Saff [broj 276, 24.9.2010]

Bošnjaci ćeizgubiti izbore

broj 27624. septembar 2010.16. ševval 1431.

cijena godišnjepretplate 60 KM

Hutba: Vlast je emanet i kajanje na Sudnjem danuw

ww

.saff

.ba

97

71

51

26

51

00

4

IS

SN

1

51

2-

65

1X

Intervju: Haris Silajdžić, predsjedavajući Predsjedništva BiH

Rezultati općih izbora 3. oktobra 2010. već se znaju

Ko je pričao, pričaće i dalje, a ko je radio, radiće i dalje

Allahova milost je pretekla Njegovu srdžbu

Putevi duševnog uzdizanja

3

Sadržaj

20

32

8

10

34

47

58

SAFF broj 276

Hutbe iz tri sveta mesdžida

Medina: ‘Ali ibn ‘Abdurrahman el-Huzejfi

Allahova vjera je lahka

Polumjesec

Večernji list

Dokazani neprijatelji Bosne i Hercegovine i Bošnjaka

Kolumna

Borba za opstanak

Glasajmo za Bošnjake koji osjećaju bošnjački narod

Reportaža

Konferencija “Budućnost vjere u eri globalizacije”, Sarajevo 19. i 20. septembar

Stoljeće duhovne revolucije

Fetve

Aktuelna pitanja i dileme

Moj me je rob pretekao u onome što je Moje pravo i zato mu zabranjujem Džennet

Svijet medija

Turski referendum

Put ka ekonomskoj velesili

Kutak za mlade

Kur’anska pravila

Čovjek je dokaz (svjedok) protiv sebe, i uzaludna su pravdanja njegova

24. septembar - 16. ševval

U PRODAJI JE

INFORMACIJE NA TELEFON

062/103-480

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPFadil Pezo

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaPRINT & COPY SHOP, Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Pitanje popisa državne imovine ključ-Pitanje popisa državne imovine ključ-Pna je operacija koja bi mogla da u fi-Pna je operacija koja bi mogla da u fi-Pzičkom smislu omogući održavljenje Pzičkom smislu omogući održavljenje PRepublike Srpske i razdržav-ljenje Bosne i Hercegovine? U protivnom, morao bi postojati neki politički i medijski balans između interesovanja jednog, odnosno neinteresovanja dru-gog entiteta za jednu temu. Koliko u Republici Srpskoj ra-zumiju da od uknjižbe i ovjere državne imovine na ličnoj karti entiteta ovisi vitalnost Republi-ke Srpske, toliko se iz Sarajeva, koje je valjda zainteresirano za državotvorne atribute, jedva da čuju su-protni glasovi, koji bi upozoravali kako za državu Bosnu i Hercegovinu jedino ima smisla da državna imovina ostane vlasniš-tvo države, te da se ono državne imovine što se sticajem okolnosti našlo na računi-ma entiteta, prebaci na državnu adresu. Zapravo, u Sarajevu ima dostatan broj au-tora, pa i u okviru nekih političkih opcija, koji su, barem preko interneta objavljivali tekstova na ovu temu, ali, njihov je glas u širim razmjerama ostao zatrpan cenzura-ma dejtonskog, poglavito velikosrpskog, medijskog sistema. Otud je bez adekvatne reakcije prošao protuustavni zakon koji je 14. septembra usvojila Narodna skupština Republike Srpske kojim se sva državna imovina vraća Republici Srpskoj. Riječ je o najozbiljnijem vidu podrivanja ustavnog i pravnog poretka Bosne i Hercegovine, ali i međunarodnih autoriteta. Visoki predstavnik Valentin Inzko je ispustio par fraza, kojima osuđuje ovaj čin, međutim, to ne odgovara alarmantnosti događaja, koji je na korak od proglašenja otcjepljenja Republike Srpske. Ako je entitetski parla-ment mogao derogirati odluku o zabrani raspodjele imovine koja je 1991. pripadala državi BiH ili je predmet sukcesije, a koju je 2005. donio tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun, onda su ovi sljedbenici Ra-dovana Karadžića u stanju počiniti iste one hajdučije koje je kreator genocida nad Bošnjacima i utemeljitelj Republike Srpske počinio nad legalnim poretkom Repu-blike Bosne i Hercegovine. Odluka enti-tetskog parlamenta o uzurpaciji državne imovine politički je terorizam najgore vr-

ste, kojim se zvanično i bestidno udara na ustavni i legalistički poredak. No, tome je umnogome doprinio i sam OHR, prven-

stveno sa definiranjem državne imovine, a po čemu je ispalo da tek 1.000 jedinica biva predmet popisa, dok ono što je ranije pri-vatizirano i što je kroz privatiza-ciju isparilo, neće ni biti uzima-no u obzir. Oko ovog pitanja se prelamaju i različita tumačenja zakona, mada je Dejtonski spo-razum u sebe usisao zakonska rješenja RBiH, a time i zakon o ovom pitanju koji je donesen 1994. godine, čime se trebaju

smatrati ništavnim ratne uzurpacije ad-ministracije Radovana Karadžića. Nema sumnje da OHR ide na ruku namjeri Republike Srpske da zadrži najveći dio uzurpirane državne imovine, pa se pred nama odvija jeftina pozorišna predstava o varnicama na relaciji OHR – RS. Ne pod-sjeća li nas ovo na onu ratnu predstavu o varnicama na relaciji UNPROFOR i me-đunarodna zajednica protiv Karadžićevog rukovodstva i Mladićevih falangi, kada su stranci k’o fol prijetili a na sve načine pot-pomagali genocid nad Bošnjacima? OHR je kreirao način popisa državne imovine, kojim je Republici Srpskoj predao većinu državne imovine, a kako bi taj kriminal bio odbranjen, Republika Srpska šalje se-cesionističke poruke, zbog kojih ćemo mi biti zadovoljni ako pristane i na kakvu dr-žavnu imovinu. Već viđeno! Ispravno je je-dino tražiti da sve što je 1991. bilo državno – ostane državno. Entiteti mogu koristiti državnu imovinu, namjesto da država ko-risti entitetsku imovinu. Suština je u pita-nju – ko će kome biti podstanar – država entitetima, ili entiteti državi? A pošto su entiteti jedinice samouprave, nema logike da oni budu stanodavac državi. Ko je vidio da jedna država bude podstanar u gradu koji je u njoj smješten? No, ova naopaka logika ima rezona samo ako je njen cilj da ojača secesionističku poziciju Republike Srpske. A međunarodna zajednica od po-četka ništa drugo i ne radi nego jača veli-kosrpski secesionizam i slabi pozicije mul-tietničke Bosne i Hercegovine. A zašto? Pa zbog mogućnosti da jedan muslimanski narod bude ravnopravan.

ImpressumUvodnik

Održavljenje i razdržavljenje


6

Hutba

Piše: Abdulvaris Ribo

Hvaljen i Slavljen neka je Onaj Kome pripada sva vlast, i ona na Zemlji i ona na nebesima,

a Koji će na Sudnjem danu kazati: Ja sam Vladar, gdje su oni koji su na Zemlji vlast imali? Neka je salavat i Zemlji vlast imali? Neka je salavat i Zemlji vlast imali?selam na Allahova miljenika, Muha-mmeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je vjernicima-muslimanima bio i ostao najbolji uzor i primjer iskreno-sti, pravde i morala.

Allahu pripada sva vlast

Čovjek je oduvijek žudio za vla-šću, jer vlast donosi visoku poziciju u društvu, moć, privilegije i bogaće-nje, a to je ono za čim većina ljudi na ovome svijetu žudi. Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, div-ni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljep-še mjesto povratka je u Allaha. (Ali Imran, 14.). Tako je i danas. Oni koji se kandidiraju za vlast, bili politička

Samokandidiranje za pozicije u vlasti je dozvoljeno samo ako za to postoji nužda ili opća korist, kao naprimjer ako postoji opasnost da će na vlast doći oni koji su nesposobni, koji to ne zaslužuju i koji neće vjerno zastupati interese naroda i države. U ovakvoj situaciji samokandidiranje se smatra ukazivanjem narodu na dobro, odnosno da izaberu onog ko je najbolji i najkorisniji na određenoj poziciji u vlasti. Samokandidiranje naročito ima smisla u ovim kompliciranim vremenima kada narodu nije lahko da među mnoštvom političkih prevaranata prepozna poštenog i sposobnog, pa se ukazuje potreba da se za vlast kandidiraju oni koji su pošteni, sposobni i povjerljivi

stranka ili pojedinci, svi oni prije svega imaju iste ciljeve i namjere: domo-ći se pozicije koja donosi moć, dobre plate, privilegi-je i otvara mnoga vrata za lahko bogaćenje i stvara-nje karijere. Kada bih znao jednog političara koji ulazi u vlast radi dobrobiti na-roda i države, odmah bih mu ukazao svoje povjere-nje i dao svoj glas. U ovim danima svi mi u BiH smo, po ko zna koji put, svjedoci predizborne kampanje ili bolje kazati svjedoci bespo-štedne borbe za vlast. Mnogobrojne političke stranke i nezavisni kandi-dati započeli su svoju borbu za vlast.

Vlast je odgovornost i emanet

Uspostavljanje reda i zakona na Zemlji je kolektivna odgovornost i obaveza svih pripadnika društvene zajednice. Islam ne gleda na vlast kao na čast i privilegiju. Po islamskom

učenju vlast je velika odgovornost i emanet (povjerena stvar) za koju će se na onome svijetu polagati račun. Zbog ove činjenice muslimani prvih generacija bježali su od vlasti kao od zvijeri i kuge, jer znali su da im vlast može samo povećati probleme i odvesti ih u propast. Dok je fara-on govorio svome narodu: “Ja sam gospodar vaš najveći.”, i dok je Luj XIV Francuzima govorio: “Ja sam država.”, Ebu Bekr, radijallahu anhu, kada je izabran za halifu, rekao je: “Izabran sam da vam budem vođa, ali nisam najbolji među vama.” U islamu svi ljudi su jednaki, bili oni nadređeni ili podređeni. Onaj ko je

na vlasti nije vredniji od običnog svijeta, on samo ima veće breme na svojim leđima i veću odgovor-nost pred Allahom. Prema tome, pozicija vlasti je pozicija onoga ko zastupa narod i radi za njegove in-terese, a ne onoga ko će tu poziciju iskoristiti za svoje lično bogaćenje i karijeru. Osnovno pravilo i propis po islamskom učenju je da pojedinac nema pravo da se sam kandidira za vlast, jer u vjerodostojnom hadisu koji prenosi Abdurahman ibn Semure, r.a., sto-

ji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “O Abdurahmane ibn Semure, ne traži vlast (upravu), jer ako je dobiješ što si je sam tražio bit ćeš u njoj prepu-šten sam sebi, a ako je dobiješ bez svog traženja bit ćeš u njoj od Allaha pomognut.” (Buharija, 9/114.). U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ne traži vlast, jer ona će na Sudnjem danu biti poniženje i kajanje.”

Vlast je emanet i kajanje

na Sudnjem danu

Vjernik kada nešto obeća, on to i ispuni.

Vjernikovo obećanje je dug i emanet kojeg treba ispuniti u cijelosti. Allah Uzvišeni na to upozorava pa

kaže: “O vjernici, ispunjavajte

svoje obaveze!”


U jeku predizborne kampanje u BiH

7

Dozvoljeno je da čovjek za kandi-data u vlasti predloži drugu osobu jer u tom slučaju ne traži za sebe vlast. Samokandidiranje za pozicije u vlasti je dozvoljeno samo ako za to postoji nužda ili opća korist, kao naprimjer ako postoji opasnost da će na vlast doći oni koji su nesposobni, koji to ne zaslužuju i koji neće vjerno za-stupati interese naroda i države. U ovakvoj situaciji samokandidiranje se smatra ukazivanjem narodu na dobro, odnosno da izaberu onog ko je najbolji i najkorisniji na određenoj poziciji u vlasti. Samokandidiranje naročito ima smisla u ovim kompli-ciranim vremenima kada narodu nije lahko da među mnoštvom političkih prevaranata prepozna poštenog i spo-sobnog, pa se ukazuje potreba da se za vlast kandidiraju oni koji su pošteni, sposobni i povjerljivi. Kao dokaz da je u spomenutoj situaciji dozvoljeno samokandidiranje, navest ću riječi Jusufa, a.s., kada je tražio od egipat-skog vladara da ga postavi na utje-cajno mjesto: “Postavi me”, reče, “ da vodim brigu o stovarištima u zemlji, a ja sam zaista čuvaran i znan.” (Jusuf, ja sam zaista čuvaran i znan.” (Jusuf, ja sam zaista čuvaran i znan.”55.)

Kad govore - lažu, kad obećaju - ne ispune

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, rekao: “Tri su znaka da je neko licemjer: kada go-vori - laže, kada obeća - ne ispuni i kada mu se šta povjeri - iznevjeri.” (Buhari) Laž i laganje je veliki grijeh koji se može naći samo kod pravih pokvarenjaka i onih čija su srca ogre-zla u različitim vrstama grijeha. U predaji Sulejma b. Safvana se preno-si da je Poslanik, s.a.v.s., bio upitan: “O Allahov Poslaniče, da li vjernik može biti kukavica?” “Da”, rekao je. Pa je opet upitan: “Da li vjernik može biti škrtac?” “Da”, odgovorio je. Pa je opet upitan: “Da li vjernik može biti lažljivac?” “Ne”, rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Muvveta, Malik, 1832.)

Spomenuti hadisi se odnose na većinu onih koji se kandidiraju na iz-borima na različite političke pozicije. Sve političke stranke i većina političa-ra u proteklim godinama su dokazali

da je ovo istina, jer koliko su puta na-rodu obećali brda i dolove, napredak i blagostanje, a nikada nisu ispunili svoja obećanja. U to smo se svi uvje-rili. Na ovaj način okitili su se osobi-nama licemjera, kojima više niko ne vjeruje, te s pravom za njih možemo reći: Kada govore - lažu, kada obećaju - ne ispune. I pred ove izbore obeća-vaju mnogo, ali sigurno znajte da im narod ne vjeruje. Jedni govore da pra-ve državu za čovjeka, drugi opet, obe-ćavaju da će srušiti beznađe, dok treći izjavljuju da narod zna. Jeste, tačno je da narod sve zna. Narod zna da je gladan i na rubu siromaštva, a da su se političari i vlastodršci u proteklih nekoliko godina obogatili i obezbje-dili materijalno, i sebe i svoje bližnje. Danas od političkih strana-ka i političara možemo čuti razna obećanja i izjave, od kojih su neke čak i smiješ-ne. Tako danas prolazeći ulicom, čujem od promo-tora jedne stranke kako su oni jedina stranka kojoj je interes narod. Da nije žalo-sno, bilo bi smiješno.

Vjernik kada nešto obe-ća, on to i ispuni.Vjernikovo obećanje je dug i emanet kojeg treba ispuniti u cije-losti. Allah Uzvišeni na to upozorava pa kaže: O vjer-nici, ispunjavajte svoje oba-veze! Ta osobina je krasila, veze! Ta osobina je krasila, veze!pored ostalih, Isma’ila, a.s., kojeg Allah Plemeniti u Svojoj Knjizi isti-če i hvali: I spomeni u Knjizi Isma’ ila! On je ispunjavao dato obećanje!

Imam Kurtubi, rhm., u svom tef-siru, navodeći predaje u vezi sa spo-menutim ajetom, kaže da je to zbog toga što je Isma’il, a.s., obećao jed-nom čovjeku da se u određeno vri-jeme sretnu. Čovjek je zaboravio na nom čovjeku da se u određeno vri-jeme sretnu. Čovjek je zaboravio na nom čovjeku da se u određeno vri-

dogovoreni sastanak, pa ga je Isma’il, a.s., čekao na dogovorenom mjestu čitav dan i noć, a po jednoj preda-ji tri dana i tri noći! Jezid er-Rekaši tvrdi da ga je Isma’il, a.s., čekao čak 22 dana!!! Ispunjavanje datog obe-ćanja bila je prepoznatljiva crta svih Allahovih poslanika. Ebu Davud bilježi da je posljednji Allahov vje-rovjesnik, Muhammed, s.a.v.s., čak i prije nego što je postao poslanik, čekao jednog čovjeka tri dana i tri

noći, jer je on zaboravio na obećani sastanak. ‘Abdullah b. ebi el-Hamsa’ (u nekim predajama: el-Hansa’), čo-vjek koji je zaboravio na taj sastanak, sjetio se nakon tri dana i pohitao ka tom mjestu i, gle, čuda: zatekao mla-dog Muhammeda, a.s., kako ga čeka! Muhammed, a.s., mu je tada rekao: “Momče, doveo si me u neugodnu si-tuaciju, čekam te evo već tri (dana)!”

Koga birati za vlast

Na pozicije u vlasti treba izabrati one koji su prije svega osvjedočeni vjernici, jer osvjedočeni vjernik bi trebao biti okićen osobinama kao što su: bogobojaznost, pravičnost, poštenje, nesebičnost i čestitost, a te

osobine samo dobro mogu donijeti, kako njemu sa-mom, tako i narodu kojeg zastupa. Vlast i upravlja-nje treba povjeriti onima koji su pošteni i sposobni i koji ne žude za vlašću, a ne onima koji traže vlast i žude za njom. Prenosi se od Ebu Musaa el-Eš’arija, radijallahu anhu, da je re-kao: “Ja i moja dva rođa-ka jedne prilike došli smo kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jedan od njih dvojice rekao: ‘Allahov Poslaniče, postavi nas za upravnike

u onome što ti je Allah dao od vla-sti.’ Drugi reče isto to, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Tako mi Allaha ovaj posao nećemo dati onome ko ga traži i ko za njim žudi.’” Omer, radijallahu anhu, je rekao: “Kome bude dato da upravlja nečim što pripada muslimanima, pa u tome postavi čovjeka pored kojeg ima bolji za muslimane, iznevje-rio je Allaha i Njegova Poslanika.” Postavljanje rođaka, poznanika i istomišljenika na pozicije vlasti, bez obzira da li su za njih sposobni ili ne, smatra se pronevjerom emaneta, a Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, je rekao: “Kada se izgubi ema-net očekuj Kijametski dan.” Upitali su: “A kako se gubi emanet?” “Kada se uprava (vlast) dadne onima koji je ne zaslužuju i koji je nisu dostojni.” (Buhari).

Islam ne gleda na vlast kao na

čast i privilegiju. Po islamskom učenju vlast

je velika odgovornost

i emanet (povjerena

stvar) za koju će se na onome svijetu polagati

račun.


8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Su’ud eš-Šurejm Medina: ‘Ali ibn ‘Abdurrahman el-Huzejfi

Preveo i sažeo: Esad Mahovac

Allahovi robovi, čovjeku Allahovi robovi, čovjeku Anisu dovoljne samo lije-Anisu dovoljne samo lije-Ape želje. Propuštanje vrijed-ne šanse je nenadoknadiv gubitak, a njeno iskorišta-vanje upućuje na jaku volju koju ne posjeduje onaj koji je zadovoljan lijenošću. Op-ćenito, dobra djela u islamu ne zahtijevaju veliki napor niti mnogo vremena, osim ako čovjek sam sebe bes-potrebno optereti. Allahovi robovi, ko na ovom dunjalu-ku krene ispravnim i jasnim putem, stići će na cilj, a ko mu se suprotstavi, zalutat će. Ramazan je prošao i nestalo je sistema i organizacije vjer-skog života kod mogih ljudi. Gledano sa ovog aspekta lju-de nakon ramazana može-mo svrstati u tri kategorije: Prva kategorija su ljudi koji Allaha obožavaju samo u ra-mazanu i koji smatraju da je Allahove zabrane zabranje-no kršiti samo u tom mjese-cu. Loši su ljudi koji za Alla-ha znaju samo u ramazanu i koji od svoga posta imaju samo glad i žeđ. Druga kate-gorija su ljudi koji su se zbog svog neznanja opteretili više nego što Allah od njih za-htijeva. Takvi rijetko da stignu do ci-lja, a usput vrlo često načine nevolje i svojim saputnicima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da su takvi nalik konjaniku koji preopte-reti svoju jahalicu želeći neshvatljivo brzo stići na cilj, pa uništi svoju jaha-licu i ne stigne na odredište. A treća kategorija jesu iskreni Allahovi robovi koji Ga obožavaju sa znanjem i iskre-nošću. Oni su umjereni i slijede srednji put. Njihova vanjština je jednaka nji-

Preveo i sažeo: Semir Imamović

Poštovana braćo u islamu, hoćete li da vas obavijestim o čovjeku koji

će imati kod Allaha najveću nagradu i najljepši spomen? To je onaj koji nepre-kidno bude radio dobra djela, jedna iza drugih, i koji se, uz Allahovu pomoć i zaštitu, bude čuvao od grijeha i harama. Rekao je Uzvišeni, u prijevodu znače-nja: Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” pa poslije ostanu pri tome – dola-ze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.’’(Prijevod značenja, Fussilet, 30.). Od-mah iza njega je čovjek koji nakon lo-šeg djela učini dobro djelo, koje će obri-sati ono loše, i tako ga spasiti njegovih kobnih posljedica na ovom i budućem svijetu, i učiniti njegov tas dobrih dije-la težim i jačim na Sudnjem danu. Od Allahovog dobra, plemenitosti i pra-vednosti prema ljudima, je i to da briž-no čuva i najsitnije mrvice dobra kojeg urade, brine se o njemu i umnožava ga, kako bi im pomogao i olakšao ulazak u Džennet, o čemu Uzvišeni kaže: Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno goruši-ce, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.(Prijevod značenja, El-Enbija, 47.); Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobra djela On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati. (Prijevod zna-čenja, En-Nisa, 40.). Prenosi Ibn-Abbas, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je zapisao dobra i loša djela: onaj ko na-umi učiniti dobro djelo, pa ga ne učini, Allah će mu to upisati kao dobro djelo, a ako ga uradi, Allah će mu upisati izme-đu desetorostruke do sedamstorostru-ke nagrade, ili više od toga. A onaj ko naumi učiniti loše djelo, i ne učini ga, Allah će mu, umjesto toga, upisati jedno dobro djelo, a ako ga uradi, upisat će mu jedno loše djelo.’’ (Buharija i Muslim). Poštovana braćo u islamu, znajte da Allah, dželle šanuhu, ne poništava loše djelo lošim, nego dobrim djelom, kao što kaže Uzvišeni, u prijevodu znače-nja: I obavljaj molitvu početkom i krajem

hovoj unutrini. Takvi znaju da se ramazan ističe među drugim mjesecima po Alla-hovoj milosti i blagodatima u njemu, i oni ga kao takvog žele iskoristiti. Međutim, po završetku ramazana oni se vraćaju ustaljenim ibadeti-ma koji se nikada ne mogu zapostaviti. Njima je jasno da je Allah Gospodar svih mjeseci. Allahovi robovi, kušali ste slast ibadeta u ra-mazanu, pa nemojte ga na-puštati nakon njega. Pred

vama je još mnogo dobra. Allahov Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam poručuje da onaj ko isposti ramazan, pa posti još šest dana mjeseca ševvala da će postići nagradu kao da je godinu dana postio, jer dobra djela Allah na-građuje desetorostruko. A onaj ko još posti i tri bijela dana u svakom mjeseca time će postiti 42 dana, a to je uz ra-mazan kao post dvije cijele godine. To je Allahova blagodat koju daje kome On hoće od Svojih robova.

Propuštena šansa se ne može nadoknaditi

Allahova vjera je lahka

A onaj ko još posti i tri bijela dana u svakom mjeseca time će postiti 42 dana, a to je uz ramazan

kao post dvije cijele godine. To je Allahova blagodat koju daje kome On hoće od Svojih

robova.


9

Medina: ‘Ali ibn ‘Abdurrahman el-Huzejfi Kuds: Jusuf Ebu Sinine

Preveo i sažeo: Esad Mahovac

Poštovana braćo, napustio nas je drag gost koji je za sobom ostavio

dvije skupine ljudi: one kojima su dje-la primljena i one koji su udaljeni od Allahovog oprosta i milosti. Molimo Uzvišenog da nas učini od onih koji-ma je primio djela i koji su u ševvalu isti kao u ramazanu, a ne od onih koji su “obožavali” ramazan, pa su nakon njega vratili se u pokornost šejtanu i u griješenje. Allahovi robovi, budite od čuvara ovog Svetog hrama, klanjaj-te u njemu i tu stičite znanje. Učite iz života Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer ashabi su govorili: “Učili smo svoju djecu živo-topisu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što smo ih učili surama iz Kur’ana.” Na ovome tre-bamo odgajati svoju djecu i moramo im prenositi znanje koje smo stekli kako bi sutra oni bili što bolji čuvari ovog mesdžida. Ovom prilikom upućujem poziv omladini da, kao i uvijek u historiji, vi budete ti koji će ponijeti bajrak islama, jer je očito da su se mnogi od njega okre-nuli. Plemeniti ashab, Ebu Zerr, radijallahu anhu, kaže: “Moj miljenik mi je oporu-čio sedam stvari: Da volim siromašne i da im budem blizak, da u dunjalučkim blagodatima gledam onoga ko je ispod mene a da ne gledam u one koji su iznad mene, da pazim i održavam rodbin-sku vezu makar oni mene napustili, da često izgovaram riječi: la havle ve la kuvvete illa billah – nema snage niti moći osim u Allaha, da ne govorim osim istinu, da se radi Allaha ne bojim

dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele. (Prijevod značenja, Hud, 114.). Kao povod objavljivanja ovog ajeta spominje se da je neki čovjek poljubio ženu strankinju, a zatim došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu šta je učinio. Posla-nik, sallallhu alejhi ve se-llem, mu je proučio ovaj ajet. Upitao ga je da li se

to striktno odnosi na njega, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da se odnosi na njega i na sve ostale ljude koji počine grijeh. (Buharija i Muslim). Prenosi Mu’az ibn Džebel, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Boj se Allah gdje god da si, nakon hrđavog djela, uradi dobro dje-lo koje će ga poništiti, i prema ljudima se lijepo ophodi.” (Hadis je dobar i pre-nosi ga Tirmizi). Allahu, dželle šanuhu, pripadaju sve zasluge za to što imamo lahku vjeru, u kojoj su prilike za činjenje dobra i zasluživanje oprosta i nagrade, mnogobrojne, i odgovaraju čovjekovom stanju i sposobnosti, kao što kaže Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ova vjera je lahka, i zato budite blagi prema sebi dok budete izvršavali njene propise. Niko se nije pohrvao sa vjerom, a da ga ona nije savladala. Nastojte da se držite sredine, ili budete u njenoj blizini, i lju-dima radosne vijesti prenosite.”

ničijeg ukora i da od ljudi ništa ne tražim.” Svih ovih sedam stvari zahtijevaju ve-liki napor i zalaganje. Gdje je naša skromnost na dunja-luku i zadovoljstvo sa onim što nam je Allah propisao?! Gdje smo mi od govora isti-ne i ljubavi prema siromaš-nima, pogotovo kada zna-mo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio da ga Allah poživi kao siromaha, da ga usmrti kao siromaha i da ga proživi u skupini siromaha?! Allahovi robovi, budite obazrivi pre-ma spletkama koje nam ne-prijatelji spremaju dok čitav islamski svijet sve to nijemo

posmatra i prstom ne mrda. Zar ne postoji niko ko želi da historija zapiše njegove napore na uklanjanju opsade?! Zar ne postoje oni koji su ljubomorni prema islamskoj časti i koji žele da ovaj narod ugleda bolje sutra?!

Allahova vjera je lahka Svi mjeseci su Allahovi

Gdje smo mi od govora istine i ljubavi prema siromašnima,

pogotovo kada znamo da je Allahov

Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, molio da ga Allah poživi kao

siromaha, da ga usmrti kao

siromaha i da ga proživi

u skupini siromaha?!

Od Allahovog dobra,

plemenitosti i pravednosti

prema ljudima, je i to da brižno čuva i najsitnije mrvice dobra kojeg urade,

brine se o njemu i umnožava ga, kako bi

im pomogao i olakšao ulazak u

Džennet.


10

PolumjesecProfesore ne dozvolite da vas vlast zavede

Dokazani neprijatelji Bosne i Hercegovine i Bošnjaka

Prof. dr. Džemaludin Latić

Večernji list

Džemaludin Latić je do-cent na Katedri tefsira

na Fakultetu islamskih na-uka u Sarajevu gdje predaje tefsir Kur’ana. Također, prof. Latić isti predmet predaje na Islamskoj pedagoškoj akade-miji u Novom Pazaru. Osim toga, prof. Džemaludin Latić je ispred A-SDA kandidat za bošnjačkog člana predsjed-ništva Bosne i Hercegovine na predstojećim izborima. Prof. Latić je častan i pošten Bošnjak, izuzetni patriota i iskusan političar. Tokom učestvovanja u predizbornoj debati na BHT1 prije nekoli-ko dana, na pitanje novinarke šta misli o odlasku Bošnjaka vojnika u Afgani-stan, prof. Džemalaudin Latić je re-kao da je to legitimna mirovna misija. Profesore Latiću, kakva je to mirovna misija u kojoj samo tokom jedne godi-ne dana u namjernim i nenamjernim napadima NATO trupa bude ubijeno blizu hiljadu male afganistanske dje-ce. Kakva je to mirovna misija u kojoj američki, britanski, pa i danski vojnici sa kojima će bh. vojnici zajedno rato-vati u Afganistanu, skoro svakodnevno hodaju po afganistanskim selima sa Biblijom u ruci nudeći Afganistancima da prime kršćanstvo (dokaze za ovakve tvrdnje lahko Vam je naći na internetu

gdje ima dosta informacija i fotografija o tome a čiji izvor su sami vojnici spo-menutih zemalja). Ovih dana se pred američkim sudovima sudi 12 vojnika koji su priznali da su iz zabave ubija-li Afganistance a onda im sjekli prste kao uspomenu na boravak u, kako Vi to kažete, mirovnoj misiji. Ima toga još dosta znate Vi to dobro. I na kra-ju, kako je moguće da Vi kao profesor tefsira – tumačenja Allahove Knjige za jednu takvu misiju u kojoj gine toliki broj muslimana kažete da je legitimna. Iskreno, ovakvi stavovi ne liče na Vas, možda je ovo bio samo jedan trenutak Vaše slabosti. Profesore, ne dozvolite da vas vlast zavede.

Zagrebači Večernji list je Večernji list je Večernji list16. septembra ove godi-

ne objavio vijest da bivši američki državni sekretar Henry Kissinger ponovo poziva na podjelu BiH. U nastavku vijesti Večernji listcitira Kissingera da je re-kao: “BiH, koja je vještač-ka tvorevina u kojoj su tri naroda primorana da žive, trebalo bi podijeliti na tri nezavisne države koje bi se mogle priključiti susjednim ze-mljama... Ne postoji bosanski jezik. Ne postoji bosanska kultura. Bosna je administrativna jedinica koja se sastoji od Srba, Hrvata i Bošnjaka, vještački stvorena u bivšoj Jugoslaviji i koju su zapadne sile glupo prizna-le kao državu”. Nije trebalo dugo da

se otkrije da je Večernji list još obja-Večernji list još obja-Večernji listvio vijest staru 15 godina. Iako su to znali urednici Večernjeg lista su, ra-čunajući na naivnost Bošnjaka, spor-nu vijest predstavili kao frišku, pri-je nekoliko dana. Saff duže vrijeme Saff duže vrijeme Saffdokazuje da je Večernji list otvoreni Večernji list otvoreni Večernji listneprijatelji BiH i Bošnjaka. Zar ne-kome nakon ovoga treba više i jedan dokaz da govorimo istinu!

Nož, žica Rajka VasicaRepublika Srpska

Sačuvaj me Bože muslimanskog antifašizma, glasi naslov najno-

vije kolumne Rajka Vasića, kako se voli predstavljati, portparola Stran-ke nezavisnih socijaldemokrata. U ostatku kolumne Rajko je muslima-ne iz BiH optužio da su listom stali uz njemački fašizam te da su mu-slimani gori od ustaša i od četnika. “Sumnjivo je kada muslimani priča-ju o antifašizmu. Antifašizam nije mirnodopska deklaracija. Antifaši-zam je ideja spasa iz krvi koju pušta-ju nacisti, drugim narodima, kolek-tivno, ideja koja daje glavu u bitku a ne deklaraciju u drobilicu. Antifaši-zam nije neuvjerljiv odsjaj potomaka onih koji su bili prvi saveznici Nije-maca pridošlih u tadašnju Naseobi-nu u svojstvu Turista, na destinacije Kozara, Sutjeska, Grmeč, Doboj... i gradili dominatne spomenike kultu-re u vidu betonskih bunkera. Pozna-to je da su muslimani, bogate čarši-jlije i vjerski službenici, listom stali uz okupatorske Nijemce i slizali se s njima prisnije nego ijedan ustaša ili četnik”. Ovakvi stavovi su dokaz da su se Dodikovi Srbi iz Republike Srpske povampirili i da bi rado opet malo klali muslimane. Rajku Vasiću već curi krv iza zuba od jarke želje da njegovi Srbi sa nožem i žicom opet krenu na muslimane.


11

Tihić tek sada shvatio kako nas Srbi iz RS-a već petnaest godina prave budalama

Drago nam je što imamo komšije kao što su fra Nujić i biskup Komarica

Istrošena bošnjačka politika

Crkva u Hrvata

Poznati francuski zlotvor i zločinac general Filip

Morion ovih dana je poho-dio Srebrenicu gdje je posje-tio Memorijalni centar u Po-točarima gdje je po vlastitom priznanju došao da zatraži smiraj duši i oprost. Ponosne srebreničke majke su ovog zlotvora istjerale iz Potočara. Filip Morion je zlotvor jer je bio u službi aparata koji je pripremio i izvršio genocid nad Boš-njacima u Srebrenici. On i danas kaže da je u Bosni i Hercegovini bio građan-ski rat i izjednačava krivice svih strana. Također, ne priznaje da je u Srebrenici počinjen genocid te otvoreno izjavlju-je da je Naser Orić svojim, kao to on kaže, zločinima nad lokalnim Srbima iz 1993. godine isprovocirao genocid

u Srebrenici. Morion zna mnogo toga šta se događalo i spremalo kako u Sre-brenici tako i širom BiH. Umjesto da bude pošten i otvori dušu on je za svo-ju licemjernu dušu došao tražiti smiraj u Potočarima, mjesto gdje leže žrtve srpskog genocida nad Bošnjacima koji Morion ne priznaje. Zločinac se uvijek vraća na mjesto zločina.

Fra Ivan Nujić, profesor Franjevačke klasične gi-

mnazije u Visokom, napisao je za Svjetlo riječi veoma hra-Svjetlo riječi veoma hra-Svjetlo riječibar tekst koji je izazvao pa-žnju javnosti. Fra Ivan Nujić je u svom tekstu opisao raz-govor sa nekoliko svećenika iz Dubrovnika koji su na ve-oma ružan način govorili o muslimanima. “Kratak naš razgovor protekao je otpri-like ovako: - Koliko ima katolika u Visokom, odnosno dijelu Sarajeva gdje Vi živite? – upitao je. - Ja živim u Vi-sokom, a to je 30 kilometara od Sara-jeva – odgovorim. - Aha! No, dobro, a koliko ondje ima katolika? - Visoko je odavno većinom muslimansko mje-sto – otpočnem... - Uh, malo! – čujem odgovor... - A kako vi živite s muslima-nima? – čujem novo pitanje. - Lijepo... - Ja mislim da s njima nema suživota – kategoričan je moj sugovornik. - Kako to mislite? Pa vi ste Dubrovčani cijelu svoju povijest, kao nitko drugi na svi-jetu, utemeljili na suživotu s Osman-skim carstvom, s muslimanima, i za-hvaljujući tome ste i opstali... A i danas u Dubrovniku imate muslimana koli-

ko hoćete i s njima lijepo živite. Ne ra-zumijem kako to govorite. - Da, ima ih u Dubrovniku sedam posto – dobaci jedan gospodin u bijeloj košulji s veli-kim glagoljičkim slovima. - Eto, vidi-te – rekoh. - Istina je, ali oni bi nama, kad bi mogli, najradije prerezali grlo – ustvrdi velečasni. - To ne vjerujem – odvratih. - Jest, istina je – ne da se on. - A kako Vi mislite da s njima ima suživota”, piše fra Nujić koji je smogao snage da ovakvo što napiše. I Svjetlo riječi zavređuje čestitke jer su pristali riječi zavređuje čestitke jer su pristali riječiobjaviti spomenuti tekst fra Nujića. Sa ljudima kao što je fra Nujić i biskup Franjo Komarica moguć je komšijski suživot. Ovakvi ljudi zaslužuju naše poštovanje i komšijsko priznanje.

Dvostruki aršiniSAD

U američkoj saveznoj državi Vir-ginija ovih dana trebala bi biti

izvršena smrtna kazna nad jednom Teresom Lewis, 41-godišnjom osu-đenicom. Naime, američki vrhovni sud je odbacio molbu osuđenice za prekidanje postupka usmrćenja čime su iskorištene sve pravne mogućnosti da osuđenica ne završi na krevetu za usmrćivanje. Deveteročlano sudsko vijeće jučer je odlučivalo o molbi te je samo dvoje sudaca bilo za zaustav-ljanje realizacije usmrćenja, dok su ostali bili za izvršenje smrtne kazne. Niko u svijetu nije uputio bilo ka-kav protest SAD zbog ovog slučaja. Brojne organizacije za ljudska prava i medijski lobiji se ne oglašavaju po ovom pitanju. Međutim, kada se objavi vijest da će negdje u arapskom svijetu biti pogubljena neka od žena onda se digne sva Amerika i čitav za-padni svijet sa svim svojim vladinim, nevladinim i medijskim sektorima i sistemima. Tada se danima naklapa i iznosi kako su muslimani okrutni prema ženama. Posljednji takav slu-čaj odnosi se na 43-godišnju Iran-ku Sakineh Mohamadi Aštiani koja je osuđena na smrt kamenovanjem zbog preljuba i planiranja ubojstva vlastitog muža.

Ovo je samo jedan mali poka-zatelj kakvi aršini danas vladaju u svijetu.


Na Fakultetu islamskih nauka u Sara-Na Fakultetu islamskih nauka u Sara-Njevu ovih dana je održana centralna Njevu ovih dana je održana centralna Nsvečanost kojom je obilježen jubilej – 40 godina kontinuiranog izlaska Prepo-roda, Islamskih informativnih novina. Puneći 40. godinu Preporod je pokazao Preporod je pokazao Preporodi dokazao svu svoju veličinu. Sarajevsko Oslobođenje je jedini list koji se može po-Oslobođenje je jedini list koji se može po-Oslobođenjehvaliti da je starije od Preporoda, s tom razlikom što se Oslobođenje treba stidjeti Oslobođenje treba stidjeti Oslobođenjesvojih prvih 40 i nešto godina. Preporod je jedini list u BiH čiji kvalitet i vjerodo-stojnost odgovaraju dugogodišnjem vri-jednom kontinuitetu. Umjesto suvišnih riječi upućujemo iskrene čestitke kolega-ma iz redakcije Preporod uz iskrene že-Preporod uz iskrene že-Preporodlje da zajedno s nama dožive još mnogo ovakvih jubileja.

12

Kakav nam država takva i Centralna izborna komisija

Centralna izborna komisija BiH

Centralna izborna komisija BiH kaznila je sa 2.500 KM kandi-

data Bosanske stranke za Predstav-nički dom Parlamentarne skupštine BiH Mirnesa Ajanovića, jer je gostu-jući u programu BHT 13. septembra prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji. Prema riječima portparola CIK-a Makside Pirić, utvrđeno je da je Ajanović u emisiji iz izbornog pro-grama BHT zanemarivao upozorenja voditelja da svojim neprikladno du-gim diskusijama ometa ostale učesni-ke da ravnopravno učestvuju u emisi-ji. “On je time sprečavao novinare da obavljaju svoj posao u skladu sa pravi-lima profesije i izbornim pravilima, te prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz Izbornog zakona BiH”, rekla je Pirićeva. E aferim Centralna izborna komisijo BiH. Uvijek se kola slome po najnejačim leđima. Milorad Dodik svaki dan pozove svoje simpa-tizere da ruše Ustav BiH tako što ih svojim predizbornim izjavama pozi-va da mu se pridruže na putu ruše-nja BiH radi postizanja nezavisnosti Republike Srpske. O tim Dodikovim izjavama ovih dana je Haris Silajdžić govorio u zgradi Ujedinjenih nacija u New Yorku ozbiljno upozorava-jući svijet da se Dodikov secezioni-zam mora zaustaviti. Naravno, to za Centralnu izbornu komisiju BiH nije nikakav prekšaj, ali zato jeste prek-šaj kada Mirnes Ajanović govori više nego što mu dozvole novinare. Kakav nam država takva i Centralna izbor-na komisija.

Čast je biti dio zajednice čiji vođa je reis dr. Cerić!Islamska zajednica u BiH

U Staroj pravoslavnoj crkvi u Sa-rajevu, u utorak, 21. septembra

navečer, održana je molitva za mir u svijetu, a u povodu Međunarodnog dana mira. Sutradan, domaći mediji su objavili vijest da na toj molitvi nije bilo reisa dr. Mustafe ef. Cerića iako je bio uredno pozvan. A onda je Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izdala je saopćenje za javnost u kojem se kaže: “Reisu-l-ulema, muftije i imami Islam-ske zajednice u Bosni i Hercegovini svakodnevno se mole za mir u našoj zemlji i svijetu i u tom pravcu podu-zimaju konkretne korake. Javnosti su

poznati napori Islamske zajednice ulo-ženi na uspostavljanje mira, saradnje i međuvjerskog razumijevanja, kao i snažno zalaganje Islamske zajednice za formiranje i rad Međureligijskog vije-ća. Islamska zajednica smatra da je bilo primjerenije da se organizirala molitva za mir u Konjević Polju i da konkre-tan rezultat te molitve bude uklanjanje pravoslavne crkve iz dvorišta nane Fate Orlović. Koliko je poznato Vlada Re-publike Srpske odobrila je sredstva za izmještanje crkve iz dvorišta Fate Orlo-vić, ali Srpska pravoslavna crkva iz ne-poznatih razloga prema ovom proble-mu odnosi se, u najmanju ruku, čudno i protivno duhu mira i međureligijskog razumijevanje. Za Islamsku zajednicu nije sporna crkva, već je sporno ugro-žavanje ljudskih prava i uzurpacija privatne imovine nane Fate Orlović. Ipak, Islamska zajednica se nada da će se ukloniti crkva iz privatnog posjeda i na taj način praktično pokazati da molitva za mir ima smisla i da donosi duhovno olakšanje svim ljudima dobre volje. Ljudski je, a i po Božijim zapo-vjedima da se prizna grijeh i ispravi greška“.

Ovo bi trebala biti lekcija za boš-njačke političare, da vide kako se hra-bro i dostojanstveno brane interesi svo-ga naroda i svoje vjere. Molimo Allaha, dž.š., da da svako dobro našem reisu i da ga učvrsti na putu istina, pravde i mira, amin. Čast je biti dio zajednice da ga učvrsti na putu istina, pravde i mira, amin. Čast je biti dio zajednice da ga učvrsti na putu istina, pravde i

čiji vođa je reis dr. Cerić!

Četrdeset velikih godina našeg PreporodaZlatni jubilej islamskih informativnih novina Preporod


13

Porodici Safić potrebni lijekovi

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Ko otkloni dunjalučku nedaću

jednom muslimanu, Allah će njemu otkloniti stotinu na Sudnjem danu.’’ Porodica Safić, kao i hiljade drugih, protjerana je 1992. godine iz Šipo-va. Prvo utočište našli su u Vitezu, a potom u Zenici. Majka Zilha sa trojicom sinova boravila je u kolek-tivnom smještaju za izbjeglice da bi im po završetku rata Općina Zenica dodijelila privremeni smještaj u uli-ci Dobrovoljnih davalaca krvi br. 6. Zbog bolesti bubrega, sinu Adilu je transplantiran majčin bubreg koji je funkcionirao svega 3 godine i prestao sa radom. Adil je trenutno na hemo-dijalizi. Brat Sabir je demobilizirani borac i bez posla, kao i brat Ismet koji je također narušenog zdravlja. Pošto žive u vrlo oskudnim životnim uvjetima, a uz to su im neophodna sredstva za lijekove, pozivamo braću i sestre da priteknu u pomoć ovoj po-rodici, moleći Allaha, dž.š., da obi-lato nagradi sve one koji se odazovu ovom humanom pozivu.

Uplate izvršiti na žiroračun: 161 055 0000000032

Svrha doznake: za pomoć Adilu Safiću, partija 09-55-04-676-8

Foto polumjesecaCrven fesić nose SDP- ovci nano!

Apel za pomoć

Ovakav OHR najviše šteti interesima BošnjakaUred visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH

Visoki predstavnik Valen-Visoki predstavnik Valen-Vtin Inzko uživa u svom Vtin Inzko uživa u svom Vdobro plaćenom poslu. Ni-šta ne radi a desetine hiljada eura svaki mjesec liježu na njegov račun. Antibosanske snage u liku i djelu Milorada Dodika i sličnih mu pajdaša nesmetano dokidaju zabra-ne koje je nametnuo OHR i izglasavaju nove zakone koji opasno prijete da Bosnu i Hercegovinu odvedu na put bez povratka. Ne bi bio ni-kakav problem što OHR ne radi ništa da nema smušenih bošnjačkih političara koji ni-šta drugo ne znaju nego da očekuju od OHR-a da za-ustavi rušilački pohod antibosanskih snaga. Bošnjački političari odgovor-nost sa svojih pleća prebacuju na OHR. OHR im dođe kao neka kanta za sme-će na koju skreću pažnju svoje glasačke

populacije kako bi oni ostali čisti i be-zbjedni od trpljenja eventualnih šteta. Zato bi dobro bilo da nema OHR-a. Nema sumnje da ovakav OHR najviše šteti interesima Bošnjaka!


14

PolitikaRezultati općih izbora 3.oktobra 2010. se već znaju

Piše: Ezher Beganović

Predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini ulazi u samu završ-nicu. Za nekoliko dana konačno

će biti održani toliko očekivani opći izbori. Građane Bosne i Hercegovine ovih dana najviše interesira ko će biti pobjednik a ko gubitnik na spomenu-tim izborima, odnosno hoće li nakon 3. oktobra za BiH uslijediti bolji dani? Međutim, iako izbori još nisu održani već sada je moguće dati odgovor na ovo pitanje, naročito na dio pitanja koji se tiče ko će biti gubitnik na predstoje-ćim općim izborima?

Kada je 90-ih godina prošlog stolje-ća uslijedio konačni krah jednopartij-skog komunističkog sistema, odnosno kada se krenulo u prve višestranačke izbore, i prije završetka tih izbora mo-glo se jasno vidjeti ko će biti pobjednik a ko gubitnik. Bošnjački narod, kao i drugi narodi u Bosni i Hercegovini, je bio jedinstven u borbi da kroz te prve višestranačke izbore izbori za sebe što bolji položaj. Tako je na kraju i bilo,

SDA je dobila veliku podršku bošnjač-kog naroda. Također, na općim izbo-rima koji su održani 2006. godine svi smo znali da će Sulejman Tihić ubjed-ljivo izgubiti od Harisa Silajdžića, jer je bilo vidljivo da je bošnjački narod apsolutno na strani Harisa Silajdžića a protiv Sulejmana Tihića. Svaka pre-dizborna kampanja u sebi sadrži preci-zan odgovor o direktnom ishodu pred-stojećih izbora. Važno je samo pratiti kako narod reagira na ponašanje svojih političkih predstavnika.

Rasipanje glasova

Po tom osnovu sa sigurnošću mo-žemo reći da će najveći gubitnici na ovim izborima biti Bošnjaci, odnosno da nam predstojeći opći izbori neće do-nijeti nikakve pozitivne promjene već nastavak agonije u kojoj se nalazimo svih ovih godina a u koju su nas doveli naši politički predstavnici. Zašto smo toliko sigurni u izrečenu procjenu?

Ako pogledamo izborne liste vi-djet ćemo da nam se ponovo nude iste političke opcije sa svim svo-jim političkim zvijezdama. Naravno, nije toliki problem što nam se opet nude iste političke opcije. Problem je u njihovim programima i u njihovom ponašanju u ovim predizbornim danima što nam jasno ukazuje da od promjena nema ništa. U pro-tekle četiri godine bošnjački političari su svojim uskostra-načkim interesima uspjeli anulirati sve što se postiglo ranijih godina. Bošnjački narod je danas totalno ra-zjedinjen i razbijen po svim aspektima. Na mnogim važ-nim poljima bitka je izgu-bljena. Na političkom planu Bošnjaci su u totalnoj defan-zivi. Antibosanske snage su krenule u opasnu avanturu ugrožavanja sigurne buduć-nosti Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik sa svojim

pajdašima polahko ali sigurno trasira put ka stvaranju još veće samostalnosti Republike Srpske. Dok Milorad Dodik u Narodnoj skupštini Republike Srpske nesmetano donosi jedan po je-dan zakon i na taj način stvara zakon-sku osnovu da se jednog dana ispuni njegov san da “Bosne i Hercegovine bude što manje a Republike Srpske što više”, bošnjački političari i u ovoj pre-dizbornoj kampanji, kao i tokom pro-teklih godina, nastavljaju sa međusob-nim obračunavanjima. U dosadašnjem dijelu predizborne kampanje bošnjač-ki političari nisu pokazali ni trun do-bre volje u pronalaženju i zauzimanju zajedničkih političkih stavova spram antibosanskih snaga. Umjesto toga na sceni je širenje još veće mržnje i raz-dora. Takvim ponašanjem bošnjački političari uspješno šire smutnju unutar svog naroda. Zato su danas Bošnjaci totalno zbunjeni i duboko podijelje-ni. A to znači da će naš narod rasuti svoje glasove na više političkih opcija. Ranijih godina Bošnjaci su svojim gla-sovima omogućili sebi da uvijek imaju

Bošnjaci će izgubiti izboreNajveći gubitnici na ovim izborima bit će Bošnjaci. Predstojeći opći izbori neće donijeti nikakve pozitivne promjene već nastavak agonije u kojoj se nalazimo svih ovih godina a u koju su nas doveli naši politički predstavnici. Zašto smo toliko sigurni u izrečenu procjenu


Tihić i Radončić iz sretnih dana

15

jaku političku opciju, to je uglavnom bila SDA a na prošlim izborima na-rod je uz SDA najviše glasao za Harisa Silajdžića. Ovaj put situacija će vjero-vatno biti potpuno drukčija. Kao što smo rekli, ovaj put Bošnjaci će vjero-vatno rasuti svoje glasove na više po-litičkih opcija zbog čega više neće biti najjače bošnjačke stranke, nego više stranaka sa približno jednakom sna-gom mandata.

Sve će biti isto

U takvoj situaciji i sa bošnjačkim političarima kakvi jesu nastat će, od-nosno produžit će se agonija koja tra-je. Mogući razvoj situacije u Bosni i Hercegovini nakon izbora sa sobom nosi brojne izazove na koje rasuto boš-njačko političko tijelo nikako neće moći kvalitetno odgovoriti. Jedan od mogućih scenarija je nastojanje Milorada Dodika da nastavi sa ruše-njem Bosne i Hercegovine. Prema po-uzdanim procjenama Milorad Dodik će nakon izbora dati sve od sebe da op-struira konstituiranje vlasti na držav-nom nivou i to sve do onog momenta dok ne dobije željene političke meha-nizme uz pomoć kojih će nastaviti svoj rušilački pohod. Ne treba biti previše pametan pa unaprijed znati kako će izabrani bošnjački politički predstavni-ci reagirati. Nema toga ko će ih natje-rati da usaglase svoje stavove i odlučno se odupru spomenutim namjerama an-tibosanskih snaga. Umjesto toga, vje-rovatno će se putem medija naduravati ko je veći patriota a ko izdajnik, a za to vrijeme će Milorad Dodik i ostale antibosanske snage moći mirno nasta-viti svoj posao. Također, poznato je da

je međunarodna zajednica najavila da će nakon izbora pokušati pokrenuti reform-ske procese. Ako se to ikada desi imat ćemo istu situaciju kao i sa Prudskim, odnosno Butmirskim sporazumom kada su bošnjačke političke stranke vodile nemilosrdnu međusobnu brobu. Znamo vremena kada je SDA bila protiv bilo čega za šta je Haris Silajdžić i njegova Stranka za BIH isto kao što je Haris Silajdžić i Stranka za BiH bio protiv svega za šta je bila SDA. Znamo dobro šta je bilo sa reformom polici-je. Kada se Sulejman Tihić oštro usprotivio da pristane na reformu policije koju je gurao Miroslav Lajčak, koji je zbog toga Sulejmana Tihića nazvao vehabijom, Haris Silajdžić je uz bla-goslov Fahrudina Radončića i Avazasa Miloradom Dodikom potpisao sporazum o reformi policije. A kakav su sporazum potpisali najbolje govori Milorad Dodik koji danas priča viceve kako je nasankao Harisa Silajdžića.

Osim ovih političkih problema tu su i problemi ekonomske priro-de. Bošnjački političari su upravo na ovom pitanju ranijih godina otkrili sve svoje sumnjive karte. Znamo ko-liko su sukoba imali SDA i Stranka za BiH, pa i Fahrudin Radončić putem svog Avaza oko realiziranja kapitalnih privrednih projekata, a to se najviše odnosi na privlačenje stranih investicija u elektro-energet-ski sektor. Zbog tih sukoba nijedan projekat takve vrste nije realiziran.

S obzirom, da će SDA, S BiH i Radončićev Savez za bolju budućnost BiH i nakon izbora opet biti u prilici da se pitaju o ovoj problematici lahko je pro-cijeniti šta nas čeka.

I na kraju treba na-vesti i položaj Bosne i Hercegovine u svijetu. Položaj BiH u svijetu danas je daleko slabiji nego rani-jih godina. Osim opstruk-cije antibosanskih snaga najodgovorniji za takvu situaciju su bošnjački poli-tičari koji i na ovom polju rade svako na svoj način i svako vuče na svoju stranu. Naročito je to tako kada je u pitanju odnos prema islamskom svijetu.

Nije nam cilj da ovom kratkom analizom širimo obični pesimizam i da plašimo bilo koga. Međutim, kako se to kaže, stanje na terenu je takvo i tre-nutno od insistiranja na neutemeljenom optimizmu koristi imaju samo političari koji žele dobiti još jednu priliku da se dodatno obogate. Sve dok se ne spusti-mo na zemlju i ne shvatimo kuda nas vode naši političari ne možemo očeki-vati nikakve promjene. Nažalost, po svim pokazateljima, nakon 3. oktobra ništa se neće promijeniti na bolje, Bosna i Hercegovina će izgubiti još četiri godi-ne. Kako sada stvari stoje više nas brine hoće li se stanje u BiH, po svim pitanji-ma, još više pogoršati, jer antibosanske snage će sada imati nesmetan prostor da nastave sa svojim opasnim planovima. Uostalom, kako budemo glasali tako će nam i biti!

Nije nam cilj da ovom kratkom

analizom širimo obični

pesimizam i da plašimo bilo

koga. Međutim, kako se to

kaže, stanje na terenu je takvo i trenutno od

insistiranja na neutemeljenom

optimizmu koristi imaju

samo političari koji žele dobiti

još jednu priliku da

se dodatno obogate.


Razgovarao: Abdusamed Bušatlić

Gospodine Silajdžiću, prije četiri godine Bošnjaci su glasali za Vas u velikom broju, do-bili ste veliko povjere-nje našeg naroda. Jeste li u proteklom mandatu opravdali povjerenje i očekivanja onih koji su glasali za Vas i smatrate li, odnosno očekujete li da opet dobijete barem približan broj glasova kao prije 4 godine?Silajdžić: Za nekoliko dana, tačnije 3. oktobra, znaćemo odgovor na Vaše pitanje. Građani su ti koji će svojim glasanjem reći da li je dobijeno povje-renje opravdano. Kao što

U protekloj predizbornoj kampanji uradili smo intervju sa najozbiljnijim kandidatima za izbor bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Prvo smo razgovarali sa Fahrudinom Radončićem, zatim sa Bakirom Izetbegovićem i evo sada sa dr. Harisom Silajdžićem

IntervjuHaris Silajdžić, kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH


Ne pričamo o tome šta

ćemo uraditi, nego neka nas građani ocijene po onome šta smo uradili, a uradili smo

mnogo. A to što neki mediji to

ne žele objaviti, to je stvar

njihovog (ne)profesionalizma i odnosa prema

građanima. Haram je ne kazati istinu.

17

vidite mnogi pričaju o zaštiti naci-onalnih interesa, o borbi za državu, o ekonomskom razvoju i zapošlja-vanju, povratku, mladima itd. Mi smo radili protekle četiri godine na svim ovim poljima i imamo rezul-tate i imamo šta pokazati. Dakle, ne pričamo o tome šta ćemo ura-diti, nego neka nas građani ocijene po onome šta smo uradili, a uradili smo mnogo. A to što neki mediji to ne žele objaviti, to je stvar njiho-vog (ne)profesionalizma i odnosa prema građanima. Haram je ne kazati istinu. Danas, za razliku od pri-je četiri godine, bošnjač-ka politika je sa svim svojim slabostima dovela bošnjački narod i BiH u veoma opasnu situaciju. U protekle četiri godi-ne zabilježeni su brojni sukobi na relaciji SDA i Stranka za BiH. Javnost je stekla dojam da su SDA i Vaša stranka bili na suprotnim stranama po svim važnijim pitanji-ma a da ste Vi i Sulejman Tihić prednjačili u tim neslaganjima pa čak i sukobima. Prema ocje-nama mnogih SDA i Stranka za BiH, odno-sno Vi i Sulejman Tihić ste ovakvom politikom, umjesto ujedinjenja i

učvršćenja, uveliko razbili boš-njački narod. Kako komentirate ovakve stavove? Silajdžić: Ne slažem se sa Vašom konstatacijom da su bošnjački narod i BiH u opasnoj situaciji. Upravo je obrnuto, da su prošli zahtjevi razbijača Bosne i Hercegovine i da smo prihvatili dogovore na koje je, nažalost, pri-stalo rukovodstvo SDA, danas bi bilo tačno to što govorite. U tom slu-čaju Bošnjaci i Bosna i Hercegovina bi bili u vrlo opasnoj poziciji. Hvala Bogu do toga nije došlo. Ja ću lično, kao i Stranka

za Bosnu i Hercegovinu, uvijek biti na suprotnim stranama u od-nosu na one koji rade na razbijanju

Bosne i Hercegovine i po-djeli njene imovine. Lično ću uvijek štiti interese države i njenih građana i staću u odbranu onih koji se hapse po stranim aero-dromima i drugim desti-nacijama, samo zato što su branili BiH. Sa onim Bošnjacima koji prihva-taju takve ucjene, i koji ne rade u interesu države, naravno da se neću slo-žiti. Slaganja nema kad je u pitanju razbijanje BiH, ni sa kim, svejedno bilo to na domaćem, ili

Haris Silajdžić, kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH



Prije nekoliko dana na nekim TV stanicama

su puštali moja gostovanja

tokom predizborne kampanje

2006. godine i tamo se vidi da na ovakva pitanja uvijek

isto odgovaram. Nikad ništa ne obećavam u

prazno.

međunarodnom terenu. I obrnuto, radićemo sa svima onima koji rade u interesu jačanja BiH. Prema sadašnjem razvoju situ-acije, odnosno prema dosadaš-njem toku predizborne kampa-nje, SDA i Stranka za BIH će i nakon izbora biti na suprotnim stranama. Zašto to mora biti tako, pa zar nije moguće naći neki kompromis i napraviti za-jednički front u odbrani interesa našeg naroda i BiH od ljudi kao što su velikosrpski i velikohrvat-ski političari iz BiH i okruženja?Silajdžić: Mislim da sam već dao odgovor na ovo pitanje. Ponavljam, kompromisa nema kad je u pita-nju razbijanje BiH, niti ima kom-promisa sa politikama koje idu u tom pravcu. Kompromis se može praviti u obrnutom smjeru, kad je u pitanju jačanje BiH i njenih institucija, tj. kad se krećemo u dobrom pravcu. Mi smo se nosili sa svim pritiscima tokom devede-setih godina, odbranili državu, i država je sačuvana. Podjele Bosne i Hercegovine nema, niti će je biti, jer da je tako moglo, to bi već bilo urađeno. Apsolutna većina Bošnjaka sma-tra da Vi volite BiH i da ste veliki patriota naše zemlje. Međutim, veliki broj je onih koji kažu da je Vaša politika previše kruta, ovo se posebno odnosi na Vaše po-litičke rivale, da govorite samo ono što nećete i ne želite prihva-titi, kod Vas je sve ili ništa, kako komentirate ovakve stavove? Silajdžić: Ponovo se nećemo složi-ti. Oni koji me kritikuju, kad im treba, govore da sam krut i da ni-sam za kompromis, a nekad, kad im to odgovara, kažu da sam pri-hvatio neke reforme koje ne znače mnogo. To samo po sebi isključu-je jedno drugo. Sad ja Vas pitam, kako smo to prešli tri velike ste-penice na putu ka NATO-u u pro-teklom mandatu, ako se sa mnom ne mogu dogovoriti? Kako to da smo prešli dvije stepenice ka EU, kako smo postali članica Vijeća si-gurnosti UN-a, kako smo ispunili sve uslove za bezvizni režim ako s moje strane nije bilo kompromisa i popuštanja? Dakle, ja Vam dajem argumente koji obaraju tu tezu. Što popuštanja? Dakle, ja Vam dajem argumente koji obaraju tu tezu. Što popuštanja? Dakle, ja Vam dajem

se tiče drugog dijela Vašeg pitanja, ja sam već 20 godina u iscrpljuju-ćoj borbi za Bosnu i Hercegovinu, a borim se i za njen razvoj i ugled u svijetu. Kao što vidite ja sam još tu, a oni koji su radili na razbijanju

BiH su osuđeni ratni zločinci, ve-ćina ih je po zatvorima ili se kri-ju. Ekonomski razvoj je, nažalost, zaustavljen od strane onih koji to nikako ne bi smjeli učiniti. I to sam već kazao. I na kraju, da Vam kažem šta ne želim i neću ni-kad prihvatiti. NE podjeli Bosne i Hercegovine, NE ponižavanju njenih branitelja i građana, i NE bilo kakvim razgovorima koji vode u pravcu slabljenja države i njenih institucija. Možda me zbog toga smatraju krutim i beskompromi-snim. Ako se tu traži kompromis, onda ga ni dalje neće biti, pa me mogu zvati kako god im odgovara.

Milorad Dodik polahko ali si-gurno trasira put nezavisnosti RS-a. Međunarodna zajednica ga ne želi zaustavljati u tim ra-botama a bošnjačka politika je nemoćna da išta uradi na tom planu. Kako riješiti ovu enigmu zvanu Milorad Dodik, a da se to ne shvati kao politički “rat” iz-među Milorada Dodika, sa srp-ske, i Harisa Silajdžića, sa boš-njačke strane? Silajdžić: Nema nikakve nezavi-snosti RS-a niti otcjepljenja bilo kojeg parčeta naše teritorije. Za to je prolivena krv i o tome nema pri-če, niti je to neko u stanju uraditi.

OHR pušta političare iz RS-a da na miru donose zakone koji direktno ruše Ustav BiH. Zakon o referendumu, Zakon o državnoj imovini i još mno-go toga još je prošlo glat a OHR se nije ni počešao. Kako komentirate aktuelnu ulo-gu međunarodne zajednice u BiH?Silajdžić: Nažalost međuna-rodna zajednica se nekad odno-si vrlo tolerantno prema onima koji negiraju genocid, koji go-vore o podjeli BiH, o referen-dumu i drugim važnim pita-njima. Međutim, naš Ustav je

jasan i on govori o kontinutietu Bosne i Hercegovine i o onome šta ko može i ne može uraditi. Ne može se referendum provo-diti na jednom dijelu teritorije i izjašnjavati o tome šta je dobro za državu. Ne može se dijeliti državna imovina, jer sam njen naziv kaže, da je to državna, a ne entitetska imovina. Dakle, ono što se tiče države, odlučivaće se na državnom nivou, a ostalo je samo politiziranje. Imovina se ne može podijeliti, osim ako se sama država ne odrekne te imo-vine. Ja i svi bh. patrioti nikada na to nećemo pristati.

Međunarodna zajednica se nekad odnosi vrlo tolerantno prema onima koji negiraju genocid

18 24. septembar - 16. ševval

19

Šta je to što ste dobro uradili u ovom mandatu, a šta opet ono sa čime se ne biste ponosili? Silajdžić: Ima dosta toga što je urađeno dobro, ali evo nabroja-ću neke stvari. Prije četiri godi-ne bili smo na samom početku procesa približavanja NATO-u, a sada smo dobili tzv. MAP sta-tus, što je posljednji korak pred punopravno članstvo i što za nas kao malu zemlju znači sigurnost. Potpisali smo Sporazum o stabi-lizaciji i pridruživanju sa EU, i praktično sve završili za dobija-nje bezviznog režima sa EU. BiH je danas članica Vijeća sigurno-sti UN-a. Naše firme su, samo u Libiji, potpisale 1,2 milijarde KM ugovora i zaposlile oko 2.000 radnika. Uspjeli smo privući in-vestitore u našu zemlju, pa smo tako od Kuvajta dobili ugovor o finansiranju auto-puta VC. Prva tranša od 60 miliona KM, skoro beskamatnog kredita, već je do-dijeljena (za dionicu koridora 5C kod Zenice) a dodatnih 100 mili-ona biće prebačeno kad počnemo trošiti prvu tranšu.

Zatim, Katar je nedavno osnovao fond za finansiranje pro-jekata razvoja širom BIH. Ovdje se radi o stotinama miliona. Ako tome dodate investicije u UNIS, Željezaru u Zenici, te razne pro-tome dodate investicije u UNIS, Željezaru u Zenici, te razne pro-tome dodate investicije u UNIS,

jekte u Mostaru i Sarajevu, i o hi-ljadama zaposlenih ljudi u našoj zemlji i izvan nje, a da nije bilo opstrukcija bilo bi ih i više.

Bahrein je investirao 40 mi-liona KM u jedan građevinski projekat u našoj zemlji. U aprilu 2010. godine BBI banka je orga-nizovala Sarajevo Business Forum pod mojim pokroviteljstvom gdje je došlo, pored visokih političkih ličnosti, oko 500 investitora iz či-tavog svijeta. Rezultati tog foru-ma se već osjete na terenu. Jedna naša firma je pred sklapanjem posla vrijednog oko 50 miliona KM u jednoj arapskoj zemlji. Na forumu je posebno promovisan turizam u BiH, pa je to rezulti-ralo time da imamo povećan broj turista u Sarajevu za 21 %. Pored

tih rezultata radi se na realizaciji i drugih projekata. Obezbjedili smo 120 miliona KM budžetskih sredstava za pomoć povratnici-ma, te pored toga sa 10 miliona KM vanbudžetskih sredstava po-mogli razne povratničke projek-te u vidu izgradnje puteva i ku-povine poljoprivrednih mašina, i to isključivo zahvaljujući do-brim ljudima iz arapskog svijeta i Malezije. Također smo na isti način pomogli razna udruženja i mnoge pojedince. Stavili smo pod jedan krov Elektroprivredu BiH i rudnike. To nismo obe-ćali, ali smo uradili ono što se očekuje već 50 godina. Prije ne-koliko dana, nakon nepotrebno izgubljene tri godine, konačno smo ozvaničili početak radova na projektu hidroelektrane Vranduk u vrijednosti od 100 miliona KM gdje će tokom izgradnje biti zaposleno 800 ljudi. Samo u po-sljednja dva mjeseca obezbjedili smo dodatnih pola miliona KM za poljoprivredne projekte. Ono čime nisam zadovoljan, jeste zau-stavljanje elektroenergetskih pro-jekata koji su blokirani od strane drugih političkih partija. Da nije tako, naša zemlja bi danas bila u puno povoljnijoj situaciji, i sigu-ran sam da posljedice globalne ekonomske krize ne bi imale ova-kav uticaj na našu privredu.

Da li znate i jednu stranku koja je unijela i jednu marku i za-poslila i jednog radnika ne osla-njajući se, naravno, na budžetska sredstva. Ako ima, a ja ne znam da ima, mi ćemo biti prvi koji će im čestitati, povodeći se za pri-mjerom našeg rahmetli predsjed-nika Alije Izetbegovića koji mi je čestitao nakon što su realizovane investicije iz Kuvajta za Željezeru u Zenici. I još nešto. Ni ovo ni-smo obećavali, ali smo radili i tako ćemo, akobogda, nastaviti raditi i dalje. Ko je pričao, pri-čaće i dalje, a ko je radio, radiće i dalje. Naravno da ima i propu-sta, ali je najlakše ne raditi ništa i davati komentare na ono što drugi rade.

Koja je to stranka koja je unijela i jednu marku i zaposlila i jednog radnika ne oslanjajući se na budžetska sredstva?

Da je moglo doći do toga došlo bi tokom agresije. Prema tome Bosna i Hercegovina je nezavisna, suvere-na i jedinstvena zemlja. To je tako sada i biće ubuduće. Činjenica je da u protekle četiri godine vodeće stranke, tj. one koje su na vlasti, nisu ni bli-zu ispunile očekivanja građana niti svoja predizborna obećanja. Ukoliko Vi i na ovim izborima dobijete podršku bošnjačkog gla-sačkog tijela, šta Vi zaista može-te realno obećati, odnosno šta realno možete ostvariti, a da to bude od opće koristi za grđane i državu Bosnu i Hercegovinu, a ne isprazno predizborno obeća-nje, i ako to ne ostvarite šta ćete uraditi? Silajdžić: Prije nekoliko dana na nekim TV stanicama su puštali moja gostovanja tokom predizbor-ne kampanje 2006. godine i tamo se vidi da na ovakva pitanja uvi-jek isto odgovaram. Nikad ništa ne obećavam u prazno. Jedino što obećam jeste da ću se truditi i da ću raditi na određenoj platformi i na određenim projektima. Šta obećati za sljedeće četiri godine? Obećavam da će biti više, bolje i si-gurnije BIH, više i bolje dobrih od-nosa sa nama prijateljskim zemlja-ma, jači i sigurnji građanin BIH... Obećavam da ćemo nastaviti štititi interese Bosne i Hercegovine u mje-ri u kojoj građani daju povjerenje meni i Stranci za BiH. Da nije bilo članova SBIH-a i drugih patriota 2006. godine, mi ne bismo mogli zaustaviti pogubni aprilski paket u Parlamentu BiH. Danas nema niti jednog sagovornika u međunarod-noj zajednici koji opravdava april-ski paket, a sve relevantne institu-cije, uključujući Kongres SAD-a, Evropski parlament, Evropsku ko-misiju, Vijeće Evrope i Venecijansku komisiju, su nam dale za pravo. I obrnuto, da smo imali veću podrš-ku gađana, bez problema bi pokre-nuli velike projekte koji bi ubrzano gradili Bosnu i Hercegovinu. Dakle, potrebna nam je podrška građana da bi nastavili štititi interese i do-stojanstvo Bosne i Hercegovine, te da bi mogli bez opstrukcija razvijati velike projekte koji će riješiti neza-poslenost i od naše zemlje napraviti atraktivnu destinaciju za ulaganje. Sve rezultate koje smo nabrojali postigli smo zahvaljujući podršci građana. Ako na ovim izborima ta podrška bude veća i rezultati će biti bolji.


20

Borba za opstanak

Kolumna

Nad nama se iživljavaju specijalci Sadika Ahmetovića, upadaju nam u sela, hapse ljude, plaše djecu! Nas se trpa u geto, kao evropske indijance, samo zato što smo muslimani! Žrtve smo kontinuiranog terorizma! Naše kosti otkopavaju se u jezeru Perućac, a da još uvijek nema tog višegradskog Srbina koji će doći da kaže da svi Srbi nisu isti. Sve ovo je naša stvarnost, koja nema nikakve veze sa slikom i riječima ove predizborne kampanje, kojom dominiraju razne glave i pjevački osmijesi, kao da su izbori terevenka, a ne mjesto na kojem se trasira politička budućnost

Piše: Fatmir Alispahić

Bosna i Hercegovina od politike i političara nema nikakve ko-risti. Bolje bi bilo da nikakve

politike nema, nego što ovakve ima. I političara, isto tako. Ova ocjena se

ne može prisloniti jednako uz sve bo-sanske narode i građane. Srbi i Hrva-ti imaju konkretnu korist od njihovih politika, koje djeluju kao filijale beogradske, odnosno, zagrebačke centrale. Samo bošnjački narod, i onaj dio građana koji je odan bosan-stvu, nema nikakve koristi od bošnjačke politike. Boš-njački političari postoje zbog sebe, a ne zbog naroda, dok su srpski i hrvatski političari uvezani u mrežu svenarod-nih interesa, gdje niko nije sam sebi svrha. Ono što zo-vemo bošnjačkom politikom nema ni glavu ni rep, nema riječi, nema misli, već se ta sintagma odnosi na stolice koje u parlamentima zau-zimaju ljudi sa musliman-skim imenima. Ne postoji ni jedna svijetla tačka zbog koje bismo promijenili ovu ocjenu. Uistinu, to što zove-mo bošnjačkom politikom, to je sami bezdan, sazdan od ličnih interesa, sebično-sti, nepismenosti i svake vr-ste izgubljenosti. Na žalost, negativna selekcija – daj mi goreg od mene da se ne vidi koliko sam loš – epidemija je na političkom tržištu u Bošnjaka. Zato se i na ovim izborima neće pojaviti na hiljade kvali-tetnijih ljudi od onih koji nam se nude. Kadrovski kvalitet smeta, općenito, totalitarnim mehanizmima, a naše su stranke odveć postale privatne i fami-lijarne firme svojih malih diktatora. Informacija da će se na kampanju za opće izbore potrošiti 65.000.000 KM (šezdeset pet miliona konvertibilnih maraka) neće ražalostiti Srbe i Hrvate, koliko može deprimirati Bošnjake, jer za Srbe i Hrvate politika ima smisla,

dok je za Bošnjake politika još jedan put ugrožavanja i ponižavanja naci-onalnih interesa. ...I to iz razloga što

ne postoji definiran i za po-litičare obavezujući okvir nacionalnih interesa, kakav postoji kod Srba i Hrvata. Taj ogromni novac, kojim se mogu godinu dana finansi-rati sve budžetske potrebe u tri velika grada, biće skrkan u plakate i spotove, kako bi nas kandidati svojim likovi-ma i parolama uvjerili da baš za njih trebamo glasati. Ni veće pare, ni glupljeg povo-da za trošenje, od slikanja i prikazivanja na stotine faca. U odnosu na siromaštvo i na sve adrese koje vape za finansijskom podrškom, ne možemo ostati hladni na podatak da će sav taj silni novac biti utrošen niušta.

Građani(n) drugog reda

Pretpostavimo da se po-javi stranka koja odbija da troši dodijeljeni novac za plakate i spotove, već želi da taj novac uplati u plemenite

svrhe. Niti bi toj stranci bilo dozvoljeno da namjenske pare troši za nenamjen-ske ciljeve, a i kad bi takvo što bilo mo-guće, za tu stranku i njenu plemenitost niko ne bi čuo. Čuju se bahati i glasni. guće, za tu stranku i njenu plemenitost niko ne bi čuo. Čuju se bahati i glasni. guće, za tu stranku i njenu plemenitost

Kako bih ilustrirao ovu pretpostavku, opričat ću našta to izađe kad niko ne zna da ste kandidat, i našta to iza-đe kad živite u dejtonskom vremenu a niste član ni jedne stranke. Nikada nisam bio član nečega, izuzev što ured-no plaćam članarinu Islamskoj zajed-nici. Iako sam magistar nauka, autor petnaest knjiga, ja danas nisam član ni jednog upravnog odbora, komisije,

Glasajmo za Bošnjake koji osjećaju bošnjački narod

Naš narod grca u patnjama,

na udaru socijalnog i nacionalnog

poniženja, dok naši kandidati sanjaju velike i nezarađene plate, sjajna

odijela i ružičaste kravate.


21

savjeta ili nečeg sličnog što se plaća iz budžetskih sred-stava. Po tome bi se moglo zaključiti da ja ovom druš-tvu ne trebam, ili da su svi drugi koji sjede u tim tijeli-ma sposobniji i stručniji od mene. Kako bih provjerio je li to stvarno tako – trebam li ja ovom društvu i ovom narodu? – dosad sam dvaput u životu pokušao da izmije-nim to svoje nepostojanje. Jednom sam konkurirao za jedan upravni odbor, i jednom sam bio kandidat na izborima. Prijavio sam se za upravni odbor jednog univerziteta, a svi moji protukandidati, kad sve sabe-ru, nisu napisali ni pola knjiga koliko ja, niti objavili ni pola naučnih i struč-nih radova, eseja i recenzija koliko ja. Iza njih su stojale stranke, a iza mene nije stojao niko. Naravno, ovi kandi-dati su prošli, a ja sam otpao i odlučio da više nikada nigdje ne konkuriram, jer sam shvatio kako prolaz imaju samo stranački ljudi, koji ne moraju imati nikakvih preporuka svoje stručnosti. Dovoljno je da na sebi nose žig stran-ke. Osim toga, sakupljanje papira za konkurs je zahmetli i skup posao, jer za jedan takav ćorak treba izdvojiti sto-tinjak maraka, a ja tih para nemam za bacanje. Konkretno, u Tuzli u kojoj ži-vim ovo moje nepostojanje je očitije, jer sam već deset godina autor sa najviše napisanih knjiga o Tuzli. Napisao sam prvu monografiju grada, potom mono-grafiju o 50 godina Narodnog pozori-šta Tuzla, tu su izvedena tri moja djela, a nemam veze s ovom institucijom, diplomirani sam bibliotekar, a nemam veze sa Bibliotekom, pisao sam mnogo o slikarima i likovnoj tradiciji, a ne-mam veze sa Galerijom, pokrenuo sam nekoliko institucija, osmislio nekoliko gradskih spomenika, a nemam veze ni

s jednom institucionalnom adresom. Uprkos svim tim knjigama, spomenicima, djelima, ja sam u rodnom gradu težak koliko i svaki klošar. Sve ovo što sam ra-dio ne vrijedi ni pola grama, jer iza mene ne stoji ni jed-na stranka. Na svim ovim adresama su, u apsolutnoj većini, ljudi koji nemaju ni jedne bibliografske jedinice o toj oblasti koju zastupa-ju, ali, njihova je prednost

u stranačkoj pripadnosti. Vjerujem da ovakvih priča, poput moje, u našoj zemlji ima na hiljade, jer je na hiljade ljudi koji su stručni za određenu oblast, ali nemaju pristupa institucijama, time što iza njih ne stoje stranke, koje, reko-smo već, posluju po principu negativne selekcije.

Ovaj problem je izrazitiji kod ne-zrelih zajednica, koje ne poznaju tim-ski rad i kolektivni duh, već unutar sebe uspostavljaju princip selekcije, na uštrb viših ciljeva. Narod je to nazvao principom: Nek’ komšiji crkne krava - iako ta krava sutra može prehranjivati i moju čeljad. Barem su Bošnjaci imali prilike uvjeriti se u pogubnost poli-tičkih trvljenja, usljed neizgrađenosti kolektivnih ciljeva i obaveza. Sjetimo se tzv. Prudskog sporazuma, u koji se srljalo kako bi se napravila razlika iz-među “mene” i “njega”, kako bi se od velikodržavne strane bilo nazivano “kooperativnim”, dok bi onaj drugi, od kojeg se razlikujem, bio nosan po jezicima kao “ekstremista”. Šta je mene od kojeg se razlikujem, bio nosan po jezicima kao “ekstremista”. Šta je mene od kojeg se razlikujem, bio nosan po

briga što ću tzv. Prudskim sporazu-mom zabetonirati Republiku Srpsku, a Bošnjake u Federaciji svesti na trećinu, kad mi je preče da napakostim onome ko mi je konkurencija u našoj avliji?! Ostrašćenost ne vidi dalje od bala-vog nosa. Na isti način, kadrovska se

Naše kosti otkopavaju u

jezeru Perućac, a da još uvijek

nema tog višegradskog Srbina koji će doći da kaže

da svi Srbi nisu isti, zbog čega

ne smijemo imati miran i spokojan san.


vrteška u Bošnjaka lišava velikog broja stručnih ljudi čije je opredjeljenje, jed-nostavno, da ne budu članovi ni jedne stranke. Nažalost, ni jedna stranka nije tematizirala ovaj problem, niti je obe-ćala da će ga prevazilaziti izgradnjom ekspertnih timova, koje će graditi na stručnosti, a ne na stranačkoj podob-nosti. Velim, to je bio jedan slučaj kada sam negdje konkurirao, a koji me je svojim poražavajućim ishodom ubije-dio da smo mi koji nismo članovi stra-naka - građani drugog reda.

Drugi slučaj kad sam negdje kon-kurirao, zbio se prije četiri godine. Bio sam nestranački kandidat koali-cije Patriotski blok (SDU – BOSS) za Državni parlament. Bili su tu Nijaz Duraković, Miro Lazović i još nekoli-ko časnih, u ratu provjerenih patriota iz SDU. Dobio sam toliko malo glasova da ne bih mogao postati vijećnik ni u najmanjoj općini, a kamo li zastupnik u Državnom parlamentu. Nije ni čudo. Jer, niko nije ni čuo da sam kandidat. Nije bilo mojih plakata. Ni spotova. Totalna tišina. Pitao sam odgovorne zašto nema moje propagande, a oni su mi rekli – nema para. Povjerovao sam mu da nema para i pomirio se s time. Poslije izbora sam saznao da je na račun troškova propagande leglo blizu 200.000 KM. Valjda se to zove pranje para. Tada sam prekrižio i ove ljude koji su me navukli u tu blamažu, ali i svoju ambiciju da uđem u parla-ment i da tamo pričam ovo što ovdje pišem. Ne bih se ni sjetio ove ružne priče o laži, prevari i lopovluku da ona ne svjedoči koliko je zapravo neizvod-ljivo biti kandidat bez propagande. U tom smislu stranke koje će potrošiti 65.000.000 KM (šezdeset pet miliona konvertibilnih maraka) – nemaju izbo-ra, jer odustajanje od bacanja (ili pra-nja!) para, vodilo bi povratu tih para u kasu. Taj potez ne bi imao nikakav marketinški efekat, jer bi opet glasni-ji bili oni koji se prikazuju sa plakata i spotova, nego ovi koji su odlučili da bojkotiraju to beščašće.

Kriterij za izbor

Nema sumnje da se na svakim iz-borima pokrade veliki dio para od iznosa predviđenog za predstavljanje stranaka. Šansa je to da razni pred-iznosa predviđenog za predstavljanje stranaka. Šansa je to da razni pred-iznosa predviđenog za predstavljanje

sjednici, stranački sekretari, pa i one zadnje čivije zavrnu koju paru, tako što će prikazati da je spot koštao 10.000, a koštao je 3.000, da su štampali 10.000 plakata, a štampali su 1.000 plakata. Na to mi ne možemo uticati, jer su pare za predizbornu kampanju tako besmi-sleno goleme, da same od sebe traže da

budu pokradene. No, zani-mljivo je pratiti kako se troši to obilje para. Izgleda da je kreativna ispraznost sraz-mjerna količini materijalnih mogućnosti, odnosno, da bi manje para proizvelo više kreacije. Ovako se susre-ćemo sa licima i parolama, koje istog časa zaboravlja-mo. U prvi mah je nerazu-mljivo zašto kandidat misli da će glasač baš zbog njego-vog lika za njega glasati, jer iza tog lika najčešće ne stoji ništa, nikakvo djelovanje, nikakav hajr. Pošto su izbori jedna velika parada kiča, onda su i je-dina šansa za osam hiljada kandidata da budu uslikani, ovješeni na zidove, prikazani na televiziji. Da komšiluk vidi dokle su oni doćerali. Niko tu ne gleda opći cilj, već sebe, posebno u Bošnjaka.

Ovo nam potvrđuje koliko smo da-leko od suštinskih ciljeva i potreba naše stvarnosti. Šta je povratnika u Cersku leko od suštinskih ciljeva i potreba naše stvarnosti. Šta je povratnika u Cersku leko od suštinskih ciljeva i potreba naše

briga za estradni osmijeh nekakvog po-litičara? Kako da će mu ti porculanski zubi riješiti pitanje puta, struje, škole za djecu, egzistencije, općenito?! Mi Bošnjaci se posljednjih godina susre-ćemo za državnim terorizmom, kojim se gaze naša građanska prava i vjerske bitnosti. Nad nama se iživljavaju speci-jalci Sadika Ahmetovića, upadaju nam u sela, hapse nam ljude, plaše nam djecu! Naši se ljudi na pozicijama kao prostitutke otkupljuju da rade protiv svog naroda, da prodaju budzašto našu

imovinu, da nas se pretvori u ekonomski potlačenu i po-niženu manjinu, koja će, što Džemal Latić reče, čistiti ci-pele srpskoj i hrvatskoj gos-podi. Nas se trpa u geto, kao evropske indijance, samo zato što smo muslimani, ali to nije naš problem, već problem Evrope koju treba glasno optužiti za taj faši-zam. Žrtve smo kontinui-glasno optužiti za taj faši-zam. Žrtve smo kontinui-glasno optužiti za taj faši-

ranog terorizma! Naše kosti otkopavaju u jezeru Perućac, a da još uvijek nema tog vi-šegradskog Srbina koji će doći da kaže da svi Srbi nisu

isti, zbog čega ne smijemo imati miran i spokojan san. Sve ovo je naša stvar-nost, koja nema nikakve veze sa slikom i riječima ove predizborne kampanje, kojom dominiraju razne glave, razni pjevački osmijesi, kao da su izbori va-šer i terevenka, a ne mjesto na kojem se trasira politička budućnost. Golema je provalija između našeg naroda i na-ših kandidata na ovim izborima. Jedni druge ne razumiju. Nije ni čudo. Naš narod grca u patnjama, na udaru so-cijalnog i nacionalnog poniženja, dok naši kandidati sanjaju velike i neza-rađene plate, sjajna odijela i ružičaste kravate. Političari žive na narodni ra-čun. Neka se oni prilagođavaju narodu kojeg zastupaju, jer se taj narod, i da hoće, ne može prilagođavati njima. To je kriterij koji treba izgrađivati u izboru stranaka i kandidata. Gradimo i biraj-mo bošnjačke političare koji osjećaju bošnjački narod.

22

Ogromni novac, kojim se mogu godinu dana

finansirati sve budžetske

potrebe u tri velika grada, biće skrkan u plakate i

spotove, kako bi nas kandidati svojim likovima

i parolama uvjerili da baš

za njih trebamo glasati.


24

Skrivena disertacija: IV poglavlje: duhovni život katoličkog dela stanovništva za vreme turske vladavine u svom karakterističnom otelovljenju, literarnom i kulturnom delovanju franjevaca (I dio)

Feljton

Preko ove veličanstvene tolerantnosti jedne islamske vlasti Andrić prelazi bez komentara. Andrić ne pravi usporedbu sa stanjem u Evropi u tom XV stoljeću (1464.) gdje je svuda važilo isključivo pravilo “čija država onoga i vjera”, što je značilo bezobzirno razračunavanje do potpunog fizičkog uništenja sa svima koji predstavljaju nešto drugačije, pa čak i blagu varijaciju iste religije

Piše: Kemal Zukić

Na početku ovog poglavlja Andrić piše o aktivnostima katoličkih Npiše o aktivnostima katoličkih Nmisionara u Bosni na zatiranju

hereze, Crkve bosanske. Andrić ovlaš navodi da su taj posao prvo radili domi-nikanci koje su brzo zamijenili franjev-ci. U vezi ove smjene Andrić ili nije znao ili nije htio znati očigledne razloge koji proizlaze iz duboke specifičnosti priro-de naroda Bosne. Naime, da je iznio to da su dominikanci pretrpjeli potpuni neuspjeh u Bosni, u zatiranju bogu-milstva, zato što su nastupili grubo, ri-gidno i netaktično, što nikad nikom u Bosni nije dalo dobre rezultate, Andrić bi svoju “raspravu” morao usaglasiti sa

suštinskim karakterom svoje Bosne i njenog naroda, a on to nije želio. On je imao svoj mračni cilj da sve svaljuje na slaba leđa Bošnjaka i prije dolaska Turaka, i sve što se ne uklapa u taj kalup on odba-cuje. Kako su vlasti Austrije i Mađarske bolje razumijevale prirodu Bosne od Andrića, oni su u Bosnu, sa istim ci-ljem, poslali mnogo blaže i tolerantnije franjevce. Iako su franjevci, kao i dominikan-ci, bili stranci u Bosni, koji čak ni jezik nisu znali, ovi drugi su mudro ispravili te svoje nedostatke. Ne koriste prisilu, miješaju se skromno sa skromnim ljudima Bosne i uče jezik tog naroda koga žele da preobraćaju u katoli-čanstvo. I uspjeh je bio izuze-tan, čak ga i Andrić priznaje i piše da su franjevci kao misi-onari “počeli da preobraćaju bogumile i pravoslavne hri-šćane, oni su bili prisiljeni da nauče jezik zemlje u kojoj su delovali”.

Zlotvori Bosne

“Sa turskom invazijom ....već se ras-pala i organizacija katoličke crkve, kaže i Andrić, iselili su se pripadnici plem-stva, pa i neki franjevci, koji su između ostalog poneli sa sobom i telo svetog Luke koje se do tada čuvalo u Jajcu”, ali, neki franjevci su ostali. To su oni koji su bolje razumjeli Bosnu ali i islamskog osvajača.

I Andrić kratko kaže da je pred ve-likog sultana Mehmeda Fatiha stao fra-njevac fra Anđel Zvjezdović i isposlovao “ahd-namu”, sultansku garanciju slobo-de vjeroispovjesti franjevcima i njiho-vim vjernicima “dokle god oni meni i mojim zapovedima budu verni”.

Preko ove veličanstvene tolerantno-sti jedne islamske vlasti Andrić prelazi bez komentara. Andrić ne pravi uspo-redbu sa stanjem u Evropi u tom XV

stoljeću (1464.) gdje je svuda važilo isključivo pravilo “čija država onoga i vjera”, što je značilo bezobzirno razraču-navanje do potpunog fizič-kog uništenja sa svima koji predstavljaju nešto drugačije, pa čak i blagu varijaciju iste religije. Radi minimuma isti-nitosti morao je spomenuti bjesomučne progone raznih crkava koje su proglašene “heretičkim”, u koje spadaju i pripadnici “Crkve bosanske” koje Andrić uvijek imenuje bogumilima. Mogao je na-vesti i primjer Španije, gdje bogumilima. Mogao je na-vesti i primjer Španije, gdje bogumilima. Mogao je na-

će nakon osam stoljeća tole-rancije između muslimana, kršćana i Jevreja pod musli-manskom vlašću, doći do ne-viđenih progona, pokrštava-nja i protjerivanja muslimana i Jevreja nakon uspostave katoličke vlasti. A to se desilo samo tridesetak godina na-kon čudesne demonstracije tolerantnosti izraženoj u ahd-nami sultana Fatiha.

Andrić je u ratu sa istinom i logikom i sve što vodi u tom pravcu on prešućuje. A to je nešto što nije smio uraditi u jednoj “raspravi” koja pretenduje da strancima objasni činjenicu da je veliki broj Bosanaca prihvatio islam a par stoljeća prije toga grčevito i žilavo se držao Crkve bosanske uprkos stalnoj pogibelji i krstaškim rato-vima. Pogotovo je žalosno da Andrić kao

Pehlivanjenje između Austrije i Srbije

Andrić se stalno zapliće

u vlastite neiskrene

konstrukcije. Tako on

satanizira bogumile, kao buduće Turke,

a pokazuje simpatije

prema franjevcima.


25

pisac nije uopšte želio da istraži i pošteno obradi tu čudnu žilavost, tvrdoglavost i istrajnost u čuvanju svoga, pred naletom stranog elementa, što je lijepa ali gotovo samoubilačka odlika naroda Bosne kojem i sam pripada. Sigurno Andrić ne bi imao teškoća i problema sa svojim mentorima Austrijancima da je iznio ovu očiglednu istinu koju su vrlo brzo i Austrijanci shvatili po dolasku u Bosnu i tom čudnom menta-litetu prilagodili svoje ponašanje u Bosni. Naime, stoljećima su uporno Austrijanci pokušavali silom osvojiti i pokoriti Bosnu. U toj plejadi grubih i priglupih siledžija su svakako princ Eugen Savojski, jedan od najvećih zlotvora Bosne koji se iskalio bezočno na običnom, siromašnom stanov-ništvu Bosne koje je turska vlast ostavila bez zaštite jer je njihovu vojsku poslala na neka daleka ratišta. U tu vrstu spada i car Karlo V koji je poslao ono sramno prije-teće pismo Bosancima kojim najavljuje fizičko istrebljenje onih koji se ne pokrste ali je doživio sraman debakl u boju pod Banja Lukom. U istu sramnu kategoriju spada i general Filipović koga su austrijske vlasti, kao Hrvata koji je blizak slavenskom narodu Bosne, poslale na čelu moćne ar-mije da zauzme Bosnu. Ovaj se ponio kao nekontrolisani divljak i posebno mrzitelj Bošnjaka. Ali, Austrijanci su njegovu mi-siju shvatili kao neuspjeh i zamijenili ga jednim Nijemcem, koji je bolje od Slavena razumio Bosnu. Nakon ove sramne epizo-de Austrijanci su shvatili da u Bosni mogu vladati uljudno, tolerantno i bez prisile. I tako su i radili do kraja njihove vladavine u Bosni, najviše se oslanjajući na Bošnjake.

“Bosna Argentina’’

Nije moguće da Andrić, rođeni Bosanac koji se petlja u historiju nije to shvatao. On nije htio to shvatiti jer mu je patološka mržnja prema Bošnjacima pomračila um. On je time prokockao sjajnu priliku da predoči egzotični duh svoje Bosne Austrijancima, koji su i sami

naslućivali to. Umjesto toga, Andrić se odlučio za mržnju, antilogiku, historijske falsifika-te a nekada i direktne laži.

Dalje Andrić ispisuje histo-riju franjevaca u Bosni na svoj pristrasni način, što najavljuje rečenicom: “Naravno, niti su franjevci ostali dugo lojalni, niti je sultan održao svoje obe-ćanje”. Andrić u ovoj vrato-lomiji ne objašnjava šta je tu “naravno”.

Andrić sa ovim “naravno” pokazuje da se rukovodi svojim ličnim moralom po kojem je ahd-nama akt hipokrizije, pred-stava kojoj ni jedna strana nije pristupila iskreno i pošteno. Za Andrićevu lobanju, kao posudu njegovih misli, najbolje prista-je stara arapska mudrost da svaka posuda smrdi onim što je u njoj. Tako je i sve što izlazi iz Andrićeve glave.

Andrić skače hirovito po historiji i samo konstatuje. “Na taj način nastala je franjevačka provincija Bosna Argentina (Bosna Srebrena)”.

Andrić priznaje da su dugo biskupi stranci slati u Bosnu, kao na neprijateljsko područje. Oni sigurno nisu odgovarali “specifičnom tipu bosanskog franjevca” pa su se ovi konačno izborili da Bosanac bude biskup u Bosni. Ovi sigurno bolje razumiju bosanske franjevce i mogu da uspostave bolji odnos sa turskim vlastima.

Dalje Andrić nabraja događaje u vezi sa franjevcima koji su dosta nelogični ali za koje Andrić ne daje nijedan komentar ni objašnjenje. Tako konstatuje: “bosanski franjevci prodrli su svuda u krajeve koje su bili osvojili Turci” a zatim da su u veli-kim borbama u Slavoniji i Dalmaciji živo učestvovali i franjevci kao ratnici, naravno protiv Turske.

Vjerovatno se ulagujući svojim men-torima Andrić je napisao i ovo: “Usled progona i ratova-naročito za vreme nadi-ranja princa Evgenija 1697. g. jedan deo katoličkog stanovništva napušta Bosnu; sa

njima su krenuli i franjevci”. Ovo je prosto nevjerovatno zamućivanje historije kakvo se rijetko gdje može naći. Ovo “nadiranje” princa je onaj stravičan niz zločina, pljač-ki, paljevina koje je uradio ovaj zločinac-vojskovođa protiv civilnog stanovništva. A zašto su poslije tih zločina, franjevci sa ostalim katolicima bježali iz Bosne za zlo-čincem Savojskim? Da li su bili peta kolo-na u uništavanju vlastite Bosne u koju su se često zaklinjali? Andrić po svom običaju nabaci smutnju a onda pobjegne ne obja-snivši ništa. Jer, to se ne uklapa u njegovu mračnu ideju.

Franjevci su se žestoko bo-rili da sačuvaju katoličanstvo unutar Turske, što nije bio lagan posao. Oni su u tome pokazivali dosta vještine i po-litikanstva, ali su nailazili na probleme od strane katolika i pravoslavaca više nego sa strane Turske.

Andrić navodi kako se papa ogriješio o bosanske franjevce kad je 1735. g. Dalmaciju od-vojio od Bosne “obrazujući sa-mostalnu franjevačku provin-ciju”, dok Bosna gubi značaj, što je “do skrajnosti ogorčilo i ucvililo” bosanske franjevce.

Andrić navodi i probleme koji su bo-sanski franjevci imali i sa Pečkom patri-jaršijom i pravoslavnom crkvom. Tako on kaže: “Kroz skoro tri stoljeća grčki patri-jarsi i vladike u mnogo navrata pokušali su da od bosanskih franjevaca i njihovih vernika ubiru iste poreze kakve je plaćalo i srpsko-pravoslavno sveštenstvo i stanov-ništvo”. Braneći se od podjarmljivanja od strane pravoslavne braće, “franjevci su se pozivali na sadržaje ahd-name”, objašnja-vajući: “Mi smo vjere latinske”, ili “Mi smo Mađari”.

Franjevci se žestoko bore i konačno su 1758. g. isposlovali da Bosna Srebrena bude ponovo samostalna provincija. A re-gulisanje odnosa sa pravoslavnom crkvom “stajalo je franjevce mnogo novca i truda”. Andrić se zaustavlja kad bi logično morao zaključiti da su franjevci imali najmanje problema sa Turskom, pokriveni ahd-na-mom. Ali, ovaj mrzitelj ne uspjeva nikad izvesti neki pošten zaključak.

Naprotiv, u kasnijem nabrajanju aktiv-nosti franjevaca u Bosni, Andrić pokazuje nedvosmislene simpatije prema franjevci-ma ratnicima i bundžijama koji su ugro-žavali položaj franjevaca u Osmanskoj imperiji.

Normalna okupacija Bosne

Andrić navodi da su franjevci osta-li mirni za vrijeme ustanaka u Srbiji, ali su u duši želili pobjedu “hrišćanskog

Za Andrića je okupacija

normalno stanje!

Pogotovo ona austrougarska

okupacija protiv koje se i sam borio u savezu

sa srpskim nacionalistima.


26

oružja”. Bez ikakvih dokaza, i uprkos lo-gici, Andrić tvrdi da su i franjevci snosili posljedice ovih pobuna “u punoj meri”.

Također Andrić konstatuje da su fra-njevci ostali neutralni i u borbama koje je vodio Husein Kapetan Gradašćević protiv Turske, uz pakosni komentar da franjevci nisu “imali šta da očekuju” ni od jedne strane.

Vrlo stidljivo Andrić navodi i proble-me koje su franjevci dobijali izvana u for-mi neslaganja biskupa koji su obrazovani u Mađarskoj i Hrvatskoj, (“Mađari”) i onih obrazovanih u Italiji (“Italijani”). Ove suprotnosti su bile žestoke a “posle-dica tih trvenja bila je privremena suspen-zija provincije Bosne Srebrene 1843. g.”

Ovaj dio historijskog prikaza Andrić završava jednom nevjerovatnom vratolo-mijom: “S austrougarskom okupacijom Bosne 1878. g. i sa nastankom normalnih društvenih i crkvenih prilika, istorijska misija bosanskih franjevaca bliži se svom kraju”. Za Andrića je okupacija normalno stanje! Pogotovo ona austrougarska oku-pacija protiv koje se i sam borio u savezu sa srpskim nacionalistima. Nije mu ni bilo lahko pehlivaniti između dvije ne-prijateljske strane. Austrijancima je sakrio svoju ljubav sa srpskim bundžijama pro-tiv Austrougarske, a Srbima je sakrio ovu floskulu da je austrougarska okupacija normalno stanje. Sakrio je to sakrivajući ovu disertaciju.

Ističući da je “misija franjevaca u Bosni počivala na borbi protiv pataren-stva ....” - naime “dobrih ljudi Bošnjaka”, Andriću se omakla jedna kratka kon-statacija o specifičnosti naroda njegove Bosne ali je odmah zapoganjena negator-ski i podmuklo izdajnički: “Te specifič-nosti: težnja za duhovnom nezavisnošću, duh protivljenja, izvesna isključivost pre-ma strancima ...”

Andrić se stalno zapliće u vlastite ne-iskrene konstrukcije. Tako on satanizira bogumile, kao buduće Turke, a poka-zuje simpatije prema franjevcima. On se “raspjeva” hvaleći franjevce da bi odmah došao u sukob sa vlastitim opredjelje-njem. On piše potpuno tačno. “Bosanski franjevci mogu katoličkom sveštenstvu celog sveta da posluže kao svetli primer spremnosti na žrtvu i istrajnosti u brizi za duše, primer besprekornog načina ži-vota i moćnog upliva na vernike”. Andrić navodi i to kako su franjevci ljubomorno branili svoju provinciju Bosnu Srebrenu protiv “rimske pravde” i stranih biskupa. Zanesen ovim istinitim pohvalama, pje-snički razigran, Andrić iznenada upadne u stupicu u koju ne želi ući i konstatuje da ova borba franjevaca protiv pape i Rima “po svojoj upornosti živo podseća na bor-be bosanskih bogumila”. Uplašen od sa-mog sebe, Andrić se poziva na Prohasku,

koji ovo ljubomorno čuvanje ćirilice kod franjevaca tumači kao “bogumilsko naslijeđe”.

Umjesto da nastavi ovim logičnim putem i uspostavi logičan kontinuitet ponašanja bogumila, franjevaca i bo-sanskih muslimana, objašnja-vajući ove pojave krajnje spe-cifičnim mentalitetom ljudi Bosne, Andrić se počne čupati iz ove opasne situacije, kao iz živog blata.

Uplašen samim sobom i kratkim trenutkom iskre-nosti i poštenja, Andrić na slijedećim stranicama srlja u historijske falsifikate, jeftino politikantstvo i pehlivanjenje između Austrije i Srbije, od kojih je obiju toga časa egzistencijalno zavisio.

Ilustrujući težak položaj franjevaca iz-među turskog čekića i rimskog nakovnja, Andrić citira druge autore, iznoseći slučaj fra Jurja Dobretića. Ovaj bosanski fra-njevac je bio obrazovan i vrlo cijenjen na dvoru Lorenca Medićija, ali je konačno ipak morao napustiti Italiju jer su neki, za njegovo veliko djelo “Quaestiones de natura angelica” rekli da “vonja bogumil-skom naukom, čemu se nije ni mogao oteti kraj domaćeg uzgoja i otadžbinskog odnošaja”.

Razapeti između Turaka i Rima fra-njevci su više problema i nerazumijeva-nja imali od strane papa. Lakše su dobili

ferman od Turaka da smiju nositi oružje, kojim će se često boriti protiv Turaka, nego isto to odobrenje od pape. Isti je slučaj i po pitanju posjedova-nja zemlje, primanja darova i ubiranja poreza od vjernika.

Andrić navodi da su se franjevci često služili lukav-stvom da nešto isposluju te da su “istrebili narodne obi-čaje” u svojoj “religioznoj preteranosti”.

U zasluge franjevaca Andrić upisuje da su “razvili književnu delatnost”. Priznaje im u tome “plemenite težnje” ali odriče svaki književni kva-litet. Ipak, on je toliko naklo-

njen franjevcima da kaže da treba uzeti “u obzir prilike u kojima se ona (knji-ževnost) stvarala”. Dok, kad je u pitanju muslimanska književnost, naročito alha-mijado, on joj presuđuje bezobzirno upo-ređujući ono što je narod stvarao u XVI i XVII stoljeću sa savremenom evropskom književnošću.

Tako će Andrić za franjevačku knji-ževnost, koja tokom 600 godina slijedi “isključivo crkvene ciljeve”, i didaktička je, reći da odražava plemenite težnje, dok će isti takav karakter alhamijado književ-nosti bagatelisati bezobzirno, aludirajući na jedan pogan način da taj narod koji je to stvorio nema nikakvih kreativnih sposobnosti.

Razapeti između

Turaka i Rima franjevci su

više problema i nerazu-

mjevanja imali od strane papa. Lakše su dobili

ferman od Turaka da smiju

nositi oružje, kojim će se često boriti

protiv Turaka, nego isto to

odobrenje od pape.


Uživaj u životuOdgoj djece

Autor: Dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-ArifiUvez: tvrdi Broj stranica: 331Cijena: 30 KM

Za sve informacije obratiti se na sljedeće kontakte: Za BiH: Tel./fax: 00 387 33 538 456 GSM: 00 387 62 157 180 00 387 61 765 765 [email protected] www.islamskaknjizara.com

Za Švicarsku, Njemačku i Austriju: 00 41 792 753 [email protected] www.islamski-ducan.ch

Život je jedna od najvećih blagodati koje je Uzvišeni Al-lah podario čovjeku i stoga čovjek mora voditi računa kako će se prema njoj odnositi, kako će proživjeti život. Istaknuti učenjak dr. Muhammed b. Abdurrahman el-Arifi u svom best-selleru "Uživaj u životu" nudi nam niz savjeta koji će nam pomoći da ostvarimo istinski uspjeh u životu na ovome svijetu, kao i uspjeh na ahiretu. Prožeta nizom primjera iz života, ova knjiga će poslužiti kao praktičan vodič roditeljima u odgoju djece, učiteljima u podučavanju učenika, imamima u odnosu prema džematlijama, kao i svakom muslimanu i muslimanki koji žele svoj život proživjeti na najljepši mogući način.

Odgoj djeceUSKORO

POSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEMjesto: KURŠUMLIJA MEDRESA (preko puta Begove džamije), SarajevoVrijeme: 15.12.2009. – 15.01.2010. godine

POPUST OD 20 DO 50%

Bajram šerif mubarek olsun!

Razgovarao: Semir Imamović

P redizborna kampanja uveliko se zahuktala. Svakodnevno, na svakom koraku gledamo

i slušamo razne slatkorječive poru-ke i obećanja. Jedni govore kako su zaslužni za sve dobro što nas je snašlo u proteklih 15 godina, svje-sno zaobilazeći sve propuste koje su načinili i sve ono manje dobro koje su nam donijeli, drugi govore da će nam biti bolje sa njima, da će nam obezbijediti pravdu, posao, bo-lji zdravstveni sistem,... Obećavaju nam kule i gradove, računajući da će naše pamćenje (opet) trajati par mjeseci poslije izbora, te da ćemo nakon toga sve zaboraviti. Većina onih koji nam se obraćaju na pre-dizbornim skupovima, sa džambo plakata ili putem TV reklama uve-liko su poznata lica, koja nam iz go-dine u godinu pričaju istu ili sličnu priču, bez ikakvog stida i srama. Za svake izbore presvuku odijelo, pro-mijene frizuru i to je to. Nažalost, malo je novih ljudi koji su se odlu-čili okušati u politici i pokušati ba-rem malo poboljšati uvjete u kojima živimo. Jedan od njih je Muhamed Softić, mladi Travničanin, magistar ekonomskih nauka. Prepoznali smo ga u mnoštvu kandidata na pred-stojećim izborima i dali mu šansu da vam se predstavi i približi ciljeve za koje će se, kao kandidat Stran-ke za Bosnu i Hercegovinu, boriti u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.Koji su te razlozi naveli da se od-lučiš za ovaj korak i kandiduješ za zastupnika?Softić: Dugo sam razmišljao da li da se odlučim na ovaj korak. Već izvjesno vrijeme sam politički akti-van, ali mislim da je to nedovoljno. Svjestan činjenice da sam u godi-nama kada mogu najviše dati, ali i kada se od mene najviše očekuje,

Izbori 2010.Muhamed Softić, kandidat SBiH za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine

On je na vašoj strani

29

odlučio sam napraviti korak više i kandidovati se za zastupnika. Smatram da je posebna vrijednost moje kandidature činjenica da bi-račima nudim novu osobu, koja nije kompromitovana bilo kakvim aferama, koja nema oraha u džepu, kako to naš narod kaže, i osobu koja dolazi iz naroda. Odrastao sam na selu, u Mosoru kod Travnika, živio običnim životom, sa običnim ljudi-ma, suočavajući se sa svim proble-mima i iskušenjima koje život do-nosi. Znam sa čime se susreću ljudi na selu, ali i u gradu, po mahalama i naseljima. Mogu slobodno reći da sam potekao iz naroda i da mi je to velika prednost jer razumijem šta je to što tišti i što smeta običnom svijetu. Koje su još tvoje prednosti ?Softić: Osim naprijed navedenog, fakultetski sam obrazovan, prije više od dvije godine magistrirao sam na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i već se pripremam za doktorat. Imam određena iskustva u politici, kako u zakonodavnoj, tako i u izvršnoj vla-sti, ali svakako mogu ponuditi više i bolje. Ono što posebno želim ista-ći je moja opredjeljenost ka islamu i njegovim propisima. Potičem iz vjerničke porodice, u kojoj se na-maz redovno obavlja, žene se oblače u skladu sa islamskim propisima i u kojoj se jednostavno živi vjera. I svoju porodicu nastojim izgraditi na sličnim osnovama, jer bez dobre, zdrave i stabilne porodice nema ni zajednice ni džemata. U svojim predizbornim nastupi-ma ističeš da želiš biti zastupnik u pravom smislu te riječi. Na leci-ma se nalaze tvoj telefon i e-mail, na koje te birači slobodno mogu kontaktirati. Ovo baš i nije uobi-čajeno za naše prostore!?Softić: Čim sam se odlučio kandi-čajeno za naše prostore!?

Čim sam se odlučio kandi-čajeno za naše prostore!?

dovati za zastupnika odlučio sam da ne želim biti zastupnik kojeg

izaberu i koji nakon toga zaboravi sve svoje birače. Želim biti suprot-izaberu i koji nakon toga zaboravi sve svoje birače. Želim biti suprot-izaberu i koji nakon toga zaboravi

no, čovjek iz naroda, kome se taj narod bez ustezanja može obratiti kad god osjeti potrebu. Sama ri-ječ zastupnik govori da su ti ljudi samo osobe preko kojih se čuje glas javnosti, odnosno birača, dakle ljudi koji zastupaju svoje birače. Ja želim biti zastupnik u pravom smi-slu te riječi, stoga sam svim svojim biračima na raspolaganju kad god im trebam.Možeš li nam reći na osnovu ra-nijih iskustava da li je teško biti vjernik u politici?Softić: Jeste. Iskušenja su sa svih strana, tako da čovjek mora stalno biti oprezan ukoliko želi sačuvati svoje dostojanstvo, i kao vjernik, ali i kao čovjek. Vrline poput po-štenja, iskrenosti, savjesnosti i sl. danas vrijede puno, ali ih nažalost u praksi nema baš previše. Sigurno ću, inšallah, nastojati prije svega da olakšam poziciju običnih lju-di, da se borim za njihova prava, naravno istovremeno se zalažu-ći za pet ekonomskih i pet poli-tičkih ciljeva Stranke za Bosnu i Hercegovinu. Činjenica da sam tičkih ciljeva Stranke za Bosnu i Hercegovinu. Činjenica da sam tičkih ciljeva Stranke za Bosnu i

vjernik u politici daje mi i dodat-nu obavezu i odgovornost, prije svega za prava muslimana i mu-slimanki, koja, svako malo, neko pokušava ugroziti. Nedavno su po-slanici iz RS predlagali zakon koji bi direktno utjecao na način odi-jevanja žena muslimanki. Hvala Allahu, ovaj zakon nije usvojen i inšallah nikada neće biti usvojen. On je po mome mišljenju samo prvi korak koji bi dalje vodio ka zabrani da muslimanke u hidža-bima idu na fakultete i da rade u javnim ustanovama, što je nepri-hvatljivo i def initivno u suprotno-sti sa svim Božijim, ali i ljudskim zakonima, a posebno konvencija-ma o ljudskim pravima. Zalagat

će se da ovakvi i slični zakoni koji krše osnovna ljudska prava nikada ne prođu parlament.Šta još želite poručiti našim ne prođu parlament.Šta još želite poručiti našim ne prođu parlament.

čitaocima? Softić: Poručio bih im da svakako iza-đu na izbore, jer i neizlaskom daju svoj glas nekome, najčešće onome koga naj-manje žele podržati, te da dobro raz-misle kome će dati svoj glas. Naravno, ubijeđen sam da neće pogriješiti ako zaokruže broj 6 na listi Stranke za Bosnu i Hercegovinu za Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine i odlu-če da sam ja, Muhamed Softić najade-kvatnija osoba koja će biti njihov glas u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.

Muhamed Softić, kandidat SBiH za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine

On je na vašoj strani


Muhamed Softić rođen je u Travniku 05.10.1975.

Osnovnu i srednju ekonom-sku školu završio je u Travni-ku, zatim Ekonomski fakultet u Tuzli 1999., te magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu 2008. Trenutno radi na pripremi doktorata. Radni vijek započeo je u Ekonomskoj školi kao profesor ekonomske grupe predmeta 1999., a od 2003. do 2006. bio je posla-nik u Parlamentu Federacije BiH. Od tada je savjetnik za ekonomska pitanja pri Fede-ralnom ministarstvu zdravstva. Povremeno je bio angažovan kao knjigovođa u trgovačkom preduzeću, te kao viši asistent na Ekonomskom fakultetu u Travniku. Oženjen je supru-gom Nisvetom, otac dva dječa-ka Ahmeda i Bakira, kao ma-loljetnik bio pripadnik Armije BiH, govori engleski jezik.

Biografija

30

Srpsko-hrvatski pakt protiv RBiH – hrvatska strana (4. dio)

Pogledi

Budimir Lončar - tada i sve do sada, savjetnik u Kabinetu predsjednika Republike Hrvatske - od Vijeća sigurnosti UN traži da se uvede embargo na uvoz oružja ‘’u SFRJ’’

Piše: Sven RustempašićSarajevo, 11. jul 2010.

Srpsko-hrvatski pakt je za te-meljnu mapu uništenja i podjele RBiH, uzeo dogovor Cvetković-

Maček iz 1939., sa varijacijama - na osnovu koje su SRJ i RH izvršile agre-siju. Prvu vijest o podjeli, objavio je zagrebački ‘Danas’, juna 1991. Autor je Božo Kovačević, suradnik Dražena Budiše. Tuđman ga nije demantirao; nije davao značaja čak niti referen-dumu u RH (19.5.1991.), a na Refe-rendum u RBiH (29.2. i 1.3.1992.), gledao je s mržnjom, oslanjajući se na dogovore tokom svojih 47 (!) susreta sa Miloševićem. U palači u Ženevi, dogovore tokom svojih 47 (!) susreta sa Miloševićem. U palači u Ženevi, dogovore tokom svojih 47 (!) susreta

pred TV kamerama su zagrljeni pili šampanjac - kao da su Bosnu zauvijek pokopali.

Tuđman, Mesić, Račan, nisu bili odlučni da zatraže neovisnost RH. Splićane koji su skočili na tenkove JNA, čelnik MUP RH Josip Boljkovac hapsi i šalje na Vojni sud u Sarajevo. “JNA “JNA “je i naša armija”, pak je “svaki napad na JNA ujedno i napad na Hrvatsku”, izjavio je tada ministar Boljkovac. Namjerili su “problem Muslimana”, riješiti kao unutar-jugoslavenski. U dogovor o “finalnom rješenju musli-manskog pitanja”, Tuđman je bio tako siguran da je poručio Hrvatima u BiH, da ne izlaze na Referendum.

Važno je znati da je ‘Ugovor Istok-Zapad’ (Gorbačov-Regan) sačinjen u cilju sprječavanja ratova nakon raspa-da SSSR i Varšavskog pak-ta, ujedinjenja Njemačke i oslobađanja drugih zema-lja. Diktirao je da se niti Istok (SSSR/Rusija) niti Zapad (NATO) ne upliću u unutrašnje probleme bilo koje države, a svakoj državi osigura svjetsko priznanje prema otprije sačinjenom ‘Helsinškom dokumentu’. I zato je Beograd 1987. po-slao svog agenta Milovana Đilasa u Zagreb, da sa Tuđmanom dogovori da se svi problemi SFRJ rje-šavaju isključivo kao unu-trašnji, dogovorom vlasti u Zagrebu i Beogradu. Nasuprot dvadesetogo-dišnjem ispiranju mozga javnosti parolom o provo-đenju tzv. ‘Projekta Velike Srbije’, istina je da se svo to vrijeme provodio ‘Srpsko-hrvatski pakt’ - koji je ci-ljao da svaku krizu i sukob u SFRJ, Beograd, uz pre-šutnu suglasnost Zagreba, svijetu prikaže kao unutar-nji problem Jugoslavije, te tako spriječi intervenciju Istoka i Zapada dok kasa-pe RBiH. Stoga nije više čudna si-mulacija borbe JNA u Sloveniji: svi-jetu je Beograd kazivao “da se JNA bori za očuvanje Jugoslavije” i tako svoj pakt sa Zagrebom stavljao izvan dometa strane intervencije. Rusi su to odmah podržali, a NATO gle-dao sa rezervom. Zato Tuđman nije bio “zagrijan” za traženje neovisno-sti RH i zato je Hrvate odvraćao od izlaska na Referendum u RBiH; bio je siguran u dogovor sa Miloševićem da će “Bosna šapatom pasti” tokom “unutarnjeg rješavanja jugoslaven-ske krize”. Nije više čudno niti to što RH nije nikada proglasila ratno stanje (od svih republika je to jedino

učinila RBiH). Kakav je to hrvatski ‘Domovinski rat’, kada nikada nije ni proglašen?!

Pakt je bio tako složan i koordiniran, da mini-star vanjskih poslova SFRJ, diplomatski obavještajac Budimir Lončar, komotno nalaže Miloševićevu čovje-ku, veleposlaniku SFRJ u UN, Vladislavu Jovanoviću, da od Vijeća sigurnosti UN zatraži embargo na uvoz oružja, formalno “u SFRJ”, a doista, kako će se pokaza-ti, u RBiH, koja će, razo-ružana još prije 1990., pod tim embargom biti izložena pokolju. Budimir Lončar – tada i sve vrijeme do sada, savjetnik u Kabinetu predsjednika Republike Hrvatske - i osobno od Vijeća sigurnosti UN traži uvođenje internacionalnog embarga na uvoz oruž-ja “u SFRJ”, te ga Vijeće 25.9.1991., izglasava.

Ustaj bane, Bosna zove

Banov ina /k ra lje v ina Bosna, bila je autohtona feudalna država u Evropi, od kraja prvog do polovi-

ne drugog milenija. Tu je uvijek bilo raznih vjera, a Bosanska kristijanska crkva je jedna od prvih protestantskih državnih crkava Evrope. Zato su je po nalogu Vatikana napadali rimoka-tolički vladari. A kada su Vatikan i Venecija odlučili srušiti Bizant, ustu-pili su Balkan Osmanskom carstvu (što pravoslavci Balkana nikada nisu Rimu oprostili). Osvajački pohod Osmanlija, uvjetovao je da Bošnjani sa kristijanske vjere pređu na Islam, njihova država postane ejalet, država u okviru carstva, a oni carska ‘preto-rijanska garda’, janjičari, i pogranične udarne trupe. I tako je evropski narod Bošnjana postao vojska u ratu protiv

Tuđmanovi “slikarski” afiniteti

Nasuprot dvadeseto-godišnjem ispiranju

mozga javnosti parolom o provođenju

tzv. ‘Projekta Velike Srbije’, istina je da se svo to vrijeme

provodio ‘Srpsko-

hrvatski pakt’ - koji je ciljao

da svaku krizu i sukob u SFRJ.


31

kršćana. A Rim je, umjesto da šalje križare u daleku Palestinu (12.-14. stoljeća), od 15. stoljeća imao neprija-telja tik pred vratima – da kršćane ra-tovima objedinjuje (doktrina ‘krv jača vjeru’). Početkom drugog milenija je oko Knina postojala država Hrvatska, koju pokorava Mađarska, od kada na-stupa osam stoljeća podaništva kojeg su Hrvati nazvali ‘prokletstvo kralja Zvonimira’ - nepostojanje vlastite dr-žave. U milenijsko ropstvo je Hrvate okovao Rim, lancima braće im u vjeri, katolika Germana (Austrija), Ugara (Mađarska), Romana (Italija). Neki su dijelovi današnje RH bili i pod Osmanskim carstvom, a Dubrovačka republika, povijesni prijatelj drža-ve Bosne, najdulje je uživala suvere-nitet u dogovoru sa Osmanlijama i Mlečanima.

Dvije hrvatske doktrine

Višestoljetna okupacija i patnja, potakla je među Hrvatima oslobodi-lačke pokrete, ilirski i jugoslavenski,

te državotvorne udruge i stranke. Sredinom 19. stoljeća, dr. Ante Starčević osniva ‘Hrvatsku stranku prava’ (HSP). Pravaška politička doktrina je nacio-nalnim Hrvatima smatrala i katolike i muslimane, pa i pravoslavce, u regi-jama koje su svojatali (‘bijela i crvena Hrvatska’): Istra, Hrvatska, Dalmacija, Dubrovnik, Slavonija, Bosna, Hercegovina, Sandžak, Vojvodina, Boka Kotorska. Pravaši su Bošnjacima nu-dili zajednički otpor veliko-srpstvu, tražeći da se naci-onalno izjasne kao Hrvati. Ali znatna struja u Pravaša revidira taj Bošnjacima ne-prihvatljiv uvjet, te više ne nameće nacionalnu katego-riju ‘Hrvat musliman’, nego priznaje autohtoni narod i RBiH kao jedinstvenu domovinu. To 1980-tih u svijetu promiče ‘Hrvatski

državotvorni pokret’ (HDP) Nikole Štedula; i zato Beograd 1988. šalje agenta u Britaniju, da ga ubije. Štedul atentat preživljava skoro čudom; Tuđman mu 1991. u Zagrebu poru-čuje da ako uđe u politiku, sljedeći atentat neće preživjeti. Stav HDP-a zauzima i originalna HSP Ante Paradžika i Dobroslava Parage. Ta doktrina, po RBiH povoljna, 1990. kod Pravaša dominira, ali je tuđma-nijaci zatiru; pravaške lidere elimini-raju ubojstvima (Ante Paradžik, kraj Zagreba 1991.; gen. Blaž Kraljević, kraj Mostara 1992.), zlostavljanjima, sabotažama. Ujedno tvore i više laž-nih pravaških stranaka.

Hrvati primjenjuju drugu, pan-katoličku doktrinu. Svaki katolik, nacionalno je Hrvat - nametnula je

‘Crkva u Hrvata’ i ujedno uspostavila politiku srp-sko-hrvatskog dogovora, koja nalaže da se Hrvati udruže sa Srbima, zajedno unište RBiH i njeno ‘mu-slimansko stanovništvo’, te podijele njen teritorij. To je suština uvelike ostva-renog pakta. Jednu od njegovih, početkom 1995. diskutiranih i Hrvatskoj poželjnih konačnica, globalno je eksponirao lord Paddy Ashdown. U toku svečanog objeda upriličenog od Kraljice Elizabete II u Guild Hall-u 6.5.1995., Ashdown je sje-dio uz Tuđmana; pitao ga je ima li predodžbu o liniji razdiobe između Hrvatske i Srbije, šta misli o BiH. Tuđman je ugrubo nacr-

tao mapu na salveti i veliko slovo ‘S’ - od Vukovara, ispred Banjaluke i Sarajeva, pa niz Neretvu.

Ashdown je sjedio uz

Tuđmana; pitao ga je ima li

predodžbu o liniji razdiobe

između Hrvatske i

Srbije, šta misli o BiH. Tuđman

je ugrubo nacrtao mapu

na salveti i veliko slovo ‘S’ - od Vukovara,

ispred Banjaluke i

Sarajeva, pa niz Neretvu.


32

Piše: Erdem Dizdar

Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 19. i 20. septem-bra održana je međunarod-

na konferencija “Budućnost vjere u eri globalizacije”, čiji su organiza-tori bili Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Asocijacija musliman-skih društvenih znanstvenika Uje-dinjenog Kraljevstva (AMSS UK), Međunarodni institut za islamsku misao (MIT) i Centar za napredne studije.

Kao zaključak ove konferencije nameće se potreba da vjernici, bez obzira na svoju partikularnu tradiciju, zajednički nastupe u suočavanju sa agresivnim ateizmom koji ne preza od zloupotrebe nauke u svoje svrhe. I drugo, da se od dijaloga pređe na saradnju, da se ide korak dalje jer je dijalog poprilično iscrpljen, iscrpljene su mogućnosti koje dijalog nudi, dakle da se pređe na djela, na saradnju

Glavno izlaganje “Duhovna re-volucija: izazov 21. stoljeća”, iznio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafa ef. Cerić.

Čistoća ibrahimovska

Na početku svoga izlaganja dr. Mustafa ef. Cerić je kazao kako glo-balizaciju i njen utjecaj na vjernike ne možemo negirati i da, u današ-njem vremenu, pred vjernicima stoje mnogobrojni izazovi naglašavajući da je proteklo stoljeće okarakterizi-rano kao stoljeće industrijalizacije i modernizacije svijeta, dok je stoljeće koje je pred nama stoljeće religijske ili duhovne revolucije.

“Nikada nije bilo više govora i pisanja o ljudskim slobodama i pra-vima, kao što je to slučaj danas, a da u dubini naše duše osjećamo da te slobode nema”, kazao je u svo-me izlaganju dr. Mustafa ef. Cerić i dodao: “Poraz ideologija poput ra-sizma, fašizma, komunizma i dru-gih i svi izazovi s kojima se vjernici susreću danas potvrda su jednog da je Bog i dalje živ, sve čuje, sve vidi i sve zna i sve je zapisano u Levhi-mahfuzu i da je upravo u Bogu spas za čovječanstvo.”

Odgovarajući na pitanje zašto je duhovna revolucija neophodna, reis Cerić je u svome izlaganju istakao kako je upravo vjera u jednog Boga al-ternativa paradoksu globalizacije, jer vjera oslobađa od robovanja lažnim

božanstavima. “Ona je Božansko svjetlo koje čovjeku osvjetljava put ka čistoći i prirodnosti”, rekao je dr. Cerić.

U tom kontekstu naveo je primjer Ibrahima, a.s., koji je provokativnim pitanjima pozivao svoj narod na raz-mišljanje i dijalog. Govorio mu je: “Sunce je moj Bog, ono je najveće. A kada bi sunce zašlo govorio bi im moj Bog ne zalazi. On je bio revo-lucionar svoga vremana, kao što je i Muhamed, a.s., izveo najveću savre-menu duhovnu revoluciju u ljudskoj povijesti kada je, u to vrijeme, mno-gobošce Arape izveo iz tmine oboža-vanja kipova na svjetlo vjere u jednog Boga i slobodu ljudske duše.“

Agresivni ateizam

Mr. Ahmed Alibašić, direktor Centra za napredne studije, ističe izlaganje reis-ul-uleme dr. Mustafe Cerića koje je održano prvog dana a na kome je ukazano na to da ovo stoljeće mora biti stoljeće religijske

ReportažaKonferencija “Budućnost vjere u eri globalizacije”, Sarajevo 19. i 20. septembar

Stoljeće duhovne revolucije


33

revolucije ili ga, kako je u tom izla-ganju citirao francuskog ministra kulture, neće biti.

Upravo je i cilj konferencije bio da potakne stručnjake iz različitih obla-sti i različitih zemalja kako bi razgo-varali o izazovima koje globalizacija predstavlja za vjernike, sljedbenike Božijih objava, kazao je Alibašić za SaffSaff.Saff

On dodaje kako su: “Najveći iza-zovi ideje su grupe agresivnih ateista i agnostika koji ne predstavljaju obič-ni ateizam, već prilično agresivan

ateizam. Njihovi nasrtaji na vjerske vrijednosti zahti-jevaju dodatni angažman vjernika. Postoji potreba da se među vjernicima, pri-padnicima Ibrahimovske vjere, monoteističkim vjer-skim zajednicama, putem dijaloga, humanitarnim i mirovnim radom s riječi pređe na djela.”

Upravo je papa Benedikt XVI je u svom govoru tokom nedavne posjete Velikoj Britaniji, pred kraljicom, upozorio: “Velika Britanija danas nastoji da bude moderno i multikulturalno društvo. U tom uzvišenom izazovu može li i dalje da očuva poštovanje tradicionalnih vrijednosti i izraza kulture koje naj-agresivniji vidovi sekularizma više ne cijene i ne tolerišu.”

Konkretna saradnja

Alibašić kaže kako nije pratio papino izlaganje, ali da tema konfe-rencije u Sarajevu ima veze sa ovom porukom koja je upravo odaslana iz Britanije gdje su na sceni najagresiv-niji oblici sekularizma.

“Vjernici nisu navikli da imaju isti problem, oni to sada moraju shvatiti kako bi zajedno radili na tom polju

i to u oblastima internet i finansijskog umrežavanja”, rekao je Alibašić.

U završnoj sesiji veći-na učesnika se suglasila da Sarajevo preuzme ini-cijativu u promoviranju humanih projekata sarad-nje temeljenih na vjeri, jer Sarajevo ima moralni auto-ritet za takvo što.

Kako nam je rekao mr. Ahmet Alibašić, na konfe-renciji nisu doneseni nika-kvi zaključci, ali se ukazalo na postojanje potrebe da pripadnici različitih vjer-skih tradicija i zajednica

počnu djelovati zajedno, znači da od dijaloga pređu na saradnju.

Izlagači koji su se predstavi-li na međunarodnoj konferenciji “Budućnost vjere u eri globalizacije” su eminentni profesori sa prestižnih fakulteta iz Bosne i Hercegovine i zemalja regiona, te Evrope, Amerike, Ujedinjenih Arapskih Emirata i drugi.

Kao uvod u ovu dvodnevnu konferenciju u subotu 18. septem-bra je bila promocija knjiga prof.dr. Abdulhamida Ebu Sulejmana “Kur’anska vizija” u prijevodu dr. Enesa Karića i “Kriza islamske ci-vilizacije” u prijevodu Ahmeda Halilovića.

Odgovarajući na pitanje zašto

je duhovna revolucija

neophodna, reis Cerić je istakao kako

je upravo vjera u jednog Boga

alternativa paradoksu

globalizacije, jer vjera

oslobađa od robavanja

lažnim božanstavima.


34

Odabrao, preveo i prilagodio:Mr. Semir Imamović

Kamatna zarada kao donacija

Es-selamu alejkum! Želio bih pitati za darove od strane kamataša u konkret-nom slučaju kod nas ima jedan poznat kamataš on je donirao za našu džamiju. Za naše selo je donirao jedan kombi za prevoz umrlih prilikom dženaze i rekao da ga je kupio parama koje je skupljao od kirije lokala a ti lokali su kupljeni od kamate. Neke džematlije su protiv a neki odobravaju a naši imami su to pri-hvatali i na neki način ga tumače nor-malnim. Kakav je stav šerijata u vezi sa ovim slučajem?Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminAlejkemu selam! Općepoznato je da je ka-mata u islamu strogo zabranjena te da onaj koji kamatari, prema Kur’anu, vodi rat protiv Allaha i Njegova Poslanika. Zarada koja se stiče kamatom je haram. Onaj koji je stekao zaradu kamatom dužan je učiniti teobu i osloboditi se te zarade tako što će je podijeliti u dobrotvorne svrhe. Za davanje same haram imovine darovalac nema se-vapa, ali ima za nijjet i odluku da se u ime Allaha oslobodi te imovine. Jedna od tih dobrotvornih svrha u koju se može usmje-riti tako stečena imovina jeste i kupovina kombija za potrebe džemata. Moguće je, također, da dotična osoba ima i druge imo-vine koju je stekao na halal način, te stoga smatramo da nema smetnje da se primi i koristi spomenuto vozilo u općekorisne

svrhe, a da li će darovalac imati od toga sevapa, Allah zna i On će o tome suditi. Smatramo da reakcija džematlija koji odbi-jaju donaciju, također, ima smisla, budući da podsjeća ljude na to da vode računa o sticanju imetka na halal način, jer se jedino od darovanja takve imovine ima sevapa. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Integracija muslimana u zapadna društva

Evropsko vijeće za fetve, rezolucija 2/17. Nakon detaljnog razmatranja studija, koje su članovi Vijeća pripremili na ovu temu, Vijeće je donijelo sljedeću rezoluciju:

S obzirom da evropske zemlje nemaju jedinstven pristup pitanju integracije mu-slimana u nemuslimanska društva, i da različiti politički i akadmeski krugovi nude različita tumačenja integracije, od onih koja ne prave razliku između integracije i potpu-ne vjerske i kulturne asimilacije, do tumače-nja po kojima je nužno napraviti ravnotežu između zahtjeva integracije i vjerskih i kul-turnih posebnosti integranata, Vijeće sma-tra da je, sa šerijatskog aspketa, prihvatljiva tzv. pozitivna integracija koja nalaže raspo-djelu odgovornosti između muslimanskih pojedinaca i institucija s jedne, i evropskih državnih, političkih i društvenih institucija i pojedinaca, s druge strane. Među najvaž-nije zahtjeve integracije, koji se postavljaju pred muslimane, a koji nisu u suprotnosti sa islamskim učenjem, spadaju:

1. Nužnost upoznavanja sa jezi-kom, kulturom, običajima, i politič-kim ustrojstvom države u kojoj borave, i poštivanja općih zakonskih okvira, a što je u skladu sa riječima Uzvišenog: O vjernici, ispunjavajte preuzete oba-veze (ugovore)! (Prijevod značenja, El-veze (ugovore)! (Prijevod značenja, El-veze (ugovore)!Maide, 1.).

2. Aktivno učešće u svim pozitiv-nim političkim i društvenim tokovima i poslovima od javnog dobra, u skladu

sa kur’anskom smjernicom: ...i činite dobro, kako biste postigli ono što želite(Prijevod značenja, El-Hadž, 77.).

3. Poduzimanje konkretnih koraka na aktivnom traženju posla, iskorjenjivanju nezaposlenosti i radu na vlastitoj i dobrobi-ti društva, u skladu sa riječima Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: “Gornja ruka je bolja od donje ruke, gornja ruka je ona koja daje, a donja ruka je ona koja traži i uzima.’’ (Muttefekun alejhi).

S druge strane, najvažniji zahtjevi koji se postavljaju pred društvo, su:

1. Rad na provođenju pravde i jedna-kosti među građanima u svim pravima i dužnostima, a posebno zaštiti slobode izra-žavanja vjere i vjerskih praksi, te osiguranju socijalnih prava, prava na rad i obezbjeđiva-nju jednakih mogućnosti.

2. Borba protiv pojava rasizma i sma-njenja faktora islamofobije, posebno u po-dručju javnog informiranja.

3. Poticanje međukulturnog i među-vjerskog dijaloga, koji će dovesti do interak-cije između članova društva.

U cilju ostvarenja obostrane (pozitivne) integracije:

- Vijeće poziva muslimane da rade na očuvanju vlastitog identiteta, suprotno izo-laciji i asimilaciji, te uspostavu obrazovnih i društvenih institucija koje će im pomoći u lakšem ostavrenju te zadaće.

- Također, poziva evropske zemlje, po-sebno institucije koje se bave pitanjima inte-gracije, na otvorenost prema muslimanima, i otvoreni dijalog sa islamskim institucija-ma, poput Evropskog vijeća za fetve i istra-živanja, o zahtjevima integracije i svemu što pospješuje i olakšava integracijske tokove, što doprinosi dobrobiti zajednice i podu-pire stabilnost i prosperitet, i omogućava muslimana očuvanje islamskog identiteta u Europi.

(Izvor: www.islamtoday.net)

Ubistvo iz “samilosti”

Da li je dozvoljeno bolesniku koji bo-luje od neizlječive bolesti, da od medi-cinskog osobolja zahtijeva ono što će ubrzati njegovu smrt, i da li je u tom

FetveAktuelna pitanja i dileme

Moj me je rob pretekao u onome što je Moje pravo i zato mu zabranjujem DžennetSaff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina


35

slučaju dozvoljeno pribjeći metodi eu-tanazije, kako bi se bolesnik spasio od bolova i iskušenja kroz koje prolazi? Prisustvovao sam jednoj konferenciji na kojoj je izlagač iznio konstataciju da je onome koji boluje od raka smrt bolja od života, i da eutanazija u njegovom sluča-ju predstavlja vid milosti prema bolesni-ku. I ne samo to, nego je spomenuo da, u situaciji u kojoj daljni život znači patnju i bol za bolesnika i njegovu porodicu, bolesnik ima pravo da sam odluči želi li živjeti ili umrijeti? Kako vi gledate na ovakve konstatacije? Stalna komisija za fetveIznešene konstatacije u suprotnosti su sa islamskim učenjem po kojem je bolesni-ku zabranjeno poduzimanje bilo čega što će ubrzati njegovu smrt, bilo da se radi o direktnom samoubistvu ili konzumiranju lijekova koji će uzrokovati smrt, kao što je zabranjeno doktoru ili nekome drugom da na bilo koji način učestvuje u tome, jer bi se to smatralo saučesništvom u velikom grije-hu i bespravnom ubistvu nedužnog čovje-ka. Kur’an i Sunnet su implicitni u zabrani bespravnog ubistva. U tom smislu su riječi Uzvišenog, u suri El-En’am, u prijevodu značenja: Ne ubijajte onog koga je Allah za-branio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, i u suri En-Nisa, u kojoj se žestoko onome ko ubije nedužnog čovjeka: I jedni dru-ge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko. Prenosi Sabit ibn Dahhak, radijalla-hu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjek će na Sudnjem hu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjek će na Sudnjem hu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi

danu biti kažnjen predmetom s kojim je izvršio samoubistvo na ovom svijetu.’’ (Buharija, 6047., Muslim, 110.). Također, od Džunduba ibn Abdullaha el-Bedželija, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prije vas je živio čovjek kojeg je bol natjerala da izvrši samoubistvo tako što je uzeo nož i rasje-kao ruku te na taj način iskrvario. Allah, dželle šanuhu, je u povodu ovog njegovog postupka objavio: Moj me je rob pretekao u onome što je Moje pravo (da mu oduzmem život) i zato mu zabranjujem Džennet.’’ (Buharija, 3463., Muslim, 113.). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da čo-vjek priželjkuje smrt zbog nevolje koja ga je zadesila, rekavši: “Neka niko od vas ne pri-željkuje smrt zbog nedaće koja ga je zadesi-la, a ako već hoće, neka kaže: ‘Gospodaru moj, ako mi je život bolji od smrti, Ti me poživi, a ako mi je smrt bolja, onda me usmrti.’’’ (Buharija, 155., Muslim, 2680.). Ako je čovjeku zabranjeno puko priželjki-vanje smrti, onda je poduzimanje uzroka koji će dovesti do ostvarenja ove želje, za-sigurno prekoračivanje Božijih granica i svetogrđe, jer je to u suprotnosti sa strplje-njem na Božijoj odredbi, i predstavlja vid

protivljenja Božijoj volji i određenju, i neza-dovoljstva sa onim što Allah, dželle šanuhu, daje ljudima kao iskušenje, kako bi ispitao njihovo vjerovanje. Allah, dželle šanuhu, u suri El-Enbija, u prijevodu značenja, kaže: Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u do-bru i Nama ćete se vratiti. (El-Enbija, 35.). Allah, dželle šanuhu, u skladu sa svojom sveopćom mudrošću i znanjem, iskušava neke ljude bolešću, a krajnja posljedica toga je dobro za njih, uvećanje njihovih dobrih djela, jačanje imana i sticanje Njegove na-klonosti i blizine ustrajnošću, predanošću, poniznošću, osloncem na Njega i dovom, stoga je potrebno da bolesnik bude svjestan ovih činjenica i da se nada nagradi od Allaha, dželle šanuhu, i bude strpljiv na nedaći kojom ga je On iskušao. Važno je istaći i to da čovjek nije vlasnik svog života, i ne može upravljati njime onako kako on misli da je dobro, vlasništvo i uprava nad Njegovim životom pripadaju jedino Allahu, koji je svakom živom biću odredio rok do kojeg će živjeti. Također, sa smrću prestaju dobra djela, a dok je god čovjek živ, nadati se da će povećati svoja dobra djela, ili ako je grješnik, učiniti iskre-nu teobu od grijeha. Bolesniku se još uz to pišu i dobra djela koja je činio dok je bio zdrav, kao što se navodi u vjerodostoj-nim hadisima. (www. almo-slim.net)

Kamata, kredit, štednja

Es’selamu alejkum! Imam više pita-nja vezano za kamate, kredite i štednju (banke):

1. U Kur’anu je jasno rečeno da se kamata ne smije uzimati ni davati. Vi ste već više puta odgovorili da ukoliko neko štedi u banci i banka mu obračunava kamate, da glavnicu ostavi ili uzme (da li je potrebno podići glavnicu jer znamo da banke rade sa novcem koji se štedi?), a kamate podijeliti “sirotinji”? Moje pi-tanje je sljedeće. Treba li ostavljati novac u bankama koje koriste naš novac da nekome upropaste život ogromnim ka-matama (mislim i na BBI banku jer i ona isto radi)? Kako možemo nekome dati haram novac od kamata kad svi znamo da je to haram?

2. Stambeni kredit. Više puta sam bio u dilemi da li da uzmem stambe-ni kredit, Allah, dž.š., mi je svjedok da nemam novaca da kupim ni najjeftiniji stan. Da sam čekao da uštedim i kupim stan ne bih se ni u 60-toj oženio. Dilema i iskušenja su zaista bili veliki. Sada mi je 33 godine i tek ove godine sam se oženio.

Išao sam po raznim bankama pa čak i u BBI banku i raspitivao sam se za mo-gućnost kredita za stan (iako sam znao da je i taj kredit haram jer traže kamatu i to zelenašku). Na kraju sam otišao do BBI banke koju vi proklamujete da ima šerijatski odbor i samo na osnovu toga što ima taj odbor je halal uzeti novac od iste. Tražio sam stambeni kredit i jasno naglasio da želim da se oženim, da sam musliman i da znam kako u Maleziji imaju rješenje za mlade muslimanske parove koji neće da žive od harama. Oni su mi rekli da će mi dati novac za kupnju

stana (nemaju rješenje kao u Maleziji), hipoteka će biti stan a novac moram vratiti u određenom periodu uveća-nom za 9%. Dakle, na moje pitanje koliko moram vratiti na određeni iznos, gospođica koja radi na stambenim kre-ditima je rekla da moram vra-titi isti iznos uvećan za 9% (ne piše kamata). Na moju kon-stataciju da je to kamata ona je odgovorila da nije, nakon što sam joj dokazao matema-tički da se ništa ne razlikuje njihov kredit od recimo Hypo banke, gospođica mi je rekla da BBI ne uzima kamatu i da ima Šerijatski odbor. Dakle, moje pitanje je sljedeće: dokle ćete nas praviti maloumnim budalama kad nas je Allah, dž.š., obdario razumom? Na kraju sam nakon konsultaci-

ja sa sadašnjom ženom i mog nagovora da živimo sa mojim roditeljima u malom stanu, sa Allahovom pomoći oženio i ži-vimo u malom stanu. Ponavljam da žena i ja nemamo nikakvih zaduženja i kredi-ta da smo “kreditno sposobni’’ ali smo se odlučili na ovakav dunjalučki život.Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminAlejkemu selam! Vašu dilemu u vezi po-slovanja BBI banke uputite na adresu te banke i njenog Šerijatskog odbora. Mi ni-slovanja BBI banke uputite na adresu te banke i njenog Šerijatskog odbora. Mi ni-slovanja BBI banke uputite na adresu te

smo njihov advokat. Vi ste postupili u skla-du s Vašim uvjerenjem da je taj postupak ispravan i smatramo da ste dobro postupili. Ali ne možete suditi o postupcima drugih koji su u drugačijoj situaciji od Vaše, pa su primorani na podizanje kredita i sl. Svako odgovara za procjenu vlastite situacije, da li je u stanju nužnosti ili ne. Za šerijatsko po-slovanje BBI banke odgovara njen Šerijatski je u stanju nužnosti ili ne. Za šerijatsko po-slovanje BBI banke odgovara njen Šerijatski je u stanju nužnosti ili ne. Za šerijatsko po-

odbor, a ne neko drugi. Vi možete prihvatiti njihovo tumačenje, obrazloženje ili ne. To je Vaše pravo. Naravno, da biste se upu-štali u ocjenu toga, trebate imati dovoljno znanja o suštini njihovog poslovanja i šeri-jatskim propisima koji regulištu kreditno poslovanje. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Allah, dželle šanuhu, u skladu

sa Svojom sveopćom mudrošću i znanjem,

iskušava neke ljude bolešću,

a krajnja posljedica toga

je dobro za njih, uvećanje njihovih dobrih djela, jačanje

imana i sticanje Njegove

naklonosti i blizine.


36

Piše: Muhamed Nasirudin El-UvejdPreveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

N ada je odmor i istinski uži-tak za srce koji čovjeku omogućava da očekuje li-

jepu budućnost i sretan završetak dunjalučkog života. I to je ono što ga podstiče da izvršava sve ono što vodi ka tom cilju. Nada je zapra-vo gonič koji srca tjera da se kreću prema vječnom prebivalištu koje

Allah, dž.š., kaže: “Čovječe, dok god Me budeš skrušeno molio i nadao se Mom oprostu, Ja ću ti opraštati grijehe koje si počinio. Čovječe, kada bi tvoji grijesi bili do neba, a zatim zatražio da ti oprostim, Ja bih to učinio. Čovječe, kada bi Mi došao sa grijesima koji bi cijelu Zemlju mogli ispuniti, a zatim Me na Sudnjem danu sreo, a nisi Mi nikog ravnim smatrao, Ja bih ti došao sa isto toliko oprosta”

bi voljeli nastaniti, a to je Dže-nnet. Uzvišeni je objavio: Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve gri-jehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i on je mi-lostiv.” (Ez-Zumer, 53.) lostiv.” (Ez-Zumer, 53.) lostiv.”O veličini i vrijednosti nade kao ibadeta, postoje mnogi hadisi, a mi ćemo spomenuti samo neke. U hadisu koji prenosi Ibn Abbas, spominje se da su idolopoklonici koji su u predislamskom dobu či-nili nasilje, nepravedno ubijali ljude i bili ogrezli u zinaluku, rekli Muha-mmedu, sallallahu alejhi ve sellem, kada ih je po-zivao u islam: “Ono što govoriš i u šta pozivaš, zaista je lijepo, samo kada bi nas obavije-stio da li će nam primanjem islama biti oprošteni svi prijašnji grijesi?” Nakon toga objavljen je ajet: I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah za-branio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; a ko to radi, iskusiće kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je. (El-Furkan, 68.-70.), a također i gore citirani ajet iz sure Ez-Zumer. (Buharija i Muslim) U drugom hadisu stoji: “Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah, dž.š., kaže: -Čovječe, dok god Me alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah, dž.š., kaže: -Čovječe, dok god Me alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah,

budeš skrušeno molio i nadao se Mom oprostu, Ja ću ti opraštati grijehe koje si počinio. Čovječe, kada bi opraštati grijehe koje si počinio. Čovječe, kada bi opraštati grijehe koje si

tvoji grijesi bili do neba, a zatim zatražio da ti oprostim, Ja bih to uči-nio. Čovječe, kada bi Mi oprostim, Ja bih to uči-nio. Čovječe, kada bi Mi oprostim, Ja bih to uči-

došao sa grijesima koji bi cijelu Zemlju mogli ispu-niti, a zatim Me na Sud-njem danu sreo, a nisi Mi nikog ravnim smatrao, Ja bih ti došao sa isto toliko oprosta.’” (Tirmizi)

Allah vjernicima na dunjaluku pokriva grijehe, a na Ahiretu će ih oprostiti

Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, putovao zajedno sa Muazom ibn Džebelom i nakon što ga je tri puta prozivao po imenu, a on mu se svaki put ponizno odazivao, rekao mu je: “Nema ni jednog čovjeka koji iskre-no, iz srca, svjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov Poslanik, a da ga Allah neće zabra-niti džehennemskoj vatri.” Onda je Muaz rekao: “Hoću li o tome obavijestiti ljude pa da se raduju?” Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, je rekao: “Ne, jer će ostaviti djela i oslonut će se samo na to.” Međutim, pred svoju smrt Muaz, r.a., je ipak prenio ovaj hadis asha-bima. (Buharija i Muslim) Prenosi

Pobožnost Putevi duševnog uzdizanja

Allahova milostje pretekla Njegovusrdžbu Treba znati da

nedostatak straha ili

slab straha od Allaha,

prouzrokuje nemaran odnos prema grijehu, tj. takav čovjek ne preza mnogo

od činjenja grijeha, a

pretjeran strah vodi u beznađe

i očaj.


37

se od Omera, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je vidio jednu zarobljenu ženu koja je bila izgubila svoje dijete, pa kada ga je našla, od silne radosti ga je privila uz svoje grudi i dala mu da doji, upitao ashabe: “Šta misli-je privila uz svoje grudi i dala mu da doji, upitao ashabe: “Šta misli-je privila uz svoje grudi i dala mu

te, bi li ga bacila u vatru?” Rekli smo: “Ne, nipošto ga nebi bacila u vatru.” A onda je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je Allah milostiviji prema Svojim robovima od ove žene prema svom djetetu.” (Buharija i Muslim) U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada je Allah stvorio sva stvorenja, iznad Njegovog Arša bilo je napisano: ‘Zaista je Moja milost pretekla Moju srdžbu.’” (Buharija i Muslim) Prenosi se od Enesa, r.a., da je Muhammed, sallallahu alejhi ve se-llem, ušao kod jednog mladića koji je bio na samrti i pitao ga: “Kako se osjećaš?” Odgovorio je: “Allahov Poslaniče, nadam se Allahovoj mi-losti i bojim se zbog svojih grijeha.” Tada mu je Poslanik, sallallahu alej-hi ve sellem, rekao: “Neće se kod muslimana u ovakvoj situaciji naći ove dvije osobine, a da mu Allah neće dati ono čemu se nada, i da ga neće učiniti sigurnim od onoga zbog čega strahuje.” (Tirmizi i Ibn Madže). Jedanput je neko upitao

Ibn Tejmijju o riječima Alije, r.a.: ‘Vjernik se ne nada osim Allahovoj mi-losti, a ne boji se osim gri-jeha’, pa je rekao: “Hvala Allahu! Ovo je vrlo na-dahnut govor vođe pra-vovjernih, Alije ibn Ebi Taliba, nešto najljepše, najmudrije i najsadržajni-je što sam čuo, jer zaista je nada usmjerena prema onome što je dobro, a zlo i grijesi su uvijek uzrok straha.” Zato čovjek tre-ba da se pokaje zbog svo-jih grijeha zbog kojih ga pogađaju mnoga iskušenja i nedaće, kao što stoji u predaji: “Allah, dž.š., je re-kao: ‘Ja sam Allah, Vladar svih vladara! Srca i perčini vladara su u Mojoj ruci. Onaj ko se meni poko-rava, Ja ću srca vladara učiniti mi-lostivim prema njemu, a ko Mi je nepokoran, njihova srca ću učiniti grubim i osvetničkim prema nje-mu, zato se ne opterećujte psovkom i grđenjem vladara, već se Meni po-koravajte, a Ja ću njihova srca učini-ti samilosnim prema vama.’”

U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah, dž.š., je stvorio sto milosti, za Sebe je zadržao devedeset devet, a samo je jednu milost spustio na

Zemlju. I kada bi nevjer-nik uistinu bio svjestan kolika je Allahova milost, ne bi izgubio nadu u ula-zak u Džennet, a kada bi vjernik znao kako je Allahova kazna žestoka i bolna, ne bi bio sigu-ran od vatre.” (Buharija i Muslim) Također se pre-nosi od Ebu Hurejre, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, kada vi ne biste gri-ješili, Allah bi vas zamije-

nio ljudima koji će griješiti, zatim tražiti oprost, pa da im On oprosti.” (Muslim) A od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Muhammed, sallalla-hu alejhi ve sellem, rekao: “Allah će se na Sudnjem danu približiti vjer-niku i iza zastora, da ne vide dru-gi ljudi, pitati ga: ‘Moj robe, jesi li tada i tada počinio taj i taj grijeh’, a on će potvrdno odgovorit. I to će se ponavljati toliko da će taj vjernik pomisliti da je potpuno upropašten od silnih grijeha koje je počinio, a onda će mu Allah reći: ‘Znaj da sam ti ih Ja pokrio na dunjaluku, a danas ti ih opraštam.’” A što se tiče nevjernika i munafika, pred svim ljudima će biti obznanjeno: Ovi su izmišljali laži o Gospodaru svome!(Hud, 18.).

Ebu Derda je govorio: “Da

znate sa čime ćete se sresti nakon smrti, ne biste tako

proždrljivo jeli hranu, niti bi se tako komotno

osjećali u svojim

kućama, već bi plakali nad sobom i svojim

stanjem.’’


Razlika između nade i želje

Treba znati da je nada nezami-sliva bez dobrih djela, u suprotnom ona je pusta želja i samoobmana. Ispravno nadanje znači da čovjek čvrsto vjeruje u ono čemu se nada, a to je Džennet, i da iskoristi sve uzroke i sredstva koja su mu do-stupna kako bi to ostvario. Kada u čovjekovom srcu proklija klica imana i on je zalijeva vodom po-kornosti, zatim srce očisti od ko-rova lošeg ahlaka, i onda se nada da će ga Allah učiniti postojanim na tom putu sve do smrti i da će mu podariti lijep završetak koji podrazumijeva Allahov oprost, takvo iščekivanje zove se istinska nada. Allah, dž.š., je objavio: Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovu putu, oni se mogu nada-ti Allahovoj milosti. (El-Bekare, 218.) Tj. oni su zaslužili da se na-daju Allahovoj milosti, i Allah po-tvrđuje da njihova nada neće biti uzaludna. Jer, svi ljudi se nadaju, ali neće svi dobiti ono čemu se na-daju. Rekao je Hasan Basri: “Ima ljudi koje su puste želje obmanule sve dok nisu otišli sa dunjaluka bez ijednog dobrog djela. Njihov izgo-vor je bio: ‘Ja imam lijepo mišlje-nje o Allahu’, a laže, jer da je imao lijepo mišljenje o Allahu, onda bi činio lijepa i dobra djela.” Zatim je citirao ajet: I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upro-pastilo vas je, i sada ste nastradali.(Fussilet, 23.) Prenosi se da je Jahja ibn Muaz rekao: “Najviše je obma-nut onaj ko ustrajava u grijehu, a nada se oprostu bez tevbe, i očekuje da će biti Allahu blizak bez pokor-nosti.” Zatim je kazao: “Djela mu poput fatamorgane, srce prazno od bogobojaznosti, grijeha ko’ pijeska, a nada se da će biti u društvu dže-nnetskih ljepotica. Čovječe, daleko je to čemu se nadaš!” Neki islam-ski učenjaci su kazali: “Dunjaluk je ahiretska njiva, srce je kao zemlja, a iman je poput sjemena u njemu. Pokornost Allahu je sluga koji či-sti korov iz te zemlje i prokopava kanale za vodu kako bi sva zemlja bila navodnjavana podjednako, a Sudnji dan je dan žetve. Pa, ko posije dobro i požnjeće dobro, a ko posije trnje, ne može očekivati da će brati grožđe.” Onaj ko posjeduje istinsku nadu, treba da zna da nje-gova nada mora imati tri osobine: ljubav prema onome čemu se nada, strah da ga možda neće ostvariti i trud da to osigura i dobije. Nada

je nužna osobina onih koji idu ka Allahu, i kada bi ih nada napustila samo trenutak, propali bi. Jer vjer-nikov život se kreće između grije-ha za koje se nada da će mu biti oprošteni, mahana za koje se nada da će ih popraviti, dobrih djela za koja se nada da će mu biti primlje-na i ustrajnosti na Allahovom putu za koju se nada da će ga na ahiret ispratiti. Zbog svega toga kažemo da je nada najjače i najefikasnije sredstvo koje čovjeku pomaže na putu ka Allahu, a posebno u vre-menu fitne i smutnje u kojem mi živimo. Nada je suprotna očaju, jer očaj zapravo znači gubljenje nade i uvjerenje da nas neće dosti-ći Allahova milost, a to je uistinu veliki grijeh. U tom smislu su i ri-ječi Jakuba, a.s., koje Kur’an spo-minje u suri Jusuf: “O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” (Jusuf, 87.)

Lijek za dvije vrste ljudi

Nada je neophodna kao lijek dvi-jema vrstama ljudi: čovjeku kojeg je nadvladao očaj, pa zbog toga ostavi i napusti ibadet, ubijeđen da u ibadetu nema nikakve koristi, i čovjeku kojeg je nadvladao strah koji ga tjera da pre-lazi šerijatsku granicu. Zbog toga se taj strah mora dovesti na razumnu mjeru, a sredstvo koje nam pomaže u tome je upravo nada u Allahovu milost, i to je prirodna osobina kod vjernika koji su ispravno razumjeli ibadet i svoj odnos prema Allahu. Naravno, treba imati u vidu da svi ljudi nisu na istom stepenu imana, pa tako ima onih kojima sam govor o nadi u Allahovu milost pred-stavlja lijek, jer su istinski bogoboja-zni i pokorni Allahu, a ima opet ljudi koji žive u pustim nadama i željama, a djela su im daleko od toga da se mogu u njih pouzdati i nadati se Allahovoj milosti. Takvima lijek nije nada, jer će ih još više upropastiti, već je nji-hov lijek u strahu od Allahove kazne.


To je ono na šta islamski učenjaci, imami, vaizi i da-ije moraju posebno obratiti pažnju. Islamski učenjaci su kazali: “Vaiz koji savjetuje ljude mora biti empatičan i saosjećajan prema ljudi-ma i mora dobro poznavati njihovo stanje kako bi im ponudio pravi lijek u pravo vrijeme. Ne smije ih previše zastrašivati Allahovom ka-znom da potpuno ne padnu u očaj zbog svojih grijeha, niti im smije toliko ulijeva-ti nadu u Allahovu milost, pa da zanemare pokajanje i ustraju u griješenju.” Prenosi se da je Alija, r.a., rekao: “Pravi alim je onaj koji ljude ne baca u očaj u pogledu Allahove milost, niti im svojim savjetima uli-jeva potpunu sigurnost od Allahove kazne.”

Postoje tri vrste nade, dvije su po-hvalne, a jedna je pokuđena. Prvo, nada čovjeka koji čini dobra djela na

osnovu upute od Allaha. Čemu se on nada? Nada se osnovu upute od Allaha. Čemu se on nada? Nada se osnovu upute od Allaha.

nagradi od Allaha. Zatim, nada čovjeka koji čini gri-jehe pa se pokaje za svoje grijehe. Čemu se on nada? jehe pa se pokaje za svoje grijehe. Čemu se on nada? jehe pa se pokaje za svoje

Nada se oprostu od Allaha i brisanju grijeha. I treće, nada čovjeka koji ustrajava u grijehu i nepokornosti, a nada se Allahovom oprostu bez tevbe i bez dobrih djela. To je zapravo samoobmana i lažna nada u kojoj nema nikakvog dobra.

Koristi nade

Nada je mnogostruko korisna. Između ostalog ona vjerniku poma-že da stalno vodi samoobračun i da ustrajava na putu Istine, bez obzira na stanje i promjenjive okolnosti. Zatim, vjernik osjeća slast u strpljivosti na putu približavanja Allahu i stvarni užitak u munadžatima i razgovoru sa

Allahom u toku ibadeta, uvjeren da Allah voli one koji Ga skrušeno mole i koji se nadaju Njegovoj milosti. I na kraju, kada čovjek svoje srce veže za nadu u Allahovu milost i pomoć, pa mu Allah da ono što je tražio u dovi, to mu povećava samopouzda-nje i podstiče ga na ustrajnost u do-vama, jer dova je srž ibadeta. Na taj način vjernik i vjernica su u stalnom usponu u pogledu njihovog vjerova-nja – imana i ubjeđenja. Dakle, da nije nade ibadet bi izgubio smisao, i ne samo to, da nema nade vjernik se ne bi odlučio na pokornost i stalni ibadet niti bi lađa dobrih djela ikada zaplovila morem njegovih misli i nje-gove volje.

Međutim, onaj ko zna vrijednost traženog i željenog, on ne obraća pažnju na poteškoće koje ga snalaze u dostizanju cilja. Onaj ko se nada dobroj zaradi, on zaboravi na poteš-koće i iskušenja putovanja. Također, onaj koji voli iskreno Allaha i koji nastoji steći Njegovo zadovoljstvo, njemu ne predstavlja tegobu ustati rano na sabah, abdestiti i klanja-ti po hladnoći, po vrućini, postiti i trpiti glad i žeđ u ime Allaha, niti mu je teško voditi džihad, putovati na hadž, tražiti korisno znanje, već se to sve pretvara u zadovoljstvo i istinski užitak. Jedan pobožni mu-sliman je govorio: “Umarao sam se u noćnom namazu dvadeset godi-na, a onda sam sljedećih dvadeset godina uživao u noćnom namazu.” Nakon toga dolazi najuzvišeniji ste-pen nade, a to je nada i žudnja za susretom sa Allahom. U tom smislu je kur’anski ajet: Reci: “Ja sam čo-vjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo pri-mljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!” (El-smatra Njemu ravnim nikoga!” (El-smatra Njemu ravnim nikoga!”Kehf, 110.) To je vrhunac imana i to je ono za čim čeznu duše istinskih vjernika, Allahovih evlija. Oni koji-ma je Allah odredio eđel – trenutak smrti, da se u tom trenutku njiho-ve duše potpuno smire povratkom Allahu. Jedan od najljepših primjera tog stepena je poznati ashab, Umejr ibn Hamam el-Ensari, koji je nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pred Bitku na Bedru rekao: “Krenite prema Džennetu čija je ši-rina koliko nebesa i Zemlja’’, uzvi-knuo: “Dugo je živjeti toliko vreme-na koliko je potrebno da pojedem ove datule u mojoj ruci”, zatim je jurnuo na neprijatelje i borio se dok nije poginuo kao šehid.

39

U strahu od Allaha je svaka korist i dobro za vjernike. Prije svega, strah od Allaha je

uzrok ponosa, sigurnosti,

vođstva na zemlji, povećanja

imana, sigurnosti i pobjede nad

zulumćarima.


40

Zelena transferzala Copy – paste: Žarko Korać, profesor Filozofskog fakuleta u Beogradu

Ima onih koji misle da je danas etnička distanca među narodima bivše Jugoslavije veća nego što je bila u ratu i prvim poratnim godi-nama. Dijelite li to mišljenje?Korać: Posljednja istraživanja poka-zuju da je u Srbiji etnička distanca u odnosu na Albance ogromna. Mogao bih reći da je ona tako velika da ne može biti veća. Ona je jako velika i u odnosu na Bošnjake, skoro maksi-malna. Velika je i prema Hrvatima, dok je nešto pala prema Slovencima. Ali mene zapanjuje da je tako velika prema Albancima i Bošnjacima jer su to dva naroda koja žive u Srbiji. To je po meni duboko zabrinjava-juća činjenica kojom se naša jav-nost uopšte ne bavi. Umjesto toga u mnogim medijima, ne svim, o tim narodima se strahovito negativno govori. Moj je utisak da se to vrlo

svjesno radi. Čini se sve da se ne bi smanjila negativna etnička distanca prema Albancima i Bošnjacima, pa djelimično i prema Hrvatima, jer to politički ne odgovara nacionalistima i šovinistima. U istraživanjama su se doskora kao najbliži narod pojavlji-vali Crnogorci. Oni su bili ubjedlji-vo na prvom mjestu, ali su pali od kada je proglašena nezavisnost Crne Gore. Znači, čim su formirali svoju državu oni su pali sa prvog mjesta. To nam pokazuje kako nosioci po-litičkih ideja, političke i kulturne elite, proizvode negativne stavove o narodima. Ko su najveći proizvođači mržnje?Korać: To je politička i, na žalost, kulturna elita u Srbiji, jedan njen veliki dio, koja ne dozvoljava da se promijeni način govora. Jer etnička distanca se može mijenjati, može se smanjivati. To pokazuju brojni primjeri. Navešću jedan, često po-minjani. Tokom Drugog svjetskog rata Amerikanci su stekli užasne predrasude o Japancima koje su se graničile sa rasizmom. Kad gledate njihove ratne filmove, tu su Japanci prikazani kao fanatici, kao ludaci. Međutim, kada je nakon rata Japan postao najveći saveznik Amerike u Aziji i jedan od njenih najvećih saveznika u svijetu, o Japancima se govorilo da su marljivi, vrijedni, sposobni, da bi se onda zbog eko-nomske konkurencije o njima opet počelo govoriti negativno. Za 50-60 godina Amerika je tri puta mijenjala tu distancu. Znači, etnička distanca je nešto što se mijenja. Ali, elita u Srbiji ne dozvoljava tu promjenu, ne dozvoljava da se na drugačiji način

počne da govori o Alabancima i Bošnjacima. Prije svega zbog Kosova i zbog Republike Srpske. Iako se ov-dje svaki čas ritualno ponavlja da Srbija podržava cjelovitost Bosne i Hercegovine, svako živi vidi da se uspostavljaju, najblaže rečeno, pre-ferencijalni odnosi sa Banjalukom, odnosno sa Miloradom Dodikom koji je u Srbiji prisutan na svakom otvaranju, na svakoj utakmici, što je prilično bizarno. Dakle, političke ideje i politički programi, odnosno njihovo ideolozi ne dozvoljavaju da se drugačije govori. Kad bi se druga-čije govorilo, recimo, o Bošnjacima, kada bi se govorilo da su nam oni bliski, kao što i jesu, onda bi se lo-gično postavilo pitanje - a zašto ne razgovarate s tim ljudima. Ali naci-onalni program, koji počiva na ideji da je Bosna i Hercegovina veštačka tvorevina i da je zato došlo do rata i da Kosovo zauvijek mora ostati dio Srbije, to ne dozvoljava. Da bi se taj projekt održao potrebno je ne-prekidno proizvoditi negativne ste-reotipe o Albancima i Bošnjacima, pa onda svakog dana u medijima čitate strašne stvari. Stalno se stva-ra negativna slika o tim narodima, neprekidno se plasiraju informacije koje ne dozvoljavaju da se etnička distanca smanji. To je potpuna lo-gička inverzija - proizvodiš predra-sude o Bošnjacima, pa onda tvrdiš da se sa njima ne može zajedno ži-vjeti. Zastrašujuće je kako naša elita olako generalizuje. Dovoljno je po-gledati šta je Dobrica Ćosić u svo-olako generalizuje. Dovoljno je po-gledati šta je Dobrica Ćosić u svo-olako generalizuje. Dovoljno je po-

je dvije poslednje knjige napisao o albanskom narodu. Rekao je da se radi o jednom podmuklom narodu.

Mržnja prema Bošnjacima u Srbiji ne može biti većaŽarko Korać, profesor Filozofskog fakuleta iz Beograda, jedan je od objektivnijih srbijanskih intelektualaca u protekloj deceniji. U emisiji Most govori za Radio Slobodna Evropa o tome zašto je u Srbiji najnegativniji stav prema Albancima i Bošnjacima. Ovaj zaista zanimljiv intervju vam prenosimo u cjelosti


41

Mržnja prema Bošnjacima u Srbiji ne može biti veća

Čini se sve da se ne bi smanjila

negativna etnička

distanca prema Albancima i Bošnjacima,

pa djelimično i prema

Hrvatima, jer to politički

ne odgovara nacionalistima i šovinistima.

Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji podnio je protiv njega krivič-nu prijavu zbog govora mržnje, koju tužilaštvo nije prihvatilo, ali citati koji su navedeni u toj prijavi poka-zuju da je riječ o klasičnim šovini-stičkim i rasističkim tvrdnjama.

Igranje sa etničkim stereotipima na Balkanu duboko je zabrinjavajuće, a toga ima i u udžbenici-ma. Zatim, ako pogledate najpopularnije humori-stičke emisije na televizi-ji, ima neka koja se zove Kursadžije, u njima se ni-šta drugo ne radi nego se serviraju stereotipi da su muslimani lijeni i prevrt-ljivi, da su Albanci tupavi, blesavi, primitivni i tako dalje. U civilizovanom svjetu takve emisije ne bi bile uopšte dozvoljene, kod nas su, međutim, one najpoželjniji oblik humo-ra. Ako vi jednu naciju stalno prikazujete na najnegativni-ji način i pripisujete joj besmislene osobine koje se ni na koji način ne mogu empirijski potvrditi, narav-no da će se etnička distanca nepre-kidno održavati. Zbog toga sam ja veliki pesimista i mislim da će nam biti potrebne godine da izađemo iz onoga što sada stvaramo širenjem negativnih stereotipa. Dodao bih još nešto. U Srbiji se najveći broj ljudi iz Miloševićevog režima vratio u javni život, nisu baš svi ali najve-ći broj jeste, oni su abolirani, a da nikada nisu dali nikakvo izvinjenje. Istina, ne govore svi jezikom ko-jim su nekada govorili, ali oni vas

fizički asociraju na ono što su govorili u Miloševićevo vrijeme. Vrlo je teško vo-diti novu politiku sa istim ljudima. Ni Njemačka nije mogla da gradi svoju de-mokratiju poslije Drugog svjetskog rata sa ljudima koji su bili istaknute figu-re u nacističkom režimu. Ja ne pravim direktnu ana-logiju Milošević - Hitler, to svakako istorijski ne bi bilo tačno, iako najgore mislim o Miloševićevom režimu, ali činjenica je da

se i danas održavaju stereotipi iz tog vremena.U ratu je bilo dosta primjera da su Srbi spasavali Bošnjake i obratno, da su Albanci pomagali Srbima i Srbi Albanicima, dok su danas primjeri takvih odnosa veoma ri-jetki ili se o njima uopšte ne govo-ri. Sjećam se jednog slučaja kada je Srbin sa juga Srbije spasio dje-vojčicu Albanku sa Kosova koja je zalutala u šumi i prešla na srpsku stranu. Očevi su se sreli i dogovo-rili da dvije porodice potvrde svo-je prijateljstvo kumstvom, ali se je umiješala politika i od toga ništa nije bilo.

Korać: Potpuno svjesno se izbje-gava da se govori o bilo kakvom primjeru koji bi rušio uvrežene i besmislene teze o vječnoj mržnji, o vječnoj distanci, o vječnom histo-rijskom sukobu. Nevjerovatno je koliko su dominantna lažna pseu-dopolitička i pseudoistoriografska tumačenja događaja na ovom pro-storu. Oni govore potpune neistine. Oni govore besmislice. Oni falsifi-kuju činjenice.

Ja bih sada mogao cinično da kažem da se Kosovska bitka zavr-šila tako što se je kćerka poginulog kneza - uzgred, Lazar nikad nije bio car, on je bio samo knez - uda-la za novog sultana, otišla u harem. Srbija je pristala na vazalni odnos kakav su imale i sve druge drža-ve koje je tada pokorila otoman-ska vojska. A to se nikad ne kaže. Stalno se proizvode laži i f loskule, ali nikada se ne govori o pozitivnim primjerima koje vi napominjete. To nije u interesu nacionalističkih eli-ta koje su na vlasti jer, kad bi se to afirmisalo, one ne bi bile na vlasti. Došli bi neki potpuno drugi ljudi koji bi drugačije govorili i drugači-je se ponašali. Za mene je bilo ve-liko, pozitivno iznenađenje izbor kolege, inače profesora, Josipovića


42

za predsjednika Hrvatske. Radi se o sasvim drugačijoj vrsti političara, ako njega uopšte možemo zvati po-litičarem u klasičnom smislu te rije-či. On je pravnik i profesor na mu-zičkoj akademiji, sasvim drugačije govori, drugačije izgleda, drugačije se oblači. A bojim da i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini još uvijek ima-mo političare koji se održavaju na nacionalnim sukobima i konf likti-ma. Kada građani budu spremni da izglasaju takvog predsjednika onda ćemo moći da kažemo da su šovini-zam i etnička distanca stvar prošlo-sti. Pomenuo bih još nešto. U Srbiji se odbacuje teza o tome da su učinje-ni masovni zločini nad Albancima 1999. godine. U Beogradu je bilo suđenje za zločin u Suvoj Reci. To je jedan od najmonstruoznijih zlo-čina koji su učinjeni u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije kada su susjedi zapalili kuću i pobili cije-lu jednu veliku albansku porodi-cu uključujući i djecu u kolijevci i trudne žene. Počinioci su osuđeni, da li je kazna mogla da bude veća drugo je pitanje, ali njih je osudio srpski sud. Mediji su, međutim, vrlo lako prešli preko tog suđenja. Na televiziji nije bilo emisija, niti priloga u nedeljnicima u kojima bi se razgovaralo o tome kako je uop-šte bio mogućan takav monstruo-zan zločin. To se izbjegava zato što bi se onda čitava ideja rata dovela u pitanje kao i teza da nad Albancima nije bilo masovnih zločina.Kakvu ulogu u razdvajanju naro-da igra religija?Korać: Ja mogu govoriti jedino o situaciji u Srbiji, a tu se pokazalo da je crkva bila učesnik nacionali-stičkog političkog projekta. Ja mi-slim da je to bilo pogubno za samu crkvu. Ona je bila upotrijebljena i iskorišćena od strane Miloševića i snosi ogromnu odgovornost što je na to pristala i što je učestovala u svemu tome. Ona je bila jedan od stubova tog nacionalnog projekta. Ponekad je to imalo najdrastičnije oblike. Sjećate se onog stravičnog snimka na kome se vidi kako pri-padnici “Škorpiona” ubijaju boš-njačke mladiće. Na tom snimku je i jedan sveštenik koji blagosilja te ljude prije nego što su krenuli u ak-ciju. On je morao znati o kakvim se ljudima radi, nije to bila nika-kava regularna jedinica, to je bila banda kriminalaca, pljačkaša i psi-hopata. Bilo je i nekoliko vladika koji su javno govorili stvari koje bi se mogle označiti kao najteži oblici

šovinističkog govora. Sve to, na žalost, pokazuje da crkva nije odigrala onu ulogu koju biste očeki-vali od institucije koja propovijeda ljubav prema bližnjem. To je bio trenu-tak kada je crkva mogla da odigra svoju istinsku hrišćansku ulogu, ali ona je izabrala nacionalnu ulogu. I, kad ste spome-nuli Povelju pravednika, jedan od prvih koji je tu povelju dobio bio je vladi-ka Bugarske pravoslavne crkve Stefan. On je spa-sio plovdivske Jevreje, re-kao je da će ići pješke od Plovdiva do Sofije da moli cara da ne dira njegove sugrađane jer su njemu svi oni jednaki. Zamislite da je to uradio jedan srpski vladika u istoč-noj Bosni, da je rekao: “Meni su svi građani ovdje jednaki, ja vam za-branjujem, ja vam ne dozvoljavam da ih ubijate“. Ali, kao što znate, to se nije dogodilo. Nijedan vladika nije otišao ni u Srebrenicu da učini makar simbolički gest.Mislite li da će se etnička distan-ca i dalje povećavati s obzirom da sada imamo generaciju dva-desetogodišnjaka koja je rođe-na u ratu i koja je bila izložena pogubnom uticaju novih sistema

obrazovanja u kojima se veliča vlastita nacija, a oni drugi se predstavlja-ju kao neprijatelji.Korać: Mi smo odrasli u državi koje više nema i nama su ti narodi stvar-no bili jako bliski jer smo živjeli u istoj državi. Realnost sadašnje genera-cije dvadesetogodišnjaka je da sada ti narodi žive u drugim državama. Tačno je da je stepen naciona-lizma kod nekih mladih ljudi veliki jer su odrasli u ratu, bili su izloženi ratnoj propagandi i nisu mogli da putuju. Ali vje-rujem da će oni izgraditi svoje sopstvene stavove, a na to će pozitivno uticati dva

faktora. Jedan je elektronska komunika-cija - Facebook i sve te mreže, a drugi je mogućnost da putuju koja im se sada otvara. Ako budu putovali u Austriju, Francusku i druge evropske zemlje oti-ći će i u Bosnu, Hrvatsku i Sloveniju. Vidim da su oni radoznali i ljubopitljivi, oni će komunicirati i izgraditi svoje sta-vove o susjednim narodima. Oni će mo-rati da iznova otkrivaju te zemlje i te na-rode i nadam se da će to učiniti u jednoj evropskoj perspektivi. Oni će izgraditi neku novu realnost, realnost 21. vijeka. Nadam da će imati manje predrasuda i da će biti bolji od nas.

Vladika Bugarske

pravoslane crkve Stefan. On je spasio plovdivske

Jevreje, rekao je da će ići pješke od

Plovdiva do Sofije da moli

cara da ne dira njegove

sugrađane jer su njemu svi oni jednaki.

Zamislite da je to uradio jedan srpski vladika

u istočnoj Bosni.


43

Sandžački putokazi

Piše: Almir Mehonić

Kada se pojavila priča o auto-Kada se pojavila priča o auto-Knomiji Sandžaka mnogi rele-Knomiji Sandžaka mnogi rele-Kvantni poznavaoci političkih Kvantni poznavaoci političkih Kprilika u Sandžaku su rekli da je to ne-realan zahtjev. Odmah poslije obnav-ljanja i objelodanjivanja te ideje javili su se protivnici u likovima sandžačkih poslanika i ministara. Pokušali su do-kazati kako ne postoji ništa zajednič-ko između Sandžaka i Kosova, kako u ideju o autonomiji Sandžaka ne vje-ruju ni sami njeni protagonisti i kako je to priča gubitnika. Naravno, sve ove izjave su davane poslije pritiska puljke od strane šefova u Beogradu. No, kako je priča odmicala, vidjela se realnost te priče, iako je i sama galama Beogra-da i beogradiziranih i đukaniziranih Bošnjaka govorila o realnosti te ideje. Onda se desilo nešto, što mnogi nisu očekivali.

Potpredsjednik Bošnjačke stran-ke Crne Gore Hazbija Kalač, otkrio je javnosti detalje sporazuma koje je ova stranka potpisala sa Milom Đukanovićem i Demokratskom parti-jom socijalista 2006. godine, uoči re-ferenduma o samostalnosti ove države.

Tačka 4. ovog sporazuma glasi:“Primjena Evropske povelje o lo-

kalnoj samoupravi u dijelu najvećih standarda kao uslov ravnomjernog ekonomskog razvoja Crne Gore. U

tom kontekstu Sandžak vidimo kao multietničku, multikonfesionalnu regiju, sa transparentnom granicom, koja bi bila most spajanja, a ne zid razdvajanja Srbije i Crne Gore.”

Ovo je prvi pisani do-kument u novijoj historiji Sandžaka, gdje je zvanični funkcioner jedne od dvije države na čijoj teritoriji se prostire Sandžak, priznao postojanje Sandžaka, nje-govu specifičnost i model rješavanja njegovog statusa. Istina, postojao je još jedan dokument koga je potpisala nekadašnja Demokratska opozicija Srbije, prije peto-oktobarske revolucije 2000. godine, gdje se na sličan na-čin, u smislu regionalizaci-je, definiše rješavanje statu-sa Sandžaka.

I dok pojedini san-džački političari i zvanični Beograd i Podgorica, uz do-boš, na sav glas kliču da je nerealna autonomija Sandžaka, dotle međunarodna zajednica može da se uvjeri da postoje zvanični dokumenti, gdje se sadašnja vlast i u Crnoj Gori i Srbiji obavezala da će riješiti status Sandžaka, kroz formiranje autono-mnog regiona.

Zahtjevi koji se danas mogu čuti od sandžačkih autonomaša usmjereni su u pravcu primjene evropskih standarda u rješavanju statusa Sandžaka. Čudi činjenica evropskih standarda u rješavanju statusa Sandžaka. Čudi činjenica evropskih standarda u rješavanju

da to toliko smeta deklarativnim evropejcima i demokratama. Ako su to za šta se predstavljaju Evropi, neka objasne zbog čega su protiv primjene evropske prakse u slučaju Sandžaka?

Evropa je danas prostor regija. Mada ne postoji jedinstven model regionalizacije koji se u Evropi pri-mjenjuje, Sandžaklije bi kao osno-vu za razgovore mogli uzeti jedan od primjera historijskih prekogra-ničnih regija. Primjer Tirola, pre-kogranične autonomije u Austriji i Italiji, recimo, ili primjere regija u Španiji, Baskije i Nevre ili por-i Italiji, recimo, ili primjere regija u Španiji, Baskije i Nevre ili por-i Italiji, recimo, ili primjere regija

tugalskih regiona Madera i Azori. Međutim, ovdje je čini se ključni problem, da Beograd i Podgorica shvate da je u njihovom državnom interesu da što prije krenu u proces rješavanja ovog pitanja. Autonomna prekogranična sandžačka regija je pored interesa Sandžaklija u najvi-šem interesu Srbije i Crne Gore. U

tom slučaju Sandžak ne bi bio samo most saradnje iz-među ove dvije historijski i kulturno bliske države, nego i primjer kako na turbulentnom balkanskom prostoru granice mogu da spajaju, ali i primjer da su Crna Gora, a pogotovo Srbija postale demokrat-ske, evropski opredjeljene zemlje.

Ako zahtjevi koji do-laze iz Sandžaka uporno budu nailazili na srpski i crnogorski zid, na kojem nema nikakvih vrata, sva-kako Sandžak treba kucati na evropska vrata. Njima je dobro jasna priča koja se danas u Sandžaku čuje.

Pored mnogih historij-skih primjera i dokume-nata, kao što su zaključci Berlinskog kongresa i par-

tizanske autonomije Sandžaka, u san-džačku fasciklu mogu se dodati i po-sljednji dokument potpisan od strane crnogorske vlasti, ali i onaj dokument potpisan od nekadašnjeg DOS-a, čiji čelnici danas obavljaju najznačajnije državne funkcije u Srbiji.

Autonomaši i evropski standardi

Autonomna prekogranična

sandžačka regija je

pored interesa Sandžaklija u najvišem

interesu Srbije i Crne Gore.


44

ZločinRatni zločini nad Bošnjacima u općini Ključ

Pripremio: Ramiz Hodžić

U vrijeme širokog i sistematič-nog napada vojske i policije tzv. Srpske Republike Bosne

i Hercegovine, usmjerenog protiv civilnog bošnjačkog stanovništva na području opštine Ključ,17. laka pje-šadijske brigada Vojske RS-a, zajedno sa policajcima Odjeljenja policije iz Sanice i pripadnicima Odjeljenja voj-ne policije izvršili su potpunu bloka-du, pretres i čišćenje terena u rejonu sela Donji Biljani, odnosno, zaseoka Domazeta, Botonjića, Jabukovca i Brkića. Posljedice ove akcije bile su pogubne po ključke Bošnjake, Srbi su učinili stravični masakr ubijajući 250 Bošnjaka.

Škola “Biljani”

Dana 10. jula 1992. godine, srp-ski zločinci su naredili da muškarci - bošnjački civili, iz zaseoka Brkići i Balagića Brdo izađu iz kuća, zatim da krenu na livadu Jezerine a nakon čega su stariji od 18 godina i mlađi od 60 godina, s rukama na leđima, u koloni sprovedeni u dvorište Osnovne škole u Biljanima, gdje su vojnici dijela 17. lake pješadijske brigade, te pripadnici policije, priveli muškarce - bošnjačke civile iz ostalih navedenih zaseoka, te iste, njih oko pedeset, predali po-licijskom vodniku, nakon čega su isti zatvoreni u prostorije škole.

Pred Sudom BiH nedavno je izrečena presuda protiv Marka Samardžije koji je za zločin nad 250 Bošnjaka dobio sedam godina za-tvora. U tom procesu je svjedočio Čajić Mujo. On je tada naveo da je tvora. U tom procesu je svjedočio Čajić Mujo. On je tada naveo da je tvora. U tom procesu je svjedočio

neko od mještana došao 10.7.1992. godine i rekao im da se moraju sku-piti na livadu na Jezerine. Muškarci, Bošnjaci su krenuli iz Brkića, a niko ih nije pratio do Jezerina. Dolaskom na Jezerine zatiče vojnike od kojih su svi bili naoružani. Čajić je naveo na Jezerine zatiče vojnike od kojih su svi bili naoružani. Čajić je naveo na Jezerine zatiče vojnike od kojih

da je to bio 2. put da su dovedeni na Jezerine (prvi put je bilo mjesec dana prije). Pred školu ih je otpratilo oko 25-30 naoružanih vojnika, mje-štana iz zaseoka, a kako je u koloni zajedno sa još 56 komšija Bošnjaka išao, pred školu bi se stalno okuplja-lo još vojske sa svih strana. Počela je neka vika, a neko je rekao “vidi Alijine vojske”.

Rano ujutro, prema kazivanju svjedoka Dervišević Feriza, je doš-la vojska. Naredili su im da se oku-pe na livadi Jezerine. Na tom mje-stu su zatekli mještane iz zaseoka Muhadžeri i Balagića brdo. Bilo je 80 muškaraca svih životnih dobi. Samardžija Marko im se obratio ri-ječima: “Gospodo, ja sam kapetan, vi ste svi moji učenici i sada neka se odvoje oni koji imaju preko 60 i ispod 18 godina”. Kada su se odvo-jili, ostala su 54 muškarca životne dobi 18-60 godina kojima je nare-dio da stave ruke na zatiok i dva po dva krenu prema školi u Biljanima. Potom je Marko dodao da ih pozi-va armija da ih ispita i ko bude kriv odgovaraće, a ko ne bude vratiće se kući.

U dvije učionice škole „ Biljani“ zatvoreno je između 120 i 150 muš-karaca, a njihova imena je zapisao jedan Srbin po imenu Petar Mihić. Unutar škole su počela maltretira-nja, čuli su se rafali, jauci, zapoma-ganja. Omer Dervišević je prozvan prvi, a potom i Smail Avdić. Nakon deset minuta naredili su da grupe od

5 izađu i postroje se pred vratima. U hodniku škole su se nalazili policajci koji su puštali vani civile, jednog po jednog. Nakon dugotrajnog maltre-tiranja srpski zločinci su pred školu dovezli više autobusa. Uhapšenim Bošnjacima su naredili da jedan po jedan izlaze iz škole i upute sa ka autobusima. Srpski vojnici su napra-vili špalir kroz koji su morali proći uhapšeni Bošnjaci koje su Srbi ne-milice udarali.

Bjesomučno ubijanje zarobljenika

Nakon izvođenja iz škole srp-ski vojnici su u grupama odvodili zarobljene Bošnjake koje su ka-snije ubijali iza kuća, štala i po okolnim njivama. Da su izvođeni Bošnjaci ubijani u neposrednoj bli-zini škole, iza kuća i štala, svjedoči i Džaferagić Dževad koji je to jutro, vidjevši kako vojska vodi kolonu mještana uspio pobjeći, te sa mje-sta gdje se sakrio dobro vidio kada srpski vojnici dovode Bošnjake iza kuće Šemse Džaferagića i tu ih ubi-srpski vojnici dovode Bošnjake iza kuće Šemse Džaferagića i tu ih ubi-srpski vojnici dovode Bošnjake iza

jali. Zarobljenici su ubijeni i u blizi-ni kuće Avdić Zuhre, koja je vidjela kada su dva srpska vojnika provela Dervišević Omera, nakon čega je čula pucanj.

Husein Čajić svjedoči da je ista čula pucanj.

Husein Čajić svjedoči da je ista čula pucanj.

sudbina zadesila zarobljene Bošnjake koji su odvezeni autobusima u prav-cu Laništa. Čajić se dobro sjeća da koji su odvezeni autobusima u prav-cu Laništa. Čajić se dobro sjeća da koji su odvezeni autobusima u prav-

je nakon vožnje autobusom zajedno sa ostalim zarobljenicima pozvan da izađu napolje nakon čega je na njih otvorena vatra. Čajić je imao sretnu izađu napolje nakon čega je na njih otvorena vatra. Čajić je imao sretnu izađu napolje nakon čega je na njih

sudbinu, preživio je strijeljanje, uta-jio se da je mrtav a nakon toga je uspio pobjeći sa mjesta zločina.

Zemina Mujezinović se nalazila u školi kada su prozvali Mujezinović Smajila i Domazet Huseina. Nakon što su ih izveli iz škole žestoko su ih tukli te na kraju i ubili. Tijelo Mujezinović Smajila, koje je bilo iz-bodeno nožem, našla je njegova maj-ka Zemina Mujezinović, nakon čega

Masakr u BiljanimaNakon što smo u više brojeva detaljno obradili četničke zločine nad imamima bosanske Krajine prelazimo na ratne zločine nad Bošnjacima u općini Ključ. Prvo ćemo obraditi zločine srbočetnika u selu Donji Biljani


45

ga je ukopala. Ona se dobro sjeća da je već sutradan po naredbi Branka Šikamana morala otkopati svog je već sutradan po naredbi Branka Šikamana morala otkopati svog je već sutradan po naredbi Branka

sina, a vidjela je tada i da porodica otkopava tijelo Huseina Domazeta.

Na kraju dana, nakon bjesomuč-nog divljanja srpskih zločinaca ubi-jeno je oko 144 zarobljena Bošnjaka.

U večernjim satima počela je ope-racija prikupljanja leševa ubijenih Bošnjaka koji su kasnije odveženi na Lanište gdje su zajedno sa ostalim strijeljanim Bošnjacima ukopani.

Marko Samardžija je učestvo-vao i dobrim dijelom rukovodio operacijom izvođenja masakra nad

Bošnjacima u Biljanima. I pored te činjenice koju je i Sud BiH doka-zao kao vjerodostojnu Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine je poništilo prvostepenu presudu Suda BiH ko-jom je Samardžija osuđen na kaznu zatvora od 26 godina i donijelo novu presudu kojom se Marko Samardžija osuđuje na 7 godina zatvora. Još skandaloznije od ove presude jeste obrazloženje presude u kojem Apelaciono vijeće

kaže. “Vijeće smatra i da je izrečena kazna zatvora odraz težine i ozbiljno-sti zločina i da osigurava adekvatno kažnjavanje počinioca, te da će se njome ostvariti konačan cilj – postizanje pravde kao univerzalnog princi-pa”. Pitamo se kako bi gospoda sudije presudile Samardžiji da je kojim slučajem bio dio tima

koji je pobio njihove najmilije kao što su pobili 258 Bošnjaka iz sela Biljani?


Nakon izvođenja iz škole srpski

vojnici su u grupama

odvodili zarobljene

Bošnjake koje su kasnije ubijali iza

kuća, štala i po okolnim njivama.


47

Svijet medijaTurski referendum

Piše: Daniel EckertObjavljeno u Dnevnim novinama “Die Welt”, štampano izdanje od 13.09.2010Prijevod s njemačkog: Muamer Dedić

Vlada pod vođstvom premjera Vlada pod vođstvom premjera VErdoğana je na putu ka eko-VErdoğana je na putu ka eko-Vnomskoj velesili. Turci su ostale Vnomskoj velesili. Turci su ostale Vmediteranske zemlje ostavili iza sebe.

Berza slavi referendum u Turskoj sa dobicima. Po mišljenju tržišnih učesnika, turska AKP vlada, radi sve kako treba. Investitori procjenjuju da je pobjeda premijera Redžepa Tayyipa Erdoğana na referendumu koji uveliko mijenja ustav, veliki korak ka moder-ijenja ustav, veliki korak ka moder-inizaciji države. Turska je na putu da postane ekonomska sila.

Istanbulski Laitindex ISE Nation 100 se u ponedjeljak povećao za 2,2%. Od početka godine turske dionice su

porasle više od 17%. Ako se uračunaju i pozitivne kursne razlike turske lire to onda iznosi porast od 31%. “Referendumski ishod sa 58% glasova ‘za’, je velika pobjeda za Erdoğanov AKP, to podiže raspoloženje na tržištu”, kaže Iler Domac, ekonomista Citigroup-a.

Država na Bosforu je ostvarila veliki uspon u proteklim godinama. Dok su države mediterana koje pripadaju Europskoj uniji (EU) pale u duboku ekonomsku krizu, država sa 77 milio-na stanovnika sa istočnog mediterana, se sa znatnom brzinom približava za-padnim standardima. Eksperti su ubi-jeđeni, da je Turska ekonomska sila, sa kojom se u budućnosti mora računati. Ekonomisti banke “Bank of American Merrill Lynch”, predviđaju porast bru-to domaćeg proizvoda od 5,5%, dok stručnjaci ING-a porast od čak 7% smatraju mogućim.

Ekonomski gledano, Turska više nije patuljak. Uz godišnju stopu pri-vrednog porasta od 617 milijardi do-lara, Turska je dosta iza Nizozemske sa 792 milijarde dolara, ali ispred in-dustrijske zemlje Belgije koja sa bru-to – domaćim proizvodima ima 469 milijardi dolara. Njemačka posjeduje

najjaču ekonomiju na sta-rom kontinentu sa 3.347 milijardi dolara, tako da Turska na toj listi doseže poziciju sa rednim brojem sedam.

Za razliku od ranije, dr-žavne finansije na Bosforu stoje na vrlo čvrstim noga-ma. Dugovi Turske će ove godine iznositi 48% eko-nomskog dohotka i time biti daleko ispod njemačkih.

Budžetski deficit bi trebao doseći stopuod 4,5 posto. Sa obje brojke, Turska stoji vidno bolje u odnosu na većinu evrop-skih država, pogotovo onih kriznih; Irske, Portugala i Grčke. Ove zemlje se na kraju ove godine kreću na stopu dugovanja od 130%, deficit će u najboljem slučaju biti 9%. U krajnjoj računici određena su 3% kao gornja granica za države euro valute.

Sam broj stanovnika može da učini državu velesilom. Da je Turska danas dio Europske unije morala bi, shodno broju stanovnika, imati drugi broj po većini zastupnika u europskom parlamentu. Demografska struktura je, u odnosu na ostarjele europske države, pogotovo po-voljna: 26% turskog stanovništva čine mlađi od 15 godina, samo 6 posto su stariji od 65 godina. U Njemačkoj 65 – godišnjaci predstavljaju petinu uku-pnog stanovništva.

Put ka ekonomskoj velesiliDržava na Bosforu je ostvarila veliki uspon u proteklim godinama. Dok su države mediterana koje pripadaju Europskoj uniji (EU) pale u duboku ekonomsku krizu, država sa 77 miliona stanovnika sa istočnog mediterana, se sa znatnom brzinom približava zapadnim standardima. Eksperti su ubijeđeni, da je Turska ekonomska sila, sa kojom se u budućnosti mora računati

“Referen-dumski ishod

sa 58% glasova ‘za’, je velika pobjeda za Erdoğanov

AKP, to podiže raspoloženje na

tržištu”, kaže Iler Domac, ekonomista Citigroup-a.

48

Svijet medijaTurska pobjeda

Piše: Abdurahman DilipakPrijevod: Haris DevedžićObjavljeno na: http://www.habe-reditor.com

Saopšteni su rezultati referendu-ma. 58% za DA, 42% za NE. U nekim provincijama i opštinama

DA je prešlo i 90%. Čak i u Antaliji i nekim provincijama i opštinama

DA je prešlo i 90%. Čak i u Antaliji i nekim provincijama i opštinama

Izmiru opozicija nije dobila ono što je očekivala. Probudili smo se ujutro na dan referenduma uz 5 zračnih napa-da Izraela na Gazu. U međuvremenu bojkot nije uspio, oni koji su odgađa-li put do zadnjeg momenta imali su poteškoća da dođu do glasačkih san-duka, a mnogi i nisu uspjeli u tome. S druge strane u Istanbulu je padala jaka kiša. Ni provokacije CHP-ova-ca (najveća opoziciona partija) nisu urodile plodom. Kada rezultati gla-sanja budu konačni vidjećemo i da li će htjeti zbunjivati ljude kojekakvim govorima o manjkavostima, nesiste-

matičnosti i drugim trikovima. Za-pravo počeli su s pripremama za ovo još prije referanduma, no da vidimo šta će uraditi. Na kraju, referendum je sproveden. “Ako bude DA Turska će se podijeliti, ako bude NE vlast će pasti!”- govorio je prije referanduma Deniz Baykal (Bajkal-bivši pred-sjednik CHP partije). Past će Kılıçdaroğlu (Kemal Kilićdaroolu-sadašnji pred-sjednik CHP-a) i Bahçeli (Devlet Bahćeli- predsjed-nik MHP partije). Tako se tvrdilo, a to je i stvarnost. Sada će CHP-ovci tražiti lijek za indigestiju. Iznijet će tvrdnje da nešto nije bilo u redu sa elektronskim sistemon glasanja Visoke izborne komisije.

Mrtvi glasači

Bit će i onih koji će go-voriti da “je namješteno da i mrtvi glasaju”. Reći će da je sve to maslo dže-maata. (misli se na Nur-i Džemaat) Biti će CHP-ovaca koji će povjerovati u to. S obzirom da, po njihovom, turski narod nije trebao dati toliko glasova za DA, iza svega mora biti neka “igra” ili “trik”. Inače drugačije ne bi moglo. Oni nema-ju potrebu za činjenicama, zato što imaju shvatanja koja su se pretvo-rila u vjerovanje. Šta će sada činiti imaju shvatanja koja su se pretvo-rila u vjerovanje. Šta će sada činiti imaju shvatanja koja su se pretvo-

Bahçeli? 60 % njegovih zemljaka je

na Haburu (granični prijelaz) reklo DA. Šta će sada biti? Hajde da sada na Haburu (granični prijelaz) reklo DA. Šta će sada biti? Hajde da sada na Haburu (granični prijelaz) reklo

raspodijelimo glasove za NE između opozicije… Ko sve ima za stolom? CHP, MHP, BDP, İP, socijalne stran-opozicije… Ko sve ima za stolom? CHP, MHP, BDP, İP, socijalne stran-opozicije… Ko sve ima za stolom?

ke (TKP, ÖDP i dr.). Saberi, podije-CHP, MHP, BDP, İP, socijalne stran-ke (TKP, ÖDP i dr.). Saberi, podije-CHP, MHP, BDP, İP, socijalne stran-

li, izvuci, pomnoži i kako god. Ako ovi glasovi idu CHP-u, gdje su onda MHP-ovi glasovi? Ako su MHP-ovi, gdje su CHP-ovi glasovi? Da pogle-damo malo generalnu sliku domovi-ne. Kakva je situacija i kako ko sto-ji na primorju, na Crnom moru, na

Jugo-istoku, Sredozemlju, Egejskom i Mramornom moru, u unutrašnjoj Anadoliji, Istanbulu, na Istoku? Kakva je situacija u Dersimu, da pogleda-mo… Gdje su otišli glasovi Alevija? Gdje stoje glaso-vi Kurda? Gradonačelnik Diyarbakira je govo-rio samouvjereno, no od Diyarbakira je došlo 93% DA. Rezultat je sljede-ći: AK partija (vladajuća Stranka prava i napretka) je izašla iz svega ovoga s uspjehom... Sa “NE” front CHP (Republikanska na-rodna stranka), MHP (Nacionalistika na-rodna stranka), DSP (Demokratska stranka li-jevice), DP (Demokratska stranka), İP (radnička jevice), DP (Demokratska stranka), İP (radnička jevice), DP (Demokratska

stranka), BTP (Nezavisna turska stranka), BDP (Stranka mira i demo-kracije), ÖDP (Stranka

slobode i demokracije) je izgubio. Ergenekovci (osumnjičeni za pokušaj državnog udara), nacionalisti, mili-tanti, ADD-ovci, CTDD-ovci su na strani gubitnika. .. I mediji poput Doğan Media, Yeniçağ, Cumhuriyetsu među gubitnicima.

U ovom procesu BBP stranka je među onima koji su dobro proš-li. SP stranka se zbog unutrašnjih

Narodna volja je presudilaHajde da vidimo, neka sada podijele ovaj poraz! Neka sada Bahçeli i Kılıçdaroğlu sjednu u svoje fotelje. Da vidimo kake će gradonačelnik Diyarbakira sada zasjesti na tu poziciju. Propala im spika. Izjalovili im se planovi. Pale su i posljednje utvrde pučista

Tvrdnje da će rezultati

referenduma izaći

maksimalno na 53% ostale su u pamćenju samo kao špekulacije

koje će diskreditovati one koji su ih

izrekli.


49

previranja i obračuna nije pokaza-la, ali smatram da je većina njiho-vih glasova otišlo za DA. Više nema prepreka za referendum o ustavnim promjenama. Nastavlja se bez okli-jevanja. Tvrdnje da će rezultati refe-renduma izaći maksimalno na 53% ostale su u pamćenju samo kao špe-kulacije koje će diskreditovati one koji su ih izrekli. Neki su bez i jednog argumenta, angažujući cijelu četu huškača, pokušavali pomutiti čist ra-zum govoreći da “će biti namješteno da i mrtvi glasaju”. Međutim rezulta-ti javnih istraživanja su pokazivali i 57%. Drugim riječima, predviđanja su skoro pa i ostvarena. Izgubili su sve nade još na početku. Hajde da vidimo, neka sada podijele ovaj po-raz! Neka sada Bahçeli i Kılıçdaroğlu sjednu u svoje fotelje. Da vidimo kako će gradonačelnik Diyarbakira sada zasjesti na tu poziciju. Propala im spika. Izjalovili im se planovi. Pale su i posljednje utvrde pučista. Mora da je sada strah zavladao u ne-čijim srcima. 42% je glasalo za NE. Od toga 10% ide strankama DSP, DP, İP, BTP, BDP, ÖDP, HEPAR, Od toga 10% ide strankama DSP, DP, İP, BTP, BDP, ÖDP, HEPAR, Od toga 10% ide strankama DSP,

YP i drugime NE-gativcima. U taj postotak su ukjučeni i dio SP-ovaca koji su protiv Numana (predsjednik SP-a). Ima takvih još najmanje 10 stranaka i frakcija. Ostaje još 32%. Kako će MHP i CHP podijeliti tih 32% među sobom? Na posljednjim lokalnim izborima, raspodjela gla-sova za provincijske skupštine je bila slijedeća: AKP (vladajuća partija)

38,3%, CHP 23,1%, MHP 16%, DTP 5,7%, SP 5,2%, DP 3,5%, BBP 2,.5%, DSP 2,5%, ANAP 1%, i ostali ispod 1%.

Debakl NE-ovaca

Kada su u pitanju po-sljednji parlamentarni izbori, AKP je osvojila 46,47% poslaničkih mjesta, CHP 20,84%, MHP 14,26%, DP 5,41% BĞSZ 5,9% GP 3,03%, SP 2,34%. Na ovom spisku nema BBP-a (Stranka jedinstva) zato što se nisu kandidirali za izbore. Ostale stranke su dobile ispod 1% glasova. Čak i pre-ma ovom omjeru, oni koji su za NE gube. I tada je zbir svih njihovih gla-sova bio oko 50.5%. Drugi “NE-ovci” (BTP+H Y P+İP+ATP+TK P+ÖDP sova bio oko 50.5%. Drugi “NE-ovci” (BTP+H Y P+İP+ATP+TK P+ÖDP sova bio oko 50.5%. Drugi “NE-ovci”

i jedan dio nezavisnih kandidata) kada se saberu daju iznos od nekih 7%. CHP+MHP je 35%, DP+GP je 8,4%. Ovom računicom izražen postotak glasova protivnika referen-duma, u poređenju sa parlamentar-nim izborima vidi se gubitak od oko 10%. Sada za one koji su rekli NE ne postoji više pobjeda koju bi podi-jelili među sobom, ima samo poraz. Građani nisu nasjeli na oluju laži i govore zastrašivanja. Postupili su ne sa strahom nego nadom i Turska je pobijedila… Na lokalnim opštin-skim izborima 2009. godine zbir gla-sova afirmacijskog krila je bio 46% (AK Parti+SP+BBP). Zbir glasova opozicije (CHP+MHP i drugi) je

iznosio 54%. Bujrum izvu-cite se sada ako možete. Procent glasova za DA po-većan je za 12%, opozicija je, pak, isto toliko izgubila. SP stranka je zbog unutar-njih problema uzela najma-nji dio kolača. Na kraju, kao i AKP koja je najviše profitirala iz svega, BBP je procentualno napravila najveći pomak. Može se vidjeti da je, prema mom mišljenju, 3% od ovih 12% pripalo BBP-u. Drugim ri-ječima BBP je skoro pa ud-vostručila svoje glasove. A većina ovih glasova je došlo od MHP-a. BBP-u se desio priliv glasova od oko 2% od MHP stranke. Jedan dio glasova MHP-a je oti-šao i vladajućoj AK parti-ji. Ima i jedan dio MHP-ovaca koji su se odvojili od stranke i koji nisu glasova-li. Ukratko, MHP je iz re-ferenduma izašla skraćenih krila. Smatram da je gla-sački udio MHP-a nakon referenduma spao na oko 11%. A po svemu sudeći, taj pad bi se mogao i na-staviti. Naravno to zavisi i od toga da li će BBP stran-ka nastaviti sa ovakvom

predstavom i nakon referenduma. Zavisi od kadra kojeg će formirati i od planiranih projekata. Sa dobrim planom mogli bi čak preoteti i koji procent glasova od AK i SP stranaka. Ako se kriza u SP-u nastavi, šanse za BBP su još veće. Nakon ovoga može se pretpostaviti da ćemo BBP-ovo ime sve više čuti. U prkos tome što su ljudi poput Sulejmana Demirela (bivši predsjednik Turkse) svrstali se na stranu opozicije i što su nacionali-sti i Kurdi ubačeni na teren, rezultati su tu: kampanja koju je provodio sa-vez CHP-MHP završena je slomom. Izvolite, od 42% glasova za NE, 10% pripada drugim (manjim) stranka-ma. Ostaje 32% kao ukupan zbir gla-sova koje je uzeo savez CHP-MHP. Takmičili su se sa vjetrom. I sada su zauzeli mjesto među Ergenekoncima, pučistima, juristokracijom koja je protiv zahtjeva za slobodom, prav-dom i mirom. Izvolite, narodna vo-lja je presudila! Danas je novi dan. Hvala vam što ste rekli NE pučisti-ma. Danas je ljepše nego jučer. Ali pred nama je težak, uzak i dugačak put. Ovu pobjedu treba okruniti i nastaviti. Sa selamom i dovama…

Sada za one koji su rekli NE ne postoji više pobjeda koju bi podijelili

među sobom, ima samo

poraz.


50

IslamnetKancelarkino ordenje u službi širenja mržnje prema islamu

Ubijali Afganistance iz zabave

Njemačka

Afganistan

Danski karikaturist Kurt Westergard, koji

je 2005. nacrtao uvredljive karikature poslanika Muha-meda, a.s., proteklih je dana iz ruku njemačke kancelarke Angele Merkel dobio orden za hrabrost u odbrani de-mokratskih sloboda medija i izražavanja i za nepopust-ljivost i ustrajnost u vrije-đanju islama i muslimana. Ovom nagradom kancelarka Merkel je otvoreno poručila svim Evropljanima da je vri-jeđanje islama djelo za koje se dobija orden za hrabrost. Na ovome bi joj pozavidio i sam Gebels, Hitlerov propa-gandni mozak. Znali smo da Merkelova mrzi islam, ali da ga ovoliko mrzi tek smo se sad uvjerili!

Pred američkim sudovima pokre-nut je sudski proces protiv dva-

naest američkih vojnika za zločine koji su počinili nad afganistanskim civilima. Iz ovog procesa saznajemo da su optuženi američki vojnici iz zabave ubijali Afganistance a onda im sjekli prste i uzimali ih kao rat-ne trofeje. Amerikanci su iz dosade organizirali zabave ubijanja afgani-

stanskih civila. Zločinci bi prvo is-cenirali da su napadnuti od strane Afganistanaca a onda bi ubijali po volji. Nakon toga je slijedilo foto-grafisanje, ismijavanje žrtva, a po-tom uzimanje dijelova tijela kao rat-ni trofej ili uspomena. Zanimljivo je navesti da je otac jednog vojnika pokušao o ovom zločinu izvijestiti vojsku, ali je nailazio na gluhe uši.

Islamska vjerska zajednica Makedonije je faktor nestabilnosti

Makedonija

Reis Islamske vjerske zajednice u Makedoniji Sulejman Rexhepi

zatražio je da se ambasade SAD-a i zemalja Evropske unije ozbiljni-je uključe u borbu protiv vehabija u Makedoniji, prenose makedonski mediji. Ovaj očajni apel reisa Rexhe-pia govori mnogo o stanju muslima-na u Makedoniji. Nažalost, već duže vrijeme Islamska vjerska zajednica Makedonije je, umjesto faktora sta-bilnosti, faktor nestabilnosti. Posljed-njih godina u vrhu Islamske vjerske zajednice Makedonije traje nemilo-srdni rat oko vodećih pozicija. U toj borbi duboko su upetljane političke opcije makedonskih muslimana koje nastoje preko svojih ljudi da rukovo-de Islamskom vjerskom zajednicom Makedonije. Reisova priča o opa-snim vehabijama je samo nastavak te političke borbe. Reis Rexhepi na ovaj način želi da eliminira one koji osporavaju njegovo pravo da bude makedonski reis. Islamska vjerska za-jednica Makedonije nema kapaciteta da rješava svoje probleme bez daljeg pogoršavanja situacije i unošenja ne-mira među muslimanima. Ova reiso-va inicijativa najviše štete donijet će makedonskim muslimanima i cijeloj Islamskoj vjerskoj zajednici Makedo-nije. Kada se sagleda situacija u svim islamskim zajednicama na prosto-ru bivše Jugoslavije u Makedoniji je najgore stanje. Najodgovorniji za to su reis Rexhepi i njegovi saradnici iz IVZ-a.


51

Hillary Clinton se bori protiv šporeta na drva

Džamije kao srednjovjekovne crkve

Afrika

Italija

Američka državna sekretarka naja-vila je prije nekoliko dana pro-Avila je prije nekoliko dana pro-A

gram kojim će se pokušati iskorijeni-ti korišćenje šporeta na drva u Arfrici i Indiji. Hillary Clinton je pokrovi-telj programa uvođenja “zdravstveno i ekološki bezbjednih šporeta” u 100 miliona domaćinstava širom svijeta do 2020. godine. Program nazvan “Alijansa za čiste šporete” Hillary Clinton je obznanila na skupu o Glo-balnoj inicijativi Klinton, humani-

tarnoj konferenciji u New Yorku koju svake godine organizuje njen suprug Bill Clinton, bivši predsjednik SAD. “Korišćenje klasičnih šporeta zahti-jeva sječu drveta što teško ugrožava šume u nekim zemljama, a sagori-jevanjem drveta šporeti ispuštaju ugljen-dioksid što pogoršava klimu u svijetu”, ukazala je Hillary Clinton. Državni sekretar SAD je rekla da je američka vlada za ovaj program iz-dvojila 50 miliona dolara.

Lideri muslimanske za-jednice u Italiji otkrili Ljednice u Italiji otkrili L

su italijanskim medijima odluku da će se džamije u Italiji graditi po modelu i arhitekturi kako su građeni italijanski gradovi. Na slici uz ovaj tekst može se vidje-ti model kako će se graditi buduće džamije čiji minareti će biti izgrađeni po modelu srednjovjekovnih crkvenih tornjeva. Tako se džamije neće razlikovati i odudarati od ostalih građevina. “Hi-storija nas uči da su musli-mani prihvatali arhitekturu mjesta koja su naseljavali”, kaže imam Elzir Izzedine. Prema prvim reakcija-ma stručnjaka za ovu problematiku u

Italiji ovakva odluka muslimanske za-jednice u Italiji mogla bi naići na dobar prijem ostalih građana.

Obama izložen pritisku da povuče izjavu da islam nije povezan sa terorizmom

SAD

Američki predsjednik Barack Obama je nedavno izjavio da se

islam ne može povezati sa teroriz-mom te je naložio svojoj administra-ciji da se iz izvještaja izbace termini “islamski terorizam”, “islamski ek-stremisti” i slično. Odmah su usli-jedile reakcije protivnika ovakvog Obaminog stava. Organizacija pod nazivom “Panel eksperata nacionalne sigurnosti” ( ova organizacija okuplja bivše uticajne civilne i vojne službe-nike administracija ranijih američkih predsjednika a podržavaju je i demo-krati i republikanci) ovih dana uz podršku američkih medija vrši ozbi-ljan pritisak na predsjednika Baraka Obamu da povuče svoj stav da islam nije povezan sa terorizmom te da se usvoji stav da je šerijat opasan za si-gurnost SAD. “Danas je Amerika suočena sa podmuklom prijetnjom totalitarnom sociološko-političkom doktrinom koja se u islamu zove šeri-jat”, navodi se u izvještaju spomenu-te organizacije. Po njima, ako se želi dobrobit SAD i zapadnoj civilizaciji mora se oformiti front borbe protiv islamizacije SAD kao što se nekada radilo protiv komunizma.


52

Da nije bilo medijske pažnje ne bi bilo ni paljenja Kur’ana

SAD

Kada su američki mediji počeli da objavljuju izvještaje o najavama

pojedinih američkih kršćanskih sve-štenika da će na 11. septembar zapa-liti Kur’an, ovi izvještaji su privukli ogromnu pažnju svjetske javnosti. Kako se bližio dan najavljenog palje-nja Kur’ana tako je pojačavana me-dijska pažnja za ovaj slučaj. Američki sveštenici koji su najavljivali da će zapaliti Kur’an na kraju su odustali od toga. Međutim, prevelika medij-ska halabuka te upozorenja predsjed-nika Baracka Obame kod islamofo-ba su upalili lampicu nakon čega su shvatili da paljenje Kur’ana može biti veoma efikasno sredstvo za širenje mržnje prema islamu. Tako su ovih dana zabilježeni brojni slučajevi pa-ljenja Kur’ana i skrnavljenja na druge načine. Da je umjesto velike medijske pažnje primijenjenja medijska bloka-da ili šutnja od paljenja Kur’ana ne bi bilo ništa, jer oni koji su najavljiva-li paljenje Kur’ana to su radili zbog medijske pažnje. Ovako je na kraju ispalo da su mediji bili u potpunosti u službi širenja mržnje prema islamu.

Tokom zadnjih 20 godina Arapi Americi za oružje platili 500 milijardi dolara

U školskom udžbeniku Isa, a.s., drži pivo u ruci i puši cigaretu

Saudijska Arabija

Indija

Američka vlada je odobri-Američka vlada je odobri-Ala prodaju savremenog Ala prodaju savremenog Aoružja Saudijskoj Arabiji u ukupnom iznosu od 60 mi-lijardi dolara ili oko 90 mili-jardi KM. U pitanju su naj-savremeniji borbeni avioni F-15 i to njih 84 kao i nado-gradnja drugih 70 borbenih aviona koje je Saudijska Ara-bija ranije kupila. Također, u ovom paketu nalazi se i 72 helikoptera tipa “72 Black Hawk”. Saudijska Arabija je najveći kupac američkog naoružanja. Skoro svake godine Sau-dijska Arabija izdvaja desetine milijar-di dolara na ime kupovine oružja od Amerike. Prema zvaničnim podacima, od 1990. godine do 2004. godine Sa-udijska Arabija je od Amerika kupila naoružanja u ukupnom iznosu od 268 milijardi američkih dolara, od 2005. do 2008. godine Saudija je potrošila 12 milijardi dolara, a u 2008. je ku-pila oružja za još dodatnih 7 milijardi dolara. Sa ovih najnovijih 60 milijar-di dolara Saudijska Arabija je tokom proteklih dvadeset godina od Amerike kupila oružja u iznosu od 347 milijar-di dolara. Nije Saudija jedini arapski kupac oružja od Amerike. Ujedinjeni Arapski Emirati su u protekli dvadeset

godina za oružje Amerikancima inka-sirali oko 60 milijardi dolara, Kuvajt je u istom periodu od istog kupca ku-pio oružja za oko 80 milijardi dolara. Osim toga, i druge arapske zemlje kao što su Egipat, Maroko su kupovali od Amerikanaca. Kad se sve sabere Arapi su u proteklih dvadeset godina pomo-gli američku vojnu industriju sa preko 500 milijardi dolara. Treba znati i to da Arapi nikada nisu upotrijebili to sil-no naoružanje koje su kupili od Ameri-kanaca. To naoružanje je lagerovano u specijalnim bunkerima. Također, Ara-pi oružje kupuju i od Velike Britanije i Francuske. Nema sumnje da su nakon Amerike danas Arapi najnaoružanija sila na svijetu.

Izdavačka kuća “Skyline Publication” iz Indije je

po narudžbi katoličke cr-kve indijske savezne države Meghalaya objavila pisan-ku za djecu osnovnih škola. U toj pisanki na stranici o ilustraciji slova objavljena je fotografija Isaa, a.s., kako u opuštenoj i sanjivoj fazi sje-di sa pivom i cigaretom u ruci. Nakon što su saznali sa ovaj slučaj indijske vla-sti su odmah reagirale i od izdavača je zatraženo da se sporne knjige odmah po-vuku iz osnovnih škola.


53

U kabinetu premijera Al Malikija pronađeno 638 ukradenih iračkih antikviteta

Irak

Kako javlja britanski BBC, koji se poziva na direktoricu Iračkog

nacionalnog muzeja Amiru Aydan, u kabinetu iračkog premijera Nurija al Malikija pronađeni su ukradeni antikviteti velike vrijednosti. Prona-đeno je čak 638 iračkih antikviteta izuzetne vrijednosti koji su bili popa-kovani u kartonskim kutijama u pro-storijama kabineta iračkog premijera. “Riječ je o veoma važnoj kolekciji”, izjavila je direktorica Iračkog nacio-nalnog muzeja Amira Aydan. Prema njenim riječima, predmeti su iz razli-čitih perioda i sa različitih lokaliteta. Ima predmeta s početka islamske ere, iz sumerskog perioda, iz vreme-ne Vavilona, helenističkog razdoblja. Na desetine hiljada antikviteta sa bogatog prostora Iraka je nestalo u godinama poslije početka američke agresije. Mnogi su nepovratno nesta-li, a neki su vraćeni iz SAD u Irak tokom 2009. godine pa im se ponovo izgubio trag.

Džuma u pravoslavnoj crkviRusija

Moskva je jedini grad na svijetu gdje pre-

ko jedan milion muslima-na ima na raspolaganju samo četiri džamije, kaže moskovski imam Ildar Ayautdinov. U nedostat-ku dovoljnog prostora za obavljanje namaza, odno-sno džamija i mesdžida moskovski muslimani su prinuđeni iznajmljivati prazne pravoslavne crkve u kojima se organiziraju džemati. Takvih primjera je dosta. Na fotografiji uz ovaj tekst može se vidjeti kako muslimani klanjaju džumu u jednoj od moskovskih pravoslavnih crkava. U posljednjih 15 godina u

Moskvi nije izgrađena nijedna dža-mija. Moskovske vlasti za sada ne dozvoljavaju izgradnju džamija.

Foto islamnetaMoskovske ulice prepune muslimanaHiljade muslimana obavlja bajram-namaz u centru Moskve.


54

Moj povratak islamu- životna priča posjetitelja IslamBosne Napisao: Dragan (istinoljub)

Pognute glave, sklopljenih očiju sa graškama znoja na čelu govorio Pgraškama znoja na čelu govorio Psam: “Bože, molim Te, pomozi mi

i ovaj put kao što si mi dosad uvek poma-gao kad sam Ti se obraćao. Još ovaj put...” Da, molio sam, bio sam u teškoj situaciji kao mnogo puta do sada, i u takvom tre-nutku znam... Ne preostaje ništa drugo nego zamoliti opet svog Stvoritelja za po-moć. Ona je do sada uvek stizala, zahvalio bih se i potom opet krenuo starim putem. Zaboravio bih pomoć brzo, zaboravio bih Boga jako brzo, brže nego što bi on meni pomogao. Do sledeće neprilike u kojoj bih se našao. Kako licemerno. Ovog puta moj pogled se zaustavio na ajetu Kur’ana ča-snog: “On vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnici-ma, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: ‘Ako nas iz ovoga izbaviš, si-gurno ćemo biti zahvalni!’ A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova čine nered na Zemlji! O, ljudi, nepravda koju činite da biste u životu na ovom svi-jetu uživali – samo vama šteti; Nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o onom što ste radili obavijestiti!” (Junus, 22.-23.). Kako je ovo istinito! Počeo sam vraćati film unazad... Rođen sam u pravoslavnoj porodici, Srbin po nacionalnosti; živim u Srbiji. Duh ateizma i tradicionalizma vla-dao je mojom porodicom. Moj rahmetli otac bio je strog, rođen u velikom siromaš-tvu uspeo je da vrednim radom sagradi veliku kuću u kojoj danas živim sa svojom sadašnjom porodicom, suprugom i dvoje dece. Imao je običaj da kaže: “Sve ovo sam napravio sam sa svojih deset prstiju.” A ja sam se pitao ko mu je dao tih deset prsti-ju, zdravlje i uslove da to može napraviti. Mnogo smo se svađali on i ja; znam, ruž-no je, ali on je voleo čašicu, a ja da teram po svome... I terao sam, on je napravio ka-fanu u kojoj je radio, ja sam mu pomagao, zbog toga i školu zapostavio. Pomagao samm radio u kafani kao momak, maštao o nekom zanimanju gde bih mogao biti u službi Boga, želeo sam postati pravoslavni

sveštenik. Otac mi nije dozvolio, hvala mu na tome... Ali ubrzo sam razočaran počeo i sam polako tonuti, blizina i dostupnost alkohola uticala je na to da i ja polako poč-nem piti. Krenuo sam lošim putem. Tada sam sasvim slučajno počeo razgovarati sa komšijom, inače, Jehovinim svedokom. Video je da poznajem Bibliju, ja sam se oduševio da postoji organizacija vernika koja, za razlliku od pravoslavne zajednice, obraća pažnju na reči iz Biblije (tada sam bio uveren da je Biblija Božija reč). Krenuo sam na sastanke. Proučavao sam Bibliju sa njima, ali što sam je više proučavao, bila mi je sve dalja i dalja. Mnoge stvari nisu se slagale, a oni su samo prelazili preko toga. Njihova objašnjenja bila su nejasna kao i sama Biblija. Sećam se jednom sam upitao u vezi navodno Isusovih poslednjih reči na krstu na aramejskom jeziku “Eli, eli, lama sabahtani?” (Bože, Bože, zašto si me ostavio?) Pitao sam zašto je Bog osta-vio Isusa. Odgovor je bio da ga je Bog u tom času napustio jer dok je imao božan-sku ličnost nije mogao da umre. A šta je bilo dok je imao božansku ličnost? Morao je i da jede i da pije, zar je Bogu to potreb-no? Ovo sam shvatio tek kasnije kad sam postao musliman. Isa je bio čovek, to tada nisam znao. Zbog ovoga i mnogih drugih razloga, opet razočaran, ostavio sam ovu versku zajednicu. Imao sam tada dvadeset godina. Upoznao sam tada moju sadašnju suprugu. Nisam imao nameru oženiti se, ali moj otac je bio protiv ove veze i rekao je da biram: da idem od kuće ako osta-nem sa njom ili da je ostavim. Po prvi put odupreo sam se ocu i prešao kod njenih da živim. Nisam dolazio kući tri godine. Bilo je tada teško, bez posla, bez škole, opet sam mnogo čitao, molio se i tražio pravi put. Posle tri godine moj otac je popustio, vratio sam se kući, ljubav je pobedila, dve godine potom žena je zatrudnela, dobio sam dve devojčice bliznakinje, ali sreća nije dugo trajala... Zbog njihovog prevre-menog rođenja i boravka u inkubatorima jedna devojčica je ostala bez vida,dok je druga slabovida i ima probleme sa bubre-zima. Opet razočarenje, pitanja ‘zašto’, či-tanje Biblije, pa odlazak na pivo ili rakiju. Godine koje želim da zaboravim. Svi su mi bili krivi za ovo, i Bog, i moji roditelji,

i ja sam. Roditelji zato što sam saznao da su se u vreme dok sam bio kod ženinih u njenoj kući bavili sihrom unajmljujući neku ženu da “uvrača” da se rastavim od žene. Sada kada sam u islamu shvatam da to možda i jeste uticalo na moje proble-me. Zaista su to velike spletke! Onda su usledili odlasci kod lekara zbog detetovog slepila, skupljanje novca za operaciju, pa neuspela operacija u Belgiji, nagovaranja roditelja da krstim decu u pravoslavnoj crkvi što, hvala Bogu, nisam učinio niti ću ikad učiniti... I sve to vreme vodila me je ruka mog Gospodara, osećao sam da je tu, nisam Mu se molio na pravi način, ali On me je upućivao, upućivao me je i davao mi snagu, znao sam da je uz mene, jednostavno sam znao. Godine su prolazi-le, deca su porasla, krenula u školu, jedna u mom mestu u osnovnu školu, druga u specijalnu školu dvadesetak kilometara dalje. Bliznakinje, a razdvojene, nije bilo lako. A ja sam i dalje tražio...Onda sam došao na IslamBosnu. Počeo sam učiti o islamu. Jedna sestra sa tog foruma mi je poslala prevod Kur’ana, druga sestra i brat tefsir. Toje bilo tačno pre dve godine, na ramazan 2008. Kada sam ga otvorio, ruke su mi zadrhtale, počeo sam čitati i odmah sam pomislio: “Izgleda da neću više morati tražiti.” Osetio sam blizinu Onog koji me je zvao sve ove godine. Ali postoji i onaj drugi, kome nije u cilju da se vratim na pravi put. Šejtan prokleti je lu-kav i odmah je udario na moj ego, počeo je vaditi predrasude i podsećao me na njih. To što sam druge nacije i to što politika deluje na ponos uticalo je na to da, uprkos tome što sam znao da je u islamu istina, nakratko to zaboravim i opet se vratim na stari put. Prekinuo sam dolaske na ovaj forum, istraživao budizam, hinduizam, dolazio do misli da Njega možda nema, da je sve ovo samo varka... Ali On bdije nada mnom, On te ne ostavlja osim ako ti to sam ne poželiš, On je Milostiv i Sa-milostan. U času kada sam pročitao ajet sa početka ove priče i kada mi je krenula suza shvativši da sam bežao od Njega upr-kos Njegovim raširenim rukama, poželeo sam da Mu se vratim i ne bežim jer rob ne može bez svog Gospodara. Poželeo sam da i svoju decu vaspitam u islamu, pože-leo sam da nikad više ne budem neposlu-šan i da kada dođe težak trenutak i On mi pomogne ne zaboravim Njegovu po-moć i dobrotu. I sada, posle svega, mogu samo da kažem: “Gospodaru moj, učini da umrem, a da si Ti zadovoljan mnome, i učini da iz mrtvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi od Sebe snagu koja će mi pomoći!”

Islamske teme


55

Vijesti iz svijeta

IslamBosna.baAktuelno iz BiH i svijetaNa predizborni skup u Banjaluku Dodik dovodi CecuMajkić: “Inzka se pod hitno treba riješiti” Belgijska policija uhapsila slikara misleći da je Ratko MladićVijeće UN-a: Izraelska vojska je prekršila humanitarne zakon

Tekstovi Svaki organ u tijelu mora obožavati Allaha Izdrži i nakon ramazana!

Historijat tajne službe MI6

U Velikoj Britaniji je iz štampe izašla knjiga osvrta na prve četiri decenije rada britanske

obavještajne službe MI6, od njenog osnivanja 1909. godine do perio-da neposredno poslije II svjetskog rata. Prošle godine objavljena je i prva knjiga historijata MI5 britan-ske obavještajne službe koja se bavi pretežno operacijama na domaćem terenu. Ta knjiga je na sličan način opisala uspon službe MI5 od počet-ka do propasti, uključujući infiltra-ciju njenih agenata u britansku Ko-munističku partiju pedesetih godina 20. vijeka, kao i otkriće da je veliki broj tadašnjih članova britanskog parlamenta radio za sovjetske oba-vještajne službe.

Profesor Keith Jeffery, autor knji-ge, je dobio pristup arhivama britan-ske “agencije za međunarodni oba-vještajni rad”, čiji je zvanični naziv Tajna obavještajna služba. Profesor Jeffery je za BBC objasnio da mu je tokom pisanja knjige pod naslovom “MI6: historijat tajne obavještajne službe od 1909. do 1949.” dozvoljen pristup apsolutno svim dokumen-tima Službe iz tog vremena. Jedina zabrana koju je, kako kaže, morao da poštuje odnosila se na neobjavlji-vanje imena pojedinih agenata.

Jedan od kontroverznih dokume-nata na koje je, kako kaže naletio tokom svog istraživanja, sadrži po-datke o vrlo neobičnoj akciji agenata MI6. Oni su, naime, imali zadatak da sabotiraju brodove čiji je posao bio da, po završetku II svjetskog rata, prevezu jevrejske izbjeglice u

Palestinu koja je tada bila pod britanskom vlašću. “U pitanju je Sveti Gral britanskih arhiva”, kaže on. “Služba MI6 je imala vrlo nezgodan početak II svjetskog rata, ali je tokom njegovog trajanja nadvla-dala Nijemce i proslavila se širom Evrope i svijeta.”Kao prvi historičar kojem je dozvoljen pristup arhi-vama MI6, profesor Jeffery kaže da je za njega to bilo “fascinantno iskustvo”. “Osjećao sam se kao dije-

te u prodavnici slatkiša, ovi podaci nisu nikada bili dostupni nikome drugom. Nešto poput Aladinove pećine historijskog materijala! Na žalost, puno je podataka nestalo tokom godina, ali ima dovoljno do-kumenata koji bilježe realne živote hrabrih ljudi u izazovnim životnim situacijama”, kaže on. Prava ime-na agenata ne smiju se objavljivati, jer su pod tim uvjetom prihvatili da rade. “Zahvaljivao sam Bogu što se zaustavljam na 1949. godini. U 800 stranica knjige upakovano je sve što je bitno u prvih 40 godina posto-janja Službe. Mada je puno toga o čemu nisam mogao detaljno da pi-šem, ali nadam se da će to uraditi moji nasljednici na tom poslu - uko-liko ih bude”, kaže profesor Jeffery za BBC.

Pariz: Jede li vaše dijete svinjetinu?

F rancuski portal vijesti LeJ-DD.fr objavio je sljedeći

upitnik iz školske kafeterije u Parizu. Jedno od pitanja je: “Da li je vašem djetetu dozvoljeno da jede svinjsko meso?” Jedan od dužnosnika iz škole objašnjava da im je bilo potrebno da zna-ju koliko učenika jede svinjsko meso iz praktičnih razloga. “Ne postoji nikakva diskriminacija. Ako mi zahtijevamo puno ime i prezime učenika - prije svega da znamo brojno stanje.” Pojedine državne škole imaju do 40 odsto studenata koji slijede vjerske za-kone po pitanju ishrane, a škola im mora pronaći zamjenu tokom dana kad je svinjetina na meni-ju. Na osnovu Zakona o sekula-rizmu u javne škole nije mogu-će uvesti vjerski objed kao dio usluge. Škola ne može ponuditi će uvesti vjerski objed kao dio usluge. Škola ne može ponuditi će uvesti vjerski objed kao dio

“vjerske” obroke (košer, halal), a li počev od 2000. godine ve-ćina muslimanskih regionalnih vijeća izborila se da u danima kada je svinjetina na meniju, u ponudi budu također i jela bez svinjskog mesa.

Tih dana u ponudi je riba, puretina, piletina ili jednostav-no jela bez mesa. Ovaj problem se javlja mahom u osnovnim i srednjim školama, jer u većini fakulteta i visokih škola studenti su u mogućnosti da biraju hranu po svome izboru.

Vijesti iz svijeta

Komentar hadisa o ljubavi u ime Allaha

Nauka i zanimljivoKvantna manipulacija materijeJednorog saola? Francuska: Portabl džamija Slika velikog leda

IB TVFace to face: Bakir Izetbegović vs Haris SilajdžićIslamBosna TV: Muftija Zukorlić na TV1


56

Kur’anska pravila

Kutak za mlade

Čovjek je dokaz (svjedok) protiv sebe, i uzaludna su pravdanja njegovaU jednoj od svojih poslanica Ibn Hazm kaže: “Kao i svaki drugi čovjek posjedovao sam određene mahane, a onda sam se posvetio izučavanju svega što su o odgoju i bolestima duše kazali Božiji poslanici, prijašnji i kasniji mudraci, da bi nakon toga potrošio dane i noći u primjeni onoga što sam naučio, liječeći i odgajajući svoju dušu, sve dok, uz Allahovu pomoć, nisam uspio otklonuti većinu tih mahana. Apsolutna pravednost prema sebi i drugima, istinska predanost odgoju duše i ispravno postupanje i u najkritičnijim trenucima, ustvari je vid čovjekovog priznanja, koje će jednog dana nekome koristiti”

Pripremio: Semir Imamović

Gore navedeno pravilo pred-stavlja jednu od najvažnijih karika duševnog odgoja, na-

dogradnje i pročišćenja, i efikasan je lijek u borbi protiv opakih bolesti duše, prije svih bolesti oholosti i sa-moljublja. A da je odgoj duše (samo-odgoj) uzvišena i časna misija i čo-vjekova prioritetna zadaća na ovom svijetu govori, između ostalog, i či-njenica da je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, zagarantovao uspjeh i spas na oba svijeta samo onome ko pročisti

i odgoji svoju dušu, potvrdivši to sa jedanaest različitih zakletvi. Naime, u suri Eš-Šems, Allah, dželle šanuhu, jedanaest različitih zakletvi. Naime, u suri Eš-Šems, Allah, dželle šanuhu, jedanaest različitih zakletvi. Naime,

u prijevodu značenja, kaže: Tako mi Sunca i svjetla njegova, i mjeseca kada ga prati, i dana kada ga vidljivim uči-ni, i noći kada ga zakloni, i neba i Onoga koji ga sazda, i Zemlje i Onoga koji je ravnom učini, i duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učinio, - uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj koji je na stranputicu odvodi! ’’ (Eš-Šems, 1.-10.). I pored ovog jasnog koji je na stranputicu odvodi!Šems, 1.-10.). I pored ovog jasnog koji je na stranputicu odvodi! ’’ (Eš-Šems, 1.-10.). I pored ovog jasnog

’’ (Eš-

kur’anskog svjedočanstva o veličini

i značaju samoodgoja, naći ćemo da mali broj ljudi vodi istinsku brigu o svojoj duši, njenim mahanama i sla-bostima, a gotovo da i ne postoje oni koji, ozbiljno, strateški i planirano, rade na implementaciji ovog uzviše-nog načela u svome životu.

Zasljepljenost tuđim mahanama

Žalosnije od toga je da su mnogi od nas, brigu o vlastitim, zamijenili brigom o tuđim mahanama i grije-sima, i umjesto da svoje dragocjeno vrijeme, za kojeg će piti pitani pred Uzvišenim Gospodarem, troše u do-brim djelima i popravljanju vlastitog stanja, oni ga troše u blaćenju, ogo-varanju i obezvrjeđivanju drugih, poklanjajući im na taj način i ono malo učinjenog dobra. Samoljublje je to koje čovjeka zasljepljuje i ne do-zvoljava mu da vidi vlastite grijehe i mahane, makar oni bilo očiti i jasni kao dan, a da s druge strane vidi gri-jehe i mahane drugih, makar oni bili skriveniji od mrava u mrkloj noći. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to opisao na sljedeći način: “Neki od vas vide trunku u tuđem oku, a u svom oku ne vide balvan.” (Ibn Hibban, Ebu-Nu’ajm u El-Hilji, a


57

Čovjek je dokaz (svjedok) protiv sebe, i uzaludna su pravdanja njegova šejh El-Albani ga je ocijenio vjerodo-

stojnim u Es-Sahiha, br. 33.). Poznati islamski učenjak Ebu-Hatim Ibn Hibban u osvrtu na ovaj hadis kaže: “Obaveza je svakog, razumom obda-renog, čovjeka da se drži puta spasa i sigurnosti, tako što će se, umjesto tuđim, posvetiti vlastitim mahana-ma. Onaj ko tako bude postupio, odmorit će i dušu i tijelo. Nakon što otkrije neku mahanu kod sebe, lakše će podnijeti kada tu istu ma-hanu otkrije kod drugih. Suprotno od toga, srce čovjeka koji, baveći se tuđim mahanama, zapostavi vlastite, postaje slijepo, a njegovo tijelo lijeno i nemoćno da se odupre tim maha-nama. Veliki su slabići oni koji ot-krivaju i iznose tuđe mahane, kojih su oni svjesni, a još veći slabići su oni koji ljude omalovažavaju zbog istih onih mahana koje i sami posjeduju. Rekao je pjesnik: “Pametan i pobo-žan čovjek je onaj koji, zbog svojih mahana, ne primjećuje mahane dru-gih, kao što bolesnik, zbog svoje boli, ne primjećuje bolest drugih ljudi.” A drugi je rekao: “Tuđa rana nije lijek za tvoju ranu.” Prenosi se da je neki čovjek uvrijedio drugog, a ovaj mu je odgovorio: “Ono što me sprečava da ti uzvratim jeste spoznaja o samom sebi (vlastitim mahanama).” Tj. ja sam svjestan da su moje greške i pro-pusti veći od onoga zbog čega me koriš, i ta mi svijest jednostavno ne dopušta da ti se suprotstavim, da ti na bilo koji način oponiram i budem ti sudrug u svađi i prepirci.” Svijest o vlastitim mahanama, njihovoj obi-mnosti i raznovrsnosti, kojoj nas uči

ovaj čovjek, osim što pomaže ljudima da prevaziđu među-sobne nesuglasice i zajedno stvaraju i grade društvo u kojem će napetosti i tenzije biti svedeni na najmanji mo-gući nivo, isto tako pomaže čovjeku na putu njegovog unutarnjeg prosvjetljenja i izgradnji visoko moralne ličnosti, a što je zapravo i poruka kur’anskog pravila iz samog pročelja ovog tek-sta: Čovjek je dokaz (svjedok) iz samog pročelja ovog tek-

Čovjek je dokaz (svjedok) iz samog pročelja ovog tek-

protiv sebe, i uzaludna su pravdanja njegova. / Belil-insanu ‘ala nefsihi besîreh ve lev elka me’āzireh. Ma koliko se čovjek trudio da odbrani i opravda svoje pogrešne postupke i ri-ječi, i bez obzira šta na tom putu ura-dio, on je u dubini svoje duše svjestan

koliko je iskren u onome što govori i radi, i niko, od ljudi, ne zna bolje od njega šta se ustvari krije u njegovoj duši, i koliko su njegovi vanjski postupci usklađeni sa njegovom unutrašnjošću, motivima i pobudama. To bi mu, ustvari, trebao biti osnov-ni parametar po kojem bi se morao ravnati, a ne ono što iznosi u javnosti, i što, na osnovu toga, o njemu misle drugi ljudi.

Šejtanove zamke

Kur’anski pojam be-sîreh označava jasan dokaz, koji ne može biti predmetom nikakvih špe-kulacija i sumnji, i ciljano je odabran

Nema ništa bolje za

čovjekovu vjeru od iskrenog

odnosa prema vlastitoj

duši, njenim slabostima, mahanama i direktnog suočavanja

sa svim onim što može

biti uzrokom kajanja na budućem svijetu.


58

između ostalih pojmova koji u sebi nose slično značenje, što samo do-datno potvrđuje prethodno izneše-nu konstataciju da je čovjek najveći i najjasniji dokaz za i protiv sebe. Sve što čovjek bude svjesniji ove činjeni-ce, to su njegove šanse za izbjegava-nje šejtanovih zamki, u koje on hvata samoumišljenje i samoob-manjene, veće i izvjesnije, a sve što je više bude zane-marivao i ignorisao, to će biti bliži propasti i nesreći na ovom i budućem svije-tu. Jer, šta je upropastilo Iblisa, faraona, Karuna, ako ne njihova oholost, samoljublje i umišljenost i uobraženost. Iblis je, kada mu je naređeno da se po-kloni Ademu, rekao: “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače” (Prijevod stvorio, a njega od ilovače” (Prijevod stvorio, a njega od ilovače”značenja, El-A’raf, 12. ). Faraon je, kada ga je Musa, alejhi selam, po-zvao u obožvanje Allaha Jedinog, rekao: “O narode moj, zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, - shva-ćate li? I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije da govori? Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?” (Prijevod značenja, došli meleki?” (Prijevod značenja, došli meleki?”Ez-Zuhruf, 51.-53.). Karun, kojem je Allah, dželle šanuhu, podario sil-no blago čije ključeve je jedva nosila gomila snažnih ljudi, jednog dana je izašao među svoj narod, i potpu-no zaboravivši na Onoga koji mu je to blago dao, rekao: “Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim” (Prijevod značenja, El-Kasas, mislim” (Prijevod značenja, El-Kasas, mislim”78.). Kakav je bio njihov kraj? Iblis je protjeran iz Dženneta, pokuđen i po-nižen, njegovo konačno boravište bit će Džehhennem, a u Džehennemu će završiti i oni koji ga budu slijedili u oholosti i uobraženosti. Faraon je zaveo narod svoj, pa mu se pokorio; oni su, doista, bili narod grješni. A kada su izazvali Božiji gnjev, On ih je kaznio i sve ih potopio. Karuna i nje-gov dvorac Allah, dželle šanuhu, je u zemlju utjerao, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći. Kur’an ova kazivanja ne navodi kako bi ljude izvjestio o onome što se događalo u određenom historijskom periodu i na određenom geografskom prostoru, i kako bi ih ljudi čitali kao bilo koju drugu priču, sa zanimljivim uvo-dom, zapletom i raspletom, to je, u kontekstu Božijeg obraćanja ljudima, sasvim irelevantno, istinska namjera

ovih kazivanja pojašnjena je u za-dnjem ajetu sure Jusuf, u kojem se kaže: U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite Knjige prije njega objavlje-ne, i objašnjava sve, i putokaz je i mi-lost naroda koji vjeruje.

Samosvjesnost

Koliko je ova kur’anska smjernica (o čovjekovoj samosvjesnosti), ukoli-ko je ispravno shvatimo i primijenimo u svom živo-tu, gledano sa praktičnog stanovišta, značajna i ko-risna, pokazat će nam slje-deći primjeri. Samosvjesna osoba, ili osoba koja stvari

posmatra iz perspektive svog unutar-njeg stanja i spoznaje, nikada neće doći u nedoumicu u pogledu postu-panja u skladu sa jasnim, pa i dvo-smislenim, kur’anskim ili hadiskim nalogom, kojim se nešto naređuje ili zabranjuje, i neće ih pokušati protu-mačiti tako da odgovaraju njegovim prohtjevima i strastima, jer kakve fajde ima od toga, da pod ovim ili onim izgovorom, odbije izvršiti na-redbu ili ostaviti zabranu, ako zna da je to motivirano unutarnjim po-rivima i pobudama, a ne objektivnim i stvarnim razlozima. Istinski vjer-nik se ponaša u skladu sa sljedećim kur’anskim uputstvom: I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusob-nim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne poko-re. (Prijevod značenja, En-Nisa, 65.). Opisujući stanje onih koji se prema Božijim propisima odnose kao prema teretu kojeg bi se najradije oslobodi-li, Ibnul-Kajjim kaže: “Slavljen neka je Allah! Koliko je ljudi koji osjećaju bol u duši, vrućinu u prsima i gor-činu u grlu, zbog mnogih vjerskih tekstova, za koje bi najradije voljeli da nisu ni objavljeni.” (Er-Risāletu-t-tebûkijje). Samosvjesna osoba brigu o tebûkijje). Samosvjesna osoba brigu o tebûkijjevlastitim mahanama nikada neće po-drediti brizi o tuđim mahanama, niti će joj ikada tuđi grijesi i sramote biti ispred vlastitih. Ono čime se ona ru-kovodi jesu tri važne činjenice: prva je da je ljudski vijek isuviše kratak da bi bio potrošen na onome od čega, na Sudnjem danu, čovjek neće ima-ti nikakvu korist, ako ne bude imao štetu; druga je, da na Sudnjem danu niko neće biti pitan za grijehe dru-gog, po principu: Što god ko uradi, niko neće biti pitan za grijehe dru-

Što god ko uradi, niko neće biti pitan za grijehe dru-

sebi uradi, i svaki grješnik će samo svoje breme nositi. (Prijevod značenja, El-En’am, 164.), i treći je da čovjek ima dovoljno svojih grijeha, koji će mu, ukoliko se ne pozabavi njima na ovome, donijeti glavobolju na budu-ćem svijetu, a logično je da onaj ko se bavi tuđim grijesima, neće imati do-voljno vremena za vlastite. Zapravo, najveća briga kojom će ljudi biti za-okupljeni na Sudnjem danu jeste is-hod vaganja dobrih i loših dijela, jer od tog ishoda ovisi i njihov konačni ishod, oni čija dobra djela prevagnu, oni će šta žele postići; a oni čija do-bra djela budu lahka, oni će, zato što dokaze Naše nisu priznavali, stradati.(Prijevod značenja, El-A’raf, 9.), i za-što se onda već od ovog trenutka ne bi počeli pripremati za taj presudni čas. Od Bekra ibn Abdullaha el-Mu-zenija se prenosi da je rekao: “Kada vidite čovjeka koji se posvetio tuđim mahanama a zapostavio je vlastite, znajte da je obmanjen i prevaren, i da se neprimjetno približava Božijoj

Jer, šta je upropastilo

Iblisa, Faraona, Karuna, ako ne njihova oholost,

samoljublje i umišljenost i uobraženost.


kazni.” Samosvjesna osoba svoje gri-jehe i mahane ne prepušta slučaju, nego permanentno radi na njihovom otkrivanju i otklanjanju, i ne povodi se za onim što drugi o njoj misle i go-vore, jer oni ne znaju ni djelić onoga što ta osoba zna o sebi. Nema ništa bolje za čovjekovu vjeru od iskrenog odnosa prema vlastitoj duši, njenim slabostima, mahanama i direktnog suočavanja sa svim onim što može biti uzrokom kajanja na budućem svijetu. Kako ovaj, po svemu hrabri poduhvat, izgleda u praksi, demon-strirao je na vlastitom primjeru po-znati andaluški alim Ibn Hazm, koji je, u nekoliko sažetih poslanica, do u detalje, opisao sve bolesti duše s kojima se on lično suočavao na putu duševnog odgoja i moralne nado-gradnje. U jednoj od tih poslanica Ibn Hazm kaže: “Kao i svaki drugi čovjek posjedovao sam određene ma-hane, a onda sam se posvetio izučava-nju svega što su o odgoju i bolestima duše kazali Božiji poslanici, prijašnji

i kasniji mudraci, da bi na-kon toga potrošio dane i noći u primjeni onoga što sam naučio, liječeći i odga-jajući svoju dušu, sve dok, uz Allahovu pomoć, nisam uspio otklonuti većinu tih mahana. Apsolutna pra-vednost prema sebi i dru-gima, istinska predanost odgoju duše i ispravno po-stupanje i u najkritičnijim trenucima, ustvari je vid čovjekovog priznanja, koje će jednog dana nekome ko-ristiti.’’ (Resāil Ibn Hazm, 1/354.).

Allahovi poslanici kao uzor

I na kraju, samosvjesna osoba ne libi se od toga da prizna svoju greš-ku i grijeh, bez obzira šta to u datom trenutku značilo, i kakve konsekven-ce to uzrokovalo, po njegov ljudski i moralni kredibilitet. Da je to vrhunac

pobožnosti, istinoljubivosti i iskre-nosti prema Uzvišenom Gospodaru, potvrđuju mnogobrojna kur’anska svjedočanstva o priznanju grijeha i traženja oprosta od strane najoda-branijih Božijih robova, Njegovih poslanika i vjerovjesnika, počevši od Adema, preko Nuha, pa do Musāa, alejhimu selam. Svi oni su nakon učinjene pogreške, izrazili otvoreno priznanje i kajanje zbog onoga što su učinili, i najponiznije, što su mogli, zatražili oprost od Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, a On je primio nji-hovo pokajanje i pohvalio njihovu iskrenost i otvorenost, ovjekovječivši to ajetima, koje će ljudi učiti i pro-učavati do Sudnjeg dana. Evo nekih od tih ajeta: I na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?!” – zovnu ih Gospodar njihov – “ i rekao vam: ‘Šejtan vam je, zbilja, otvoreni – zovnu ih Gospodar njihov – “ i rekao vam: ‘Šejtan vam je, zbilja, otvoreni – zovnu ih Gospodar njihov – “ i rekao

neprijatelj.’” “Gospodaru naš”, - rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, si-gurno ćemo biti izgubljeni.” (Prijevod gurno ćemo biti izgubljeni.” (Prijevod gurno ćemo biti izgubljeni.”značenja, El-A’raf, 22., 23.). A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: “Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istini-to i Ti si od mudrih Najmudriji!’ “O Nuhu, on nije čeljade tvoje” – rekao je On – “ jer radi ono što ne valja, zato Me

ne moli za ono što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš.” “Gospodaru moj” - reče – “tebi se ja utičem da Te više nikad ne zamolim za ono što ne znam! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, bit ću izgubljen.” (Prijevod bit ću izgubljen.” (Prijevod bit ću izgubljen.”značenja, Hud, 45.-47.). I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu lju-di kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i – usmrti. “Ovo je šejtanov po-sao!” – uzviknu - “on je, zai-

sta, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi! Gospodaru moj” – reče onda – “ ja sam sam sebi zlo nanio, opro-sti mi!” I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv. “Gospodaru moj” – reče - “tako mi blagodati koju si mi ukazao, više nikada nevjernici-ma neću biti od pomoći!” (Prijevod ma neću biti od pomoći!” (Prijevod ma neću biti od pomoći!”značenja, El-Kasas, 15.-17.).


Ibnul-Kajjim kaže: “Slavljen neka je Allah! Koliko je ljudi koji osjećaju bol u duši, vrućinu u prsima i

gorčinu u grlu, zbog mnogih

vjerskih tekstova, za koje bi najradije

voljeli da nisu ni objavljeni.”

60

Takvim IZ, Sarajevo, 1969. godine

Iz arhiva

No, na nesreću, mi nemamo smisla, a ni volje, za dogovoran, planski rad, usmjeren ka jednom cilju, gdje bi se djelovanje pojedinca uklapalo s radom drugih u jednu smišljenu cjelinu. Mi nećemo da išta činimo ako nismo u mogućnosti da to sami uradimo, jer nećemo da se vežemo s ‘onim’ ili ‘ovim’ u nekom poslu, pa makar taj posao bio i po našem uvjerenju islamski

Piše: Salih Behmen

Ko se nada susretu sa svojim Gos-Ko se nada susretu sa svojim Gos-Kpodarem, neka čini dobra djela Kpodarem, neka čini dobra djela Ki obožavajući Gospodara svoga Ki obožavajući Gospodara svoga Kneka Mu nikoga ne pridružuje. (XVI-II, 111). A ko može ljepšu riječ reći od onoga, koji poziva Bogu i čini do-bra djela i kaže: “Ja sam musliman’’?! (XLI, 33). Razdoblje letargije musli-manskog društva izgleda, hvala Bogu, pripada prošlosti. Svuda se osjeća želja za uzdizanjem i napretkom i mnogi se obraćaju izvornim mislima Islama da u njima nađu smisao i podstrek za svo-je djelovanje. S mnogih strana čuju se glasna razmišljanja o sredstvima koja bi nam osigurala što brži i djelotvorniji put do ciljeva, kao i u prošlosti, da se

ne izgubimo i ne zalutamo u mnogobrojnim teškoća-ma, te da izgubimo iz vida ono što je potrebno i da tako naše misli, stremljenje i dje-lovanje ne uputimo stazama koje ne dovode do onoga što je stvarno nužno za naš napredak. Kad listamo naše časopise, listove i knjige, iz dalje i bliže prošlosti, tako često nailazimo na stvari za koje ne postoji nikakva riječ opravdanja, a izi-skivale su toliko truda i vremena i pi-sanog prostora. No, ni mi danas nismo od toga baš potpuno pošteđeni. Mi moramo uočiti koje su bitne činjenice za naš islamski život, a koje su nebitne. To je potrebno zato da bi naš trud dao željene rezultate, a ne da se gubimo u maglovitim razmatranjima, koja izazi-vaju nesuglasice i trvenja.

Nepotrebne rasprave

Primjera ima dosta i oni se javljaju s vremena na vrijeme kao za neki inad. Tako se nedavno kod nas vodila dis-kusija o biti zagrobnog života. Ona je vođena o pitanju kako bi trebalo ra-zumjeti islamsko naučavanje o tome. Međutim, ovakva rasprava je bila ne-potrebna, suvišna, pa čak i štetna, i na nju se ne bi ni trebalo osvrtati kad ne bi prijetila opasnost da se ovakva i slič-na pitanja vremenom opet ne pojave. Neshvatljivo je kako se ljudi upuštaju u polemiku oko ovakvog pitanja (da li je zagrobni život duhovni ili mate-rijalni), kad znaju i vjeruju u kur’anski

ajet: “Mi smo odredili među vama smrt, a Mi nismo ne-moćni da izmijenimo svoj-stva i oblike vaše, i da vas po drugi put stvorimo u obliku vama nepoznatom”. Čemu su potrebne ovakve obliku vama nepoznatom”. Čemu su potrebne ovakve obliku vama nepoznatom”.

diskusije među onima koji unaprijed prihvataju Kur’an kao istinu Božju, kao Božju riječ? Šta mi možemo da kao istinu Božju, kao Božju riječ? Šta mi možemo da kao istinu Božju, kao Božju

znamo o životu poslije smrti? Nama je znano samo ono što je dato u Objavi, i od nas se traži da vjerujemo, a ne da raspravljamo šta bi to trebalo da znači. Ovakve polemike su, na kraju krajeva, i opasne, jer se u jedan mah nađemo u situaciji da tvrdimo nešto za što ne-mamo nikakvih dokaza, nego se po-vodimo za vlastitim pretpostavkama. Da učinimo jedno poređenje: Šta su vodimo za vlastitim pretpostavkama. Da učinimo jedno poređenje: Šta su vodimo za vlastitim pretpostavkama.

mogli znati, ili pak slutiti, veliki umo-vi davnih vremena kao npr. Aristotel, Platon, Euklid, Arhimed, Sokrat, o današnjem dostignuću tehnike i nau-ke? Zar oni ne bi bili zapanjeni kad bi sve ovo danas vidjeli? Oni su poznavali neke naučne istine, pa ipak ne takve koje bi im dozvoljavale pretpostavke za ovakva dostignuća savremenog doba. Oni nisu ni znali, a ni vjerovali, da je moguće ovakvo nešto što danas ima-mo. Oni nisu pravili ni pretpostavke, jer nisu imali nikakva osnova za to. Šta mo. Oni nisu pravili ni pretpostavke, jer nisu imali nikakva osnova za to. Šta mo. Oni nisu pravili ni pretpostavke,

tek mi imamo da kažemo o zagrob-nom životu? Tvrditi da će biti ovakav ili onakav potpuna je besmislica, jer Kur’an sasvim jasno kaže: “Mi najbo-lje znamo što će od vas ostati...” kao odgovor nevjernicima, koji su tvrdili

U kojem smjeru da angažujemo

naše misli Islam podrazumijeva

čovjeka kao pripadnika društva i zahtijeva njegovo

djelovanje u tom društvu, a i društva

na pojedinca, njegov

duhovni život i manifestaciju toga života.


61

Dobronamjeran musliman, osvjedočen

u svom islamskom uvjerenju, uviđao je,

nekad i sada, potrebu

djelovanja a ne fatalističkog predavanja

sudbini.

da sa smrću čovjek potpuno propada i nestaje. Prema Kur’anu, mi znamo da će taj život biti istinit i pravi život, u odnosu na ovaj prolazni, te ako prihva-timo to kao istinu i vjerujemo u nju, to ne znači da sad možemo voditi disku-sije, koje bi nas, tobože, trebale dovesti do istinskih saznanja o suštini drugog života. Nama treba biti jasno da smo mi daleko od takve mogućnosti i da je svaka polemika oko toga nepotreb-na i štetna. Ona je nepotrebna, jer mi ne možemo ništa više znati nego samo ono što imamo u Kur’anu (i Sunnetu), a štetna je jer odvlači naše misli od pu-teva kojim trebamo usmjeriti svoje dje-lovanje po naučavanju Islama. Pa, kad bismo konačno tobože došli do istine o biti života poslije smrti, šta bismo time postigli? Zar bi se time uvećalo naše vjerovanje? Zar bismo se time i za dlaku približili i osigurali taj život za sebe? Ono što će nama osigurati taj život je vjera i rad u smislu kur’anskih ajeta “... oni koji vjeruju i dobra djela čine...” Potrebno je uočiti da je teži-šte islamskog naučavanja u ovome, a samo ovakvih ajeta - koji povezano zahtijevaju vjeru i dobra djela - ima preko 120! Zaista impresivan broj! Mi bismo trebali da na ovo obratimo pažnju, a ne da upućujemo naše misli sporednim putevima, koji ničemu ne vode. Kad analiziramo islamsko druš-tvo, dolazimo do činjenice da se ovoj kur’anskoj zapovijedi poklanja manja pažnja, nego što je to zaslužila. To je, možda, zbog toga što nam je data su-više uopćeno uz toliko drugih jasnih, potpuno određenih propisa Kur’ana.

U nedovoljno ozbiljnom shvaćanju i prihvaćanju ovog kur’anskog principa leži klica našeg nazadovanja. Ovo ne-kome može da zvuči neuvjerljivo. Pa ipak je ovo činjenica, samo je mi ne uočavamo. Da je ova konstatacija tač-na, osvjedočićemo se nakon razmatra-nja nekih stvari. Islam podrazumijeva čovjeka kao pripadnika društva i zahti-jeva njegovo djelovanje u tom društvu, a i društva na pojedinca, njegov du-hovni život i manifestaciju toga živo-ta, kao lični život potpuno izolovan i dostatan samom sebi. Nesreća je samo što se u onom velikom periodu našeg nazadovanja takav život prakticirao. Nije da nisu bila poznata načela kojim se muslimani obavezuju na društvenu aktivnost u duhu islamskih propisa - čak je želja za djelovanjem bila tu - ali događalo se nešto neshvatljivo: mirna savjest je carovala u muslimanskoj svi-jesti, premda je vremenom sve više propadala musli-manska zajednica.

Puno dobrih želja, a malo dobrih djela

Ovakvo ponašanje mu-slimana, promatrano sa strane, čak i kod nepristra-nih, stvorilo je onaj utisak, uostalom, sasvim netačan, da Islam sadrži imanentno fatalistički duh, koji svoje sljedbenike navodi na ne-aktivnost. Ne, oni nisu bili ravnodušni, kao ni mi da-nas, prema ruševnom stanju islamskog društva. Oni su priželjkivali nešto bo-lje. Ali, oni su samo priželjkivali... Isto tako i mi danas toliko puta susrećemo, počevši od sebe pa nadalje, jedne te iste riječi: “Ja bih učinio to i to...”, a sasvim rijetko: “Ja sam učinio to i to...” Tako mi na svakom koraku susrećemo mu-slimane samo dobrih želja, a malo mu-slimana dobrih djela. To svi zapažamo. Zbog toga smo spremni da sami sebe ismijavamo (a to i radimo) i ljutimo se, i kritikujemo, i optužujemo se. “Mi samo diskutujemo, a ništa ne radimo”, refren je svakidašnjeg našeg jadikova-nja. Međutim, mi ovo moramo trije-zno razmotriti. Ne treba to pripisivati eventualnoj ljudskoj lijenosti ili pak neiskrenosti. Ovdje leži jedna druga slabost, o kojoj kao muslimani malo vodimo računa, a koja nosi glavni te-ret krivice našeg nazadovanja. Svaki dobronamjeran musliman, osvjedočen u svom islamskom uvjerenju, uviđao je nekad i sada, potrebu djelovanja a ne fatalističkog predavanja sudbini, kako mu to drugi pripisuju, samo što

se takav musliman osjećao bespomo-ćan, jer su potrebe nadmašivale nje-gove snage. On je znao da treba rad u smislu kur’anskih dobrih djela. On je čak često sasvim tačno znao praktično potrebni cilj kojem treba težiti, ali on je bio prikovan na neaktivnost iz osje-ćaja nemoći, jer nije znao kako da to izvede. Ovdje dolazimo do istorijske nemile pojave individualiziranja islam-skog duha, misli i djela. Musliman je činio dobra djela, no sve njegovo dje-lovanje svelo se na usamljeni, lični rad, koji se ubrzo iscrpljivao u ograničenim mogućnostima pojedinaca. Njemu je nedostajalo smisla za koordinirani rad. Zato mi ne vidimo neka opipljivo zna-čajna dobra djela kako bismo to očeki-vali, jer i svi osjećamo da islamski rad u smislu dobrih djela ima ogromno, neiscrpno polje djelovanja. Dobri mu-sliman činio je ‘što može’, i bila mu

je mirna savjest, jer je znao da nije zadužen onim što je izvan njegove moći. A ono ‘što može’ je velika samo-obmana. Naime, ono ‘što može’ da učini je daleko više nego što on i sluti. Ovdje je srž našeg problema. U smi-šljenom, koordiniranom, zajedničkom djelovanju leži neograničena mogućnost rada, i to bi trebalo svaki musliman da zna ako hoće da udovolji Božjoj naredbi u dobrim djelima. No, na nesreću, mi nemamo smi-sla, a ni volje, za dogovoran,

planski rad, usmjeren ka jednom cilju, gdje bi se djelovanje pojedinca uklapa-lo s radom drugih u jednu smišljenu cjelinu. Mi nećemo da išta činimo ako nismo u mogućnosti da to sami uradi-mo, jer nećemo da se vežemo s ‘onim’ ili ‘ovim’ u nekom poslu, pa makar taj posao bio i po našem uvjerenju islam-ski. Mi ne želimo da smo ičim sputani, ograničeni, opterećeni, obavezni. Mi hoćemo da smo komotni. Nama je do-sta i ličnih obaveza! Mi nemamo osje-ćaja discipline, ni samodiscipline. Mi postavljamo uvjete koji bi samo nama pogodovali, pa makar time i zaobišli Božju naredbu da radimo samo u ime Njega i radi Njega na Njegovu putu. Zato ne treba ismijavati one riječi: ‘Ja bih učinio to i to’, jer one sadrže ne-dorečen uvjet ‘kad bih mogao’, nego treba osuditi što nećemo da sebe dis-ciplinujemo na smišljen, dogovoran i metodičan rad, pa da kažemo: “Pošto ne može sve da uradi jedan čovjek, to ti učini jedan dio, a drugi dio ću ja”. Međutim, to je daleko od nas. Tu leži naša nesreća.


U PRODAJI

INFORMACIJE NA TEL.:061/515-515 i 061/736-651

64

No commentTijelo nestalog mornara pronađeno u ajkuli

Bahami: Tijelo mornara koji je nestao u blizini malog ostrva na kojem je snimljen jedan od filmova “Ajkula”, pronađeno je u stomaku ajkule. Policija Bahama ustanovila je iden-titet nastradalog mornara Džadsona Njutna pomoću otisaka prstiju.Večernje novosti, 21. septembar 2010.

Nemila: Koljenom udario policajca u glavu

Dnevni avaz, 14.septembar 2010.

Ne glasajte do uspostave Kraljevine Bosne!

Mensur plemeniti Omerbašić, sa-moproglašeni kralj Bosne, Srbije, Hrvatske i Velike Britanije, izdanak bosanske kraljevske loze, uključio se i u predizbornu kampanju. Naime, putem svoje FB grupe pozvao je ta-mni vilajet da do daljnjeg apstinira od izbora.Depo.ba, 21. septembar 2010.

Zaključao se na pet dana u kupatilo kako bi se izliječio od ovisnosti o internetuZaključao se na pet dana u kupatilo kako bi se izliječio od ovisnosti o internetuZaključao se na pet dana u kupatilo kako bi

Svevijesti, 20. septembar 2010.

Milorad Dodik: Kreteni iz ‘60 minuta’ su na najboljem putu da podijele BiH

Depo.ba, 18. septembar 2010.

Kung fu sestre

Muslimanke indijske srednje škole St Maaz, Hyderbad, u školi vježbaju kineske borilačke vještine (wushu), zajedno s trenerom Rahmanom Aqeelom. Djevojke u dobi od 10 do 16 godina vježbaju wushu kao dio ča-sova tjelesnog odgoja.Islambosna, 17. septembar 2010.

Od 200 stanovnika 150 na saslušanju

Tužilaštvo BiH saslušava Srbe iz mje-sne zajednice Petkovci. Od njih 200, koliko ih živi u Petkovcu, dosada ih je saslušano 150.Fokus,17. septembar 2010.

Kubanskog seljaka grom udario čak pet puta

Jorge je novinarima kazao kako se od prvih udaraca onesvješćivao, no sada, tvrdi, to mu se više ne događa jer mu se tijelo prilagodilo “strujnim udarima”.Večernji list, 17. septembar 2010.

Tajna policija u BiH sačinila čak 50.000 dosijea!Tajna policija u BiH sačinila čak 50.000 dosijea!Tajna policija u BiH sačinila čak 50.000

Najmanje 50.000 građana BiH bilo je pod prismotrom nekadašnje Službe državne bezbjednosti. Bosna je jedina zemlja iz bivše SFRJ čijim građanima nije omogućeno da iz-vrše uvid u dosijee koje je o njima vodila tajna policija.Press, 22. septembar 2010.

Turskog trenera za vrijeme utakmice brat ubo nožemTurskog trenera za vrijeme utakmice brat ubo nožemTurskog trenera za vrijeme utakmice brat ubo

Yuksel Yesilov, trener turske drugo-ligaške ekipe Mersin Idman Yurdu, završio je u bolnici nakon što mu je ubodnu ranu nožem u stomak, za vri-jeme utakmice, zadao - brat.Sarajevo-x, 15. septembar 2010.

Bio sam šokiran kada mi je kćerka rekla: “Tata, znaš li ti da sam ja krštena?”Bio sam šokiran kada mi je kćerka rekla: “Tata, znaš li ti da sam ja krštena?”Bio sam šokiran kada mi je kćerka rekla:

Aziz Kustura iz Sarajeva podnio je krivičnu prijavu Kantonalnom tu-žilaštvu Sarajevo protiv svoje bivše supruge Ljubice Kusture-Radić zato što je za vrijeme braka bez njegovog znanja i odobrenja krstila njihove dvije kćerke. “Starija kćerka Jasmina bez moje saglasnosti krštena u Frankfurtu 1980. godine, a mlađa Jasna u Novom Sarajevu 1996. go-dine”. Pojašnjava da je cijelog života bio ateista, a takvom se predstavljala i Ljubica. Kada su stupili u brak, do-govorili su se da vjera bude sporedna u njihovom zajedničkom životu, ali Ljubica to, očito, nije željela.Dnevni avaz, 22. septembar 2010.


65

NaukaUskoro ekspresna dijagnoza tuberkuloze Jak stisak ruke i dobro

održavanje ravnoteže znače duži život

Djeca su s godinama neaktivnija

Kapi za zaustavljanje rasta dioptrije

Bubašvabe i skakavaci uništavaju bakterije MRSA

Umjereno konzumiranje kahve dobro za srce

Umjesto dosadašnjih osam sedmi-ca, koliko su pacijenti čekali da se

ustanovi boluju li od tuberkuloze, di-

jagnoza će se korištenjem novog testa moći postaviti za samo jedan sat! Bri-tanski naučnici tvrde da novi test ot-kriva infekciju u svim fazama, a brza dijagnostika uticat će na smanjenje učestalosti i posljedica bolesti. Kada se od pacijenta uzme uzorak, primje-njuje se postupak koji se zove lanča-na reakcija polimeraze tokom kojeg se povećava zapremina DNK kako bi traženi dio bio lakše identificiran. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu je 2008. go-dine od tuberkuloze umrlo milion i 300.000 ljudi. Liječi se kombinacijom antibiotika.

Ukoliko imate snažan stisak ruke i možete da stojite na jednoj

nozi, vjerovatno ćete živjeti duže od svojih vršnjaka, tvrde britanski na-učnici. Istraživanje koje je nedavno objavljeno pokazuje da oni koji su prilikom testiranja imali snažniji sti-sak ruke i dobro održavanje ravno-teže, imaju veće šanse za duži život u odnosu na svoje vršnjake. To su dva od četiri presudna faktora, kako objašnjavaju istraživači. Druga dva su kojom brzinom ustajete sa stolice i koliko brzo hodate.

Prosječni 10-godišnjak je manje tjelesno aktivan nego prosječa-

no 9-godišnjak, pokazalo je istra-živanje britanskih naučnika sa uni-verziteta u Cambridgeu. Smanjenje trajanja tjelesnih aktivnosti je bilo najizraženije u danima vikenda - prosječno 75 minuta za dječake i gotovo pola sata za djevojčice. Tjelesna aktivnost u dječijoj dobi je ključna ne samo za održavanje zdrave tjelesne mase, nego i za men-talno zdravlje djece.

Stručnjaci predviđaju da bi se za desetak godina u upotrebi mo-

gao naći lijek u obliku kapi koji će moći zaustaviti rast dioptrije ili čak potpuno spriječiti pojavu kratko-vidosti. Umorne oči i uporne gla-vobolje su simptomi koji se mogu javiti prije nego što ljekar postavi dijagnozu. Sočiva, naočare, pa čak i laserska korekcija vida bit će pot-puno nepotrebni uz takve kapi. Of-talmolozi ukazuju da se već svaka treća osoba suočava sa problemom kratkovidosti, a broj oboljelih stal-no raste jer sve više vremena provo-dimo ispred monitora i TV ekrana.

Mozgovi bubašvaba i skakavaca sadrže mo-

lekule antibiotika, koji bi mogli biti korišćeni prili-kom tretmana bolesti iza-zvanih zlatnim stafilokoka-ma i ešerihijom koli, otkrili su britanski naučnici. U tkivu bubašvaba i skaka-vaca otkriveno je devet različitih molekula koji su toksični za bakterije. Struč-njaci se nadaju da je ovo polazna tačka za novi tre-tman bolesti izazvanih tzv. bakterijom MRSA (zlatna stafilokoka otporna na širok spektar antibiotika), kao i ešerihijom koli. Prilikom istraživanja, uzorci tkiva

iz mozga i nervnog sistema insekata uništili su više od 90 odsto bakterija MRSA, bez oštećenja ljudskih ćelija.

Ispijanje jedne ili dvije šolje kahve dnevno blagotvorno djeluje na srce,

pokazuju najnovija istraživanja grčkih naučnika. Utvrđeno je da umjereno konzumiranje kahve povećava elastič-nost krvnih sudova, čak i kod ljudi koji pate od povišenog krvnog pritiska. Kruti i stvrdnuti krvni sudovi pove-zuju se sa bolestima srca i tretiraju se kao znak upozorenja da bi osoba u bu-dućnosti mogla imati srčanih smetnji. Otkriveno je da pacijenti koji piju jed-nu do dvije šolje kahve dnevno imaju elastičnije velike krvne sudove od onih koji je uopće ne piju. Veća količina kafe nije dodatno popravila stanje krv-nih sudova.

Pripremio: Saladin Kovačević


Kantarion

Kopriva / Metvica

Neven

Lavanda

Propolis

e oiv lilO 0%01

Da li volite sebe?

Natural Handmade Soap

e oiv lilO 0%01

Natural Handmade Soap

Da li volite sebe?

e oiv lilO 0%01

100% virgin olive oilNatural hand made soap

Da li volite sebe?

e oiv lilO 0%01

100% virgin olive oilNatural hand made soap

Da li volite sebe?

Documents

Saff [broj 276, 24.9.2010]