduje što smo dočekali dan na naša bošnjačka ulema postaje odlučnija u javnim nastupima i odbrani našihdruštveno-političkih vrijednosti i

potreba. Bošnjačka ulema je važan segmentnašeg društva. Njenoodlučno nastupanje ujavnosti je od velikekoristi za sve narode uBiH a naročito za nasBošnjake.

10

PolumjesecKo su bosanskohercegovački Hrvati po Katoličkom tjedniku

“Nemoguća” BiH

Glas koji nam nedostaje

Posljednjih dana u našoj zemlji se krize redaju jedna za drugom

kao na traci. Politička, ekonomska, sportska, i ko zna koja još kriza je pogodila našu zemlju. Stanje u BiH je postalo toliko komplicirano da i najveće patriote ove zemlje gube snagu i uvjerenost u sigurnu budućnost BiH. Prije nekoliko dana vidjeli smo jedan graf it u Zenici. Autor graf ita poručuje da “nemamo budućnosti”. Kada sagledamo aktuelno stanje jasnije možemo razumjeti riječi Milorada Dodika kada je nedavno rekao da će Bosna i Hercegovina izgubiti utrku sa

vremenom, odnosno da je vijek trajanja BiH ograničen. Nema gore situacije od nemoguće situacije. Bosna i Hercegovina trenutno ulazi u tu fazu. Kakav će biti izlaz niko od nas ne zna.

Bh. Hrvati

Bosna i Hercegovina pred ispitom vremena

Bošnjačka ulema

Katolički tjednikKK , odnosno urednik ovog magazina Josip Vajdner u no-KK

vom broju donosi zanimljiv opis bosan-skohercegovačkih Hrvata. Prenosimo najzanimljiviji dio Vajdnerovog opisa bh. Hrvata. “Nije nikakva tajna da se Hrvati ne mogusložiti ni oko toga koga ne vole, odnosno na koga se ljute, a kamoli što drugo. Oni u Hercegovini i Središnjoj Bosni znaju da su stradali od muslimana i teško će razu-mjeti Posavljake koje su, zajedno s mu-slimanima, proganjali Srbi. Jednima su ovi tijekom rata bili prijatelji, a drugima neprijatelji. Stoga, kada se god započne priča o narodnim antagonizmima teško će se među Hrvatima naći zajednički stav: jedni će biti privrženiji Srbima, a

drugi Bošnjacima. No, ono što povezujebh. Hrvate, uvjetno rečeno ‘sjevera i juga’, jest činjenica da će radije otići nekamodrugdje živjeti nego biti ‘na granici’ ilimeđu većinom stanovništva druge vjere inacije”.

Svaki musliman i mu-slimanka, Bošnjak i Bošnjakinja, treba pročitati generalov intervju kako bi se liječili od naivnosti i lahkovjernosti

General Stjepan Šiber

B ivši general Armije RBiH Stjepan Šiber u razgo-

voru za jedan internet portal nedavno je izrekao niz uvre-da na račun islama, musli-mana, institucije reisu-l-ule-me te njegovog odnosa prema Aliji Izetbegoviću, Armiji Republike Bosne i Hercegovine i sl. Na njegove istupe reagirao je Rijaset Islamske zajednice u BiH. “Svaki musliman i musli-manka, Bošnjak i Bošnjakinja, treba da ovaj intervju na porta-lu www.depo.ba pročitaju kako bi se liječili od naivnosti i la-hkovjernosti i kako bi shvatilli da se moraju pouzdati u Allaha i zbiti svoje redove u ovom teš-kom, ali savladivom, psihološ-kom ratu. Hvala bivšem gene-ralu Armije Republike Bosne i Hercegovine Stjepanu Šiberu na iskrenosti, koja nam otvara oči, bistri pamet i pokazuje šta ko misli o nama i našim insti-tucijama, ko su nam pravi, a ko lažni prijatelji!”


11

Težak je povratnički život u RS-u

B urna historija Bosne i Hercegovine naučila nas je da nakon svake poli-

tičke krize slijedi serija incide-nata na terenu. Nažalost, nakon agresije na BiH u epicentru tih incidenata, odnosno najčešća meta napada su bošnjački po-vratnici u Republici Srpskoj. Tako je bilo i ovih dana kada su bošnjački povratnici u više gra-dova Republike Srpske bili izlo-ženi raznim vrstama napada. U Bosanskom Novom bošnjački

povratnici su napadnuti u više navrata. Prvo je izvršen napad na džamiju, žene, djecu i imama na Urijama, a noć kasnije desio se još gnusniji događaj. Naime, više nepoznatih lica od kojih je jedan uhapšen zapali lo je kuću, garažu i kamp kućicu u vlasniš-tvu Izeta i Derviša Vranića u Suhači. Da je ovaj čin bio dobro osmišljen dokazuje i činjenica da su svi šahtovi bili vezani če-ličnim armaturnim žicama kako bi se usporilo gašenje objekata.

Ono što zabrinjava svakako je da se počinioci uopće nisu sa-kriva li i da su otvoreno napadali i zaprijeti l i da će ponoviti svoje napade. Istovremeno u Trebinju je izvršena masovno pljačkanje bošnjačkih kuća. Radi se ma-hom o objektima čiji vlasnici trenutno borave u inostranstvu. Kako ističu mještani, na djelu je “sezonska krađa” bošnjačke imovine pred sami dolazak di-jaspore svojim kućama u gradu na Trebišnjici. Trebinjski imam

Husein ef. Hodžić kazao je da su lopovi ukra li imovinu u vrijed-nosti većoj od 50 hiljada KM. Također, napadnuto je naselje Mostaći, jer se radi o naselju u kojem su se Bošnjaci uspjeli naj-bolje adaptirati. Krim-policija kad dođe na uviđaj, zak ljuči da nema otisaka, jer su se razboj-nici služili rukavicama. Dakle, radi se o profesionalcima, struč-nim ekipama. Ovi primjeri do-kaz su težine povratničkog živo-ta u manjem entitetu.

Republika Srpska

Najveća opasnost za BiH su beli srpski teroristi

Agresija Srbije na BiH

O sim što podržavaju i huškaju bosanske Srbe da razvaljuju

Bosnu i Hercegovinu, srbijanska politika vodi konstantni specijal-ni rat dokazivanja da su Bošnjaci nekakvi terororisti. Srpska politi-ka se usavršila u nametanju teza o opasnostima koje vrebaju iz BiH, odnosno od bošnjačkog naroda. Prošli put smo pisali o pisanjima srpskih medija o planovima isla-mista sa Balkana i iz BiH da do 3000. godine uspostave islamsku državu na tlu Balkana. Sada je ak-tuelna priča o bijelim teroristima. Nekakav srbijanski stručnjak za si-gurnost preko medija iz Republike Srpske upozorava nas na opasnost od bijelog ili, kako to on kaže, belog terorizma. “Jedna od najve-ćih opasnosti za BiH je ‘beli te-rorizam’ koji sigurno ima i svoje regrutne centre na ovim prostori-ma”, kaže Radomir Milašinović. To što Milorad Dodik po nalogu Beograda sprovodi sveti viševje-kovni srpski cilj rasturanja Bosne i Hercegovine, to nije opasnost za BiH. Milašinović nijedne ne prozbori o bijelim srpskim terori-stima koji pobiše hiljade Bošnjaka u Srebrenici, Prijedoru i drugim gradovima. Radomire, Radomire, najveća opasnost za BiH su beli srpski teroristi koji čekaju svoju priliku da nas dokrajče.


12

Malograđanka sa FTV-a koja se kune da ne krši pravila Kur’ana

Arijana Saračević

A rijana Saračević, novinarka FTV-a odnedavno je po-

stala kolumnista jednog od ovdaš-njih internet portala. Kao iskusna novinarka Arijana Saračević je učinila sve da svojom prvom kolu-mnom privuče pažnju domaće jav-nosti i na taj način dokaže novim poslodavcima sa internet portala da nisu pogriješili što su je uposli-li. Zadojena mržnjom prema reisu dr. Mustafi ef. Ceriću, što je nau-čila na FTV-U, Saračevićka je za temu svoje prve kolumne izabrala upravo našeg reisa dr. Mustafu ef. Cerića. Iskusna Arijana Saračević je znala da će tematiziranjem, od-nosno vrijeđanjem i pljuvanjem po liku i djelu reisa dr. Cerića odmah u startu izazvati pažnju naše javnosti. Iskreno rečeno, ni-smo iznenađeni novinarskim sti-lom Arijane Saračević, zna ona biti daleko nepristojnija. Reći za vrhovnog poglavara muslimana u BiH da je “naseruckao”, da “šti-ti vjersku napast”, da je “seljače iz Gračanice kraj Visokog”, da gradi zgradu Rijaseta “krvavim i opljačkanim novcima”, a uz to u istoj kolumni se zaklinjati da nikada nije prekršila ni jedno pravilo iz Kur’ana. “Reis se i tog petka, pozivao na časni Kur’an, čija pravila, odgovorno tvrdim, u životu nisam prekršila”, e to je već previše.

Nikako ne možemo zamisliti da bi vlasnici i osnivači Naše stranke prihvatili da im se predsjednik zove Muhamed

Naša stranka

Gubitnička Naša stranka izabrala jenovog predsjednika. Novi pred-

sjednik Naše stranke je Dennis Gratz. Nije ni zasjeo na predsjedničku fote-lju a već je postao meta domaće jav-nosti. Novi predsjednik Naše stranke pažnju javnosti nije privukao svojim političkim kvalitetima već kontra-verznom javnom raspravom o tome kako je i zašto promijenio ime. Nai-me, Dennis Gratz seprije zvao MuhamedGracić. U odgovoruzašto je promijenioime Dennis Gratzkaže: “Ime nisampromijenio ni u Nje-mačkoj ni u Austriji,kako se priča, negopo povratku u BiH.Bavim se umjetno-šću, pišem, slikam,snimao sam filmovei odabrao sam umjet-ničko ime DennisGratz. Uvidjevši na

kakav otpor je u BiH naišla ta moja odluka, odlučio sam da to ime i zva-nično uzmem, da promijenim imeMuhamed Gracić u Dennis Gratz izinata”. Neka bude kako kaže DennisGratz, međutim mi moramo posum-njati u ovu njegovu priču, jer nikakone možemo zamisliti da bi vlasnici iosnivači Naše stranke prihvatili da imse predsjednik zove Muhamed.


Narod dobro zna sav (ne)kvalitet SDA ministara!Nova Vlada FBiH

Konstituiranje nove vlasti uFederaciji Bosne i Hercego-

vine je priča sa mnogo strana. Osim polemiziranja o legalnosti i legitimnosti nove vlasti u Fede-raciji BiH aktuelna je i rasprava o ministarskim rješenjima u Vladi Federacije BiH. Najviše polemi-ke izazivaju ministarska rješenja ili imena Stranke demokratske akcije. Nije tajna da je za veći-nu članova SDA ministarski tim u Vladi FBiH koji je imeno-vao Sulejman Tihić prava ka-tastrofa. Mnogi kantonalni od-bori SDA su se otvoreno uspro-tivili samovolji Sulejmana Ti-hića. Naravno, Sulejman Tihić suvereno vlada

SDA-om tako da mu niko ne smi-je niti može šta. Također, većina Bošnjaka u Federaciji BiH je ra-zočarana ministarskim imenima Sulejmana Tihića. Tihić je biraoministre kao da je dušman SDA a ne njen predsjednik. Ako SDA misli sa ovakvim kadrovskimrješenjima povratiti povjerenjenašeg naroda, onda nemamo ko-mentara. Narod dobro zna sav (ne)kvalitet SDA ministara!

Umoru loših vijesti stiže nam rado-sna vijest iz Microsofta. Naime,

Microsoft je objavio pobjednike 8. eu-ropskog foruma - Microsoft ff “Partners in Learning”, događaj na kojem se prepoznaju inovativni nastavnici koji uz pomoć kreativnosti i upotrebe no-vih tehnologija poboljšavaju nastav-ni plan i način na koji učenici stiču

nova znanja. Ovogodišnji pobjednicikoji su dobili prva mjesta su: JasminJusić iz Bosne i Hercegovine, u ka-tegoriji “Proširenje učenja izvan uči-onice”, i Antonin Sekyrka iz Češke

j j

Republike u kategoriji “Saradnja”.Bosanskohercegovački pobjednik,Jasmin Jusić, je nastavnik iz Srednjeekonomske škole u Sarajevu.

13

Nastavnik iz BiH Jasmin Jusić osvojio jedno od pr-vih mjesta na Microsoftovom Forumu Inovativnih

Omiljena tema komunističkih ateista je fašizam. Ni Jevreji ne

govore i ne pišu više o fašizmu od njih. Odavno se u bh. javnom pro-metu udomaćila praksa da se zbog svega i svačeg ljudi optužuju za faši-zam. Pojedinci su izgleda shvatili da je optuživanje drugih ljudi za fašizam pogodno sredstvo za ućutkavanje i medijsku osvetu. Toga se ovih dana dosjetio i Marko Vešović koji je putem jednog banjalučkog internet portala optužio Fatmira Alispahića i akade-mika Muhameda Filipovića da su fa-šisti. Zna Vešović da Fatmir Alispahić i akademik Muhamed Filipović ne-maju veze sa fašizmom, ali u nedostat-ku drugih argumenata, argumenata uz pomoć kojih bi pismeno nadvla-dao optužbe koje su na njegov račun izrekli spomenuti Alispahić i akade-mik Filipović, Vešović je posegnuo za dobro oprobanom forom – kažeš za nekoga da je fašista i gotova stvar. Da ne govorimo sada koliko je prosta-kluka i na račun spomenutih bošnjač-kih uglednika izašlo iz profesorskih usta Marka Vešovića. Naravno, to nas ne čudi, njegov stil i jeste pro-stakluk. Još jednom ponavljamo ono što smo u Saffu više puta napisali o Marku Vešoviću. Vešović voli samo one Bošnjake koji su spremni pogeti kičmu pred drugima, Bošnjake koji se stide islama i koji misle njegovom gla-vom. A Bošnjaci koji dostojanstveno brane svoju zemlju, narod i vjeru za Vešovića su fašisti.

Marko Vešović

Mrzitelj

Radosne vijesti

Foto polumjeseca“Zmajevi” potkresanih krila

Zenica: Taman kad su zablistali i obradovali navijače BiH“Zmajevima” su potkresana krila.

realna i to je prva opcija u objaš-njenju svim ovim događanjima. A ljudi će iskusiti i “zapadnu demokratiju” i možda žaliti za despotima i krvnicima tipa Saddama Husejna i njemu slič-nih kad se nađu pred civiliza-cijskim i urbanim kolapsom prouzrokovanim dejstvom rat-ne tehnike s bilo koje strane…. Međutim, uz sve to, ipak, za-dnja je Uzvišenog Gospodara.

Mogu li se eventualne po-zitivne promjene u arapskom svijetu odraziti na Bosnu i Hercegovinu, odnosno na položaj Bošnjaka u BiH i svijetu?

Štulanović: Po mom skro-mnom mišljenju, da! Dokaz za to je protekli period. Agresorski rat u BiH ujedinio je islam-ski svijet u odnosu na pitanje muslimana u BiH. Što to ni-smo, u pravo vrijeme, uspjeli daleko više iskoristiti - na ekonomskom i materijalnom planu koji bi se onda domi-no efektom sigurno pozitivno odrazio na sve domene života u našoj zemlji, od obra-zovanja do trgovine i ekonomije - to smo sami krivi, odnosno kriva je naša politika

i naši političari. Sigurno je da su se nepodijeljene simpatije i suosjećanje islamskog svijeta prema muslimanima BiH do-bivene i “zarađene” u nesreći koju su doživjeli muslimani u agresorskom, genocidnom ratu i planetarnom zločinu nad nji-ma, mogle kapitalizirati i isko-ristiti da smo znali i umjeli, sa osiguravanjem vidova pomoći u nafti i gorivu, u energentima, u gradnji luke u Neumu i po-kušaju ekonomske stabilnosti i neovisnosti, infrastrukture i raznih ekonomskih ulaganja. Međutim, prošao je voz. Ovo što se sad dešava u islamsko-arapskim zemljama u konačnici moglo bi dati novu priliku za bratske odnose muslimanskim narodima u čitavom svijetu pa i kod nas pred kojima više ne bi stajale barijere zulumćarskih, despotskih režima, ali naravno

sve ovo pod uvjetom da arapskoislamski narodi uspiju da se oslobode, međutim, kao što već rekoh, teorija zavjere je najjača opcija u cjeloj ovoj priči. Prema tome u takvom scenariju samo jaki dobivaju dil. Čak i da su se sva ova događanja izdešavala spontano i

14

Razgovarao: Ezher Beganovi

Arapska revolucija je trenutnoAAnajvažniji događaj u svije-AAtu. Svakako, i kod nas u BiHAAarapska revolucija je top tema. Kakokomentirate dosadašnji tok arapske re-volucije i njene povode te možete li namreći svoje procjene o mogućem krajnjemishodu spomenute revolucije, odnosno,može li ova revolucija na kraju rezulti-rati napredovanjem i popravljanjem po-ložaja muslimana u svijetu?j

Štulanović: Do ovakvih “oslobađaju-ćih” kretanja u arapsko-islamskom svijetujednostavno je moralo doći. Međutim, ko-liko su to spontani pokušaji da se izvuče is-pod autokratskih, despotskih, neislamskih,zulumćarskih režima a koliko je to dirigo-vana zavjera da se svi resursi nafte i druga bogatstva islamskog svijeta stave pod kon-trolu i u korist zapadnih sila, ili eventual-no koliko je to pokušaj iskorištavanja datihokolnosti, to će vrijeme pokazati. Razvojsituacije je takav da je teorija zavjere sasvim

Glas bošnjačke ulemeDr. Muharem Štulanović, dekan Islamskog pedaškog fakulteta u Bihaću

Islamofobije je na našim prostorima oduvijek biloIslamski alimi su stub muslimanskih zajednica. BiH, odnosno bošnjački narod ima veliki broj islamskih alima, nažalost njihov glas nije dovoljno prisutan u našoj javnosti. Od prošlog broja Saff je pokrenuo novu redovnu rubriku “Glas bošnjačke uleme”, u kojoj imamo namjeru tretirati najvažnije društveno-političke aktuelnosti iz BiH i islamskog svijeta. Naš sagovornik u ovom broju je dr. Muharem Štulanović, dekan Islamskog pedaškog fakulteta u Bihaću


A jedini “izam” koji odgovara u opisu Bošnaka je “žrtvizam”. Bošnjaci su

žrtva. Kad se god muslimani,

Bošnjaci odbrane od takvih inih nasrtaja

islamofobije, dvostrukih

aršina u pristupu prema

njihovim pravima,

predrasuda i sl., ili čak kad plate cijenu

takvih napada koji nemaju

pokriće i legitimno

opravdanje, onda ide

sljedeća faza protiv njih.

slučajno, opet se te tzv. revolucije “ukradu”, “otmu”, “iskoriste” i obični svijet ostane kratkih rukava i bez očekivanih rezultata.

Muftijsko vijeće Islamske zajedni-ce u Bosni i Hercegovini je ovih dana upozorilo našu javnost da su muslimani Bošnjaci pod stalnim napadima na vjer-skoj, nacionalnoj, kulturnoj i instituci-onalnoj osnovi. Kako biste opisali tre-nutni položaj Bošnjaka muslimana kada su u pitanju vjerske i nacionalne bitnosti našeg naroda?

Štulanović: Agresorski rat koji se završio ’95. nije se okončao nego se još uvijek vodi a svakodnevnica nam svakim jutrom i večeri to potvrđuje, od primjera društvono-političkog do sportskog živo-ta zemlje, samo što se taj rat ne vodi više sa puškom i tenkovima nego perfidnijim sredstvima a cilj je uništiti, onesposobiti, ostaviti bez uticaja i moći bošnjački mu-slimanski narod ili ga makar staviti u za-visan ili što manje samostalan položaj na što većem dijelu teritorije BiH, a državu BiH razoriti, podijeliti i učiniti nemogu-ćom. Zbog toga ne iznenađuje da je situ-acija upravo takva i da smo kao najveći integrativni faktor u zemlji kojoj nema-mo alternativu, napadnuti na razini svih ovih bitnih odrednica za naše nacionalno i vjersko biće, kako bi dezintegrativne sile ostvarile svoje ciljeve.

15 1. april - 27. rebiu-l-ahir

Znamo da se ne bavite politikom, međutim politika se bavi životima svih građana naše zemlje. Jeste li zabrinuti aktuelnom političkom situacijom u BiH i kako biste komentirali bošnjačku poli-tiku a naročito bošnjačke političare?

Štulanović: Neću ništa novo reći ako kažem i ponovim ono što i sami političari govore za sebe odnosno za svoje kolege a to je da je politika čista matematika i lična ko-rist. Poslije takve jedne konstatacije malo je reći da je čovjek zabrinut. Međutim, to ne znači da je politika nespojiva sa moralom i da samo nemoralni ljudi vode politiku ili da politika nije za moralne ljude…

Ima li islamofobije u BiH i ako je ima molimo Vas recite nam nešto više o tom fenomenu?

Štulanović: Na ovim prostorima od kako pamtim i razumijevam političku i društvenu stvarnost oduvijek je bilo islamo-fobije. Kad god bi se neki vid i oblik poka-zao u društvu, u medijima, u politikanstvu imao bi neko svoje kvazinaučno objašnje-nje, neki “izam” u moru izama kojim se želi vjera, vjernici, muslimani, Bošnjaci sta-viti na optuženičku klupu. Želi im se time nabiti kompleks niže vrijednosti, proizvesti jedan vid nesigurnosti, inferiornosti i ne-lagode u odnosu sa drugima. Pa vi ste ti i ti...dežurni krivci. Kao što ste ranije bili: šovinisti, nacionalisti, kleronacionalisti,

fundamentalisti, ekstremisti, i u najnovije vrijeme vehabije pa onda i selefije a sve to u funkciji proglašavanja muslimana terori-stima i fašistima.... eto to je bit toga. I sve se to vezivalo za vjeru, za islam, odnosno u tome se tražila krivnja. To je jednostavno oblik specijalnog rata protiv islama na glo-balnom planu a uz to i protiv muslimana, Bošnjaka lokalno, satanizacijom makar dijela muslimana ili institucija IZ u BiH. Fabrike laži rade, antiislamska kampanja nikada ne staje, nego uzima uvijek iznova nove oblike, huškanje se prenosi sa jedne mete na drugu i tako stalno i ukrug. I na-ravno sve se to odražava na čitavo društvo i državu negativnim efektima jer je sve to loš signal za međunarodnu zajednicu, za ekonomske investicije, za evropske inte-gracije itd.

A jedini “izam” koji odgovara u opisu Bošnaka je “žrtvizam”. Bošnjaci su žrtva. Kad se god muslimani, Bošnjaci odbrane od takvih inih nasrtaja islamofobije, dvo-strukih aršina u pristupu prema njihovim pravima, predrasuda i sl., ili čak kad plate cijenu takvih napada koji nemaju pokriće i legitimno opravdanje, onda ide sljedeća faza protiv njih. I tako u krug a za to vrije-me drugi završavaju i sviđaju svoje račune i svoj posao rastakanja države, privrede i sve-ga onog što je bitno i značajno za život na ovim prostorima.

Iako bi ulema trebala biti kreator javnog mišljenja ona ostaje na margini događanja i ne reaguje na probleme u društvu BiH, odnosno bošnjački narod ima veliki broj islamskih alima, nažalost njihov glas nije u dovoljnoj mjeri prisutan u našoj javnosti. Treba li bošnjačka ulema biti glasnija i više prisutna u javnosti, odnosno kako biste opisali aktuelnu ulogu i angažiranost bošnjačke uleme u životu Bošnjaka muslimana i Bosne i Hercegovine?

Štulanović: Konstatacija kako bošnjački narod ima veliki broj islamskih alima može se gledati sa aspekta “onoga sistema” i “onoga vremena” pa da budemo zadovoljni sa ovom “masom uleme” a možemo to posmatrati i sa našeg aktulnog BiH nivoa, hipotetički

pretpostavljajući da je to tako cijeneći našim lokalnim mjerilima, ali uprkos toga sva ta masa pameti i intelekta ostaje na margini društvenih zbivanja i nema nekog značajnijeg uticaja u društvu. Zbog čega je to tako? U savremenim konstelacijama odnosa moći i njenog ispoljavanja, uticaja države i savremenih centara moći na čovjeka i njegova razmišljanja, na njegovu filozofiju života, dakle u “raljama tog svakodnevnog realizma” jedna simplificirana podjela svijesti ljudi i njihova viđenja života mogla bi se svesti na dnevni pragmatizam; dvije kategorije i to jedna hedonistička koja samo želi da uživa i da im bude prijatno i to je uglavnom jedna vođena masa. Sve se svodi samo na to da meni bude dobro i lijepo. Daj mi moj dil: moju platu, moj stan, moj ručak, moje piće, moj film, moj joint, moj...daj mi seksualno zadovoljstvo... Sve je to u posesivnom obliku. A u filozofiji onih koji upravljaju ovom masom je nihilizam. Ništa nije važno osim moje želje da imam moć. Tako imamo malu oligarhiju nihilista koja kontroliše masu hedonista. Nihilisti ne prihvataju nikakav autoritet osim svoga ega dok hedonisti, opet, prihvataju samo svoju želju za zadovoljstvima. Kad se to reflektuje u praksi onda otprilike imamo ovo što imamo i u našem društvu. A ako ovo pokušamo primijeniti na naš slučaj, slučaj uleme i IZ-e, ovo je simplificirana verzija odnosa u građanskom društvu, međutim, neke njegove zakonitosti apsolutno reflektuju se i na IZ i ulemu koja nije imuna na ono što se dešava u njenom okruženju i u takvom jednom društvu. I pored tog što bi ulema trebala da bude kreator javnog mišljenja, javnog mnijenja, morala u društvu i sl. ipak ostaje na margini događanja ili se nikako ne javlja i ne reaguje na probleme u društvu. Razlozi za ovo su prije svega subjektivne ali i objektivne ili institucionalno-administrativne prirode. Što se tiče subjektivne ne može svako biti Ebu Hanife pa da samo svojom genijalnošću i svojom sposobnošću, svojom intelektualnom veličinom bez institucionalne ili lobističke snage i poticaja- kao što je to učinio imamul-e’azam uprkos odbijanja da svoj idžtihad i svoje djelovanje ojača državnom institucijom kadije ili čak i vrhovnog sudije u svoje vrijeme – da njegov autoritet i njegovo djelovanje dođu do izražaja. To mogu samo rijetki genijalci. Zbog toga su i ovi drugi razlozi jako bitni i tu može doći do anomalija. I to se realno dešava. Neki ljudi i neka ulema u IZ kada se dokopaju njenih institucija u mnogo slučajeva se jednostavno poistovjete sa njom i on je institucija. Kada se on obraća, obraća se institucija, kada se on kritikuje, kritikuje se institucija. Presudan uvjet s kojim je došao na to mjesto i “postao institucija” često je podobnost sa svim konotacijama koje ona pretpostavlja. U administrativnom ili institucionalnom smislu, tamo gdje se administrira ili upravlja, donose odluke itd., dakle u organima upravljanja, organima šure i odlučivanja, ulema kao da nije dobrodošla i nekako “slabo prolazi na izborima”. Ja to govorim i sa aspekta naše institucije IPF, koji je sigurno jedna intelektualna kičma IZ kantona ali je potpuno van šeme bilo kakvog odlučivanja i glasa u Zajednici na bilo kom nivou. Zbog čega je onima koji odlučuju o kandidatima, recimo za Sabor IZ bitnije da jedan sabornik bude iz reda nekog običnog zanimanja a ne iz reda univerzitetskih profesora i sl.? Je li možda što se pretpostavlja da će ovaj aminovati a ovaj drugi kritikovati...?


Posljednjih godina u BiH je primjetna pojava tek-firskih tumačenja islama.

Koliko je ovaj problem ozbiljan i ima li načina da se ovaj riješi, od-nosno da se, da kažemo, otkloni od Bošnjaka muslimana?

Štulanović: Nažalost čujemo za takve primjere ali nemamo informacije o raširenosti te pojave. Iako pretpo-stavljamo da se radi o minornom broju ili samo pojedincima, ipak pojava kao pojava zavrjeđuje pažnju. Prvo na šta se treba nasloniti fikh u savremeno doba jeste razumijevanje parcijalnih šerijat-skih tekstova u svjetlu općih intencija i ciljeva Šerijata gdje će se njihovi propi-si vezivati i usklađivati sa istinskim in-tencijama i ciljevima Šerijata i neće im proturječiti ili biti neovisni o njima. Tri su škole u savremenim fikhskim tren-dovima (po mišljenju El-Karadavija i nekih drugih savremenih učenjaka) po pitanju ciljeva i intencija Šerijata.

Prva škola koja se drži parcijalnih tekstova sa bukvalnim nekritičkim ra-zumijevanjem bez traganja za ciljevi-ma koje je Zakonodavac htio priskrbiti tom normom. Ovi formalisti (el-har-fijjun), bukvalisti su grupa nazvana od šejh El-Karadavija kao Novi Bukvalisti (ez-zahirijjetu-l-džudud) nasljednici starih Zahirija koji tvrdoglavo odbi-jaju traganje za efektivnim uzrokom propisa ili da se propis vezuje za bilo kakvu mudrost, cilj ili intenciju i ne dozvoljavaju analogiju. Ova grupa je naslijedila od starih Zahirija forma-lizam, tvrdoglavost i dekadentnost a zanemarila intelektualnu širinu koju su ti stari učenjaci zahirijskog mezhe-ba posjedovali kao i veliko poznavanje hadisa i predaja.

Druga škola je upravo suprotnost prvoj a radi se o grupi koja tvrdi kako ona uzima u obzir ciljeve i intencije Šerijata i gleda na duhovnu stranu vje-re iako zapostavlja i zanemaruje parci-jalne kur’anske tekstove i norme, kao i vjerodostojne hadise tvrdeći kako je vjera suština (dževher) a ne samo oblik (šekl), istina (hakika) a ne samo slika (sura). Oni sebe nazivaju reformisti-ma (edijau-t-tedžeddud) ali su ustva-ri pobornici vesternizacije i otuđenja od islama. Svi sekularisti, modernisti i pobornici vesternizacije su iz ove grupe. To su (el-mu’atiletul-džudud) Nove Mu’attile, odnosno dobili su ime po sekti el-mu’attile koja je liša-vala Boga Njegovih atributa, a oni se lišavaju pravnih normi i tekstova.

Treća škola je el-medrestul-vesatijje ili škola srednjeg umjerenog puta koja ne zanemaruje parcijalne kur’anske tek-stove i norme niti vjerodostojni hadis i sunnet Allahovog Poslanika, a.s., ali i ne tumači ih odvojeno od općih ciljeva i in-tencija Šerijata, nego na njih gleda kroz njihovu prizmu i u njihovom duhu tako da praktičnopravne propise vraća na njihove temelje; parcijalne, pojedinačne tekstove gleda u suglasju sa općim; pro-mjenljive kategorije usaglašava sa stabil-nim i nepromjenljivim, nejasne tekstove sa jasnim i razumljivim, držeći se pritom u svemu tome vjerodostojnog teksta kao i istinskog postignutog konsezusa um-meta, tako da takav metod u budućnosti može da predstavlja put muslimana se-bilul-mu’minin od kojeg se ne bi smjelo odstupati, jer se razlikuje od sebilu-l-mudžrimin puta onih koji nepravdu čine a kojeg je Uzvišeni pokudio.

Što se tiče prve škole koja se drži parcijalnih tekstova ali zanemaruje opće ciljeve i intencije Šerijata a koja se može po El-Karadaviju nazvati ez-zahirijjetu-l-džudud imaju puno ra-zličitih grupacija; kod jednih je izra-ženija vjerska orijentacija dok je kod drugih izraženija politička opcija ali im je zajedničko svojstvo, doslovnog, tvrdoglavog, bukvalnog ili formali-stičkog razumijevanja tekstova šeri-jatskih normi. Neki su se potpuno utopili u taj formalizam a neki tek plivaju u njemu. Nesporno je da ova grupa uz svoju dekadentnost i pretje-rivanje – pa makar što imaju i visok stepen bogobojaznosti i čistoće nijjeta – prave štetu islamskom misionarenju i pokušaju primjene Šerijata odbojnom,

iskrivljenom slikom praktično poka-zanom i prikazanom pred svijetom i sa-vremenim intelektualcima koji ne pri-hvataju njihov pogled na mnogobrojna savremena pitanja kao što su pitanja: žene, porodice, civilizacijskih vrijed-nosti, odgoja, ekonomije, politike, me-nadžmenta i posebno pitanja interna-cionalnih i državnih veza i odnosa kao i ukupnih odnosa sa nemuslimanima.

Po pitanju žene zabranjuju joj po-sao pa makar ona i njena porodica bili u životnoj i nužnoj potrebi želeći da bude zatvorena u kući. Oni ne pri-hvataju pravo glasa za žene, a pogoto-vu ne da bi žena imala pravo da bude birana u organe vlasti pa makar i na lokalnom nivou. Zagovaraju da se od kršćana i nemuslimana koji žive u mu-slimanskim zemljama uzima džizija upravo pod tim imenom, da ih ne po-zdravljamo prvi, a ako ih susretnemo na ulici da ih prisilimo na to da nam se sklone i propuste nas i da spram njih primjenjujemo sve ono što su fekihi do-nijeli od propisa u prošlim stoljećima a odnosi se na ahkamu ehli-z-zimmeti propise štićenika u islamskoj zemlji pa čak da se razlikuju i odjećom od musli-mana. Odbijaju da se može ograničiti mandat i vrijeme vladavine predsjed-nika države smatrajući da to mora biti doživotno. Onaj ko to ograniči slijedi nevjernike.

Odbijaju uzimanje vrijednosti od drugih smatrajući da je to “novotarija, a svaka novotarija je zabluda koja vodi u vatru pakla-Džehennema”. Zbog toga demokratiju smatraju prezrenom i proklamuju obavezu da se protiv nje bori. Zabranjuju i donošenje odluka većinom glasova smatrajući da je to za-padni izum i uvozna novotarija.

Zabranjuju ideju osnivanja partija i grupa…Dakle, oni se bave formom eš-šekl više nego što je to suština el-dževher tako da im je najvrjednija stvar ako neko pusti bradu i ne krati je, da skrati odjeću-pantalone, žena da nosi nikab-veo preko lica. Ovoj formi pridaju toliku važnost kao da se radi o ruknovima islama, dok u ibadetskoj aktivnosti postupaju po onom što je teže i sigurnije (el-ahvetu ve-l-ešeddu) tako da u davanju zekjata zabranju-ju davanje u protuvrijednosti nego u određenoj naturi na koju se i daje zek-jat, zabranjuju proračun u određivanju posta, zabranjuju bacanje kamenčića na hadžu prije vremena zevala, pro-glašavaju obavezu noćivanja na Mini u danima tešrika bez obzira na gužvu i

Tekfirlije - Novi Bukvalisti nasljednici starih Zahirija


skučenost prostora. Odbijaju bilo ka-kav vjerski vid reformizma, idžtihad u fikhu, inovaciju u metodi misionare-nja smatrajući da život treba da ostane onakav kakav je bio u vrijeme prvih dobrih generacija selefa. I mnoga druga pitanja u kojima pokazuju formalizam i dekadentnost. Ova škola ima posebna svojstva i specifike naučne, ideološke i etičke prirode i po tome se razlikuje od ostalih pravnih škola, sa kojima utiče na svoj pravni i praktičnopravni metod u izboru pravnih rješenja, preferiranju i odabiru mišljenja jednih nad drugim, kroz pravne situacije i događaje koji zahtijevaju pravna rješenja i propise... Svojstva ove škole mogu se svesti na šest specifičnosti:

Optuživanje oponenta do granice kufra Od pretjerivanja koje čini pripad-

nici ove škole je da svoje oponente u mišljenju smatraju griješnim i u tome idu do granice da ih smatraju nevjerni-cima. Osnova sa koje polaze u odnosu prema njihovim neistomišljenicima je optužba el-ittiham. Pravna osnova u konvencionalnom zakonodavstvu a što potvrđuje i Šerijat za odnos prema op-tuženiku je nevinost dok se ne dokaže krivica. Međutim, kod njih je optuže-nik automatski kriv dok ne dokaže ne-vinost, koja je, opet, njihovo vlasništvo pa prema tome i ne može biti nevin. Tako su izdavali luksuzno opremljena izdanja knjiga da bi u njima napali i optužili neku poznatu islamsku ule-mu za novotarenje, griješenje pa čak i kufur i nevjerovanje. Tako su “poča-šćeni” vrhovni islamski autoriteti i mi-slioci dr. Muhammed Amara, profesor Fehmi Huvejdi, dr. Jusuf el-Karadavi i neki drugi.

Doslovno, bukvalno razumijevanje i komentar

Doslovno, bukvalno razumijevaju tekstove norme i komentare bez do-zvole da se izađe iz tih granica tražeći u tekstu intencije i ciljeve te efektivni uzrok propisu koji može otkriti onaj ko se posveti tom pitanju. I zbog toga, po-što je hadis o skraćivanju odjeće-pan-talona vjerodostojan, oni smatraju da svako onaj ko ima dugačku odjeću ući će u džehennemsku vatru, da Uzvišeni Allah na Sudnjem danu neće takvoga ni pogledati, niti će sa njim razgovara-ti, i dat će mu bolnu kaznu. Pripadnici ove škole nisu našli za shodno da po-traže efektivni uzrok ovoj užasnoj pri-jetnji kaznom i da li se baš odnosi na svakog onog sa dugačkom odjećom i da li se takva kazna može uskladiti sa op-ćom logikom vjere ili konačno postoji li neki efektivni uzrok ovoj prijetnji a to je el-hujala osionost, uobraženost, gordost koja je eksplicitno spomenuta

u drugim predajama, tako da bi usul-skom metodom da se neograničenost ili opštost el-mutlak ove norme ograniči el-mukajjed sa rezonom te druge norme kako bi došli do onoga što je logično i što vjera traži i čime bi nestalo nerazu-mijevanje koje može dati samostalno ovaj prvi tekst norme. Međutim, to nije slučaj i oni tvrdoglavo uzimaju samo bukvalno značenje prvog hadisa i zbog toga je ovakav propis.

Pribjegavanje strogosti i teškoći Pripadnici ove škole odabrali su me-

todu strogosti i oteščavanja, pretjeriva-nja u vjeri koju oni smatraju prirodnom. Oni koji pretjeruju i oni koji oteščavaju smatraju to prirodnim propisom. Tako su i haridžije uprkos svoje pretjerane revnosti zalutali kako se upozorava i spominje u vjerodostojnim predajama uprkos njihovog pretjeranog ibadeta koji se činio javno, međutim, uz sve to oni su dozvoljavali prolijevanje muslimanske krvi i uzimanje njihovog imetka, “oni su opraštali mušricima i nevjernicima a ubi-jali muslimane”. U svojoj metodologiji bili su naklonjeni samo težim i primje-renijim rješenjima, a metodu olakšica nisu priznavali i prihvatali u osnovi, niti su slijedili ulemu koja olakšava nego su ih optužili za “premehkanost” u vjeri i “pretolerantnost” u pogledu prakticira-nja vjere. Ako su po nekom pitanju bila dva mišljenja oni su uzimali strožije, i gotovo da ne poznaju termin olakši-ca u vjeri, niti poznaju propise nužde i potrebe koja dođe na stepen nužde, niti prihvataju bilo šta što olakšava šerijatske propise kao što je bolest, put, povećanje teškoće, princip raširene neizbježne teš-koće itd.

Preferiranje svog mišljenja i šovinizam do krajnjih granica osionosti

Držanje do mišljenja koje zastupaju ide do granice da ga čine aksiomom, a sva druga mišljenja smatraju čistom greš-kom iako je imam Šafija to lijepo defini-rao kao jedno umjereno pravilo: “Moje mišljenje je ispravno ali je podložno grešci, dok je mišljenje drugog pogrešno s moguć-nošću da bude ispravno”. Oni se drže svo-ga principa “da je njihovo mišljenje ak-siom bez mogućnosti da bude pogrešno, a mišljenje drugih je pogrešno bez mo-gućnosti da bude ispravno”. Zbog toga oni brišu i ne priznaju druga mišljenja kao ni druge mezhebe priznajući samo svoje mišljenje jednoumlja. Zbog toga bi se mogli nazvati i škola jednoumlja, medresetu-re’ jil-vahidi koja ne dozvolja-va različito i oprečno. Zbog svega toga nalazimo da se ulema i poznati islamski autoriteti suprotstavljaju ovakvoj školi i metodi objašnjavajući da se različitost u fikhu ne može potrati i to je nužnost, ali i milost i širina.

Isključivost i žestoko suprotstavljanje neistomišljenicima

Pripadnici ove škole se žestoko su-protstavljaju i opiru mišljenjima svojih neistomišljenika i gaje samostalni put što je rezultat prethodne specifično-sti. Konsezus je islamske uleme da u postupku sa različitim mišljenjima ne smije biti takve isključivosti jer su idž-tihadska mišljenja na istom stepenu ocjene validnosti ili greške jer u idžtiha-du nema apsolutno bezgrješnih. Samo se njihov idžtihad ne smatra greškom. Možda nekad neka mišljenja budu bliža tačnosti i validnosti ili se mogu preferi-rati nad drugima ali to ne izlazi iz okvi-ra da se mišljenje oponenta legitimnog idžtihada može smatrati “greškom” jer se u Šerijatu napor i pravno apstahira-nje mudžtehida koji ima preddispozicije idžtihada ne smatra greškom ma kud ga odveo negov validni idžtihad, kako se proklamuje u hadiskoj normi. Koliko je samo bilo mišljenja koja su donesena u jednom vremenu i prostoru, recenzira-na i redigovana pa ih je ulema poslije proglasila slabim nanovo preferirajući, možda, mišljenje koje je u datom mo-mentu bilo slabije. Oni u svojoj meto-dologiji ne poznaju mogućnost da se oponentu može naći opravdanje i ne cijene kod oponenta nikakvu vrijednost pa čak odbijaju i mogućnost dijaloga ili razgovora. Jednostavno ne poznaju edebul-hilaf ili etiku razilaženja u islam-skom fikhu.

Nesustezanje od izazivanja fitne u vjeri i mezhebu

Sljedbenici ove škole ne zaziru od povređivanja osjećaja drugog i razli-čitog bilo da se radi o oponentu u po-dručju doktrine i ideologije kao što su šiije i ibadije ili da se radi o različitosti vjere kao što su kršćani i židovi. Njihov pristup je takav da pišu, govore i izra-žavaju svoja uvjerenja i mišljenja kao da su sami na svijetu. Bez sustezanja pišu recimo o šiijama kao o nevjernicima i naravno da takva neobazrivost proizvo-di velike probleme u društvima koja su šiijske provenijencije za sunnijske ma-njine i obratno u sunnijskim područji-ma za šiijske manjine. U njihovim do-vama su dove u kojima se moli i traži od Uzvišenog da uništi i potamani židove i kršćane i da ne ostavi ni jednog od njih na životu, da osiroti i ojetimi nji-hovu djecu, da njihove žene ostanu bez muževa i sl., iako velik broj kršćana pa i židova živi u nekim područjima zajedno sa muslimanima i imaju istu domovinu, nisu u ratu sa njima i ne pokušavaju ih istjerati iz njihovih domova i sa njiho-ve zemlje pa prema tome nema vjerske zapreke da se prema takvima odnosi sa pozicije dobročinstva.

18

Borba za opstanak

Kolumna

Velikosrpsko negiranje genocida u Srebrenici nije incident, već strateški projekt, podržan od državnih struktura Srbije. S druge strane, odbrana istine o genocidu u Srebrenici nema državni karakter u dejtonskoj državi, jer se ovom državom i njenim društvenim ambijentom komanduje iz Beograda

Piše: Fatmir Alispahi

Skandal na Sajmu knjiga uLajpcigu, kada su i gradskii sajamski prostori osvanu-

li oblijepljeni plakatima koji negira-iju genocid u Srebrenici, dokazuje da se velikosrpski fašizam neće okanutirata protiv uspomene na bošnjačkežrtve. Oni bolje od Bošnjaka znaju da uspomena na bošnjačku žrtvu možebiti obavezujuća za politička rješenja u BiH, jer opstanak Republike Srpskei posrbljavanje bh. stvarnosti direktnoovisi od zaborava pobijenih Bošnjaka.Taj rat za ubijanje uspomene vodi sena raznim frontovima, od kupovinebošnjačkih političara koji će obznani-ti kako “Bošnjaci napuštaju pozicijužrtve” (Sulejman Tihić) i preferiratiizvinjavanje srpskim žrtvama (BakirIzetbegović), preko uspostave kontrolenad dejtonskim medijima u kojima segovor o bošnjačkim žrtvama proglaša-va seljačkim i radikalnim, pa do ovakodrskih nasrtaja na međunarodne i kul-turne prostore, kakav je jedan sajamknjiga izvan balkanskih prostora. Ratprotiv bošnjačke žrtve je složeni orga-nizirani velikosrpski projekt u komeučestvuju i mnoge sarajevske medijskei političke adrese, kojima se komandu-je iz Beograda. Dokaze nije potrebnotražiti dalje od obrazovnog sistema ukome nema pomena jedinom genoci-du u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, što je izvedivo jedino u politič-kom i društvenom ambijentu koji nosizločinačke gene. ...A dejtonski ustroj

je proizišao iz velikosrpskog genocid-nog projekta, ubijanja i raseljavanja Bošnjaka, otimanja bosanske zemlje i imovine. Taj projekt se danas ne za-dovoljava samo pokoravanjem bh. pro-stora, gdje uspomena na žrtve ima pri-vatni, a ne općedruštveni karakter, već kidiše da i na međunarodnom planu potisne istinu o genocidu u Srebrenicii nametne laž u navodnom stradanju Srba u tom regionu.

Velikosrbi i neonacisti

U cilju negiranja bošnjačkog i izmi-šljanja srpskog stradanja u Srebrenici plasirano je više monograf-skih i medijskih proizvoda, a jedan od njih je i knjiga srbofila Alexandera Dorina pod naslovom “Srebrenica – skrivene činjenice o masa-kru počinjenom nad Srbima od 1992. do 1995.”, koja je pisana u maniru negacioni-sta holokausta. Ova knjiga je bila povod da gradske uli-ce u Lajpcigu i sam Sajam knjige budu oblijepljeneiplakatima koji negira-ju genocid u Srebrenici, a zbog čega je njemački Die Tageszeitung napisao da je g“Sajam knjiga obilježilo vri-jeđanje žrtava Srebrenice”. Ovaj njemački list piše da je Dorinova knjiga o negi-ranju genocida u Srebrenici bila najviše reklamirana na cijelom sajmu, te se čudi kako srpska delegacija nije reagirala na manifestaciju koja podsjeća na negatore holokausta. Čak se sluti da

j p j g

su Srbima u ovom projektu lijepljenja enormnog broja iplakata u Lajpcigu pomo-gli njemački neonacisti, jer i jedni i drugi imaju zajed-nički zadatak: negiranje genocida. Njemački list tematizira i činjenicu da delegacija iz Republike Srpske nije htjela biti predstavljana u okviru bh. štanda, što je u kontekstu Dorinovog negiranja genocida u Srebrenici stavlja

na stranu zla i zločina. Time sadržajknjige Alexandera Dorina postaje op-ćesrpski sadržaj, budući da se ni zva-nični ni nezvanični Srbi nisu ogradiliod Dorinovih konstrukcija, poput oneu kojoj tvrdi da – “Vojska bosanskihSrba nije ubila nijednog civila koji jeostao u Srebrenici i Potočarima”, ilione u kojoj kaže da “ne postoji na-čin na koji bi Vojska bosanskih Srba zarobila sedam ili osam hiljada mu-slimanskih boraca i civila te ih onda poubijala jer je to tehnički nemoguće”.U ovom “tehničkom pogledu” Dorinpodsjeća na one njemačke negacio-niste holokausta koji pišu da bi “od

šest miliona ubijenih Jevreja ostalo makar jedno brdošljake”, pa je i to momenatkoji povezuje neonacističkei velikosrpske negacionistegenocida. No, u cijeloj ovojpriči najvažnija je šutnja a time i odobravanje od stranezvaničnih delegacija iz Srbijei Karadžićevog entiteta. I potome se vidi da je negiranjegenocida u Srebrenici sve-srpski projekt. Baš bi bilolijepo ako bi “čika Jovo”(Divjak), kao istaknuti članKruga 99, inicirao jednuakademsku raspravu o obli-cima velikosrpskog negira-nja genocida u Srebrenici.

Potiranje genocida uSrebrenici dešava se na višefrontova. Dejtonska javnostjedva da uočava i ovako veli-ke incidente kao u Lajpcigu.Niko se ne bavi stotinama velikosrpskih tekstova kojise prevode i šalju na hiljadesvjetskih adresa. Neće bitičudo ako sutra i iz inostran-stva počnu stizati signalinegacionizma. Jer, istina sene podrazumijeva, ona sečuva i brani, kreira i hrani,

pa ako mi nećemo braniti Srebrenicu,onda će je velikosrpski revizionisti za nekoliko decenija posve pretvoriti otzv. zločin nad Srbima. Tada će i onomezarje u Potočarima moći biti neštodrugo, kao što su mnoga naša mezarja

Rat protiv Rat protiv bošnjačke žrtvebošnjačke žrtve

Oni bolje od Bošnjaka znaju da uspomena na bošnjačku

žrtvu može biti obavezujuća za politička

rješenja u BiH, jer opstanak

Republike Srpske i

posrbljavanje bh. stvarnosti direktno ovisi od zaborava

pobijenih Bošnjaka.


19

postala građevinska zemlji-šta na kojima su beograd-ske firme gradile zgrade ifabrike.

Kako bismo ilustriraliovu pojavu masovne proi-zvodnje tekstova kojima senegira Srebrenica, analiziratćemo jedan od takvih pro-jekata. Tekst pod naslovom“Srebrenički muslimani sepovlače”, autora Milivoja Ivaniševića, objavljen je uGlasu javnosti, a nalazi se iu okviru publicističkog pro-jekta pod naslovom “Lična karta Srebrenice”, te se možeodvojeno, ili u nizu teksto-va o Srebrenici, pronaći na mnogim web sajtovima. Uokviru jednog foruma, webadministrator ovaj tekstoznačava kao – “prilog pro-tiv moguće deklaracije o Srebrenici u Skupštini Srbije”, što znači da sam tekst ima svoju konkrektnu ideološku

i propagandnu zadaću, koja mu u startu odriče objek-tivnost i nepristrasnost.Analiza konteksta u kojemse tekst pojavio ukazujenam na idejni cilj teksta - da srpsku političku jav-nost odvrati od mogućnostiizglasavanja Deklaracije oosudi zločina u Srebrenici,kojom je Skupština Srbije30. marta 2010. konačno,nakon višemjesečnih pole-mika u Skupštini i u me-dijima, osudila “zločin uSrebrenici”. ...Ali ne i “ge-nocid u Srebrenici”, što jeformulacija koja je defini-rana u presudama Haškog tribunala (Krstić, Popović,Beara) i u Presudi Svjetskog suda pravde.

Dekonstrukcija zna-čenja i poruka Ivaniševićevog teksta nam otkriva ne samo apsolutni ideo-loški kontekst teksta, već i odsustvo

U cilju negiranja

bošnjačkog i izmišljanja

srpskog stradanja u Srebrenici plasirano

je više monografskih,

a jedan od njih je i knjiga

srbofila Alexandera Dorina pod naslovom

“Srebrenica – skrivene činjenice

o masakru počinjenom

nad Srbima od 1992. do 1995.”


elementarne logike i pismenosti kodautora koji pledira da svojim tekstomrješava pitanja od regionalnog značaja.Posebno je indikativno da jedan takav tekst preuzimaju, tumače i drže za oz-biljno mnogobrojni web sajtovi, čiji seideologizirani web administratori po-zivaju ili oslanjaju na krhke i neodrži-ve Ivaniševićeve postavke.

Predstavit ćemo nekoliko primjera iz teksta “Srebrenički muslimani sepovlače”, na kojima ćemo se uvjeritida se radi o višestruko neozbiljnomtekstu. Pored čitavog niza falsificira-nja i izokretanja historijskih činjenica,kao što je ona o zaštićenoj zoni UN-a u Srebrenici, koja je formirana kada je- “zapretila opasnost od sloma i konač-nog uništenja muslimanskih oružanihformacija” - autor donosi mnoštvoneodrživih konstrukcija. Sljedeća re-čenica zahtijeva širu repliku: “Sigurnoda je i muslimanima i njihovim zaštit-nicima teško pao poraz i izgon kojisu doživeli sa najvećeg dela prostora koji su osvojili tokom prethodne go-dine.” Autor nesmotreno koristi riječ“izgon”, čija semantika nema šta dru-go značiti do etničko čišćenje i ratnizločin. Dakle, kako neko može bitiizgonjen, dakle, progonjen i protjeransa prostora koji je, navodno, osvojio,kad se izgonstvo podrazumijeva samoza prostore na kojima su ognjišta ne-sretnih ljudi. Po autorovoj logici ispa-da da su “muslimani” (sa malim “m”,kako on, kao vjersku skupinu, označa-va Bošnjake) odnekle naselili prostorekoje su navodno osvojili, iako je opće-poznato da u Bosni i Hercegovini nepostoji ni jedan prostor koji su osvojiletzv. muslimanske jedinice, već da po-stoje samo prostori koje je od genocida i etničkog čišćenja odbranila Armija RBiH. Potom, apostrofiranje “mu-slimana i njihovih zaštitnika” ima za cilj ukazivanje da su Ujedinjene naci-je bile protiv Srba, što je teza koja jekao mantra o ugroženosti opetovana od strane velikosrpske propagande, nesamo u slučaju rata u BiH, već i rata na Kosovu.

Autor u plićaku

Iz samog teksta je, dakle, potpunojasna usmjerenost na minimiziranjeefekata Presude Svjetskog suda pravde,koji je 26. februara 2007. presudio da je Srbija prekršila Konvenciju o geno-cidu, time što – “nije učinila sve što jeu njenoj moći da spriječi genocid, a uzto nije kaznila i predala Sudu počinio-ce genocida”. Ovo vrijedi navesti kakobismo razumjeli svu plitkost argu-menata autora koji umjesto da Srbiju

udaljava od odgovornosti za Srebrenicu, zapravo nudi dokaze da je Srbija sve vri-jeme rata, odnosno agresije, bila dirkektno umiješana u događanja oko Srebrenice. To se vidi iz sljedećeg pasusa:

“O tome je Jugoslovenska vla-da posebnim Memorandumom, koji je 2. juna 1993. predao am-basador Dragomir Đokić, obavestila Generalnu skupštinu i Savet bez-bednosti UN. Međutim, Memorandum se odno-sio samo na dve opštine (Bratunac i Srebrenica i na srebreničko selo Skelani sa okolinom)...”

Ako je Vlada u Beogradunalazila za shodno da Generalnu skupštinu UN obavještava o situaciji u susjednoj državi, time je jasno kako je teritoriju susjedne države smatrala svojim suverenitetom, a što potvrđu-je tezu o agresiji Srbije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Za razradu ovog detalja o agresiji zaslužan je autor Milivoj Ivanišević, koji je, valjda, tre-bao nastupati u suprotnoj ulozi, ali je sam sebe zaboravio.

U nastavku autor govori da se doš-lo do “dramatično potresnih sazna-nja” - nebitno gdje i kad - već je bitno da nešto što je dramatično, svakako je potresno, i obratno. A riječ je o ma-sovnim grobnicama... “Tu su musli-mani na veoma svirep način, u stilu islamskih ‘svetih ratnika’ ritualno, džihadski, uglavnom hladnim oruž-jem...” Da li prilogu “svirep” treba epitet “veoma”, ili je “svirep” svakako “svirep”, pa ga je nemoguće pojačati, čime svako jezičko pojačavanje posta-je apsurdno?! Svi nabrojani epiteti u cijelosti proizilaze iz vokabulara koji je korišten od strane velikosrpske ratne propagande, koja je kao gebelsovska

doktrina obrađena i u mno-gim svjetskim studijama,kao što je publicistički be-stseler Petera Maasa “Ljubibližnjega svoga”, o ulozimedija u ratovima na pro-storu bivše Jugoslavije.

Autor nastoji argumenti-rati tezu o masovnim zloči-nima nad srpskim civilima,a kao izvor navodi “Knjigumrtvih srba” (pri čemu vla-stitu imenicu “Srbi” pišemalim početnim slovom),koja je objavljena u 400.000primjeraka, u srbijanskimdnevnim novinama – “po-vodom deset godina odoslobođenja Srebrenice”.Uprkos činjenici da su oba

haška suda, Haški tribunal i Svjetskisud pravde, zločin u Srebrenici defini-rali kao genocid, te da je Srbija označe-na odgovornom za taj genocid, autor seveže za publikaciju izdatu “povodomoslobođenja Srebrenice”. Autor teksta se sapleo o vlastite konstrukcije, budu-ći da biva neodrživo njegovo insistira-nje na 3.262 srpske žrtve u kontekstunavodnog oslobađanja Srebrenice, kadse zna da je to oslobađanje imalo stvar-nosnu, a evo i dobilo pravnu dimenzi-ju genocida.

Tekst Milivoja Ivaniševića “Srebrenički muslimani se povlače”može biti izvrstan primjer za analizukontinuiteta velikosrpske propagandekojom su inspirirani a potom i negi-rani zločini genocida nad Bošnjacima.Važno je razumjeti kako se ne radi oincidentima, već o jedinstvenom siste-mu, podržanom od državnih struk-tura Srbije. S druge strane, odbrana istine o genocidu u Srebrenici nema državni karakter u dejtonskoj državi,jer se ovom državom i njenim druš-tvenim ambijentom komanduje izBeograda.


Ovo vrijedi navesti kako

bismo razumjeli svu plitkost argumenata autora koji umjesto da

Srbiju udaljava od odgovornosti za Srebrenicu, zapravo nudi

dokaze da je Srbija sve vrijeme rata,

odnosno agresije, bila

dirkektno umiješana u

događanja oko Srebrenice.

trenutnu situaciju u Egiptu, odnosno koliko je i u čemu je drukčiji život u Egiptu danas u odnosu na vrijeme diktatu-re Hosnia Mubaraka?

El-Misri: Elhamdulillahi ves-salatu ves-selamu ala Resulillahi, sallallahu alejhi ve selam. Da bih vam mogao odgovoriti na ovo pitanje, neizostavno je da kažem par riječi o prijašnjem režimu. U opciji države je bila samo jedna stranka, državna stranka i samo je ona morala uvijek pobijediti. Allah Uzvišeni samo zna koliki smo pritisak trpili tokom pro-teklih 30 godina trajanja spomenute vlasti. Dovoljno je da kao primjer navedem tzv.

Vanredni zakon. To je zakon po kojem je policija imala pravo da uhapsi svaku osobu koju želi, bila kriva po zakonu ili ne. Takve oso-be provedu niz godina u zatvoru, a vjerujte da sam iste, kad sam stigao u Egipat, tamo zatekao. A kada bi pričao o korupciji, tome se satima ne bi nazirao kraj. Šta reći drugo za taj režim već da je to bila vlast grabežljivaca, koji su pokrali sva dobra ove države. A kada je u pitanju tretman islama, s obzi-rom da je ovo muslimanska dr-žava, šta reći? Uzoran musliman, koji klanja pet vakata namaza,

bude uhapšen i bačen u tamnice zloglasnih zatvora na dugi niz godina. Elhamdulillah,

Razgovarao: Ezher Beganovi

Hafiz Imad el-Misri je osta-vio neizbrisiv trag u Bosni iHercegovini. Hafiz Imad je

kao mudžahid i pripadnik Odreda “El-Mudžahid” dao veliki doprinos odbraniBiH a kao daija je bio sebeb da mnogiBošnjaci osjete slast islama u svom srcu.Nažalost, u oktobru 2001. godine kidna-piran je i deportiran iz BiH u Egipat gdje je kažnjen dugotrajnim zatvorom. Nakonodležanih više od osam godina zatvora hafiz Imad el-Misri je pušten na slobodu.Sve do pada Mubarakova režima Imad jestrahovao za svoju slobodu. Danas, nakonsloma Mubarakovog režima, može se rećida je konačno dočekao slobodu. Ovaj in-tervju je ujedno prvi nastup Imada el-Mi-sria u našim medijima nakon što je prijeskoro deset godina protjeran iz BiH. HafizImad je još uvijek popularan u našoj ze-mlji. U našoj zemlji i okruženju ima dosta onih koji još uvijek poštuju mišljenje hafi-za Imada el-Misria. Sa hafizom Imadomrazgovaramo o aktuelnim pitanjima izislamskog svijeta i Bosne i Hercegovine.

Uvaženi hafize, Vi ste na svojoj koži VVosjetili pravu prirodu diktatorskog re-žima Hosnia Mubaraka. Danas je i u Egipat stigla sloboda. Možete li namna početku ovog razgovora predstaviti

IntervjuHafiz Imad el-Misri, mudžahid, daija i prijatelj Bosne i Hercegovine i Bošnjaka

Islam je ponovo zasijao gradovima EgiptaHafiz Imad el-Misri je ostavio neizbrisiv trag u Bosni i Hercegovini. Ovaj intervju je ujedno prvi nastup Imada el-Misria u našim medijima nakon što je prije skoro deset godina protjeran iz BiH. U našoj zemlji i okruženju ima dosta onih koji još uvijek poštuju mišljenje hafiza Imada el-Misria. Sa hafizom Imadom razgovaramo o aktuelnim pitanjima iz islamskog svijeta i Bosne i Hercegovine


Nakon svega što sam doživio volim Bosance još više. Možda

vam je čudno ovo što kažem, ali to je istina. Jedan

pjesnik je rekao: “Allah da nagradi

iskušenje jer pokazalo mi je

ko mi je prijatelj, a ko nije“. U toku mog iskušenja, a i dan-danas moji Bosanci su uvijek uz

mene,uz moju porodicu.

nepravda ne traje vječno. Uzvišeni Allah kaže u suri Ibrahim, 42.: A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade zalimi! Zalimi će još na dunjaluku iskusiti kaznu. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Grijesi za koje će Allah, subhanehu ve te-ala, dati još na dunjaluku kaznu, prije ahireta, su zulum i kidanje rodbinskih veza.” Svjedoci smo kraja te vlasti, narod se okrenuo protiv iste, sav njihov mulj izlazi na površinu. Sve što su radili kroz prethodnih 30 godina bilo je zapi-sano na papiru od njihovih ruku, i uprkos tome što su pokušali da zapale sve predmete, isti su dospjeli u ruke naroda. Sramotno. Trenutno, narod je taj koji je pravednim glasanjem uspio da poni-šti prijašnji zli zakon, i sada se radi na izradi novog zakona koji će biti u interesu samog naroda. Nema više onih koji su otežavali naš život, ljudi su napokon počeli disati slobod-no, punim plućima. Policija po prvi put po-stupa ljubazno i humano prema narodu i to sve pod znakom “Policija na usluzi narodu”. Naši poznati alimi napokon su ponovo ugle-dali svjetlo dana, počeli su se uspinjati stepe-nicama minbera. Oni su ti koji vode narod. Islam je ponovo zasijao gradovima Egipta.

U svijetu je aktuelna rasprava o tome hoće li, kako se to kaže, egipatski islamisti, a tu se prije svega misli na “Muslimansku braću”, zavladati Egiptom. Kakve su Vaše procjene po ovom pitanju?

El-Misri: “Muslimanska braća”, to je pokret, kao što se zna, osnovan u Egiptu a osnivač mu je šejh Hasan el-Bena, Allah mu se smilovao. Mogu reći da je njihov pokret bio izvor za ostale islamske džemate u svije-tu. To su hairli braća. Puno su pomogli islam i muslimane. Unazad nekoliko godina, nji-hov glavni cilj je da uspostave islamsku vlast kroz državne institucije, poput sindikata, stranaka, asocijacije univerziteta i parlamen-ta. Njihov trud po prvi put je ugledao tračak svjetlosti. Međutim, tu ima nešto jako bitno. Narod je još uvijek oprezan prema istom po-kretu i to iz razloga što je prijašnja vlast dobro ocrnila “Muslimansku braću” i to tako što su svojim propagandnim sistemima raširili laži tipa: “Pazite! Ukoliko taj pokret dođe na vlast odsijecat će vam ruke, pokrit će sve žene, po-bubijat će manjinski narod Kopte itd.” E sad, da li će “Muslimanska braća” uspjeti doći na vlast, o tome je još rano govoriti.

Uvaženi šejh, Vi ste 2001. godine kid-napirani ispred sarajevskog zatvora i de-portirani iz Bosne i Hercegovine u Egipat. Možete li nam malo podrobnije opisati kako se to desilo, ko vas je kidnapirao i kako ste prebačeni i dočekani u Egiptu?

El-Misri: Dobro se sjećam tog kobnog 5.oktobra 2001.godine. Nakon dva i pol mje-seca mog ležanja u sarajevskom Centralnom zatvoru, pod sumnjom da nosim identitet


druge osobe, dobio sam osloba-đajuće pismo. Čudno, petak i poslije radnog vremena. Doveden sam pred izlazna vrata zatvora. Tu me je čekao moj branitelj gosp. Mustafa Bračković, koji je narav-no dobio isto pismo, pod namje-rom da zajedno napustimo zgra-du zatvora. Na izlazu, osim mog branitelja, dočekala me je i grupa lica u civilnim odijelima. Par njih su me zgrabili, jedan od istih mi je stavio lisice na ruke, povukli su me prema izlazu, a moj branitelj je povikao: “Kuda s njime, pa on je sada slobodan čovjek, kršite za-kon.” Odgovora nije bilo. Ubacili su me u kombi, koji je bio ispred zgrade i odvezli su me u mjesto, kako sam čuo dok su pričali iz-među sebe, “Dom policije”. Kad smo stigli u isti, moje ruke su li-sicama zavezali za radijator. Nisam mogao da normalno stojim, a niti da sjednem. Čitavu noć i sljedeće jutro sam bio svezan za taj radi-jator. Nisam dobio niti hranu niti vodu. Oko podne mi je prišao jedan u civilki, tresao se, rekao mi je: “Potpiši ovo”! Na papiru je pisalo da mi je državljanstvo oduzeto. Nisam potpi-sao, ali sam napisao na istom papiru “treba mi moj advokat”. Nakon par sati, došao je jedan policajac, noseći u ruci crnu masku i traku. Razumio sam šta slijedi. Izručenje. Upitao sam ga: “Može li jedna usluga, želim da pose-lamim moju ženu i djecu, jer ne znam hoću li ih više ikada vidjeti.” Rekao je: “Ne mogu”, za-plakao je i nastavio: “Izvini, naređeno mi je da ti stavim masku i traku”. Rekao sam: “Izvrši svoje naređenje, samo nemoj zaboraviti ovaj dan, šta si uradio.” Rekao mi je: “Neću, Boga mi, zaboraviti”! Poslije toga su me odvezli do aerodroma. Ukrcali su me u avion. Otad poči-nje sljedeća epizoda mog dugogodišnjeg isku-šenja. Nove dvije maske na moje lice, na ruke lisice, i kaiš kojim sam svezan čvrsto za stoli-cu. I poletjeli smo. U toku dugog puta družio sam se sa Allahovom Knjigom. Sletjeli smo u Kairo. Pri izlazu iz aviona, naravno, imaju ste-penice. Niz te stepenice nisam sišao hodajući, nego nakon što sam dobio udarac nogom u

leđa, skotrljao sam se niz iste. Čim sam dotakao zemlju, počeo sam dobivati udarce ni sam ne znam koliko i od koliko ljudi. Mučenje se nastavilo sve dok nisam stigao do neke zgrade. Tu počinje nova epi-zoda, dvije ruke, iza leđa, povezane sa jednom nogom lancem i nasta-vak mučenja al’ ovaj put na jednoj nozi. Rekoh sam sebi šta sam uči-nio da Lagumdžija tako postupi sa mnom a i taj Bešić Muhamed.

Čini mi se da bi sa mnom i čet-nici bolje postupili. To su uvod-ne epizode. Na takvom stanju sam bio još narednih pet mjese-ci. Tih pet mjeseci nek’ čekaju vrijeme kad će se o njima priča-ti, inšallah. Zlatko Lagumdžija je ucvilio mnoga dječija srca i dao “dobru” nagradu za Arape, koji su dostojanstveno branili njega i njegov narod.

Molimo vas da nam kažete šta ste sve doživjeli u egipat-skom zatvoru i kako i kada se završila ta zatvorska kazna?

El-Misri: Poslije petomjeseč-nog mučenja uslijedilo je suđenje. Naravno, presuda je već bila spre-mna i prije nego što sam izašao pred sud. To vam je kao predstava u pozorištu. Odglumi se kao da postoji u stvarnosti sud i pravda, ljudi se okupe u sudnici, presuda bude izrečena, a ti nemaš pravo šta da kažeš. Presuda je glasila “10 godina robije”. Odveden sam u

najgori zatvor Egipta, ali uprkos tome u naj-bolje društvo. Pitate se koje društvo? Društvo iskrenih Allahovih robova koji su na sličan ili isti način kao i ja osuđeni. Tu su bili više od 8 godina, daleko od svojih najmilijih, daleko od bilo kakve vijesti o njima, ma šta reći drugo nego daleko od zbivanja na zemlji. Kad sam stigao među njih to je bilo kao pravo veselje, makar djelimično su mogli čuti šta se dešava na zemlji. Tu počinje sljedeća epizoda moga života. Nemoguće je kroz par redova reći i opisati šta sam sve doživio za osam godina moje robije. Ipak ne mogu da vas ostavim a da vam ne kažem barem nešto od toga šta sam doživio u podzemnim tamnicama. Boravak u ćeliji 180 sa 130cm, nema kreveta, nema hrane, nema vode, nema wc. Imamo dvije kante, jednu za vodu a drugu za druge po-trebe. Mnogo vlage u vazduhu, temperatura zraka ljeti bude oko 50 stepeni, raznoraznih insekata, pa do gmizavaca, guštera, čak i zmija, pa do glodara koji su ponekad gricka-li naše meso. Ponekad sam tu malenu ćeliju dijelio sa još dvojicom zarobljenika. Možete li zamisliti dugogodišnji život u takvim uvje-tima. Mnogi nisu preživjeli. Oboljeli su od raznih bolesti. Sjećam se kada je jedan brat Hasan lupao na vrata svoje zaključane ćelije

Prema ljudima budite blagi i lijepi i lijepo govorite o

islamu, cilj neka vam bude uputa ljudi. Nemojte

malaksati ako ne vidite plodove vaše

da’ve, jer uputa je od Allaha. I zapamtite,

budite pozivači, a ne sudije. I još, učite od iskusnih ljudi njihove pouke i poruke kroz život, na taj način ćete

povećati vaše iskustvo.


prije sabah-namaza, dozivao je brata koji je bio u ćeliji do njegove. Rekao mu je probudi ostalu braću. Braća su se probudila i prislonila svoje glave uz vrata svojih ćelija da čuju šta im ima Hasan reći. Hasan je rekao sljedeće: “Braćo, vi ste na pravom putu, budite saburli i čvrsti, nemojte popustiti ni-malo, evo trenutno su kod mene došla braća koja su mi pomogla da uzmem abdest”. Ne znamo jesu li to bili mele-ci, s obzirom da je Hasan kao i ostali boravio sam u ćeliji. Ujutro smo osva-nuli, a već je bio na drugom svijetu. O mučenjima koje smo doživili da vam ne govorim. Elhamdulillah, bol je prošla, a nagradu očekujemo od Allaha Plemenitog. Nisam spomenuo da sam 2002. godine uložio žalbu na nepra-vednu optužbu. Žalba mi je usvojena tek 2009. u januaru. Nakon sedam godina odgovoreno je na moju žalbu. Odgovor je glasio “hitna sloboda”, a i ta hitna sloboda je uslijedila tek nakon šest mjeseci.

Kao što smo rekli, vi ste 2001.go-dine kidnapirani ispred sarajevskog zatvora i deportirani u Egipat gdje ste doživjeli sva ta iskušenja. Kakvo, nakon svega, danas imate mišljenje o Bosancima i imate li namjeru po-novo posjetiti našu zemlju ili možda živjeti u Bosni i Hercegovini?

El-Misri: Nakon svega što sam doživio volim Bosance još više. Možda vam je čudno ovo što kažem, ali to je istina. Jedan pjesnik je rekao: “Allah da nagradi iskušenje jer pokazalo mi je ko mi je prijatelj, a ko nije”. U toku mog iskušenja, a i dan-danas, moji Bosanci su uvijek uz mene, uz moju porodicu. Moram da spomenem jednu Bosanku, a to je moja hairli supruga Ajla. Kad sam dobio presudu od 10 godina, bio sam ubijeđen da će trajati više od toga,

ponudio sam mojoj Ajli da izabere između dvoga, ili da me čeka ili ono drugo. Dobio sam čvrsti odgovor: “Naš put na dunjaluku je težak, a lijep li je sabur, a nagrada nas čeka, inšallah. Uz tebe sam moj hairli mužu do kra-ja”. Subhanallah, ne mogu a da ne spomenem brata koji je došao da posjeti moju porodicu, donio je igračku za mog sina i rekao: “Ovo je od tvog babe”. Sličnih primjera je dosta. Istina, ima Bosanaca koji su uzrok mog dugogodiš-njeg iskušenja, ali to je manjina od manjine. Ne bi bilo pošteno da na osnovu te manjine donosim sud za većinu. Što se tiče posjete ili povratka u Bosnu i Hercegovinu, pa to je moja država, država moje supruge, djece, moje hair-li braće i sestara.

Na kraju, želite li uputiti neku posebnu poruku svojim prijateljima i poznanicima u BiH?

El-Misri: Oporučujem vam pokor-nost Allahu, s.v.t., jer u pokornosti Njemu Uzvišenom je spas. Trudite se da koristite islamu i muslimanima, budite kao lijep miris, koji kad pomirišeš ugodan je i lijep, njegov trag ostaje i na tebi i na onome ko ga pomi-riše. Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Musaa el-Ešarije od Allahovog Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “Primjer hairli druga je kao pri-mjer onoga koji nosi lijep miris, ili ćeš od nje-ga pomirisati lijep miris ili ćeš kupiti isti od njega”. Također, čuvajte bratstvo i jedinstvo, pogotovo u ovom sadašnjem vremenu kada ummet prolazi kroz težak period. Zatim, prema ljudima budite blagi i lijepi i lijepo govorite o islamu, cilj neka vam bude upu-ta ljudi. Nemojte malaksati ako ne vidite plodove vaše da’ve, jer uputa je od Allaha. I zapamtite, budite pozivači, a ne sudije. I još, učite od iskusnih ljudi njihove pouke i poru-ke kroz život, na taj način ćete povećati vaše iskustvo i skratiti trud, zamor i vrijeme, jer ži-vot je jedan, nećemo živjeti dva puta, jednom da bi isprobali, a drugi put da bi ispravili. Na kraju, neka vaša zauzetost bude briga o vama samima, nemojte istraživati mahane drugih.

Tekfirovci su kao bakterije

Bošnjački narod je ovih dana izložen žestokim napadima sa svih strana. Jedinstvo našeg naroda je ozbiljno dovedeno u pitanje. Nažalost, tom razbijanju jedinstva našeg naroda doprinose i pojedinci iz reda našeg naroda koji slijede tekfirsku ideologiju i oštro pozivaju na rušenje Islamske zajednice u BiH. Kako komentirate pojavu tekfira u BiH i kako da se ta pošast iskorijeni sa naših prostora?El-Misri: Taj pokret (tekfir) datira od davnina. Smatram ih kao bakterije koje su uvijek prisutne, iskorijenit se ne mogu. Tekfir i haridžije su kao jedna valuta, kovanica, sa dva lica. Poslanik, s.a.v.s., nas je obavijestio da haridžije neće biti samo u jednom vremenskom periodu. Rekao je Poslanik: “Pojavit će se skupina od ljudi, bit će hafizi Kur’ana, ali Kur’an neće dopirati dalje od njihovih grla, pa će nestati”. Rekao je Ibn Omer: “Čuo sam Poslanika da je rekao: ‘Dvadeset puta će se takva skupina pojavljivati, sve dok se ne pojavi sa njima Dedžal’.” Kako ih razotkriti. 1. Trebate pisati letke ili skripte u kojima ćete objasniti njihove pokvarene ideje i pobiti ih sa ispravnim dokazima iz Kur’ana i Sunneta. To će biti mač sa dvije korisne oštrice i to: jedna oštrica će biti kao vakcina i štit onim muslimanima koji nisu podlegli toj pokvarenoj ideji a druga će biti uputa onima koji su podlegli nesvjesno toj ideji, a ustvari većina sljedbenika tog pokreta su upravo ovaj drugi dio. 2. Nemojte niukom slučaju da raspravljate direktno sa njihovim vođama, jer ne zaslužuju da ih na taj način popularizirate. I još nešto, oni su prave varalice, znam ih vrlo dobro još od 1987. godine, pa putem rasprave sa istima bojim se da svojim prevarama i lažima ne uvuku u taj pokret nove nevine duše. Ne mogu a da ne spomenem da sam po deportaciji u Egipat, a nakon što sam dospio u zloglasni zatvor, sreo jednu grupu tekfirovaca, s kojom sam bio primoran da boravim. Ne znate koliko je bilo rasprave, prepirke, jer oni ne znaju ništa drugo do raspravljati i podizati glasove, ali, uz Allahovu pomoć, mnogi su shvatili da u sebi imaju pokvarene ideje. Vratili su se ispravnom putu. Jedan od njih nakon njegove upute lično mi je priznao da je u toku njegove zablude usnio Poslanika koji je bio okrenut leđima prema njemu.3. Uputite dove za njih, jer vjerujte većina njih nije ni svjesna u šta su se upleli. Znam, kod mnogih njihova srca su čista i žedna za istinom, vole islam, žele da ga prakticiraju, a u isto vrijeme sredina oko njih je puna neznanja, zablude, smutnje, razvrata, pa gledajući tu okolinu, njihov entuzijazam naraste, žele da se približe Allahu bilo kako samo da Allah bude njima zadovoljan, i tada te varalice iskoriste njihov polet i uvuku ih u taj pokret.

Niko nema pravo da pravi probleme Islamskoj zajednici u BiHMeđu Bošnjacima danas postoje pojedinci koji agresivno zagovara-ju otvaranje posebnih mesdžida i odvajanje od Islamske zajednice u BiH. Kako komentirate ovakve pojave?El-Misri: Žao mi je mnogo zagovarača tih ideja. Njima nedostaje šerijat-skog znanja, iskustva, poznavanja trenutnog političkog stanja. Činjenica je da Islamska zajednica ima slabosti, ali nemojte zaboraviti da je Islamska zajednica najzaslužnija za očuvanje islama na vašim prostorima u doba komunizma, kada mnogi od vas nisu možda bili ni rođeni. Niko nema opravdanja da pravi probleme Islamskoj zajednici. Dok sam bio sa vama u Bosni i Hercegovini imao sam vrlo lijep i korektan odnos sa istom, i vjerujte pomogli su nam mnogo po pitanju širenja da’ve. Moj savjet je da se lijepo treba odnositi prema Islamskoj zajednici. Oni koji zagovaraju otvaranja posebnih mesdžida ne trebaju to da rade jer će tako samo zbuniti bošnjački narod i na taj način će učiniti da narod pomisli da su oni rušitelji islama. Bilježi Buhari od Ibn Mesuda: “Pričajte ljudima ono što oni mogu razumjeti, zar želite da ljudi odbiju ono što je od Allaha i Poslanika”.


25

DruštvoTragom jedne propale ankete o školskoj vjeronauci

Piše: Samir Dedi

Odlukom tadašnjeg Ministarstva prosvje-te Bosne i Hercegovine

od školske 1946/47. godine je,od strane komunističkog reži-ma, ukinuta vjeronauka koja jedo tada bila predmet na rednommjestu broj 1 u Nastavnim plano-vima i programima kao što je jošuvijek i danas u nekim zemljama članicama EU poput Austrije.Kao i kod osta lih tabu tema, u tovrijeme nije bilo dopušteno u jav-nom diskursu davati komentare otome, niti da pojedinci i li institu-cije daju svoj stav da li je, i li nijeto trebalo učiniti. Nakon gotovopola stoljeća od te 1946. godine,i povratka vjeronauke u škole,dozvoljeno je iznošenje javnog stava naspram toga. To je jedna

od tekovina novog kapita listič-kog ustrojstva Evrope, a li i dalje pretežno materija lističkog pogle-da na svijet. Od ponovnog uvo-đenja vjeronauke u škole u BiH 1993/94. školske godine do da-nas bilo je intenzivnijih perioda njenog osporavanja. U posljednje vrijeme najintenzivniji napadi su bili u periodu februar-april 2008. godine kada se naširoko proble-matizira lo uvođenje vjerskog od-goja u vrtiće na području grada Sarajeva.

Nakon što je vjeronauku podr-žalo preko 80% posjetilaca, anke-ta Udruženja Futura iz Mostara je po hitnom postupku brisana sa njihove web-stranice

Kako su ti napadi, bolje reći po-kušaji formiranja posvojimuzusi-ma projektovanog javnog mišljenja veoma providni i u samome startuosuđeni na neuspjeh svjedoči jed-na skora anketa koja se pojavila umaju mjesecu prošle godine. Naime,Udruga za unapređenje kvaliteteživljenja Futura iz Mostara je na

Udruga za unapređenje kvalitete življenja Futura iz Mostara je na svojoj web-stranici futura.ba, u periodu maj 2010.- februar 2011. godine, sprovodila anketu na pitanje: Podržavate li nastavu vjeronauka u javnim školama? Na ovo pitanje je glasalo preko hiljadu posjetilaca. Nakon što je vjeronauku podržalo preko 80% posjetilaca, Anketa je po hitnom postupku brisana sa spomenute web-stranice! Ipak, nisu uklonjeni svi ‘dokazi’!

Koji je cilj anonimnih anketa

o vjeronauci?

Vjeronauka je ranije bila školski predmet broj 1. (Detalj iz knjige “100 godina Narodne osnovne škole u Gračanici”, autora Osmana Delića, 1986.)


26

svojoj web-stranici futura.ba u maju mjesecu 2010. godine na svojoj na-slovnoj stranici postavila svojim po-sjetiocima poznato anketno pitanje: Podržavate li nastavu vjeronauka u javnim školama?

Anketa je bila otvorena za glasa-nje sve do februara ove godine. Na postavljeno pitanje je glasalo preko hiljadu posjetilaca. Rezultati su, za nas koji se bavimo ovom proble-matikom i znamo stvarnu podršku roditelja i njihove djece svojim omi-ljenim učiteljima, tj. vjeroučitelji-ma, bili prilično očekivani. Možda čak za nijansu i ispod očekivanog. Naime, ZA podršku vjeronauci se izjasnilo preko 80% posjetilaca, a PROTIV vjeronauke se izjasnilo jedva njih 20%.

Zašto smatramo da je ovaj rezul-tat realno i ispod stvarne podrške navešćemo samo dva primjera:

1. Zvanični podaci pohađanja vjeronauke od strane kako vjerskih tako i prosvjetnih institucija zaduže-nih za monitoring pohađanja vjero-nauke pokazuju mnogo veći proce-nat polaznika vjeronauke. Zvanični podaci Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta IZ u BiH izraženi kroz Analizu polaznosti nastave vjero-nauke u 2008. godini, pokazuju da čak 96% djece u osnovnim školama pohađa Islamsku vjeronauku, dok je procenat pohađanja iste u srednjim školama nešto manji i iznosi 79% polaznika vjeronauke!

2. Zvanične ankete, kako vladi-nih tako i nevladinih organizacija, sprovedene u svrhu poduzimanja konkretnih koraka za organizaciju

ili neorganizaciju vjerske nastave u školama! Navešćemo samo re-zultate istraživanja koje je spro-veo Odjel za obrazovanje Misije OSCE-a u BiH, kao i Anketu koju je realizovao Odjel za obrazovanje u Vladi Brčko Distrikta.

Prema istraživanju OSCE-a iz 2006. godine dvije trećine is-pitanika podržava vjeronauku u školama u BiH

Odjel za obrazovanje Misije OSCE-a je u saradnji sa Agencijom “Puls” decembra 2006. godine na uzorku od 2.130 građana, staro-sne dobi od 15 i više godina proveoistraživanja javnog mišljenja o odno-su građana prema reformi obrazova-nja u BiH. Rezultati istraživanja supokazali da postoji velika podrška časovima vjeronauke uopće. Dvijetrećine ispitanika podržava vjerona-uku u školama, dok najveći interespostoji među Srbima gdje čak 83%njih se ne slaže sa izjavom da časovivjeronauke ne trebaju biti uključe-ni u nastavne planove i programe.(OSCE: Pregled rezultata istraživa-nja javnog mišljenja o sistemu obra-zovanja u BiH, decembar 2006.godine )

Anketa iz 2008. godine po-kazala da vjeronauku u školama Brčko Distrikta želi slušati 98% djece

Isto tako, nakon odluke supervi-zora za Brčko, Rafija Gregorijana,da od 2008/09. školske godinenastava vjeronauke bude neoba-vezna, prema riječima Slobodana Ristića, šefa Odjela za obrazova-nje u Vladi Distrikta, nezvanični

podaci provedeneankete su poka-zali, da oko 98%roditelja želi da njihova djeca slu-šaju vjeronauku.Na sastanku, kojije tim povodomodržan u pro-storijama VladeBrčko Distrikta,a kome su prisu-stvovali predstav-nici pravoslavne,katoličke i islam-ske vjeroispovje-sti, predstavnik

OHR-a i šef Odjela za obrazovanje, razmatrali su se rezultati ankete pro-vedene u brčanskim školama, veza-no za izvođenje nastave vjeronauke i dogovorile daljnje aktivnosti po tom pitanju. (Izvor: http://www.radio-brcko.co.ba/data_details.asp?cat=txt&subcat=745&id=2259).

Propao još jedan plan diskreditiranja vjeronauke

Nakon postavljanja nove anketena web-stranici spomenutog udru-ženja iz Mostara, koja je u kontek-stu naše teme irelevantna – tiče se diferencirane stope PDV-a, rezultati ankete o vjeronauci i uopće sama anketa su brisani sa ove strani-ce. Nakon ovog poteza Uredništva web-stranice nije teško odgonet-nuti namjeru postavljanja pitanja - Podržavate li nastavu vjeronauka u javnim školama?

Da su ovakve i slične namjere,kao što smo već ranije naglasili, osu-đene na propast ispostavilo se i ovaj put. Anketa je brisana! Odjednom

d i dKrajnje je vrijeme da pojedina

udruženja prestanu sa tim zlonamjernim

izljevom moždane

kanalizacije u javni medijski

prostor (da se poslužimo

rječnikom umjetnika Nikšića)!

Rezultati Ankete u donjem desnom uglu na dan 29. januar 2011. godine /izvor:www.futura.ba

27

posjetilaca portala. Da njihov posao nije dobro odrađen svjedoče najma-nje dva dokaza. Prvi manje bitan, ali simptomatičan je da prilikom očita-vanja svake ankete na web-stranici u prostoru gdje je ispisano ime trenut-no očitane stranice koja sadrži an-ketu su numerisane brojevima. Tu se najbolje vidi kako je predzadnja anketa numerisana brojem 22, a za-dnja trenutno aktuelna je numerisa-na brojem 24. Dakle, anketa o vje-ronauci, ranije numerisana brojem 23, je izbrisana.

Zaboravili izbrisati video-anketu sa istim sadržajem?

Pored toga, u rubrici Video arhiv na naslovnoj strani, a u podrubrici Ankete koja sadrži video ankete koje donose stavove građana (uglavnom Mostara) po određenom pitanju, ostao je video klip od 4. maja 2010. godine pod nazivom Vjeronauk u javnim školama? Dakle, očigledno greškom su ga zaboravili izbrisati, ili su smatrali da nije dovoljno dobar dokaz neuspjelosti njihove namjere diskreditiranja vjeronauke. I sama video-anketa (iako montaža čini čuda) govori više u prilog vjeronau-ci, a manje protiv nje.

Naime, od sedam sagovornika utoj video-anketi o vjeronauci njih troje potpuno podržava vjeronauku, jedan naglašava da to treba biti od-luka svakog osobno, dvoje je indife-rentno (jedan ispitanik odgovara sa nemam pojma, a drugi onako sim-patično i uobičajeno za ovakovrsan lov sagovornika kaže: nemojte me to ...), dok samo jedna sagovornica kaže kako ne bi trebalo miješati državu i

crkvu! Prema tome mogao bi se izve-sti slobodan zaključak kako je če-tvero sagovornika ZA vjeronauku, a samo jedan PROTIV, dok njih dvo-je nema stav po tome pitanju. Četiri

j j

naprema jedan nije ništa drugo doli onih 80% naprema 20% u koristvjeronauke što je rezultat sakriveneankete sa web-stranice! Ne vidimoonda razlog zašto je problematičanrezultat glasanja na postavljenu an-ketu na stranici, ako nije problema-tičan rezultat stavova sagovornika na ulicama Mostara iznesenih uspomenutom video-materijalu.

Umjesto zaključka

Ove i slične nevladine i ‘nestra-načke’ organizacije često nastojekroz ovakovrsne ankete da predsta-ve drukčiju od stvarne slike te da rezultatima anketa lobiraju prema OSCE-u, te ministarstvima i vladi-nim tijelima na različitim nivoima.Krajnji cilj je stvaranje atmosfereunutar javnog mnijenja u kome bisasvim legitimno bilo pokrenutiinicijative za izbacivanje vjerona-uke a instaliranje nekog neutral-nog predmeta (tako ga često oninazivaju)!

Krajnje je vrijeme da pojedina udruženja prestanu sa tim zlona-mjernim izljevom moždane kanali-zacije u javni medijski prostor (da se poslužimo rječnikom umjetnika Nikšića)!

Zašto se, već jednom, ne zapita-ju trebaju li nam drugi predmeti ujavnim obrazovnim ustanovama ilina kraju treba li nam obrazovanje iinformacija uopće! Jer, to je, iteka-ko, u skladu sa njihovom logikom!


njenom naručiocu rezultati nisu potrebni, oni nisu relevantni ... ... možda su se u naš zemaljski network umiješali vanzemaljci pa glasa-li, a njihovi glasovi ne važe... Šalu nastranu!

Da je kojim slučajem rezultat ove ankete premašio natpolovičnu veći-nu protiv vjeronauke, ili ne daj Bože, da je omjer bio identičan, ali protiv vjeronauke (dakle 80% protiv vjero-nauke) naručioci ove ankete (ovdje želimo naglasiti kako nismo skloni teorijama zavjere, već pod ovim pojmom podrazumijevamo same postavljače iste) bi krenuli u kampa-nju monitoringa. Sve vladine i po-sebno nevladine udruge bi bile zasu-te izvještajima o tome. Našminkane i isto tako isfarsirane, predstave za javnost što se press konferencijama zovu bilo bi zanimljivo gledati. Sav ugođaj ne bi bio potpun bez nekog novog lica – eksperta za ovu “stvar” koji bi svoju stručnu ekpertizu onako polahko (jer je svoj na svome) anali-zirao u udarnom terminu na nekom od javnih RTV emitera u BiH. Nije mnogo vode proteklo otkako je je-dan takav u Dnevniku 2 FTV-a, ni manje ni više, izjednačio vjeronauku sa fašističkom ideologijom!?

Sad nam dozvolite jednu našu malu ekspertizu. Savjetujemo svima onima koji planiraju ulaziti u sličnu avanturu i postavljati ovakovrsna pi-tanja da se ne brukaju pred javnosti. Bolje im je da i ne postavljaju ovakva tendenciozna pitanja. Ipak, ukoliko se upuste u tu avanturu neka onda “mjesto zločina” besprijekorno oči-ste kako bi ocjena nezavisnih arbi-tara bila prolazna. A najbolji sud je sud javnosti, dakle čitalaca, tj.

Anketa o vjeronauci, ranije numerisana brojem 23, je izbrisana! /izvor:www.futura.ba

28

Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (9. dio)

Pogledi

Za razumijevanje obmana o ekonomskim i političkim procesima, bitno je sljedeće: primjedba da je SRBiH bila komunistička zemlja sa centralno-planskom privredom (jer je postojao jednopartijski sistem) je netačna iz dva razloga: 1. da li je neka država kapitalistička ili komunistička ne definiraju samo politički nego i vlasnički odnosi (tako imamo i diktature i vojne hunte u kapitalističkim državama); 2. pored državnog i sitnog privatnog, RBiH je imala dominantno krupno privatno (korporativno!) vlasništvo

Piše: Sven RustempašiSarajevo, ...

Vlasničke prepreke ukidanju iVVpodjeli Republike BiH otkla-VVnja Aneks 7 tako što krši ak-VVsiom prava vlasništva i neprikosnovenostiprivatnog vlasništva: pravo da se otuđenenekretnine vrate u posjed vlasnika. UČlanu XII Aneksa 7 se kao alternativa

p j

pravu povrata u posjed vlasništva, nudidrugi pravni posao prije vraćanja u po-sjed imovine, poznat kao facultas alterna-tiva - koji osnovno pravo, ponovni ulazak u posjed privatnog vlasništva, u ovomslučaju čini besmislenim. U kombinacijisa Članom XIII Aneksa 7,

jfacultas alter-

nativa prerasta u jedino rješenje za praveavlasnike u svim slučajevima gdje je imovi-na (kuće i ostale nekretnine) sačuvana aliuzurpirana. Odredbom tog Člana XIII

( )

o “upotrebi nezaposjednute imovine”,omogućen je genocid na kvazi-pravninačin. Naime, ratom i genocidom oteta

imovina je redefinirana u “nezaposjednu-tu imovinu” koju sada entitet, a ne država BiH, daje u posjed privremenom vlasni-ku. Tako je nezakoniti stanar dobio prav-no pokriće u entitetskom zakonodavstvu, a entitetsko zakonodavstvo dobilo po-kriće u Dejtonskom ugovoru, čime je riješen još jedan pro-blem podjele BiH. Dakle, sada je neprikosnovenost privatne svojine uvjetovana na nivou entiteta, čime se entiteti potvr-đuju kao države a privremeni vlasnici kao novi državljani umjesto pravih vlasnika. To je jedna od metoda genocida.

Propisima Privremene iz-borne komisije - koja insistira da su zasebne izborne jedinice na nivou entiteta potpuno u skladu sa Dejtonskim usta-vom - lica koja se nalaze u posjedu tuđih nekretnina su dobila de facto državljanstvo o(biračko pravo) uz jedini uvjetuuda se žele tu stalno nastaniti. Ovim je prekršen osnovni pravni princip u državi: da se prava steknu samo tako da ne povrede prava nekog dru-goga. U ovom slučaju, prava na imovinu i državljanstvo u entitetu steknu se na osnovu uzurpacije prava na imovinu i državljanstvo u BiH.

Reinterpretacije vlasništva i kapitala

Iz Ustava RBiH (prečišće-ni tekst 1993.): “Društveno-ekonomsko uređenje, Član 10:

)

1. Zajamčuju se svi oblici svojine. Svi oblici svojine su ravnopravni i uživaju zaštitu. Nosioci prava svojine su fizička i pravna lica. Slobodno je, u skladu sa Ustavom, obavljanje privredne i druge djelatno-sti sredstvima u svim oblicima svojine; 2. Svojinska prava i obaveze prema sredstvi-ma u društvenoj svojini i uslovi pod kojima se na ta sredstva mogu sticati drugi oblici

svojine ureduju se zakonom. .... Sredstva privredne infrastrukture mogu biti u svimoblicima svojine pod uslovima utvrđenimzakonom; 3. Strano lice može sticati pravosvojine na nepokretnosti pod uslovima utvr-đenim zakonom.”

U cilju legalizacije ukida-nja države BiH i podjele na dvije države, FBiH i RS, a na osnovu odredbi ‘Dejtona’, do-neseno je niz zakona. Međuonima koji ukidaju prepreketom procesu, veoma je važanZakon o privatizaciji. RBiHnije 1990., a niti decenijima prije, bila komunistička ze-mlja sa centralno-planskomprivredom. Netačno je i ve-zivanje svojinskih odnosa ikaraktera vlasništva za “na-slijeđe socijalizma”. RBiH suUN, EU, SAD mogli 1992.priznati jer je zadovoljavala triosnovna uvjeta:

1. Zahtjev republika iz biv-še SFRJ za svjetskim prizna-njem bio je pravno utemeljenjer je Republika Srbija pogazi-la federalni ustav i dovela doraspada (disolucije) federacije.Dakle, nije se desilo odvajanje(separacija) RBiH od SFRJ,nego je RBiH priznata nakonlegalne disolucije SFRJ koju jeinternacionalna komisija prav-nika ocijenila kao složenu dr-žavu, sastavljenu od šest drža-va. RBiH je državna cjelina, a SFRJ je postojala kao složena država. Institucionalno izra-žena želja RBiH da ne bude

dio te zajednice je uslijedila nakon legal-ne disolucije SFRJ. Ovaj uslov ispunjenje samim nastankom AVNOJ-evskefederativne Jugoslavije 1943., a dovršenUstavom 1974.

2. RBiH je prilikom priznanja imala svoj ustav i državne organe koji na danojdržavnoj teritoriji propisuju i u praksi

Kako je prijeratna imovina pravnih lica Kako je prijeratna imovina pravnih lica ““podruštvljenapodruštvljena’’’’ i n i nezakonitezakonito po podržavljenodržavljena u dva entiteta?a u dva entiteta?

Tvrdnje da su poratne ekonomske poteškoće “normalne i očekivane

teškoće tranzicije iz

socijalističke centralno-

planske privrede i društvenog vlasništva u privatno

vlasništvo”, predstavljaju bestidnu laž

aktera ukidanja i podjele

države Bosne i Hercegovine.


29

ostvaruju zaokruženu predstavničko-zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Republika je 1990. prešla na demokrat-sko višestranačje umjesto jednopartijskog sistema. Ovaj je uvjet ispunjen dvije go-dine pred priznanje, kada je kao jedina od republika bivše SFRJ u legalnoj skup-štinskoj proceduri iz jednopartijske prera-sla u višepartijsku državu.

3. RBiH je 1990. bila država sa pri-vatnim vlasništvom ravnopravnim sa drugim oblicima vlasništva (Član 10

p

Ustava RBiH). Korištenje izraza “druš-tveno vlasništvo” za poduzeća, služi ob-mani (sadrži unutarnju proturječnost); to je ustvari privatno vlasništvo (korpo-rativno) pravnih lica-poduzeća. RBiH je država tržišne ekonomije, gdje je privatno vlasništvo ravnopravno sa drugim oblici-ma vlasništva. I to je zbog činjenice da je u SRBiH i cijeloj SFRJ, vlasništvo - po definiciji poduzeća kao subjekta i proi-zvodnje i raspodjele - bilo korporativno još od privrednih reformi 1960-tih godi-na i donošenja zakona o poduzećima.

Ali nažalost, ako se ‘Dejtonski pro-ces’ dovrši, sličnu pravnu osnovu za osa-mostaljenje steći će i Republika srpska. Naime, taj proces osigurava entitetske ustave i parlamente u kojima ilegalna separacija RS u ratu, biva zamijenjena legalnim (dobrovoljnim) izglasavanjem zakona za samo pola BiH od strane same žrtve rata.

Pažnja! Od 1994. po prvi puta na-kon nekih 1960-tih godina u bh. privre-di dobivamo dominaciju komunističkog oblika vlasništva: državno vlasništvo! Nameću se pitanja: 1. Koja je stvarna svr-ha lenjinističko-komunističkog podržav-ljenja imovine poduzeća na nivou dvije dejtonske države, FBiH i RS? 2. Zašto je prijeratna imovina pravnih lica, njihova imovina i potraživanja u drugoj dejton-skoj državi (entitetu), nazvana proturječ-nom kategorijom “društvena svojina” i po osnovu toga nezakonito podržavljena u dva entiteta? 3. Zašto stranke koje se nazivaju pro-bosanskim ne primjenjuju internacionalne zakone o neprikosnove-nosti svojine pravnih lica, npr. Konvenciju o zaštiti privatne svojine i svojine pravnih lica, Protokol 1, iz 1952., kao glavnu imo-vinsko-pravnu prepreku ukidanju i po-djeli države BiH?!

Tvrdnje da su poratne ekonomske poteškoće “normalne i očekivane teško-će tranzicije iz socijalističke centralno-planske privrede i društvenog vlasništva u privatno vlasništvo”, predstavljaju bestidnu laž aktera ukidanja i podje-le države Bosne i Hercegovine. Još od

1950-tih godina, te privred-nih reformi i zakona o sa-moupravljanju iz 1960-tih,a definitivno od Zakona o udruženom radu iz 1970-tih, uSRBiH nije bila komuni-stička država po obliku vla-sništva u privredi. Umjestocentralno-planske privredei državnog vlasništva, uspo-stavljena je svojinska samo-stalnost poduzeća - okvirnopo principu korporativnog vlasništva, najraširenijeg oblika vlasništva u moder-nim državama širom svijeta.Corpora na latinskom jezikuaznači tijelo, pa je korporacija pravno ti-jelo, jest jednako pravno lice (kod nasse kao sinonim terminu tijelo koristitermin lice). Dakle, poduzeća u BiH esu već desetljećima privatna pravna lica (corporation). Oblik vlasti (državno-pravno uređenje) jeste bio jednopar-tijski, ali svjetski kriterij da li je neka država komunistička ili kapitalistička,uzima u obzir i vlasničke odnose. Potom kriteriju, država BiH je već deset-ljećima sjedište mnogih korporacija,dakle, privatnih poduzeća, pa se npr.Energoinvest i Hidrogradnja u SRBiHnisu mnogo razlikovali od Mercedes-Benza i a General Electrica.

Dodatno je (S)RBiH tri godine pri-je svog internacionalnog priznanja (već1989.) otklonila i zadnje neprilagođenostizapadnom sistemu tako što je uvela dio-ničku dimenziju u vlasništvo. Paralelno,dvije godine prije priznanja je država uve-la višestranački oblik vlasti - pa je stoga priznata od internacionalne zajednicekao moderna demokratska država (nalaz

Badinterove komisije EU, na osnovu koga slijede svjet-sko priznanje, prijem u UN, te ostali dokumenti i akti). Jednostavnim knjigovodstve-nim postupkom obračuna minulog rada, rezultata rada i tadašnje vrijednosti poduzeća, oko 44% imovine poduzeća (korporacija) bilo je obraču-nato u dionice (reforma Vlade Ante Markovića). Činjenica da je agresija na RBiH preki-nula uplate upisanih dionica ne može negirati činjenicu o dominantnom dioničkom, privatnom vlasništvu u odno-

su na državno (“komunističko”). Mali broj uplaćenih dionica u odnosu na upi-sane u ovom kontekstu definicije novog titulara imovine nije bitan. Bitan je samo kao ratna odšteta, jer je ratom onemogu-ćeno da titular, dioničar i poduzeće, kao dominantan pravni subjekt modernog kapitalizma, realizira svoja prava.

Za razumijevanje obmana o ekonom-skim i političkim procesima, bitno je slje-deće: primjedba da je SRBiH bila komu-nistička zemlja sa centralno-planskom privredom (jer je postojao jednopartijski sistem) je netačna iz dva razloga: 1. da li je neka država kapitalistička ili komuni-stička ne definiraju samo politički nego i vlasnički odnosi (tako imamo i diktature i vojne hunte u kapitalističkim država-ma); 2. pored državnog i sitnog privat-nog, RBiH je imala dominantno kru-pno privatno (korporativno!) vlasništvo. Ustavni zakoni o poduzećima iz 1960-tih, a posebno Ustava 1974, bez obzira na nazive i atribute samoupravljanja, značili su raskid sa: 1. državnom svojinom nad


Ratom i genocidom

oteta imovina je

redefinirana u “nezaposjednutu imovinu” koju sada entitet, a ne država BiH, daje u posjed privremenom vlasniku. Tako je nezakoniti stanar dobio

pravno pokriće u entitetskom

zakonodavstvu.

poduzećima; 2. centralno-planskom pri-vredom; 3. raspodjelom na osnovu proi-zvedene realizacije.

Umjesto državne svojine, u SRBiHje uvedena svojina zaposlenih (ne samofizičkih radnika) nad poduzećima. Trigodine prije agresije, ovaj vlasnički odnospostaje jednak onom u modernoj zapad-noj korporaciji, uvođenjem dioničkog kapitala.

Boljševička nacionalizacija

Centralno-planska privreda i odluči-vanje države prešlo je u ruke poslovodsta-va poduzeća, da bi uvođenjem dionica iskupština dioničara sa dioničarskim gla-sanjima i izborima poslovodstava 1989.,ova poslovodstva stekla sve atribute po-slovodstava u kapitalističkoj korporaciji.

Plate (nadnice) su evoluirale od na-grade za proizvedenu realizaciju, prekonagrade za prodanu realizaciju do najsu-vremenije, za tržišni kapitalizam korpo-racije (poduzeća na Zapadu) tipične na-doknade za samo naplaćenu realizaciju.Još od 1950-tih u BiH nije bilo raspodjeletipične za sovjetski blok komunističkihzemalja: raspodjele prema planiranojrealizaciji.

Republika BiH je postala članica UNkao država sa dominantnom korporativ-nom svojinom i državnim vlasništvomzadržanim samo u infrastrukturi (sao-braćaj, komunikacije, energetika…) kaoi u mnogim kapitalističkim zemljama.Jednostavnim knjigovodstvenim po-stupkom obračuna minulog rada, rezul-tata rada i tadašnje vrijednosti poduzeća,44% imovine poduzeća (korporacije) jeobračunato u dionice. Takve dionice suznačile prava građana RBiH po osno-vu kapitala, na cijeloj teritoriji BiH bezobzira na mjesto stanovanja vlasnika.Naime, tako su bila širom BiH rasuta ipoduzeća.

Tzv. podržavljenje (te korporativnesvojine) koje je izvršila vlast 1994., ima karakter klasične boljševičke nacionali-zacije - sa ciljem i posljedicom da se takoneutralizira najveća prepreka podjeliBiH: neprikosnovenost privatnog vla-sništva. Tako je svojina građana (u kojespadaju radnici i njihov minuli rad) preš-la u odvojeno vlasništvo dvaju dejtonskihdržava. Izraz te nacionalizacije je post-dejtonska navodna privatizacija, koja certifikatom umjesto dionicom otpisujeodnosno devalvira dioničku vlasničkuosnovu na prava nad sredstvima zadr-žanim u jednom od entiteta. Tako jeizgubljena vrijednost u certifikatu mjera

izgubljene vrijednosti u dru-gom entitetu, ali i mjera iz-gubljenih prava na minuli rad i odricanja od prava da nam ratne štete nadoknade SRJ/Republika Srbija i Republika Hrvatska. Sve navedeno se provodi uz bestidne laži da su sadašnji problemi rezultat “normalnih poteškoća tran-zicije iz socijalističke central-no-planske privrede i druš-tvenog vlasništva u privatno vlasništvo”.

I tako stranke za koje glasaju odanigrađani RBiH - “zakleti antikomuni-sti, veliki muslimani” SDA i mješanci ciničnog naziva “Stranka za BiH” - već godinama boljševičkim metodama vrše velike prevare i otimačine da bi otklonile prepreke ukidanju i podjeli države BiH. SDP, taj vrli “zaštitnik radničke klase”, tu pljačku nije pokušao čak niti eksponirati a kamoli spriječiti. Prvo su lideri-komesari SDA napali neprikosnovenost privatnog (dioničarsko-korporativnog) vlasništva još u ratu, izvršivši podržavljenje poduze-ća (korporacija). Ta je partija uzela pri-vatne firme (korporacije) i preko svojih partijskih komesara uspostavila “sovjete”: prinudne upravne odbore. Stoga je u toku i nakon vojne faze agresije, BiH po prvi puta dobila državnu svojinu podu-zeća kao nekad Sovjetski savez. Time je svojina građana (zaposleni i njihov minuli rad) i pravnih lica (poduzeća) kroz otpis i vanbilansnu evidenciju prešla u odvojeno vlasništvo dviju dejtonskih država, FBiH i RS. Dijelovi poduzeća Energoinvest, Energopetrol, Šipad, UNIS

j p… ili pak

kompletna poduzeća koja su se našla na teritoriji dejtonske Republike srpske,

pripala su istoj. Posljedica,ali i cilj, ovog ustavnog stanja (a ne nečije “političke volje”,kako se laže javnosti) je ta da su poslovne banke sa garanci-jama Republike BiH proglaše-ne nesolventnim “zbog nemo-gućnosti naplate predratnihpotraživanja u Republici srp-skoj”. Ovo je samo jedan odprimjera kako na makroeko-nomskom nivou, slijedeći dej-tonsku ustavnu preambulu,država BiH mora samu sebe

ukidati da bi legalno nastala Republika srpska.

Stoga je privatizacija certifikatima u FBiH i vaučerima u RS (umjesto di-onicom na cijeloj teritoriji BiH) otpisala vlasničku osnovu zadržanu u jednomentitetu. Tako je izgubljena vrijednost ucertifikatu mjera izgubljene vrijednosti udrugom entitetu, odn. mjera izgubljenihprava pravnih i fizičkih lica na cijeloj te-ritoriji BiH. Osim toga, vaučerom u RSje destimuliran povratak velikog broja gradskog stanovništva jer isti nema funk-ciju otkupa stana. Certifikat u FBiH sa svoje strane ima nominalnu vrijednost ifunkciju otkupa stana, ali kao namjenskivrijednosni papir, odn. kvazi-vrijednosnipapir; njegova osnovna funkcija bila je da isključi i zamijeni dionice koje predstav-ljaju neotuđivo pravo vlasništva na pro-storu cijele Republike BiH, a po osnovupotraživanja i obaveza u bilansima po-duzeća na cijelom teritoriju BiH. Prema tome, postojeći zakon o privatizacijipredstavlja jedan od najvažnijih zakona koji uklanja pravne prepreke legaliziranjuukidanja države BiH i podjele na dvije ilitri države.


Prema tome, postojeći zakon o privatizaciji predstavlja

jedan od najvažnijih zakona koji

uklanja pravne prepreke

legaliziranju ukidanja države

BiH i podjele na dvije ili tri

države.

32

Mladi i društvoMladi i društvo

U sagledavanju etiologije maloljetničke delinkvencije ne može se, međutim, poći samo od onih faktora koji uslovljavaju individualno delinkventno ponašanje, jer je delinkvencija mladih u biti društvena pojava na koju utiču i faktori društvenih kretanja. Prema tome, uzroke delinkvencije u jednoj zajednici treba tražiti i u kriminogenim karakteristikama samog društva

Piše: Džemal Subaši

Politika suzbijanja kriminaliteta mladih zapravo je sistemski,organiziran, planski i koordi-

niran napor raznih organa, ustanova islužbi usmjeren na sprječavanje i suzbi-janje te pojave. Kao kompetentan organu domenu prestupništva mladih javlja sesud, odnosno sudska vijeća.

Delinkvencija mladih i uloga suda uprevenciji

U procesu razvoja krivičnog pravo-suđa postepeno su se izdvajale posebnesudske jedinice za tretiranje maloljetnihizvršilaca krivičnih djela. Rezultat tog iz-dvajanja u nekim zemljama je bio formi-ranje autonomnih i specijalizovanih su-dova za mlade. Međutim, češći je slučajda u okviru redovnih sudova postoje po-sebna vijeća specijalizovana za postupak prema mladima. Takvo rješenje je prihva-ćeno i u našoj organizaciji sudstva. Vijeća za maloljetnike sastoje se od iskusnih su-dija i sudija porotnika koji imaju posebna psihološka, pedagoška, pravna, upravna,postupna, kriminološka, kriminalistička i sociološka znanja i iskustvo u odgo-ju mladih. Značajan razlog izdvajanju

posebnih vijeća za maloljetnike jeste bit-no drugačiji krivičnopravni položaj mla-dih u odnosu na punoljetne počinioce krivičnih djela. Naime, kod maloljetnih delinkvenata u prvi plan dolazi zadatak njihovog preodgoja i nadoknađivanja onoga što je u njihovom zanemarenom odgoju bilo propušteno. To je značajno upravo iz razloga što se zapuštanje, od-nosno zanemarivanje njihovog odgoja od strane roditelja ili staratelja smatra osnovnim uzrokom delinkvencije mladih. Sud se prilikom utvrđivanja krivice maloljetnika ne može zadovo-ljiti ustaljenom procedurom, nego mora ostvariti uvid u lične i socijalne karakteristike i uslove razvoja i kriminaliza-cije maloljetnika, kako bi bio u stanju da primijeni najade-kvatniju mjeru, tj. mjeru koja pruža najveće šanse za njego-vo popravljanje.

Uloga suda u prevencijidelinkvencije mladih upravo se ogleda u odabiru najade-kvatnije mjere koja će pružiti najbolje rezultate u njihovom preodgoju i moralnom uz-dizanju mlade ličnosti koje su ispoljile delinkventno po-našanje. Prema pozitivnom krivičnom zakonodavstvu su-diji, odnosno vijeću za malo-ljetnike stoji na raspolaganju niz mjera koje može primi-jeniti prema maloljetnicima. Posebnu pažnju među tim mjerama zaslužuju odgojne preporuke kao tzv. alternativ-ne mjere za maloljetnike koji počine neko lakše krivično djelo. Značaj odgojnih prepo-ruka se ogleda kroz davanje prednosti vansudskim oblici-ma intervencije u preodgoju maloljetnika, dok se izricanje krivičnih sankcija zadržava onda kada se taj odgoj ne može ostvariti drugim sredstvima ili kada to zahtijeva težina izvršenog krivičnog djela. Odgojne pre-poruke su: lično izvinjenje i nadoknada

štete oštećenom, redovno pohađanje ško-le, rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice (društveno koristan rad), prihvaćanje odgovarajućeg zapo-slenja, smještaj u drugu porodicu, dom ili ustanovu, liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, posjećivanje od-gojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta, edukacija iz oblasti saobra-ćajnih propisa i dr.

Sudiji i vijeću za maloljet-nike stoje na raspolaganju i krivične sankcije za maloljet-nike: odgojne mjere i određe-ne mjere sigurnosti, te malo-ljetnički zatvor (koji se može izreći izuzetno prema starijem maloljetniku). Odgojne mje-re čine: disciplinske mjere (sudski ukor ili upućivanje u disciplinski centar za ma-loljetnike); mjere pojačanog nadzora (od strane roditelja, usvojitelja ili od strane organa starateljstva); zatvorske mjere (upućivanje u odgojne usta-nove, u odgojno-popravni dom ili u drugu ustanovu za osposobljavanje).

Prema KZ FBiH maloljet-nicima se mogu izreći samo neke od mjera sigurnosti koje su zakonom propisane za pu-noljetne izvršioce krivičnih djela. Te mjere su: obavezno psihijatrijsko liječenje na slo-bodi, obavezno liječenje nar-komana i alkoholičara, za-brana upravljanja motornim vozilom, oduzimanje pred-meta, protjerivanje stranaca iz zemlje.

Sud može izreći prema starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora, ali samo ako je učinio krivično djelo za koje je zakonom pro-pisana kazna teža od pet godi-

na zatvora. Pri izricanju i odmjeravanju ove kazne sud se mora rukovoditi stepe-nom duševne razvijenosti maloljetnika i vremenom potrebnim za njegov preod-goj i stručno osposobljavanje.


Delinkvencija mladih, oblici individualnog ponašanja (VIII): Prevencija (II dio)

Sagledavanje i razumijevanje svih faktora delinkvencije mladih je od posebnog značaja za sprječavanje i suzbijanje ove pojave

Za uspješno sprječavanje delinkvencije mladih treba

utvrditi i otkloniti

sve uzroke koji dovode do nje. To

podrazumijeva da se društvo

usmjeri na provođenje različitih

akcija kao što su privredne,

socijalne, odgojne, kulturne,

zdravstvene i dr.

33

Osnovna pretpostavka adekvatnog izbora mjere, odnosno krivične sankcije jeste poznavanje ličnih svojstava, ranijeg života, školovanja i ponašanja i porodič-nih prilika mlade osobe. U upoznavanju suda sa maloljetnikom i njegovim biopsi-hičkim i socijalnim svojstvima se koristi stručna pomoć odgovarajućih službi, pr-venstveno organa starateljstva, specijali-stičkih službi, pojedinaca specijalističkih zanimanja i pojedinaca.

Zaključno izlaganje

Delinkvencija mladih predstavlja ne-gativnu društvenu pojavu koja je uslov-ljena nizom različitih faktora. Da bi se delinkvencija mladih kao masovna druš-tvena pojava mogla razumjeti potrebno ju je razumjeti, prije svega, kao individu-alnu pojavu koja se ispoljava konkretnim ponašanjima pojedinaca koja odstupaju od društvenih normi. Pri ocjeni delin-kventnog ponašanja potrebno je obu-hvatiti sve faktore: sociološke, psihološke i biološke koji utiču na svaku životnu aktivnost, pa i na delinkventno ponaša-nje. Primarna uloga u etiologiji ove po-jave ipak pripada socijalnim faktorima, odnosno faktorima društvene sredine. S obzirom da se ovdje radi o mladima kao subjektima delinkventnog ponašanja, koji su za razliku od odraslih osoba sa naglašenim biopsihičkim promjenama, to je i uticaj ovih faktora veći, pogotovo ako je mlada ličnost nedovoljno izgrađe-na. Međutim, svi faktori ne djeluju na svakog pojedinca jednako. U kojim će slučajevima jedan ili više faktora djelo-vati kriminogeno zavisi od čitave životne situacije u kojoj djeluje. U sagledavanju etiologije maloljetničke delinkvencije ne može se, međutim, poći samo od onih faktora koji uslovljavaju individualno

delinkventno ponašanje, jerje delinkvencija mladih u bitidruštvena pojava na koju utičui faktori društvenih kretanja.Prema tome, uzroke delin-kvencije u jednoj zajednicitreba tražiti i u kriminoge-nim karakteristikama samog društva.

Sagledavanje i razumijeva-nje svih faktora delinkvencijemladih je od posebnog značaja za sprječavanje i suzbijanje ovepojave. Za uspješno sprječava-nje delinkvencije mladih treba utvrditi i otkloniti sve uzroke

koji dovode do nje. To podra-zumijeva da se društvo usmjeri na provođenje različitih akcija kao što su privredne, socijal-ne, odgojne, kulturne, zdrav-stvene i dr. Jedino socijalno preventivne mjere mogu dati potrebne rezultate, te stoga treba uskladiti i koordinira-ti nastojanja svih društvenih faktora, prije svega, porodice, škole, socijalnih službi, polici-je, pravosudnih organa i sred-stava masovnih komunikacija u borbi protiv ove negativne društvene pojave.


Uloga suda u prevenciji

delinkvencije mladih upravo

se ogleda u odabiru

najadekvatnije mjere koja će pružiti najbolje

rezultate u njihovom

preodgoju i moralnom

uzdizanju mlade ličnosti koje su ispoljile

delinkventno ponašanje.

L i t e r a t u r a

1. Bakić I., Sociologija, Sarajevo, 1997. god.2. Hirijan F. I Singer M., Maloljetnici u krivičnom pra-

vu, Zagreb, 1993. god.3. Jašović Ž., Kriminologija maloljetničke delinkvencije,

Beograd, 1991. god.4. Milosavljević B., Socijalna patologija i društvo,

Beograd, 1997. god.5. Mlađenović-Kupčević R., Kriminologija, Sarajevo,

1982. god.6. Singer M., Kriminologija, Zagreb, 1994. god.7. Singer M., Droga, omladina, kriminalitet, Zagreb,

1981. god.8. Singer M. I Mikšaj-Todorović Lj., Delinkvencija

mladih, Zagreb, 1993. god.9. Srzentić N., Lazarević Lj., Stojić A., Krivično pravo

SFRJ-opšti dio, Beograd, 1981. god.

10. Krivični zakon Federacije BiH, “Sl. novine FBiH”, broj 43 od 20.11.1998. god.

11. Zakon o krivičnom postupku, “Sl. novine FBiH”, broj 43 od 20.11.1998. god.

12. Vesnić Milenko, Krivična odgovornost u svetlosti da-našnje nauke, Beograd, 1980. god.

13. Špadijer-Džinić Jelena, Novija orijentacija u teoriji devijantnog ponašanja u SAD, sociologija, 1980. god.

14. Predrag Zlatko, Porodični odgoj, JGKRO “Svjetlost” Sarajevo, 1977. god.

15. Mijušković Milisav, O roditeljskom autoritetu, I.P. “Rad” Beograd, 1958. god.

16. Marković Tomislav, Maloljetnička delinkvencija, Sveučilište Zagreb, Zagreb, 1966. god.

17. Lorencer Alfred, Teorija socijalizacije, prevela Gordana Jovanović “Nolit” Beograd, 1984. god.

18. Goričar Jože, Pregled socioloških teorija, “Rad” Beograd, 1969. god.

Dana 27. marta 2011. godine u glavnom gradu Latvije, Rigi, Udruženje za uprav-

ljanje projektima u Bosni i Hercegovini zvanično je postalo članica IPMA (Svje-stske Asociacije za Upravljanje Projekti-ma).

Bosnu i Hercegovinu i Udruženje za upravljanje projektima u Bosni i Her-cegovini predstavio je član U.O. Damir Dračić, nakon čega su članovi Skupštine Svjestske asocijacije sa svih 50 zemalja članica, koje predstavljaju sve kontinente svijeta, među kojima su Kina, Australija, Rusija, Inidja, zemlje članice Evropske unije, jednoglasno prihvatili Udruženje za upravljanje projektima u Bosni i Her-cegovini kao svoju novu članicu.

Time je Bosna i Hercegovina, kao država, dobila mogućnost da promoviše svoje projekt menadžere kao novo zani-manje koje je prihvatila Evropska unija.

Pored ugovora o učlanjenju u među-narodnu asocijaciju, Predsjednik Udruže-nja dr. Slobodan Lukić, u ime udruženja, potpisao je ugovor o certificiranju sa svjet-skom asocijacijom za upravljanje projek-tima IPMA. Ovim, Udruženje je dobilo ovlaštenja da certificira buduće projekt mendžere na svjetskom nivou, te ih pripre-mi za izradu projekata, upravljanje projek-tima, te apliciranje istih prema fondovima Evropske unije i ostalim fondovima.

DuplericaNovi uspjesi mladih bh. menadžera


BiH i zvanično postala projekt menadžera - IPMA


članica svjetske asocijacije

Potpisivanje ugovora


36

DruštvoFotoreportaža

Saffov kolumnista Fatmir Alispahić među Bošnjacima u Minhenu

Ispred džamije u Penzbergu sa Vahidom Dubravcem Publika u džematu Hidaje

Sa predavanja u PenzberguNakon predavanja u Islamskom kulturnom centru Hidaje

Sa imamom džamije u Penzbergu Benjaminom Idrizom


37

U organizaciji bošnjačkih asocijacija u Minhenu, Saf fov kolumnista

Fatmir Alispahić je u tri dana (25.-27. mart 2011.) održao pre-davanja u pet bošnjačkih džemata - Penzberg, Hidaje, Fedžr, Tevhid i Ikre - održao završni govor pred nekoliko stotina Bošnjaka na Bošnjačkoj večeri, te predavanje polaznicima mektepske nastave o kulturi patriotizma. U džematu Penzberg, poslije džuma-nama-za, Fatmir Alispahić je govorio na temu “Strategija izmišljanja tzv. islamskog terorizma u BiH”, a domaćin je bio imam ove džami-je, koja okuplja i Turke i Albance, Benjamin ef. Idriz. Nakon ak-šam-namaza u džematu Hidaje Fatmir Alispahić je govorio na temu “Kontinuitet genocida nad Bošnjacima”, a uvodno slovo dao je imam ovog džemata Nusret ef. Hodžić.

U subotu ujutro omladina dže-mata Fedžr, koji pretežno okuplja Bošnjake iz Sandžaka, priredila je doručak u čast Fatmira Alispahića, koji je ovom prilikom govorio o krizi bošnjačke porodice, te po-zvao mlade da u ime bošnjačke tra-dicije, odgovornosti prema svome vremenu, obaveza prema roditelji-ma, narodu i domovini, porodicu i potomstvo stave na prvo mjesto svojih životnih ciljeva.

U popodnevnim satima Fatmir Alispahić se sastao sa predstavni-cima Bošnjačkog akademskog fo-ruma sa kojima je razgovarao na temu osnivanja Muzeja genocida nad Bošnjacima, te je konkretno dogovoreno da se pristupi razma-tranju mogućnosti za formiranje fondacije koja bi realizrala ovaj na-cionalni projekt, a bez učešća boš-njačkih vlasti koje su se svakako odrodile od naroda i od bošnjačke žrtve.

U subotu uveče džemat Fedžr je priredio Bošnjačko veče, na kome je ilahije izvodio hor ovog džemata, a o bošnjačkim pitanji-ma, sa akcentom na autonomi-ju Sandžaka, govorili su imam u džematu Fedžr Izet ef. Bibić, predsjednik Zajednice sandžačke dijaspore Edin Salković, rektor Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru prof. dr. Mevlud Dudić, te kao posljednji govornik Fatmir Alispahić, koji je poručio da je pitanje autonomije Sandžaka prvorazredni svebošnjački na-cionalni interes čiju realizaciju

ne mogu zaustaviti beogradskiSulejmani i Sejde Bajramovići sovu i s onu stranu Drine. Nekolikostotina prisutnih Bošnjaka preki-dali su govornike aplauzima, kada god bi se kazalo da Bošnjaci višene žele da ih vode beogradske slu-ge i poltroni.

Fatmir Alispahić je u nedjeljuposjetio polaznike mektepske na-stave u džematu Hidaje, kojih ima oko 150, gdje je govorio o kulturipatriotizma i o obavezi očuvanja bosanskog jezika u dijaspori. Iza podne-namaza, u džematu Tevhid,

Alispahić je govorio na temu “Sarajevo je metropola islamofobi-je na Balkanu”, a domaćin je bio imam u ovom džematu Mirza ef. Džafić. Uvečer je Fatmir Alispahić posjetio džemat Ikre i održao pre-davanje o bošnjačkim perspekti-vama, s akcentom na obnovu i iz-gradnju svebošnjačkog jedinstva, u vremenima kada se nastoji razmu-slimaniti i ateizirati, a time i uni-štiti bošnjački identitet. U prvoj polovici aprila Fatmir Alispahić će održati predavanja u Cazinu, Bihaću i Puli.

Sa Izet ef. Bibićem nakon podne-namaza u džematu Fedžr

Obraćanje na Bosnjačkoj večeri u organizaciji džemata Fedžr


Obraćanje na Bošnjačkoj večeri pred nekoliko stotina Bošnjaka

Kahvenisanje sa džematlijama Hidaje

U društvu mladih i vrijednih imama Zehrudina ef. Junuzovića

i Nusreta ef. Hodžića

Uvodno slovo Mirze ef. Džafića u džematu TevhidPredavanje u džematu Tevhid

Bošnjačka sofra na Bošnjačkoj večeri


Sa braćom u džematu Ikre - Uvodno slovo Zehrudina ef. Junuzovića

Sa polaznicima mektepske nastave u džematu Hidaje nakon predavanja o kulturi patriotizma

Nakon predavanja u džematu Ikre

40

Simbolika broja 33

Selam. Nedavno sam od jednog kolege na poslu koji je pravosla-vac po vjeri upitan neka pitanja o islamu. Na jedno pitanje nisammogao dati nikakav konkretan ijasan odgovor. Sada kad mi je toprisutno lično osjećam potrebu da znam odgovor a želio bih i da ga prenesem onom koji me upi-tao. Pitanje je bilo vezano za naštespih i zikr poslije namaza, za-što je broj “33” određen kao brojponavljanja za izgovaranje zikra.Kolegu je zanimalo i da li je to u nekoj sličnosti ili vezi sa njihovombrojanicom koja ima sličnu funk-ciju, kako mi je pojasnio, a njihov broj ponavljanja, koji je također 33 je zasnovan na broju godina koje je Isa, a.s., živio na Zemlji.Pokušao sam na internetu da pro-nađem odgovor ali bezuspješno,nadam se da mi možete ponoći.

Dr. Enes Ljevković, fetva-i-eminEs-selamu alejkum! Hvala Allahu

i neka je mir i spas na posljednjeg Poslanika, Muhammeda, sallalla-hu alejhi ve sellem. Neki islamskiučenjaci vežu simboliku broja 33 utesbihu (3X33=99) za broj 99 kojioznačava broj Allahovih lijepih ime-na, kako se navodi u jednoj tradiciji.Prema tome, broj 33 u našem tesbi-hu nema veze s brojem godina života Isa, a.s. Naravno, muslimani vjerujuu poslanstvo Isa, a.s., i vjeruju da on spada u odabrane Allahove po-slanike, ali tesbih nema veze s njim

niti s brojem godina njegova života na Zemlji. Općenito, brojevi koji se navode u Kur’anu ili tradiciji, uglavnom imaju ibadetski karakter (te’abbud), tj. ne podliježu principu razložnosti, mada nema smetnje da se traga za njihovom simbolikom i mudrošću. Međutim, rezultat do kojeg se dođe u tom traganju je spe-kulativnog karaktera. (www. rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Aprilska šala (laž)

Da li je dozvoljena tzv. aprilska šala (laž)?

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Laž, u svim njenim oblicima, uzbilji i šali, spada u pokuđena i pre-zrena svojstva i specifičnosti (poseb-ne odlike) licemjernih osoba, i kao takva je strogo zabranjena. Ovakav njen karakter ne ublažava ni činje-nica da se u nekim krugovima laž dijeli u dvije vrste: bijelu i crnu laž – navodno, bijela je ona koja ne uzro-kuje posebnu ili opću štetu, neprav-du, nezakonito ugrožavanje tuđih prava, i sl., dok je crna laž ona koja to uzrokuje – jer je ovakva podjela neispravna i u koliziji je sa jasnim kur’anskim i hadiskim iskazima. Svaka laž je crna, samo može biti crnja od crnje, ovisno o razmjera-ma štete koju proizvodi u društvu. Samo u ovim okvirima možemo po-smatrati i pitanje tzv. aprilske šale, ja bih prije rekao laži, koja osim toga što je laž, predstavlja i lošu naviku (običaj) koju su muslimani, slijepo i bez pogovora, preuzeli od drugih, dovodeći se tako, u odnosu na njih, u inferioran položaj (nap. prev. kamo sreće da su ih, umjesto u ovoj i drugim lošim navikama, slijedili u pozitivnim dostignućima kao što su tačnost, savjesnost i od-govornost u poslu, razvijanje novih i

usavršavanje postojećih naučnih dis-ciplina i tehnologija, ulaganje u nau-ku i razvoj, planiranje i projektovanje,i sl.). Kao što je poznato, oponašanjenemuslimana u stvarima vjere i lošimnavikama i običajima je zabranjeno, i nemože se pravdati time da oni koji to radenemaju lošu namjeru, jer se oponašanje(imitacija) ustvari veže za ljudsku vanjšti-nu a ne unutrinu. U hadisu se kaže: “Kooponaša (imitira) jedan narod, on tomnarodu i pripada”. Rekao je Ibn Tejmijje:“Lanac ovog hadisa je dobar. Najmanješto on implicira je zabrana oponašanja,iako svojim vanjskim značenjem ukazujena nevjerstvo (apostaziju) onoga koji točini.” (Izvor: www.almoslim.net).

Žena i njeni mahremi

Selam. Nedavno mi se pokrila ro-dica (23 godine) i u nedoumici je da limože da bude otkrivena pred svojimtetićem (s majčine strane) koji je petirazred osnovne škole i daidžićem kojiima 15 godina?

Dr. Enes Ljevković, fetva-i-eminEs-selamu alejkum! Hvala Allahu

i neka je mir i spas na posljednjeg Poslanika, Muhammeda, sallallahualejhi ve sellem. Spomenute se osobe uŠerijatu ne smatraju mahremom za do-

j p

tičnu djevojku, pa prema tome trebala bi biti pokrivena pred dječakom koji jedostigao fizičku punodobnost, a ona sedostiže najkasnije s napunjenih 15 go-dina života. (www. rijaset.ba, Pitanja iodgovori).

Iskušenje ili kazna

Kako će onaj kojeg je zadesila ka-kva nedaća (bolest, smrt njemu drageosobe, siromaštvo) znati da li se radi okušnji ili kazni?

Abdulaziz ibn BazHvala Allahu i neka je mir i spas na

posljednjeg Poslanika, Muhammeda,sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni

FetveAktuelna pitanja i dileme

Brojevi koji se navode u Kur’anu ili tradiciji, imaju ibadetski karakter (te’abbud), i ne podliježu principu razložnostiSaff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina


41

Allaha iskušava Svoje robove blagosta-njem i nedaćom, lahkoćom i teškoćom, nekada kako bi im uvećao nagradu na budućem svijetu, uzdigao njihov spomen kod ljudi, pojačao tas vage na kojem će se na Sudnjem danu naći dobra djela, kao što je to u slučaju poslanika i vjerovjesni-ka, alejhimu selam, te čestitih i pobožnih ljudi, a o čemu Poslanik, sallallahu alej-hi ve sellem, kaže: “Najteža iskušenja su imali poslanici, a zatim oni najprimjer-niji (najbolji) među običnim ljudima”, a nekada kako bi ih, još na ovom svijetu, kaznio za počinjenje grijehe i tako saču-vao (spasio) od teške kazne na budućem svijetu, što potvrđuju riječi Uzvišenog, u prijevodu značenja: Kakva god vas bijeda (nevolja) zadesi, to je zbog gri-jehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti. (Eš-Šura, 30.). Pretežno se,

j g

kada su obični smrtnici u pitanju, radi o neizvršenju ili zanemarenju obaveza, griješenju i propustima, tako da većina nedaća, nevolja i problema, s kojima se ljudi suo-čavaju, dolazi upravo s te strane i izazvana je ljudskim faktorom, no nije isk ljučena i mogućnost da se u slučaju posebno pobožnih lju-di radi o podizanju stepena kod Uzvišenog Allaha i uvećanju na-grade. Poslanik, sa lla llahu alejhi ve sellem, kaže: “Muslimana neće zadesiti briga ni tuga, umor ni k lonulost, niti bilo kakva neu-godnost, a da mu zbog toga neće biti obrisan jedan dio njegovih grijeha, pa makar to bio i najma-nji ubod trna.” U drugom hadisu, Poslanik, sa lla llahu alejhi ve se-llem, kaže: “Kome Allah, dželle šanuhu, želi dobro, stavi ga na kušnju.” (Izvor: www.almoslim.net)

Propisi u vezi pobačenog ploda

U jedanaestoj sedmici trud-noće, prilikom redovnog pre-gleda, saznala sam da nosim mr-tav plod. Liječnici nisu uspjeli utvrditi tačan datum smrti, a ni sama ne znam kada se to dogo-dilo. Preda mnom su sada dvije mogućnosti: prva je da budem podvrgnuta hirurškom zahvatu putem kojeg bi se plod izvukao iz materice, a druga je da čekam redovni termin i porođaj. Šta

g j

je od toga dvoga, sa islamskog stanovišta, ispravnije i bolje, i kako da postupim nakon izlaska

ploda, hoću li mu dati ime iline? I da li u vezi s tim postojejoš neki propisi?

Dr. Muhammed ibn Salih el-Munedžid

Prvo: koja će od ove dvije opci-je biti odabrana ovisi o mišljenjustručnog i povjerljivog medicin-skog lica, koje će utvrditi stvarnostanje a tek nakon toga donijetikonačnu odluku. Ukoliko ostanak mrtvog ploda u materici neće iza-zvati negativne psoljedice, moja tije preporuka da se strpiš do isteka roka trudnoće, jer je osnova uste-zanje od pričinjavanja bilo kakvefizičke (tjelesne) boli, i upotreba anestezije (uspavljujućih sredsta-va) samo kada to krajnja potreba nalaže. Rekaoje Ibn Hazm: “Islamskiučenjaci su složni u tomeda je zabranjeno izvršitisamoubistvo, amputira-ti dio tijela, namjernouzrokovati bol i povredu,osim kada se radi o liječe-nju bolesnog ekstremite-ta.” (Meratibul-idžmai’, 157.).

Drugo: ovim putemizvađeni plod treba umo-tati u komad platna iukopati, bez gasuljenja inamaza. Nije propisano da mu senadjene ime, niti da se, za njega,kolje akika, zato što se svi ti pro-pisi striktno odnose na plod u ko-jeg je udahnuta duša, a to je plodkoji je napunio 4 mjeseca i više. Uslučaju da je plod, čija je smrt usta-novljena prije četiri mjeseca trud-noće, pobačen tek nakon napunje-nih četiri mjeseca i više, za njega također važe prethodni propisi, nenadjeva mu se ime, ne gasuli se, neklanja mu se dženaza i ne kolje muse akika.

Treće: krv koja tom prilikomističe kod žene je krv nifasa, jer jepravilo da se krv koja izađe prili-kom pobačaja koji se desio nakon80 dana trudnoće i više od toga smatra nifasom. A Allah najboljezna!

Hrana od morskih plodova

Selam alejkum. Pročitao samda je Allah, dž.š., u Kur’anu re-kao da čovjek može da jede svešto živi pod vodom. Također, na

internetu sam našao na nekoli-ko foruma da određeni mezhebi u islamu smatraju dozvoljenim muslimanima da jedu sve ono što živi pod vodom. U jednoj knjizi, međutim, pročitao sam da naš mezheb, hanefijski, je napravio određene restrikcije na ono što se može jesti a što živi pod vodom. Meni se čini da je rečeno da sve ono što ne spava ili što nema lice ili tako nešto da je haram.

Molim Vas da mi kažete da lije dozvoljeno jesti išta od živo-tinja i biljki koje žive u vodi, te koji je tačno izvor odnosno na čemu se zasniva dopuštenost ili zabrana jedenja spomenute hrane

iz mora?Dr. Enes Ljevković,

fetva-i-eminEs-selamu alejkum!

Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve se-llem. Uzvišeni u Kur’anu kaže: Vama se dopušta da u moru lovite i da ulov je-dete, da se njime vi i put-nici koristite... (El-Maida,96.). Da li se ovaj ajet od-nosi na sve morske životi-nje i svu morsku hranu ili

samo na ribe, sporno je pitanje kod islamskih pravnika. Većina je na stanovištu da ajet obuhvata dozvo-lom sve morske životinje bez obzira kako se one zvale, žive ulovljene ili uginule. Hanefijski pravnici sma-traju da se dozvola odnosi samo na životinje koje obuhvata pojam ribe, te da nije dozvoljeno konzu-mirati plutajuće (prirodno uginule) morske životinje s izuzetkom riba. Kada je riječ o ostalim morskim plodovima, travi, algama, rakovi-ma, nema dileme da je to dozvo-ljeno. Naginjemo mišljenju da su svi morski plodovi, životinjsk i i bi ljni, koji nisu štetni po čovje-ka, dozvoljeni, preferirajući opće značenje ajeta u kojemu ništa od toga nije izuzeto i zabranjeno. Životinje koje žive i u vodi i na

g j j

kopnu (vodozemci) potrebno je na propisan način zak lati (ako se radi o životinjama koje je dozvo-ljeno konzumirati, jer ima vodo-zemaca čije meso nije dozvoljeno jesti, poput žaba). (www. rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Nema smetnje da se traga za njihovom simbolikom i mudrošću. Međutim,

rezultat do kojeg se dođe u tom traganju je spekulativnog

karaktera.


42

Piše: Muhamed Nasirudin el-UvejdPreveo i prilagodio: Abdusamed

Nasuf Bušatli

P odstičući muslimane na uzvišene težnje i velika djela, Omer, r.a., je rekao:

“Ne budite kao oni koji imaju niskeželje i težnje, jer ja ne znam većeg pada i poniženja za čovjeka od ne-dostatka uzvišenih težnji.”

Ibn Tejmijje je zabilježio predajuu kojoj stoji da je Allah, dž.š., jed-nom od Svojih poslanika objavio:“Ja ne gledam u govor mudrog čo-vjeka, već u njegove težnje.” Rečenoje: “Obični puk smatra da je vrijed-nost čovjeka u onome što postigneod dunjalučkih blagodati, a istinskiučenjaci i pobožnjaci smatraju da jevrijednost čovjeka u onome što želii čemu teži.” Ako čovjek teži prize-mnosti, on nema vrijednosti ma ka-kav uspjeh na dunjaluku postigao,tek sa uzvišenim težnjama on posta-je vrijedan kao ličnost. A uzvišena težnja je vezana za Istinu, pa ukoli-ko čovjek ulaže napor da je spozna i iskren je u svom nastojanju, za njega se može kazati da ima uzviše-ne težnje. Ibnul-Kajjim el-Dževzijjeje uzvišenu težnju ovako definisao:

Čovječe, shvati svojuvrijednost i budi od onihkoji imaju uzvišene težnje ikoji teže visinama, a nemojnipošto dozvoliti da sa tog uzvišenog stepena ljudskostii pokornosti Allahu, padneš uživo blato strasti u kojem ćeš obezvrijediti svoju ličnost i samsebe uništiti

“Uzvišena težnja (ambicioznost, uluwul-himme) znači da čovjek teži i žudi za Allahom i Njegovom blizinom i zadovoljstvom, i tu te-žnju kod njega ništa drugo ne može zamijeniti. Uzvišena težnja je u od-nosu na druge težnje kao ptica koja visoko leti u odnosu na ptičad koja se ne mogu vinuti u visine. Ona nije zadovoljna prizemnim letom u kojem se kriju mnoge opasnosti, i ne želi ništa drugo osim nebeskih visi-na u kojima se osjeća pot-puno slobodno i sigurno. Što je ljudska težnja uzvi-p gp

šenija, čovjek je sve daljeod bilo kakve opasnosti, a što je prizemnija, sve je bliže opasnosti i padu.”

Vrste težnji

S obzirom na njihov kvalitet, težnje mogu biti uzvišene (plemenite) i niske. Osim te vrste, postoje i težnje koje su vezane za prirodne ljudske sklonosti i nada-renost. To ne znači da se ono što što je prirodno i urođeno ne može mijenjati i unapređivati. Naprotiv, ljudska težnja je kao i druge psi-hičke, odnosno moralne osobine, koje imaju mogućnost da se razvi-jaju i unapređuju.

U tom smislu su i riječi Ibnul-Kajjima el-Dževzijje: “Shvatio sam, na osnovu nepobitnih doka-za, da je težnja urođena ljudska osobina. Međutim, nekada se, u određenim situacijama i stanjima, ljudske težnje smanjuju i slabe. Pa, kada čovjek osjeti kod sebe ne-mar, slabost, nemoć i nedostatak uzvišenih težnji, neka traži utoči-šte kod Allaha, i neka zna da neće ostvariti dobro dok Njemu ne bude

pokoran, a neće ga zaobići dobroosim ako ne ustrajava u grijehu iako je nepokoran Allahu.”

Muhammed, sallallahu alej-hi ve sellem, je, govoreći upravoo ljudskim težnjama, izrekao svojpoznati hadis u kojem je kazao:“Dunjaluk je za četiri vrste ljudi.Za čovjeka kojem je Allah poda-rio imetak i znanje, pa se on boji

Allaha u pogledu imetka i znanja, održava rod-binske veze i svjestan jeAllahovog prava u onomešto mu je Allah podario.To je najljepši i nauzvi-šeniji stepen kod Allaha.Zatim, za čovjeka kojemje Allah podario znanje,a nije mu podario ime-tak, pa on kaže: ‘Da mije Allah podario imetak kao tom i tom čovje-ku, ja bih ga dijelio na Allahovom putu isto kaoi on.’ Njegova nagrada jesukladna njegovoj namje-

ri, tako da će on dobiti nagradu za svoj nijjet kao i onaj koji je imaoimetak i trošio ga i dijelio u imeAllaha. Zatim, čovjeku kojem jeAllah podario imetak, ali mu nijepodario istinsko znanje, pa onupropaštava svoj imetak, ne bojise Allaha u pogledu onoga što muje podario, ne održava rodbinskeveze, niti drži do Allahovog prava u tom imetku. To je najprezrenijipoložaj kod Allaha. I za čovjeka kojem Allah nije dao ni imetak niznanje, pa on kaže: ‘Da je meni datimetak i bogatstvo kao tom i tomčovjeku, ja bih ga isto rasipao itrošio kao i on.’ Njegova ‘nagrada’je sukladna njegovoj namjeri, i onće biti kažnjen jednako kao i onajkoji je imao imetak i upropastioga.” (Tirmizija).

PobožnostPutevi duhovnog uzdizanja: uzvišene težnje (uluwul-himme, ambicioznost)

Ne gledaj u ljudske riječi, već u njihove težnje

Što je ljudska težnja

uzvišenija, čovjek je

sve dalje od bilo kakve opasnosti,

a što je prizemnija, sve je bliže opasnosti i

padu.


43

Na temelju ovog hadisa, a s ob-zirom na njihove težnje, ljudi se mogu podijeliti u četiri kategori-je. Prvu kategoriju sačinjavaju oni koji žude za dunjalukom i njego-vim blagodatima, ali samo svojim jezicima, a ne posjeduju težnju niti ulažu trud da ga steknu. Drugu kategoriju sačinjavaju oni koji teže za dunjalučkim bogatstvom i onim najvrjednijim od dunjalu-ka, pa ako ga ostvare, a uz to spo-znaju Istinu, onda oni postanu od onih koji druge pretiču u dobru. U tom smislu je hadis: “Najbolji u džahilijjetu su najbolji i u isla-mu, kada spoznaju Istinu.” Treća skupina su oni koji teže isključivo za dunjalučkim bogatstvom i bla-godatima, i ako to ostvare onda ga troše u grijehu i nepokornosti Allahu. I četvrta kategorija su oni koji teže isključivo za Allahovim zadovoljstvom i Njegovom nagra-dom, i nisu zadovoljni dok to ne postignu.

Ukoliko se vratimo na povijest ljudskog roda, vidjet ćemo da su željene visine dostigli i predvodni-ci drugima bili, oni ljudi koji su imali uzvišene težnje.

Ashabi i uzvišene težnje

Prva generacija mu-slimana, odnosno asha-bi Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem,su najbolja generacija mu-slimana i oni nam mogubiti uzor u svemu, pa takoi u pogledu uzvišenih te-žnji. Zbog toga ćemo na-vesti nekoliko primjera koji pokazuju za čim su tožudili ashabi i kakve su bile njihovetežnje.

Imam Muslim u svom Sahihuzabilježio je predaju od ashaba Rebie ibn K’aba el-Eslemija u kojojje on pred Allahovim Poslnikom,sallallahu alejhi ve sellem, otkriosvoje težnje i želje. U toj predaji onveli: “Ja sam odlazio kod Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, i pomo-gao mu prilikom abdesta, pa mi jejedne prilike rekao: ‘Reci što želiš?’ Odgovorio sam: ‘Allahov Poslaniče,‘ja želim da ti pravim društvo uDžennetu isto kao i na dunjaluku.’Na to je Poslanik, sallallahu alejhive sellem, upitao: ‘Imaš li neku dru-gu želju osim toga?’ ‘Ne’, odgovorio

sam. Tada mi je on rekao: ‘Ako želiš biti sa mnom u‘Džennetu, onda pomozi sebi mnoštvom sedždi,tj. sa mnogo dobrovolj-nih (nafila) namaza.’” (Muslim). Drugi ashab kojeg želimo uzeti kao primjer uzvišenih težnji jeste Ukaša ibn Muhsin, koji je želio da bude u skupini od sedamdeset hi-ljada vjernika koji će bez

polaganja računa ući u Džennet. Naime, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je jednom prili-kom okupljenim ashabima rekao:“Pokazani su mi prijašnji narodi i vidio sam Allahovog poslanika koji je imao samo jednog sljedbenika, zatim sam vidio jednog od poslani-ka s kojim su bila samo dva njegova sljedbenika, zatim poslanika sa ko-jim je bila manja skupina ljudi, ali i poslanika koji nije imao ni jednog sljedbenika. Onda sam vidio ogro-mnu skupinu ljudi koja je ispunila cijeli horizont ispred mene, pa sam se ponadao da je to moj ummet. Međutim, rečeno mi je da je to Musa, a.s., i njegov narod, odnosno


Da bi čovjek imao uzvišene težnje on prije

toga mora posjedovati

neke moralne kvalitete i

osobine koje će mu biti oslonac i podstrek da

ustraje na tom putu. Jedna

od tih osobina svakako je iskrenost i

istinoljubivost.

njegovi sljedbenici. Zatim mi je re-čeno: ‘Pogledaj na tu i tu stranu!’Ja sam pogledao i ugledao ogromnuskupinu ljudi koja je svojom brojno-šću također bila prekrila horizont.Rečeno mi je: ‘Ovo je tvoj ummet,a među njima ima skupina od se-damdeset hiljada koja će bez pola-ganja računa ući u Džennet.’ Nakontoga ashabi su se razišli, a nisu do-bili precizno objašnjenje o toj skupi-ni, pa su međusobno raspravljali otome. Jedni su rekli: “Mi smo rođeniu neznaboštvu i širku i vjerovatno seto ne odnosi na nas, već na naše si-nove.” Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, je saznao za njihove rasprave,pa ih je okupio da im objasni, rekav-ši: “To su oni koji nisu bili sujevjer-ni, nisu vjerovali u zle slutnje, nitisu tražili da im se uči rukja, već suse samo na Allaha oslanjali.” Tada je ustao Ukaša ibn Muhsin i rekao:“Allahov Poslaniče, moli Allaha da ja budem u toj skupini.” Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao muje: “Ukaša, ti ćeš biti u toj skupini.”Zatim je ustao još jedan ashab i tra-žio isto, ali mu je Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, rekao: “Pretekaote je Ukaša.” (Buharija i Muslim).

Zatim, Poslanikov saputnik na putu Hidžre i nerazdvojni pri-jatelj, Ebu Bekr, r.a., koji je zbog uzvišenih težnji želio da poku-ca na sva vrata dobra, a da mu nijedna ne izmaknu. Njegove težnjesu dosezale nebeske visine i bio jeistinski primjer drugima u tome.Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Ko od vas udijeli barem dva di-rhema na Allahovom putu on ćebiti prozvan sa džennetskih vrata:‘O Allahov robe, ovo je dobro i na-grada koju ti je Allah pripremio, pa je uzmi!’ Ko među svojim dobrimdjelima bude imao najviše namaza,on će biti prozvan sa vrata namaza u Džennetu, ko bude mnogo vodiodžihad bit će prozvan sa vrata dži-hada, ko bude mnogo postio bit će prozvan sa vrata posta koja se zovuEr-Rejjan, a ko bude mnogo dijeliosadaku bit će prozvan sa vrata sada-ke.” Onda je Ebu Bekr, r.a., upitao:“Allahov Poslaniče, hoće li iko bitiprozvan sa svih džennetskih vrata?”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,odgovorio je: “Da, nadam se da ćešto biti ti, Ebu Bekre.” (Buharija iMuslim). Onome ko bude prozvansa svih kapija džennetskih, ne značida je ulazak na jedna od tih vra-ta bolji od ulaska na druga vrata, već se hoće reći da će takvom biti

rečeno: “Kroz koja god od džennetskih vrata uđeš čeka te na-grada zbog onoga što si činio.”

Kako do uzvišenih težnji?

Da bi čovjek imaouzvišene težnje onprije toga mora po-sjedovati neke mo-ralne kvalitete i oso-bine koje će mu biti oslonac i podstrek da ustraje na tom putu. Jedna od tih osobi-na svakako je iskre-nost i istinoljubivost. Iskren i istinoljubiv čovjek posjeduje jaku volju i želju da učini što više dobrih djela i te osobine ne dozvo-ljavaju da ga savlada nemar i da posustane na tom putu. Druga osobina koja je pre-duvjet za uzvišenetežnje, je znanje, jer onaj kod koga su znanje i neznanjena istom stepenu, ili onaj ko je zadovoljan sa svojim stanjem ma kakvo ono bilo, ne možeimati uzvišene težnje.Znanje čovjeku omogu-ćava razumijevanje prio-riteta i vrednovanje dje-la po tim prioritetima.Istinski znalac ostavlja ono što je manje vrijed-no, a teži i uzima samoono što je najvrjednije.Zatim, odlučnost i nepo-kolebljivost. Od neodluč-nog i kolebljivog čovjeka ne mogu se očekivati veli-ka djela, i takav najčešćeizgubi i dunjaluk i ahireti prokocka najbolje prili-ke. To potvrđuje i sljedećiprimjer. Naime, Poslanik,sallallahu alejhi ve se-llem, je na početku svojeposlaničke misije pozvao u islam i Zul-Dževšena ed-Debabija i rekao mu: “Želiš li biti među prvima koji

j

će prihvatiti islam?” “Ne”, odgovo-rio je. Poslank, sallallahu alejhi ve sellem, ga je ponovo upitao: “A šta te sprječava u tome?” Odgovorio je: “Posmatrao sam kako se tvoj narod odnosi prema tebi i vidio sam da

te većina ne prihvata, pa sam odlučio čekati, akoti njih pobijediš ja ću ti sepridružiti, a ako oni tebepobijede, mene nećeš vi-djeti u svojim redovima.” Kolebljivost i neodlučnostje uzrok da čovjeku budeuskraćeno veliko dobroi ona ga ostavlja da tap-ka u mjestu, bez želje da postigne nešto više u ži-votu. Zato Allah naređu-je odlučnost i oslonac na Allaha, kada kaže: A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju uNjega. (Ali Imran, 159.).Zatim, spoznaja vlastitevrijednosti, odnosno vri-

jednosti čovjeka kao ličnosti. To neznači da čovjek treba da se uzoholii obmanjuje onim što mu je dato uemanet i time što je odlikovan naddrugim stvorenjima, već da isprav-no shvati svoju zadaću i ulogu na zemlji, i da onda nastoji podići svo-ju vrijednost čineći velika i dobra djela.


Nekada uzvišene težnje mogu čovjeka

odvesti u ekstremizam i nekontrolisan

izliv emocija, a sve s namjerom da stanje ljudi

oko sebe i njihove greške ispravi preko noći i preko koljena. Sve se odvija po ustaljenim zakonima i

svaki proces zahtijeva

vrijeme da bi se upotpunio.

Zatim, sredstvo koje vjernici nikako ne bi smjeli zaboraviti na putu uzvišenih težnji, jeste dova. Dova je pečat ljudskih djela, ona je jedan od najboljih ibadeta općenito. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najškrtiji je onaj čovjek ko škrta-ri u nazivanju selama, a najslabiji je onaj čovjek ko nema snage da uputi dovu Allahu.” (Sahihul-džami’ ).

Čitanje djela iz povijesti i prouča-( )

vanje biografija poznatih islamskih učenjaka i velikana, također poma-že vjerniku u postizanju uzvišenih težnji.

U tom smislu, vrijedno je spome-nuti riječi Ibnul-Kajjima el-Dževzij-ja u kojima izražava svoje oduševlje-nje nakon što se u medresi Nizamiji u Bagdadu (sagrađena 1065. od strane seldžučkog vladara, Nizamul-Mulka, op.prev.) sreo sa bogatom zaostavštinom islamskih učenjaka. O tome je Ibnul-Kajjim zapisao: “Ja sam gledao spisak knjiga koje su bile uvakuf ljene u medresi Nizamiji u Bagdadu i nabrojao sam negdje oko šest hiljada tomova knjiga. Među tim knjigama našao sam djela Ebu

Hanife, El-Humejdija i drugih islamskih učenjaka. Okoristio sam se čitajući spisak tih djela i razmišljaju-ći o uzvišenim težnja-ma tih ljudi, njihovoj posvećenosti znanju iibadetu i ogromnom naučnom opusu koji su u to davno vrijeme ostavili u nasljeđe bu-dućim pokoljenjima.Čudio sam se i divio

p j j

istovremeno uzviše-nim težnjama prvihmuslimanskih gene-racija, i žalio zbog nedostatka tog žara i uzvišenih težnji u mom vremenu.”

I na kraju, ulaga-nje truda u vlastitomusavršavanju i težnja za novim spoznajama.Rekao je Omer ibn Abdul-Aziz: “Moja duša je pohlepna ičežnjiva, i ništa nije ostvarila, a da nije poželjela još više i bolje od onoga što jeostvartila.”

Opasnosti na putu uzvišenih težnji

Postoje mnogobrojne prepreke iopasnosti koje vrebaju ljude koji suse izdigli iznad prizemnih i niskihželja svojih duša i koji teže visinima.Ono čega se ljudi sa uzvišenim te-žnjama trebaju posebno čuvati jestepretjerivanje i gomilanje obaveza iposlova na koje ga podstiče njego-va duša, ali on ne može odgovoritisvim zahtjevima svoje duše, pa onda ni jedan posao ne završi do kraja ine uradi ga temeljito. Vjernik nesmije dozvoliti da sagori u svojimuzvišenim težnjama i željama, većsve mora s mjerom raditi i dobroisplanirati svoje obaveze. Njemumora biti na umu kur’ansko praviloda Allah ni jednom čovjeku nije daodva srca u grudima, i da ti unutar-nji podsticaji i “savjeti” duše mora-ju biti uzimani također s mjerom.Osim toga, čovjek koji ima uzvišenetežnje i postiže velike rezultate u ži-votu izložen je urokljivim očima izavidnosti od strane onih ljudi kojiniti imaju uzvišene težnje, niti trpetuđi uspjeh. Zbog toga se treba na-oružati i zaštititi stalnim zikrom, jer zikr je zaštita od urokljivog oka

i zavidnosti niskih i pokvarenih duša. Nekada uzvišene težnje mogu čovjeka odvesti u ekstremizam i nekontrolisan izliv emocija, a sve s namjerom da stanje ljudi oko sebe i njihove greške ispravi preko noći i preko koljena. Kada se to desi neka takav razmisli o zakonima koje je Allah uspostavio u cijelom kosmo-su, i vidjet će da se ništa ne može desiti preko noći. Sve se odvija po ustaljenim zakonima i svaki proces zahtijeva vrijeme da bi se upotpu-nio. Nekada opet čovjek sa uzviše-nim težnjama posustane i kod njega se primijeti umor i malaksalost, pa čak i apatija. Zbog toga vjernici sa uzvišenim težnjama moraju uvijek imati na umu, da je bolje ustrajati u nekom poslu i dobrom djelu, ma-kar bilo malo, nego započeti nešto veliko, pa odustati. Tako nas je na-učio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je u hadisu koji pre-nosi Aiša, r.a., rekao: “Najbolja suona djela koja se ustrajno čine pa makar bila i neznatna.” (Buharija i Muslim).

Zato, o ti kojem su meleki jošdavno učinili sedždu poštovanja! Znaš li koliko je meleka na nebesi-ma koji ne mogu osjetiti slast usta-janja iz postelje u zadnjoj trećini noći radi klanjanja noćnog namaza, ali je može osjetiti iskreni vjernik koji posjeduje uzvišene težnje i koji ostavlja postelju onda kada je najsla-đe spavati, kako bi Allaha veličao i dove Mu na sedždi upućivao, žude-ći za Njegovom blizinom, milosti i oprostom. Znaj da meleki ne mogu osjetiti ni veličinu ibadeta koji se zove post, i ne znaju šta znači trpiti glad i žeđ u ime Allaha, za koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Miris iz usta postača je draži Allahu od mirisa miska.” Zato, čo-vječe, shvati svoju vrijednost i budi od onih koji imaju uzvišene težnje i koji teže visinama, a nemoj nipošto dozvoliti da sa tog uzvišenog stepe-na ljudskosti i pokornosti Allahu, padneš u živo blato strasti u kojem ćeš obezvrijediti svoju ličnost i sam sebe uništiti. I znaj, iako meleki nisu u stanju, jer su bezgriješni i ne-maju slobodnu volju, osjetiti užitak u ostavljanju strasti u ime Allaha, oni su uz tebe dok god kročiš putem uzvišenih težnji, oni neprestalno za tebe upućuju dove Allahu i mole Ga da te učvrsti na putu Istine, da ti oprosti grijehe i da te Svojom mi-lošću uvede u vječni Džennet, kojije težnja i konačno prebivalište svih iskrenih vjernika.


46

Zelena transferzala Lingvističko posrbljavanje

Piše: Nermin Vuelj/ www. san-dzakpress.net

Ujednim beogradskim dnev-UUnim novinama objavljena jestatistika o kupovnoj moći

u Srbiji u poređenju s Njemačkom.Istraživački tekst. Prosječan Srbinmora da radi 15 minuta da kupi bocupiva počinje rečenicom: “Prosečan za-posleni građanin Srbije mora da radi15 minuta da bi zaradio za jednu bocudomaćeg piva u prodavnici.” Već u tre-ćoj rečenici saznajemo da “Srbi dalekozaostaju za Nemcima, koji, da bi kupilibocu piva u prodavnici, moraju da radetek tri minuta.” Statistički podaci o ku-povnoj moći “prosječnog zaposlenog uSrbiji” ilustrirani su i grafikonom kojipokazuje koliko minuta Srbin treba da radi za – i slijedi popis artikala i uslu-ga: litar benzina, dnevne novine, jedanSMS, par cipela, itd. Nije bitno u kojimdnevnim novinama je objavljeno istra-živanje. Možda je važnije kada je onosprovedeno, s obzirom da je kupovna nemoć sve izraženija, ali ne samo za pro-sječnog Srbina! Naime, godinama već,u svim dnevnim novinama i na svimtelevizijskim kanalima s nacionalnomfrekvencijom, objavljuju se istraživanja o kvalitetu života i kupovnoj moći sta-novništva, i pritom se uvijek, u svakomod statističkih izvještaja, koriste sinta-gme prosječan Srbin i prosječan građa-nin Srbije naizmjenično, kao sinonimi.I dok, nažalost, ne samo prosječan Srbinveć i oni natprosječni ne vide u takvojjezičko-društvenoj praksi ništa drugodo semantičke dublete, ostali prosječnigrađani Srbije, dakle ne-Srbi, u takvoj

l ing v i s t ič-koj nepre-c i z n o s t iprepoznajupolitičku ne-korektnosti društvenoizopćavanje.

Nisu svi građani Srbije Srbi

Nisu svigrađani SrbijeSrbi, kao štoni svi Srbi nisugrađani Srbije.U tom smislu jenepodesno i neu-mjesno koristiti po-jam prosječan Srbin usmislu prosječnog građa-nina Republike Srbije, osimukoliko se u nekom konkret-nom slučaju zaista ne misli na pripad-nika najbrojnijeg etniciteta. A kako se, uglavnom, misli na cjelokupno stanov-ništvo kada se govori o kupovnoj (ne)moći prosječnog Srbina, izgovori kako se pod tim podrazumijeva građanin Srbije samo je nipodaštavanje više. Jer, nije to samo jezičko pitanje koje, eto, i mene kao filologa profesionalno zaoku-plja, već je to duboki društveni problem koji se frustrirajuće odražava na građa-ne Srbije koji nisu Srbi. Od statističkih podataka o životnoj svakodnevici pro-sječnog Srbina, preko pogleda na jadno stanje srpskih puteva, uprkos silnim

izmaštanimd r u msk imkoridorima,dolazimo doz a s jeda nja srpske skup-štine, saop-ćenja srpskevlade, te re-agiranja srp-ske javnosti.U najbližemrodbinskomi radnomo k r u ž e n ju ,

svakodnevnonailazim na

negodovanja da Narodna skupšti-

na nije samo srp-ska, da predsjednik

Republike ne zastupa samo Srbe, da javnost ne

čine samo Srbi, te je stoga isemantički restriktivno i politič-

ki nekorektno u tim slučajevima ko-ristiti pridjev srpski. Suština je u sljede-ćem: naziv Srbin nema, u semantičkomsmislu, administrativno-teritorijalnoni državno-nacionalno značenje, kaošto je to, na primjer, naziv Francuz, tese u tom značenju epitet srpski ne bi nimogao koristiti. Termin nacionalnost uvelikim evropskim jezicima znači dr-žavljanstvo. Tako biti Francuz pravno-administrativno i socio-politički značiimati francusko državljanstvo, posjedo-vati francuski pasoš. S druge strane, bitidržavljanin Republike Srbije ne značineminovno biti Srbin. Razlika potječe

Srbi i ostali SrbijanciProfesor Nermin Vučelj iz Novog Pazara napisao je odličan tekst o neumjesnom korištenju pridjeva srpski i srbijanski na našim prostorima. Ovaj tekst koji je objavljen na web portalu “Sandžak Press” prenosimo u cijelosti



otuda što su veliki evropski narodi u XVIII i XIX vijeku izgradili države kao teritorijalno-administrativno-nacional-na društva građanske orijentacije, preva-zilazeći regionalno-etničke zasebnosti.

Zato danas, 222 godine poslije Francuske revolucije, ima i Francuza cr-naca, i francuskih muslimana, i sve njih društveno-politička i pravno-admini-strativna regulativa naziva Francuzima. Srbi ne samo da nisu stvorili nacional-no građansko društvo, u evropejskom smislu nacionalnog kao državnog i na-cionalnosti kao državljanstva, nego se, čak, i na početku XXI vijeka nalaze, državno-strateški i kulturno-ideološki, u krizi identiteta. Otuda kao posljedicu takvog stanja imamo doživljaj većin-skog srpsko-hrišćanskog etniciteta kao nacionalnog. Međutim, takav nacion ili uopće ne podrazumijeva manjin-ske etnicitete (kao što je mađarski u Vojvodini), ili ih prećutno uzgredno in-korporira u svoje nacionalno biće (kao Bošnjake u Sandžaku na koje, u beni-gnom smislu, gleda kao na Srbe mu-slimanske vjere koji još uvijek odbijaju priznati da su njihovi preci prodali hri-šćansku vjeru za večeru, a u negativnoj emotivnoj percepciji ih smatra potomci-ma otomanskih Turaka zulumćara zbog čega onda oni predstavljaju političko-teritorijalnu prijetnju), ili ih emotivno-politički doživljava kao državne nepri-jatelje (Albanci u Preševskoj dolini), ili kao demografsku prijetnju (Albanci na Kosovu).

Srpski a ne srbijanski

Da li to, onda, znači da nema se-mantički valjanog, društveno prihvat-ljivog i politički korektnog termina kojim bi se imenovao državljanin Srbije a da je taj pojam izveden iz samog imena jedinstvene teritorije, koja je i sama dobila ime po većinskom na-rodu, kao što se, na primjer, i građa-nin Francuske naziva Francuzem? Ne samo da postoji takav termin, nego je

on ustaljen u jezičko-druš-tvenoj i političko-medijskojpraksi, ali ne u Srbiji negou Crnoj Gori, Hrvatskoj iBosni i Hercegovini. Dok crnogorski, hrvatski i bo-sanski govori koriste riječsrbijanski da označe držav-no-administrativni i politič-ko-društveni prostor Srbije,taj termin je posve izopćeniz današnje socio-lingvistič-ke i etno-emotivne praksesrpskog jezika. Zašto je totako? Pitanje sam postavioIvanu Klajnu, vrsnom lingvi-sti, uzgredno i nezvanično,kada sam ga 2008. godinesreo na Filološkom fakultetuu Beogradu. Srpski filolog mi je objasnio da je izlišno

u konstrukcijama srpski predsjednik, srpska vlada i srpska skup-ština zamjeniti srpski pri-djevom srbijanski, zato što je oblik srbijanski izveden iz imena države, tj. od ime-nice Srbija, a ne od naziva naroda, kakvo je pravilo; inače bi se, analogno pojmu srbijanski, mogao izvesti i pridjev hrvaćanski, što uop-će nije slučaj. Iznenadilo me je to što profesor Klajn ima socio-politički i psiho-lingvi-stički doživljaj da hrvatski i crnogorski mediji koriste pridjev srbijanski u podru-gljivom smislu. Uvaženi eru-dita me je ljubazno uputio da potražim radove koje je o spomenutoj jezičkoj proble-matici objavio Egon Fekete. Nekadašnji novosadski pro-fesor, Egon Fekete, još je prije tri i po decenije objavio rad “Semantičke razlike i upotrebne vrednosti pride-va srpski i srbijanski” (Naš jezik, XXIII/5, Beograd,

str. 199-209). Njegovi noviji napisi na ovu temu, a lakše dostupni široj čita-lačkoj publici, jesu “Srpska vlada ili Vlada Srbije” u Jezičkim doumicama – novijim i starijim (Beograd, 2005, str. 262-264) i “Srpski ili srbijanski” u Jezičkim doumicama – knjizi drugoj (Beograd, 2008, str. 97-98). Pozivajući se na Rečnik Matice srpske, koji pri-djev srpski definira sa “koji se odnosi na Srbe i Srbiju, koji pripada Srbima, koji je u vezi sa Srbima”, Egon Fekete objašnjava da se takvim određenjima pokrivaju dva elementa; prvi je nacio-nalno-etnički: biti Srbin i pripadati srp-skom, a drugi je teritorijalno-politički: (porijeklom) iz Srbije. Profesor Fekete uviđa da je takva semantička binarnost pridjeva srpski nedovoljno semantički

Nisu svi građani Srbije Srbi, kao što

ni svi Srbi nisu građani Srbije. U tom smislu je nepodesno i neumjesno

koristiti pojam prosječan

Srbin u smislu prosječnog građanina Republike

Srbije, osim ukoliko se u nekom

konkretnom slučaju zaista

ne misli na pripadnika

najbrojnijeg etniciteta.

određena: može se misliti na Srbe iz Srbije ili na Srbe uop-će, a ne samo na one iz Srbije. Iako u Vukovom Rječniku piše da Srbijanac znači čovjek iz Srbije, a srbijanski znači koji je iz Srbije, Egon Fekete odba-cuje ovu jezičku novotariju iz XIX veka, smatrajući da je ona danas historijski prevaziđena, time i jezički arhaična, budući da je Vojvodina u XIX vijeku bila u sastavu Austrougarske, i Srbijancima su nazivani Srbi u ondašnjoj Srbiji koja nije obu-hvaćala Vojvodinu. “Kako je teritorijalna podjela Srba da-nas neaktuelna”, zaključuje Fekete, “srbijanski i Srbijanac su retko u upotrebi, a preo-vlađuje pridev srpski, osobi-to s političko-teritorijalnom konotacijom.” Etnocentrični profesor se nije zanimao za to kako da politički-teritorijalno klasificira današnje srbijanske Mađare, Bošnjake i Albance. Jednako kao što o tome ne mari ni važeći Ustav “države srpskog naroda”, u kojem se drugi Srbijanci spominju tek eufemistički bezlično kroz sintagmu i svi građani koji u njoj žive. Međutim, definira-ti Srbiju kao državu srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive znači balansirati na dvojnom političkom kon-ceptu: srpsko-svetosavskom i laičko-demokratskom.

Čitaj kao što je napisano

Srbi u austrougarskoj Vojvodini XIX vijeka nazi-vali su Srbijancima ljude u Kneževini Srbiji (1815-1882), tj. u Kraljevini Srbiji (1882-1918), ali sami se nisu nazivali Srbijancima, što je razumljivo, budu-ći da administrativno-politički nisu ni pripadali Srbiji, kojoj je Vojvodina pri-ključena tek 1918. godine. Isto tako, ni Sandžak nije bio srbijanski, već dio Bosanskog pašaluka, a od 1878. u sa-stavu Austro-Ugarske, da bi ga, poslije Balkanskih ratova, zaposjele i među sobom podijelile Kraljevina Srbija i Kraljevina Crna Gora. Međutim, ako se i danas u Republici Srbiji vojvođanski Srbi ne osjećaju (dovoljno) Srbijancima, to može biti posljedica nadmenog poli-tičkog i ekonomskog tutorstva Beograda nad Vojvodinom. Što se tiče Bošnjaka u Novopazarskom Sandžaku, političke li ironije, njima je tek uskraćeno da budu Srbijanci! Umjesto da se u srbijanstvu

vidi politička snaga i demokratska do-bit za državu Srbiju, međ’ Srbljem se širi srbijanofobija. Zato se jedan zabrinuti čitalac Politike pribojava da “neprijate-lji srpskog naroda svesno upotrebljavaju reči Srbijanci i srbijanski s namerom da se Srbija svede u granice, tzv. beograd-skog pašaluka”. Zašto prosječni Srbi, kakav je ovdje neimenovani čitalac Politike, zatim srbijanski političari i dio srpske kulturne elite odbijaju da Srbiju vide u njenim stvarnim političko-ad-ministrativnim granicama, tj. kao teri-toriju koja, uz centralnu Srbiju, uklju-čuje Vojvodinu, Sandžak i Preševsku dolinu? Može biti zato što se još uvijek vuku repovi romantičarsko-nacional-nih zanosa o srpskim zemljama, za ko-jima se lirski uzdiše i u poemi “Bože pravde”, zvaničnoj srbijanskoj himni, u kojoj se, radi zadobijanja blagoslova za viševjekovni etno-mit, zaziva i sam

Bog, iako je Srbija ustavno de-finirana kao svjetovna država. Prema tome, opasnost da se državno-teritorijalni korpus svede, rečeno sada već klasič-nom metaforom, na beograd-ski pašaluk, vreba u samom Beogradu, a ne dolazi odne-kud spolja. Upotrjebljavajući precizan termin srbijanski, kojim se teritorijalno i ad-ministrativno označava ono što je u vezi s Republikom Srbijom, crnogorski, hrvat-ski i bosansko-hercegovački mediji otklanjaju zabunu: da li je nešto srpsko u smislu da obuhvaća Srbe uopće, ne samo srbijanske nego i crno-gorske i bosansko-hercegovač-ke Srbe, kao i one koji žive u Hrvatskoj, ili se govori o neče-mu što je srbijansko, tj. u vezi s građanima Republike Srbije. S druge strane, izbjegavajući taj termin, srbijanski mediji i politički zvaničnici kao da na-stoje podgrijavati strahove do-jučerašnje jugoslovske sabraće, a sadašnjih inostranih susjeda, o velikosrpskom nacionalnom projektu. Ono što je jednima sladak san, drugima je noćna mora. Uvijek je tako sa susje-dima u zavadi. Da ipak i u Srbiji postoje Srbi koji shvaća-ju politički značaj ovog pitanja i naziru pozitivno rješenje koje bi bilo od opće demokratske koristi, svjedoči Tanjugova tri-bina Četvrkom u šest, na kojoj su, 2007. godine, beogradski sociolozi Milovan Mitrović i Jovo Bakić zaključili da bi se “srbijanstvo moglo postaviti

kao politički projekt”, ako se ima u vidu da je Srbija kroz historiju bila država svih svojih građana. Nažalost, to se neće ostvariti sve dok je Srbija država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive, a ne država Srbijanaca, među kojima opet ima najviše Srba, po kojima je, uosta-lom, i izvedeno ime države, iz čijeg je imena izvedena leksička odrednica za nacionalnost u savremenom smislu te riječi, tj. kao državljanstvo. Međutim, čini se da to nije dovoljno utješno za one koji ne bi da se odreknu srbovanja, koji-ma je mrska pomisao na srbijanstvo kao društveno-politički korpus koji podra-zumijeva sve državljane. Dobar primjer nudi Radio-televizija Srbije. U glavnoj informativnoj emisiji, Dnevnik 2 ( 7. II 2011.), novinar Vladimir Jelić je, među udarne vijesti, pročitao i sljedeću: “Do kraja godine znaće se koliko je Srba na


paralele između Srbijanaca i Indijanaca, na nju je još pri-je deset godina ukazao Ivan Klajn (Srbijanci kao Indijanci, NIN, Beograd, 6. IX 2001). Maloprije spomenuti foru-maš ‘vuk’ imao bi na to luci-dan odgovor: “Francuz će biti Francuzijanac kad Francuska bude Francuzija.” Prema tome, kao što u Francuskoj žive Francuzi, tako, ipak, i u Srbiji žive Srbijanci. Ne znam kako stvari stoje u Hrvaćana. Jedna forumašica smatra da i Hrvatima treba neki sveo-buhvatni nacionalno-državni pojam kakav Srbi već imaju u svojoj državi, a to je termin Srbijanac. Iako sam i sâm fi-lolog, doduše skroman i nedo-voljno naučno afirmiran, ana-lize i zaključke izvodim, prije svega, iz društveno-političke zbilje koja me pritiska kao gra-đanina Srbije koji nije Srbin, a osjeća se izopćenim kada se, u državno-teritorijalnom smislu, koristi pridjev srpski umjesto srbijanski. Uvaženi profesor Klajn me je, na kra-ju našeg kratkog razgovora u holu Filološkog fakulteta u Beogradu, ohrabrio rekavši da mi niko ne može uskratiti pra-vo da koristim pojmove srbi-janski i Srbijanac ako to želim. Kako se ova problematika ipak ne svodi samo na lično-emo-tivni doživljaj, nego je i u biti samog društveno-političkog koncepta Republike Srbije, u tom smislu privatna jezička sloboda ne znači mnogo, čak i ako se manifestira kao ustalje-ni regionalni žargon.

Prema tome, “čitaj kao što je napisano” u Vukovom Rječniku: Srbijanac – čovjek iz Srbije, srbijanski – koji je iz Srbije. Ta definicija se od-nosila na granice ondašnje Srbije, i treba je primjeniti i na granice današnje Srbije, ako je politički establišment uopće upućen u to gdje su administrativne međe Srbije u XXI vijeku. Zato, kako mudro napisa forumaš pod šifrom ‘maduixa’: “Danas tu reč (Srbijanac) možemo kori-stiti i za sve pripadnike dru-gih naroda koji žive u Srbiji.” Ponekad su prosječni građani Srbije razboritiji i od samih stručnjaka.


Balkanu: na proleće – popisi u regionu, na jesen – u Srbiji.” Umjesto da se bavi popisom stanovništva vlastite države, nacionalna televizija se ponaša kao da je Javni medijski ser-vis nebeske Srbije. Po pitanju opozitnosti srpstvo – srbijan-stvo, brojni su forumi na inter-netu na kojima se vode vatrene socio-lingvističke i nacionali-stičko-psovačke polemike: za jedne je Srbijanac pogrdan na-ziv kojim neprijatelji srpstva imenuju Srbe u Srbiji; za druge su Srbijanci samo Srbi u Srbiji, a ne i srbijanski ne-Srbi; treći su rekstriktivniji i Srbijance svode na Srbe iz, tzv., cen-tralne Srbije; tek avangardna manjina forumaša Srbijance definira kao državljane Srbije. Koliko pitanje upotrebe riječi Srbijanac može dovesti do oz-biljnih verbalnih sukoba u mi-kro-društvenim krugovima, o tome jedan forumaš, s re-gistriranim korisničkim ime-nom ‘vuk’, kaže sljedeće: “U raspravama sa nekim ljudima iz mog sadašnjeg okruženja oko ove reči dolazilo je čak i do svađa, koje su mi ostale u nemilom sećanju, jer ni na kraj pameti mi nije bilo da nekoga uvredim nazivajući ga Srbijancem, a sam pokušaj da objasnim razliku između poj-mova Srbin i Srbijanac je bio ravan objavi rata.” Koliko je to emotivno zapažljivo pitanje najbolje ilustrira reakcija jed-nog drugog forumaša, Srbina u Srbiji koji, na uvredu što je nazvan Srbijancem, uzvraća forumašu koji se predstav-lja kao Srbin iz Crne Gore: “Ako si ti Srbin, onda sam ja, kako to kažeš, Srbijanac. Je l’ te to Stipe, počasni građanin Podgorice, naučio, pošto je to njegov rečnik? Mi nismo Srbijanci (k’o Indijanci), već kratko i jasno – Srbi. Ako si doš’o na srpske strane, ne predstavljaj se lažno da si Srbin i ne zavađaj! DRINA ne razdvaja, već SPAJA!” Identitet tobožnjeg crnogor-skog Srbina, koji je svojim diskursom iznervirao srbi-janskog Srbina, raskrinkava pronicljiva forumašica ‘maja’: “Braćo, nije on naš Srbin iz Crne Gore, on je ustašoid-ni Montenegrin.” Što se tiče

50

ZločinUloga Srpske pravoslavne crkve u agresiji na BiH

Zagrijavanje srpske krvi

Pripremio: Ramiz Hodži

Iako je Srpska pravoslavna cr-kva imala veliku ulogu u pri-premama i izvođenju agresije

na Republiku Bosnu i Hercegovinuova tema je do sada veoma malo obra-đena. Također, ni nadležne sudskeinstitucije u BiH se uopće ne baveulogom SPC u agresiji na BiH, odno-sno ni jedan “velikodostojnik” SPC-a nije pozvan na odgovornost niti jepotezano pitanje njihove odgovorno-sti. Najpotpunije istraživanje o zloči-načkoj ulozi Srpske pravoslavne crkveu huškanju srpskog naroda na borbuza “Veliku Srbiju” uradio je MiloradTomanić, koji je svoja istraživanja sa-brao u djelo naslovljeno “Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj”. U narednih ne-koliko brojeva prenijet ćemo najzani-mljivije dijelove Tomanićevog istraži-vačkog djela, dijelove koji su vezani za agresiju na BiH.

Ljudi u crnom

Na početku svog djela MiloradTomanić ističe: “Čitava menažerija li-

p g j

kova koji su se ko zna odakle pojavilii godinama tutnjali javnom scenomSrbije, a posebno gomila izgovorenihgluposti u tom periodu, naterali su meda se, baš kao i borci za Veliku Srbiju,spustim na zemlju i budem mno-go skromniji u svojim namerama.Postalo mi je jasno da je to ogromanposao koji zahteva timski rad iz kojeg bi proizašla višetomna enciklopedija srpskog zanosa, ludila i stradanja to-kom 80-ih i 90-ih godina. Zato sam

se opredelio za samo jedan segment, jednu kariku lanca koji je bio obmo-tan oko vrata srpskog naroda i koji ga je polako, ali sasvim sigurno davio. Ta karika bili su ‘ljudi u crnom’, tj. episkopi i sveštenstvo Srpske pravo-slavne crkve. (Naravno, ne svi, ali sva-kako ogromna većina.)”. U nastavku Tomanić objašnjava kako je krenulo zlo. “... Trebalo je uložiti veliki napor da se Srbi uvere u ispravnost svega onoga što su neki pripadnici njihovog roda činili tokom ratnih 90-ih godi-na. Trebalo je srpski narod ubediti da je uvek vodio odbrambene i praved-ne ratove koje su uvek započinjali oni drugi. Nije bilo nimalo lako navesti jednog običnog, prosečnog čovjeka da iz mirnog porodičnog života ode na ratište i počne da ubija. I da još po-veruje da je sravnjivanje Vukovara sa zemljom i držanje Sarajeva u opsadi više od hiljadu dana bogougodno delo srpskih pravednika. Za sve to bila je neophodna dobro razrađena ideologi-ja. Inače, da je nije bilo, odnos veći-ne Srba prema svemu što se dešavalo tokom 90-ih godina verovatno bi bio sasvim drugačiji. Ili, kako to kaže sociolog Leo Kuper: ‘Bar kada dej-stvuju zajedno, izvršiocima genocida

potrebna je neka ideologija kako bidali legitimitet svome ponašanju, jerbi se bez nje morali i sami i među-sobno videti onakvima kakvi ustvarijesu - obični lopovi i ubice...’ Na kojinačin je trebalo ostvariti ‘novi srp-ski poredak’, ili jasnije rečeno VelikuSrbiju sastavljenu od ‘avnojevske’Srbije, Crne Gore i njima ‘anšlusi-ranih’ delova drugih republika bivšeSFRJ, najbolje je objasnio akademik Milorad Ekmečić u jednom od bro-jeva “Književnih novina” iz 1988.godine. Evo šta on o tome kaže: “...nasilje je babica stvaranja nacional-nih država, i to, uglavnom, nasiljeu ratu. Svaki nacionalizam počinjeskupljanjem bajki ili epskih pjesama,i to je, dakle, elitni nacionalizam.Svojim studentima pričam anegdo-tu s početka prošlog veka iz Praga.U Gradskoj kafani, okupili se ljudi isede, kao mi ovde, za stolom. Onda je neko ušao i upitao šta bi se dogodi-lo ako bi im se na glave srušio plafonkafane. Odgovor je glasio da bi to biokraj češkog nacionalnog pokreta.”Iz ove priče akademika Ekmečića,redosled poteza je apsolutno jasan.Prvo se intelektualna elita, dakle lju-di čije je osnovno oruđe i oružje reč,potrudi da narodu ‘provre krvca’,koristeći pri tom mitove, bajke, ep-ske pesme, ili, drugačije rečeno, laži ipoluistine koje svojom umetničkomvrednošću zadovoljavaju ljudsku po-trebu za moralnim i lijepim. Nakontog ‘zagrevanja’ počinje ono pravo,ono zbog čega su i uspaljivana srca i umovi naroda. Na scenu stupajuljudi čije oružje više nije reč. Tada dolazi nasilje, ‘uglavnom, nasiljeu ratu’. Na kraju, zahvaljujući ovoj‘babici’, uz dosta muka, krvi i bola,trebalo bi da se izrodi i ta toliko že-ljena nacionalna država. Bez ovihepsko-mitskih ‘psihofizičkih pripre-ma’ kroz koje je srpski narod prošaotokom 80-ih godina, a za čije spro-vođenje su bili zaduženi “elitni naci-onalisti”, devedesete verovatno ne bibile onakve kakve su bile - ispunjenezverstvima i rušenjima, stradanjima ipatnjama i srpskog i drugih naroda sa prostora bivše SFRJ”.

Nakon što smo u više brojeva obradili ratne zločine protiv Bošnjaka u općinama Pounja i u općini Kotor Varoš napravit ćemo malo zaokret i početi se baviti ulogom Srpske pravoslavne crkve u zločinima i agresiji u BiH


51

Kosovski boj

Najaktivnije zagrijavanje srp-ske krvi počelo je sa Kosova Polja. “Pripremajući se za proslavu 600-go-dišnjice Kosovskog boja, Srpska pravo-slavna crkva je odlučila da mošti kneza Lazara prebaci u manastir Gračanicu. Tokom 1988. godine, kneževe mošti su pronete kroz eparhije Zvorničko-tuzlansku, Šabačko-valjevsku,

p p jp

Šumadijsku i Zičku, i svugdje su bile j

svečano dočekane od velikog broja lju-di. Ovim povodom tadašnji vladika šabačko-valjevski Jovan Velimirović izdao je poslanicu u kojoj je pomenuo termin ‘nebeska Srbija’, kasnije često i od mnogih korišćen. ‘Od kneza Lazara i Kosova Srbi prvenstveno stvaraju NEBESKU SRBIJU, koja je do da-nas sigurno narasla u najveću nebesku državu. Ako samo uzmemo nevine žrtve ovog poslednjeg rata, milione i milione Srba i Srpkinja, dece i nejači, pobijenih ili mučenih u najstrašnijim mukama ili bacanih u jame i pećine od ustaških zločinaca, onda možemo poj-miti koliko je danas srpsko carstvo na nebesima”.

Prekopavanje jama i iskopavanje srpskih kostiju po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj nastavak je zagrijavanja srpske krvi. “Dajući ogromnu po-moć Slobodanu Miloševiću da pažnju Srbijanaca skrene sa problema u svojoj kući na probleme u tuđim dvorištima, episkopi SPC su sa reči prešli na dela. Još na redovnom zasedanju Svetog ar-hijerejskog sabora, održanom u maju 1990. godine, zatraženo je ‘od nad-ležnih državnih organa da se omogući vađenje iz jama u toku rata pobijenih i njihovo dostojanstveno sahranjivanje pri hramovima i drugim za to pogod-nim mjestima’. Sveti arhijerejski sabor je smatrao da je ‘krajnje vreme da se ispuni taj elementarni dug čovečno-sti i prema nevino pobijenim u toku i posle Drugog svjetskog rata, nastrada-lim u bratoubilačkom istrebljenju. Jer, bez mira sa mrtvima i među mrtvima nema i ne može biti mira i pomirenja među živima’. Ovaj zahtev je ponovljen još dva puta, na vanrednom zasedanju Sabora u decembru 1990. i na redov-nom zasedanju Sabora u maju 1991. godine. Ali, izgleda da neko nije želio da se taj posao obavi u miru i tišini, u dostojanstvenoj atmosferi, kakvu su zasluživali oni zbog kojih je to tobože i činjeno. Kao da su američki televizij-ski delatnici u to umešali svoje prste: sve je bilo okruženo kamerama, reflek-torima, novinarima. Ljudi su na tele-vizijskim ekranima mogli da gledaju stravične slike sa stotinama lobanja

i kostiju poredanih po ša-torskim krilima. Prilikomvađenja kostiju iz jameGolubinke, u nju su se spu-stili čak i predsjednik SDS-a za BiH Radovan Karadžić,član Predsjedništva BiHdr Nikola Koljević i sli-kar Milić od Mačve. U‘Pravoslavlju’ od 1. decem-bra 1990. godine, u tekstupod naslovom ‘Mučenicina videlu dana’, opisano jevađenje kostiju iz poznatejame Jagodnjače (nalazi seu Popovom polju, nedalekood Ljubinja), duboke oko50 metara, u koju su ustašebacile oko 1.000 pobijenihSrba. U tekstu su, izmeđuostalog, opisani načini na koje su žrtve ubijane (hladnim oruž-jem, udarcima tupim predmetima uglavu, sekirama itd.), a naveden je i spi-sak predmeta nađenih u jami (gumeniopanci, duvanske kutije, dugmad, na-očare itd.). Povađene su kosti i žrtava iz Žitomislića, Prebilovaca, Ljubinja,

)

Trebinja, Majevice, Banjaluke i dr.”.“Sa redovnog zasedanja Sabora

1991. upućena je i poruka pravoslav-nom srpskom narodu u kojoj se izmeđuostalog kaže: ‘Svedoci smo da, eto, tek u naše dane hiljade nevino poklanihljudi izlazi iz tame poniženosti, pre-zira i zaborava, vađeni iz zabetonira-nih jama, ispod zabetoniranih savesti.Dobar je to znak. Jer, pomirenje sa mr-tvima i mrtvih međusobno neophod-ni je uslov za pomirenje među živima.’Mesec dana nakon objavljivanja oveporuke pokazat će se da o pomirenjui ‘dobrim znacima’ nije bilo ni govora.U junu 1991., na Vidovdan, započeo je

‘mini rat’ u Sloveniji i nago-vestio sve buduće ratove ubivšoj SFRJ. Umesto da iza-đu, hiljade i hiljade novih‘nevino poklanih’ počele suda ulaze u jame ‘poniženo-sti, prezira i zaborava’.

“I na kraju, pomeni-mo još jednom izuzetnusposobnost srpskih du-hovnih i svetovnih vođa za dugoročna planiranja iprojektovanja. Strpljivim,upornim i temeljitim ra-dom tokom 80-ih godina postigli su fantastične re-zultate. Oni koji su jučeplakali na vijest o smrtiJosipa Broza, sada su ga mrzili iz dna duše; koji suse kleli u Jugoslaviju, sada

su verovali da je ona bila ‘grobnica srpstva’; kojima su bratstvo i jedin-stvo bili svetinje, sada su samo čekali poziv da krenu u finalni obračun sa ‘Turcima’ i ‘ustašama’, tim večitim neprijateljima Srba. Dakle, prva decenija rada na ostvarenju ‘novog srpskog poretka’ uspešno je završena. Psi rata bili su raspomamljeni opoj-nim mirisom srpskog trolatičnog cveta (UKS - SANU - SPC) i režeći, iskeženih zuba, trgali su lance koji-ma su bili vezani. Čovek koji je lance

g jg

držao u svojim rukama bio je, narav-no, Slobodan Milošević. Kao što se sve vreme i očekivalo, početak 90-ih značio je prelazak na ostvarenje dru-ge faze plana zvanog ‘novi srpski po-redak’. Psi rata napokon su pušteni sa lanca i krenuli su u čerečenje plena. Vukovar, Sarajevo i Srebrenica naj-poznatije su i najveće žrtve tih deset godina napujdavanih zveri.”


Dakle, prva decenija rada na ostvarenju

“novog srpskog poretka”

uspešno je završena. Psi

rata bili su raspomamljeni

opojnim mirisom srpskog

trolatičnog cveta (UKS - SANU - SPC)

i režeći, iskeženih zuba, trgali su lance kojima su bili

vezani.

52

IslamnetU Iranu i Jemenu u 2010. godini izvršeno 305 smrtnih kazni

Neboder kraljevstva od 26 milijardi dolara

Bliski Istok

Saudijska Arabija

B roj izvršenih smrtnih kazni u svijetu nastavlja da se smanju-

je, a u protekloj godini najviše ih je izvršeno u Kini, Iranu, Sjever-noj Koreji, Jemenu i Sjedi-njenim Državama, navodi se u najnovijem izvještaju organizacije za zaštitu ljud-skih prava “Amnesti inter-national”. U izvještaju pod nazivom “Smrtne kazne i egzekucije u 2010. godini” navodi se da je u proteklih 10 godina ukupno 31 ze-mlja ukinula smrtnu kaznu u zakonodavstvu i u praksi, a da se ukupan broj egzeku-cija sa najmanje 714, koliko je iznosio 2009., smanjio na najmanje 527 prošle godine. Od toga, skoro polovina je izvršena u Iranu (252), za-tim slijede Sjeverna Koreja (60), Jemen (53) i SAD (46). Smatra se da je u Kini 2010. godine izvršeno više hiljada smrtnih kazni, ali se tačan broj ne zna, jer Peking i da-lje drži u tajnosti ove podat-

ke. Najmanje 2.024 smrtne kazneizrečene su prošle godine u 67 ze-malja, od čega 365 samo u Paki-stanu.

Sada je već očito da Arapi vole graditi najveće nebodere na

svijetu. Nakon izgradnje nebode-ra Burdž Halife u Dubaiju, Sau-dijci kreću izgradnju duplo većeg nebodera. Kula Kraljevstva, kako se zove budući najveći neboder u svijetu gradit će se u Džedi, naj-većoj luci Saudijske Arabije, koji će kada bude dovr-šen biti visok čitavih 1.600 metara, što je dvostruko više od Burdž Halife, tre-nutno najviše gra-đevine na svijetu, i imat će površinu od3,5 miliona kvadrat-nih metara. Adrijan Smit i Gordon Džil, arhitekte odabrane za ovaj projekt, ne sumnjaju u njegovu ostvarljivost, a zva-ničnim planovima predviđeno je da se

zgrada površine 3,5 miliona kva-dratnihmetara gradi 20 km odcentra Džede, sa pratećim kom-pleksom zgrada na oko 23 miliona kvadratnih metara. Cijena projek-ta iznosit će 26,6 milijardi dola-ra, a građevina će moći da primii opsluži 80.000 stanara te milionposjetilaca.

Američki pilot nakon pri-manja islama stavljen na listu terorista

SAD

E rich Scherfen je bivši ame-rički vojni pilot. Erich je

ratovao u Iraku 1990. godi-ne a nakon toga je bio anga-žiran kao helikopterski pilot u američkoj vojsci, odnosno u Nacionalnoj gardi. Nakon završetka vojne karijere Erich Scherfen se zaposlio kao pilot u kompaniji “Colgan Air Inc.” u Teksasu. Erich Scherfen je prije nekoliko godina primio islam i oženio se Pakistankom Rubinom Tareen. Odmah na-kon primanja islama američka vlada je Ericha Scherfena sta-vila na listu opsanih terorista. On to nije ni znao dok mu nisu iz kompanije “Colgan Air Inc.” rekli da se nalazi na listi terorista i da će dobiti otkaz ako nešto ne učini da se nje-govo ime skine sa spomenute liste. Međutim, tu za Ericha i njegovu ženu, koja je također stavljena na istu listu, tek na-staju pravi problemi. Unatoč svim dokazima da nema ništa sa terorizmom Erich Scherfen nikako ne uspijeva ubijediti američku vladu da ga skinu sa liste. O njegovom slučaju iz-vještavao je i CNN.


53

Nakon južnog Sudana refrendum i u Darfuru

Iranski špijuni osuđeni na smrtKuvajt

Njemačka vlada traži od muslimana da špijuniraju jedni druge

Sudan

Njemačka

Kuvajtski sud je prošle sedmice KKosudio na smrt dvojicu državlja-KKna Irana i jednog Kuvajćana zbog pri-padnosti iranskoj obavještajnoj mreži u Kuvajtu. Osim njih za isto dje-lo na doživotnu zatvorsku kaznu osuđeni su još je-dan Sirijac i Do-minikanac. Prema zvaničnom saop-ćenju kuvajtskog suda, iranska oba-vještajna mreža u Kuvajtu razotrki-

vena je u maju prošle godine. Sud jeutvrdio da su iranski špijuni bili zadu-ženi za praćenje kuvajtskih i američ-kih vojnih snaga i njihovih aktivnosti

na tom područ-ju. Također, sa-općeno je da sukod osuđenika pronašli infor-macije o vitalnimvojnim ciljevima kuvajtske vojskete informacije olokacijama gdje sustacionirane ame-ričke snage.

Nakon referenduma o statusu južnog NNSudana ovih dana u Sudanu se pri-NNprema još jedan referendum. Ovaj put referendum se priprema o budućem ad-ministrativnom statusu Darfura. “Pred-sjednik Omar al Bashir izdao je dekret o održavanju referenduma za određivanje administrativnog statusa Darfura”, izvje-štava SUNA, zvanična sudanska novin-ska agencija. S druge strane, vodeći pobu-njenički pokreti u Darfuru ne prihvataju poziv na referendum jer smatraju da je to još jedna politička smicalica vlade u Kar-thumu. Pobunjenici u Darfuru traže da se prvo do kraja sprovede mirovni sporazum epa tek onda da se organizira referendum.

Hans Peter Friedrich, ministar unu-tarnjih poslova Njemačke upriličio

je krajem prošlog mjeseca konferenciju sa islamsko-muslimanskim organizaci-jama koje su aktivne u Njemačkoj. Glav-na tema spomenute konferencije bili su sigurnosni problemi,odnosno nastojanjeministra Hans Pete-ra Friedricha da us-postavi koordinaciju sa predstavnicima islamsko-musliman-skih organizacija na polju borbe protiv terorizma i drugih si-gurnosnih problema.

Kako izvještava Deutsche Welle, ministar eHans Peter Friedrich je od muslimana tražio da špijuniraju druge muslimaneu džamijama i drugim mjestima. Mini-star Hans Peter Friedrich je tek nedavnostupio na dužnost ministra unutarnjih

poslova Njemačke. Njegova prva izja-va nakon stupanja na tu dužnost bila je da islam ne može biti dio njemačkog društva. Ova njego-va izjava izazvala je oštre reakcije musli-mana u Njemačkoj.

Američki ratni zločini u Afganistanu

Afganistan

P riča o ubijanju civila u Afgani-stanu traje otkako je okupiran

Afganistan. Okupatorske bombe veoma često pogađaju civilne ci-ljeve u Afganistanu. Međutim, posljednji medijski izvještaji o američkim zločinima u Afgani-stanu dokazuju da američka voj-ska u svom sastavu ima odrede smrti koji se zabavljaju ubijanjem nedužnih afganistanskih civi-la. Narednik Džeremi Morlok sa Aljaske ovih je dana na ubrzanom suđenju osuđen na 24 godine ro-bije, nakon što je priznao krivicu! Džeremi je na suđenju priznao da je ubio tri nenaoružana civila i fo-tografisao se pored njihovih leše-va. “Plan je bio da ubijamo ljude”, rekao je Morlok i priznao da je koristio drogu u vrijeme kada je počinio zločine.Morlok je rekao da su on i nje-govi “saborci” počeli da planiraju ubistva krajem 2009. godine, a da bi izgledalo kao samoodbra-na, žrtvama su pod tijela podme-tali svoje oružje. Na internetu su objavljene šokantne fotografije zločinačkih djela američkih odre-da smrti u Afganistanu. Američki zločinci su jednom tinejdžeru od-sjekli prst i zadržali ga kao trofej. Kasnije su taj prst koristili kao čip u kartanju. Na jednom snimku marinac bajonetom ubada tijelo ubijenog civila. Odsječenu glavu jednog civila marinci su nabili na kolac i ostavili. Na snimci-ma marinci aplaudiraju i smiju se dok pucaju na civile. Na jednom drugom snimku američki marinci govor “danas je najgore biti Afga-nistanac”.


54

Muslimanski kapelani na američkim univerzitetima

SAD

U želji da ispoštuju vjerske potrebe sve većeg broja

muslimanskih studenata i zna-tiželju ostalih nemusliman-skih studenata u vezi islama, pojedini američki univerziteti odnedavno upošljavaju musli-manske, kako to pišu američki mediji, kapelane, odnosno ima-me. Među univerzitetima koji su uposlili muslimanske kape-lane su i Yale, Princeton, Duke. “Rastući trend upošljavanja muslimanskih kapelana govori nam o namjerama da univer-ziteti adekvatno odgovore na sve veći porast interesiranja za islam od strane nemuslimanskih studenata”, kaže Omer Bajwa, muslimanski kapelan na Yale univerzitetu. Prema podacima američkih islamskih organiza-cija širom Amerike trenutno je angažirano preko 30 musli-manskih kapelana koji svoju dužnost uredno obavljaju sva-kodnevno. “Ja ne služim samo studentima muslimanima, moj ured više posjećuju studenti ne-muslimani koji se zanimaju za islam. Ja sam na usluzi cijelom kampusu”, kaže Tahera Ahmad, muslimanski kapelan na Nort-hwestern University.

Turski model nije za ArapeArapski svijet

Dramatični revolti u Tunisu, Egiptu i Libiji bili su katalizator šireg arap-

skog buđenja koje je iz korijena prodrma-ilo politički poredak na Bliskom Istoku, onakav kakav je postojao od kasnih se-damdesetih godina XX stoljeća. Iako jeprerano predviđati konačne ishode, ne-koliko važnih regionalnih posljedica već je na pomolu. Dok su Sjedinjene Države i Evropska unija u prvo vrijeme kalkuli-rali, turski premijer Redžep Tajip Erdo-gan bez zadrške je stao na stranu demon-stranata na Trgu Tahrir. Bio je to potez koji je znatno uvećao ugled Turske u re-dovima demokratske opozicije u Egiptu, ali i drugde u regionu. Brend umjerenog islama koji njeguje turska vladajuća Par-tija pravde i razvoja (AKP) mnogi Arapi gledaju kao moguće rješenje za Bliski Istok. Mnogi Turci razmišljaju na isti način. Erdogan je u nedavnom intervjuu primijetio da bi Turska mogla da bude iizvor nadahnuća za zemlje Bliskog Isto-ka, budući da je pokazala kako islam i demokratija mogu skladno da koegzisti-raju. Na prvi pogled, turski model - čiji je naglasak na sekularizmu i demokratiji - očigledno je privlačan za region sputan korumpiranim, autokratskim, nesposob-nim i neefikasnim vladama. Ali histori-ja i politička evolucija Turske znatno se razlikuju od onih u arapskim zemljama. Otud se u njima turski model ne može jednostavno transplantirati. Turska je od kasnog Otomanskog perioda, pa i ranije, nastojala da objedini islam i vesterniza-ciju. Ove specifičnosti izdvajaju Tursku iz većine drugih muslimanskih zemalja u regionu. Zahvaljujući njima Turska je

izbjb egla oštre podjele, pa i rascjepe i nasiljekoji su karakterisali političku moderni-zaciju drugih država u okruženju. UsponAKP-ovog umjerenog islama umnogo-me je predstavljao odgovor na unutrašnjefaktore, posebno na kumulativne efektenekoliko decenija demokratizacije i so-cijalno-ekonomske transformacije koja je izrodila novu preduzetničku klasu uAnadoliji, ekonomski liberalnu, ali soci-jalno i politički konzervativnu. Ovakva klasa, jedan od glavnih oslonaca AKP ubiračkom tijelu, ne postoji u drugim ze-mljama na Bliskom Istoku.Turski model je prvo razvio Kemal Ata-TTturk. Ataturk je multinacionalno Oto-mansko carstvo preobrazio u modernudržavu zasnovanu na turskom naciona-lizmu. Međutim, njegova transformna-cija nije krenula od nule. Vesternizacija i modernizacija Turske počela je u ka-snom XIX stoljeću u periodu Tanzima-ta. Iako su kemalisti tražili radikalanraskid sa otomanskom prošlošću, bilo jevažnih elemenata kontinuiteta izmeđunjihovih reformi i onih koje su predu-zete u vrijeme Tanzimata. Obe reform-ske struje bile su elitističke i pod ruko-vodstvom države. Ovi važni preduvjetuu iturskog modela ne postoje na arapskomBliskom Istoku. Većina država u regionunema snažne nezavisne političke institu-cije i tradicije na kojima bi mogle da gra-de demokratski politički poredak. Ta-kođer, nedostaje im djelotvorno civilnordruštvo. (Stiven Larabi, bivši član ame-ričkog Savjeta za nacionalnu bezbjed-nost i predsjedavajući grupe za evropskubezbjednost u korporaciji RAND)


55

Premijer Erdogan prvi turski lider u posjetu Kurdima

Turska

T urski premijer Tayyip Er-dogan prvi je turski lider

koji je posjetio kurdski region u Iraku. Ova historijska posje-ta veoma dobro je primljena od kurdskih političkih i ekonom-skih predstavnika u Iraku. Pre-mijer Erdogan je posjetio Arbil, kurdski glavni regionalni grad. Erdogan je u Arbilu prisustvo-vao otvorenju novog aerodroma koji je izgradila jedna turska kompanija. Kurdski regionalni predsjednik Masoud Barzani ocijenio je Erdoganovu posjetu Arbilu historijskim događajem. “Turska danas ima važnu ulo-gu u regiji a to je tako zahva-ljujući vašoj mudroj politici”, rekao je Barzani premijeru Er-doganu. Turska već decenija-ma ima problema sa kurdskom manjinom u Turskoj. Otkako je došao na vlast premijer Er-dogan je uspio ublažiti spo-menute sukobe. Zahvaljujući njegovim iskrenim namjerama prema kurdskom narodu pre-mijer Erdogan je dao Kurdima veća politička i kulturna prava. Građani Bosne i Hercegovine u prilici su posljednjih mjeseci da putem televizije OBN prate tursku igranu seriju “Bilo jed-nom u Turskoj”. Ta serija je sli-kovit opis kurdskog problema u Turskoj.

Japanska muslimanska zajednica pomaže ugroženim komšijamaJapan

rirodna katastrofa koja je poharala Japan nikoga u svijetu nije ostavi-

la ravnodušnim. Mnogi ljudi u svije-tu angažirani su na pružanju pomoći ugroženim građanima Japana. Među onima koji najiskrenije i najangaži-

ranije pomažu ugroženima u Japanusu i japanski muslimani koji su se or-ganizirali i angažirali na pomaganjusvojim komšijama. Hiljade japanskihmuslimana je angažirano na pružanjuraznih vidova pomoći.

Foto islamneta

Kalašnjikov u ženskim rukama

Libija: Nepoznata domaćica iz Bengazija iz svog kalašnjikova puca naGadafijeve avione.



56

Svijet medijaNovi (stari) zanat američkih vojnika: ubijanje muslimana iz zadovoljstva

Izvor: Süddeutsche ZeitungPrijevod s njemakog: Senada Mešanovi

Jedan američki vojnik stoji poredbeživotnog tijela, podiže glavuubijenog i cereka se u kame-

ru. Jeremy Morlock pozira 15. januara JJ

2010. godine kao da je u svojoj domovi-ni Aljasci ubio divlju životinju i sada jeponosan na svoj trofej. Šokirajuća slika.

j j j j

Jeremy Morlock je pred američkim vo-jim sudom u državi Washington osuđen za trostruko ubistvo jer je sa svojim kolegama iz čiste zabave ubijao afganistanske civile.Prvi izvještaji o “Kill Team-u” pojavili su seveć u maju 2010. godine. Međutim, ovi do-gađaji veću pažnju u mnogim američkim ievropskim medijima dobivaju tek objav-ljivanjem slika u Der Spiegelu te njihovimupostavljanjem online. Pored Marlocka, kojije priznao ubistva, zbog ubistva su osuđena još četiri američka vojnika, a osam vojnika je optuženo zbog skrnavljenja leševa, neo-vlaštenog posjedovanja fotografija leševa,zloupotrebe droga te tjelesnih ozljeda na-nesenih kolegama, navodi se u izvještajima.

Događaji tog januarskog dana, kada je takozvani “Kill Team” prvi put ubijao,razotkriveni su zahvaljujući dvojici novi-nara Der Spiegela koji su svoja višemje-asečna istraživanja dobro dokumentirali.Osuđeni su pripadali “5. Stryker-Brigade”

koja je smještena na jugu Afganistana u blizini glavnog uporišta talibana - Kandahara. Područje je strateški veoma važno, napetost među GI-vojnicima je velika.

Zadatak pješadije je tog petka glasio osiguranje sastan-ka američkih oficira i starješina u selu La Mohammad Kalay. Ovaj sastanak je dio nove stra-tegije američke vojske koja s ve-ćim brojem vojnika želi napravi-ti bliži kontakt s Afganistancima i tako izgraditi povjerenje. Akcija koju je tadašnji ISAF-ov general Stanley McChrystal nazvao “Boots on the ground”. Ono što su Morlock i njegovi drugovi uradili 15. januara je zasigurno poremetilo te nakane.

Slavlje nakon ubistva

Oko 9:30 Marlock maše jednom mla-dom poljoprivredniku. Mladić prilazi vojni-ku podižući svoju jaknu kako bi pokazao da nije naoružan i da nema prsluk s ek-splozivom. Iznenada, Marlock uzvikuje: “Pazite, u zaklon!”, detonira bombu i baca je na mladića. Granata eksplodi-ra uz pratnju osam pucnjeva, mladić je mrtav. Podloga ove očigledno višednev-no planirane akcije je jasna: Sve treba da

izgleda tako kao da su vojnicinapadnuti i da su se samo bra-nili. Ili rečeno u žargonu ame-ričkih vojnika: “Legitimatekill”.

Nakon uspješne akcijeslijedi slikanje. Kao trofej,mladom Afganistancu je od-sječen prst, a američki vojnicise raduju i čestitaju kao na-kon neke dobivene utakmice.Ukupno postoji 4.000 slika,od kojih je veliki broj takobrutalan da se ne može prika-zati javnosti. Isto vrijedi i za oduzete video snimke.

Tri objavljene fotografi-je su kod mnogih izazvaleužasne asocijacije, legendarniistražiteljski novinar SeymourHersh piše za blog The New Yorker: “Ovakvo cerekanjejednog američkog vojnika, s

direktnim pogledom u kameru, smo većjednom vidjeli – na licima onih muška-raca i žena koji su prije osam godina na-slagali gole iračke zarobljenike jedne na druge i zatim pozirali pored njih.”

Pored slika mučenja iz Abu Ghraiba,Hersh ukazuje i na snimke opuštenihameričkih vojnika nakon masakra u My Lai, Vijetnam. Upravo njegovi izvještajisu promijenili percepciju Vijetnamskog rata u američkoj javnosti.

Američki vojni sud u vojnoj bazi u blizini Seattela je zbog trostrukog ubistva nenaoružanih civila u Afganistanu osudio Jeremyja Morlocka na 24 godine zatvora. Vojnik je priznao da je kao pripadnik “Kill Teams-a” ubijao iz zabave. Pripadnici “Kill Teams-a” su, također, nakon ubistava pozirali nasmijani pored leševa. Šokantne slike objavljenje u Spiegelu skrivaju neslućenu razornu moć jer podsjećaju na Abu Ghraib

“Kill Team” u Afganistanu - Novi Abu Ghraib?

k j j j š j i l d k k d j i iMladić prilazi

vojniku podižući svoju jaknu kako bi

pokazao da nije naoružan i da nema prsluk s eksplozivom.

Iznenada, Marlock uzvikuje: “Pazite, u zaklon!”, detonira

bombu i baca je na mladića.

Granata eksplodira uz pratnju osam

pucnjeva, mladić je mrtav.


57

73-godišnjak, koji se većviše od četiri decenije baviratnim zločinima, izražava sumnju zašto ljudi snimajuovakve zločine te ih kasnijepokazuju prijateljima i dru-govima: “Za vojnike je ubi-janje postalo normalno, neigra više nikakvu ulogu da li se to dešava u borbi s tali-banima ili kao vrsta sporta učudnoj zemlji sa čudnim je-zikom i čudnom kulturom”.Navodno, fotografije su razmi-jenjivanje kao sličice za album,neki dijelovi tijela poput prstijui zuba su zadržani kao trofeji.

Podsjećanje na Abu Ghraib

Posljedice ove podivlja-losti su “odvratne”, smatra Hersh. Naravno da su mla-di Amerikanci odgovorni za svoja zlodjela, ali vojnici bimogli biti i žrtve, slično kao iu Vijetnamskom ratu. Noviskandal samo opravdava no-vinarovo ubjeđenje da se rat uAfganistanu ne može “dobiti”kao ni rat u Vijetnamu.

Američka vlada je vrlo brzouočila brizantnost fotografija.Vojska govori o “odvratnim”slikama koje su u “suprotnostisa standardima i vrijednostima američke vojske”. Ministrica vanjskih poslova, Hillary Clinton, i savjetnik za nacio-nalnu sigurnost, Tom Donilon, su telefon-skim pozivima u Kabul pokušali da smire situaciju.

Slike su čak i unutar NATO-a izazvale zabrinutost. Glasnogovornik ISAF-a Josef Blotz je za Süddeutsche Zeitung izjavio da su gvojnici svojim postupcima zadali težak uda-rac NATO-u u njihovim naporima da uspo-stave stabilnost u Afganistanu. Do sada narod na Hindukušu nije pokazao nikakve reakcije na slike, ali, “priča još nije završena”.

Advokat osuđenog Andrewa Holmesa je u Spiegelu iznio sasvim drugačije ponašanje uvojnika: “Američka vojska je više vremena iskoristila za to da se slike sakriju od javnosti nego za razjašnjenje zločina”. Uz to odgovara i iskaz Christophera Winfielda, čiji je sin tako-đer optužen.

Detaljne pripreme

Tadašnji 21-godišnjak se povjerio svom ocu putem Facebook chata da njegovi dru-govi planiraju ubistvo, te da on ne zna šta treba da radi. Otac je pokušao da o tome informira više vojnih baza, ali su ga oni ili

ignorirali ili samo tješili.Opoziv akcije, obećan odnarednika na stalnoj bazi5. Stryker-Brigade nikadnije izvršen.

Zbog takvog ne-djelovanja su GI-vojniciubili još više civila uAfganistanu. Pokretač“Kill Team-a” je 25-go-dišnji Calvin Gibbs. Onse hvali s tim da šest teto-važa na listu njegove lijevenoge predstavljaju ubijeneAfganistance i Iračane, da rado puca na pse lutalice,te da o drugovima poputAdama Winfielda, koji svremena na vrijeme pro-čitaju i neku knjigu, nema dobro mišljenje. Ubijanjecivila jača duh – ko neučestvuje, on je kukavica.Nakon što Winfield uče-stvuje u jednoj od akcija,smatraju ga jednakim i ne

ponižavaju ga više.Gibbs je bio taj koji je pisao scena-

rije za prikrivanje ubistava: On je s af-ganistanskim vojnicima razmjenjivaoporno-filmove za kalašnjikove, kakobi ih stavio pored ubijenih civila. Na taj način bi se simulirao “Legimatekill”. “On je uživao u ubijanju”, re-kao je Adam Winfield o narednikuGibbsu, koji je očigledno izbjegavao da budefotografisan.

Djelovanje “Kill Team-a” je otkriveno umaju prošle godine kada je jedan vojnik pri-javio zapovjedniku pušenje hašiša u njegovojsobi. Kasnije su ga Gibbs i njegovi prijateljibrutalno pretukli. On se nakon ponovneizjave odbio vratiti u sobu: “Ne želim umri-jeti kao Afganistanci!”. Nakon toga je zapli-jenjeno više desetaka računara, mobitela ifotoaparata a podaci su osigurani.

Do sada slike u muslimanskim ze-mljama poput Pakistana, Afganistana iliBangladeša nisu izazvale ljutite demonstra-cije. Međutim, proces koji je započeo teglobalno izvještavanje će ubrzati dalje širenjeinformacija i slika.

Morlock se stavio na raspolaganje kaosvjedok na suđenju četverici vojnika, i u zamjenu je dobio kaznu od samo 24 godine zatvora. Pored već objavljenih fotografija na internetu se može naći također i video snimak s ispitivanja američke vojske u kojem Morlock opi-suje kako “Kill Team” svoje žrtve bira hotimično.

Posljedice bi mogle Amerikancei njihove saveznike još dugo da po-zabave, smatra Seymour Hersh: “U afganistanskom društvu se osveta ne mora odmah izvršiti. Mi bismo mogli doći u situaciju da ne znamo ko nas i zbog čega napada, i to u naredna dva desetljeća”.

i i li ili j šiliSeymour Hersh

za blog The New Yorker

piše: “Ovakvo cerekanje

jednog američkog vojnika, s direktnim

pogledom u kameru, smo

već jedom vidjeli – na licima onih muškaraca i žena koji

su prije osam godina

naslagali gole iračke zarobljenike

jedne na druge i zatim pozirali

pored njih.”

objašnjenja, prebacili su me u noć-nu smjenu i ubrzo nakon toga su me izvijestili da ću biti prekomando-vana u Višegrad. O Višegradu sam čula, grad istočno od Sarajeva, na-stanjen Srbima koji su antiamerički nastrojeni.” (str. 59).

Situcija je postala nepodnošlji-va jer je bilo očigledno da je svo-jim istraživanjima udarila u osinje gnijezdo. Kako se bližio kraj man-data njezinog kolege Šveđanina Bo-a, on ju je predstavio Madeleine Rees, šefici UN odjela Visokog predstavnika za ljudska prava. Nakon što su se srele i kada joj je Kathryn ispričala po-teškoće koje joj pravi DynCorp, Reesova joj je ponudila da vodi UN-ov projekt protiv zlostavlja-nja žena u Zenici.

Zenica (oktobar – decembar 1999. godine)

Dolaskom u Zenicu čeka je i prvi slučaj koji će joj donijeti pri-znanje u UN-ovim krugovima. Naime, zenička bolnica je informi-sala Kathryn da je hospitalizirana jedna žena koja je pretučena i da je pored toga zadobila povrede nožem. Ispostavit će se da je nasilnik bio njezin muž. Za vrijeme razgovora sa njom, Boljkovčeva saznaje da ovo nije prvi put te da lokalna policija nažalost nije puno učinila da je za-štiti. Naprotiv.

“Moj muž me je zbo u nogu”, po-čela je svoju priču. “Pokušala sam se braniti i nož je povrijedio i moju ruku. Policajcima sam rekla da me muž neprestano zlostavlja, ali oni bi me svaki put poslali kući. Ne gajim nikakvu nadu više. Umrijeću od nje-gove ruke.” (str. 65).

Na zaprepaštenje prisutnih policajaca, Kathryn uzima iskaz pretučene žene (kojoj je dala

f iktivno ime Azra) i po-kreće proces protiv njezi-nog muža. Azru smješta u sigurnu kuću organizacije MEDICA.

[Nažalost, Kathryn u ovom djelu svoje knjige (ne)svjesno kod neupućenog či-taoca konstruiše lanac asoci-jacija koji ga vodi do pogreš-

nog zaključka o činjeničnom stanju na terenu; žrtvu nasilja opisuje kao “muslimanku” (str. 65) a na sljede-ćoj strani izostavlja spomenuti važan detalj vezan za MEDICU; - da je ustanova osnovana kao kuća pomoći silovanim muslimankama za vrijeme rata od strane četnika i ustaša. Zbog toga se stiče dojam da je neophodnost MEDICE u tome što štiti od nasilja u porodici kojoj je muslimanka izlo-žena. Ovo, kao i činjenica da svoga (ženskog) prevodioca u knjizi imenu-je kao “Dragona” (a ne kao Dragana, kako bi trebalo da bude) te navođenje “srpsko-hrvatskog” jezika kao zvanič-nog u BiH (str. 69) ukazuje na ne-dostatak poznavanja lokalnih prilika koje su neizostavne da se čitaocu pri-bliži objektivno stanje stvari.]

Bolkovac se susreće i sa grani-cama bosanskog pravosuđa koje ne predviđa kaznu za nasilje u po-rodici. I da bi bio ovo prvi slučaj ovakvog pravnog postupka. Šef zeničke policije se i nije pokazao kooperativnim.

Prijevod: Sejfudin Dizdarevi

Komandir IPTF stanice na Ilidži, Harry je nakon in-cidenta u kafiću okrenuo

ploču; Kathryn i njezinom kolegiBo je oduzeo slučaj o korupciji. Čak p y j g

je otvoreno prijetio:“Onda nas je upozorio da se sao-

braćajne nesreće ovdje dešavaju cijelovrijeme - ponavljajući riječ ‘nesreća’.Bo i ja smo se u nevjerici pogledali.” (str. 54).

Nakon iscrpnog sakupljanja dokaza o umiješanosti lokalne bo-sanske policije i IPTF u korupciju,Harry je od Boljkovčeve tražio da mu preda svu dokumentaciju o tomslučaju, što bi predstavljalo krše-nje prava jer samo UN ima pravoda izdaje ovakve naloge. Kada jeHarryjev zahtjev proslijedila uredu Stephena Bowena, tadašnjeg UN-ovog šefa Ureda za ljudska prava, ovaj je odgovorio da se kopije ovog slučaja smiju predati samo kada ihon potpiše – nikako drugačije. Ovoje imalo posljedice.

“Kada je iste sedmice okačenplan na ilidžanskoj stanici, na nje-mu nisam bila izlistana kao istraži-telj za ljudska prava. Bez ikakvog

Knjige“The Whistleblower: Sex Trafficking, Military Contractors, and One Woman’s Fight for Justice”

Dolari i pasošiU nekoliko narednih brojeva, SAFF će ekskluzivno i po prvi put na bosanskom jeziku objavljivati dijelove knjige “The Whistleblower: Sex Trafficking, Military Contractors, and One Woman’s Fight for Justice” (Informant: trgovina ljudima, privatne vojske i borba jedne žene za pravdu) autorice Kathryn Bolkovac


Situcija je postala

nepodnošljiva jer je bilo očigledno

da je svojim istraživanjima

udarila u osinje gnijezdo.


“Ta žena laže. Ovo je privatna stvar njezinog muža i nje. Ona preu-veličava zlostavljanje u svojim iskazi-ma prema policiji.” (str. 69).

Do sudskog procesa je ipak došlo u proljeće 2000. godine, a lokalni medi-ji nisu pokazivali posebnu zaintereso-vanost za izvještavanjem. Nasilnički muž je osuđen na kaznu plaćanja nov-čane globe. Iako kazna nije bila velika imala je simbolični karakter.

“Uspjeh našeg pilot projekta se pročuo među UN-ovim radnicima za ljudska prava a Madeleine me je obavijestila da je dobila pohva-le iz centrale UN-a u New Yorku. Duboko sam bila ubijeđena da jedan od razloga uspjeha je bio taj što sam radila oko 80km od Sarajeva, dale-ko od hordi IPTF šefova i DynCorp zvaničnika. Nama, istražiteljima u kršenju ljudskih prava je bilo dozvo-ljeno da sarađujemo sa lokalnim vla-stima i donosimo sopstvene odluke.”

Na “Floridi” (januar – april 2000. godine)

U januaru 2000. godine zenička policija je pored rijeke Bosne naš-la mladu djevojku, oskudno odje-venu - sudeći po izgledu radilo se o prostitutki. Kathryn je pozvana

u policijsku stanicu gdje joj je djevojka rekla da se zove Viktorija i da potiče iz Moldavije. Za vrijeme razgovora Viktorija je spo-menula “Floridu”.

“Pokušala sam naći vezu između “Floride” i Bosne, kada sam se sjetila jednog noćnog bara koji se nala-zio pored restorana u kojem smo mi iz IPTF-a često jeli sarmu.” (str. 78)

Protokol zahtijeva da u racijama budu prisutni i predstavnici lokalne vla-sti. Kathryn je kontakti-rala bosansku policiju da joj pošalje nadležnog in-spektora na šta je dobila odgovor da je baš on juče pretučen u “Floridi”. Zajedno sa jednim drugim poli-cajcem Goranom, se uputila ka “Floridi”. Kada su stigli, lokal je bio prazan i očigledno je neko upozo-rio vlasnika na predstojeći pretres. Uprkos tome njih dvoje su ušli u bar.

“Hodajući iza šanka, ugledah ne-što slično metalnoj kutiji za oružje. Kada sam je otvorila u njoj nije bilo oružja. Na moje iznenađenje ugle-dah debeli paket američkih dolara. Zbog čega bi se američki dolari ovdje

mijenjali za lokalnu valutu u ovom siromašnom gradu okruženom šumama i brdi-ma koji se nalazi u bosan-skoj zabiti? Kada sam uze-la dolare da bih ocijenila svotu, zaprepastila sam se šta sam vidjela ispod njih. Vidjela sam desetak pasoša. Otvorila sam gornji pasoš i stomak mi se okrenuo. Na slici se nalazila 16-go-dišnjakinja iz Ukrajine. Otvorila sam sljedeći pasoš – jedna 20-godišnjakinja iz Moldavije. Sljedeći je pripadao jednoj 15-godiš-njakinji iz Rumunije.” (str. 79-80).

Među pasošima se nalazio i Viktorijin. U tom momentu Kathryn se sjetila razgovora sa “Džimom iz Misisipija” koji je rekao:

“Znam gdje možete dobiti ve-oma lijepe 12-15 godišnjakinje”, rekao je tada. Apsurdno je bilo da sam ovo skoro bila i potisnula, na-dajući se da neću morati dočekati dan kada će ove riječi imati smisla. Sada kada gledam u dolare i paso-še, shvaćam da je taj dan došao.” (str. 80)

Nastaviće se …

“Uspjeh našeg pilot projekta

se pročuo među UN-ovim radnicima za ljudska prava. Duboko sam

bila ubjeđena da jedan od

razloga uspjeha je bio taj što sam radila oko 80km

od Sarajeva, daleko od hordi

IPTF šefova i DynCorp

zvaničnika.”

Kome stvarno Kome stvarno koristi Andrićkoristi Andrić

60

Šta je sve pogrešno a šta nije nikako napisano u disertaciji (IX dio): Andrićeva ličnost (IV)

Feljton

Želim da zamolim brojne poštene i pametne srpske intelektualce, a i hrvatske, da konačno progovore, da oduzmu pravo ovom Frankeštajnu najgore srpske propagande da govori u ime Srba i da ih gura u propast. Tek takva poštena riječ sa srpske strane, njihovo odricanje od čudovišta koje su stvorili, tek takva riječ bi mogla spriječiti zlo i sramotu “do daleko u budućnost” i balkanske odnose usmjeriti u pravom smjeru

Piše: Kemal Zuki

Najviše koristi od svog zla kojije širio imao je sam AndrićNNlično, kao genijalni karijerist

kakvog vjerovatno svijet umjetnika nikad nije vidio.

Kakvu su korist od Andrića imali njegovi Hrvati, katolici?

Nikakvu. Andrić je čak odbio ponududa ga uključe u “Antologiju novije hrvat-ske lirike”. U pismu upućenom redakto-ru te Antologije dr. Mihovilu Komboluod 14.XI.1933. g. Andrić odbija ponudui objašnjava kako njemu “ne izgleda ra-zumljivo ni opravdano da se danas izda-je jedna antologija, ograničena na jednopleme. Ponajmanje povodom stogodiš-njice ilirstva”. Ali mu nije smetalo, kakoprimjećuje dr. Muhsin Rizvić, izdvajanjenjegovih knjiga u Srpskoj književnoj za-druzi i aktivno učešće u samo srpskomknjiževnom životu. U pismu dr. KomboluAndrić se hvali da zastupa “najšire gledištejedinstva obuhvatajući ne samo srpsko-hrvatsku nego i slovenačku književnost”.Samo uporno Bošnjake isključuje na svimpoljima iz bratstva jugoslovenskih naroda.

To radi istrajno i bestidno a da nikad nije smatrao potrebnim da to objasni ili da to bar malo ublaži, da se malo pokaje i posti-di. Ne, to kod Andrića ne postoji, mada o stidu općenito zna mudro da govori.

“Za pisca je veoma važno da zna šta jesram. Stideti se - to je sveta stvar. Po tome možemo meriti karakter čoveka i njegovu sklonost da se preispita i proveri pred so-bom i drugima. Pisati - to znači stavljati sebe na probu.”

Čovjek koji je ovako mudro ispjevaop

poemu stidu u čovjeka, nikad se nije po-stidio ni pokajao svih užasa koje je nalijepio Bošnjacima. Ako se nije postidio i pokajao nad ovakvim intelektualnim zlodjelom, pa kad bi se trebao postiditi? Nema čovjeka ni književnika koji bi se morao postiditi svojih podvala više nego sam Andrić. Andrić je znao da ono što radi je bestid-no i sramotno pa je ljubomor-no sakrivao disertaciju kao i svaku sitnicu iz svoje privat-nosti koja bi ga mogla oda-ti i prokazati. Tako on kaže Jandriću: “Taman posla ..... pa da to padne novinarima u šake. Nemojte me pod starost navoditi na stid i sramotu”. Da, znao je koliko bi se morao stiditi ali nije imao ljudskosti za tako nešto.

Što se tiče Andrićevog hrvatstva mora se priznati da on, ni kao renegat i posrbica, nikad nije ništa loše rekao niti uradio protiv Hrvata. Ipak, to je bio jedan mračan odnos. Hrvati su ga u početku pri-hvatali kao “svog”. Tako je Ivo Vojnović u pismu svome bra-tu, u povodu “Ex ponta” pi-sao: “Pisac mladi katol. Srbin iz Bosne, idealni mladić, Ivo Andrić”. Ova smiješna formulacija “katol. Srbin iz Bosne” pokazuje koliko je nelagode i neprijatnosti među Hrvate unosilo ljigavo Andrićevo renegatstvo.

Andrić je definitivno raskrinkanna glavnoj skupštini Matice hrvatske u Zagrebu 22.11.1971. godine. Tada ga je dr. Šime Đodan smjestio među pojedince

g g g jg

koji su se “odrekli svoga naroda”. Đodangovori o “kliki oportunista” koji su seu Austro-Ugarskoj zvali nagodbenjaci,a u Jugoslaviji se formirali u orjunaše.Potučeni u redovima hrvatskog naroda,oni su svršili kao malobrojni pojedincikoji su se definitivno odrekli svoga na-roda. Mislim da je Đodanu prisjela ova istina izrečena o Andriću pa se našao na udaru, tobože zbog drugih razloga.

Kad je Andrića Jandrić suočio sa ova-ko jasno rečenim stavom, Andrić je biopotišten a onda počeo da se jada i ku-

kumače kako je to nepraved-no prema njemu. “Voleo bihviše nego ne znam šta na svetuda to živ nisam dočekao. Toje okrutno i podgrejano gro-znim namerama kleroustaša...Ja to nisam zaslužio! Ja sam za slogu i bratstvo bio celog svog dugog veka.” Zatim nastavlja da se pravda i hvali: “Ne bihvoleo da liči na hvalu kad ka-žem da sam bio predsednik naprednjačke srpskohrvatskeomladine u Sarajevu. Mi ni-smo bili unitaristi, kako bito nekom moglo da izgleda”.Da je bar rekao da je onda,kao mlad i nezreo čovjek,vjerovao da nisu bili unita-risti. Jer, bliska budućnostće to jasno pokazati u pr-vim godinama KraljevineJugoslavije. U paničnoj od-brani Andrić izbacuje novupodvalu: “Mene su i nekisrpski šovinisti pokušavali da uzmu na zub”. Zatim bježipod zaštitu neprikosnoveno-sti umjetničkog stvaranja aliono najbitnije što je rekaoje citat Preradovića: “Moja nacionalnost je humanitet”.Zar čovjek koji je toliko zla

nanio malom i stradalničkom naroduBošnjaka, zar takav nekarakter zaista ima obraza da se poziva na humanost?Ili smatra da Bošnjaci nisu ljudi, da nji-hove žrtve nisu vrijedne, kao što ih je iz-bacio iz bratstva jugoslovenskih naroda.Dr. Muhsin Rizvić jasno formuliše da jemnogo dokaza “njegova antihrvatstva isrpskog jugoslovenstva”.

Ovo Andrićevo nedjelo

koristilo je istinski samo njemu lično.

Svima drugima donijelo je nesreće i

sramotu. A najviše prvo Bošnjacima

a onda i Srbima. Na

takvoj gadosti niko ne može graditi zdravu

budućnost.


Kako se više pokušava opravdati pred Hrvatima on sve više liči na nesretnu živo-tinju koja je upala u živo blato, i koliko se više koprca sve više tone.

Kada se pročita u potpunosti Andrićevo kukumakanje nad samim sobom izneseno Jandriću, čovjek mora, pored prezira i gađenja, osjetiti i neku vr-stu sažaljenja prema ovom čovjeku uplete-nom u vlastite gadosti.

Posebno je smiješno njegovo prav-danje zašto je pisao ekavicom. “Meni su često prebacivali što sam svoju ranu liriku 1911. g. počeo ekavskim narečjem, da bih 1912. g. nastavio da pišem ijekavicom, a zatim se opet - i konačno vratio ekavskom izgovoru. Eto, pokadkad se dešavaju i ta-kve stvari!” Jednostavno dešavaju se i ta-kve stvari. Da li taj čovjek sebe čuje? Da li misli da nikad niko kasnije neće logički analizirati njegove nebuloze? On se lijepo i lagodno udomio u nedodirljivost koju su mu obezbjedili velikosrbi i mislio je da to može trajati vječno. A trajalo je samo “do daleko u budućnost” a ne do vječnosti, nadamo se.

U vezi ekavice Andrić se panično po-kušava zakačiti za Krležu: “Pa i Krleža je u Republici pisao ekavski sve do 1928. g.”. Nije spomenuo ni to da je Krleža čak bio srpski dobrovoljac u I svjetskom ratu, ali su ga Srbi uhapsili, izrazivši mu nepovje-renje, otrijeznili su ga, a Andrić se nije ni pokušao otrijezniti sve do smrti.

Andrić je svoje hrvatstvo prokoc-kao tako otvorenim renegatstvom da ga Hrvati doživljavaju kao posrbicu. On je, istina, to radio sve preko leđa Bošnjaka a ne preko leđa Hrvata, ali Hrvati imaju dovoljno razvijen nacionalni ponos da ga odbace.

Bošnjacima nikad nije pružena prili-ka da urade to isto sa bezbroj razloga više nego su to imali Hrvati.

Andrić se odrekao hrvatstva, Bošnjake satanizirao i izložio kao metu svih budu-ćih zločina, Srbima se dodvoravao preko svake granice dobrog ukusa i tako napra-vio savršen karijeristički podvig. Ako pri-hvatimo da je čovjeku, u ličnom interesu, apsolutno sve dozvoljeno, onda je Andrić uradio dobar posao.

Bosna, vječna srpska opsesija

Ostaje još jedna netaknuta tema. Andrić i Srbi, posebno, velikosrbi, poseb-no fašisti, četnici. Tu temu niko nikad nije smio pokrenuti. A vrlo je intrigantna i vrijedi analize. Pokušat ćemo analizirati taj bolesni odnos.

Bosna je vječna opsesija Srbije. Moglo bi se reći da je na neki perverzan način Bosna i ljubav svih vladara i političara Srbije. Pretenzije Srbije na Bosnu su isto tako vječne. Ali i nesreće koje iz toga

osnovu Srbija nema na Bosnu, ali bi Bosna imala prava na Srbiju, samo što u Bosni nikad nije bilo osvajačkih planova.

Dolaskom Turske, obje su zemlje, i Srbija i Bosna, potpa-le pod ovu moćnu imperiju ali je Bosna stvarno pala oko 200 godina kasnije. Dok su srpske vojske već uveliko ratovale za Tursku i dok su Turci izgrađi-vali gradove po Srbiji, dotle se tvrdoglava Bosna uporno opi-rala podjarmljivanju. I onda se dođe do toga da Srbi nas optu-že da smo Poturice.

Pri kraju osmanske vla-davine ponosni Bošnjaci su herojski ratovali protiv turske vojske i čak je pobijedili na

Kosovu polju, onom istom polju najvećeg srpskog poraza u historiji i umjesto da srp-ska propaganda veliča ovu sjajnu pobjedu slavenske braće nad omraženim Turcima, oni šute o tome. Za to vrijeme je mudri, sjajni političar Miloš Obrenović odsjekao sjekirom glavu svom kumu Karađorđu i odnio je na peškeš Turcima u Beogradu, i uskoro dobio samostalnost Srbije. Može se govoriti da su Bošnjaci bili nerazumni heroji a da su se Srbi mudro ponijeli. Sam Miloš je savjetovao Husein kapetana da se ne igra glavom, gdje će on udariti na silnu Tursku. Neka pregovara i neka se dodvo-rava jačemu. Čak je Miloš nudio Huseinu i vlastito posredovanje kod Miloševog ja-rana turskog sultana.

Pa ko je tu stvarno “Poturica”?Ovdje su Bošnjaci mogli izvući po-

uku, kao ranije Srbi, ali nisu ni jedni ni drugi. Ovdje historija nije nikom učiteljica života.

Za poslušnost i nepomaganje Bosni u doba “Zmaja od Bosne” sultan je čak nagradio Srbiju dajući joj neke bosanske teritorije. A Crnogorci su u jeku tog sud-bonosnog rata Bošnjaka protiv Turske, čak kamčili da im Bošnjaci daju oružje, umjesto da pomognu.

61

proizlaze, također su vječne. I to obostrane nesreće, čega niko ne želi biti svjestan.

Ako odbacimo guslarsko-deseteračku historiju ovih na-roda koja je sva u smiješnim, iskrivljenim ogledalima, ako se baziramo samo na gole i nesporne činjenice, onda slika zabluda i ludosti postaje jasna.

Bog je između Srbije i Bosne postavio čarobnu rijeku Drinu da im kaže da su suvi-še različiti i da se ne trebaju previše međusobno miješati. Ali, Srbi to ne shvataju. Stalno prelaze Drinu, uzrokuju nesre-će i stradanja u Bosni a onda se sudbina okrene protiv njih i grdno postradaju. Uvijek kad su Srbi prelazili Drinu, to se u konačnici završavalo porazima, pogibeljima i sramo-tom za njih same. Brojni pametni ljudi u Srbiji sigurno to shvataju ali se oni nikad ne čuju od urlika pomahnitalih nacionali-sta, koji se periodično raspomame i gurnu Srbe preko Drine. I historija se ponavlja.

Davno nekad, car Dušan, kome Srbi iz ljubavi tepaju “Silni” prvi je počeo tu drinsku ludost.

Na vrhuncu srpske državne moći car Dušan je sa svojom vojskom prešao Drinu, pokušao je osvojiti Bosnu, kao mnoge druge države i konačno opsjedao i kraljevski Bobovac. Iznenada mu je po srpskoj historiji, neko “telefonirao” da se zbog nečega vrati u Srbiju. I vratio se neo-bavljena posla. Ovaj njegov poraz u Bosni svi kasniji nasrtljivci na Bosnu iz Srbije, nisu znali uzeti za pouku pa shvatiti da kad car Dušan “Silni” nije uspio pokori-ti Bosnu, kako će to uraditi drugi slabiji. Umjesto toga nastavlja se bezumno nasr-tanje na Bosnu kroz stoljeća.

U srednjem vijeku na Bosnu su nasrta-li svi najjači, sa svih strana ali nikad srpski vladari nisu bili i vladari Bosne. Ali jesu dva kralja Bosne, u dva navrata, bili i kra-ljevi Srbije. Dakle, nikakva prava po tom


A ko je pokušao braniti koga u ovom ludilu?

Bošnjački intelektualci su pisali peticije

Paveliću i državi

NDH-a protiv progona Srba,

riskirajući vlastiti povoljan položaj. A štitili

su Srbe čiji sunarodnici četnici u

isto vrijeme vrše pokolje muslimana u

istočnoj Bosni.

Kad su sve svjetske sile izdale Bosnu,kad ju je prodao i turski sultan, kad su sil-ne trupe Austrougarske krenule na Bosnu,Bošnjaci su se herojski suprostavili u bezi-zglednoj borbi. I to je prešućeno u histo-riji Bosne, koju su pisali Srbi a i Andriću disertaciji. Zašto, kad će kasnije Srbija postradati upravo od Austrougarske voj-ske. Zato što među vladajućom i intelek-tualnom elitom nikad nije bilo zasluženihlijepih riječi za herojstvo Bošnjaka.

Nesreća balkanskih naroda je u tomeda ih uvijek vode nesposobni i zli vođe.Tako su Srbe pred I svjetski rat, u eufori-ji izmišljene pobjede, pokrenule njihovevođe u osvajanje kolonija. Kako Srbija nijena moru nisu mogli ići u Afriku i Azijuonda su Bosnu zamislili kao svoju koloniju.Djelimično su uspijevali kroz Jugoslaviju,ali to je u biti iščašena i suluda ideja.

Ne prelazi Drinu

Prvi svjetski rat je drastično pokazaonemoralnost odnosa zvanične Srbije pre-ma Bosni. Prvo su srpske tajne službe izazi-vale nered u Bosni pod Austrougarskom.To je kulminiralo atentatom u Sarajevu.Prije nego će krenuti Austrougarska vojska na Srbiju, srpska vojska je prešla Drinu i načinila masakre i pljačke boš-njačkog civilnog stanovništva. Kao da oni imaju nešto sa Austrougarskom. A onda je krenula ofanziva Austrougarskena Srbiju i nakon teških poraza desilo senešto što historija svijeta nije upamtila.Cijela srpska vojska je bježala preko tri dr-žave, ostavljajući svoju državu i svoj narodna milost i nemilost neprijatelju. I da jetada Austrougarska vojska bila bar malodivlja i genocidna, kakva će kasnije bitiJNA, Srbije više ne bi ni bilo. A ključ sveove strašne srpske kataklizme u kojoj je,po tvrdnjama historičara iz Srbije, nestalo30-40% stanovništva, ključ ove nesrećeje zabadanje nosa preko Drine. I mjestoda izvuku pouku, jedinu logičnu, ne ićipreko Drine, srbijanska je propaganda veličala povratak srpske vojske zajednosa saveznicima i tu katastrofu prepjevala u herojsku epopeju, ostavivši prelaženjeDrine kao neku buduću varijantu.

I u Drugom svjetskom ratu desilo seisto. Opet su četničke zločinačke hordeprešle Drinu i izvršile neviđene zloči-ne nad civilima u Bosni, dok je NDH-a organizovala Jasenovac i druge logore za istrebljenje Srba. Zločinačke četničke hor-de su zaokupljene ubijanjem muslimanskenezaštićene nejači umjesto da brane Srbeod progona. Konačno su i ti četnici gadnopostradali i platili svoja zvjerstva. Svakoprelaženje Drine prisjedalo je.

A ko je pokušao braniti koga u ovomludilu? Bošnjački intelektualci su pisalipeticije Paveliću i državi NDH-a protiv

progona Srba, riskirajući vla-stiti povoljan položaj. A štitili su Srbe čiji sunarodnici četni-ci u isto vrijeme vrše pokolje muslimana u istočnoj Bosni. Vjerovatno su ovaj samou-bilački akt i sami Srbi tuma-čili kao poslovičnu glupost Bosanca. Zato što su prešu-ćivali sve bezumno herojske poduhvate naroda Bosne kroz historiju, njegov neuništiv osjećaj časti, nisu bili u stanju pravilno shvatiti ovo časno po-našanje u ratu, jedino i jedin-stveno u to doba, na Balkanu, pa i u Evropi.

Suočeni sa užasnim četničkim po-koljima nevinih bošnjačkih civila u istočnoj Bosni i Crnoj Gori, čak su okupatori Italijani, pokušavali zaštititi Bošnjake od svojih fašističkih savezni-ka četnika. Balkansko ludilo.

Balkanska ludnica je ključala svomsvojom mahnitošću, mamuzana falsi-fikatima historije što je vječna praksa na ovim prostorima.

Andrić je svjedok svog ovog uža-sa. Živeći kao bubreg u loju pod

j j g g

fašističkim okriljem u Nedićevom Beogradu, slijep za sve što se događa u Jugoslaviji, on u svojim romanima izmišlja užase iz turskog perioda. Tek će prokukati kad saveznički bombar-deri zaspu bombama to fašističko uporište. Znao je da su oba njegova naroda, Srbi i Hrvati, bili fašistič-ki saveznici i da se samo u njegovoj Bosni vodila krvava antifašistička borba uz užasne žrtve. Nikad ni ri-ječi o svemu ovome nije ni rekao a kamoli napisao.

Da je bar kasnije poslušaovelikog Srbina Dučića kojimu je, po vlastitom svjedo-čenju govorio: “Vi ste talen-tovan mlad pisac, ostavite sezaboga, tih efendija i fratara,pa se vratite Evropi: to je pra-vi svet”. Andrićev komentarna ovaj pametni savjet je gro-zan: “Razume se da ga nisammogao poslušati.... Dučić jeodrastao u uslovima nacional-ne mržnje .... a ja sam odgajanu duhu jugoslovenstva”. Ovajbestidni čovjek zaista nema nitruna morala. “Razume se da ga nisam mogao poslušati”,

kaže Andrić a misli da je on pronašaosavršen patent za svoje renegatstvo. Sveužase i historijske gluposti te sveopće ne-sreće, Andrić će svaliti na leđa Bošnjaka,Turaka, koji treba da ispaštaju svoju histo-rijsku krivicu “do daleko u budućnost” donjihovog potpunog fizičkog uništenja. Da je pokušao bilo šta od savremenih užasa obraditi, našao bi se u minskom polju iizgubio bi sve privilegije koje je do tada stekao blateći Bošnjake. Ostajući upornona ovoj temi, zagnjuren u stoljeća proš-losti o kojima je premalo znao, puštajućisvojoj zloćudnoj mašti na volju prokockaoje mogućnost da doprinese istinskom ras-petljavanju balkanskog nacionalnog čvora i pomirenju Srba i Hrvata.

Kakvu korist su od Andrića su imaliSrbi?

Da je Andrić iskoristio svoj autoriteti napisao bilo šta o Drugom svjetskomratu, mogao je složene balkanske odnoseusmjeriti u nekom razumnom smjeru.


Andrić se odrekao

hrvatstva, Bošnjake

satanizirao i izložio kao metu svih budućih

zločina, Srbima se dodvoravao preko svake

granice dobrog ukusa i tako

napravio savršen

karijeristički podvig.

63

Ali je zato o ustaškom Jasenovcu na-pisao pošten tekst Ćamil Sijarić, Bošnjak, u čijem su kraju četnici izvršili upravo grozne zločine, koje niko nije pošteno ni pomenuo a kamoli obradio.

Morao je Andrić reći, ono što shva-taju i manje obrazovani ljudi, da je ključ jugoslovenskog problema regulisanje od-nosa dva najveća naroda, Srba i Hrvata a ne huškanje na uništenje Bošnjaka.

Svim kratkovidim, glupim zločinač-kim vođama, kakvi će naići i kasnije 90-tih godina, odgovara Andrićeva uprošte-na šema. Tako će i Tuđman i Milošević, pa Karadžić i Boban, svi odreda vođe i ratni zločinci, slabo obrazovani ljudi, rje-šenje ovog velikog problema tražiti preko leđa Bošnjaka. Rezultat je poguban i ovaj put, kao što je bivao i uvijek ranije. Žrtve prvo na strani Bošnjaka, a onda i na stra-ni Hrvata i naročito Srba i konačno ljaga na oba naroda. Još za Andrićeva života, u komunističkoj Jugoslaviji, Srbi su uspije-vali diskretno nametnuti Hrvatima epi-tet genocidnog naroda zbog Jasenovca. Četnici su u Drugom svjetskom ratu zapamćeni kao najlošija i najzločinačkija vojska. Andrić nije ništa učinio da ublaži i objasni ove odnose i da neke smjerni-ce za budućnost. On je samo huškao na Bošnjake kao da njihovo fizičko unište-nje može riješiti užasni srpsko-hrvatski problem.

Andrić, katolik iz Bosne, mogao je i morao upozoriti Srbe da svako njiho-vo prelaženje Drine počinje tragedijom Bošnjaka a završi tragedijom i sramotom Srba.

Kako bi ovaj podmukli čovjek Andrić, “Grozni čovek”, bio ponosan da je doživio da se na njega poziva i čudovi-šte Radovan Karadžić, najveći evropski ratni zločinac nakon Hitlera. Čak su i do Karadžića u najzabačenijem kraju na Durmitoru, stigle Andrićeve laži o Bošnjacima pa će ova nakaza krenuti na njihovo uništenje.

Čudno je da niko i od srpskih inte-lektualaca ne vidi ovu očiglednu istinu i ne upozori Srbe da ne srljaju preko Drine, u vlastitu propast i sramotu.

Svima njima je jednostavnije bilo da prešutno uzmu Andrića Frankeštajna koga je stvorila srpska propaganda, kao barjaktara srpskog fašizma. Ali, gdje ih to vodi! Dotle da sada Srbi sami kažu da “ceo svet mrzi Srbe”. A zašto bi “ceo svet mrzio Srbe”? Andrić je, makoliko ga oni veličali, premalen da spere sve lja-ge i ublaži poraze te opere sramote koje neke bande i rulje nanesu svom srpskom narodu.

“Grozni čoveče” Ivo Andriću. Šta si uradio i svom srpskom narodu kao najve-ća posrbica u historiji! Gurnuo si ih u naj-veće poraze i sramote devedesetih godina

da postanu strašila u svijetu. Kako se sve odigravalo pred očima svijeta, pred kame-rama, nikakve laži, ni guslarski falsifikati historije ne mogu to negirati i oprati, pa ni laži nobelovca. Kome treba ovakav Andrić?

Andrićevim putem samomržnje

Nažalost, kao i svako veliko zlo, i Andrićevo zlo traje duže i nadživljava i sa-mog Andrića, “do daleko u budućnost”. Poučeni Andrićevim karijerističkim podvigom renegata i posrbice, mnogi će intelektualci kretati njegovim stopama i postajati sluškinje velikosrpskih zlotvora. Koristit će i Andrićeve metode samoponi-žavanja. Tako će i dva bošnjačka pjesnika iz Sarajeva, nakon II svjetskog rata, početi da “pevaju” na ekavici. Koje je to nasilje nad vlastitom iskrenošću i autentičnošću, mada je to zabranjena tema. Ali, ovi sla-bi “pesnici”, renegati, Andrićevi trabanti, napravili su bolju karijeru i imali lagodniji život od genijalnog Maka Dizdara. Kada su suludim nasrtajima na Maka konačno dohakali ovom suptilnom čovjeku poslali su nedvosmisleno uputstvo svim budućim umjetnicima šta moraju raditi ako žele imalo uspjeha i normalan život.

Posebno je žalostan slučaj Meše Selimovića. Njega je sarajevska politi-kantska bagra na čelu sa Mikulićem mal-tretirala toliko da je u nastupu ogorčenja proglasio sam sebe srpskim piscem. Tamo je bio objeručke prihvaćen, mada nikad kao Andrić. Simptomatično je da se tu u Mešinoj kući, u času odlaska za Beograd, našao i Andrić da mu kaže da i Beograd “ume da bude hladan” u prihvatanju re-negata. Ipak se nadamo da više nijedan mladi i talentovani pisac iz Bosne neće morati da se ponižava kao srpski renegat da bi uspio štampati neko djelo. Zasad nema nikakvih ohrabrujućih znakova u ovom pravcu. Sramni životni putokaz koji je davno dao Andrić svojom disertacijom, važi i danas i čini se prihvatljivim velikom broju mladih umjetnika, u jednoj sredini bez objektivnih kriterija.

Posebno treba podvući Andrićevo koketiranje, najblaže rečeno, sa fašistima. Kao takav on je opasan savjetnik i Srbima kojima se uporno dodvorava i ljubi noge.

Buđenje nacionalne svijesti kod slo-venskih naroda, čime je Andrić odušev-ljen, ustvari je ključ brojnih nesreća koje će zadesiti i Srbe i Hrvate. Nacionalizam je zlokoban i opasni evropski pronalazak. Došao je na Balkan sa jednim stoljećem zakašnjenja ali je i tu imao katastrofalne posljedice. Slovenski nacionalisti nisu izvukli nikakve korisne pouke iz evrop-skih nacionalizama nego su još primitiv-nije i ružnije produbljivali sva zla koja iz toga proizlaze.

Svaki nacionalizam u svom začetku odmah koketira sa nacizmom i fašiz-mom i kako se razvija, kako više po-mahnitalo razvija ljubav samo za svoj narod, tako više pehlivani na delikat-noj granici sa fašizmom. I uvijek skoro bez izuzetka, sklizne u fašizam. Tada unesreći prve susjede, pa dalje susjede i konačno svoj vlastiti narod. Fašizam je teška bolest cijelog naroda i teško se liječi. Pogotovo balkanski fašizmi, koji imaju duboke korijene u mraku sred-njeg vijeka.

Andrić je rječit, ali nedovoljno obra-zovan da bi shvatio koliko je blizak fašizmu. Pogotovo ga ništa nije navo-dilo da razmisli o sebi u toku Drugog svjetskog rata kada je živio ugodno u krilu fašizma u Beogradu. Andrić nije shvatao ovu opasnost. Andrića je silna bujica srpskog nacionalizma nezau-stavljivo nosila u krilo fašizma. Srpski nacionalisti su četrdesetih godina XIX stoljeća unakazili i svetosavlje, naciona-lizirajući Svetog Savu, kako piše Marko Đorđević. Nikolaj Velimirović 1937. g. pravi od Svetog Save velikog nacionali-stu i tvrdi užas da njegove ideje “reali-zuje veliki vođa Hitler”. Patrijarh SPC Varnava Rosić toliko koketira sa fašiz-mom Hitlera da njegov tekst prenose fašistički časopisi. Ovaj patrijarh govori o “dalekovidom Fireru” i veliča njegovu borbu “protiv komunizma i internaci-onalnih Jevreja”. Naočigled Andrića srpski nacionalizam je klizao u fašizam a sam Andrić ne samo da nije djelovao bar malo urazumiteljski i humanistički, nego je u prvim redovima, kao renegat, u akciji sunovraćivanja Srbije u fašizam pod vodsvom nacionalista. Kao rene-gat, Andrić je dobro došao fašistima. On nije ni pokušao da se iščupa iz toga i distancira. I još gore, ni kasnije, kad je tim distanciranjem od fašizma i nacio-nalizma mogao ubrati poene u komuni-stičkoj Jugoslaviji, ni tada nema ni riječi od ovog mrzitelja kojom bi oprao svoj obraz i savjest koje i nema.

Ovo Andrićevo nedjelo koristilo je istinski samo njemu lično. Svima drugi-ma donijelo je nesreće i sramotu. A naj-više prvo Bošnjacima a onda i Srbima. Na takvoj gadosti niko ne može graditi zdravu budućnost.

Želim da zamolim brojne poštene i pametne srpske intelektualce, a i hrvat-ske, da konačno progovore, da oduzmu pravo ovom Frankeštajnu najgore srp-ske propagande da govori u ime Srba i da ih gura u propast. Tek takva poštena riječ sa srpske strane, njihovo odricanje od čudovišta koje su stvorili, tek takva riječ bi mogla spriječiti zlo i sramotu “do daleko u budućnost” i balkanske odnose usmjeriti u pravom smjeru.


64

No comment


Navijači donijeli mrtvaca u kovčegu na stadionSedamnaestogodišnjeg navijača ko-lumbijske ekipe Cucuta Deportivo usmrtile su plaćene ubice, u subotu dok je igrao nogomet u parku. Nakon bdijenja, grupa prijatelja iz Barra del Indija uzela je leš iz mrtvačnice i od-nijela ga na stadion kako bi iskazala poštovanje ubijenom navijaču.Sarajevo-x.com, 29. mart 2011.

Provalio u komšijinu kućuda bi se tuširaoMladić iz Pakoštane u Hrvatskoj, tri me-seca je provaljivao u stan svog komšijeSlovenca kako bi se tuširao u njegovomkupatilu. Mladić je optužen za narušava-nje intimnosti doma, a u svoju odbranuje rekao da je samo želeo da oseti lepuatmosferu komšijskog kupatila.Blic, 30. mart 2011.

Službenik gađao kono-bara kupus salatomDirektor Službe za zajedničke poslove institucija BiH Meliha Jahjaefendić upu-tila je prije nekoliko dana pismo sekre-taru Zajedničke službe Parlamentarne skupštine BiH Aljoši Čampari u kojem

j

ga obavještava da je službenik službe na čijem je čelu Mirza Bisić u restoranu zgrade Parlamenta BiH konobara gađao salatom od kupusa koju je svojom rukom izvadio iz zdjele drugog gosta.Glas Srpske, 31. mart 2011.

Gdje nestadoše bosanski muslimaniPromišljanje srpskih novinara iz RS-a o nacijama u BiH: Na nivou Dejtonske aBiH, za sve se broje krvna e zrnce. Ako bi išli precizno i pošteno, popis iz 1991. poznaje ka ategoriju Muslimana, ali i kategoriju “Bošnjaka”, koji imaju za ane-marljiv procenat udjela u sta anovništvu. Formalno-pravno, taa ako bi postojala sa-svim druga ra aspodjela funkcija a za a one akoji se izjašnjavaa aju ka ao “Bošnjaci”.Frontal.rs, 31. mart 2011.

U stanu pronađen lešžene star godinuOperativnom centru MUP-a Kantona Sarajevo dojavljeno da je u stanu u uliciOmladinskih radnih brigada na broju7, u naselju Dobrinja, pronađen leš.Konstatovano je da je leš star oko godi-nu, te da pripada starijoj ženskoj osobi.Sarajevo-x.com, 23. mart 2011.

Automobilom uletio u dža-miju, a nakon toga psovao i prijetio da će je srušiti, jer je to RS za koju se borio?!Bosanski Novi: Nepoznati muškarac jeprvo automobilom prišao Urijanskoj dža-miji te se zabio u dio harema pred dža-mijom, gdje je izložena šehidska ploča.Nakon toga je izašao iz auta i počeo psova-ti i derati se da će zapaliti džamiju, minira-ti je, srušiti je i da je ovo Republika Srpska.Depo, 30. mart 2011.

Hugo Chavez: Kapitalizamje uništio život na MarsuSarajevo-x.com, 23. mart 2011.

Predvodnik turske Intifadeu BosniPoskok.info o Zlatku Lagumdžiji:Predvodnik turske Intifade u Bosni, ne-formalni vođa Bošnjačke Samouprave,dr. Zlaoglu, će krajem ovog i po-četkom narednog tjedna boraviti uSjedinjenim Američkim Državama.Poskok.info, 29. mart 2011.

Šakama i stolicama uda-rali profesora u školiNasilja u školama sve je više, a žrtveagresivnih i opasnih učenika su svi –druga djeca u školi, profesori i učitelji.Da posao u školi može biti i priličnoopasan, pokazuje slučaj iz Srbije štopokazuje video koji je objavljen 27.marta, a snimljen je u jednoj školi ublizini Tutina, na području Sandžaka.Na spomenutom videu vidi se kakoučenici gađaju profesora stolicama.Depo, 30. mart 2011.

Dječaka silovali brat, sestra,rođak i komšija penzionerIspovijest dječaka iz sela Brnjice u Srbijišokirala je javnost. Nad 13-godišnjimM. M. seksualno su se iživljavali brat,polusestra, rođak i komšija penzioner.Kako je mališan ispričao u policiji, “po-sljednjeg dana škole ga je u kući samog zatekao komšija. Htio je da gleda crtanefilmove, ali ga je ovaj natjerao da skinegaće. Tada su u kuću ušli i brat, poluse-stra i rođak, pa su ga redom svi silovali.”“Svi muškarci su mi to radili. Onda sumi prijetili da će me zaklati ako kažemocu. Mene je bolio stomak nekolikodana, sve me je svrbilo i peklo, ali samšutio. Tek sam prije nekoliko dana re-kao ocu šta se desilo”, ispričao je dječak.Blic, 29. mart 2011.

Broj umrlih veći od bro-ja rođenihSvi kantoni sa hrvatskom većinomimaju negativnu stopu prirodnog pri-raštaja, kantoni s bošnjačkom veći-nom, izuzev Goražda, imaju pozitivnustopu, dok Republika Srpska ima ne-gativan prirodni priraštaj konstantnood 1992. godine”, naveo je Pašalić.Srna, 30. mart 2011.

Zavidovići: Trudnica predporodom usmrtila mužaudarcem nožem u srceDnevni avaz, 30. mart 2011.

Korumpirani policajac progutao dokazeJedan ruski saobraćajni inspektor, uhvaćen na djelu u korupciji, zatvorio se u svoj automobil, pocijepao novčani-ce koje je uzeo i potom ih je progutao.Vesti, 29. mart 2011.

Evropska komisija je usvo-jila strategiju pod nazi-

vom “Transport 2050” za kon-kurentniji sistem prijevoza koji će povećati mobilnost, ukloni-ti glavne prepreke u ključnim oblastima i osigurati porast u zalihama goriva i stope zapo-slenosti. Ona je predložila i da do 2050. godine ne bi trebalo dozvoljavati ulazak u centralne dijelove gradova automobilima sa benzinskim i dizel motori-ma. Prijedlogom je predviđeno smanjenje emisija ugljenika za 60 posto i umanjenje zavisnosti o nafti.

Tri kilometra do zdravog srca

Za zdravo srce nije neophodnonaporno i iscrpljujuće vežba-

nje, već lagana šetnja kojom se mogu smanjiti krvni pritisak, rizik od di-jabetesa i srčanog udara. Redovne lagane šetnje od tri kilometra mogu smanjiti krvni pritisak i nivo lošeg holesterola, rizik od dijabetesa i srča-nog udara, a blagotvorno utjet ču na raspoloženje i kvalitet sna.

65

NaukaNajzdraviji koštunjavi plodovi Bez dizel i benzinskih

motora u gradovima

Muška neplodnost upisana u genima

Novi slušni aparat pre-nosi zvuk preko zuba

Loš posao je gori od nerada

Orasi su najzdra-viji među ko-

štunjavim plodovima itrebalo bi ih jesti češće,tvrde američki naučni-ci. Rezultati ispitivanja pokazali su da je orahprema količini i kvalite-tu izuzetno korisnih antioksidantnih materija znatno ispred sličnih voćnih vrsta. Vrste antioksidativnih materija

pronađenih u orahu su dva do 15 puta efikasni-ji od vitamina E koji je poznat po tome što štiti tijelo od prirodnih he-mijskih supstanci koje uzrokuju bolesti. Orasi su zdravi i hranljivi, bo-

gati su visoko kvalitetnim proteinima,vitaminima i mineralima kao i dijetet-skim vlaknima.

G rupa francuskih nauč-nika otkrila je da je gen

DPY19L2 uzroč-nik jedne vrste neplodnosti kod muškaraca koju karakteriše proi-zvodnja sperma-tozoida s okru-glom glavicom tako da ne mogu oploditi jajnu će-liju. Naučnici su otkrili genetski

uzrok ubacivanjem čipova u DNK osoba sa tim oblikom neplodno-

sti. To otkriće bimoglo rezultiratirazvojem novihn e h o r m o n s k i hkontracept ivnihsredstava nami-jenjenih muškar-cima, ali bi mo-glo činiti temeljnovih terapija protiv muške ne-plodnosti.

No v iNNslušniNNaparat koji pre-nosi zvuk prekozuba, zvanič-no je odobrenza upotrebu uEvropi. Uređaj,pod nazivom“SoundBite”,usmjerava zvuk preko vilične kosti u unu-trašnji dio uha. Montira se na gornji lijevi ili desni kutnjak i može se prilagoditi sva-kom pacijentu. Uređaj se sastoji od mreže minijaturnih mikrofona postavljenih iza uha, koji prikupljaju i filtriraju zvuk. Za-tim se bežičnim putem zvuk prenosi do uređaja u ustima, koji odgovarajućim vi-bracijama preko zuba i vilične kosti dalje prenose zvuk u auditivni dio unutrašnjeg uha. Na ovaj način potpuno se zaobilazi vanjsko i srednje uho. Stručnjaci napomi-nju da je aparat potpuno pouzdan i da je najvažnije to što nema potrebe za opera-tivnim zahvatom.

Loš posao, čak i u vrijeme krize,LLgori je po mentalno zdravlje odLLnerada, jer može prouzrokovati depresijui anksioznost. Rezultati jednog australij-skog istraživanja pokazali su da je obav-ljanje nekih zanimanja gore po mental-no zdravlje od nerada. Posao mora bitikompleksan, zahtjevan, siguran, dobroplaćen i pružati izvjestan stepen samo-stalnosti kako bi se osoba koja ga obavlja mogla u punoj mjeri ostvariti. Nasuprottome, kod radnika koji je u stalnom stra-hu da će izgubiti zaposlenje, koji je lošeplaćen i mora strogo da polaže računešefu, doći će do degradacije mentalnog zdravlja, posebno do pojave simptoma depresije i anksioznosti. Istraživači su,

također, pri-mijetili da iradno okru-ženje ima jošveći utjet cajna mental-no zdravljeradnika odsamog posla koji obavlja.

Pripremio: Saladin Kovaevi


Documents

Saff [broj 290, 1.4.2011]