Saff [broj 275, 8.9.2010]

Ponovo, kao i 1992. godine, moram napustiti svoje ognjište

broj 2758. septembar 2010.29. ramazan 1431.

cijena godišnjepretplate 60 KM

Bajram šerif mubarek olsun!w

ww

.saff

.ba

Zaboravljamo li na itikaf?

97

71

51

26

51

00

4

IS

SN

1

51

2-

65

1X

Sandžački putokazi

ReportažaBošnjačko skrnavljenje muslimanskih svetinja

Osman Kekić

Hutba

Ne budimo sezonski muslimani

Šta to radiš sine? Zar se ne bojiš Allahove kazne?

3

Sadržaj

18

32

8

10

34

36

54

58

SAFF broj 275

Hutbe iz tri sveta mesdžida

Medina

Šta poslije ramazana?

Polumjesec

Ludi polumjesec

Ko će koga ko političar svoje glasače?

Kolumna

Borba za opstanak

Bošnjaci i Kuds

Reportaža

Iz sunneta Poslanika Muhameda, a.s.

Zaboravljamo li na Itikaf?

Fetve

Aktuelna pitanja i dileme

Pokajnik od grijeha je kao onaj koji nema grijeha

Pobožnost

Putevi duševnog uzdizanja

Između straha od Allahove kazne i nade u Njegovu milost

Svijet medija

Indonezija

Moć mlijeka

Kutak za mlade

Kur’anska pravila

Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas 8. septembar - 29. ramazan

U PRODAJI JE

INFORMACIJE NA TELEFON

062/103-480

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPFadil Pezo

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaPRINT & COPY SHOP, Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

U razmaku od desetak dana pred-sjednik Srbije Boris Tadić je dva puta obilazio našu državu

i po našoj državi otvarao što željezničke pruge, što mostove. Tako se ni Adolf Hitler nije poigravao s oku-piranim zemljama, bestidno pokazujući da je osvojeno – prisvojeno. Kakav je to predsjednik Srbije, i kakva je to država Srbija, ako mu je preče hodati po Bosni i Hercegovini, nego gledati svoja posla? Ali, srbijanska su se posla svela na ubrza-no označavanje okupiranih teritorija, sa kojih su velikosrpskim genocidom pobijeni i protjerani Bošnjaci. Već či-tavo punoljetstvo, od 1992. godine, traje velikosrpsko svjedočenje moralne i humanističke nakaznosti, taj svesrp-ski konsenzus da je normalno poubija-ti desetine hiljada nedužnih ljudi, oteti njihovu imovinu, ući u njihove kuće, spavati u njihovim posteljinama, jesti iz njihovih tanjura, gledati kroz njihove prozore. Ima u tome nečeg animalnog, što čine životinje i što nije svojstveno ljudima koji bi trebali da svoju mo-ralnost i normalnost određuju spram bogobojaznosti. U entitetu kojeg su ustanovili Radovan Karadžić i Ratko Mladić danas u bošnjačkim kućama žive, i po bošnjačkim se avlijama kre-ću, desetine hiljada Srba, za koje je na-cionalna vrlina to od čega bi normalan čovjek bježao. Zamislimo kolika koli-čina grijeha živi nad srpskim narodom, nesposobnim i nespremnim da nauči abecedu morala: ne ubij, ne ukradi, ne povrijedi... Isključiva mogućnost srp-skog očišćenja bila bi u samoukidanju Republike Srpske i vječnom pokajanju prema Bošnjacima, i to takvom poka-janju kojim bi Bošnjacima omogućio život bez trunke straha i srkleta. Ali, to se neće dogoditi, jer ni duhovni ni politički autoriteti u Srba ne razumiju da su ogrezli u zločinu, a da je biti u zločinu nešto ružno i ukleto. Za njih je zločin lijep, duhovno inspirativan i poželjan. Stoga je normalno da pred-sjednik Srbije - te genocidne države -

svako malo dolazi u Bosnu i Hercego-vinu, u njen okupirani dio, da se šepuri po krajevima u kojima su ubijani i iz kojih su protjerivani Bošnjaci. Prije de-setak dana je bio u Višegradu, gdje je sa premijerom RS Miloradom Dodikom otvarao uskotračnu prugu u turističke svrhe. Zamislimo da je poslije Drugog

svjetskog rata njemački kan-celar otišao u posjetu Polj-skoj, a da ne ode u Aušvic i Treblinku da se pokloni žrtvama nacističkih zloči-na? Kako uopće predsjednik Srbije može doći u Višegrad a ne odati počast za 3.000 Višegrađana koje su pobile velikosrpske snage?! Boris Tadić se navodno izvinuo za Srebrenicu, a koliko je to bilo lažno i dvolično evo do-

kazuje činjenica da je u Višegrad došao u ulozi okupatora. Da je otišao na most Mehmed-paše Sokolovića i bacio jednu ružu u Drinu, u pomen žrtvama veli-kosrpskih pokolja, ne bi mu se imalo šta prigovoriti. No, on je u Višegradu mitingovao sa entitetskim premijerom Dodikom, čime je formalno degradi-rao svoju predsjedničku funkciju. Ta-dić se mogao sastati sa Silajdžićem, jer je to njegov međudržavni rang, ali on po manjem entitetu hoda kao po svojoj ćaćevini i proračunato negira državne instance Bosne i Hercegovine. Sjeća-mo se kako je na Palama otvarao ško-lu “Sveti Sava”, također sa Dodikom. Srbovanje je pravilo, a ne izuzetak. Na žalost, u ovom Tadićevom pohodu niko u Sarajevu nije vidio ničeg ruž-nog. A ko bi, uopće, mogao išta vidjeti kad se bošnjačka politika pretvorila u prešutkivanje i odobravanje svih mo-gućih napada na Bošnjake. Evo, čak ni Tadićeva operacija ugrožavanja pravne i fizičke sigurnosti Bošnjaka u Sandža-ku - i to u vrijeme ramazana - nikoga nije pobudila na reakciju. Zato se kao logičan slijed svih bošnjačkih šutnji dogodio nastavak Tadićevih označa-vanja okuparne teritorije. Tandem Do-dik-Tadić otvorio je minule hefte most u Sremskoj Rači. Šta je sljedeće? Ako dik-Tadić otvorio je minule hefte most u Sremskoj Rači. Šta je sljedeće? Ako dik-Tadić otvorio je minule hefte most

dočekamo da srbijanski predsjednik predsjedava Vladom Republike Srp-ske, ili da istovremeno predsjednikuje u Beogradu, Banjoj Luci i Sarajevu – nemojmo se iznenaditi. Sve su to boš-njačke šutnje odobrile.

ImpressumUvodnik

Srbovanje i bošnjačka šutnja

8. septembar - 29. ramazan

6

Hutba

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur’anu je Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur’anu je Uobjavio: Uobjavio: U I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već Ubi svoju pređu rasprela kad bi je već U

bila čvrsto oprela. (En-Nahl, 92.) A u ha-disu koji prenosi Aiša, r.a., stoji da je Posla-nik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan koje je dobro djelo Allahu najdraže, a on je od-govorio: “Ono koje se ustrajno čini makar bilo i malo.” (Buhari, Muslim i Ahmed)

Nastupanjem prvog dana Bajrama i klanjanjem bajram-namaza, muslimani cijelog svijeta će ispratiti još jedan rama-zan, mjesec koji tako kratko traje, a tako puno daje. Mubarek mjesec ramazan je je-dinstvena prilika da se ljudi istinski vrate na stazu islama koja ih vodi do obale spasa, do smislenog života, duševnog mira i sreće na dunjaluku, i do džennetskih prostran-stava, vječnog rahatluka i Allahove blizine i zadovoljstva na ahiretu. Kur’anski ajet u kojem se naređuje post, a koji se nebrojeno puta citiran u različitim prilikama u toku ramazana, otkriva da je glavni cilj rama-zanskog posta dostizanje stepena bogobo-jaznosti ili takvaluka: O vjernici, naređen vam je post kao što je bio naređen i onima prije vas, da biste bili bogobojazni (prije vas, da biste bili bogobojazni (prije vas, da biste bili bogobojazni lealle- (lealle- (kum tettekun). A takvaluk je zapravo vr-kum tettekun). A takvaluk je zapravo vr-kum tettekunhunac vjere, štaviše, on je kompletna vjera i istinska spoznaja, jer, Kur’an nas obavi-ještava da se Allaha od Njegovih robova najviše boje učeni, tj. Njegovi poslanici, i oni koji su u nauk, s kojim su poslani-ci dolazili, najbolje upućeni i koji po tom nauku svoj život uređuju i žive. A koliko je uistinu vrijedan stepen bogobojaznosti, potvrđuje nam sam Kur’an koji nam po-ručuje da samo bogobojazan čovjek zaslu-žuje da se nazove plemenitim i uglednim, a ne onaj ko je rođen u uglednoj porodici i koji se domogne dunjalučkog bogatstva, slave i vlasti. U Kur’anu stoji: O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvara-mo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha

je onaj koji Ga se najviše boji.(El-Hudžurat, 13.) Ako je tako onda naše stanje poslije rama-zana mora biti bolje, a nikako gore. Ako smo postili zbog bogobojaznosti i dostigli taj stepen, onda je nemoguće da se vratimo stopama griješenja, nemarnosti i slijeđenja strasti. Ramazan kao vremenski peri-od može proći, ali on ne smije proći, a da ne ostavi pozitivne tragove na vjerničke duše i kompletan naš život. Ako je otišao ramazan, nije otišao ibadet, nije otišao namaz, do-borvoljni post, zekat, dobro-činstvo, činjenje dobra i šire-nje pozitivne atmosfere u društvu, i nije i ne smije prestati naša veza sa Allahom. Jer, ramazan svake godine dođe upravo da ojača tu vezu i pojača naš takvaluk i bogobojaznost.

Allah prima samo od bogobojaznih

Nema sumnje da su najveći gubitnici i stradalnici oni koji preko noći bankrotira-ju i izgube ogromnu ušteđevinu i kapital, nakon što su ga s mukom stekli. A još su veći stradalnici oni koji su sebi odredili da budu sezonski muslimani i koji se nakon ramazana, umjesto robovanja Allahu, opet vrate robovanju svome nefsu i naj-nižim porivima duše, i koji nastavljaju plutati u moru grijeha dok ne dođe novi ramazan, kada se po starom običaju pono-vo nastoje “okupati’’ u moru Allahove mi-losti i oprosta. To je jasan dokaz da takvi nisu shvatili suštinu ibadeta i nisu ostvarili stepen bogobojaznosti zbog koje je i propi-san ramazanski post. Jer, bogobojazan čo-vjek bježi od grijeha kao od ljute zvijeri, i mrzi povratak u nevjerstvo i griješenje kao što mrzi da bude bačen u vatru, a kada počini grijeh gorko se kaje i plače nad svo-jim grijehom, skrušeno moleći Allaha da

mu oprosti i vrati duševni mir koji je na trenutak bio izgubio zbog podavanja grijehu. Osim toga, ono što je još važnije, onaj ko nije postigao stepen bogo-bojaznosti njegov ibadet neće biti ni primljen kod Allaha i njegov trud će biti uzaludan, jer Allah prima samo od bogo-bojaznih. Na to aludira i slje-deći ajet: I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kad je od jed-nog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: “Sigurno ću te ubiti!” – “Allah prima samo od onih koji su bogobojazni”, reče onaj. (El-Maide, 27. ) Prenosi se da je Alija, r.a., go-vorio: “Savjetujem vam da više vodite računa o tome hoće li vam djela biti primljena nego o samim djelima. Zar ne znate da Allah prima samo od bo-gobojaznih.’’ A poznati eme-

vijski halifa, Omer ibn Abdul-Aziz, kada bi izašao u džamiju na bajram-namaz da održi bajramsku hutbu, svoj govor je po-činjao ovim riječima: “O ljudi, postili ste i klanjali mjesec dana, a danas ste došli da molite Allaha da vam primi ono što ste uradili u toku ramazana.’’ Koliko su se iskreni vjernici i bogobojazni ljudi bojali hoće li im djela biti primljena ili ne, svje-doči i sljedeća predaja. Naime, spominje se da je jedan pobožni musliman na svaki Ramazanski bajram dolazio u džamiju tužan i zabrinut, pa su mu ljudi govorili: “Čemu tuga i zabrinutost, ta ovo je dan tužan i zabrinut, pa su mu ljudi govorili: “Čemu tuga i zabrinutost, ta ovo je dan tužan i zabrinut, pa su mu ljudi govorili:

radosti i veselja!” On bi im na to odgo-vorio: “Da, ali ja sam Allahov rob kojem je On naredio da radi i ja sam radio, i ne znam hoće li moj Gospodar primiti moja djela ili neće.” U drugoj predaji stoji da je neki čovjek tražio od učenjaka i pobo-žnjaka, Ibn Semmaka, da ga posavjetuje, a on ga je upravo upozorio na suštinu bogobojaznosti koja je ključ za ulazak u Džennet, rekavši mu: “Pazi da ne budeš doveden pred Džennet čija širina je koli-ko nebesa i Zemlja, a da za tebe ne bude mjesta ni kolik’ jedna stopa.” Da bi nam poruka ajeta o suštini ramazanskog posta bila što jasnija i da bismo shvatili veličinu

Ne budimo sezonski muslimani

Ramazan kao vremenski

period može proći, ali on ne smije proći, a da ne ostavi

pozitivne tragove na

vjerničke duše i kompletan naš

život.


7

bogobojaznosti, navest ćemo još jednu priču koja govori o tome kako su prve i najbolje generacije muslimana shvatale bogobojaznost. A priča govori o poznatom tabiinu, Amiru ibn Abdullahu. Naime, je-dan njegov savremenik iz Basre, ispričao je o njemu sljedeće: “Putovao sam u karava-ni u kojoj je bio Amir ibn Abdullah. Noć nas je zatekla kod proplanka pored kojeg je tekla rijeka i tu smo zanoćili. Amir je sakupio svoj prtljag, svezao je svoga ko-nja za stablo, a zatim je otišao duboko u šumu. Rekao sam sebi: ‘Pratit ću ga da vidim šta radi u dubini šume.’ Nedugo zatim, on je stao pored jednog stabla, okrenuo se prema Kibli i dugo je klanjao. Nikada nikoga nisam vidio da tako skru-šeno klanja. Kada je završio: učio je dovu: ‘Milostivi Allahu, Ti si me stvorio Svojom odredbom, i Svojom voljom si me stavio na iskušenja na dunjaluku, a zatim si mi naredio: -Ustraj na pravom putu!’ A kako da ustrajem ako mi Ti od Svoje dobrote ne podariš ustrajnost, o Svemoćni Allahu. Svemilosni Bože, Ti znaš kada bih ja po-sjedovao sav dunjaluk, a nakon toga Ti zatražio od mene da ga žrtvujem, ja bih to isti trena poklonio Onome koji to od mene traži, pa pokloni mi moju dušu i učini da ja budem njen vladar, a ne ona meni, o svemilosni Bože! Allahu Dragi, Ti znaš da Te volim ljubavlju koja mi olakšava svaki musibet i čini me zadovoljnim sa svakom Tvojom odredbom i udarcem sudbine, i uz ljubav prema Tebi ja ne marim kako ću omrknuti ili osvanuti.’ Nedugo zatim, mene je savladao san i zaspao sam. Kad sam se probudio, Amir je još uvjek klanjao i skrušeno upućivao dove Allahu. Kada je nastupilo vrijeme sabah-namaza, klanjao je sabah, a nakon toga učio ovu dovu: ‘Allahu moj, evo zora je svanula, i ljudi se bude i spremaju da krenu tražiti Tvoje bla-godati. Svaki od njih ima svoju potrebu, a Tvoj rob Amir ima potrebu da mu opro-stiš. Gospodaru moj, ispuni moju i njihove potrebe. Gospodaru moj, ja sam Te molio za troje, a Ti si mi dvoje uslišao, a treće si mi uskratio. Molim te da mi podariš i to treće, kako bih Te obožavao onako kako volim i želim.’ U tom trenutku ja sam se pomjerio i on me je primijetio. Shvatio je da sam ga pratio i bilo mu je krivo zbog toga. Prišao mi je i rekao: “Vidim da si me pratio u toku noći. Sakrij to što si vidio, Allah pokrio tvoje mahane.” Rekao sam mu: “Ili ćeš mi reći koje tri stvari si tražio u dovi, ili ću kazati ljudima šta sam vidio.’’ Nakon što se uvjerio u moju odlučnost da

ispričam drugima ono što sam vidio, re-kao mi je: “Znaj da meni nije bilo većeg iskušenja od žena, pa sam molio Allaha da me spasi tog iskušenja i Allah mi je uslišao tu dovu, tako da kad sada naiđem pored tuđih žena kao da sam naišao pored zida. Zatim, molio sam Allaha da učini da se ne bojim nikoga osim Njega, i uslišao mi je dovu, tako da na Zemlji ne postoji ništa a da ga se bojim osim Allaha. I treće, molio sam Allaha, da mi da snage da nikako ne spavam i da stalno, i danju i noću, ibade-tim, ali mi tu dovu nije uslišao.’’ Rekao sam mu: “Budi blag prema sebi, ti noću klanjaš, a danju postiš, a Džennet ljudi za-rade i sa mnogo manje dobrih djela.’’ A on mi je mudro odgovorio: “Znam, ali ja se bojim da se ne budem kajao onoga Dana kada kajanje neće koristiti.’’ Svi ovi primje-ri govore nam da je takvaluk zapravo naj-bolje oružje u odbrani od zablude, šejtana, niskih prohtjeva i strasti i svih dunjalučkih izazova i iskuše-nja. On štiti čovjeka od svih neprijatelja koji pokušavaju da mu zamute i zamagle Pravi put i da ga spriječe da dođe do uzvišenog cilja. Zato nije čudo što se mudrost i suština nared-be posta kriju u dostizanju ste-pena bogobojaznosti.

Ako se ne budeš stidio, radi šta god hoćeš

Pored bogobojaznosti po-stoji još jedna osobina koja vjernike čuva od grijeha i skre-tanja sa Pravog puta, a ta oso-bina je stid od Allaha. Onaj kome Allah omogući da kroz ibadet, a posebno u toku ramazana, izgradi kod sebe bogobojaznost i stid od Allaha, on će bez poteškoća odagnati šejtanska do-šaptavanja i zov strasti i ostat će na stazi čestitosti i imana. Koliko je stid općeni-to pohvalno svojstvo, svjedoči i to što su ga svi Allahovi poslanici preporučivali svojim sljedbenicima i na stidu ih odga-jali. U tom smislu je i hadis u kojem je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono što je ostalo od prijašnjih Allahovih poslanika, jeste izreka: ‘Ako se ne budeš stidio, onda radi šta god hoćeš.’” Za vjernika i vjernicu je posebno važno da se okite stidom od Allaha, jer će ih on spriječiti od činjenja i javnih i tajnih grijeha. Upozoravajući na ružnoću nedo-statka stida kod vjernika, Muhammed,

sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Sevban, r.a., rekao je: “Ja sam upoznat sa narodom iz moga umme-ta koji će doći na Sudnji dan sa djelima poput brda Tihame, pa će ih Allah pre-tvoriti u prah.” Na to je Sevban rekao: “Opiši nam ih Allahov Poslaniče, da ne budemo od njih a da to i ne znamo.” Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, rekao: “To su vaša braća, oni čine ibadet kao i vi, ali kada se nađu nasamo sa Allahovim zabranama, onda ih krše i čine grijehe.”’ (Ibn Madže). Poruka hadi-sa je jasna. Takvi ljudi ne posjeduju bo-gobojaznost niti stid od Allaha, i čim se nađu u osami, daleko od očiju ljudi, oni čine grijehe ukoliko im se za to ukaže pri-lika. Zaista je bijedan položaj svakog vjer-nika i vjernice koji se više stide ljudi nego Sveznajućeg i Svemoćnog Allaha. Upravo je o tome svojim prijateljima govorio po-

božni Esved ibn Jezid dok je ležao na smrtnoj postelji. Naime, prenosi se da je Esved ibn Jezid na samrti plakao i jadikovao nad sobom, pa su ga okupljeni prijatelji upitali zašto plaće, a on im je tužnim i bolnim glasom odgovorio: “Kako da ne plaćem i ne tu-gujem! Tako mi Allaha, kada bi mi ovog trenutka bio ponu-đen oprost ja bih se stidio da ga prihvatim zbog grijeha koje sam počino prema Allahu. O kako su ljudi čudni i lah-komisleni! Kada čovjek učini grijeh prema drugom čovjeku, stidi ga se sresti i onda kada mu ovaj halali i oprosti, a ne

stidi se griješiti prema Allahu koji sve zna i sve vidi.’’ Tako su razmišljali, osjećali i govorili oni koji su kušali slast imana i slast imansko-ramazanskih plodova: bo-gobojaznosti i stida. Zato njih uzmimo za uzor, a ne ženu o kojoj govori ajet s počet-ka hutbe, koja je, jer nije bila normalna, svoju pređu parala nakon što bi je lijepo i čvrsto oprela. I neka poruka i podstrek neodlučnim, lahkomislenim i nemarnim budu riječi pjesnika:

Ne reci odakle da počnem, pokornost Allahu nek bude tvoj početak

Ne reci kako da nađem Pravi put, Allahova Knjiga je jedina uputa

Ne reci gdje nestaše silne blagodati, Džennet vječni ti je dosta

Ne reci počet ću sutra, jer možda je u sutrašnjoj zori tvoj kraj.

O kako su ljudi čudni i

lahkomisleni! Kada čovjek učini grijeh

prema drugom čovjeku, stidi ga se sresti i onda kada mu ovaj

halali i oprosti, a ne stidi se

griješiti prema Allahu koji sve zna i sve vidi.


8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Sau’d b. Ibrahim eš-Šurejm Medina: ‘Ali ibn ‘Abdurrahman el-Huzejfi

Preveo i sažeo: Amir Durmić

Cijenjena i voljena braćo, mjesec ra-mazan je mjesec milosti i oprosta.

To je mjesec u kojem se džamije ispune iskrenim Allahovim robovi-ma koji veličaju i hvale svo-ga Uzvišenog Gospodara. Ramazan je i period za koga je Poslanik, s.a.v.s., rekao da su u njemu šejtani sputani i lancima okovani. Ovaj peri-od je dakle divna prilika da svaki pojedinac u korijenu promijeni svoje ponašanje te da sebe osnaži u borbi pro-tiv prokletog šejtana, kao i da vješto izbjegne njegove spletke kojima ga obmanju-je i odvodi sa Pravoga puta. Zaista su pred iskrenim, pra-vednim, čvrstim i nepokole-bljivim vjernikom šejtanove spletke slabe upravo onako kako je to u Svojoj Knjizi i potvrdio Svevišnji Allah koji je u prijevodu značenja rekao: ... jer je šejtanovo lu-kavstvo zaista slabo. (En-Ni-sa, 76.) Najbolji primjer koji ukazuje na to da čovjek snagom svoga imana može poraziti prokletog šejtana imamo u halifi Omeru, r.a. ,kome je Poslanik, s.a.v.s., jednom rekao: “Tako mi Ono-ga u čijoj je ruci moja duša, nikad te šejtan Omere nije sreo a da odmah nije krenuo drugom stazom mimo staze kojom ti hodiš.” Poštovana braćo, ui-stinu je primjer mjeseca ramazana u poređenju s ostalim mjesecima u go-dini kao primjer poslanika Jusufa, a.s., i njegove jedanaestoro braće. Sljepilo njihovog oca Jakuba, a.s., nije nestalo posredstvom komada odjeće nijednog od njih jedanaest, ali je nestalo onog trenutka kada je Jusufova košulja do-takla njegovo lice. Isto tako je i sa mje-secom ramazanom. Mnogi grješnici provedu jedanaest mjeseci u grijesima i

Preveo i sažeo: Semir Imamović

Allahovi robovi, zahvaljujte Allahu Allahovi robovi, zahvaljujte Allahu Ana nebrojenim blagodatima ko-Ana nebrojenim blagodatima ko-Ajima vas je obasuo, spominjite Ga, po javnim i tajnim blagodatima, koje vam niko, osim Njega, ne može darovati, kao što niko, osim Njega, ne može od vas odagnati kaznu i nedaće. Uzvišeni, u prijevodu značenja, kaže: Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od Njega gla-sno pomoć tražite. (En-Nahl, 53.). Allah doista štiti vjernike, Allah sigurni ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika. (El-Hadž, 38.). Ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno će reći: “Allah!” a ti reci: “Mislite li vi da bi oni kojima : “Mislite li vi da bi oni kojima :se, pored Allaha, klanjate mogli otkloni-ti štetu, ako Allah hoće da mi je učini, ili, da bi mogli zadržati milost Njego-vu, ako On hoće da im je podari?” Reci: “Meni je dovoljan Allah, u Njega se po-uzdaju oni koji se pouzdavaju.” (Ez-Zu-uzdaju oni koji se pouzdavaju.” (Ez-Zu-uzdaju oni koji se pouzdavaju.”mer, 38.). Najveća blagodat kojom nas je Allah, dželle šanuhu, počastio jesu vjerske dužnosti (farzovi), koje nam je propisao, kako bi nas duhovno i tjele-sno pročistio, odgojio, podigao nas na stepene, umnogostručio nam nagradu i približio Sebi. Blagodario nas je i time što nam je zabranio grijehe koji prljaju dušu i ponižavaju onoga ko ih čini, na ovom i budućem svijetu, i vode ka si-gurnoj ovosvjetskoj i onosvjetskoj kazni i propasti, i vječnom boravku u uzavre-loj džehennemskoj vatri. Allahu, dželle šanuhu, ne koristi pokornost onih koji mu se pokoravaju, niti mu šteti griješe-nje onih koji su mu nepokorni. U tom smislu, Allah, dželle šanuhu, kaže: Ako vi budete nezahvalni, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan, ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je sa vama ako budete zahvalni. A nijedan grešnik neće nositi grijehe drugoga! Poslije ćete se Gospodaru svome vratiti, pa će vas On o onom šta ste radili obavijestiti, jer On dobro zna svačije misli. (Ez-Zumer, 7.). Mjesec ramazan je mjesec dobro-činstva i Kur’ana u kojem ste ostvarili mnoga dobra, i stekli Božiji blagoslov i naklonost. Njime vam je Allah po-

nepokornosti svome Gospo-daru ali se u mjesecu rama-zanu pokaju i krene putem istina i spasa. Njihova srca jednostavno progledaju na-kon tmina grijeha i zablude u kojima su boravila i to za-hvaljujući Allahovoj milosti koju spušta na Svoje robo-ve u ovom blagoslovljenom mjesecu. I pored toga, ima i onih koji su toliko ogrezli u zabludi i grijesima, i koji se slijepo i besprijekorno pokoravaju šejtanu i svojim prohtjevima i u ovom ča-snom mjesecu, tako da bez pometnje nastavljaju sa či-njenjem onoga što srdi nji-hovog Gospodara. Kao da

nisu svjesni da između njih i Dženneta ili Vatre stoji samo jedna prepreka a to je smrt, koja je bilo kome od nas bli-ža od njegove žile kucavice. Ovakvi su istinski nesretnici. Ovaj mjesec je mje-sec Kur’ana kojeg vjernici ustrajno uče, o njemu razmišljaju i iz njega uzimaju pouke. Razmišljaju o prethodnim na-rodima i njihovim poslanicima koje su mnogi njihovi sunarodnjaci u laž ugonili i koje su nepravedno progonili i ubijali. Uistinu je ovaj Kur’an dokaz za nas ili dokaz protiv nas, a na nama je da odlučimo koje od to dvoje ćemo odabrati. Hoćemo li biti od onih koji će ga čitati i nakon toga njegove na-redbe i preporuke u životu praktično provoditi, ili ćemo biti od onih koji će ga formalno učiti i koje će Kur’an zbog toga proklinjati?

Sve ramazanske blagodati

Šta poslije ramazana?

Primjer mjeseca

ramazana u poređenju s ostalim

mjesecima je kao primjer poslanika

Jusufa, a.s., i njegove

jedanaestoro braće. Sljepilo njihovog oca

Jakuba, a.s., je nestalo onog trenutka kada je Jusufova

košulja dotakla njegovo lice.


9

Medina: ‘Ali ibn ‘Abdurrahman el-Huzejfi Kuds: Muhammed Ebu Sinine

Preveo i sažeo: Esad Mahovac

Allahovi robovi, o vi koji Allahovi robovi, o vi koji Aovu svetu kuću ispunja-Aovu svetu kuću ispunja-Avate namazom i ibadetom, vi ste svjedoci iskušenja koja nam se dešavaju i koja su iz dana u dan sve gora i teža. Ovaj govor razumijemo mi, ali postoji li još neko ko ra-zumije jezik napaćenog pale-stinskog naroda kojeg terori-šu i nad kojim se iživljavaju. Zato se, sa ovog časnog mje-sta, obraćam mnogobrojnom islamskom ummetu i poru-čujem im da je dosta bilo sla-bosti, šutnje i poniženja. Te-žak život kojim živimo došao nam je samo zbog naše sla-bosti i poniženja u koje smo se vlastitim rukama bacili. O Allahovi robovi, probudi-te se i budite jedno srce. Vi u našem selefu imate divan uzor. Oni su islam širili s ljubavlju, iskrenošću i radi istine. Nikome nisu činili nepravdu, niti su koga po-robljavali. Nisu palili, rušili, niti su ičiji imetak krali. Oni nisu držali širom otvorene zatvore, već su ljudima nosili zastavu vjere, ljubavi i istine. Oni su znali za Allahove ri-ječi: ... a ljudima lijepe riječi govorite. (El-Bekare, 83.) ili riječi: Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! (En-Nahl, najljepši način raspravljaj! (En-Nahl, najljepši način raspravljaj!125.) Ovo je pravi islam, a ne vjera te-rorizma, kako ga nazivaju. Lažu, tako mi Uzvišenog Allaha, on nije tvorevi-na ljudskih ruku, nego poziv ljudima u obožavanje Allaha Jedinoga. Ovaj ummet je simbol dobra i upute ljudi-ma. Pogledajte naše prethodnike! Oni su svijet podučili civilizaciji i nemusli-manski učenjaci su učili od muslima-na. Bili su vođe na ovome stijetu, halife Allahove na Zemlji. A gdje smo mi u odnosu na te svjetiljke?! Danas ne vi-

većao stepene, očistio vaše duše, i uvećao na-gradu. Zato ustrajte u činjenju dobrih djela, na koja ste se privikli u ramazanu, i tako sve do smrtnog časa, i natječite se sa drugima i ne daj-te im da vas preteknu u dobru. Ustrajnost će vam pomoći da ostvari-te svaku želju, i sačuvate se od svakog zla i stra-ha: Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah”, pa poslije ostanu pri tome –dolaze meleki: “Ne boj-te se i ne žalostite se, i

radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njenu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god za-tražite – imat ćete, bit ćete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv.” (Fu-Onoga koji prašta i koji je Milostiv.” (Fu-Onoga koji prašta i koji je Milostiv.”ssilet, 30.-32.). O ti koji si osjetio slast imana u ramazanu, očistio svoje vrijeme od svih prljavština, čije su se usne i jezik navikli da u slasti dozivaju Milostivog i uče Kur’an, i čije su se ruke navikle na dijeljenje imetka onima kojima je on prijeko potreban i u razne dobrotvorne svrhe, nemoj to nipošto mijenjati za ne-poslušnost i nepokornost prema Silnom i Sveznajućem, i ne podređuj vječne džennetske užitke, ovosvjetskoj obmani i prolaznosti.

dimo ni učenog, niti onoga koji uči. Šta je razlog tome? dimo ni učenog, niti onoga koji uči. Šta je razlog tome? dimo ni učenog, niti onoga

Svakako da je to naša udalje-nost od vjere. Od islama smo uzeli samo ime, namaz koji klanjamo je bez skrušenosti, zekat dajemo licemjerno i ne dajemo ga onima kojima on zaista pripada. Pažnju pokla-njamo vanjštini, a zapostavi-li smo suštinu stvari. Allaho-vi robovi, dani u kojima se nalazimo velika su šansa za popravak. U njima se uveća-va nagrada i u njima je Noć kadra koja je bolja od hiljadu

mjeseci. Očistite svoj imetak i podijeli-te sadekatu-l-fitr. Posjećujte rodbinu i ljudima dobro činite, jer Allah, zaista, neće poništiti nagradu onima koji do-bra djela čine. Ova šansa je na izma-ku, pa zato potrudite se u preostalim danima. Allahovom poslaniku, Jusufu, alejhi selam, je rečeno: “Zašto si gladan a u tvojim rukama su riznice”, na što je odgovorio: “Strah me je da se zasitim, i tako zaboravim na gladne.” U ovim ri-ječima je poruka za naše vladare, trgov-ce i poslodavce koji iskorištavaju ljude i vraćaju ih u ropstvo iz kojeg ih je Allah izbavio.

Šta poslije ramazana? Oni su naš uzor

Vi u našem selefu imate

divan uzor. Oni su islam širili

s ljubavlju, iskrenošću i radi istine. Nikome nisu

činili nepravdu, niti su koga porobljavali. Nisu palili,

rušili, niti su ičiji imetak

krali.

Najveća blagodat kojom

nas je Allah, dželle šenuhu, počastio jesu

vjerske dužnosti (farzovi),

koje nam je propisao, kako bi nas duhovno

i tjelesno pročistio,

odgojio, podigao nas na stepene, umnogostručio nam nagradu i približio Sebi.


10

PolumjesecUrednik “Katoličkog tjednika” dokazao kako “Večernji list” fabricira laži o ugroženosti katolika u Sarajevu

Hafiska mukabela prvi put u Bihaću

U laži su kratke noge

Bihać

U Sarajevu je prije ne-koliko dana održan

ekumenski skup pravo-slavno-katoličke kršćanske omladine s ciljem približava-nja i ujedinjenja istih. U isto vrijeme zagrebački Večernji list je objavio ekskluzivnu list je objavio ekskluzivnu listinformaciju kako je s počet-kom ovog skupa u Sarajevu na tamošnjoj katedrali osva-nuo prijeteći grafit “Obrali ste bostan”. Po svom dobro ustaljenom običaju Večernji list je na osnovu vije-Večernji list je na osnovu vije-Večernji liststi pokušao podići tenzije i u javnost odaslati poruku kako je Sarajevo opa-sno za kršćane koji žive u tom gradu ili ga povremeno posjećuju. Nekoliko dana kasnije na nekim internet porta-lima oglasio se Josip Vajdner, urednik Katoličkog tjednika koji je objasnio da Katoličkog tjednika koji je objasnio da Katoličkog tjednikaje Večernji list obmanuo javnost te da Večernji list obmanuo javnost te da Večernji listje sporni grafit napisan još u decembru 2009. godine. “U tekstu se govori da je na zidu sarajevske katedrale ‘ ovih dana osvanuo grafit s porukom koja je uzne-mirila građane, ponajprije katolike. Slučajno ili ne, grafit s prilično jasnom porukom ‘Obrali ste bostan’ osvanuo je na zidu katedrale uoči Taize eku-menskog susreta mladih u Sarajevu’, piše Večernjak. Nije istina da se sporni grafit ‘Obrali ste bostan’ pojavio “ovih

dana”. Podsjećam da je Katolički tjed-nik u br. 3, od 24. siječnja ove godine, nik u br. 3, od 24. siječnja ove godine, nikna stranici 38, pod rubrikom FOTO-PRIČA objavio fotografije na kojima na stranici 38, pod rubrikom FOTO-PRIČA objavio fotografije na kojima na stranici 38, pod rubrikom FOTO-

se vidi spomenuti grafit. Uz fotogra-fije ide i popratni tekst sa sadržajem: “Mjesto zapisa: Sarajevska katedrala. Vrijeme kad je snimljeno: 18. prosinca 2009. godine. Upućeno???” Ovo jasno govori kako se grafit nije pojavio “ovih dana” nego je vjerojatnije da je nastao “prošle godine”. Zbog toga tekstovi poput ovoga kojega ste preuzeli iz Ve-černjeg lista samo mogu unijeti nemir i černjeg lista samo mogu unijeti nemir i černjeg listanagnati još poneku katoličku obitelj iz Sarajeva da svoje mjesto pod svodom nebeskim potraži negdje drugdje. Ako je izmišljati problem način kako se bri-ne o katolicima u Gradu na Miljacki onda je bolje ne brinuti za nas”, zaklju-čuje na kraju Josip Vajdner.

Protekli ramazan će ostati u pamćenju muslimana

u Bihaću jer je po prvi put u novijoj povijesti ovog gra-da, ovog ramazana u Bihaću učena hafiska mukabela tro-jice bihaćkih hafiza. Svaki dan nakon podne-namaza u džamiji džemata Harma-ni (Ić Hisar) hafizi: Emrah Litrić, Abdurrahman Osma-nović i Adis Baručić učili su napamet džuz iz Kur’ana. Organizator ove mukabele je Medžlis IZ Bihać, a u sarad-nji sa džematom Harmani i imamom Enver ef. Moranjkićem, a samom učenju prisustvovali su dže-matlije džemata Harmani, te mnogih drugih džemata, kao i veliki broj dje-

ce koja uče u Kur’anu i za koje je ovo posebna draž ovog mjeseca ramazana. Nadamo se da će se ova tradicija na-staviti i svakog idućeg ramazana.

Fahirova vjernička veličina

Olovo

Obavljajući redovne posjete boš-njačkim džematima širom Bo-

sne i Hercegovine reis Mustafa ef. Cerić je 26. dana ramazana posjetio selo Ajdinovići koje se nalazi nekih 11 km od Olova na putu prema Sara-jevu. U tom selu reis Cerić je posjetio časnu porodicu Fahira Avdagića koji se vratio sa svojom suprugom i četvo-ro djece. Ovaj demobilisani borac je nezaposlen i živi od poljoprivrede. Jedina primanja koju ova porodica ima jeste dječiji doplatak od 40 KM, po 10 KM za svako dijete. Međutim, ono što je privuklo našu pažnju je in-formacija da Fahir Avdagić sa svojom djecom zbog nepostojanja mesdžida u Avdinovićima svaku noć na te-raviju ide u selo Bakiće, udaljeno 4 km. Fahiru i njegovoj dječici treba 45 minuta pješačenja u jednom smjeru za odlazak na teraviju u selo Bakiće. Ima mnogo muslimana koji klanjaju svaki namaz ali zbog nekih razloga, a često je to mala udaljenost džami-je, namaze klanjaju u svojim kućama. Kada te ljude uporedimo sa ljudinom Fahirom koji je čitav Ramazan svaku noć pješačio 45 minuta, odnosno 4 kilometra da bi pao na sedždu Uzvi-šenom Allahu, čovjek jednostavno ostane bez riječi. Zaista na ovom svi-jetu ima muslimana čiji iman je ne-mjerljiv. Fahir Avdagić je musliman kakav se rijetko sreće. Molimo Allaha Uzvišenog da njemu i njegovoj djeci da svako dobro i ovo i onog svijeta!


11

Zločinac se uvijek vraća na mjesto zločina

Dvadeset rekata teravije sa samo jednim selamom

Filip Morion

Ramazan

Poznati francuski zlotvor i zločinac general Filip Morion ovih dana

je pohodio Srebrenicu gdje je posje-tio Memorijalni centar u Potočarima gdje je po vlastitom priznanju došao da zatraži smiraj duši i oprost. Pono-sne srebreničke majke su ovog zlotvo-ra istjerale iz Potočara. Filip Morion je zlotvor jer je bio u službi aparata koji je pripremio i izvršio genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. On i danas kaže da je u Bosni i Hercegovini bio građanski rat i izjednačava krivice svih strana. Također, ne priznaje da je

u Srebrenici počinjen genocid te otvo-reno izjavljuje da je Naser Orić svojim, kao to on kaže, zločinima nad lokal-nim Srbima iz 1993. godine ispro-vocirao genocid u Srebrenici. Morion zna mnogo toga šta se događalo i spre-malo kako u Srebrenici tako i širom BiH. Umjesto da bude pošten i otvori dušu on je za svoju licemjernu dušu došao tražiti smiraj u Potočarima, mjesto gdje leže žrtve srpskog geno-cida nad Bošnjacima koji Morion ne priznaje. Zločinac se uvijek vraća na mjesto zločina.

Tokom proteklog mjeseca ramazana zabilježeno je nekoliko slučajeva

da su lokalni imami u želji da sprije-če različito klanjanje teravih-namaza u džamijama svih dvadeset rekata teravi-je klanjali odjednom, odnosno sa samo jednim selamom. Tako smo umjesto uvođenja reda dobili dodatni haos u džamijama. Ne treba biti posebno učen

u islamu pa znati da se na ovakav način pravi cirkus od molitve. Rijaset IZ u BiH mora zaustaviti ovakvu praksu jer su se već na račun ovakvog klanjanja počeli pričati vicevi. Efendije ne smi-ju biti toliko neozbiljni i neodgovorni da svojim nepromišljenim postupcima muslimanima otežavaju umjesto da olakšavaju.


Najveći vakif u novijoj povijesti Bošnjaka

Fahrudin Radončić

Domaći mediji su ovih dana obja-vili detaljan popis donatora za

izgradnju administrativne zgrade Ri-jaseta Islamske zajednice u BiH. Spo-menuti popis podrazumijeva i iznos novca koji su donatori dali. Na vrhu liste nalazi se Fahrudin Radončić sa doniranih 800 hiljada KM. Ovom donacijom Fahrudin Radončić je po-stao najveći bošnjački vakif u novijoj historiji Bosne i Hercegovine. Bez obzira što mnogi u našoj zemlji do-vode u pitanje porijeklo novca koji je donirao, naravno riječ je o medijskim naklapanjima, Fahrudin Radončić je svojom donacijom pokazao da ima veliko srce. Mnogo je Bošnjaka koji spadaju u elitu bogatih ljudi, među-tim nijedan od njih se ne nađe da uradi slično djelo kao što je to ura-dio Fahrudin Radončić. Ako ćemo biti iskreni, svi se mi dobro zamisli-mo kada trebamo halaliti desetak i više maraka. Zato je teško i zamisliti kakav je to osjećaj kada neko draga srca halali 800 hiljada KM? A što se tiče onih koji Radončićevu donaci-ju predstavljaju u negativnom svjetlu i o njima se sve zna. Ti ljudi nisu u stanju donirati ni deset maraka a ka-moli nešto više. Fahrudin Radončić je dao ogromne novce za veliki hajr. Tolike novce ne može dati neko ko nema iskren nijjet.

12

Fatino iskušenje sa nelegalnom crkvom je ogledalo slabosti bošnjačkog naroda po svim aspektima

Fata Orlović

Neka se bošnjačka vlast stidi što će mi u avliji za Bajram zvoni-

ti crkvena zvona, kaže Fata Orlović. Ova bošnjačka heroina nikako da doživi da se pravna i demokratska država Bosna i Hercegovina realizi-ra u njenoj avliji. Kada je trebalo ru-šiti mesdžid u Sturbi u Livnu onda se nije čekalo niti dvoumilo iako je taj mesdžid građen na bošnjačkoj uvakufljenoj zemlji. Fata Orlović s pravom optužuje bošnjačke političa-re. Da u Bošnjaka ima ijedan odgo-voran političar problem Fate Orlović bi davno bio riješen. Svjesna je toga i Fata Orlović zato i optužuje te naše političare. Kada bi bošnjački politi-čari uspjeli riješiti problem Fate Orlo-vić, odnosno kada bi ti naši političari bili toliko odgovorni i vješti u rješa-vanju pitanja kao što je uklanjanje nelegalne crkve iz avlije Fate Orlović i budućnost Bosne i Hercegovine bi bila daleko bolja i sigurnija. Fatino iskušenje sa nelegalnom crkvom je ogledalo slabosti bošnjačkog naroda po svim aspektima.

Ko će koga ko političar svoje glasače!Ludi polumjesec

Predizborna kampanja je u punom jeku. Na sve

strane pršte obećanja naših političkih zvijezda. Bosan-skohercegovački političari se u ovoj predizbornoj kampa-nji ponašaju kao da nikada do sada nisu obnašali vlast. Pa ipak, i ovi izbori će ostati upamćeni po brojnim ludim izjavama naših političara. Ovom prilikom izdvajamo neke od izjava domaćih po-litičkih kandidata koje će vjerovatno biti brzo zaborav-ljene jer su toliko besmislene. Haris Silajdžić: “Rekli su mi da sam zaljubljen u BiH - Jesam, priznajem“

Bakir Izetbegović: “Za razliku od sadašnjih članova Predsjedništva BiH, zalagat ću se za redovno održavanje sjednica...” SDP: “Objavljujemo rat nezaposlenosti, SDP BIH najavljuje obnovu društva”,

Milorad Dodik: “Bez Republike Srpske neće biti ni kuće ni okuć-nice. Ja kao čovjek nemam pravo da prevarim... Mislim da smo se razumjeli”. “Uradimo neko dobro i za ove ljude!”, istaknuo je predsjed-nik HDZ BiH prof. dr. sc. Dragan Čović.nik HDZ BiH prof. dr. sc. Dragan Čović.nik HDZ BiH prof. dr. sc. Dragan

Iftarenje izborimaPredizborna kampanja na muslimansko – bošnjački način

Posljednjih godina ramazan nekako uvijek dođe u predizborno vrijeme.

Bošnjački političari su se već do mak-simuma izverzirali kako na najbolji na-čin iskoristiti ramazanske dane za svoje predizborne kampanje. Naravno, iftar je najatraktivniji dio ramazana, za iftar se uz vruću ramazaniju i ostale posla-stice poturi i pokoji predizborni letak. Sudeći prema medijskim izvještajima

ove godine organizirani su brojni pre-dizborni iftari. Možemo misliti koliko je novca za te iftare potrošeno. Sada tek vidimo da je reis Mustafa ef. Cerić bio dalekovid i da je znao da će iftari ove godine biti intezivno korišteni u pre-dizborne svrhe pa je zbog toga unapri-jed svima stavio do znanja i nije se htio odazvati nikome na iftar. Ni iftari nisu više što su nekad bili.


13

I ovog ramazana Bošnjaci su bili meta brojnih napada, vrijeđanja i zastrašivanja

Iako je ove godine za ramazan, stati-stički gledano, smanjen broj napada

na bošnjačke povratnike u Republici Srpskoj i gradovima Federacije BiH u kojima su Hrvati većina, Bošnjaci su ponovo bili veoma često uznemirivani. Najteži ramazanski napadi na Bošnja-ke desili su se u Livnu kada su lokalni Hrvati obučeni u uniforme državne vlasti komšijama Bošnjacima srušili napola izgrađeni mesdžid, te napad po-licije Republike Srpske na bošnjačke povratnike u Bosanskoj Dubici i Bo-sanskom Novom. Osim ovih napada još su zabilježeni napadi u Bijeljini kada su razbijena vrata na Atik džamiji i razvaljena česma u haremu džamije. Također, u Prnjavoru su vjernicima koji idu na teraviju i sabah-namaz upu-ćivane prijetnje i uvrede što je uplaši-lo tamošnje muslimane. U Bosanskoj Dubici registrirano je upućivanje ver-balnih provokacija ženama tokom po-vratka ili dolaska na namaze, ali je i taj broj smanjen u odnosu na prethodnu godinu. U Bosanskoj Dubici ove godi-ne nije bilo napada na džamiju i ošte-ćenja prozora što je prethodnih godina bila stalna praksa. U Prozoru je Me dž-lis primio dopis od načelnika općine u kojem se ističe da je općina primila peticiju građana hrvatske nacionalnosti koji traže da se ezan na sabah-namazu smanji, jer im smeta i budi ih.

U Trebinju ovog ramazana nije bilo napada i provokacija. Intenzitet pro-vokacija u Banja Luci je smanjen ali i dalje još uvijek prisutan.

Foto polumjesecaNamaz na ruševinama džamijaU Bosni i Hercegovini još uvijek ima mnogo porušenih džamija. Na tu bolnu činjenicu često se podsjetimo kada u medijima vidimo našeg reisa Mustafu ef. Cerića kako obavlja namaz na ruševinama neke od porušenih džamija kao što se može vidjeti i na ovoj fotografiji.

Život bošnjačkih povratnika tokom ramazanaPederski glas za Našu stranku

Izbori su pred nama

Predstojeći izbori u Bosni i Her-cegovini privlače pažnju raznih

interesnih skupina u BiH. Jedna od takvih interesnih skupina ili zajedni-ca jeste bh. pederska zajednica. Kao i ostali građani BiH i bosanskoherce-govački pederi se pripremaju za izbo-re. U forumskoj raspravi na internetu bh. pederi su našli zajednički jezik za koga i zašto će glasati 3. oktobra. Ci-tiramo stav jednog od učesnika spo-

menute rasprave sa kojim je saglasna većina učesnika u toj raspravi. “Ja ću glasati za Našu stranku, vjerujem da su bolji od ostalih jer su svojim primjerom to i dokazali, sem toga i multinacionalna je i to mi se najviše sviđa. A i ruku na srce, već ima razne epitete, a jedan od njih je i da su pe-derska stranka jer su jedini podržali pedere. Daklem, ja glasam za peder-sku stranku.”


14

Pripremio: Ismail Ibrahim

Ovih dana navršava se mjesec dana od napada policije Re-publike Srpske na bošnjačke

povratnike u Bosanskom Novom i Bosanskoj Dubici. Tog dana uhap-šeni su Osman Kekić Abdul Aziz, Ethem Gaši, Mirsad Crnalić, Haj-rudin Dedić i Samir Blagajčević. Nakon nekoliko sati zadržavanja u policijskoj stanici svi uhapšeni su oslobođeni bez podizanja bilo ka-kve prijave. Zato su mediji u BiH i ovu priliku iskoristili da preko leđa uhapšenih bošnjačkih povratnika zaplaše sve Bošnjake u BiH. Prote-klih dana bezuspješno smo pokuša-vali napraviti razgovor sa nekim od uhapšenih bošnjačkih povratnika. Zbog opravdanog straha većina od njih nije pristala na intervju. Jedini koji se odvažio je Osman Kekić Ab-dulaziz. Osman Kekić je i prije agre-

sije na Bosnu i Hercegovinu bio na meti srpske policije. Ovo je njegova, kako kaže, istinita priča.

Sve je to laž

“Sve što je objavljeno u medijima čista je laž i potvora od početka pa do kraja na nas uzorne građane Bosne i Hercegovine, kojima policija Republike Srpske pokušava na sve načine otežati život. Ovakvim akcijama i javnim lin-čom policija i mediji u RS-u žele da nas zaplaše i odvrate od naše prelijepe vjere islama te da pod pritiskom moramo se-liti iz naših kuća i njima ostaviti svoju imovinu. Počeću ovu priču od samog početka. Ja sam prije agresije na BiH radio u policiji kao policajac. Kao što je bilo i sa ostalim kolegama muslima-nima Bošnjacima, Srbi su na nas vršili pritisak i stalno su nas napadali kako bi dali otkaz. Meni je više puta prijećeno da ću biti ubijen, ali hvala Allahu, s.w.t., uvijek sam se izvukao, govorili su da će me ubiti zato što sam musliman i zato što nemam šta tražiti u policiji. Jedan broj tih policajaca i dan-danas rade mirno u policiji Republike Srpske. Od spomenutih srpskih policajaca najgori je bio Pekić Zoran, koji je, po informacija-ma i dojavama koje sam dobio od nekih prijatelja i komšija srpske nacionalno-sti, pripremio svu ovu kampanju kroz koju smo proteklih dana prošli ja i osta-li uhapšeni Bošnjaci. Pekić i drugi više od dvije godine nas terorišu, stalno nas prate, slikaju, propituju kuda idemo, šta radimo i slično. Sa istim Zoranom Pekićem imao sam problema od samog doseljavanja u Bosansku Dubicu 2002.godine. Tada je on bio obični policajac. Kada sam dovlačio stvari u svoju kuću prijetio mi je da će ako treba opet po-vući oružje na mene. Nastojao je da mi

podmetne i prišije neke stvari kako bi me imao osnova krivično proganjati. Činio je sve da mi stavi do znanja da je me imao osnova krivično proganjati. Činio je sve da mi stavi do znanja da je me imao osnova krivično proganjati.

moj povratak na svoje ognjište čin koji on i njegovi istomišljenici nikako neće niti žele prihvatiti. Prijetio mi je da će me predati na sud i slično. Ja sam njemu rekao da ću ga prijaviti za sve one pri-jetnje oružjem. Tako sam jednog dana odlučio da ga prijavim OHR-u a išao sam i u IPTF i drugim udruženjima za zaštitu ljudskih prava građana. Nakon izvjesnog vremena dobio sam poziv od policije u Prijedoru da dođem i da dam izjavu u vezi pritužbi koje sam izrekao na račun ponašanja Zorana Pekića. Ja sam u prijedorskoj policiji ispričao sve o Zoranu Pekiću, od toga šta je radio u toku rata pa do prijetnji koje mi je upu-ćivao nakon povratka na svoje ognjište. U prijedorskoj policiji su mi rekli da će popričati sa njime i na tome se sve za-vršilo. Ima još par policajaca koji su mi prijetili i koji i dan-danas rade u policiji, ali nisam od njih imao nikakvih pro-vokacija niti nepravde tako da njihova imena neću ovdje za sada spominjati. Kada sam se vratio u Bosansku Dubicu 2002. godine htio sam da se vratim na radno mjesto. Odlučio sam da predam zahtjev na koji sam dobio odgovor iz Banja Luke da me neće primiti iako kod nas u Bosanskoj Dubici i dan-da-nas fali Bošnjaka u policiji gdje rade dva Bošnjaka i jedna Bošnjakinja a Srba ima oko 100 manje-više. Sve što danas doživljavam uveliko me podsjeća na 1992. godinu kada mi je glava bila, što se kaže, stalno u torbi. Zoran Pekić zna ko je i kada pokušao da me ubije tako što su minirali kuću u kojoj sam se na-lazio a koja je nakon eksplozije potpu-no srušena. Samo, zahvaljujući Allahu, uspio sam sačuvati život. Nakon što sam sa familijom u oktobru 1992.

Politika i društvoKekić Osman Abdulaziz, jedan od pet Bošnjaka koje je policija RS-a početkom ramazana hapsila u Bosanskoj Dubici i Bosanskom Novom

Ponovo, kao i 1992. godine, moram napustiti svoje ognjišteProteklih dana bezuspješno smo pokušavali napraviti razgovor sa nekim od uhapšenih bošnjačkih povratnika. Zbog opravdanog straha većina od njih nije pristala na intervju. Jedini koji se odvažio je Osman Kekić Abdulaziz


15

godine napustio Dubicu moja imovina je opljačkana do temelja. Kada sam se vratio saznao sam od komšija da su po mom odlasku iz Dubice policajac zvani Car i dosta drugih policajaca iz stanice posjekli našu šumu do gola, vrednosti oko 50.000 maraka. Trkulja Ranko i Mirko ukrali su mi dva traktora sa pri-kolicom od kojih je jedan vraćen, ukra-den nam je još jedan traktor IMT 560, auto Zastava 101 i Mazda 626 td., gliser Jonson, utovarivač i drugi priključci. Za mnoge stvari imam i potvrde od opšti-ne Bosanske Dubice da su to oni uzeli a što su oni i potpisali. Nisam nikoga tu-žio za to iako sam, čini se, mogao dobiti te presude. Umjesto izvinjenja ja sam dobio ponovno proganjanje i prijetnje”.

Optužbe za terorizam kao završni udarac

Zoran Pekić i drugi zločinci su isko-ristili za njih povoljnu situaciju u Bosni i Hercegovini i učinili su sve da Osmanu Kekiću zadaju završni udarac. Ovaj put ti napadi su daleko perfidniji, naročito nakon što su vidjeli da je Osman odlu-čan ostati na svojoj imovini. Optužba za terorizam je karta na koju je ovaj put Pekić zaigrao u nadi da će konačno do-hakati svom prijeratnom policijskom kolegi Osmanu Kekiću. Osman Kekić se nije nadao da će Pekić uspjeti toliko ga ugroziti. “Ovaj ramazan ću pamtiti čitav život kao mjesec u kojem sam teš-ko uznemiren od strane srpske policije. Sam čin hapšenja me je iznenadio jer znam da nisam kriv ni za jednu optuž-bu koja mi se stavlja na teret. Uostalom,

sva javnost se u to uvjeri-la. Kada su nakon pretresa vidjeli da nemam ništa od onog što su oni tražili, krenu-li su u potragu za bilo čim što im može opravdati njihovu akciju. Počeli su plijeniti sve što miriše na islam. Također, čak su sa dječijih pušaka uze-li baterijske lampe. Jedna je svijetlila plavo a druga je mi-jenjala boje, oni su uzeli onu što svijetli plavo. Uzeli su mi dva vazdušna pištolja i ženin prskavac suzavac koji sam joj uzeo za slučaj samoodbra-ne. Uzeli su mi još nekoliko ilahija i predavanja, zastavu sa šehade-tom, dječiji dvogled, dva lovačka noža, mačetu koju koristim za poljoprivredne radove, kibla kompas, laptop ženin i je-dan pokvareni kompjuter od sestre mi iz Pule. Naravno, uzeli su nam sve tele-fone”. O medijskom tretiranju njegovog hapšenja Osman kaže: “Mediji su sve iz-mislili. Pomiješali su kuću od Edhema Gašija i predstavili je kao moju, moj džip i motor i bavljenje poljeprivredom prepisali su Mirsadu Crnaliću, meni moje ime Abdulaziz stavljaju kao da mi je to nadimak a Gašijeva slika u no-vinama nosi ime drugog uhapšenog iz Bosanskog Novog. Svako vidi da se ov-dje nije htjela prikazati istina nego hajka i teroriziranje muslimana Bošnjaka koji su se vratili da žive u Republici Srpskoj. Naravno, njihov cilj ide u smjeru da ocrne islam. Nedavno sam doznao da je ova akcija hapšenja mene i drugih di-jelom izvedena zbog mogućeg dolaska

Milorada Dodika i Tadića, presjednika Srbije na mana-stir Moštanicu kojeg su Turci izgradili na poklon Srbima a koji se nalazi oko 12 kilome-tara od Bosanske Dubice. U prilog ovim informacijama ide i lažna izjava za medije da Dodika prate vehabije što je potpuna laž. Pozivam vlasti Bosne i Hercegovine da hitno pozovu na odgo-vornost osobe koji izmišljaju ove priče i vrše ove pretrese i hapšenja koje mogu dovesti do nestabilnosti ove zemlje i mržnje između bošnjačkog i

srpskog stanovništva i nereda u zemlji. Moram istaći da ni s kim, baš ni s kim u gradu nisam u zavadi, sa svima lijepo postupam, pomažem sirotinji i Srbima i Bošnjacima i Hrvatima. Od jednog Srbina sam dobio dosta informacija da me prate i niz drugih informacija”. Nakon svega što je doživio Osman je shvatio da se ne može izboriti sa stalnim ugrožavanjem sigurnosti. Zbog toga se odlučio na napuštanje rodne grude. “Nakon toliko upornosti da ostanem na svome ipak sam shvatio da moram da se selim iz svoje rodne kuće. Već sam promijenio prebivalište i polako selim stvari na tu novu adresu. Jako mi je teško što sam morao donijeti ovu od-luku. Zbog budućnosti svoje djece ne smijem više dozvoliti Pekiću i sličnima da mi stalno zagorčavaju život. Braći Bošnjacima koji ostaju da i dalje žive u Bosanskoj Dubici želim mnogo sreće jer će im ona zaista trebati”.


Najgori je bio Pekić Zoran,

koji je, po informacijama i dojavama koje sam dobio od

nekih prijatelja i komšija srpske nacionalnosti, pripremio svu ovu kampanju kroz koju smo proteklih dana

prošli ja i ostali uhapšeni

Bošnjaci.

18

Borba za opstanak

Kolumna

Međunarodna zaštita separatističkog divljaštva Milorada Dodika leži u činjenici da on zastupa paradržavnu tvorevinu koja po genocidnoj genezi nastanka i terorističkim metodama opstanka proizilazi iz cionističke prakse okupacije palestinske zemlje i genocida nad Palestincima

Piše: Fatmir Alispahić

Kako nam se godine izmiču sve Kako nam se godine izmiču sve Ksmo dalje od ciljeva za koje je Ksmo dalje od ciljeva za koje je Knaš narod podnio najveće žrtve Knaš narod podnio najveće žrtve Ku Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Sve smo dalje od bošnjačke žrtve, a sve bliže patološkoj projekciji samomržnje i samooptuživanja. Ne radi se samo o indoktrinaciji generacija koje nisu bile rođene s početka 90-tih, ili ne pamte početak 90-tih, već se radi i o zabrinja-vajućoj masi Bošnjaka koji znaju šta se i kako se dogodilo, a pod medijskim pritiscima odustaju od tog što znaju i bivaju uvučeni u prihvatanje krivice. Osvještenju ne pomažu ni serije terori-stičkih napada na bošnjačke povratni-ke, a samo u ramazanu ih je bilo desetak za koje znamo, i ko zna koliko za koje ne znamo. Zamislimo da su u Sarajevu, nakon ponoćke, neki Bošnjaci sačekali i vrijeđali Hrvate, to ne samo da bi bila prva vijest u bh. medijima, već u Evro-pi. No, kada se vrijeđaju Bošnjaci nakon teravije, i kada se općenito teroriziraju muslimani, od Palestine do Bosne, onda je to demokratski standard, koji obavezuje na zavjeru šutnje. A dejtonski mediji su dio terorističke mreže. U toj proračunatoj šutnji, i još proračunatijoj laži o postojanju tzv. islamskih terorista,

bošnjački se identitet utapa u zabunu i nestaje u projekciji nametnute krivice. Događa se paradoks da ono što bi tre-bali osjećati Srbi, u čije ime je počinjen genocid, i čije vojne žrtve nisu bile nužda već hir – osjećamo mi koji smo u ime miroljubivih i demokratskih opredjeljenja postali žrtve ge-nocida.

Genocidna geneza

Kao i proteklih nekoliko godina, i ovoga je posljed-njeg petka u ramazanu i u našoj zemlji organiziran Dan Kudsa, u znak jedinstva sa ummetom koji suosjeća ogorčenje i povrijeđenost zbog činjenice da cionistički režim mesdžid Al-Aksa drži pod opsadom i pod prijet-njom rušenja. Nema sumnje da cionisti znaju šta je musli-manima prva Kibla ummeta, treći Harem i mjesto Israa i Mi’radža, odakle je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut na najviše nebo. Posebno mje-sto Kudsa kod muslimana je označe-no Kur’anom i hadisom. Allah, dželle šanuhu, okolicu Mesdžidu-l-Aksa, tj. Kuds, naziva mubarek prostorom. U prvom ajetu sure El-Isra’ kaže: Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžidu-l-Harama u Mesdžidu-l-Aksa, čiju smo okolinu bla-goslovili, kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uisitinu, sve čuje i sve vidi. (Suretu El-Isra’, 1.) Kako je onda moguće da jedna paradržava, nastala genocidom i kriminalnom međunarod-nom zavjerom, a što je nesumnjivo lična karta Izreala – decenijama nesmetano udara na jednu od najsvetijih tačaka za milijardu i po muslimana? Pošto jedan takav zločin ne može biti strpan u lega-lističke i civilizacijske standarde, onda se kao logična pretpostavka nameće

sumnja da međunarodna politička mre-ža radi po diktatu kriminalnih i zloči-načkih interesa.

Isti odgovor vrijedi i za ge-nocidnu Republiku Srpsku, koja po svome bitku ne može generirati ništa drugo do zla, terora i zločina. Bosna jeste najisturenija tačka ummeta, u njegovom političkom oči-tovanju, jer su Bošnjaci jedini muslimanski politički i ustav-no definirani narod u Evropi, ali se Bosna ne može ravnati sa Palestinom, koja bašti-ni simbole cijelog ummeta. No, analogije sa cionistič-kom okupacijom Palestine, i sa četničkom okupacijom Bosne, očite su, po svojoj bestijalnosti, po zavjeri me-đunarodne zajednice protiv antifašizma i humanizma, po činjenici da zločinački re-žim ne može pobjeći od svo-je prirode, ali i po tome što genocidna Republika Srpska najveću podršku i legitimitet dobija upravo od cionistič-

kog režima, koji premijera jednog kan-tona u Bosni i Hercegovini, koji se zove Republika Srpska, tretira i ugošćava kao državnika. Kad se uzme u obzir da su Sjedinjene Američke Države marionet-ska kolonija cionista, koji u najmoćnijoj državi svijeta drže sve bankarske i me-dijske tokove, a time političke i sigurno-sne poslove, onda se ta podrška cionista četnicima prebacuje na širi plan. Zato je moguće da se premijer tog kantona pod nazivom Republika Srpska, Milorad Dodik, godinama iživljava nad buduć-nošću Bosne i Hercegovine, da podsti-če i štiti terorizam, da otvoreno pljač-ka državni budžet i sklapa kriminalne poslove – a da mu niko ništa ne može. Kompletna međunarodna zaštita njego-vog divljaštva leži u činjenici da zastupa paradržavnu tvorevinu koja po geno-cidnoj genezi nastanka i terorističkim

Bošnjaci i Kuds

Bošnjaci ne samo da više nisu u stanju suosjećati s

drugima, već su onesposobljeni da suosjećaju

sami sa sobom, odnosno, da osjete sebe.


19

metodama opstanka proizi-lazi iz cionističkih iskustava okupacije palestinske zemlje.

U usporedbi Republike Srpske sa Izraelom analogi-je su očite, kao što su očite i u usporedbi Palestinaca i Bošnjaka, jedina dva naro-da u svijetu kojih je više u izgnanstvu, nego u rođenoj, otetoj zemlji. No, zanima-ju nas dva posebna pitanja: prvi, zašto Bošnjaci zabo-ravljaju, a Palestinci ne za-boravljaju, iako su oba na-roda i dalje izložena torturi okupacionih režima?; drugi, zašto Dan Kudsa, kao i kom-pletno podsjećanje na konti-nuirane zločine cionističkog režima ostaju zatvoreni u muslimanske okvire, bez in-ternacionalnog karaktera, dok u Bosni i Hercegovini Dan Kudsa već godinama biva ignoriran čak i od medija koje sma-tramo svojim?

Odgovor na oba pitanja nalazi se u strukturi moći koja vlada me-đunarodnim a i bosanskim tokovi-ma. Pojednostavljeno: da bi postojao medij, naročito televizijski, potreb-ne su mu velike pare, koje se mogu

obezbijediti ili preko poli-tičkih ili preko poslovnih adresa, a budući da su poli-tičke adrese determinirane ekonomskim interesima, da ekonomske interese po svijetu, a time i po Bosni drže cionisti i njihovi pla-ćenici, to znači da može opstati samo onaj medij koji će otvoreno ili suptil-no zastupati cionističku ideologiju. Zato se neće dogoditi da u Bosni držav-ni mediji izvijeste o obilje-žavanju Dana Kudsa, kao što nikad proteklih godina kamere nisu došle u Dom Armije u Sarajevu gdje se održavala ova manifestaci-ja. Palestinci su u odnosu na Bošnjake zreliji za neko-

liko decenija iskustva žrtve, ali su i bliže zajedničkim islamskim interesi-ma, utoliko što se Palestina tiče sviju.

Na svjetskom planu nemoguće je tra-gediju Palestinaca izdići na univerzalni nivo, kao zajedničku tačku antifašistič-kog kredibiliteta civilizacije, na kojoj, sasvim opravdano, i sasvim s razlogom, već postoji uspomena na holokaust nad Jevrejima. Na koja god medijska

Je li i jedan kandidat bio na obilježavanju Dana Kudsa? Je li otišao u

Livno, Prnjavor, Gornji Vakuf,

Bijeljinu, tamo gdje su u ramazanu

napadani Bošnjaci?

Je li obećao da će nam

izgraditi Muzej genocida?

Ovih nekoliko pitanja su dovoljni da

razdvojimo žito od kukolja.


i politička vrata da pokucaš, od Japana do Argentine, naišao bi na nekog cioni-stičkog agenta koji ima razvijen refleks autocenzure, pa zna kako će sebi samom zatvoriti mnoga vrata ako otvori svoja vrata ljudskom protestu protiv cionistič-kih zločina. Napose, ako u samoj Bosni, u Bošnjaka, koji su doživjeli svjetsku za-vjeru šutnje pred četničkim i ustaškim genocidom, nema masovnog suosjećanja sa Palestincima i učešća u obilježavanju Dana Kudsa – kako to očekivati od ne-muslimanskih naroda i od zemalja u ko-jima islam vide kao prijetnju, a ne kao vjeru slobode i dostojanstva? Bošnjaci ne samo da više nisu u stanju suosjeća-ti s drugima, već su onesposobljeni da suosjećaju sami sa sobom, odnosno, da osjete sebe.

A šta Bošnjaci osjete, ako sebe ne osjete? Ono što su osjećali kolonizira-ni narodi, kada su prihvatali tuđinski, uvezeni identitet, koji je argumentom sile i egzistencijalnog interesa istiskivao biće starosjedilačkih naroda, a name-tao svoje vrijednosti. U bošnjačkom bi slučaju to značilo istiskivanje islamske okosnice bošnjačkog bića, koje je ujed-no određeno i kontinuiranim iskustvom žrtve, a što se realizira kroz bjesomučnu islamofobijsku kampanju i kroz izmišlja-nje tzv. islamskog terorizma čiji je cilj da obezvrijedi i iz političkog opticaja izbaci argument bošnjačke žrtve. Bošnjaci ma-sovno prihvataju ovaj medijski namet i već u zabrinjavajućoj mjeri postaju gor-ljivi islamofobi i zagovornici provincijal-ne, kompleksaške teze da se sa žrtvama ne može graditi budućnost. A istina je da – bez pomena bošnjačke žrtve nema bosanske budućnosti.

Gubimo narod

Bjelodana je trauma koju preživljava bošnjački narod, na planu odricanja od svoga izvornog identiteta, a što biva još podstaknuto ekonomskim poniženjima, i na teritoriji sa bošnjačkom većinom. U ambijentu raspamećenosti i uniženosti bošnjačka žrtva postaje uzaludna, jer njome ne samo da nije ništa izboreno, već ispada da Bošnjaci plaćaju cijenu svo-ga nekadašnjeg opredjeljenja da se bore za zajedničku Bosnu i Hercegovinu, za slobodu i opstanak. A ako je ko trebao plaćati takvu cijenu, kakvu su plaćali Nijemci nakon Drugog svjetskog rata, onda su to Srbi, koji su pokrenuli geno-cidni rat protiv bošnjačkih civila, i time skrivili smrt na hiljade svojih srpskih voj-nika. Naspram floskula da smo odbrani-li državnost Bosne i Hercegovine, živa je realnost u kojoj bošnjački politčari bivaju upregnuti u velikosrpske i velikohrvatske kočije rasprodaje odbranjene države i

pretvaranja državnosti u dej-tonska, prudska i ko zna ka-kva još antibosanska rješenja. Ništa nije odbranjeno, samim tim što i danas treba biti bra-njeno, a da bi bilo branjeno, mora se imati svijest o tome da je napadnuto, isto ono što je bilo napadnuto 1992. go-dine. Bošnjaci takve svijesti nemaju, ne zbog svoje krivice, već zbog prodanosti svojih političkih elita, koje nemaju patriotske i moralne kapaci-tete da predstavljaju narod. U protivnom, nikad nam se ne bi dogodilo da ostanemo ovako ogluhali i zanijemljeni, bez mogućnosti da čujemo istinu i da kažemo istinu, jer je posljednja tvrđava bošnjačkog suvereniteta trebala biti u medijima, a koje smo prve naivno pre-dali u ime navodne tranzicije, a suštinske okupacije državnih medija, a time i boš-njačkih glava.

Običan bošnjački čovjek vjerovatno ne može raspoznati sve vjetrove koji ga nose, rastaču i pretaču u frustriranog islamomrsca, koji krivicu traži u svo-me narodu, u nekom novom Magdiju Dizdareviću (Allah mu se smilovao), ali, bošnjački intelektualac, aktivni vjer-nik, koji sve ovo vidi, a nemoćan je da išta promijeni, biva ona adresa koja u milimetrima osjeća težinu bošnjačkog poniženja i poraza. Neodrživo je stanje odvojenosti između bošnjačke politike od bošnjačke inteligencije, koja, budimo otvoreni, egzistira isključivo na pozicija-ma profiterstva i sitnosopstveničkih in-teresa. Napose, vidjelo se prilikom serije terorističkih napada na Bošnjake u ra-mazanu da ni jedan bošnjački političar,

a stotine ih je, nije otišao obići ugrožene Bošnjake, dići svoj glas u njihovu zaštitu, već je opet prvi bio reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić. Naravno da će takav, hrabar i vrijedan reisu-l-ulema smetati, jer ot-kriva armiju lezihljebaroša u bošnjačkoj politici, koji ništa za narod ne rade, a s naroda i cipele skidaju da ih prodaju. I ne samo da nema tih boš-njačkih predstavnika u ova-kvim nevoljama, već ih nema nikako i nigdje, izuzev po parlamentima, komisijama, upravnim odborima i drugim adresama gdje se dijele pare.

Bošnjacima takva politika ne treba! Bošnjaci hoće politiku koja će osjeti-ti zebnje bošnjačke inteligencije! A to znači u punom kapacitetu suočiti se sa činjenicama o nastavku genocida nad Bošnjacima, koji se danas realizira s ci-ljem isijecanja islamske kičme iz bošnjač-kog tijela, nakon čega to nešto što ostane može biti bilo što. Nismo ni uoči ove kampanje čuli ni jednu političku opciju koja je na talasnim dužinama bošnjačke realnosti i koja iskazuje moralni kapaci-tet da tu realnost osjeti i da je mijenja. Ako hoćete da ispitate ima li takvih, za koje vrijedi glasati, lahko ćete izvršiti te-stiranje. Raspitajte se je li i jedan kandi-dat bio na obilježavanju Dana Kudsa? Je li otišao u Livno, Prnjavor, Gornji Vakuf, Bijeljinu, tamo gdje su u ramazanu na-padani Bošnjaci? Je li obećao da će nam izgraditi Muzej genocida? Ovih nekoli-ko pitanja su dovoljni da razdvojimo žito od kukolja. Mi više nemamo vremena za hohštaplere i kukavice – jer gubimo narod.

20 8. septembar - 29. ramazan

Naspram floskula da

smo odbranili državnost Bosne i

Hercegovine, živa je realnost

u kojoj bošnjački

politčari bivaju upregnuti u

velikosrpske i velikohrvatske

kočije rasprodaje odbranjene

države.

Uživaj u životuOdgoj djece

Autor: Dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-ArifiUvez: tvrdi Broj stranica: 331Cijena: 30 KM

Za sve informacije obratiti se na sljedeće kontakte: Za BiH: Tel./fax: 00 387 33 538 456 GSM: 00 387 62 157 180 00 387 61 765 765 [email protected] www.islamskaknjizara.com

Za Švicarsku, Njemačku i Austriju: 00 41 792 753 [email protected] www.islamski-ducan.ch

Život je jedna od najvećih blagodati koje je Uzvišeni Al-lah podario čovjeku i stoga čovjek mora voditi računa kako će se prema njoj odnositi, kako će proživjeti život. Istaknuti učenjak dr. Muhammed b. Abdurrahman el-Arifi u svom best-selleru "Uživaj u životu" nudi nam niz savjeta koji će nam pomoći da ostvarimo istinski uspjeh u životu na ovome svijetu, kao i uspjeh na ahiretu. Prožeta nizom primjera iz života, ova knjiga će poslužiti kao praktičan vodič roditeljima u odgoju djece, učiteljima u podučavanju učenika, imamima u odnosu prema džematlijama, kao i svakom muslimanu i muslimanki koji žele svoj život proživjeti na najljepši mogući način.

Odgoj djeceUSKORO

POSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEMjesto: KURŠUMLIJA MEDRESA (preko puta Begove džamije), SarajevoVrijeme: 15.12.2009. – 15.01.2010. godine

POPUST OD 20 DO 50%

Bajram šerif mubarek olsun!

22

InicijativeOtvoreni poziv općinskim vijećima

Piše: Fatmir Alispahić

Danas je normalno da fabri-ke piva prave javne zabave za omladinu, a da pri tome niko

ne postavlja pitanje uvlačenja omladi-ne u ovisnost o alkoholizmu. Izdizanje alkohola na pijedestal zabave za mla-de – kriminalni je čin, kojega u našem društvu legitimizira samo tržišna logi-ka, u okviru koje živi zloduh korupcije i dvojnog morala. Zašto bi se ma ko zamjerio pivskim tržišnim lobijima, kad je isplativije gledati svoja posla?! Sloboda opijanja je nametnuta kao de-mokratski standard, kao ljudsko pravo svih generacija, pa se otpor toj slobodi opijanja može tumačiti kao napad na demokratiju.

Zapad protiv alkohola

U provincijalnim i traumatizira-nim društvima, kojima neko drugi go-vori o svijetu i vijeku, logično je da se sa strahopoštovanjem gleda u pivsku flašu, kao u totem zapadnjačkog opre-djeljenja. Kao i po mnogim drugim pitanjima, bosansko društvo ne misli svojom glavom, već se utrkuje u pro-vincijalnoj strasti da izigrava kopije. Zato su alkoholizam, pederluk, nar-komanija, tržišno porobljavanje ljudi, korupcija i neobrazovanost najednom postali statusni simboli ovog društva u tranziciji, koje kompas pronalazi u razvratu i razuzdanosti, namjesto u vrijednostima tradicije. Kad bi sve u svijetu bilo podređeno tršištu, ne bi bilo više ničega od tradicije najjačih

evropskih zemalja. Hiljade bi ugosti-telja, recimo, rado otvorili birtije u muzejima, poput Luvra, ali, Luvr, i sve u njemu, pod zaštitom je države i međunarodne zajednice, pa tržište ne može ni prići ovim višim interesima. Ali, tržište na Zapadu ne može poro-biti sve, pa ni odnos prema mladima, makar na deklarativnoj razini; zapad-ne će vlade imati snage da se izjasne protiv alkoholizma, tako što će alko-holna pića definirati kao zlo koje mora biti omeđeno, karantirano, interesima društvene zajednice da zaštiti sebe, a naročito mlade.

Alkohol definirati kao opasnost

U dejtonskoj je državi, naročito posljednjih pet-šest godina, alkoholi-zam kod mladih buknuo kao problem neslućenih dimenzija. Kao i globalno zatopljavanje, možemo ga konstatirati,

ali nemamo strategije spasa. Nemamo temeljitih istraživanja alkoholizma u mladih u lokalnim zajednicama. Znamo da u svim našim gradovima postoje lokacije, ili više njih, gdje se mladi, čak i od 13-14 godina, masov-no i kolektivno opijaju. Posljedice mo-žemo naslućivati.

Stoga bi bilo korisno da se naše lo-kalne zajednice, građanske inicijative, a naročito općinska vijeća, aktivno uključe u borbu protiv alkoholizma. U tom smislu podsjećamo na doku-ment pod naslovom “Evropska pove-lja o alkoholu”, iz 2001., koji bi mogla usvojiti sva naša općinska vijeća, i tako deklarirati volju lokalnih zajednica da alkohol javno definiraju kao društve-no zlo, bez obzira što nam tržište, pre-ko korumpiranih državnih instanci, pokušava alkoholna pića nametnuti kao prehrambeni proizvod.

Fabrike alkohola imaju interes da zakamufliraju i prodaju svoj otrov, kao što mi imamo interes da zaštitimo zdravlje svoje djece, i svoga društva, i to tako što ćemo alkohol tretirati ma-kar onako kako su ga tretirale evrop-ske zemlje – kao opasnost.

Usvojite Evropsku povelju protiv alkoholizma!Zašto bi se ma ko zamjerio pivskim tržišnim lobijima, kad je isplativije gledati svoja posla?! Sloboda opijanja je nametnuta kao demokratski standard


Evropska povelja o alkoholu, Evropska povelja o alkoholu, Eusvojena od članica država 1995. godine, postavila je vodeće principe i ciljeve radi pomaganja i zaštite zdravlja i dobrobiti svih ljudi u regi-onu. Ova Deklaracija ima za cilj da zaštiti decu i omladinu od pritisaka da popiju alkohol i da smanje štetu koja im je načinjena neposredno ili posredno pomoću alkohola. Dekla-racija afirmiše pet načela Evropske povelje o alkoholu:• Svi ljudi imaju pravo na porodi-

cu, zajednicu i radni život zašti-ćenu od nezgoda, nasilja i drugih negativnih posljedica potrošnje alkohola.

• Svi ljudi imaju pravo na valja-nu i objektivnu obavještenost i obrazovanje, počevši rano u

životu, o posljedicama potrošnje alkohola na zdravlje, porodicu i društvo.

• Sva djeca i mlade osobe imaju pravo na odrastanje u jednoj životnoj sredini, zaštićenoj od negativnih posljedica potrošnje alkohola i, za mogući stepen, od reklamiranja alkoholnih pića.

• Svi ljudi sa rizičnom ili štetnom potrošnjom alkohola, i članovi njihovih porodica imaju pravo na pristupačno liječenje i njegu.

• Svi ljudi koji ne žele upotreblja-vati alkohol, ili koji to ne mogu iz zdravstvenih ili drugih razlo-ga, imaju pravo na zaštitu od pritisaka da popiju alkoholna pića, i da budu podržani u nji-hovom ponašanju ne-pijenja.

Deklaracija o mladima i alkoholu (2001. god.)


26

Skrivena disertacija: III poglavlje: uticaj društvenih i administrativnih institucija islama oličenih u turskoj vlasti na život nemuslimanskog stanovništva

Feljton

Andrić sve slabosti svih ljudi na vlasti, kojih ima svuda i uvijek, tovari na leđa i obraz turske uprave i Bošnjaka. Čitajući Andrića stiče se uticaj da korupcije i mita ima samo u turskoj upravi a da to nije opća pojava kod svih vlastodržaca. I kao da nije jasno da samo vlast u kojoj korupcija nije uzela previše maha može biti snažna i napredna. A takva je bila turska vlast dobrim dijelom u prvim stoljećima turske uprave, kad je i država napredovala. A kad je u posljednjem devetnaestom stoljeću, ta vlast zaista bila loša i korumpirana, i propala je

Piše: Kemal Zukić

Zatim Andrić skače na otvaranje Zatim Andrić skače na otvaranje Zštamparija i opet dokazuje kako je Zštamparija i opet dokazuje kako je ZBosna zaostali “tamni vilajet” čak ZBosna zaostali “tamni vilajet” čak Zi za susjednu Crnu Goru. Da je želio bar malo unijeti poštenja u ovaj tekst Andrić bi i sam došao do zaključka da su pred štamparstvom knjiga u islamskom svije-tu, pa i u Turskoj, pa i u Bosni, bile neu-poredivo veće teškoće nego tamo gdje se štampalo latinicom ili ćirilicom. Naime, samo arapsko pismo, čiji je alfabet kori-šten i za turski jezik, sve do reforme Ke-mal-paše Ataturka, krajnje je nepovoljno za štampu. Osim toga, postojanje tako-zvane “umjetnosti knjige” u islamskom svijetu činilo je nemogućim masovno

štampanje knjiga. “Umjetnost knjige”, specifična djelatnost u islamskom svije-tu, objedinjavala je aktivnost pet raznih umjetnika i zasnovana je na kreativnom radu pojedinca. Ali o tome ćemo detaljnije pisati kasnije, kad se bude go-vorilo o kulturi i umjetnosti u Bosni u doba turske uprave o čemu Andrić samo beznačajno malo govori, opet zlonamjer-no.

I po pitanju štamparija Andrić koristi svog miljeni-ka, svećenika-pustolova-bun-džiju fra Jukića koji traži od turske vlasti “da se o zemalj-skom trošku uredi štamparija za krstijane”. Andrić će kao dokaz nepodnošljive diskri-minacije kršćana navesti i primjer da turska vlast ne osniva “štampariju za krsti-jane” nego vilajetsku za sve u kojoj će se štampati i služ-beni list “Bosna”beni list “Bosna”beni list “Bosna . Prosto je nevjerovatno da Andrić nije svjestan šta radi. On kao do-kaz užasne diskriminacije kr-šćana u Turskoj uzima to što kršćani nisu bili privilegovani pred muslimanima u jednoj islamskoj zemlji. On izbjegava paralelu sa stanjem tolerancije i sloboda za druge i drugačije u Evropi, što bi mu otvorilo oči i zaustavilo ga u ovom nemo-ralnom blaćenju svega muslimanskog i turskog bez ikakve mjere i granica.

Humanizam bez premca

U ovo obimno poglavlje Andrić trpa sve i svašta, bez kriterija i logike. Tako, iz-među ostalog, on piše kako je Omer-paša Latas naredio da se svako koga se uhvati da čita novine došle iz kaurskog inostran-stva ima u “teški okov metnuti”. A odmah iza toga on konstatuje, izvan svake logike,

kako: “kulturno uzdizanje raje sprečavali su netrpeljivost i neobično konzervativan duh domaćeg muslimanskog elemen-

ta”. Kakav bezobrazluk. Pa Omer-paša Latas nije bio dio tog elementa. On je Andrićeva opsesija jer je bio renegat kao i sam Andrić. On je, kao zreo čovjek prešao na islam a nije uopće bio Bošnjak. Zadrtost, beskrupuloznost i isključivost Latas je donio u Bosnu sa za-pada. Andrić i njegove grijehe navaljuje na pleća njemu mr-skih Bošnjaka, koji za Andrića postaju krivci za sve i ono što se nikakvim intelektualnim vratolomijama ne može posti-ći, ako se želi održati bar naj-tanja nit sa istinom i logikom. Ali, Andrić je davno raskrstio sa istinom i moralom. Za sve što zna da niko normalan neće moći prihvatiti on kori-sti dvije smiješne formulacije kao uvod. On će reći: “nema nikakve sumnje“, ili “ovo je toliko očigledno da nas to liša-va svake potrebe dokazivanja“, .... time on sebe i svoje nedjelo oslobađa svih kritičkih normi morala i logike koje važe za sav ostatak čovječanstva.

Navodeći beznačajnu tričariju kao što je uvođenja zvona na vrata Tahir-paše 1850. g. i pošprdnih komentara običnog svijeta, Andrić završava suludom i mrač-nim mržnjom i protiv bogumila i svog Mehmed-paše Sokolovića. “Na takav apsurdan način ispoljavao se sve do naj-novijih vremena nezdravi konzervatizam bogumilskih potomaka, kojima je tipični predstavnik bio Mehmed-paša Sokolović sa svojom devizom:

Nek me ne sudi Evropa,Jer mogu na štetu njojziDignut neprelazan zidPo međi carstva svog.

Škrtac i sitna duša

Andrić je zaista velemajstor manipulacije riječima kad je uspio tako

omalovažavati najplemenitiju, višestoljetnu aktivnost na takmičenju u dobrotvorstvu

i izgradnji objekata za opće dobro.



Ovdje je zloupotrujebio i Bašagića da oblati i svog miljenika Mehmed-pašu kome će najvećim dijelom posvetiti i svoj najpoznatiji roman “Na Drini ćuprija”. On možda u ovom periodu nije ni znao ništa o Mehmed-paši, ali kad bude sa-znao, on će ostati pri slijepoj mržnji i ba-gatelisati sve istine koje se ne uklapaju u njegovu mračnu viziju Bosne i Bošnjaka.

Mračnjački dosljedan u negiranju svega pozitivnog u Bosni za vrijeme tur-ske uprave, Andrić će u samo jednom pasusu od osam redova obezvrijediti i instituciju vakufa, kojoj je izuzetan značaj posvetila i Austro-Ugarska na-kon okupacije Bosne, vidjevši u njoj nešto plemenito ali i mogućnost koristi. Andrić priznaje da “članovi bosanskog plemstva, ne retko su ispoljavali izvestan smisao za napredak zemlje, tako da su od plena i prihoda sa velikih osvajanja, pogotovu u Mađarskoj, podizali javne građevine i zadužbine (vakufe)”. Andrić je zaista velemajstor manipulacije rije-čima kad je uspio tako omalovažavati najplemenitiju, višestoljetnu aktivnost na takmičenju u dobrotvorstvu i izgrad-nji objekata za opće dobro. To je primjer altruizma kakav ne postoji u Evropi ni u jednom periodu njene historije, a do-šao je sa turskom upravom. Prije Turaka toga nije bilo. Morao je navesti primjer makar Gazi Husrev-bega koji je svo svoje ogromno imanje i bogatstvo potrošio na opće dobro i “ostao samo u košulji i ga-ćama”, kako su slikovito govorili njegovi savremenici. Gazi Husrev-beg je bio naj-veći humanista u Evropi u doba njenog najsvjetlijeg perioda humanizma i rene-sanse. Sve je to mračna Andrićeva duša puna mržnje prešutila i odmah se sručio u navođenje negativnih primjera uprav-ljača Bosnom, koji i nisu bili Bošnjaci nego stranci. On opet zloupotrebljava Bašagićevu historiju Bosne, koju je imao u rukama, ali je iz nje vadio samo ne-gativnosti koje je Bašagić, u cilju objek-tivnosti i istine, također iznosio. Gotovo

ništa od brojnih pozitivnih primjera iz Bašagićeve knjige nije se zalijepilo za poganu dušu jednog groznog mrzite-lja Bosne.

Kad nabroji sve loše oso-be, ne-Bosance, koji su tokom stoljeća dolazili kao upravi-telji Bosne, i koje su uglav-nom sami Bošnjaci uspjevali otjerati, Andrić se vraća svo-jim omiljenim franjevcima, Jukiću i Kneževiću i pljuje iz njihovih usta, nekontrolisano i bestidno, po Bošnjacima. Tako citira Jukića koji slika vezire kao “ljude nevješte, lakome i za vladanje nesposobne”. A kako su, tako nevješti, pet stoljeća vladali Bosnom, malom ze-mljom na granice dvije sukobljene vele-sile, to Andrić, kao ni Jukić i ne pokuša-vaju objasniti.

Nakon serije nabrojanih negativaca vezira na Bosni, Andrić pominje samo Topal Osman-pašu, kao rijetki ikoliko pozitivan primjer, ali odmah i to obez-vrijedi tvrdnjom daje on “povlađivao muslimanima i ponajmanje želeo neko izjednačavanje veroispovesti”. A kako bi bosanski namjesnik mogao “izjednača-vati veroispovesti”?

Zloupotreba Jevreja

Andrić sve slabosti svih ljudi na vla-sti, kojih ima svuda i uvijek, tovari na leđa i obraz turske uprave i Bošnjaka. Čitajući Andrića stiče se uticaj da korup-cije i mita ima samo u turskoj upravi a da to nije opća pojava kod svih vlastodr-žaca. I kao da nije jasno da samo vlast u kojoj korupcija nije uzela previše maha može biti snažna i napredna. A takva je bila turska vlast dobrim dijelom u prvim stoljećima turske uprave, kad je i drža-va napredovala. A kad je u posljednjem devetnaestom stoljeću, ta vlast zaista bila loša i korumpirana, i propala je. Andrić

sve to ne vidi, on samo mrzi i gibeti, bez ikakve mjere i bez imalo poštenja i objektivnosti.

Na kraju će Andrić zloupotrijebiti i Jevreje. Slično će on i kasnije u svojim književnim djelima stavljati u usta ne-kih tobožnjih Jevreja, optužbe protiv turske uprave. To je nelogično ako se zna, pa valjda to i Andrić zna, da je je-dina Turska primila Jevreje protjerane iz Španije. Ili, možda želi da prikaže Jevreje kao nezahvalan narod? Andrić je sklon fašističkim diskvalifikacijama po rasnoj i vjerskoj osnovi. On bestidno iznosi i u di-

sertaciji: “Podmitljivost koju su, kako izgleda, Turci kao porok svoje rase ispoljili već pri prvoj pojavi ...”. Andrić će kasnije, tokom njegovog bo-ravka u Beogradu u Drugom svjetskom ratu, prešutiti i fašističke progone Jevreja u Beogradu, koji je tada bio fa-šistički brlog Nedićeve Srbije. On je i inače namakao dosta ljage na svoje ime koketirajući sa fašistima, ali mu je to, za razliku od svih drugih, opro-šteno i zaboravljeno.

Zloupotrebljavajući i Jevreje za svoje mračne ciljeve, Andrić citira u pinakezi neke stavke gubitaka, pa između

ostalog i “Parče platna što ga je paša uzeo kao mustru a nije ga više vratio”. (Lewy). Andrić je i škrtac i sitna duša, što često izbija iz njegovih djela i što u njegovom privatnom životu registruje beogradska čaršija. Tako će i Zuko Džumhur bra-niti Andrića od te šprdnje u beograd-skoj čaršiji što on naručuje kajganu od samo jednog jajeta. Ali, nekom svojom magičnom umješnošću, Andrić je pri-dobijao masu intelektualaca koji će ga braniti vrlo uspješno, pa čak evo i jednog Bošnjaka.

Kad naiđe na bilo šta objektivno i pošteno što su o turskoj upravi napisali stranci, Andrić to bezobrazno i bestidno odbaci i popljuje. Tako je učinio sa tvrd-njom u djelu Kraus-Beckman. On se okomio na njihovu pozitivnu tvrdnju na svoj bestidni i neuljudni način: “Logička neodrživost i psihološka besmislenost prvog dela ovog tvrđenja .... lišava nas potrebe da je razmotrimo”. To je njegov uhodani način bagatelisanja istine.

Završni pasus ovog poglavlja je tek užasan i nemoralan: “Čak ni onom delu Južnih Slovena koji je prešao na islam Turci nisu mogli da donesu neki kultur-ni sadržaj, niti neki viši istorijski smisao”. Ova nevjerovatna laž će biti analizira-na uz posljednje poglavlje ove “raspra-ve” u kojoj će je razraditi do bezumnih granica.

Kad naiđe na bilo šta

objektivno i pošteno što su o turskoj

upravi napisali stranci, Andrić to bezobrazno i bestidno odbaci

i popljuje. Tako je učinio sa tvrdnjom u djelu Kraus-Beckman.

28

Srpsko-hrvatski pakt protiv RBiH – hrvatska strana (3. dio)

Pogledi

Željka Ražnatovića Arkana su 1991., na početku srpske pobune, hrvatski policajci zarobili – ali ga Hrvatska odmah oslobađa i vraća Srbiji

Piše: Sven RustempašićSarajevo, 11. jul 2010.

Osnivači Udbe bili su jugoslaven-ski komunisti i bivši obavještajci u službi Sovjetskog saveza, Josip

Broz Tito, Mustafa Golubić, Josip Čižin-u službi Sovjetskog saveza, Josip

Broz Tito, Mustafa Golubić, Josip Čižin-u službi Sovjetskog saveza, Josip

ski (Milan Gorkič), Ivo Lola Ribar, Ivan Antonov Srebrenjak, Blagoje Nešković, Josip Kopinič, Ivan Krajačić Stevo, Bo-ris Kidrič, te visokorangirani partizanski oficir Aleksandar Ranković Leka, koji je uoči njemačkog desanta u Drvaru, 18.5.1944. potpisao ‘Uputstvo o uspo-stavi vojnog Odjeljenja za zaštitu naroda’ (OZNA), prethodnice ‘Uprave državne bezbjednosti’ (UDBE), tajne službe koja je pod tim imenom operirala do 1966., a zatim preimenovana u ‘Službu državne bezbjednosti’ (SDB). Osnivači Ozne bili su i sovjetski obavještajci Vladimirovič Burtakov i Vasiljevič Tiškov Timofejev.

Rankovićev zamjenik je tokom rata bio Svetoslav Stevanović Ćeća, a glav-

Rankovićev zamjenik je tokom rata bio Svetoslav Stevanović Ćeća, a glav-

Rankovićev zamjenik je tokom rata

ni Oznaši iz Hrvatske bili su u ratnom i poratnom razdoblju, Ivan Krajačić Stevo, Marijan Cvetković, Josip Manolić i Maksimilijan Baće, zvani Maks i Milić. U BiH je, npr., visoko rangirani Oznaš bio i Adil Zulfikarpašić. Glavna zadaća Ozne bila je, prema Titovom ‘Uputstvu partizanskim odredima’partizanskim odredima’partizanskim odredima od 10.8.1941., da “izdajice i provokatore likvidira’’izdajice i provokatore likvidira’’izdajice i provokatore likvidira . Kriterije za ubijanje i teror, sami su izmi-šljali i rastezali.

Udba je u periodu 1945.-1989., na svoje političke protivnike među Hrvatima, izvela 88 atentata; 68

diljem svijeta – po čemu je nadmašila čak i zloglasni sovjetski KGB, koji se nije usudio tako otvoreno u inozem-stvu ubijati svoje disiden-te. Ubijala je čak i njihovu djecu, recimo, trogodišnju Dinku Domačinović u Argentini i dvanaestogo-dišnju Rosemarie Ševo u Argentini i dvanaestogo-dišnju Rosemarie Ševo u Argentini i dvanaestogo-

Italiji. Izvela je i 30 po-kušaja ubojstva, te mnogo uspjelih i neuspjelih otmi-ca. U razdoblju 1967.-1971., kada se smatralo da u Zagrebu vladaju pro-hrvatski komunisti, ubija 24 hrvatska emigranta; 10 ih je preživjelo atentat, a jednog je otela. Žrtve su ih je preživjelo atentat, a jednog je otela. Žrtve su ih je preživjelo atentat, a

najčešće bile hrvatski poli-tičari, publicisti i privred-nici – javni protivnici ko-munizma i jugoslavenske, velikosrpske ideologije i države. Hrvatskoj emigra-ciji je podmetala doušnike i agente koji su u ime Hrvata činili teror, da bi kompro-mitirali ideju samostalne Hrvatske (takvim se pod-metanjima bave mnoge obavještajne službe: vrše terorističke akcije iza kojih ostavljaju podmetnute tra-gove koji ukazuju da ih je počinio njihov neprijatelj, ne bi li ga kompromitira-li i u javnosti stvorili alibi da ga otvoreno i žestoko napadnu).

Do danas nije utvrđeno da li je ubojica emigranta Stjepana Đurekovića, koji je u Njemačkoj žr-tvi sjekirom raskolio glavu, bio srp-ski kriminalac Željko Ražnatović tvi sjekirom raskolio glavu, bio srp-ski kriminalac Željko Ražnatović tvi sjekirom raskolio glavu, bio srp-

Arkan, kasnije Miloševićev agent i vojvoda. Ali se definitivno zna da su Arkana 1991., na početku srpske

pobune, hrvatski policajci zarobili – a da ga je Hrvatska odmah oslobodi-la i vratila Srbiji.

Kad je Udba sudba

I nakon raspada SFRJ, ve-liki broj operativaca, šefova, načelnika, agenata i doušnika SDB (Udbe), nastavio je obav-ljati obavještajne, policijske, doušničke, vojne i političke, istražne i operativne poslove u službama RH i RBiH. Josip Manolić je ostao u vrhu oba-vještajaca RH; djelatnik SDB iz Osijeka, Josip Perković, po-stao je šef Vojno-obavještajne službe Hrvatske vojske (SIS); drug Mustač je imenovan še-fom hrvatske tajne policije, Službe za zaštitu ustavnog po-retka RH (SZUP).

Prema izjavi Krajačićeva nasljednika Manolića, u SR Hrvatskoj su sigurnosne služ-be računale na oko 200.000 suradnika. ‘Zdrug udruga hr-vatskih političkih uznika RH i inozemstva’i inozemstva’i inozemstva, 2010. piše da je oko 27.oko 27.oko 27000 Hrvata surađivalo sa SDB, KOS i ostalima, na-glašavajući da od 1990. nema promjena, nego je doslovno na tisuće takvih osoba nastavilo raditi na značajnim pozicija-ma u državnim institucijama RH, pa i kao visoki državni dužnosnici. ‘Zdrug’ tvrdi da su vojska, policija, obavještaj-

ne službe, državna administracija, Sabor, Vlada i Ured Predsjednika RH, puni oso-ba iz jugoslavenske represivne obavještajne mreže; te da je većina čelnika političkih stranaka u RH, bilo na neki način sa tom mrežom povezano i učestvovalo u njenim aktivnostima; i da se zato niti danas među Hrvatima ne želi provesti lustracija.

“Srbi istočno, Hrvati zapadno, Muslimani - niz Neretvu’’

Ustav 1974 postaje trn u oku srpskoj hegemoniji,

te mu se Srbi protive preko prof. Nenada

Kecmanovića, od kraja

1970-tih, a zatim preko akademika

SANU i novinara, te konačno u silovitom,

histeričnom zanosu njihovog

Slobodana Miloševića, od polovine 1980-

tih.


29

Franjo Tuđman kao na-glašeni srbofil, nije bio pravilo među Hrvatima – ali je upra-vo kao takav i general JNA, 1980-tih izabran za vođu od strane globalnih i lokalnih tvoraca hrvatske strategije. U Zagrebu je 1987., na tajnom sastanku sa jednim od glavnih srpskih stratega, Milovanom Đilasom, upravo Tuđman dogovorio srpsko-hrvatsko uništenje RBiH – što 1991. postaje osnova sporazuma Tuđman-Milošević. Beograd se oslanja na generala JNA Franju Tuđmana, marksistič-kog doktoranta, jednog od utemeljitelja Ozne (aktivnog u vrijeme pokolja na Bleiburgu), osobu koja nije studirala povi-jest, pa niti polagala mature, a koja priča izmišljene priče o panslavenstvu i dolasku Slavena u prazne ilirske pro-store, i to s Avarima, i to preko ušća Dunava!

Takav predsjednik RH je odgovarao ne samo Beogradu, koji u njemu vidi par-tnera u borbi protiv RBiH, nego i hrvat-skom sponzoru Njemačkoj, koja nakon raspada SSSR-a i pada komunizma, traži najjaču moguću prosperitetnu suradnju sa novom Rusijom - jer u 21. vijeku prijeko treba ruske energente, sirovine i polufa-brikate za uvoz, a ogromno tržište Rusije za izvoz njemačkih gotovih proizvoda. To je novi njemački put ka istoku; ne kao u 19. vijeku na Orijent, nego prema Rusiji ijent, nego prema Rusiji i21. vijeka. Ništa nije trebalo pomutiti su-radnju na osovini Berlin-Moskva. I stoga nije čudo da su glavni Tuđmanovi su-radnici bili odabrani egzekutori njemač-kih shema, Ivić Pašalić, Vladimir Šeks, radnici bili odabrani egzekutori njemač-kih shema, Ivić Pašalić, Vladimir Šeks, radnici bili odabrani egzekutori njemač-

Budimir Lončar i drugi. Strategija RH je pro-srpska, pro-ruska i pro-njemačka! To je savez Njemačka-Hrvatska-Srbija-Rusija-Njemačka; zatvoren krug. A svi protiv RBiH, odanih građana Bosanaca i Hercegovaca, a posebno među njima, na teror i genocid osuđenog bošnjačkog naroda, do obezdržavljenja i istrebljenja, što uvelike sprovode.

Frakcija hebrangovaca unutar KPH, se organizirana, podržana od Njemačke i Vatikana, trijumfalno na vlast uspostavlja u Zagrebu 1990. - i od tada “drma” Hrvatskom. U držav-noj strukturi ostavlja pripadnike jugo-slavenskih sigurnosnih, vojnih, diplo-matskih, medijskih … sistema; samo skidaju petokrake i stavljaju nacionalne značke, te kreću u rat protiv RBiH po

srpsko-hrvatskom dogovo-ru. ‘Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu’ je 1991. osno-valo oko 50 jugoslavenskih agenata. Tu se prse zakle-ti KOS-ovac Mate Boban, Udbin ubojica Mladen Naletilić Tuta (godinama za SDB špijunirao Hrvate u emigraciji, surađivao u ubojstvima), aktualni pred-sjednik HDZ BiH Dragan Čović, visoko rangirani upo-sjednik HDZ BiH Dragan Čović, visoko rangirani upo-sjednik HDZ BiH Dragan

slenik vojno-industrijskog kompleksa ‘Soko’ Mostar, u kojemu se mogao uzvisiti samo Udbaš, i mnogi drugi. Hrvatima sve vrijeme vlada KPH: do 1990. bakarićevci, a zatim hebrangovci tuđmanovske pasmine. Oni surađuju sa srpskim i bošnjačkim pripadnicima obavještajnih sistema, na uništenju RBiH, građana Bosanaca i Hercegovaca, te pokolju Bošnjaka i palestinizaciji preostalog bošnjačkog naroda.

Udri, majčin sine!

Ustav 1974 postaje trn u oku srpskoj hegemoniji, te mu se Srbi protive preko prof. Nenada Kecmanovića u magazinu beogradske čaršije NIN, od kraja 1970-tih, a zatim preko akademika SANU i novinara, te konačno u silovitom, hi-steričnom zanosu njihovog Slobodana Miloševića, od polovine 1980-tih. Rat

1990-tih, ustvari je rat Srbije i Hrvatske protiv Ustava 1974, za uništenje i podjelu RBiH.

Srpsko-hrvatski plan nije od jučer; planirali su to Maček-Cvetković, Draža Mihajlović, Pavelić-Stojadinović, da bi se u toj krvavoj raboti našli i Franjo Tuđman i Milovan Đilas. Naime, Đilas je 1987. u Zagrebu posjetio veterane Hrvatskog proljeća, u čijem se užem krugu prsio gene-ral Tuđman. Tada sklapaju dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine. U obzir uzima-ju plan Tito-Draža (objavljen u Journal d’Egypt, u Kairu) po liniji podjele od Palića u Vojvodini kroz Sarajevo do Stona na Pelješcu, zatim na-godbu Pavelić-Stojadinović o podjeli po liniji Bosna-Neretva, kao i dogovor Cvetković-Maček iz 1939., sa varijacijama koje “dopuštaju” enklavu-rezervat u centralnoj Bosni “za Muslimane” (oko 16% teritorija BiH). Milovan Đilas se vraća u Beograd sa uspješno obavljene misije u svojstvu agenta srbijan-ske jezgre Komande JNA, a SDB Jugoslavije Tuđmanu daje – putovnicu. Sve se to zbilo nakon i usprkos potpi-sanog ‘Ugovora Istok-Zapad’ (Gorbačov-Regan), po kojem se samoodređenje treba izve-sti prema postojećim grani-cama pojedinih republika, uz klauzulu da se manja sporna područja kasnije rješavaju sporazumno, mirnim putem.

U Karađorđevu 25.3.1991. i Tikvešu 15.4.1991., Milošević-Tuđman se dogovaraju da se posao završi unutar Jugoslavije po-djelom BiH, s time da svaki obuhvati krajeve u kojima su živjeli u većini, bilo pravoslavci, bilo katolici. Muslimani im ne znače ništa, jer su se, po njima, u pe-riodu 1945.-1974. morali ionako ‘opre-djeljivati’ (što se promijenilo uvođenjem kategorije Musliman na prijedlog Mike Tripala u dogovorima iza zatvorenih vrata u CK SKJ, uoči donošenja Ustava 1974, koji je morao biti usklađen sa ‘Internacionalnim ugovorom o gra-đanskim i političkim pravima čovje-ka’, ratificiranim u SIV-u 29.1.1971.). Tuđman-Miloševićev tretman tog pita-nja je bio: “Srbi istočno, Hrvati zapad-no, Muslimani – niz Neretvu”.

Ðilas je 1987. u Zagrebu posjetio

veterane Hrvatskog proljeća, u

čijem se užem krugu prsio

general Tuđman. Tada sklapaju

dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine. U obzir uzimaju

plan Tito-Draža (objavljen u

Journal d’Egypt, u Kairu).




32

Danas se dešava jedna neobična stvar, koja ranije nije bila poznata, a to je da u jednu džamiju dolaze muslimani iz različitih gradova mada je praksa bila da se muslimani povlače u itikaf u svojoj mjesnoj džamiji ali, nužda zakon mijenja

Piše: Amir Krivokapa

Zadnjih deset dana ramazana muslimani cijelog svijeta obi-lježavaju boravkom u džamija-

ma slijedeći praksu Muhameda, a.s. Naravno, razlog je noć Lejletu-l-kadr, noć bolja od hiljadu mjeseci, u kojoj je svaka sigurnost i ona pada u jednoj od neparnih noći zadnje trećine ra-mazana. Muslimani se povlače u dža-mije i posvećuju se dubokom ibadetu i zikru i na taj način pokušavaju isko-ristiti blagodati noći Lejletu-l-kadr.

Itikaf u Bosni

Tradicija itikafa je postojala kod Bošnjaka već od dolaska islama i pamtimo običaj kada je imam jedne ili više džamija preuzimao ovu ulogu

ReportažaIz sunneta Poslanika Muhameda, a.s.

Zaboravljamo li na

Itikaf?


33

na sebe. Najčešće je to bio imam glav-ne čaršijske džamije koji je u svojim dovama uključivao i ostale džematlije pa su se, na neki način, ostali osjeća-li rasterećeni ovog sunneta. Ovakva praksa se umnogome promijenila u zadnjih desetak-petnaest godina, kada se pojavljuje znatan broj obič-nih džematlija koji su željeli zadnju trećinu ramazana provesti u ibadetu. Istina, malo je naših džamija koje su mogle adekvatno primiti ove posta-če jer, malo ih je koje imaju banju, wc, posebnu prostoriju za smještaj stvari i tako dalje. Ove mutekije su našle rješenje u novosagrađenim, mo-dernim džamijama koje su imale ove uvjete. Danas se dešava jedna neobična stvar, koja ranije nije bila poznata, a to je da u jednu džamiju dolaze muslimani iz različitih gradova mada je praksa bila da se mu-slimani povlače u itikaf u svojoj mjesnoj džamiji ali, nužda zakon mijenja. Da bi saznali kako stvari danas stoje obišli smo nekoliko glavnih sarajevskih džami-ja i otkrili da se praksa nije promijenila ni ovog rama-zana. Ovo smo saznali u obilasku Čaršijske, Careve i Begove džamije. Na naše pitanje koga ima u itikafu, džematlije u Carevoj džamiji zbunjeno su nas gledali i odgovorima dali do znanja da tamo nema nikoga već godinama. Svi su nas upućivali na Begovu džamiju. Tamo je, nažalost, bila u toku mukabela te tako nismo imali priliku razgovarati sa imamom u itikafu.

Drugi svijet

Međutim, prijatno smo se iznena-dili kada smo došli u Džamiju kra-lja Fahda gdje smo zatekli bezmalo sedamdest i pet postača koji su došli ovamo u itikaf iz različitih gradova. Tu smo zatekli i Bilala Dervišića, glavnog organizatora, od kojeg smo saznali kakvi su im uvjeti i kako se snalaze za iftare i sehur.

“Iftare nam nisu organizova-li sponzori iz Fahdovog centra ili Islamske zajednice, ali, imamo dosta običnih džematlija koji nam obezbje-đuju iftare svima”, kaže nam Bilal.

“Čak smo imali i jednog sponzora đuju iftare svima”, kaže nam Bilal.

“Čak smo imali i jednog sponzora đuju iftare svima”, kaže nam Bilal.

koji je htio da nam sponzoriše iftare za svih deset dana, ali ipak nije bilo potrebe za tim.”

Pitali smo Bilala može li se itikaf smatrati odmorom za vjernika?

Iz sunneta Poslanika Muhameda, a.s.

Kad se čovjek posveti učenju

Kur’ana i zikru desetak sati dnevno, jednostavno osjeti kao da se nalazi u

drugom svijetu zbog ljubavi

prema Allahu, dželle šanuhu.


“Pa može se smatrati odmorom od dunjalučkih stvari i obaveza ali, što se tiče zikra i ibadeta tu se maksimalno iscrpljujemo. Poznato je još iz doba se-lefa da su se oni u itikafu prepoznavali po neispavanim i iscrpljanim licima.”

Međutim, ono što nas je najviše interesovalo jeste duhovna dimenzija itikafa i kako ona utiče na vjernike?

“Pa znate, kad se čovjek posve-ti učenju Kur’ana i zikru desetak sati dnevno, jednostavno osjeti kao da se nalazi u drugom svijetu zbog ljubavi prema Allahu, dželle šanuhu.

Moramo priznati da je prizor posta-ča koje uče Kur’an ili klanjaju odavao neku sasvim novu dimenziju koja vas neminovno podstiče da i sami budete dio nje.

Bilala smo ostavili njegovom iba-detu sa nadom da će njegove dove biti uslišane.

Za nas ostaje mala misterija u vezi drugog svijeta koji nam je Bilal po-minjao i kojeg sigurno nećemo razu-mjeti dok i sami ne probamo provesti zadnju trećinu ramazana u potpunom ibadetu.

34

Odabrao, preveo i prilagodio:Mr. Semir Imamović

Klanjanje teravije mimo ramazana

Es-Selamu alejkum! Zbog čega se teravija klanja samo tokom ramaza-na? Ako je to jedna vrsta nafile zašto se ne bi klanjala i u drugim mjese-cima? Primjera radi, mnogi od nas poste i u drugim mjesecima (znam da je ramazanski post farz) pa treba li, ili može li se tada klanjati tera-vih-namaz? Je li to samo namaz koji se klanja u džematu kao što je slučaj s džuma-namazom (ovdje ne želim miješati ova dva namaza) ili se može klanjati i individulano?Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminAlejkemu selam! Teravih namaz je specifična vrsta nafila, tj. nafila koja ima svoj povod - sebeb, a to je mjesec ramazan, u kojemu se obavljaju do-datni dobrovoljni ibadeti u koje spa-da i teravih-namaz. Mimo ramazana, lijepo je klanjati običnu nafilu, ali ne u džematu. Poslanik, a.s., a ni asha-bi, nisu prakticirali klanjanje obične, svakodnevne nafile u džematu, pa to ne činimo ni mi. Ramazan ima svoje specifičnosti, uključujući i klanjanje teravih-namaza u džematu, i ta speci-fičnost se ne može proširivati na drugo vrijeme, pa čak ni na one dane kada se napaštaju propušteni dani ramaza-na, po našim nahođenjima. Nafila u ramazanu ima vrijednost farza u dru-gom vremenu, a ta odlika se ne odnosi

na drugo vrijeme, uključujući i dane napaštanja. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Način posta šesta dana ševvala

Da li je onome koji ima namjeru postiti šest dana ševvala, nakon ra-mazana, propisano da tih šest dana spoji ili mu je dozvoljeno da ih raz-dvoji i posti u bilo kojem dijelu mje-seca ševvala?Šejh Abdullah ibn Abdurrahman ibn Džibrin, Allah mu se smilovaoHvala Allahu i neka je mir i spas na po-slanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Post šest dana ševvala, na-kon posta mjeseca ramazana, je sunnet (pohvalan, dobrovoljan čin), a ne stro-ga obaveza kako bi se dalo razumjeti iz tvog pitanja. Najbolje ih je postiti od-mah poslije Bajrama, spojeno (jedan za drugim), što sugeriraju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko isposti ramazan, a zatim odmah nakon toga još šest dana ševvala, tretirat će se kao da je postio cijelu godinu.” (Ovo je u skladu sa poznatim kur’anskim princi-pom koji glasi: za svako urađeno dobro djelo, čovjek će biti nagrađen desetero-struko. Primijenimo li ovaj princip na post 36 dana – 30 dana ramazana + 6 dana ševvala – dobit ćemo 360 dana posta, što predstavlja jednu lunarnu godinu). S druge strane, postač ima slobodu izbora, da li će ovih šest dana postiti spojeno ili odvojeno, na počet-ku, u sredini ili na kraju mjeseca. Kako god da postupi, izvršio je ono što se traži od njega, i može se nadati obeća-noj nagradi. Ako iz opravdanog razlo-ga, bolesti, putovanja, postporođajnog ciklusa (žena), ne bude u mogućnosti postiti u mjesecu ševvalu, dozvolje-no mu je da to učini poslije. A Allah najbolje zna! (Izvor: Fetāvā ramadān, 2/693.)

Potpuna i djelimična nagrada za post šesta dana ševvala

Počeo sam sa postom šest dana šev-vala, ali zbog određenih okolnosti i ranije preuzetih obaveza, nisam bio u stanju ispostiti svih šest dana. Tačnije rečeno, postio sam četiri, a ispustio dva dana. Kako da postu-pim, da li da naknadno postim još dva dana, i da li sam grješan zbog toga? Šejh Abdulaziz ibn Abdullah ibn Bāz, Allah mu se smilovaoHvala Allahu i neka je mir i spas na po-slanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Post šest dana ševvala spada u red dobrovoljnih ibadeta (nafila) i nije obavezan. Za dane koje si ispostio imaš nagradu kao za bilo koji drugi dobrovoljni post, a nadati se da bi ta nagrada mogla biti i potpuna, ukoliko se prekid posta desio usljed opravdanih razloga i okolnosti, sukladno hadisu: “Kada se čovjek razboli ili ode na put (i zbog toga ne bude u mogućnosti činiti djela koja je prije toga redovno činio), Allah, dželle šanuhu, i dalje piše dobra djela koja je radio dok je bio zdrav i dok je boravio kod svoje kuće.” Hadis je zabilježio Buharija u svome Sahihu. Propuštene dane nisi dužan napostiti. (Izvor: Fetāvā ramadān, 2/694.)

Kašnjenje sa izdvajanjem zekatu-l-fitra

Da li je dozvoljeno dati zekatu-l-fitr u toku ili nakon bajramske hutbe, ukoliko je čovjek zaboravio da to učini u propisanom vremenskom roku, tj. prije hutbe? Šejh Abdulaziz ibn Abdullah ibn Bāz, Allah mu se smilovaoHvala Allahu i neka je mir i spas na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Musliman je dužan

FetveAktuelna pitanja i dileme

Pokajnik od grijeha je kao onaj koji nema grijeha Saff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina


35

udijeliti zekatu-l-fitr prije bajram-na-maza. Ukoliko bi se desilo da iz zabo-rava (ili nekog drugog opravdanog ra-zloga) spomenutu dužnost ne izvrši u propisanom vremenu, neće se smatrati grješnikom zbog toga, ali je obavezan da to učini odmah nakon što se sjeti. Prema ispravnijem mišljenju islamskih pravnika, nije dozvoljeno svjesno i na-mjerno odgađanje zekatu-l-fitra izvan propisanih vremenskih okvira, a dokaz za to su izjave ashaba u kojima se ja-sno naglašava da je Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, naredio izdvajanje zekatu-l-fitra prije izlaska ljudi na mu-sallu radi obavljanja bajram-namaza. (Izvor: Fetāvā ramadān, 2/932.).

Tevba (iskreno pokajanje) vraća nagradu za poništena djela

Ako je čovjek činio djela radi ljudi (rijaluk), a ne radi stjecanja Božijeg rizaluka i nagrade, a potom se po-kajao, da li time može, naknadno, ostvariti ili povratiti nagradu koju je upropastio rijalukom? Dr. Muhammed ibn Salih el-MunedžidHvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Vjerodostojnim putem potvrđeno je da se nevjerniku koji primi islam piše nagrada za dobra djela koja je uradio u vrijeme nevjerstva, kao da ih je uradio u islamu. U tome se, izme-đu ostalog, ogleda veličina Allahove plemenitosti, dobrote, darežljivosti i dobročinstva. Prenosi se da je Hakim ibn Hizam, radijallahu anhu, pitao Poslanika: “Allahov Poslaniče, šta misliš za dobra djela koja sam činio u vrijeme džahilijjeta (neznaboštva), kao što su udjeljivanje sadake, oslo-bađanje roba, održavanje rodbinskih veza, hoću li imati ikakvu nagradu za

to?” “Primanjem islama za-držao si dobra djela koja si činio prije toga”, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buharija, 1436., Muslim, 123.) Rekao je Ibn Redžeb u komentaru ovog hadisa: “Ko lošim djelom poništi dobro djelo koje je uradio prije toga, a zatim se pokaje, vraća mu se na-grada za djelo koju je na taj način izgubio.” (Fethul-Bari, Ibn Redžeb, 1/146.) Rekao je Ibn Tejmijje: “Ukoliko se munafik (dvoličnjak, li-cemjer) i murāi (onaj koji se, čineći dobra djela, pretvara) pokaju, da li su obavezni ponoviti djela koja su poni-štili licemjerstvom i rijalukom, ili se pokajanjem ipak naknadno dolazi do nagrade za ta djela, ili ćemo kazati da nisu obavezni ponoviti djela, ali se nagrada za poništena djela ne može povratiti? Ono što sa sigurnošću mo-žemo reći jeste da munafik nije oba-vezan ponoviti djela koja je radio lice-mjerno, jer u Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, vrijeme, munaficima, koji su učinili tevbu, nije naređeno da ponove djela koja su im propala zbog licemjerstva. Uzvišeni, u prijevodu značenja, kaže: Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazali da su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili, i htjeli su da učine ono što nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili. Pa ako se po-kaju, bit će im dobro; a ako glave okre-nu, Allah će ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati. (Et-Tevba, 74.) U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da je munafik (licemjer) u biti (u svojoj nutrini) ne-vjernik, i kada se pokaje, brišu mu se

prethodni grijesi i nije oba-vezan ponavljati djela koja je, kao munafik, učinio, analogno nevjerniku koji je svoje nevjerstvo javno ispo-ljavao, a zatim primio islam. Što se tiče statusa djela koje ljavao, a zatim primio islam. Što se tiče statusa djela koje ljavao, a zatim primio islam.

je uradio licemjerno, on se ne bi trebao razlikovati od statusa djela nevjernika koji primanjem islama ostvaruje nagradu za dobra djela koja je uradio kao nevjernik, a za njega je Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, rekao: ‘Primanjem islama zadržao si dobra djela koja si činio prije toga.’ S druge strane, pitanje osobe koja je radila djela iz rijaluka (pretvara-jući se pred ljudima) ubi-jeđena da su ta djela stroga dužnost, a potom se poka-jala, slično je pitanju osobe koja nije izvršavala vjerske dužnosti iako je vjerovala u njihovu obaveznost, od takve osobe ne može se tra-žiti ponavljanje djela (kadā), jer bi je to sigurno odvratilo od pokajanja.” (Medžmû’u-

l-fetava, 22/20. – 21.) Isti učenjak je kazao: “Pokajnik od grijeha je kao onaj koji nema grijeha. Kada nestane grijeha, nestaje i njegovih posljedica, a jedna od tih posljedica svakako je poništenje djela.” (Šerhul-’umdea jedna od tih posljedica svakako je

Šerhul-’umdea jedna od tih posljedica svakako je

, 1/39.) Allah najbolje zna. (Izvor: www.islam-qa.com, islam questions and answers).

Dobrovoljni post

Es-Selamu alejkum! Molim Vas da mi navedete koje je sve dane lijepo postiti osim obaveznog ramazana. Našla sam na više mjesta, a znam i od svoje majke da je lijepo posti-ti 6 dana ševvala, odmah poslije 3. dana Bajrama (ona uvijek posti kad može), za dan Ašure, pa 13., 14. i 15. dan u svakom mjesecu (mada mi nije jasno da li se misli na tri dana u mjesecu po hidžretskom kalendaru ili ovom gregorijanskom). Da li je novotarija da se posti za 12. rebiu-l-evvel ili i to spada u dane koje je lijepo postiti?Alejkemu selam! Lijepo je postiti dane koje ste spomenuli, s tim da se 13., 14. i 15. dan računaju po mjesečevom, a ne po gregorijanskom kalendaru, jer su to tzv. bijeli dani kada je Mjesec pun. Post 12. rebiu-l-evvela nema vjer-sko utemeljenje, pa ga ne treba prakti-cirati. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Ko lošim djelom poništi

dobro djelo koje je uradio

prije toga, a zatim se

pokaje, vraća mu se nagrada za djelo koju

je na taj način izgubio.


36

Piše: Muhamed Nasirudin El-UvejdPreveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Nada i strah su osobine iskre-nih vjernika i kompletan njihov život odvija se izme-

đu te dvije osobine. One su temelj vjerničke ljubavi prema Allahu i za vjernike su isto što i krila za pticu. Nada i strah su neodvojivi dijelovi jedne cjeline. Strah bez nade vodi u očaj, tugu i beznađe, a nada bez straha vodi u potpunu bezbrižnost, nemarnost i samoobmanu. Upravo

Pohvalni strah uništava i spaljuje zabranjene strasti tako da grijesi koji su omiljeni duši postaju mrski i odvratni, kao što med s kojim je pomiješan otrov postaje odvratan, pa kada ga čovjek poželi i sjeti se da je u njemu otrov ostavi ga. U takvom stanju, čovjek postaje zabrinut za sebe, napuste ga oholost, zavidnost, mržnja i druge loše osobine, i nema vremena brinuti o drugima. Osjeća se poput čovjeka koji je upao u jazbinu divlje zvijeri i nije siguran hoće li proći neopaženo i pobjeći od zvijeri ili će ga zvijer primijetiti i napasti

zbog toga, Allah, dž.š., je u Kur’anu Svoje iskrene robove opisao sa obe osobine: Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni. (El-Enbija, 90.) Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onoga što im Mi dajemo udjelju-ju. (Es-Sedžda, 16.). Strah je vodič za dušu, a nada je vođa, i kad god duša na-pusti vođu ili posustane, vodič je tu da je povede, a kada postane nepokor-na vodiču, onda je vođa podstakne na pokornost. Hladovina nade ublažava vrućinu straha, a sablja straha u korijenu sasje-ca lažnu nadu i nemaran odnos prema životu koji se najčešće ispoljava u riječima samoobmanutih ljudi: “ima vremena”, “uradit ću to sutra”, “Allah je milostiv”, “svi lju-di griješe” i sl. Hafiz Ebu Nuajm u svom djelu Hilyetul-evlija spominje predaju od Fudajla ibn Ijada koji je rekao: “Strah od Allaha je bolji od nade sve dok je čovjek zdrav, ali kada oboli i približi mu se smrtni čas, onda je bolja nada u Allahovu milost i oprost. Jer, ukoliko je čo-vjek bio dobročinitelj i iskren vjer-nik dok je bio zdrav, onda se na sa-mrti poveća njegova nada i pojača lijepo mišljenje o svom kraju, a ako je, dok je bio zdrav, mnogo griješio, onda kod njega na samrti preovla-dava loše mišljenje, a slabi nada u sretan završetak.’’

Zbog toga je, dok god je insan zdrav, bolje da kod njega preovlada-va strah od Allaha, jer će ga strah

spriječiti u činjenju grijeha i podsta-knuti na ibadet i činjenje dobrih dje-la. A na samrti je bolje da preovla-

dava nada iz dva razloga. Prvo, ukoliko u smrtnom času nada nadjača strah, u tom slučaju vjernik i vjernica požele susret sa Allahom, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko želi susret sa Allahom, i Allah želi susret sa njim, a ko prezire susret sa Allahom i Allah prezire susret sa njim.” (Buharija) Drugo, bolje je da na sa-mrti nada pobijedi strah zbog lijepog mišljenja o Allahu, a to znači da u tim posljednjim trenucima prije preseljenja na Ahiret, treba da dominira svijest o tome da je Allahova milost

more bez obala, da On voli vjerni-ke i vjernice ma koliko grijeha ima-li, i da je Njegova milost pretekla Njegovu srdžbu. U tom smislu su i Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Neka niko od vas ne dočeka smrt, a da nema lijepo mi-šljenje o Allahu.” (Muslim) Prenosi se da je Ahmed ibn Hanbel na samr-ti govorio svojoj djeci da mu citiraju hadise o nadi kako bi umro s lijepim mišljenjem o Allahu.

Pravi vjernici su oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene

Treba znati da nedostatak straha ili slab strah od Allaha, prouzroku-je nemaran odnos prema grijehu, tj. takav čovjek ne preza mnogo od či-njenja grijeha, a pretjeran strah vodi u beznađe i očaj. Rečeno je: “Ne

Pobožnost Putevi duševnog uzdizanja


Treba znati da nedostatak straha ili slab

strah od Allaha, prouzrokuje

nemaran odnos prema

grijehu, tj. takav čovjek ne

preza mnogo od činjenja grijeha, a

pretjeran strah vodi u beznađe

i očaj.


37

boji se onaj ko plače i briše suze, već onaj ko ostavi ono čega se boji i zbog čega bi mogao biti kažnjen.”

Prenosi se da je neko upitao po-znatog pobožnjaka, Zunnuna El-Misrija, kada će čovjek biti istinski bogobojazan, pa je on odgovorio: “Kada se postavi u ulogu bolesnika koji traži bilo kakvu zaštitu i lijek bojeći se da se bolest ne proširi i ne odulji.” Pohvalni strah uništa-va i spaljuje zabranjene strasti tako da grijesi koji su omiljeni duši po-staju mrski i odvratni, kao što med s kojim je pomiješan otrov postaje odvratan, pa kada ga čovjek poželi i sjeti se da je u njemu otrov ostavi ga. U takvom stanju, čovjek postaje zabrinut za sebe, napuste ga oho-lost, zavidnost, mržnja i druge loše osobine, i nema vremena brinuti o drugima. Osjeća se poput čovjeka koji je upao u jazbinu divlje zvije-ri i nije siguran hoće li proći neo-paženo i pobjeći od zvijeri ili će ga zvijer primijetiti i napasti. Tako je on cijelim svojim bićem zauzet onim od čega strahuje. U tom smislu su i kur’anski ajeti: Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene. (El-Enfal, 2.) Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru. (El-Mu’minun, 57.-60.). U jednoj predaji stoji da je Aiša, r.a., pitala Allahovog Poslanika, sallalla-hu alejhi ve sellem, za značenje ajeta: i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, jesu li to oni koji piju alkohol i čine zinaluk i druge grijehe, pa joj je Poslanik,

sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “Ne, kćeri Siddikova, već su to oni koji klanjaju namaz, po-ste i dijele zekat, ali stra-huju hoće li im djela biti primljena kod Allaha.” Imam Ibnul-Dževzi u svo-joj knjizi Et-Tebsire spomi-nje predaju od Hatima el-Esamma, u kojoj stoji da je on rekao: “Čije srce je Esamma, u kojoj stoji da je on rekao: “Čije srce je Esamma, u kojoj stoji da

prazno od sjećanja na četi-ri opasne situacije koje ga neminovno čekaju, on je obmanut i nije siguran od propasti. Prvo, prisjećanje na opa-snost i težinu situacije na Dan kada će Allah reći: ‘Ovi će u Džennet i nije me briga, a ovi će u Džehennem i nije me briga’, a čovjek ne zna u kojoj je skupini. Drugo, prisjećanje na trenutak kada je stvoren u tri tmine i kada je meleku naređeno da zapiše hoće li biti sretan ili nesre-tan, a on ne zna šta mu je zapisa-no. Treće, prisjećanje na nastupanje Sudnjeg dana, a ne zna hoće li biti obradovan Allahovim zadovljstvom ili srdžbom, i četvrto, prisjećanje na Dan i trenutak kada će se ljudi od-vojeno pojaviti da im se pokažu nji-hova djela, a on ne zna šta će preva-gnuti, njegova dobra ili loša djela.”

U islamskim izvorima za strah se koristi termin havf , ali i termin haš-je i ovaj termin se odnosi na strah od Allaha koji je prisutan kod istin-skih islamskih učenjaka. Ova vrsta

straha je spomenuta u suri Fatir, u 28. ajetu: A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. (Innema jahšellahe min ibadihi el-ulema). To je dakle strah koji je pove-zan sa istinskom spozna-jom i to potvrđuje hadis Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao: “Ja sam najbogo-bojazniji i najviše se bo-jim Allaha.” Dakle, havf je obični strah i odnosi se na sve muslimane, a haš-je je posebna vrsta straha

koji posjeduje samo ulema i istin-ski znalci i pobožnjaci. Rekao je Ibnul-Kajjim el-Dževzijje: “Znaj da je strah Allahov bič kojim On tje-ra ljude da se vežu za znanje (ilm) kako bi preko njega postigli stepen blizine sa Allahom. On je svjetiljka za srca, koja im osvjetljava i pokazu-je puteve dobra i puteve zla.” Stanje vjernika je takvo da, od koga god se boji bježi Allahu, ali isti tako ako se boji Allaha, opet utočište traži kod Allaha, a ne kod bilo koga i bilo čega drugog. Važno je znati da strah od Allaha kao pozitivna osobina nije sam sebi svrha, već je on sredstvo za popravljanje našeg duhovnog sta-nja. Jer, da je strah sam sebi svrha onda on ne bi nikada nestao kod stanovnika Dženneta. Međutim, istina je da, ko se boji danas, bit će siguran sutra. Strah je uvijek pove-zan sa ljudskim djelima, a vjernička


Ebu Derda je govorio: ‘’Da

znate sa čime će te se sresti nakon smrti, ne biste tako

proždrljivo jeli hranu, niti bi se tako komotno

osjećali u svojim

kućama, već bi plakali nad sobom i svojim

stanjem.’’


ljubav je vezana za Allahovo Biće i Njegova svojstva, zato će se sutra, na Sudnjem danu, povećati ljubav vjer-nika prema Gospodaru kada uđu u Džennet oslobođeni svakog stra-ha. Poznati islamski učenjak, Ibn Redžeb, rekao je: “Allah je stvorio ljude da Ga spoznaju, obožavaju i da Ga se boje, i objavio je jasne do-kaze o Svojoj veličini i moći, da bi Ga se ljudi bojali strahom koji znači poštovanje i veličanje. Zatim, Allah im je opisao žestinu kazne i straho-te Džehennema, da bi Ga se vjernici bojali svojim dobrim djelima.”

Stepeni straha

Uvjetno rečeno, obavezuju-ća količina straha je ona koja će te podstaknuti na izvršavanje farzova i ostavljanje harama, a sve ono što prelazi preko toga i što te podstiče na izvršavanje mustehaba i ostavlja-nje mekruha i sumnjivih stvari, sma-tra se pohvalnim strahom. Ali, ako strah pređe i tu granicu na način da prouzrokuje bolest, stalnu tugu i zabrinutost, i depresiju koja znači ostavljanje djela i gubljenje nade, onda je to pokuđeni strah. Strah od Allaha nipošto ne smije dovesti do očaja i gubljenja nade u Allahovu milost, jer je to veliki grijeh na osnovu hadisa Muhammeda, a.s.: “Veliki grijesi su: širk, očajavanje i gubljenje nade u Allahovu milost.” (Sahihul-džami’ ). Allah je one koji posjeduju strah od Njega opisao kao ljude koji su upućeni, koji posjeduju znanje i koje čeka Allahova milost i zadovoljstvo. Uzvišeni je objavio: I kada Musaa srdžba minu, on uze plo-če na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje. (El-A’raf, 154.) A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. (Fatir, 28.) Allah će biti nji-ma zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. (El-Bejjine, 8.). Allah, dž.š., je naredio da Ga se ljudi boje i taj strah je učinio uvjetom vjerova-nja. U Kur’anu stoji: To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici. (Ali Imran, 175.) Prvak i predvodnik mufessira, Ibn Džerir et-Taberi, komentirajući gornji ajet, rekao je: “Kao da nam Allah ovim ajetom želi poručiti: ‘O vjernici, ne bojte se nevjernika i ne uveličavajte njihovu snagu u vašim očima, i ne strahujte od njihovog broja ukoli-ko budete pokorni Meni. Znajte da sam vam Ja zagarantovao pobjedu, ali Me se bojte i ne griješite Mi, i

ne suprotstavljajte se Mojoj naredbi, pa da propadnete. Ako ste istinski vjernici, onda je najpreče da se bo-jite Allaha, a ne nevjernika i idolo-poklonika.’” Onaj ko se bude Allaha bojao biće siguran od džehennem-ske vatre. To potvrđuju sljedeći ha-disi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: “Džehennemska vatra neće pržiti čovjeka koji je plakao zbog straha od Allaha, kao što se pomuženo mlijeko neće vratiti u vime, niti će se ikada spojiti prašina na Allahovom putu i džehennemski dim.” (Tirmizi) “Dva oka neće pr-žiti džehennemska vatra: oko koje je plakalo zbog straha od Allaha i oko koje je stražarilo na Allahovom putu.” (Tirmizi).

Primjeri straha kod ashaba

Ko se malo više bavio čitanjem sire ashaba i njihovim biografijama, bez sumnje je zapazio da su oni bili maksimalno posvećeni dobrim dje-lima, ali su i pored toga strahovali za sebe i bili istinski bogobojazni. Nažalost, kod nas je danas situacija obrnuta, mi malo radimo, ali smo i pored toga sigurni od kazne. Allah, dž.š., je iskušao ashabe raznim isku-šenjima da bi se potvrdilo ko se od njih istinski boji Allaha, a ko ne. I u tom pogledu, svi su oni položi-li ispit. Između ostalog, Allah ih je

iskušao zabranom lova u ihramima da se vidi ko se boji Allaha i tajno i javno, i objavio je ajet: O vjernici, Allah će vas dovoditi u iskušenje sa divljači koja će biti nadohvat ruku va-ših i kopalja vaših – da Allah ukaže na onog koji Ga se boji kad ga niko ne vidi. A onoga ko i poslije toga nasilje učini čeka bolna patnja. (El-Maide, 94.). Ashabi su u tome pokazali istinsku bogobojaznost i nisu pali na ispitu kao Israelćani kojima je Allah zabranio lov subotom, pa su se poslu-žili varkom misleći da mogu preva-riti Allaha. Mnogobrojne su predaje o bogobojaznosti i strahu od Allaha kod prvih generacija, a mi ćemo na-vesti samo neke. Najbolji među asha-bima, Ebu Bekr, govorio je: “Da sam bogdo dlaka na tijelu mu’mina.” A kada bi stao da klanja izgledao bi kao stub zbog straha od Allaha. A Omer, r.a., je učio ajete sure Et-Tur i kada je došao do ajeta: Kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi., toliko je plakao da se razbolio. Na samrti je svome sinu govorio: “Stavi mi glavu na zemlju, možda mi se Allah smi-luje. Teško mojoj majci što me je rodila, ako mi ne bude oprošteno.” Na licu je imao dva crna traga po-put dvije brazde, od plača u toku namaza. Za Ibn Abasa se veže izre-ka: “Volio bih da budem spašen, pa makar i ne bio nagrađen.” Osman ibn Affan, ashab kojeg su se meleki


stidjeli, stajao je jedne pri-like pored mezara i plakao, govoreći: “Kada bih bio između Vatre i Dženneta, a ne bih znao gdje mi je mjesto, poželio bih da bu-dem prašina dok se ne pre-sudi i dok ne saznam svo-je konačno prebivalište.” Poznati isposnik među ashabima, Ebu Derda, go-vorio je: “Da znate sa čime ćete se sresti nakon smrti, ne biste tako proždrljivo jeli hranu, niti bi se tako komotno osjećali u svojim kućama, već bi plakali nad sobom i svojim stanjem.” Jedan čovjek je opisivao Hasana Basrija, i između ostalog rekao: “Kada bi se okrenuo prema nama kao da se okrenuo pla-men vatre, a kada bi sjedio sa nama izgledao je kao zarobljenik kojem će svakog trenutka odsjeći glavu, a kada bi se spomeni vatra, izgledao je tako kao da ona nije stvorena ni za koga osim za njega.”

Koristi straha od Allaha

U strahu od Allaha je svaka ko-rist i dobro za vjernike. Prije svega, strah od Allaha je uzrok ponosa, si-gurnosti, vođstva na zemlji, pove-ćanja imana, sigurnosti i pobjede nad zulumćarima. Uzvišeni Allah

je objavio: Nevjernici su govorili poslanicima svo-jim: “Ili ćete vjere naše biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!” A poslanicima je Gospodar njih objavljivao: “Mi ćemo nevjernike sigurno uništiti i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bit će to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje Moje stra-hovati.” (Ibrahim, 13.). hovati.” (Ibrahim, 13.). hovati.”Zatim, strah od Allaha podstiče na dobra djela i

iskrenost, i onaj ko posjeduje ta-kav strah ne traži protuuslugu niti zahvalnost od ljudi za svoje dobro-činstvo. Na to aludiraju i kur’anski ajeti: “Mi vas samo za Allahovu lju-bav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnost ne tražimo!” Onaj ko ni zahvalnost ne tražimo!” Onaj ko ni zahvalnost ne tražimo!”se Allaha boji, Allah mu sve dru-go potčini. Imam Ibnul-Dževzi, u svom djelu Bahru dumui, spominje zanimljivu priču. Naime, prenosi se da je poznati islamski učenjak, Sufjan es-Sevri krenuo na hadž u društvu sa pobožnjakom Šejbanom Sufjan es-Sevri krenuo na hadž u društvu sa pobožnjakom Šejbanom Sufjan es-Sevri krenuo na hadž u

Raijem. Na tom putovanju sreli su lava, pa su se ljudi koji su s njima putovali prepali. Onda je Šejban lava, pa su se ljudi koji su s njima putovali prepali. Onda je Šejban lava, pa su se ljudi koji su s njima

izašao naprijed i rekao im: “Ne bojte se!” Zatim je prišao lavu, potapšao ga po leđima, a onda ga

je uhvatio za uho i kao da mu je nešto rekao. Nakon toga, lav je podvio rep i pobjegao. Sufjan es-Sevri mu je u čudu rekao: “Kakva je samo to veličina!” Na to mu je Šejban odgovorio: “Da se ne bojim je samo to veličina!” Na to mu je Šejban odgovorio: “Da se ne bojim je samo to veličina!” Na to mu je

te lažne slave i veličine, ja bih svoj prtljag stavio lavu na leđa i nosio bi ga sve do Mekke.” Zatim, oni koji su se samo Allaha bojali, oni će na Sudnjem danu biti u hla-du Njegovog Arša. To potvrđu-je hadis u kojem je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sedam osoba će Allah sklonuti u Svoj hlad, onoga Dana kada ne bude drugog hlada osim Njegovog: pravednog vladara, mladića koji je odrastao u pokornosti Allahu, čovjeka čije srce je vezano za dža-miju, dvojicu vjernika koji su se u ime Allaha voljeli i isključivo zbog toga se sastajali i rastajali, čovje-ka kojeg na grijeh pozove lijepa i ugledna žena, a on kaže: ‘Ja se bo-jim Allaha’, čovjeka koji tajno di-jeli sadaku tako da njegova ljevica ne zna šta daje njegova desnica i čovjeka koji se u osami sjeti Allaha i zaplače.” Zatim, strah od Allaha je uzrok ulaska u Džennet. U tom smislu su i Allahove riječi: A za ono-ga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao biće dva perivoja. (Er-Rahman, 46.) Na to upućuje i ha-dis u kojem je Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se boji neprijateljske zasjede on na vrijeme krene na putovanje, a ko na vrijeme krene on stigne na cilj. Uistinu je Allahova roba skupa! Allahova roba je Džennet.” Osim toga, strah od Allaha garancija je za sigurnost od bilo kakvog stra-ha na Sudnjem danu i on je spas od svakog zla i nedaće. U jednom hadisi-kudsiju stoji da je Allah re-kao: “Tako Mi Moje Uzvišenosti i Veličine, Ja Svome robu neću spo-jiti dva straha niti dvije sigurnosti. Ako je bio siguran od Moje ka-zne na dunjaluku, dat ću da osjeti strah na ahiretu, a ako Me se bo-jao na dunjaluku, učinit ću ga si-gurnim na Dan kada sakupim sve ljude na jednom mjestu.” (Sahihul-džami’ ). A u hadisu koji preno-si Enes, r.a., Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Tri osobine su spas: strah od Allaha u tajnosti i javnosti, pravednost u zadovoljstvu i srdžbi i skromnost u bogatstvu i siromaštvu, a tri oso-bine su propast: slijeđenje strasti, nezasitna pohlepa i samodopadlji-vost.” (Sahihul-džami’ ).

39

U strahu od Allaha je svaka korist i dobro za vjernike. Prije svega, strah od Allaha je

uzrok ponosa, sigurnosti,

vođstva na zemlji, povećanja

imana, sigurnosti i pobjede nad

zulumćarima.


40

Zelena transferzala Bošnjački savjet Kosova: Obilježavanje Dana Bošnjaka

Piše: Refki Alija

Bošnjački savjet Kosova je mreža bošnjačkih nevladinih organi-zacija koja posljednjih godina

organizira brojne aktivnosti na planu poboljšanja položaja Bošnjaka na Ko-sovu. U tom smislu ova mreža je ove godine odlučila obilježavanje Dana Bošnjaka na Kosovu podići na najviši nivo, kako bi se i na taj način probu-dila svijest Bošnjaka i njihovih komšija o svim bitnostima za život i opstanak ovog naroda na Kosovu. Dan Bošnjaka bit će održan 28. septembra. Na prvom konsultativnom sastanku u Prizrenu prisustvovali su i predstavnici bošnjač-kog naroda iz Peći, odlučeno je da se sačini koordinaciono tijelo koje će raz-motriti sve prijedloge, sakupiti projek-te i na osnovu kvaliteta davati prioritet. Konstatovano je da bude centralne, ali i svečanosti koje će se organizovati po opštinama. Osim nevladinog sektora, bit će uključen i politički faktor. Za-ključci sa ovog veoma korisnog, na momente žučnog skupa nagovještavaju da će ovogodišnje obilježavanje Dana Bošnjaka imati sasvim novu i daleko kvalitetniju dimenziju. Ono što treba posebno istaknuti jesu odluke da se ovo obilježavanje proširi na cijelo Ko-

sovo, odnosno odlučeno je da se ne zaborave Bošnjaci ni u jednom dijelu Kosova, posebno oni u Mitrovici i Leposaviću. Na prošlogo-dišnjoj proslavi učestvovali su i Bošnjaci iz Sandžaka, članovi KUD-a iz Rožaja i Novog Pazara. Ne zna se tačan broj Bošnjaka na Ko-sovu, jer popis stanovništva nije obavljen od 1991. godi-ne. Tada je samo u prizren-skoj i opštini Dragaš živjelo oko 70.000 pripadnika tog naroda.

Nakon završetka rata i dolaska me-đunarodne administracije, Bošnjaci su dobili osnovne i srednje škole na bosanskom jeziku, kao i Edukativni i Fakultet za biznis u Prizrenu, odnosno Peći.

Na osnovu Ustava Kosova u op-štinama gdje žive Bošnjaci, a naj-više ih ima u Prizrenu, Dragašu,

Peći, Istoku i južnom di-jelu Kosovske Mitrovice bosanski jezik je priznat kao zvanični.

Imaju sedam politič-kih partija, pet poslani-ka u Skupštini Kosova, kao i odbornike u op-štinskim skupštinama. Trenutno imaju tri za-mjenika ministara i više savjetnika. U Prizrenu, Dragašu i Peći pot-predsjednici opština su Bošnjaci. Međunarodni Dan Bošnjaka ve-

zan je za odluke Sabora Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektua-laca o povratku historijskog ime-na Bošnjak i imena bosanski jezik od 28. septembra 1993. godine. Međunarodni je zato što su i UN u svoj kalendar praznika stavile taj datum kao Međunarodni dan Bošnjaka.

Briga o Bošnjacima u svim dijelovima KosovaMeđunarodni Dan Bošnjaka Kosova vezan je za odluke Sabora Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca o povratku historijskog imena Bošnjak i imena bosanski jezik od 28. septembra 1993. godine

Na osnovu Ustava Kosova u opštinama

gdje žive Bošnjaci, a

najviše ih ima u Prizrenu, Dragašu,

Peći, Istoku i južnom dijelu

Kosovske Mitrovice

bosanski jezik je priznat kao

zvanični.


41

Sandžak

Piše: Sead ef. Šaćirović

Prije nekoliko dana, odnosno sre-dinom prošlog mjeseca Opštin-sko vijeće u Sjenici uputilo je

prijedlog Skupštini opštine da donese odluku o postavljanju velikog krsta 8x5 metara na ulazu u Sjenicu od stra-ne Nove Varoši, i to u mahali u kojoj muslimani Bošnjaci čine apsolutnu ve-ćinu. Tu bi se, kako saznajemo, na dva hektara trebala praviti crkva, groblje i još pratećih objekata. Da se razumije-mo, mi nemamo ništa protiv krsta, ali se čudimo zašto se planira postavljati u gradovima u kojima muslimani čine apsolutnu većinu? Šta je svrha postav-u gradovima u kojima muslimani čine apsolutnu većinu? Šta je svrha postav-u gradovima u kojima muslimani čine

ljanja krsta? Zašto baš u Sjenici? Zar nije dovoljno što je Karađorđe 1809. izvršio genocid nad sjeničkim Bošnja-

cima? Nije li dovoljno što je Sjenica opustošena i osiro-mašena, nego treba nasilno muslimane pod krst dovo-diti? Sve se to dešava dok Rasim i Suljo imaju vlast u Sjenici. Vidjet ćemo da li će odbornici dva ministra i ovoga puta glasati za nešto što je upereno protiv vjer-skih osjećanja muslimana. Došlo se do one stare “da dokon pop i brda krsti”. Eto, u Sjenici odbornici krste puteve, pa i čitav grad. Da stvar bude još gora to čine oni koji nose muslimanska imena.

Nije trebalo dugo vremena da prođe, a da se otkrije istina i suštinsko pitanje zbog čega su Rasimu Ljajiću smetali Mensur Gičević i Harun Hajradinović u sjeničkoj opštinskoj vlasti (Funkcioner SNP-Sandžačke narodne partije Harun Hajradinović, smijenjen je u julu sa mje-sta predsjednika SO Sjenica na zahtjev koalicije Za evropsku Sjenicu, koju čine odbornici Ljajićevog SDP-LDP-DS, a uz podršku Jedinstvene srpke liste. Također, smijenjen je i zamenik pred-sjednika Mensur Gičević, sa liste GG “Dosta je”. Hajradinović i Gičević su smijenjeni jer su na na nedavnim izbo-rima za Nacionalni savet Bošnjaka gla-sali za listu Bosanske kulturne zajednice (BKZ) muftije Zukorlića. Ubjedljiva

pobjeda BKZ u Sjenici, iz-među ostalog, je ostvarena i zahvaljujući poštenju ova dva čovjeka koji nisu dozvo-lili mešetarenje sa posebnim biračkim spiskovima i stal-nim biračkim sastavom u Sjenici, kakav je bio slučaj sa Novim Pazarom, Tutinom, Prijepoljem, gdje su rasimov-ci i suljovci pokrali sve što se ukrasti može.).

E, tako veliki doprinos pobjedi BKZ Mensuru i Harunu nije mo-gao biti oprošten, pa su postali “žr-tva” koalicije Rasima i Sulja, pomo-gnute još ponekim. Da su Mensur i Harun u vlasti prijedlog o izgradnji velikog krsta nad Sjenicom ne bi pro-šao sigurno, a ovako, bojimo se da ne bude kao sa Ustavom, te Zakonom o izjednačavanju partizana i četnika, sa Deklaracijom o Srebrenici i mnogim drugim pitanjima od vitalnog značaja za muslimane Bošnjake koja su upro-paštena podaničkim odnosom dvojice srpskih ministara i njihovih poslanika iz redova Bošnjaka.

Ako postavljanje krsta u gradu u kojem muslimani čine većinu nije po-kušaj pokrštavanja i asimailacije, te ugrožavanje vjerskih prava, šta je onda?

Neko će reći - ništa, mi to samo onako!

Krst nad Sjenicom

Opštinsko vijeće u Sjenici za postavljanje velikog krsta 8x5 metara na ulazu u grad. Mi nemamo ništa protiv krsta, ali se čudimo zašto se planira postavljati u gradovima u kojima muslimani čine apsolutnu većinu

Postavljanje velikog krsta

8x5 metara na ulazu u Sjenicu od strane Nove

Varoši, i to u mahali u kojoj

muslimani Bošnjaci čine

apsolutnu većinu.



Zelena transferzala Hrvatska

Ugođaj i ambijent u ramazanu je Ugođaj i ambijent u ramazanu je Unezamjenjiv i neusporediv sa dru-Unezamjenjiv i neusporediv sa dru-Ugim mjesecima u godini. U rama-Ugim mjesecima u godini. U rama-Uzanu je sve drugačije: od namaza, ibadeta do sijela i druženja. Ramazan donosi svoj poseban ambijent, smiraj i zadovoljstvo među ljude te elan kroz koji vjernici žele da sve bude najbolje i najljepše što čine u ovom mjesecu. U sisačkom džematu i Medžlisu ramazan se uvijek čeka sa nestr-pljenjem i sa zadovoljstvom, a kada dođe u njemu se vjernici natječu sa dolascima u džamiju, prisustvom na ramazanskoj mu-kabeli, iftarima i činjenju različitih dobrih djela. Ovog ramazana poseban je užitak

predvoditi sabah-namaze na kojima bude u prosjeku 30 klanjača, podne-namaz na ko-jima prisustvuje 20-30 klanja-ča, ikindija-namaz na kojima bude preko 40 klanjača i jaciju odnosno teravih-namaz koji se klanja u 3 prostorije mes džida sa preko 80 klanjača. Za sisač-ki džemat i mesdžid ovo je za mašallah jer je povećan broj klanjača na svim namazima u odnosu na protekle godine. I kada smo mislili da će se dolazak rama-zana u ljetnom periodu osjetiti kroz dže-mat, uvjerili smo se u suprotno. Da li je to zbog toga što su ove godine po prvi put bile pojačane predramazanske aktivno-sti, Uzvišeni najbolje zna. U noći Bedra održan je dosada najmasovniji džematski iftar na kojem se okupilo oko 100 sisačkih džematlija, a zbog tolikog odaziva iftarilo se u haremu Medžlisa. Bio je zaista lijep i

nesvakidašnji prizor vidjeti to-liki broj ljudi u haremu Med-žlisa. Po prvi put iftar u noći Bedra organizirala je Koordi-nacija bošnjačkih asocijacija koju sačinjava pet bošnjačkih tijela u gradu Sisku i Sisačko-Moslavačkoj županiji. Sisački džemat je postao bogatiji za još jednog člana. Naime, 10. ramazana u mubarek petak Alem ef. i muallima Ilvana počašćeni su kćerkicom ko-

joj su odlučili dati ime Sumejja. Sedmi dan porodica Crnkić je radost na dobit-ku odlučila podijeliti sa džematom te je organizirala džematski iftar, a prije iftara priređena je akika i proučena je dova za Sumejju. Sisačke džematlije su se odazva-le u velikom broju čime su dali do znanja svom imamu da se žele pridružiti nje-govoj radosti. Sisačka omladina nastoji svoju mladost i energiju koristiti u činje-nju dobročinstva baš u ovom mjesecu. Naime, već je uspješno okončana akcija prikupljanja pomoći za nekoliko porodi-ca u prognaničkom kampu Mala Gorica pokraj Petrinje gdje je već toliko godina nakon rata ostalo nekoliko samaca koji se nemaju gdje vratiti. Već se vodi dru-ga akcija prikupljanja novčanih priloga za kupovinu školskih udžbenika djeci iz jed-ne socijalno ugrožene porodice. Približila se posljednja trećina ramazana kada se i u sisačkom džematu pojačava intenzitet ibadeta kroz klanjanje noćnog namaza u džematu svake neparne noći. Hvala Uzvišenom što u našem džematu sve mi-riše na ramazan.

Ljepota ramazana u SiskuOvog ramazana poseban je užitak predvoditi sabah-namaze na kojima bude u prosjeku 30 klanjača, podne-namaz na kojima prisustvuje 20-30 klanjača, ikindija-namaz na kojima bude preko 40 klanjača i jaciju odnosno teravih-namaz koji se klanja u 3 prostorije mesdžida sa preko 80 klanjača. Za sisački džemat i mesdžid ovo je za mašallah jer je povećan broj klanjača na svim namazima u odnosu na protekle godine

U noći Bedra održan je dosada

najmasovniji džematski iftar

na kojem se okupilo oko 100 sisačkih džematlija, a zbog tolikog

odaziva iftarilo se u haremu

Medžlisa.

43

Sandžački putokazi

Piše: Almir Mehonić

S andžak je pun srpske policije, žandarmerije, srpskih tajnih i javnih agenata. To se moglo

vidjeti prošle hefte, prilikom prote-sta sandžačkih Bošnjaka zbog oku-piranja vakufske parcele u novo-pazarskom naselju Hadžet, mjestu gdje su komunističke vlasti 1945. strijeljale nekoliko hiljada Bošnja-ka predvođenim Aćif ef. Hadžia-hmetovićem, sandžačkim političa-rem i vojnim starješinom, koji je sačuvao Novi Pazar i Sandžak od najezde horda četnika za vrijeme II svjetskog rata. Naime, gradske vlasti predvođene ljudima Rasima Ljajića, pomenutu parcelu su uzur-pirali i počeli izgradnju navodnog obdaništa. Ovo je samo jedan u nizu problema koje su srpske vla-sti napravile uz pomoć instaliranih bošnjačkih agenata srpske DB. Da podsjetim, prvo je nastao problem oko formiranja Bošnjačkog nacio-nalnog vijeća, kada je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava doni-jelo rasistički pravilnik, prema ko-jem je bilo nemoguće konstituisati ovaj organ manjinske samouprave. Naime, kod svih drugih manjin-

skih naroda postojala je odredba da se Nacionalno vijeće konstituiše prostom većinom, a kod Bošnjaka, promjenom pravilnika, bilo je predviđeno konsti-tuisanje sa 2/3 članova vi-jeća. Odmah nakon toga srpska Vlada je iz komisije za vjeronauku u školama razriješila predstavnika Islamske zajednice u Srbi-ji prof.dr. Mevludina Du-dića, a na njegovo mjesto dovela poslušnog Adema Zilkića, čelnika parare-ligijske tvorevine. To je imalo za cilj promjenu vjeroučitelja koji podrža-vaju muftiju Zukorlića po sandžačkim školama. Na sva ova dešavanja prido-data je i otimačina vakuf-ske parcele. Uslijedio je vanredni Sabor Islamske zajednice i protesti gra-đana. Samo u Novi Pazar upuće-no je nekoliko hiljada pripadnika žandarmerije, elitne policijske je-dinice, čiji su pripadnici bili juče-rašnji vojnici Milorada Ulemeka Legije i Crvenih beretki. Mnogi od

ovih žandarmeraca išli su u krva-ve pohode po Bosni i Kosovu, dok su danas u službi srpske politike i bošnjačkih ministara u srpskoj Vladi u okupaciji Sandžaka. No, oni su poznata priča. Za normal-nog bošnjačkog insana sasvim ja-sna. Glavna tema su oni koji su se drznuli ustati protiv svetosti vaku-

fa i protiv svetosti šehid-ske krvi, zarad funkcija i fotelja. Sigurno bar jed-nom, svakom od njih maj-ka je pričala o vakufu, o primjerima kada se tamo neko drznuo uzeti vakuf-sko, o prokletstvu koje ga je strefilo, njega i njegovu porodicu. I garantujem da je onima, kojima je majka još živa, sada rekla : “Sine što to radiš? Allah će će te kazniti.” Zbog toga, ovoj najnižoj ljudskoj vrsti nije samo od vakufa i šehidske krvi draža i preča fotelja, ona je draža i od sopstve-ne majke. Naš bošnjački narod bi rekao “i majku bi prodao za nju”. Kakva je opijum vlast najbolje govori činjenica da sve ovo rade, a da će za godi-nu ili najdalje dvije otići sa nje. Nameće se logično pitanje da li u tim glava-

ma, ponekad, dođe pomisao “šta ću kad ne budem na vlasti”, “kako ću tada prošetati gradom”, “kako će se moji sugrađani tada ponaša-ti prema meni, kad sam im srpske koljače doveo da gaze po vakufskoj zemlji koja je natopljena šehid-skom krvi.” Svi do jednog su davali izjave kako ne postoje problemi u Sandžaku i kako to muftija izaziva vještačke incidente. Šta je pozadi-Sandžaku i kako to muftija izaziva vještačke incidente. Šta je pozadi-Sandžaku i kako to muftija izaziva

na tih izjava? Ne žele oni da zva-nični Beograd otpočne pregovore sa muftijom Zukorlićem i legiti-mnim predstavnicima sandžačkih Bošnjaka. To bi bio njihov poraz, to bi govorilo da oni više nisu fak-tor u Sandžaku, to bi značilo da su politički allahrahmetile. Zvanič-ni Beograd dok bude slušao njih, imat će probleme u Sandžaku. Dok budu vozili kako im sluge govore, sve više će sandžačko vozilo ići u suprotnom pravcu. Što se tiče mene lično, nikad se nisam ni osjećao stanovnikom Srbije.

Opijum vlasti

Ovo je samo jedan u nizu

problema koje su

srpske vlasti napravile uz pomoć

instaliranih bošnjačkih

agenata srpske DB.


44

ZločinLogoraši imami i učenici Gazi Husrev-begove medrese sa područja Bosanske krajine (VI dio)

Pripremio: Ramiz Hodžić

Ovo je stranica teške sudbine muslimana, islama i Bošnja-ka u Bosanskoj Krajini. Go-

vor je o ljudima, imamima, koji su slika i prilika svoga naroda od kojeg su potekli, sa kojim su radili, o lju-dima koji su učili Vjeri i dobroti. Sam tekst je više šutnja ili mukli jek i uzdah mučenih, ranjenih, poniženih i na grozan način ubijenih praved-nika. Nije bilo odlučnog osuđivanja zločinaca koji su najgore stvari nad njima svjesno i bez povoda počinili.

Imami i medresalije u koncentracionim logorima

Muratćehajić Abaz, imam u Brđanima kod Prijedora, zatočenik srpskih koncentracionih logora: Keraterm, Omarska, Trnopolje kod

Prijedora i Manjače kod Banje Luke. Izjava Abaz-ef. Muratćehajića: “U nedelju, 24. maja 1992. godine u 13,50 sati na Kozarac je od srbočet-nika pala prva granata kojom nepri-jatelj počinje da ubija, ruši i pali svo-je dotadašnje komšije. Za nekoliko minuta neprijatelj je obasuo sa više granata iz artiljerijskih oruđa tada već okruženi Kozarac sa srbočetnič-kom vojskom. Artiljerijska oruđa su bila raspoređena na sva okolna mjesta i to: Drenovača, Vočnjak, Prijedorske Urije, Tomašica i Petrov Gaj. Stanovnici Kozarca bili su izne-nađeni sa ovako teškim ofanzivnim napadom, rušenjem, paljenjem i ubi-janjem. Četnička vojska je krenula sa napadom, rušenjem, paljenjem i ubi-janjem. Četnička vojska je krenula sa napadom, rušenjem, paljenjem i ubi-

napadom na Kozarac, jednim dije-lom od Prijedora, a drugim dijelom od B. Luke, tako da se iz tih krajeva začula paljba iz pješadijskog naoru-žanja. Pojavile su se i dimne zavjese koje su bile znak da neprijatelj ispred sebe sve ubija, pali i ruši. Zbog ve-likog granatiranja i snažne neprija-teljske ofanzive narod se uznemiren sklanjao u improvizirana skloništa.

Cijelu noć neprijatelj je dejstvo-vao, a narod uznemiren iz skloništa se povlačio i bježao u šumu. U osvit po-nedeljka, 25. maja 1992. Kozarčani, Bošnjaci, koji su živjeli u 23 džemata krenuli su u pravcu Kozare. Za krat-ko su se zadržali u šumi. Neki su u putu ginuli, neki su uspjeli vratiti se kući. U 10,00 sati prolazili su odra-sli sa djecom kroz džemat Brđane, vidno uplašeni za svoju sudbinu. U dvorištu poviše džamije, blizu puta, kuća Manđukić Smaje bila je puna izbjeglog naroda, a u dvorištu pokraj garaže sjedili su Manđukić Smajo, Velić Ahmet, Mandžukić Tahir, Šiniković Ago i Mahić Namik. Ja prilazim kod njih da bi nakon deset minuta pala granata iza nas na avliju

i ranila četvericu. Isti dan od gra-nate u džematu Brđani su poginule tri sestre, ranjena jedna žena sa curi-com. U srijedu, 27. maja džematlije Brđana zarobljavaju četnici i odvode ih u konclogor “Trnopolje”, a ranje-ne, među kojima sam bio i ja, odvoze u Prijedor u bolnicu. Mene su pri-mili i pregledali dr. Eniz Begić i dr. Hašim Rešić i zadržali na liječenju do 19. juna. Tu sam se sreo sa Aljović Ramizom-ef., imamom iz Bosanske Kostajnice i skupa smo bili nekoliko dana.

U toku liječenja u bolnici tri puta sam ispitivan, dva puta u bolesničkoj sobi a jednom u previjalištu. Noga bolesna, rana još nije bila zarasla, konci neisječeni, nakon dvadeset i tri dana, dolaze po mene u bolnicu i odvode me u konclogor “Keraterm” u Prijedoru u kojem sam zatekao više od hiljade ljudi u četiri prosto-rije. Strahote i teškoće... U takvom stanju i bolovima nakon nekoliko dana boravka i patnje u logoru jav-lja nam sobni starješina da je došla sanitetska služba da previjaju ranje-nike, ko hoće neka se javi. Bilo nas je više ranjenih u istoj sobi ali se nisu smjeli javljati zbog malteretiranja i mučenja. Ja sam se javio, jer sam imao jake bolove. Kada sam ušao u sobu za pregled, bolničar mi je do-bacio: ‘Šta je tebi, ti si borac Alijin, sobu za pregled, bolničar mi je do-bacio: ‘Šta je tebi, ti si borac Alijin, sobu za pregled, bolničar mi je do-

imali ste namjeru poubijati Srbe od Kozarca do Prijedora.’ Pokazao sam ranu i medicinska sestra je upitala šta će raditi a prisutni doktor joj naredi da isječe konce na rani i stavi f la-ster. U konclogoru, nakon dvadeset dana boravka, u četvrtak, u 10 sati, pozvao me komandir logorske straže da izađem. Ja sam izašao pred stra-žaru, kad vidim u vojnoj uniformi, po činu poručnik, sjedi sa jednim stražarom. Reče mi da sjednem na

Zatočeni imami i učenici Medrese u koncentracionim logorimaNastavljamo sa obrađivanjem ratnih zločina nad imamima i učenicima Gazi Husrev-begove medrese sa područja Bosanske Krajine. Ovu temu obrađujemo na osnovu iscrpnog materijala koji nam je ustupio uvaženi Muharem ef. Omerdić, autor knjige “Imami šehidi” i najbolji poznavalac ove teme u BiH


45

jedan sanduk sa praznim f lašama a komandir me upita: ‘Jesi li ti ho dža iz Brđana?’ Rekao sam da jesam. ‘A šta ćeš sada kada ti je kuća izgori-la a džamija srušena, kuda ćeš?’ U toku ispitivanja dobio sam nekoliko udaraca pendrekom po zatioku gla-ve, jedva sam se održao na nogama, zamutilo mi se. Sutradan, u petak, ponovo su me pozvali na ispitiva-nje i zadržali me oko sat vremena. I u nedelju, 13. jula pozvali su me sa još 22 logoraša. Izašli smo na krug a manji autobus čeka otvorenih vrata. Tu sam vidio kako Makić Hasana-ef., bihaćkog muftiju, četnik tuče po glavi sa drvenom palijom, sličnoj držalici od lopate. Okrvavljenog lica, sa povredama po glavi, krvava košu-lja, četnik muftiju udarajući dogura do autobusa u koji ulazimo da bi nas deportovali u sljedeći konclogor, u “Omarsku”. Stižemo u “Omarsku”, dočekuju nas stražari, sve nas pre-gledaju i zatvaraju u “bijelu kuću” u kojoj su ljude mučili i ubijali. Skupa sa muftijom Hasan-ef. Makićem noćili smo u “bijeloj kući”, u jednoj prostoriji sa dr. Jusufom Bašićem, Mensurom Kusuranom, Enizom Begićem i još šestoricom uglednih Bošnjaka iz Prijedora. Cijelu noć smo slušali mučenja i stravične krikove mučenih ljudi. Ujutro, od osam sati, išli smo na isljeđivanje a potom ras-poređivani po prostorijama. U logo-ru “Omarska” skupa sa mnom su bili i sljedeći imami: Džaferović Sakib-ef., Dedić Jusuf-ef., Granov Husein-ef., Aljović Ramiz-ef. i Mujkanović Esad-ef. U mojoj sobi bili su sa mnom skupa ugledni ljudi iz Prijedora: Muhamed Čehajić, predsjednik skupa ugledni ljudi iz Prijedora: Muhamed Čehajić, predsjednik skupa ugledni ljudi iz Prijedora:

prijedorske općine, Šerić Nedžad, Muhamed Čehajić, predsjednik prijedorske općine, Šerić Nedžad, Muhamed Čehajić, predsjednik

predsjednik Suda, Ćamil Pezo, šef prijedorske općine, Šerić Nedžad, predsjednik Suda, Ćamil Pezo, šef prijedorske općine, Šerić Nedžad,

Banke, dr. Osman Mahmuljin, Zijad Mahmuljin, direktor “Pilane”

u Kozarcu i mnogi drugi. U konclogoru “Omarska” sam bio zatočen dvade-setšest dana. Šestog augu-sta 18 autobusa punih na-šim ljudi deportirano je u konc logor na Manjaču, a nas šest stotina otpremaju u konclogor “Trnopolje” u kojem je, kad sam stigao 6. avgusta t. g., bilo četiri hi-ljade ljudi. Pošto sam pot-puno bio iscrpljen, 13. av-gusta 1992. iz “Trnopolja” su me deportirali preko Vlašića u Travnik, na slo-bodnu teritoriju.”

Posavljak Muharem, imam u Krasuljama kod Ključa, zatočenik srpskog koncentracionog logora na Manjači. Izjava Muharem-ef. Posavljaka: “Radio sam kao imam u džematu Krasulje kod Ključa. Četnici sa pje-šadijom ulaze u selo. Ulazeći u selo sve muškarce koji su bili blizu linije otpora koje su uspjeli uhvatiti odvo-de u jedan podrum gdje ih muče tra-žeći od njih izjave o tome ko su im vođe. Pošto su ti naši predstavnici, i vojni i politički, otišli za Bihać, mo-gli su sve reći da bi spasili sebi glavu. Međutim, čim su to saznali počela bi nova ispitivanja i traženje: ko je do-vozio oružje, ko je za što bi zadužen? Poslije dva dana mučenja po podru-mima odvode te ljude u nepoznatom pravcu. Nakon tri mjeseca će se sa-znati za zloglasni logor u Manjači. U prvom naletu četnici nisu dirali dje-cu i žene. Najvjerovatnije, nisu smje-li, jer su znali da ima još naoružanih Muslimana po obližnjim brdima i šumama. Isti dan kad su ušli u selo Krasulje i pohapsili ove ljude, dovlače eksploziv za rušenje džamije i imam-ske kuće. Došli su negdje oko podne

sa kamionom, pokrali moje stvari iz stana, minirali džamiju i kuću i taj isti dan ih do temelja porušili. Kad su to uradili kreće horda, sve doma-ćih četnika, sa pljačkom, od kuće do kuće. Traže preko megafona da mo-raju sve i jedna kuća, štala, hambar, garaža biti otvorene. U protivnom pred čijom kućom nađu svezanog psa i stoku i otvorena vrata da će streljati svu porodicu. Dolazi do mog hapše-nja. Opkoljavaju kuću, ulaze u stan sa automatima uperenim u mene, šamaraju djecu i ženu i mene. Pred njima pucaju levhe po zidovima, pale

Kur’ane i gaze ih psujući ustašku majku. Uvode me svezanog u auto i odvode u SUP Ključ. Dovode pred SUP i viču: ‘Evo koljača ‘ođe!’ Pred SUP trče čet-nici sa metalnim palicama, drvenim palicama i tako uz psovku Kur’ana, vjere, džamije tuku me nogama. Tukući me uguravaju me u jednu prostoriju. Koliko ih je bilo ne znam. Od bola, od tuče, ne znam. Stavljaju stolice: u jednu stavljaju moju glavu a u drugu noge i počinje pravi lom. Zavrću stolicu prema gore, penje se jedan na mene skače po bubrezima, drugi tuče no-gama po bedrima a treći željezom po glavi. Ja u tom silnom batinjanju gubim svijest. Polijevaju me vo-

dom i ponovo nastavljaju. Tako, tuča je prvi dan trajala oko 5 do 6 sati. Vuku me u podrumsku samicu, po-lomljenog, za ramena i uz tuču noga-ma po glavi i tijelu u donje ekstremi-tete uvlače u ćeliju. Tako me uvuku i traže od mene da se krstim. ‘Odža krsti se!’ Kad to ne znam stavljaju mi nož pod vrat, pištolj na sljepočnicu: ‘Sad te koljemo, m.... ti!’ Tjeraju me da ustanem, dignem tri prsta, raširim noge i počinje nova tuča tako polo-mljenog. Tako je trajalo pet noći i dana. Zlostavljanje. Peti dan odvode me ženi i djeci da me vide tako krva-vog i polomljenog. Vraćaju me u ćeli-ju. Tjeraju me u ćeliji da jedem svinj-sko meso. Donose pivu i polijevaju me. Mučenja traju punih 15 dana i noći. Donose neke izjave otkucane: ‘Moraš to potpisati!’ Potom me uz batine i ponižavanja odvode u logor na Manjači. U logoru nastaju poseb-na mučenja u samici. Razbijanje bu-brega, lomljenja nogu i ruku, tjeraju da jedem izmet i pijem mokraću. To su sve činili policajci.”

Vuku me u podrumsku

samicu, polomljenog,

za ramena i uz tuču nogama

po glavi i tijelu u donje ekstremitete

uvlače u ćeliju. Tako me uvuku i traže od mene

da se krstim. ‘Odža krsti se!’ Kad to ne znam stavljaju mi nož pod vrat, pištolj na sljepočnicu:

‘Sad te koljemo!’


46

Prenosimowww.zamirzine.net

Piše: Uri Avnery27 juni 2010.

Noć. Potpun mrak. Pljusak. Vid-ljivost gotovo nikakva. A onda, odjednom – bljesak munje. U

djeliću sekunde svjetlost pokaže kra-jolik. U tom djeliću sekunde može se vidjeti zemljište oko nas. Nije onakvo kakvo je nekoć bilo. Akcija naše vlade protiv flotile s pomoći za Gazu bila je takav bljesak munje.

Izraelci, što se tiče viđenja svijeta, uobičajeno žive u mraku. Ali u onom se trenutku moglo vidjeti zbiljski kra-jolik oko nas; izgledao je zastrašujuće. Potom se na nas opet spustio mrak, Izrael se vratio u svoj mjehur, a svijet je nestao s vidika.

Taj djelić sekunde bio je dovoljan da otkrije turoban prizor. Gotovo na svim frontama stanje države Izrael se pogoršalo nakon posljednjeg bljeska munje.

Taj krajolik nisu stvorili flotila i napad na nju. On postoji otkako je us-postavljena naša sadašnja vlada. Ali ni to nije bio početak pogoršanja. Ono je počelo davno prije.

Akcija Ehuda Baraka & co. samo je rasvijetlila situaciju kakva je sada i dodatno je gurnula u krivom smjeru.

Kako taj novi pejzaž izgleda u svje-tlu Barakove barake (“barak” na he-brejskom znači munja)?

Na čelu popisa nalazi se činjenica koju, čini se, nitko dosad nije primije-tio: smrt holokausta.

U cijeloj strci koju je ova afe-ra izazvala diljem svijeta holokaust nije čak ni spomenut. Istina, bilo je nekih u Izraelu koji su Tayyipa Erdoğana nazvali “novim Hitlerom”, a neki izraelomrsci su govorili o “nacističkom napadu”, ali holokaust je praktički iščezao.

Tokom cijelih dviju generacija naša se vanjska politika služila holokau-stom kao glavnim oruđem. Stav svijeta spram Izraela određivala je njegova ne-čista savjest. (Opravdani) osjećaji krivice – bilo zbog počinjenih grozota, bilo zbog toga što se gledalo na drugu stranu – uzrokovali su da se Evropa i Amerika odnose spram Izraela drukčije nego spram bilo koje druge nacije – od nu-klearnog naoružanja do naseljā (na okupiranim područjima – prev.). Svaka bi kritika postupaka naših vlasti odmah bila obilje-žena kao antisemitizam, i ušutkana.

Ali vrijeme čini svoje. Osjetila svijeta su otupjela uslijed novih tragedija. Za novu generaciju holokaust je stvar daleke prošlosti, poglavlje u historiji. Osjećaj krivice nestao je u svim zemljama, osim Njemačke.

Izraelska javnost to nije primije-tila, jer u samom Izraelu Šoa je živa i

Izraelska javnost to nije primije-tila, jer u samom Izraelu Šoa je živa i

Izraelska javnost to nije primije-

prisutna. Mnogi Izraelci su djeca ili unuci onih koji su proživjeli holoka-ust, i holokaust je ostavio pečat na njihovom djetinjstvu. Štoviše, go-ust, i holokaust je ostavio pečat na njihovom djetinjstvu. Štoviše, go-ust, i holokaust je ostavio pečat na

lem se aparat brine da holokaust ne nestane iz našeg sjećanja, počevši od dječjeg vrtića, pa preko ceremonija i spomen-danā, do organiziranih pu-tovanja “onamo”.

Prema tome, izraelsku javnost šokira saznanje kako holokaust gubi moć kao politički instrument. Otupjelo je naše naj-

vrednije oružje.Središnji stup naše politike

jest naš savez sa Sjedinjenim Državama. Da upotrijebimo izraz tako drag Benjaminu Netanyahuu (u drugom kon-tekstu): to je “stijena našeg opstanka”.

Mnoge nas je godine taj savez čuvao od svih nevolja. Znali smo da od SAD može-mo dobiti sve što nam treba: moderno naoružanje kojim zadržavamo nadmoć nad svim arapskim armijama sku-pa, municiju u vrijeme rata, novac za našu privredu, veto na sve rezolucije Vijeća sigur-nosti UN protiv nas, automat-sku podršku za sve akcije svih naših vlada. Svaka mala i sred-nja zemlja na svijetu znala je da, želi li pravo ulaza u palače Washingtona, mora podmititi izraelskog vratara.

Ali tokom prošle godi-ne u tom su se stupu pojavi-le pukotine. Ne tek malene ogrebotine i krhotine uslijed normalnog trošenja, nego pu-kotine što ih izazivaju pokreti tla. Uzajamna averzija između Baracka Obame i Benjamina

Netanyahua samo je simptom mnogo du-bljeg problema.

Prošlog tjedna šef Mossada je rekao Knessetu: “Za SAD mi više nismo pozi-tivna stavka nego teret.”

Tu je činjenicu oštrim riječima izre-kao general David Petraeus, kazavši da trajni izraelsko-palestinski sukob ugro-žava živote američkih vojnika u Iraku i Afganistanu. Značaj tog upozorenja nisu izbrisale kasnije umirujuće poruke. (Kada se Petraeus ovog tjedna onesvijestio to-kom senatskog saslušanja, neki religiozni židovi su u tome vidjeli Božiju kaznu.)

Bljesak munjeU kolumni jednog od najdosljednijih izraelskih aktivista za mir, pokazuje se kako se mijenjaju okolnosti koje su Izraelu decenijima omogućavale da ’s popustom’ primjenjuje politiku sile.

Prije mnogo godina,

kada sam htio ismijati

narkomansku ovisnost

naših vođa o upotrebi sile, parafrazirao

sam izreku koja u mnogome

odražava židovsku

mudrost: “ako sila ne djeluje,

upotrijebi mozak”.


47

Sudbonosnu promjenu nisu pretr-pjeli samo izraelsko-američki odnosi; i položaj samih SAD se pogoršava, što je doista loš znak za budućnost izraelske politike.

Svijet se, polako i tiho, mijenja. SAD su još uvijek daleko najmoćnija zemlja, ali više nisu ona svemoćna su-persila kakvom su bile od 1989. Kina pokazuje mišiće, zemlje poput Indije i Brazila su sve jače, neku ulogu poči-nju igrati zemlje poput Turske – da, Turske!

To nije stvar godine ili dviju, ali svatko tko razmišlja o budućnosti Izraela za deset, dvadeset godina mora shvatiti da će se, ako se iz osnove ne promijeni, pogoršati i naša pozicija.

Ako je naš savez sa SAD jedan od središnjih stupova izraelske politike, drugi je široka podrška većine svjet-skog židovstva.

Tokom 62 godine mogli smo na nju računati naslijepo. Štogod smo či-

Tokom 62 godine mogli smo na nju računati naslijepo. Štogod smo či-

Tokom 62 godine mogli smo na

nili – gotovo su svi židovi svijeta stajali u stavu mirno i salutirali. Kroz vatru i vodu, pobjede i poraze, slavna ili mračna poglavlja – židovi svijeta su nas stvarno podržavali, dajući novac, de-monstrirajući, vršeći pritisak na svoje vlade. Bez premišljanja, bez kritike.

Više ne. Mirno, gotovo šutke, i u tom su se stupu pojavile pukotine. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da se većina mladih američkih židova okreće od Izraela. Ne tako što bi svoju lojalnost premjestili s izraelskog esta-blishmenta na izraelski liberalni tabor – nego se potpuno okreću od Izraela.

Ni to se neće odmah osjetiti. AIPAC (American Israel Public Affairs Committee) i dalje tjera strah u srca onih u Washingtonu, Kongres će i dalje

plesati kako oni sviraju. Ali kada na ključne položaje dođe nova generacija, doći će do erozije podrške Izraelu, američki političari će prestati puzati a vlada SAD će postu-pno izmijeniti svoje odnose s nama.

U našem neposrednom susjedstvu također se zbi-vaju duboke promjene, od kojih su neke blizu površi-ne. Incident s flotilom ih je otkrio.

Utjecaj naših saveznika se postojano smanjuje. Gube na visini, a u usponu je stara-no-va sila: Turska.

Hosni Mubarak je za-okupljen nastojanjem da vlast prenese na svojeg sina, Gamala. Islamska opozicija u Egiptu diže glavu. Nova privlačnost Turske postaje jača od sa-udijskog novca. Jordanski kralj je pri-siljen da se prilagodi. Osovina Turska-Iran-Sirija-Hezbolah-Hamas je snaga u usponu, a osovina Egipat-Saudijska Arabija-Jordan-Fatah u opadanju.

Ali najvažnija je promjena ono što se događa u svjetskom javnom mnijenju. Svako ismijavanje tog mnijenja podsjeća me na Staljinovo znamenito podrugiva-nje (“Koliko divizija ima papa”?).

Sadašnju generaciju mladih idealista iz cijelog svijeta, muškaraca i žena, koji bi nekada bili radili kao volonteri u ki-bucima, sada se može naći na palubama brodova što plove ka pogaženoj, zagu-šenih i izgladnjeloj Gazi, koja dira srca mnogih mladih ljudi. Onaj pionirski izraelski David prometnuo se u okrut-nog izraelskog Golijata.

To ne bi mogao izmijeniti čak ni neki genij spina. Sada već godinama svijet svaki dan vidi državu Izrael na te-levizijskom ekranu i na prvim stranicama predočenu teško naoružanim vojnicima kako pucaju na djecu koja bacaju kamenje, topovima koji ispa-ljuju fosforne granate na stam-bene četvrti, helikopterima koji vrše “ciljane eliminacije”, a sada i piratima koji napada-ju civilne brodove na otvore-nom moru. Prestravljenim ženama koje u rukama nose ranjenu malu djecu, muškar-cima s amputiranim udovi-ma, razorenim domovima. Kada čovjek na jednu sliku koja prikazuje drukčiji Izrael vidi stotine slika poput ovih, Izrael postaje čudovište. Tim više što izraelska propagan-dna mašina uspješno potisku-je bilo kakve vijesti o izrael-skom mirovnom taboru.

Prije mnogo godina, kada sam htio ismijati narkoman-sku ovisnost naših vođa o upotrebi sile, parafrazirao sam izreku koja u mnogome odražava židovsku mudrost: “ako sila ne djeluje, upotrije-bi mozak”. Da bih pokazao kako se mi Izraelci jako razli-kujemo od židova, izmijenio sam riječi: “ako sila ne djeluje, upotrijebi još više sile”.

To sam rekao kao šalu. Ali, kako to već biva s mno-gim vicevima u ovoj zemlji, ona je postala zbiljom. Sada je to credo mnogih primi-tivnih Izraelaca, s Ehudom Barakom na čelu.

U praksi, sigurnost neke države ovi-si o mnogim faktorima, a vojna je sila samo jedan od njih. Dugoročno, svjet-sko javno mnijenje je jače. Papa ima mnogo divizija.

U mnogim je aspektima Izrael još uvijek snažna zemlja. Ali, kao što je pokazalo iznenadno osvjetljenje afere s flotilom, vrijeme ne radi u našu korist. Trebali bismo produbiti svoje korijene u svijetu i u regiji – što znači postići mir sa svojim susjedima – sada dok smo još jaki.

Ako sila ne djeluje, ni jača sila ne mora djelovati.

Ako sila ne djeluje, sila ne djeluje. I točka.

(Objavljeno 19. 6. 2010. na Gush Shalom, sajtu Izraelskog bloka za mir, prijevod s engleskoga sd)

Sada već godinama

svijet svaki dan vidi državu

Izrael na televizijskom

ekranu predočenu

teško naoružanim vojnicima

kako pucaju na djecu

koja bacaju kamenje, topovima

koji ispaljuju fosforne

granate na stambene

četvrti.


48

Iracionalna mišljenja u islamu Napisao: Selman ibn Fahd el-AudeIzvor: icsfp.comZa IslamBosna.ba prevela: A.V.

Bilo bi očekivano da muslimani u svom umu imaju rezerviran ka-rantinski prostor za sva lažna vje-

rovanja i predrasude, jer su Kur’anom poučeni da se znanje treba usvajati na osnovu utemeljenih i činjeničnih infor-macija i dokaza.

Allah kaže: Ti reci: “Dokaz svoj daj-“Dokaz svoj daj-“te ako je istina to što govorite.” (Kur” (Kur” ’an, 2:111)

Musliman vjeruje u empirijske do-kaze i u znanje stečeno pravilnim po-smatranjem i eksperimentisanjem. Musliman vjeruje u uzročno-posljedič-nu racionalnu istinu koja se spozna bez utjecaja ličnih želja i interesa. Musliman također vjeruje u istinitost Božije obja-ve. Stoga, musliman usvaja stajalište da dokaz može biti empirijski, racionalni ili, kad je u pitanju ono što je van ljud-skog opažanja, duhovni.

Ovo je jasno iz Allahovih riječi: Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni. (Kur’an, 16:78)

U ovom ajetu Allah definira izvore spoznaje koji mogu spasiti bilo koga od neznanja. Allah kaže: Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (Kur’an, 17:36)

Ovim ajetom nam se zabranjuje sli-jeđenje svega što nije podržano doka-zom i ukazuje se nam na sredstva koja možemo koristiti radi spoznaje.

Slušanjem učimo o Objavi, posma-tranjem stičemo empirijsko znanje, a umom razlučujemo i donosimo odluke.

Primjenjivanjem ove metode, musli-mani koji su živjeli u prošlim vremeni-ma su uspjeli da prerastu doba neznanja u kome su živjeli i postali su prvaci u hi-storiji, vodeći civilizaciju naprijed. Nisu smatrali da postoji konflikt između racionalnog i duhovnog znanja. Živjeli smatrali da postoji konflikt između racionalnog i duhovnog znanja. Živjeli smatrali da postoji konflikt između

su u skladu sa harmonijom između ova dva principa i ostvarili maksimalni potencijal.

Ovo je očigledni kontrast u poređenju sa jadnim sta-njem u kojem se muslimani danas nalaze. Muslimani su odsječeni od empirijskih nauka, koje su na početku blistave historije bile pred-vodnici uspjeha.

Muslimanska društva su okupirana pošastima poput narodnih priča i prazno-vjerja koja guše intelektual-ni potencijal, a kao rezultat donose samo zabunu. Za neke, razlika između na-rodnih priča i predrasuda, s jedne strane, i intelektual-nog znanja, s druge strane, je vrlo nejasna. Sa lahkoćom se prihvataju neprirodne i čud-ne tvrdnje za koje se smatra da su nastavak vjerovanja u nevidljivo. Neki ljudi prihva-taju najneosnovanije tvrdnje, dok se dobrobit i zdrav ra-zum gledaju s dozom sumnje i prezira.

Narodne priče i preda-nja se šire brzinom svjetlosti i vrlo je lahko da će postati novi način govora. Šejh Muhammed i vrlo je lahko da će postati novi način govora. Šejh Muhammed i vrlo je lahko da će postati

Rašid Rida je nekad davno napisao vi-ziju koju je imao Ahmed, nositelj klju-čeva Kabe, predviđajući Smak svijeta, da bi nakon toga šejh Abdul-Aziz b. Baz napisao detaljnu studiju o tome. Mnogi ljudi su bili iznenađeni da je šejh uopće obratio pažnju na tu neo-snovanu priču. Primjeri poput ovog se pojavljuju iz godine u godinu.

Moderna tehnologija je učinila ta-kve priče lahko dostupnim. Internet, satelitski kanali, mobiteli i mnoga dru-ga tehnološka pomagala su razotkrila kako loše muslimani filtriraju infor-macije do kojih dođu, te kako su u sta-nju lahko prihvatiti ideje koje se kose i sa temeljima islama i sa zdravim razu-mom. Tako je razotkrivena naivnost i lahkovjernost velikog dijela populacije.

Donosioci istine često mo-raju trošiti vrijeme ispravljaju-ći lažne navode koji se šire poput

smrtonosnog i podmuklog virusa, kojeg nijedan imuni sistem nije pro-vjerio. Religiozni ljudi su nerijetko žrtve mitova o svecima. Bolesni su skloni vjerovanju da je njihova bo-lest uzrokovana urokom, i liječe se neosnovanim metodama koje nisu u skladu sa islamskim učenjem. Mnoge žene vjeruju u praznovjer-ja o urocima, džinima, sihirima i sklone su tumačenju snova.

Ljudi koji se žele brzo obogati-ti su često zavarani primamljivim obećanjima koje im nude razni spi-ritualni mediji, koji tvrde da su u dosluhu sa džinima ili drugim lju-dima, te da će im tako otvoriti ri-znice zakopanog bogatstva.

Javnost nema strpljenja da po-kuša razumjeti ono što vodi k istin-skom znanju. Ljudi nisu spremni za kritičko razmišljanje. Lahko usvajaju novo i strano. Osoba može

Aktuelno


49

Iracionalna mišljenja u islamu prisustvovati predavanju, a da ne zapamti ništa od onog što je rečeno osim onog najneuobičajnijeg. Isto se može reći i za čitanje dnevnih no-vina. Neki ljudi se zanimaju samo za bezvrijedne članke koji donose najmanje dobrobiti, ali zato privla-če pažnju zbog nesvakidašnjosti.

Ipak, Allah nas usmjerava rije-čima: Za one koji izbjegavaju da se kumirima klanjaju i koji se Allahu obraćaju, - njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje koji Kur’an slušaju i slijede ono ’an slušaju i slijede ono ’najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su pametni.(Kur’an, 39:17,18)

Zapanjujuće je da istaknuti uče-njak ili naučnik koji je u stanju da maksimalno upotrijebi svoj um na polju sekularnih nauka pogi-nje svoju glavu pred praznovjerji-ma. Zbog ovoga se pitamo kako je moguće da tako različiti mentalni sklopovi postoje u istom umu.

Da li vjera u gajb, tj. vjera u ono što se ne može čulno opaziti ili do-kazati, daje dozvolu muslimanima da odbace prirodni razum i odbace sve ono što se dokaže razumnim? Kad god se praznovjerje useli u ljudski um, uzrokuje nestabilnost uništavajući kritičko razmišlja-nje. Ovakva praznovjerja ocrnjuju islam.

Praznovjerja uništavaju samo-pouzdanje. Sigurnost u sposobno-sti je ono što je bitno za traženje znanja, za inventivnost i napredak.

Zdrava civilizacija nema pošto-vanja za predrasude. Moramo se potruditi i postaviti prioritet da iz-vršimo reformu našeg odnosa pre-ma obrazovanju i razviti neophod-ne tehnike razmišljanja. Onaj ko je zabrinut za buduće muslimansko društvo ne može zanemariti potre-bu reforme. Ne smijemo dozvoliti da nas problemi i okolnosti odvra-te od ovog cilja. Zaista, jedino na ovaj način ćemo stvoriti čvrste te-melje za buduće izazove koji nam dođu.


IslamBosna.baAktuelno iz BiH i svijetaNa sceni je konačna tajkunizacija RS-aTalibani: Karzai, neće proći!

Tekstovi Oni dolaze po naša sjećanjaPost - ljekovita i podmlađujuća terapija

Nauka i zanimljivoKoliko brzo se pokreću oblaci?Mama, hoću još brokolija!

IB TVMisterije ramazanaZekat - obaveza muslimana

Više od tri miliona vjernika klanjalo noćni namaz

Više od tri miliona muslimana pri-Više od tri miliona muslimana pri-Vsustvovalo je posebnom noćnom Vsustvovalo je posebnom noćnom Vnamazu u Velikoj džamiji u Mekki i Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve se-llem, džamiji u Medini u nedjelju, za 27. noć ramazana, tražeći blagoslov i oprost od Allaha.

Velika džamija u Mekki preplav-ljena je stotinama hiljada muslimana koji su obavljajući umru prisustvova-li teraviji i noćnom namazu. Vlada je preduzela sve korake kako bi dočekala mnoštvo vjernika iz Kraljevine i dru-gih dijelova svijeta, samo oko 10.000 njih nalazi se u itikafu.

Oko 4.500 policajaca je raspoređe-no za održavanje zakona i reda u gradu. Predsjedništvo dvije Svete džamije i op-ćine Mekka su uposlili gotovo 10.000 radnika za čišćenje kako bi džamija i njena okolina bili uredni i čisti.

Oko 20.000 rashladnih aparata s vodom raspoređeno je u različitim di-jelovima džamije za opskrbu pitkom vodom.

Uprkos ogromnom prisustvu vjer-nika, promet u Mekki je tekao glatko i bez većih nezgoda. Posebne snage sigur-nosti raspoređene su na kontrolisanju džeparoša i drugih kriminalaca.

50

IslamnetMilanski nadbiskup traži da se u Milanu hitno izgradi džamija

Organizacija islamske konferencije savjetuje muslimane u svijetu da zekat daju za pakistanski narod

Italija

Pakistan

Potrebno je odmah sagraditi džami-ju u Milanu. Milanske građanske

institucije moraju svima jamčiti slobo-du vjeroispovijesti i pravo na kult. Mu-slimani imaju pravo u potpunoj slobo-di prakticirati svoju vjeru ako pri tome poštuju sve zakone zemlje u kojoj žive. Politika, međutim, često instrumenta-lizira pitanje gradnje džamija i odgađa rješenje problema, povećavajući razinu sukoba s muslimanskim zajednicama, umjesto da poboljšava razinu suživota, izjavio je milanski nadbiskup kardi-nal Dionigi Tettamanzi piše agencija VLM. Odgađanje donošenja odluke o gradnji džamije povećava napetosti, smatra nadbiskup Dionigi Tettamanzi, koji je svojedobno bio i tajnik Talijan-ske biskupske konferencije. Zbog nje-govog zalaganja za izgradnju džamije glasilo ksenofobne desničarske Sjever-

ne lige, Padania, nazvalo je kardinala Tettamanzija “imamom”. U Milanu živi oko 100 hiljada muslimana, ne-maju džamiju već su garaže, dvorane, stanove i druga mjesta pretvorili u pro-store za molitvu.

Ekmeleddin Ihsanoglu, generalni se-kretar Organizacije islamske kon-

ferencije pozvao je muslimane u svijetu da zekat uplate na račun pakistanskih muslimana i na taj način pomognu svojoj braći u Pakistanu koji su pogo-đeni teškim poplavama. Pod impera-tivom ‘muslimani su jedno tijelo’, ovu ideju je podržala i Akademija islam-

skog prava koja djeluje pri Organiza-ciji islamske konferencije. Organizacija islamske konferencije je troma organi-zacija, organizacija od koje muslimani uglavnom nisu imali koristi. Međutim, ova ideja je za svaku pohvalu. Nadamo se da će Organizacija islamske konfe-rencije i ubuduće nastojati voditi akcije od interesa za čitav muslimanski umet.

Scheuer: Jedini ljudi koji su nekorumpirani su talibani, ako hoćete vladu koja neće biti korumpirana onda treba dovesti talibane

Afganistan

Michael Scheuer, bivši visoki dužnosnik američke obavje-

štajne agencije CIA u intervjuu za njemački magazin Spiegel kaže da je borba protiv korupcije u Afga-nistanu nemoguća misija. Michael Scheuer u svom intervjuu otkriva da je i Amerika zaslužna za visok nivo korumpiranosti afganistan-skih vlasti. Također, on kaže da je u Afganistanu nemoguće prona-ći ili dovesti neke druge na vlast a koji bi bili manje korumpirani od aktuelnih predstavnika vlasti u Afganistanu. “Jedini ljudi koji su nekorumpirani u Afganistanu su talibani. Ako hoćete vladu koja neće biti korumpirana onda treba dovesti talibane”, kaže Michael Scheuer.


51

Vagoni za žene

Palestinsko samoubistvo iz zasjede

Indonezija

Palestina

Indonezijske željeznice objavile su proteklih dana da su u promet pusti-

le vagone samo za žene kako bi se spri-ječilo seksualno uznemiravanje žena u javnom prevozu. Vagoni sa sjedištima ružičaste boje uvedeni su prvo na liniji koja povezuje Džakartu i Bogor, a na-laze se na početku i kraju kompozicije,

rekao je zvaničnik kompanije, preno-se agencije. “Želimo da poboljšamo rekao je zvaničnik kompanije, preno-se agencije. “Želimo da poboljšamo rekao je zvaničnik kompanije, preno-

uslugu i da zaštitimo putnice kako bi se osjećale sigurno”, rekao je Makmur Syajaheran i dodao da će žene moći ko-ristiti i ostale vagone ako to žele. “Želi-Syajaheran i dodao da će žene moći ko-ristiti i ostale vagone ako to žele. “Želi-Syajaheran i dodao da će žene moći ko-

mo da sprječimo seksualno uznemira-vanje u javnom prevozu”, dodao je on.

Prvog dana početka naj-novije runde mirovnih

pregovora između pred-stavnika palestinskog na-roda i Izraela koji se vode u Washingtonu, pripadnici oružane grupe Al-Qassam brigade iz Gaze ubili su če-tvero jevrejskih doseljenika (nekoliko dana kasnije Ha-mas je izdao saopćenje u ko-jem se ističe da su jevrejski doseljenici legitimni ciljevi). Među ubijenim jevrejskim doseljenicima bile su i dvi-je žene a jedna je bila trud-na. Pripadnici Al-Qassam brigade ovaj napad su izveli s ciljem slanja poruke da se palestinski narod iz Gaze ne slaže sa vođenjem mirov-nih pregovora sa Izraelom. Izraelski mediji su likovali zbog ovog napada. Izraelski mediji su toliko likovali da se stekao dojam da su izuzetno za-hvalni Palestincima što su baš u ovo vrijeme počinili navedena ubistva. Zaista je neshvatljivo ovakvo pona-šanje Palestinaca iz Gaze. Ubijanje nenaoružanih civila je kukavički čin, čin kojim se ne smije niti može bilo ko hvaliti kao što su to uradili maski-rani pripadnici Al-Qassam brigade. Izrael čini strašne zločine nad pale-

stinskim narodom. Također, u tim zločinima nad palestinskim narodom aktivno učestvuju i jevrejski doselje-nici. Međutim, bez obzira što se nad njima čini stravičan zločin palestinski muslimani ne smiju biti isti kao i oni. Borba protiv neprijatelja mora biti do-stojanstvena i časna. Ubijanje civila, a naročito žena i to trudnih žena, je čisti zločin koji nema veze sa časnim muslimanima i islamom. A kada su u pitanju političke posljedice ovakvih djela, one su evidentne. Ovakvim ne-djelima Palestinci u svijet šalju veoma lošu sliku. Ovakve poklone Izrael s radošću prima.

Oružane pripreme za referendum

Sudan

Kako se bliži januar 2011. godine, kada je na jugu Sudana zakazan

referendum o nezavisnosti, taj dio ove zemlje zahvata sve veća tenzija (Kršćani koji žive na jugu Sudana ra-tovali su protiv vlade u Kartumu pu-nih 22 godine. Nakon uspostavljenog mira dogovoreno je da će se u janu-aru 2011. godine održati referendum na kojem će se stanovnici južnog di-jela Sudana izjasniti o odcjepljenju od Sudana.). Posebno je teška i zabrinja-vajuća situacija na nevidljivoj granici između predominantnog kršćanskog juga i muslimanskog sjevera Sudana. Stanovništvo u graničnom području se ovih dana, kako javljaju svjetske promatračke organizacije, intezivno naoružava i priprema za datum od-luke. Situaciju dodatno usložnjava činjenica da se u tom dijelu Sudana nalaze najveća naftna nalazišta. Po-četak iduće godine će za Sudan biti od sudbonosne važnosti. Kao što smo rekli, najveća sudanska naftna polja nalaze se na dijelu Sudana koji će biti predmet podjele između juga i sjeve-ra. Ne treba sumnjati u to da će obje strane nastojati da za sebe zadrže ta naftna polja. Zato informacije o inte-zivnom naoružavanju u toj regiji na-javljuju razvoj situacije koji bi mogao skupo koštati sudanske narode.


52

Islamom do predsjedničke fotelje

Egipat

U Egiptu će se iduće godine odr-žati predsjednički izbori. Pre-

dizborna utrka je već počela. Iako je Hosni Mubarak naumio da pred-stojeće izbore iskoristi da na svoje mjesto dovede svog sina Gamala za sada mu taj posao ne ide po planu. Naime, najozbiljniji protivkandidat Mubaraku bit će Mohammad Al Baradei, dobitnik Nobelove nagrade za mir i bivši predstavnik UN-a za atomsku energiju, čovjek koji uživa veliki ugled u svijetu. Mohammad Al Baradei je više nego ozbiljan kandidat za budućeg predsjednika Egipta. Međutim, Hosni Mubarak je previše iskusan u borbi protiv opozicije da dozvoli takvo iznena-đenje. Zato se Mubarakov tim ba-cio na posao da u korijenu sasiječe sve šanse Mohammeda Al Baradeia. Iako je Mubarakov diktatorski re-žim poznat po nemilosrdnoj borbi protiv islama, taj režim je javno op-tužio Mohammeda Al Baradeia da nije musliman želeći ga na taj način diskreditirati kod egipatskih musli-mana. Na internetu su objavljene fotografije Al Baradeijeve kćerke kako u kupaćem kostimu na plaži pije alkohol. Uz fotografije je po-stavljen natpis da je Al Baradeijeva porodica nevjernička. Ako pobijedi Gamal Mubarak to će biti prvi put da će egipatski predsjednik biti iza-bran uz pomoć islama!?

Šiije pokušale državni udar

Učenje arapskog obavezno u izraelskim školama

Bahrein

Izrael

Bahreinski mediji su objavili izvje-štaj domaćih sigurnosnih službi o

hapšenju veće grupe pripadnika šiitske opozicije koja je pripremala državni udar. Uhapšeno je najmanje dvadeset šiita. Abdulrahman al-Sayed, javni tu-žioc Bahreina kaže da je uhapšena so-fisticirana teroristička skupina koja je pripremala izvođenje nasilnih akcija s ciljem vojnog rušenja državnog režima. Strogo kontrolirani bahreinski mediji

nisu objavili više detalja o ovoj akciji. Bahrein je kraljevina kojom vladaju sunije a šiiti su najbrojnija opoziciona većina. Nije tajna da pristalice šiizma u Bahreinu žarko žele preuzeti vlast u ovoj zemlji. U Bahreinu je “normalna” pojava da policija ima česte sukobe sa šiitskim skupinama. Također, neza-visni mediji i organizacije za ljudska prava navode da vladajuće sunije, zbog straha za vlast, često krše prava šiita.

Izraelska vlada je odlučila da od ove godine u svim izraelskim ško-

lama, kao obavezan predmet, uvede arapski jezik. Izraelci će arapski je-zik učiti od petog razreda osnovne škole. Izraelski učenici su do sada imali izbornu mogućnost da kao drugi jezik od sedmog do desetog razreda uče arapski, ruski, francuski ili amharski jezik, kojim govore eti-opski Jevreji. U izraelskim školama ima oko 1.000 nastavnika arapskog, uglavnom Jevreja. Zvaničnici mi-nistarstva se nadaju da će program obaveznog učenja arapskog jezika, nazvan “Ja salam” pomoći da jezik posluži kao kulturni most i pro-moviše toleranciju između Jevreja i Arapa, koji čine petinu izraelskog stanovništva. Ima ih oko 1,5 mili-ona, od ukupno 7,5 miliona žitelja Izraela.


53

Mahmoud Ahmadinejad: Lažni prijatelj palestinskog naroda

Iran

Samo dan nakon što su predstavni-ci palestinskog i izraelskog naroda

u Washingtonu počeli novu rundu mirovnih pregovora u medijima se oglasio iranski predsjednik Mahmo-ud Ahmadinejad koji je od Palestina-ca zatražio da nastave oružanu borbu protiv Izraela. “Palestinski problem ne može biti riješen razgovorima sa neprijateljem palestinskog naroda. Nastavak oružane borbe jedini je put spasa za Palestince”, kaže pred-sjednik Ahmedinejad. Ovakva izjava predsjednika Ahmedinejada bila bi iskrena da je prate djela, a u tome i jeste problem. Ahmedinejad je još jednom pokazao svo licemjerstvo. Prije nego što je Izrael napao Gazu, Ahmedinejad je podsticao Palestince da se bore a Izraelu je prijetio teškom odmazdom. Kada je Izrael napao Gazu, Ahmedinejad se ušutio i nije dao nijednu izjavu niti je podržao palestinski narod. Izrael je sravnio sa zemljom Gazu a Iran je ostao pot-puno pasivan. Sada, u vrijeme kada se ponovo odvija važna bitka za Pa-lestinu, ponovo se javlja Ahmedine-jad i nagovara Palestince da se drže puške umjesto pregovora. Kada bi bio iskren Ahmedinejad bi tim istim Palestincima umjesto praznog govo-ra poslao pokoju pušku da se imaju čime boriti. A to se, kako sada stvari stoje, sigurno neće dogoditi.

Inuvik - džamija koja je prevalila put od 4 hiljade kilometara

Kanada

Na krajnjem sjeveru Kanade, na granici sa

Aljaskom, u gradiću Inuvik živi oko 4 hiljade musli-mana. Zbog iskazane po-trebe za džamijom i zbog visokih troškova izgradnje iste, lokalna muslimanska zajednica se odlučila da pomoć potraži u 4 hiljade kilometara udaljenoj južnoj kanadskoj regiji Manitoba. U Manitobi je izgrađena montažna džamija ukupne površine od 1.500 kvadratnih metara. Džami-ja je izgrađena na brodu koji će ovih dana krenuti na put dug 4 hiljade kilometara koliko ima do Inuvika.

Osim što će biti najsjevernija džamija na ovom svijetu inuvička džamija će ući u historiju kao najveća građevina koja je prevožena brodom na tolikoj daljini.

Foto islamnetaU pustinji je svaki hlad zlata vrijedanAfganistan, pustinja u Khanagawaru: Američki vojnik se odmara u pauzi dvodnevnih borbi sa talibanima


54

Svijet medijaIndonezija

Preuzeto: iz njemačkog porodič-nog magazina “NIDO” izdanje 09/2010Piše: Tobias ZickPrevod: Sejfudin Dizdarević

Zulfino čelo je prekriveno sa cr-Zulfino čelo je prekriveno sa cr-Zvenim flekama, tanke ručice Zvenim flekama, tanke ručice Zmlohavo vise niz tijelo, oči su is-Zmlohavo vise niz tijelo, oči su is-Zpupčene. Djete je sa osam mjeseci teš-ko tek 4,5kg. Tipični slučaj neuhranje-nosti. Nakon rođenja, babice u bolnici su Zulfu hranile sa hranom u prahu. Pri otpustu njezina majka je dobila još jedno pakovanje kao poklon i od tada je s mukom skupljala novac za hranu u prahu. Zulfin otac radi kao šivač, ve-liki dio njegove plate su morali davati za dječiju ishranu. Nekada su rodite-lji hranu morali više razvodniti nego što je stajalo na pakovanju. Majka je pokušala da Zulfu doji ali nije imala mlijeka. Dijete je sve češće bolovalo od proljeva, povraćanja, oboljenja disajnih puteva. Roditelji su računali sa najgo-rim ishodom dok jedna komšinica nije preporučila da ode u islamsku bolnicu Leyan Kesehatan Cuma-Cuma i po-traži doktoricu Asti, ona ima iskustva s takvim stvarima.

Agresivni marketing

Asti Pramborini je odlučila da Zulfinu majku tri sedmice zadrži u bolnici i da liječi njezine mliječne

žlijezde, dok nije bila u stanju da daje mlijeko – da doji. Od tada se popravilo i Zulfino zdravstveno sta-nje, proljev je nestao, dije-te se udebljalo. “U brojnim slučajevima se ne zna pravi uzrok neuhranjenosti, ali ovdje je stvar jasna: dje-vojčica je žrtva ishrane f la-šom,” kaže doktorica.

UNICEF kaže da u Indoneziji svake godine umre 30.000 djece jer u prvih šest mjeseci budu hranjena hranom u prahu. Oko 45% indonežanskih porodica nema pristupa čistoj i pitkoj vodi. Dječija hrana pomiješana sa neči-stom vodom daje poten-cijalni smrtonosni koktel. Lista oboljenja je duga: neuhranjenost, proljev, oboljenja disajnih puteva, alergije, anemija. Svjetska zdravstvena organizaci-ja WHO preporučuje da majke prvih šest mjeseci djecu isključivo doje i da nastave sa dojenjem do druge godine sa postepe-nim dodavanjem čvrste hrane.

U Indoneziji, kao i u mnogim drugim zemlja-ma svijeta ovo je puka teorija. Samo 32% novorođenčadi u prvih šest mjeseci dobija isključivo majčino mlijeko. Tendencija opadajuća. Po podacima UNICEFa stopa beba is-pod dva mjeseca koje doje je između 2002. i 2007. godine pala sa 64 na 48,3%. Istovremeno je narasla stopa djece koja dobijaju hranu u prahu.

Šta je uzrok ovome? Jedan od djece koja dobijaju hranu u prahu.

Šta je uzrok ovome? Jedan od djece koja dobijaju hranu u prahu.

uzroka po UNICEF-u je “agresiv-ni marketing proizvođača hrane u prahu.”

Doktor Asti je žena sa hidžabom, karminom i strpljivim glasom. Ona kaže: “Ovakve slučajeve viđam sva-

kodnevno. I mnoga dje-ca ne prežive. Iz iskustva mogu reći da hrana iz f laše može ubiti djecu.” Već 30 godina vodi borbu protiv dezinformacija. Ona radi u raznim bolnicama i svug-dje gdje po prvi put dođe, hodnici su puni reklama. Novorođenčad se smješta-ju u tzv. “baby rooms” gdje im se daje hrana u prahu – uvijek od proizvođača s kojim bolnica ‘kooperira’ – čitaj koji plaća babice i ljekare. I ne prođe dan u kojem se Asti Pramborini ne susreće sa ženama koje kažu: “Na TV reklama kaže da dječija hrana moje dijete čini zdravim, ot-pornim i inteligentnim.” “Babica mi je rekla da moje mlijeko nije dovoljno da zasiti moju bebu.”

Tada Asti uzme kesicu iz koje izvadi jedan kliker, njezin materijal za pojaš-njavanje u ovakvim sluča-jevima. Kliker uzme izme-đu palca i kažiprsta: “Ovo je veličina dječijeg želuca

nakon rođenja – i hoće vam reći da vaše mlijeko ga nije u stanju ispuni-ti?” Jedan malo veći kliker: želudac nakon tri dana. Loptica za stoni te-nis: nakon jedne sedmice.

“Naravno da hrana u prahu ima smisla”, kaže Asti Pramborini, “kod mediciskih iznimnih slučajeva kao preranog poroda. Ali ni u kojem sluča-ju kao masovni proizvod.”

Jedan Carrefour supermarket u Džakarti. Dva prolaza sa velikim re-galima su ispunjeni šarenom ponudom

Moć mlijekaDojenje je najnormalnija stvar na svijetu? Osim u Indoneziji, gdje su međunarodni prehrambeni koncerni ubijedili tamnošnje stanovništvo da je samo vještačka hrana zdrava hrana

U zadnjem UNICEF-ovom izvještaju se kaže da svi

proizvođači u Indoneziji krše kodeks WHO-a. Ali Indonezija je samo vrh

ledenog brijega.

Posebno krizna žarišta su

omiljena tržišta zapadnih koncerna.


55

dječje hrane: na pakovanjima se smješ-kaju salesgirls američkih i evropskih proizvođača: Nestlé, Frisian Flag, Numico, Wyeth, Abbott. “Nourish your beloved baby” – “Hranite vaše voljeno dijete”- stoji na pakovanju predviđenom za bebe od 0-6 mjeseci. “Hranite vaše dijete u fazi odbijanja od dojenja”, na pakovanju od 6-12 mjese-ci. Jedan proizvod za bebe od 0-12 mje-seci obećava “Infant formula for brain and body development” – “Formula za dojenčadi za razvoj mozga i tijela”. Na pakovanju stoje slova “IQ”. Proizvod kojeg preporučuju nakon toga obećava “postignite napredak u školi”. U među-vremenu se može kupiti hrana u prahu za buduće majke, za majke dojilje, za žene koje nose hidžab – sa dodatkom vitamina D, koji treba da nadomjesti navodni nedostatak sunčevih zraka.

Indonezijski magazini su dobro po-punjeni reklamama za dječiju hranu, pored glavnih ulica u Džakarti stoje džambo plakati, u bolničkim odjelje-njima za novorođenčad na zidovima stoje simboli poznatih proizvođača, kao i na karticama za pacijente i na za-glavlju dječijih krevetića.

“Bottle babies”

Ali stvari koje se odvijaju u tajno-sti su još učinkovitije. U restoranu u jednom od brojnih trgovačkih centara Džakarte sjedi Ibu Magdalena i reka-pituliše svoju dvadesetogodišnju kari-jeru. Bila je na mnogim čarobnim pla-žama Azije; u Tajlandu, na Baliju. Bila je i u Japanu – iako babice u Indoneziji ne zarađuju mnogo. Kako je to uspjela?

Godinama je ispunjava-la norme koje su joj zadali proizvođači hrane za dje-cu, kaže nam. Za mjesečno dvadeset prodanih paketa u toku godine, proizvođač je nagrađivao sa kursom iz stručnog usavršavanja i četverodnevnim boravkom na plaži. U jednom slučaju su četiri aviona punih babi-ca na poziv firme Numico otišla za Bali. Babice koje bi posebno bile marljive, o trošku firme bi mogle obaviti hadž. Ponekad bi dobivale i novac u gotovi-ni, klima uređaje, ili fri-židere. Nekoliko stotina novorođenčadi je Ibu Magdalena hranila sa hranom u prahu. “Stidim se toga”, kaže ona, “ali to sam radila iz neznanja.”

Stidljiva kritika na račun hrane u prahu je javnost ugledala tek 1975. godine kada je snimljen film “Bottle babies” njemačkog režisera Petera Kriega iako Nestlé tu hranu proi-zvodi od 1867. godine. Početna sce-na filma pokazuje jednu kenijansku majku koja u bolnicu nosi plačuće dijete. Glas ljekara nabraja simpto-ne: proljev, povraćanje, treperenje srca, neredovno disanje. Zdravlje djeteta je ozbiljno narušeno jer je majka umjesto da ga doji, posluša-la sveprisutne reklame za hranu u prahu. Onda film pokazuje agresiv-ne metode marketinga proizvođača: besplatna pakovanja u bolnicama, poklone ljekarima i babicama, radio

džingl sa sloganom: “whi-te man’s powder that will make your baby grow and glow” (Prah bijelog čovjeka koji čini da vaše dijete raste i sija).

Zbog ove i sličnih kam-panja, industrijske zemlje su početkom 80-ih godina bojkotovale Nestlé. 1981. svjetska zdravstvena orga-nizacija WHO je donijela međunarodni kodeks koji reglementira marketing i reklamne aktivnosti za “proizvode koju zamjenju-ju majčino mlijeko”: za-brana reklame u javnosti, zabrana zloupotrebe bol-

nica i bolničkog osoblja u reklamne svrhe, zabrana lažnih podataka na pakovanjima.

Ali i do danas organizacija za nad-gledanje ovih zabrana (International baby food action Network – IBFAN) objavljuje prekršaje kodeksa. Kritičari vide paralele sa duhanskom industri-jom: studije se sabotiraju, koriste se rupe u zakonu. Još 1999. godine je tadašnji zamjenik šefa UNICEF-a, Stephen Lewis izjavio: “Ko zastupa tvrdnje o hrani u prahu kojima pot-kopava povjerenje majki u dojenje, u njega ne smijemo gledati kao uspješ-nog poduzetnika, nego kao kršioca ljudskih prava najgore sorte.”

I Nestlé se nalazi u kritičkim iz-vještajima IBFAN-a. Firma, sa svoje strane, isto tako redovno objavljuje izvještaje u kojima optužbe naziva “neosnovanima”.

Stidljiva kritika na

račun hrane u prahu

je javnost ugledala tek 1975.

godine kada je snimljen film “Bottle

babies” njemačkog

režisera Petera Kriega

iako Nestlé tu hranu

proizvodi od 1867. godine.


Ali pionirski koncern Nestlé nije Ali pionirski koncern Nestlé nije jedina firma koja se u Aziji i Africi jedina firma koja se u Aziji i Africi bori za tržište. U Indoneziji je fir-bori za tržište. U Indoneziji je fir-ma Numico vodeći proizvođač. ma Numico vodeći proizvođač.

Indonezija je ogromno tr-Indonezija je ogromno tr-žište, u ovoj zemlji živi 240 miliona ljudi, što je čini če-tvrtom po brojnosti stanov-nika na svijetu. Iz dokume-nata kojima raspolažemo, Numico želi ‘agresivno’ da odbrani vodeću poziciju. Između ostalog “snadbijeva-nje produktima u bolnicama” nje produktima u bolnicama” se treba povećati. U “premijum se treba povećati. U “premijum i standard” segmentima se konce-i standard” segmentima se konce-trišu na ljekare, u “niskim segmenti-trišu na ljekare, u “niskim segmenti-ma” na babice.

U zadnjem UNICEF-ovom iz-U zadnjem UNICEF-ovom iz-vještaju se kaže da svi proizvođači u vještaju se kaže da svi proizvođači u Indoneziji krše kodeks WHO-a. Ali Indonezija je samo vrh ledenog bri-jega. Posebno krizna žarišta su omi-ljena tržišta zapadnih koncerna jer u njima vladaju anarhija po pitanju zakona i kontrole. U Afganistanu jedna evropska firma reklamira hra-nu u prahu koja je “od samog rođenja dobra za vašu bebu.” Jedan poznati glumac se pojavljuje kao osoba koja reklamira prozvod.

Trenutak prosvjetljenja

Sa 151 umrlim djetetom na 1.000 novorođenčadi, Afganistan ima jed-nu od najvećih stopa mortaliteta.

Diba Džafar iz Džakarte je mla-da žena sa hidžabom i radoznalim pogledom. Kada je zatrudnila, pre-ko interneta se informisala o ishrani dojenčadi. Naišla je na preporuke WHO-a i UNICEF-a o isključivom dojenju. I u svome gradu je naišla na suprotnu praksu gdje god bi došla.

U bolnici u kojoj je rodila svoga sina Rafaa, sva djeca su bila odvede-na u “baby room”, dva sprata ispod soba majki gdje su im davali hranu iz f lašice. Ona je inzistirala na doje-nju svoga sina, noći bi provodila na plastičnom ležaju ispred baby sale, na krevetić svoga sina je nalijepila cedulju “Asi eksclusif ” – isključivo majčino mlijeko!

Nekoliko mjeseci kasnije Diba je sjedila sa nekoliko majki i isposta-vilo se da su sve imale iste proble-me: nikakvih informacija o dojenju, stalna borba sa medicinskim oso-bljem koje je na silu htjelo dijete da odvede u baby room.

Osnovale su udruženje koje savje-tuje i podžava majke po pitanju doje-nja: AIMI – Udruženje majki dojilja Indonezije. Nakon samo nekoliko

sedmi-sedmi-ca imale su stoti-ne upita nesigurnih majki ne upita nesigurnih majki i tu su imale predosjećaj da u cijeloj zemlji nešto nije u redu. Proširile su svoje aktivnosti na pro-matranje marketinških strategija koncerna kao i pravno savjetovanje. “Tek kada majke upoznaju svoja prava,” kaže Diba “mogu insistirati na njima.”

Napori organizaci-je AIMI daju nadu, ali oni sami nisu u stanju da promijene svakodnevnu praksu u ogromnoj zemlji Indoneziji. Da bi se stva-ri promijenile potreban je prasak. Za babicu Bidan Budi iz gradića Klaten, pokrajina centralna Java, ovaj prasak je došao u maju 2006. godine. Zemlja se tresla, vulkan Merapi je izbacivao lavu, 60.000 ljudi je umrlo. Među donacijama iz cijelog svijeta bile su tone mlijeka u prahu, koje je u haosu besplanski podijeljeno. I majke koje su do tada dojile počele su davati svojoj djeci mlijeko u prahu. Mnoga djeca su dobila proljev. Nakon zemljotresa voda je bila zagađena.

Usljed toga UNICEF je započeo trening za babice u kojem je teži-šte bilo na prednostima isključivog dojenja. Babica Budi je bila puna nevjerice: to što je praktikovala 20 godina je odjednom postalo pogreš-no? I onda je došao, kako ona kaže, “trenutak prosvjetljenja”. Vidjela je novorođenče koje je majka stavila na grudi. Nakon manje od pola sahata dijete je samo od sebe počelo da se kreće ka dojki i da siše mlijeko. “To je bio kao Allahov signal,” kaže ona. “U tom trenutku sam shvatila da sam dvadeset godina iz neznanja na koc-ku stavljala živote novorođenčadi.”

V l a s t i Klatena su donijele za-Klatena su donijele za-kon po kojemu je za-branjeno majci uskratiti branjeno majci uskratiti njezino pravo na dojenje djeteta. Rony Rukmito, direktor zavoda za zdravstvo, priča kako su mu nakon toga došli predstavnici dva proi-zvođača dječije hrane i upitali ga: “Koliko para želite da povučete za-kon? Samo recite iznos.” Odgovorio sam im: “Mi imamo uspješan projekat za zdravlje naše djece. Nemojte ga uništiti.”

Postoje naznake da bi zakon iz Klatena mo-

gao služiti kao primjer na držav-nom nivou. Indonezijska vlada je sazvala savjetodavno vijeće koje bi trebalo da pripremi zakone o bo-ljem dojenju – u njemu se nalaze i Diba Džafar i njezine kolegice iz AIMI-a. UNICEF radi na studiji koja će opovrgnuti k lasični argu-ment lobista proizvođača dječije hrane: da će na ovaj način nestati hiljade radnih mjesta. Po prelimi-narnim rezultatima studije, korist indonezijskoj ekonomiji je mini-malan – hrana u prahu se uvozi iz Evrope i Amerike a u Indoneziji se samo pakira.

Zadnjih dana znakovi nade su sve učestaliji. Ministrica zdravlja je dječiju hranu imenovala za jed-nu od dva prioriteta svoga manda-ta – drugi je borba protiv duhana.

Ali ministrica zdravlja se mora boriti protiv konkurirajućih inte-resa. Nedavno je Nestlé najavio da će uduplati svoje kapacitete za preradu mlijeka u Indoneziji. U Džakarti su otvorili novu fabri-ku. Pri presjecanju svečane vrpce, u prvom redu se nalazio ministar za ekonomiju.

56

I Nestlé se nalazi u kritičkim

izvještajima IBFAN-a

(International baby food

action Network).

Firma, sa svoje strane, isto

tako redovno objavljuje izvještaje u kojima

optužbe naziva “neosnova-

nima”.



58

Moralne i duhovne vrline prvih generacija muslimana (III): Smrt im je bila draža od zapadanja u grijeh, tj. od izazivanja Božije srdžbe, što bi oni svojim istančanim čulima osjetili

Kutak za mlade

Svaki dan vjernikovog života na zemlji je zlata vrijedanU slučaju da se neki događaj izravno veže za određenu osobu, ili je u pitanju povrat oduzetog prava, onda, uz spomenuto, treba strogo provjeravati informacije, i obavezno saslušati obadvije strane, bez obzira na to ko je prenosilac vijesti, jer, u vrijeme smutnji, laž dominira u ljudskom govoru, pa i u govoru onih koji sebe smatraju “pobožnim” i čestitim ljudima, u tim momentima laž se kreće poput rijeke u svome koritu!

Pripremio: Sead ef. Jasavić

Osnova je da vjernik sebi ne pri-željkuje smrt, osim ako se boji za svoju vjeru, jer, svaki mo-

menat njegovog života na zemlji je su-šti hajr i dobro. U prvim generacijama zabilježena je sljedeća izreka: “Svaki dan kojeg vjernik provede na zemlji je ratni plijen (ganima)!” Od Ebu Hurejre radi-jallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne priželjkuje smrt, jer, ako je čovjek dobar, imat će prilike da čini još dobrih djela, a ako je loš, imat će vremena da se pokaje!” (Bilježi ga imam Buhari, 10/127.; i imam En-Nesāi 4/3.).

Nezaustavljivi talas

Na drugom mjestu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Neka niko od vas ne priželjkuje sebi smrt, i neka niko ne moli za nju prije njenog vremena. Kada čovjek umre, on više nema vremena za činjenje dobrih dje-la, a vjerniku, ostanak na ovom svijetu, neće uvećati ništa drugo osim dobra!” (Bilježi ga imam Muslim, 17/8.). Ako se iskušenja (smutnje) nagomilaju, pa se vjernik poboji za svoj iman i vjeru, dozvoljeno mu je doviti i moliti Allaha,

dželle šanuhu, za ubrzanu smrt, kako se to u hadisu bilježi: “...a ako ljude staviš na iskušenje, usmrti me pri-je nego li podlegnem isku-šenju!” (Bilježi ga Ahmed, 5/243, Tirmizi, 12/115. Šejh šenju!” (Bilježi ga Ahmed, 5/243, Tirmizi, 12/115. Šejh šenju!” (Bilježi ga Ahmed,

Albani, ocijenio je ovaj ha-dis vjerodostojnim). Učenjak Muniruddin ed-Dimeški, Allah mu se smilovao, u svom komentaru na ovaj hadis kaže: “Navedeni hadis spa-da u višeznačne (jezgrovite) iskaze Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (dževami’ul-kelim), i ko malo bolje o nji-ma razmisli, otkrit će u njima veliko dobro! Ove riječi nas upućuju na to da je onaj ko Allahu, dželle šanuhu, bude upućivao dovu na spomenuti način, upotpunio svoju vjeru, jer takav više voli da njegova duša iziđe iz tijela, i da je, kao žrtvu, priloži Allahu, dželle šanuhu, ne bi li se spasio iskušenja koje bi mu možda kasnije prouzrokova-lo vječitu patnju u Džehennemu! Da nije istinski vjernik ne bi pretpostavio smrt ovome životu! Takva osoba čvrsto vjeruje u Allaha, dželle šanuhu, i Sudnji dan, u Džennet i Džehennem. On je

dosegao takav stepen u vjeri i strahopo-štovanju da mu je smrt bila milija i dra-ža od života punog iskušenja (smutnji), pogotovo onda kada je talas iskušenja nezaustavljiv, i kada se pred njime ne može čvrsto stajati! Zatim, kada primi-jeti da iskušenja (smutnje), poput kuge, haraju ljudima, da je slab i nemoćan da se tome odupre, da nema nikakve kori-sti od toga da se uhvati u koštac s time, i svjestan da je to izljev Allahove srdžbe

i ljutnje, on diže svoje ruke i moli Allaha, dželle šanuhu, Moćnog, da ga poštedi ne-sreće i iskušenja, dajući na taj način prednost smrti nad ži-votom!” (Pogledaj: Ihtijarul-evla fi šerhi hadisi ihtisamil-mele’ il-e’ala, str. 30.; Ahkamu temennil-mevti). temennil-mevti). temennil-mevti

Kako se sačuvati smutnji (iskušenja)

Bilježi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao: “Doći će vrijeme, kada će učenim osobama smrt biti draža od žutoga zlata, tako da će čovjek doći na grob svoga prijatelja, i reći: ‘Da sam Bog d’o ja na tvom mje-stu!’” Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, je rekao: “Prvaci ovog svijeta odoše, a

ostade šljam! Zaista je smrt blago sva-kog vjernika!”

Od iskušenja (smutnji) ćemo se sa-čuvati na sljedeći način:

1. Tako što ćemo izgraditi kod sebe osjećaj da smo dio tog iskušenja (smut-nje), ili da smo mu izloženi svakog mo-menta, bez obzira kakvo i koliko ono bilo, kao i svijest da je cilj iskušenja

“Neka niko od vas ne priželjkuje sebi smrt, i

neka niko ne moli za nju prije njenog

vremena. Kada čovjek

umre, on više nema vremena

za činjenje dobrih djela, a vjerniku, ostanak na

ovom svijetu, neće uvećati ništa drugo

osim dobra!”


59

– ispit! Oštroumna osoba, koja sve na-vedeno bude imala na umu, i bude svjesna tajne iskušenja, bit će oprezna i čuvat će se! Ako musliman osjeti da je nešto što se dešava smutnja (iskušenje), neće se prema tome odnositi nemarno i neće dozvoliti da bude uvučen u njen vrtlog. Allah, dželle šanuhu, kaže: ...Mi vas stavljamo na kušnju, i u zlu i u dobru, i Nama ćete se vratiti! (El-Enbijā’, 35.)i Nama ćete se vratiti! (El-Enbijā’, 35.)i Nama ćete se vratiti!

2. Čuvanje jezika i ruku od zla ko- (El-Enbijā’, 35.)

2. Čuvanje jezika i ruku od zla ko- (El-Enbijā’, 35.)

liko god je to moguće! Allah dželle šanuhu, kaže: Čovjek ne izusti ni jednu liko god je to moguće! Allah dželle

Čovjek ne izusti ni jednu liko god je to moguće! Allah dželle

riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije! (Kāf, 18.) Poslanik, sallallahu koji bdije! (Kāf, 18.) Poslanik, sallallahu koji bdije!alejhi ve sellem, kaže: “Držite se svojih kuća!” (Bilježi ga Ebu Davud, br. 4262., Tirmizi, 2206., a šejh Albani ga je oci-jenio vjerodostojnim, i rekao je: “Sjedi u kuću, i zaveži usta!”, Es-Silsiletu es-Sahi-ha, 4/49.).

3. U slučaju da se neki događaj izrav-no veže za određenu osobu, ili je u pi-tanju povrat oduzetog prava, onda, uz spomenuto, treba strogo provjeravati in-formacije, i obavezno saslušati obadvije strane, bez obzira na to ko je prenosilac vijesti, jer, u vrijeme smutnji, laž domi-nira u ljudskom govoru, pa i u govoru onih koji sebe smatraju “pobožnim” i če-stitim ljudima, u tim momentima laž se kreće poput rijeke u svome koritu! Allah dželle šanuhu, kaže: O vjernici, ako vam nepouzdana osoba kakvu vijest donese, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kasnije kajete! (El-Hudžurat, 6.) učinili kasnije kajete! (El-Hudžurat, 6.) učinili kasnije kajete!Allah, dželle šanuhu, ovim ajetom nije izuzeo nikoga (jer bezgriješnu osobu i ne možemo naći, op.pr.), pa hoćemo li se već jednom opametiti! Od najljepših kur’anskih primjera koji govore o ovome su: a) Slučaj Isā, alejhi selam, kada mu Allah, dželle šanuhu, kaže: A kada Allah

rekne: “O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ‘Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’” – on će reći: “Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; Samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. Ja sam im govorio ono što si im Ti naredio: -Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru! I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš. Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar si Ti.” (El-Mā’ida, oprostiš, silan i mudar si Ti.” (El-Mā’ida, oprostiš, silan i mudar si Ti.”116.-119.) Da li je to Allah, dželle šanu-hu, u potrebi za provjerom informacija, a on je Onaj koji vrlo dobro zna šta je Isā, alejhi selam, govorio ljudima, i u šta ih je pozivao, i da nije govorio ono što mu se pripisuje! Ovaj ajet je jasna poru-ka od Allaha svima onima koji slušaju samo svoje šejhove, ili glavešine, ili svoje prijatelje, dakle samo jednu stranu, bez provjere informacija, čineći time nasilje i nepravdu prema ostalim Allahovim robovima! Pa, ima li koga ko bi, iz sve-ga toga, pouku primio!? b) Allah, dželle šanuhu, kori jednog od Svojih uglednih poslanika, Davuda, alejhi selam, zato što nije saslušao i drugu stranu prije nego je donio sud! Allah, dželle šanuhu, kaže: O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi, i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravili Dan u kome će se račun polagati. Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između

njih; tako misle nevjernici, pa teško ne-vjernicima kada budu u vatru bačeni! Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobra djela kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s gri-ješnicima?!” (Sād, 26.-28.) Zar ovo nije ješnicima?!” (Sād, 26.-28.) Zar ovo nije ješnicima?!”opomena onima koji se brzo hvataju iz-davanja fetvi, i govora o Allahu, dželle šanuhu, bez adekvatnog znanja! Imam Ibnul-’Arebi, Allah mu se smilovao, u djelu Ahkamul-Kur’an, govoreći o ovom ajetu, kaže: “Donošenje suda, bez pret-hodnog saslušanja suprotne strane nije dozvolio niko od poznatih islamskih učenjaka; štaviše, takav postupak ne po-država niti jedna od religija.” Osoba koja provjerava informacije, i sluša mišljenje i

odgovor druge strane, smatra se pravednom, umjerenom i pobožnom, dok osoba koja ne provjerava informacije, i ne sluša mišljenje i odgovor druge strane, ta osoba je na-silnik i zulumćar, koji će se, kasnije, kajati zbog onoga što je radio!

4. Upotreba općih islamskih pravila, poput: obaveznost pravljenja razli-ke između fetve (pravnog rješenja) i sudske presude (kadāa); obaveznost pravlje-nja razlike između vijesti i mišljenja; obaveznost prav-

ljenja razlike između mišljenja koje se temelji na ubjeđenju i mišljenja koje se temelji na pravničkom promišlja-nju (idžtihadu); obaveznost pravlje-nja razlike između jasnog argumneta (el-bejjine) i dotjeranog (ukrašenog) govora (tezjina); istina je preča od vla-stitih i interesa grupacije; obaveznost pravednosti i zabrana pristrasnosti!

5. Postupati u skladu sa kodeksima lijepog bontona i ponašanja, kada na-suprot sebe imamo osobu, s kojom se u nečemu ne slažemo. Pravila praved-nosti i objektivnosti moramo se čvr-sto držati u praksi i biti maksimalno udaljeni od svake vrste neodmjereno-sti i fanatičnosti. Postoji značajan broj pitanja, koja nikako ne smiju biti po-vodom raskola i podjele među musli-manima. Zar nije moguće da autoritet kojeg slušaš i slijediš ponekad donese pogrešan zaključak o nekom pitanju, a tvoj neistomišljenik potrefi istinu! Nije se nikada desilo da se neko fana-tično vezao za nekog alima, a da nije pogriješio, i suprotno istini postupio, dok s druge strane, čovjek nikada nije bio pravedan prema drugima, a da mu Allah nije ukazao na istinu i po-dario mu uputu! (Menhedžul-I’ itidal, Menhedžul-I’ itidal, Menhedžul-I’ itidalstr.174-176.).

Pravila pravednosti i objektivnosti moramo se

čvrsto držati u praksi i biti maksimalno udaljeni od svake vrste neodmje-renosti i

fanatičnosti.


60

Kur’anska pravila

Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vasIma li ičega težeg i bolnijeg za majčino srce od toga da sudbinu svog djeteta prepusti neizvjesnosti i nesigurnosti, ali, s istinskom vjerom u srcu i s ubjeđenjem u Božiju mudrost, dobrotu i dobronamjernost, čak je i to moguće, a možda i više od toga, a čemu je Musaova majka najbolji dokaz

Pripremio: Mr. Semir Imamović

Uzvišeni, u prijevodu značenja, kaže: Uzvišeni, u prijevodu značenja, kaže: UNe volite nešto, a ono može biti dobro UNe volite nešto, a ono može biti dobro Uza vas; nešto volite, a ono ispadne zlo Uza vas; nešto volite, a ono ispadne zlo Upo vas. – A Allah zna, a vi ne znate. (El-Be-kare, 216.). Ovo kur’ansko pravilo usko je povezano sa jednim od temelja islamskog vjerovanja – vjerovanja u Božije određenje dobra i zla. “Dobro” koje je u ovom ajetu spomenuto, u općoj i neodređenoj formi, preciznije je pojašenjeno u suri En-Nisa, gdje se kaže: O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete... S njima li-jepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko (mnogo) dobro dao.’’ (En-Nisa, 19.). Dakle, iza neda-ća i “udaraca” sudbine koji nas pogađaju s vremena na vrijeme, a koji naša srca i duše ispunjavaju tugom, bolom i beznadešnošću, i u kojima vidimo kraj svijeta i bezdan bez izlaza, se ustvari krije “veliko dobro”, Božiji dar zaodjeven u odjeću iskušenja, i mnogo-struke koristi. Nasuprot tome, iza onoga, što na prvi pogled djeluje kao dobro i blagodat, često se krije veliko zlo, ono što ljudska duša prezire i što joj pričinjava nelagodu, ali čo-vjek toga postane svjestan tek, nakon što, na putu njegovog ostvarenja potroši dane i noći, i založi ono najvrjednije i najdragocje-nije. Interesantno je primijetiti da navedeni ajeti, iako smješteni u različite kontekste i objavljeni različitim povodom, čine jednu

zaokruženu cjelinu. Naime, u njima se govori o fizičkoj i du-ševnoj dimenziji ljudske boli, onome što ih uzrokuje, i efika-snom načinu njihovog liječenja i prevazilaženja. Kao uzrok fizič-ke boli navodi se borba na Alla-hovom putu, ona je razlog ljud-skog straha, oklijevanja i prezira prema borbi, dok se kao uzrok duševne boli navode bračni pro-blemi i razmirice, te razvod kao kulminacija svega toga, a lijek, i u prvom i u drugom slučaju, je čvrsto vjerovanje u mudrost i svrsishodnost Božije odredbe, koja u sebi krije dobro, makar nam to na prvi pogled ne izgle-dalo tako. Postupanje u skladu sa ovim pravilom, pomaže čo-vjeku da ostvari duševni mir i rahatluk, i sačuva se mnogih briga i trauma, koje ljude, zbog pomanjkanja istinskog vje-rovanja i ubjeđenja u Božije određenje dobra i zla, i mudrosti koje se iza toga kriju, stežu poput okova.

Čvrstinom vjerovanja do duševnog uzdignuća

U Kur’anu nalazimo veliki broj prak-tičnih primjera za ovo pravilo, koji vjerni-ku ulijevaju samopouzdanje, daju utjehu, i odagnjavaju brigu i strah iz njegovog srca. Takav je recimo slučaj kazivanja o Musaovoj majci, koja je, izvršavajući Božiju naredbu i postupajući u skladu sa Njegovim nalogom, stavila svoje dijete u sanduk i pustila ga niz rijeku, čvrsto vjerujući u obećanje: Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti, ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti, ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učinitiiako je njegovo puštanje niz rijeku, poslije će se pokazati, praktično značilo da ga predaje direktno u ruke onoga od koga ga je, na ovaj način, pokušala zaštititi. Ima li ičega težeg i bolnijeg za majčino srce od toga da sudbinu svog djeteta prepusti neizvjesnosti i nesigur-nosti, ali, s istinskom vjerom u srcu i s ubje-đenjem u Božiju mudrost, dobrotu i dobro-namjernost, čak je i to moguće, a možda i više od toga, a čemu je Musaova majka naj-bolji dokaz. Uzvišeni, u prijevodu značenja,

kaže: Allah zna, a vi ne znate. Samo On zna šta će se desiti u budućnosti, šta donose dani i noći, i šta se krije iza neugodnosti kroz koje trenutno prolazimo, ali je naša obaveza da vjerujemo u Njegovu odredbu i prihvatimo je onakvom kakva ona jeste i onda kada nam donese nešto što nije milo našim du-šama, svjesni da nam On time želi dobro i da je onima koji ga se budu bojali i izvršavali

Njegove naredbe pripremio lijep kraj i završnicu. Razmislimo i o sljedećem kur’anskom primjeru. Allah, dželle šanuhu, u suri El-Kehf (Pećina), navodeći slučaj Musaa i Hidra, kaže: I njih dvo-jica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: “Što ubi dijete bezgrešno, dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: “Što ubi dijete bezgrešno, dječaka pa ga onaj ubi, Musa

koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!”(...) “Što koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!”(...) “Što koje nije nikoga ubilo! Učinio si,

se onoga dječaka tiče, - roditelji njegovi su vjernici, pa smo se po-bojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želi-mo da im Gospodar njihov, mje-sto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg.’’

Koliko je ljudi kojima Allah, dželle šanuhu, iz samo Njemu znane mudrosti, uskratio porod i potomstvo, a koji zbog toga

osjećaju potištenost, tjeskobu u prsima i tugu i bol koje obavijaju njihova srca (što je razumljivo i sa šerijatskog aspekta prihvatlji-vo u onoj mjeri u kojoj čovjeka ne čini be-znadežnim i ne odvraća ga od svakodnev-nih životnih obaveza), no kada bi razmislili o ovom kur’anskom primjeru, i o drugim sličnim primjerima, sigurno bi u njemu našli utjehu za svoj bol i tugu, i odgovor na dilemu – zašto je baš njima Allah, dželle šanuhu, uskratio ovu blagodat. Ako im se, iz bilo kojeg razloga, ovi primjeri čine dale-kim, neka se malo osvrnu oko sebe i vidjet će na desetine takvih primjera, koji ne ostav-ljaju prostora sumnji i različitom tumačenju.

Prema tome, obaveza je vjernika da se istinski oslone na Allaha, dželle šanuhu, i poduzme sve što je u njegovoj moći kako bi izvršio svoje vjerske i dunjalučke obaveze, a ako stvari krenu u suprotnom smjeru od željenog, neka se prisjeti kur’anskih riječi, s početka ovoga teksta: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono is-padne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate., i neka zna da Allah ljudima daje razne vrste iskušenja i nedaća, i stavlja ih na razne ispi-te, iz blagosti i milosti prema njima, kako bi ih uzdigao na visoke stepene i upotpunio im nagradu na budućem svijetu. (Tefsiru esmāillahil-husnā, S’adi, 74.).

Samo On zna šta će se desiti u budućnosti,

šta donose dani i noći, i

šta se krije iza neugodnosti

kroz koje trenutno

prolazimo, ali je naša obaveza da vjerujemo

u Njegovu odredbu i

prihvatimo je onakvom kakva

ona jeste.


U PRODAJI

INFORMACIJE NA TEL.:061/515-515 i 061/736-651

64

No commentPunici zabio nož u sljepoočnicu pa izbo punca i supruguPunici zabio nož u sljepoočnicu pa izbo punca i supruguPunici zabio nož u sljepoočnicu pa izbo punca

Srbijanski vojnik Dejan Burgić, na-očigled ćerkice, u porodičnom stanu zabio je punici nož u glavu, a potom izbo punca i ženu. Ubica je potom pokušao da se ubije udarajući se ka-menom u glavu.Depo.ba, 1. septembar 2010.

Žurka na sahrani otpočela pjesmom Safeta IsovićaŽurka na sahrani otpočela pjesmom Safeta IsovićaŽurka na sahrani otpočela pjesmom Safeta

Na grobu Svetislava Lučića iz srbijan-skog sela Todorin Do održana prava žurka. Tek što je lopatom potapkan grob, taktove krampe zamijenili su bas, harmonika i violina, a žurka na sahrani otpočela je hitom Safeta Isovića te je grobljem počelo odjeki-vati “Ako umrem”.Dnevni avaz, 30. august 2010.

Fuad Backović Deen: Za sebe često kažem da sam dežurni peder

Dnevni avaz, 5. septembar 2010.

Bosanka zavrće uši Srbima!!!

Oštar stav Londona prema Srbiji i be-skompromisno zagovaranje nezavi-snosti Kosova u velikoj meri je zaslu-ga jedne mlade Bosanke - Arminke Helić!Alo, 1. septembar 2010.

Položila vozački iz 960. pokušaja

Baka Cha Sa-soon iz Južne Koreje postala je nacionalna zvijezda nakon što je položila vozački iz 960-og puta.Sarajevo-x, 6. septembar 2010.

Fata Orlović: Kako laže Dodik, tako lažu i bošnjački rukovodioci

Dnevnik, 4. septembar 2010.

Ustaška kapa je ljepša

Don Ivan Turič, katolički svećenik iz Hrvatske: Josipović kaže da je parti-zanska kapa lijepa, a ja mu poručujem da je ljepša ustaška. Meni danas pletu tu kapu. Manje je zločina počinjeno pod ustaškom nego pod partizan-skom kapom.Dnevnik.ba, 1. septembar 2010.

Bože, hvala ti za ove naše hrvatske lopove

Don Ivan Turič, katolički svećenik iz Hrvatske: Neki govore o privatizaciji i lopovluku. A ja kažem, Bože, hvala ti za ove naše hrvatske lopove. Jer je bilo gore kad je sve išlo lopovima u Beograd. Imamo danas sve, naš na-rod, našu zemlju, našu državu. Kome se ne sviđa, neka se gubi iz nje.Dnevnik.ba, 1. septembar 2010.

Fata Orlović: Neka se bošnjačka vlast stidi što će mi u avliji za Bajram zvoniti crkvena zvona!Fata Orlović: Neka se bošnjačka vlast stidi što će mi u avliji za Bajram zvoniti crkvena zvona!Fata Orlović: Neka se bošnjačka vlast stidi što

Dnevni avaz, 5.septembar 2010.

Srbi služili, Bošnjaci jeli i uživali

Iftarska večera u banjalučkoj ka-sarni Kozara. Generali Stamenko Novaković i Dragan Vuković srpske vojnike iz sastava Trećeg pješadijskog (RS) puka natjerali da pripreme if-tarsku večeru za 350 zvanica. Vojnici bošnjačke nacionalnosti bili oslobo-đeni svih obaveza.Press, 03. septembar 2010.

Bora Đorđević: Ponosni sam četnik!

Lider “Riblje čorbe” Bora Đorđević poručio je hrvatskim medijima da je ponosan što je četnik i nacionalista!Press, 31. august 2010.

15-godišnjak koji nikada nije išao u školu upisao se na Kembridž15-godišnjak koji nikada nije išao u školu upisao se na Kembridž15-godišnjak koji nikada nije išao u školu

Petnaestogodišnji Aran Fernandez nikada nije išao u školu. Fernandez, matematički genije, obrazovanje je sticao kod kuće. Podučavao ga je otac Nil.Svevijesti, 3. septembar 2010.


65

NaukaNaučnici napravili suhu vodu Uspješno presađena

vještačka rožnjača

Majčina dušica je čaj, začin i lijek

HIV se može kriti u mozgu?

I samo jedna cigareta ostavlja loš trag

Naučnici su napravili suhu vodu. Naime, radi se o tvari koja nali-

kuje šećeru u prahu i mogla bi pred-stavljati revoluciju u načinu korištenja hemikalija. Kako su objasnili naučni-ci koji su napravili suhu vodu, svaka čestica sadrži kapljicu vode omotane slojem pjeskovitog silicija, a 95 posto suhe vode je zapravo “mokra voda”. Naučnici smatraju kako će ova tvar biti korisna u borbi protiv globalnog zagri-javanja jer bi suha voda mogla upijati i zadržavati ugljendioksid i ostale stakle-ničke plinove. Rožnjača napravljena uz pomoć Rožnjača napravljena uz pomoć Rkolagena proizvedenog u labora-Rkolagena proizvedenog u labora-R

toriji, uspješno je presađena pacijen-tima u Švedskoj koji su izgubili vid. toriji, uspješno je presađena pacijen-tima u Švedskoj koji su izgubili vid. toriji, uspješno je presađena pacijen-

Naučnici ističu da poslije presađiva-nja vještačkih rožnjača pacijentima nisu bili potrebni imunosupresanti. Zbog oštećenja rožnjače, u svijetu svake godine oslijepi oko deset mi-liona ljudi, a glavni metod liječenja takvih oboljenja je presađivanje do-norske rožnjače. Zbog nedostatka donorskih organa i tkiva, istraživači su već decenijama pokušavali razviti vještačko tkivo koje može zamijeniti oštećenu rožnjaču oka.

Majčina dušica često se koristi u kuhinji zbog prijatne arome

koju daje jelima. Čaj koji se spravlja u kuhinji zbog prijatne arome

koju daje jelima. Čaj koji se spravlja u kuhinji zbog prijatne arome

od sušene majčine dušice može se ko-ristiti za ispiranje usne duplje i grla prilikom upala i inficiranih desni. Odličan je saveznik u borbi protiv nadutosti, ali i reumatičnih bolova. Efikasno ublažava kašalj tokom gripe i prehlade, a i simptomi velikog kašlja blaži su nakon nekoliko šoljica čaja od ove biljke prijatne arome. Ulazi u sastav mnogih ljekovitih preparata farmaceutske industrije, ali se koristi dosta i u kozmetici.

Nove prepreke u traganju za efikasnom terapijom

protiv HIV-a i side javile su se poslije novih otkrića švedskih naučnika. Ispiti-vanjem moždane tečnosti pacijenata, koji su dobijali prilično uspješnu terapiju, utvrđeno je da se HIV može kriti u mozgu, zahvaljujući zaštitnoj barijeri ovog važ-nog dijela nervnog sistema. Najnovija istraživanja šved-skih stručnjaka pokazala su da postojeće terapije protiv HIV-a, iako dosta uspješno suzbijaju virus u krvi, nisu djelotvorne u likvo-ru. Oko 10 odsto tretiranih pacijenata imalo je tragove virusa u likvoru, ali ne

i u krvi. Trenutno postoje dobri anti-HIV lijekovi koji mogu zaustaviti pro-padanje imunog sistema i tako spriječe razvoj side.

P romjene na ćelijama pluća, to jest na genetskom materijalu,

primjetne su i poslije prvog pro-laska duhanskog dima kroz respi-ratorni sistem čovjeka. Američki stručnjaci koji su do tog zaključka došli smatraju da su neophodne restriktivnije mjere koje bi štitile pasivne pušače. Genetski materijal ćelija pluća počinje da se mijenja od momenta kada prvi put dođu u kontakt sa duhanskim dimom. Rezultati su potvrdili sumnje na-učnika - veća izloženost dimu do-vodila je do većeg broja genetskih promjena. Stručnjaci naročito skre-ću pažnju na to što je utvrđeno da u slučajevima gdje nije bilo dima, nije bilo ni promjena!

Pripremio: Saladin Kovačević


Kantarion

Kopriva / Metvica

Neven

Lavanda

Propolis

e oiv lilO 0%01

Da li volite sebe?

Natural Handmade Soap

e oiv lilO 0%01

Natural Handmade Soap

Da li volite sebe?

e oiv lilO 0%01

100% virgin olive oilNatural hand made soap

Da li volite sebe?

e oiv lilO 0%01

100% virgin olive oilNatural hand made soap

Da li volite sebe?

Documents

Saff [broj 275, 8.9.2010]