Sarajevo, maj 2011. god. - WordPress.com · Pokrenimo se malo svi, pa da se na nekoj od sljedećih proslava, makar to bilo i za tridesetogodišnicu rada Društva, ovakva pitanja više

1

Sarajevo, maj 2011. god.

PETAK, 27. 05. 2011. god.

▶ TURNIR U ŠAHU• mjestoHotel Hollywood Ilidža,• vrijemeodržavanja-16.00-18.00h,• prijaveiinformacije-061 253 515

▶ TURNIR U MALOM NOGOMETU• mjestoHrasnica stadion Famosa,• vrijemeodržavanja-18.00-20.00h,• prijaveiinformacije-061 515 869

SUBOTA, 28. 05. 2011. god.

▶ IZLOŽBA SLIKA DŽEVDETA NIKOČEVIĆA• mjestoHotel Hollywood Ilidža,• vrijemeodržavanja-od9.00h.

▶ SVEČANA SKUPŠTINA POVODOM 20 GODINA RADA• mjestoHotel Hollywood Ilidža,• vrijemeodržavanja-od10.00h.

▶ PROMOCIJA KNJIGE Dr. MUSTAFE MEMIĆA• mjestoHotel Hollywood Ilidža,• vrijemeodržavanja-od12.00h.

NEDJELJA, 29. 05. 2011. god.

▶ PORODIČNO DRUŽENJE NA IGMANU• vrijemeodržavanja-11.00-18.00h,• prevozobezbijeđensapolazakom,od

Vijećniceu10.00,stajenasveautobuskestan-iceiideprekoS.KolonijeiHrasnice,

• prevoz,pićeihranasuobezbjeđeni,

▶ INFORMACIJE I REZERVACIJE:061 348 359061 253 515061 515 869061 259 982

PROGRAM OBILJEŽAVANJA 20 GODINA RADA DRUŠTVA

Dragi naši zavičajci,

Želja nam je da se vidimo u što većem broju, i da što bolje i kvalitetnije obilježimo ovaj naš veliki zajednički jubilej.

Upravni odbor ZDPiG u BiH

3


Sadržaj

Bilten“ZAVIČAJNO DRUŠTVOPLAVLJANA I GUSINJANA U BiH”

Glavni i odgovorni urednik:Šukrija Omeragić

Urednički kolegij:Halil Hadžimušović, Amir Šabović,Sanija Memić, Ekrem Ferhatović,Ruždija Musić, Suad Ibrahimagić,Dževdet Nikočević, Damir Laličić

Adresa:Džemala Bijedića 12571000 SarajevoBosna i Hercegovina

Štampa:AMOS GRAF d.o.o.

PISMO UREDNIkaVjerujem da dijelim radost i zadovoljstvo sa Vama

povodom izlaska prvog broja lista Zavičajnog društva Plavljana i Gusinjana u BiH, lista svih naših zavičajaca. Za njegov izlazak zaslužni su svi oni koji su predano, odgovorno i sa zadovoljstvom doprinijeli radu i razvoju našeg društva koje ove godine obilježava dvadeset godina od osnivanja. Nije jednostavno urediti štampanje ovog glasila, tim više što pojavljivanje prvog broja predstavlja veliku obavezu i odgovornostrealnost, a ujedno daje snagu i motiv za objavljivanjem drugog i slijedećih brojeva

Ko informativni list Zavičajnog društva Plavljana i Gusinjana on će pokušati da se nosi sa samoprepoznavanjem svih bitnih aktivnosti koje Društvo vodi u BiH i šire, ali sve mjereno parametrima žurnalizma. Naš list nije < veliki< list, ali njegova veličina će se ogledati u tome što će na svojim plećima iz broja u broj afirmisati ideju postojanja Plavljana i Gusinjana bilo gdje da su te afirmisati istorijske, kulturne i druge vrijednosti Plavljana i Gusinjana

Ono što urednički valja naglasiti jeste to, da u svojoj generalnoj izdavačkoj aktivnosti na svojim stranicama, naš list se neće baviti politikom i ideologijom već iključivo tradicijom, kulturom, običajima Plavljana i Gusinjana i brigom za svakog zavičajcajca u mjeri koliko je to moguće i koliko nam to prilike bude dozvoljavale.

ŠUKRIJA OMERAGIĆ.

Program 2Obilježavanja 20 godina rada društva 2Pismo urednika 3Izlaganje za svečanu sjednicu skupštine 4Spisak dobitnika priznanja povodom obilježavanja 20 godina postojanja i rada ZDPIG u BiH(1991.-2011.) 6Dvadeset godina zavičajnog društva plavljana i gusinjana u bosni i hercegovini 7Šehidi i poginuli borci plavljani i gusinjani u ratu 1992.-1995. 9Bajram redžepagić 10

Riječi ii predsjednika gos.Doc.Dr.Sci. Abidin Deljanin 11Halil Hadžimušović 12Obilježavanje Kurban Bajrama 14Sportske aktivnosti u ZDPIG-a u periodu od 1991-2011 16Razgovor s povodom GIPROM 18Intervju Saljo Mrkulić 20Intervju Amos Graf 22Anegdote Hamzino sito 24Sponzori 26

4

ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA U B O S N I I H E R C E G O V I N I

Dragi naši gosti, uvaženi delegati, dragi moji Zavičajci, izuzetno mi je zadovoljstvo i neizmjerna čast da Vas poselamim i pozdravim danas u jubilarnoj dvadesetoj godini rada Društva. Vjerujem da je svima Vama, nekima djelimično a nekima u potpunosti, poznat put, razvoj i rad našega Društva, ali malo zbog onih koji to ne znaju, a malo i zbog nas samih, kratko ću se osvrnuti na tri, po meni najbitnija, perioda u radu Društva.

Prvi period, jako bitan, je period osnivanja Društva. Ideja o osnivanju Društva Plavljana i Gusinjana ili Gusinjana i Plavljana, datira još od 70-tih godina prošloga vijeka kada se broj doseljenika u Bosnu, a prvenstveno u Sarajevo, iz našeg Zavičaja, enormno počeo povećavati i osjećala se potreba za bilo kakvim organizovanjem.

Dugo je trebalo da se Društvo osnuje, ali se to konačno i desilo, pa se za zvanični datum osnivanja Društva i prve osnivačke Skupštine uzima 3. marta 1991. god. gdje je izabrano rukovodstvo, a na sljedećoj Skupštini 18. maja 1991. god. i ostali organi i tijela potrebni za funkionisanje Društva. Odmah po osnivanju počelo se sa prkasom organizovanja i održavanja tradicionalnih Zavičajnih večeri, koja se održava i nastavlja sve do današnjih dana.

Nemam Vam namjeru govoriti hronološki, ali sa posebnim pijetetom treba da se sjećamo i da pamtimo sve one koji su dio sebe ugradili u ovo, ni ne sluteći da su sa ovim početkom i osnivanjem Društva ispisali zlatnim slovima stranice novije istorije, istorije nas koji nijesmo danas na

svojm ognjištima, ali čija toplina još živi u nama, nekad ni sami nijesmio svjesni koliko. Zahvaljujem se svima Vama živima i svima onima koji nijesu sa nama, a dali su svoj doprinos u radu i aktivnostima Društva. Kao i u životu uvijek neko mora malo više da bude aktivan, a neko svoju manju aktivnost dopunjava na drugi način, bilo materijalnim sredstvima ili lobiranjem da se ista dobiju, bilo pak samo na verbalan način, najbitnije je da smo svi mi zajedno na istoj Zavičajnoj strani. Nemjerljiv je doprinos i učešće svih aktera naših početaka, jer je kasnije koliko-toliko bilo lakše raditi, kada se već napravio sistem i trasiralo se kuda treba ići.

Ratni period je posebna priča. Ne samo Društvo kao institucija, već u prvom redu naši Zavičajci stali su u prve borbene redove i časno i pošteno branili svoje domove, porodice, naselja i gradove, te naposljetku i svoju zemlju. Mnogo je naših stadalo, bilo kao borci-šehidi, bilo kao civilne žrtve rata ili se još uvijek za pojedinima nestalima do danas bezuspješno traga. Njima neka je vječito hvala jer su dali najvrijednije što čovjek može dati, a to je svoj život. Ne možemo im dovoljno zahvaliti jer da nije bilo njih i bezbroj ostalih sugrađana, pitanje je da li bi i kako mogli danas u slobodi i na miru živjeti i raditi, a ne da govorimo o ovome i da slavimo 20 god. rada. Ne smijemo i nećemo ih zaboraviti, jer je to najmanje što možemo da uradimo za njih.

Veliku ulogu u povezivanju zavičajaca i ublažavanju poteškoća u ratu, koje su Vama svima dobro poznate, uradilo je i Zavičajno društvo sa rukovodstvom na čelu,

kako bi ratne strahote, bez obzira na sve, dobile jedno malo i blijedo humano lice, oličeno u pomoći naše braće i sestara iz inostranstva, prije svega iz Njemačke i Amerike, ali i iz Zavičaja, te transport, distribuciju i podjelu iste na ratna područja, a prije svega u Sarajevo.

Nije samo ta šolja ulja ili koja marka pomoći značila ljudima, značilo im je više to što se neko ipak sjetio da smo dio jednog bića i da braća trebaju pomoć. Naravno, moglo je i drukčije, moglo je i više, moglo je bolje, moglo je na stotinu načina, ali lako je pričati a djelovati je nešto sasvim drugo. Bilo je kako je bilo, ne ponovilo se. Hvala svima koji su u ratnoj priči pomogli u radu Društva, makar i sa kutijom cigara ili kilom brašna, a kamoli sa nečim više, jer Vi koji ste ovdje bili u ratu dobro znate o čemu govorim, i koliko su male stvari bile velike.

Treći period je od završetka agresije pa do danas. Najstarije, najbrojnije i najaktivnije smo Društvo u dijaspori sa Plavsko-Gusinjskim predznakom. Društvo ide uhodanim stazama i aktivnosti se njižu iz godine u godinu na već dobro definisan, osmišljen i usaglašen način. Biraju se nova rukovodstva, rotiraju se na čelu Gusinjani i Plavljani, organizuju se Zavičajne večeri, obilježava se Kurban-Bajram, ide se na Igman na porodično druženje.Obilazak mezarja gdje su sahranjeni naši šehidi i ostali, posjeta spomen obilježju u Trnovu iz II sv.rata, organizovan odlazak na žalost i na dženaze našim zavičajcima, takođe su dio naših aktivnosti. Kulturne manifestacije, promocije

4


IZLAGANJE ZA SVEČANU SJEDNICU SKUPŠTINE

Poštovani skupe,

5


knjiga i druženje sa umjetnicima, likovne izložbe, sportska taknmičenja u šahu i malom nogometu, spadaju u još jednu dobro poznatu djelatnost našega Društva.

Reklo bi se, po svemu ovome navedenom, da sve funkioniše besprijekorno, ali nije baš tako. Znam da možda sad nije pravi ternutak, ali kad je to pravi trenutak za kritiku, a posebno za samokritiku?

Postavit ću samo dva pitanja naglas svima nama zajedno, a to su:

1. Kako to, da i pored toliko žrtava koje su naši zavičajci dali u otporu agresiji na BiH, ili koje su dali u prošlosti naši zavičajci u odbarni Trnova u II sv. ratu ili na drugim mjestima, kako to da se ni jedna jedina ulica ili više njih ne zove našim imenom a to je Plavsko-Gusnjska ili Plavska ili Gusinjska posebno ili kako god ?

2. Kako to da pored toliko uspješnih i moćnih, materijalno i finansijski jakih naših privrednika, naše Društvo i poslije dvadeset godina nema svoje zvanične i vlasnički uredne prostorije, makar nekoliko desetina kvadrata?

Pokrenimo se malo svi, pa da se na nekoj od sljedećih proslava, makar to bilo i za tridesetogodišnicu rada Društva, ovakva pitanja više ne postavljaju. Ima se još mnogo toga za reći, ali ipak je ovo slavljenički dan, pa ne bi bio red da se previše kritikujemo.

Ja sam Gusinjanin, Zavičaj je moj kao i vaš, Bogu hvala pa niko nema ekskluzitivitet nad njime i nema mjera po kojoj se može izmjeriti ko ga od nas više voli, ko ga u srcu više nosi, ali moramo se malo pokrenuti, makar malo, koliko i kako god ko može,svaki od nas ponaosob.

Koristim priliku da se sa ovoga mjesta specijalno zahvalim svima onima, ipak moram da koristim riječ sponzori ili donatori, koji su makar i jednom jedinom markom pomogli rad Društva, jer kao što Vam je svima dobro poznato Društvo nema stalni izvor finansiranja, a ima mnogo aktivnosti. Hvala ljudima dobre volje, zavičajcima i ostalima, koji prepoznaju rad Društva kao dio svoga rada i pomažu nam na razne načine, od gostoprimstva i osjećaja da ste kao kod svoje kuće, do nekad veoma znatnih novčanih i drugih sredstava, usluga i svega ostalog. Posebno ću da se zahvalim i da se osvrnem na ljude iz naših redova koji su, kako u ranijim, tako i u ovom sazivu, kao članovi Upravnog odbora ili na neki drugi način, uzimali i uzimaju učešća da svojim radom, vremenom i svim ostalim, pomognu i značajno doprinesu da Društvo i dalje funkcioniše.

Volonterizam i volonteri, što smo svi mi u suštini, u današnjoj eri interesa i usluga, zvuči kao naučno-fantastična priča, ali Bogu hvala pa mi imamo nešto što nas tjera i vodi naprijed, a to je ta naša Zavičajna priča i sve što uz nju ide. Reći ću Vam i nešto lično svoje, a to je da sam i ja kao i mnogi drugi naši došao u Sarajevo, za svojom nafakom, samo sa tom razlikom što sam ja došao kao član kulturno-umjetničkog društva na Zavičajno veče u ljeto 1997.god., i ostao do dan danas u šeheru. To je i razlog više što sve ovo duboko doživljavam i nosim u srcu, te se trudim da prenesem na druge.

Hvala Vam svima, još jednom, i oprostite mi ako sam nekoga bilo čime uznemirio, a nije mi bila namjera. Na kraju moja poruka i molba svima nama zajedno je da se držimo iskreno, i prije svega stvari koje nas spajaju i ujedinjuju, pa makar ih malo bilo, makar ih bila samo jedna jedina. Nemojmo da dozvolimo sebi da smo najbolji samo kad je najteže, te da smo tada baš na visini zadatka, što smo pokazali i dokazali bezbroj puta do sada. Budimo takvi i u svakodnevnom životu i budimo prema nama samima onakvi kakvi se prema drugima predstavljamo i kako nas drugi doživljavaju.

Mi nemamo čega da se stidimo, imamo šta da kažemo, mi hodimo, kako kroz istoriju tako i do današnjih dana, serbes i uzdignuta čela. Neka naše aktivnosti budu usmjerene ka tome da se družimo, shodimo, znamo i poznajemo, da znamo ko smo, šta smo i odakle smo, da to ne zaboravimo i da svojoj djeci to prenesemo, i da nastojimo da sa ponosom nosimo ime Gusinja i Plava širom svijeta, a i u rodnom Zavičaju.

Neka nam je svima sa srećom ovih dvadeset godina rada, i želim svima Vama i Vašim najmilijima, sve najbolje u životu i radu.

Hvala Vam !

Ibrahimagić Suadpredsjednik Upravnog Odbora

Sarajevo,28.05.2011.g.

5


6


POSTHUMNO

-BEKTEŠEVIĆ RUŽDIJA -ČEKIĆ ELMAZ-MAZO -HADŽIMUŠOVIĆ HILMIJA-HOT MUHAREM -HUSEINOVIĆ BEĆIR -GAČEVIĆ HASAN-IBRAHIMAGIĆ ŠUĆO -MEMIĆ MUSTAFA - RAŠIĆ ISMET-RADONČIĆ BRAHO -ŠABOVIĆ MURAT

OSTALI

-AVDIĆ ALJO -BAKOVIĆ ADEM -BALIĆ HILMIJA-BALIĆ SADRIJA -BAŠIĆ ALJO -BEHLJULJEVIĆ BRAĆA-BEKTEŠEVIĆ ZUFER -ČEKIĆ IZET -ČEKIĆ ŠEFKIJA-DELJANIN ABIDIN -DERVIŠEVIĆ FADIL -DURMO ĐULSUMA-ĐUkaNOVIĆ RAMO -ĐUkaNOVIĆ SEAD -FERATOVIĆ MUHAREM-FERHATOVIĆ EKREM -FEROVIĆ FARUK -FEROVIĆ FERID-HADŽIMUŠOVIĆ BEHMEN -HADŽIMUŠOVIĆ HALIL -HADŽIALJEVIĆ NAGIB-HOT REDŽO -IBRAHIMAGIĆ SUAD -JASAVIĆ SADRIJA-KOLJENOVIĆ PAJAZIT -KOLJENOVIĆ ISO -KORJENIĆ HUSO-LALIČIĆ DAMIR -LALIČIĆ ENVER -MALAGIĆ HAZEM-MAŠIĆ MUkaDESA -MEDUNJANIN NARCISA -MEDUNJANIN NURADIN-MEMIĆ SANIJA -MRKULIĆ SALJO -MULIĆ RAFET-MUSIĆ RUŽDIJA -MUSIĆ ŠUĆKO -NIKOČEVIĆ DŽEVDET-OMERAGIĆ BRAĆA -OMERAGIĆ SMAJO -OMERAGIĆ ŠUKRIJA-PIROVIĆ HUSNIJA -RADONČIĆ AMIR -RADONČIĆ FAHRUDIN-RADONČIĆ HALJIT -REDŽEPAGIĆ BAJRAM -REDŽEPAGIĆ BEĆIR-REDŽEPAGIĆ BEJTO -REDŽEPAGIĆ BESIM -REDŽEPAGIĆ RUŽDIJA-REDŽEPAGIĆ SALIH -REDŽEPAGIĆ SULJO -SALIĆ REDŽEP-ŠABOVIĆ AMIR -ŠABOVIĆ DŽAVID -ŠABOVIĆ SALIH-ŠADINLIJA ENVER -ŠAHMANOVIĆ BEĆIR -ŠARKINOVIĆ FERID-TOSKIĆ RAFET -VARATANOVIĆ JASMINA -ZEJNILOVIĆ ĐULIZARA-ZILKIĆ UJkaN

-CENTAR ZA KULTURU PLAV -KUD „DŽAFER NIKOČEVIĆ“ GUSINJE-KUD „GAJRET“ SARAJEVO -KUD „PLAVSKO JEZERO“ PLAV-ZAVIČAJNO DRUŠTVO „IZVOR“ Slovenija –NTV „GLAS PLAVA“ PLAV-OPŠTINA PLAV -OPŠTINA TRNOVO-PG MERHAMET-NJEMAČka -„PLAVSKI TAMBURAŠI“ PLAV-SEKCIJA“MAJKE ZA MAJKE,SESTRE ZA SESTRE“-NJEMAČka-ZAVIČAJNA UDRUŽENJA U AMERICI

SPISAK DOBITNIka PRIZNANJAPOVODOM OBILJEŽAVANJA

20 GODINA POSTOJANJA I RADA ZDPIG U BIH(1991.-2011.)

7

SPISAK DOBITNIka PRIZNANJAPOVODOM OBILJEŽAVANJA

20 GODINA POSTOJANJA I RADA ZDPIG U BIH(1991.-2011.)

Kao što je to svojstveno svakom ljudskom biću da se druži, da bude društveno akativan i da se društveno afirmiše, tako je nužno nastala poteba da se bilo kakva ljudska afirmacija može ostvariti i na organizovan i sistematičan način. Ova poteba se ukazala i za ljude koji su iz raznih razloga napustili Plav i Gusinje i svoj dom našli u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, tim prije što se radi o ljudima koji su jako vezani za svoj zavičaj. Naravno, ovdje treba naglasiti i to, da su se naši plavljani i gusinjani i prije formiranja Društva sastajali, obilazili i družili što je karakteristično za ljude porijeklom sa tih prostora.

Negdje sproleća 1991. godine, u jednom opuštenom razgovoru uz kafu, Zufer Bektešević mi je predložio da organizujemo jedno oficijelno druženje Plavljana i Gusinjana, prevashodno onih koji žive u Sarajevu. Ta njegova ideja je i pored toga što je bila veoma zahtjevna bila i veoma osnovana a i aktuelna, tim prije što je on imao pouzdanu informaciju da se u Sarajevu određeni broj Plavljana i Gusinjana počeo uključivati u aktivnosti formiranja Udruženja sandžaklija i to kao dvije podružnice istog - Podružnica Plavljana i Podružnica Gusinjana. Uvidjevši da se naši zavičajci žele organizovati u neko udruženje, shvatio sam da je Zuferova ideja izvanredna, i da bi mogla bitno uticati na organizovano druženje Plavljana i Gusinjana u Sarajevu. Tu smo se dogovorili da ovu ideju prezentiramo određenom broju naših zavičajaca, pa da onda zajedno sa njima odlučimo na koji način bi se mogli organizovati, a da im za početak iznesemo ideju o organizaciji jedne zabavne večeri Plavljana i Gusinjana u Sarajevu. U tom smislu smo pozvali određen broj ljudi

na jedan sastanak koji se održao, u prostorijama Doma Kulture u Hrasnici.

Na sastanak je došlo puno više ljudi nego što smo nas dvojica uspjeli obavijestiti, što je za nas bilo veoma dobro i pokazatelj da smo postigli pun pogodak. Tu su između ostalih bili prisutni i: Bajram Redžepagić, Bejto Redžepagić, Šefkija Čekić, Ruždija Bektešević, Bećir Šahmanović, Ramo Đukanović, Fadil Dervišević, Izet Čekić, Šućo Ibrahimagić, Ibrahim-Braho Radončić, Muharem Feratović, Hilmija Hadžimušović, Narcisa Medunjanin, Murat Šabović i drugi. Iznijeli smo im ideju o organizovanju zabavne večeri koja je od svih prisutnih prihvaćena sa oduševljenjem. Nakon toga su uslijedili intenzivni sastanci, svaki put sa većom brojem prisutnih, na kojima je prihvaćena naša ideja da se formira Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Naravno, da je bilo onih koji su podržavali formiranja Zavičajnog društva ali i onih koju su bili za dvije podružnice u okviru Udruženja sandžaklija.

No bitno je naglasiti i to da su i oni koji su bili za drugu opciju podržali ideju o formiranju Zavičajnog društva. Sastanci su se intenzivirali, određeni ljudi za organizaciju Osnivačke skupštine, određeni ljudi za izradu normativnih akata, programa rada i sl. Na organizaciji Osnivačke Skupštine, posebno su doprinijeli: Ruždija Bektešević, Bećir Šahmanović, Bajram Redžepagić, Bejto Redžepagić, Mustafa Memić, Šućo ibrahimagić, Šefkila Čekić, Ramo Đukanović, Izet Čekić, Narcisa Medunjanin, Fadil Dervišević, Muharem Feratović i skoro svi koji su znali za ovu aktivnost.

DVADESET GODINA ZAVIČAJNOG DRUŠTVA PLAVLJANA I GUSINJANA U BOSNI I HERCEGOVINI

GENEZA OSNIVANJA DRUŠTVA

8

Određen je termin održavanja Osnivačke Skupštine, sačinjen je prijedlog radnog predsjedništva, program rada, Statut Društva, utvrđen prijedlog predsjedništva Društva, sektretara i radna tijela.

Osnivačka skupština Zavičajnog društva je održana u Domu Kulture u Hrasnici, 3. Marta.1991. godine, uz prisustvo oko dvije stotine Plavljana i Gusinjana. Osnivačkom Skupštinom je rukovodilo radno predsjedništvo u sastavu: Mustafa Memić, Bejto Redžepagić, Narcisa Medunjanin, Čedo Otašević, Šefkija Čekić, Bajram Redžepagić, Šućo Ibrahimagić, Ibrahim – Braho Radončić i Amir Šabović.

Skupština je jednoglasno usvojila program rada, Statut, Predsjedništvo na čijem čelu su bili: Bajram Redžepagić–predsjednik predsjedništva, Šefkija Čekić–zamjenik predsjednika predsjedništva, Ruždija Bektešević –Sekretar, te još 19 članova predsjedništva a oni su: Mustafa Memić, Bejto Redžepagić, Murat Šabović, Bećir Šahmanović, Šućo Ibrahimagić, Bećir Husejnović, Narcisa Medunjanin, Izet Čekić, Hilmija Hadžimušvić, Amir Šabović, Šefket Omeragić, Slavko Antović, Nišo Pepović, Čedo Otašević, Ejup Hot, Ferid Ferović, Fahrudin Radončić, Boško Veković i Šukrija Omeragić, s tim da je Skupština dala mogućnost da predsjedništvo može, čak bi bilo i poželjno kooptirati u budućnosti određen broj članova pa su tako nakon izvjesnog vremena u predsjedništvo kooptirani Halil Hadžimušović, Ismet Rašić i dr.

Predsjedništvo je na toj sjednici formiralo četiri komisije i nadzorni odbor i to: Savjetodavna komisija-za očuvanje i njegovanje tradicije i običaja Plava i Gusinja u sastavu: Bejto Redžepagić – predsjednik i još 17 članova Mustafa Memić, Murat Šabović, Junuz

Jahdadić, Aljo Avdić, Hilmija Hadžimušović, Ramo Đukanović, Zamo Deljanin, Smako Olević, Ejup–Jupo Hot, Čedo Otašević, Muharem Feratović, Ibrahim–Braho Radončić, Faruk Ferović, Jazo Hot, Junuz Malagić i Halim Medunjanin. Komisija za materijalno–finasijske poslove u sastavu: Izet Čekić–predsjednik i još 4 člana i to Mersud Rašić, Đulsuma Medunjanin–Durmo, Orhan Redžepagić i Orhan Nikočević. Komisija za društvene aktivnosti: Amir Šabović–predsjednik i još 8 članova Fadil Dervišević, Zufer Bektešević, Narcisa Medunjanin, Bela Redžepagić, Faik Ibrahimagić, Fehmija Nikočević, Hako Hadžimušović i Zuvdija Hot. Komisija za socijalno –humanitarna pitanja: Bećir Šahmanović–predsjednik te još 8 članova i to: Šućo Ibrahimagić, Ibrahim–Braho Radončić, Boško Veković, Hamo Medunjanin, Šaćir Šestović, Salih–Saljko Redžepagić, Šaćir Redžepagić, Dževdet Radončić. Nadzorni odbor u sastavu: Hamza Čekić–predsjednik, Hamo Medunjanin član i Salih– Saljko Redžepagić član.

Predsjedništvo je veoma aktivno počelo sa radom te je u veoma kratkom roku Zavičajno društvo bilo registrovano kod nadležnog suda, utvrđen je zvanični naziv društva, logo-znak duštva, urađen pečat i oblik članske karte.

U Aprilu mjesecu, tačnije 21. aprila organizovano je prvo zavičajno veče Plavljana i Gusinjana u restoranu doma kulture u Hrasnici uz prisustvo preko 400 stotine zavičajaca, uz bogat kulturno zabavni program koji su obogatili tamburaši i pjevači na dugi glas iz Plava i Gusinja.

Na toj prvoj zavičajnoj večeri ispred općine Plav bili su prisutni: Sadrija Balić-predsjednik opštine, Ruždija Redžepagić i Ferid Šarkinović, zatim poslanici u Skupštini Crne Gore iz općine Plav, te Džavid Šabović kao direktor Doma za kulturu u Plavu.

9

ŠEHIDI I POGINULI BORCI 1992.god.

-ADEM RAŠITI -AVDULJ FERATOVIĆ-ZUFER OMERAGIĆ -HARIS MEDUNJANIN-HARUN KOJIĆ -BEĆIR MEDUNJANIN-UJkaN MALAGIĆ -MENSUR ĆIRKOVIĆ-SAFET TOKOVIĆ -FAIK SMAILAGIĆ-kaDRIJA KOLJENOVIĆ -ORHAN NIKOČEVIĆ -ENVER RADONČIĆ-RIJAD REDŽEPAGIĆ -RAMO REDŽEPAGIĆ -MEVLUDIN HODŽIĆ-RUŽDIJA FEHRATOVIĆ -SUAD KOJIĆ -DŽAFER RADONČIĆ-AMIR MALAGIĆ1993.god.-MITHAT KRIVOŠIĆ -FAIK IBRAHIMAGIĆ -BAJAR KOJIĆ-NERMIN ŠERAK -ISMET ŠAHMANOVIĆ -IBRO MRKULIĆ-HUSNIJA MRKULIĆ -RIZO REDŽEPAGIĆ -SKENDER kaDRIĆ-KEMAL KOJIĆ -MAHMUT MEDUNJANIN -MURAT KOLJENOVIĆ1994.god.-NIJAZ MEMIĆ -ISMET BEKTEŠEVIĆ -ESAD MAHOVIĆ-ISMET HOT -IBRO DELJANIN -ZAMO DUČIĆ-HASAN ČEKIĆ -MIRSAD HOT -HALIM MRKULIĆ1995.god.-RAFET NELJKOVIĆ -AHMET PEJČINOVIĆ -SMAJO kaSTRAT

CIVILNE ŽRTVE RATA1992.god.-RUŽDIJA BEKTEŠEVIĆ -NEZO DERVIŠEVIĆ -MURAT ŠABOVIĆ-Durović-SADETA MEDUNJANIN 1993.god.-ĐULJA RAŠITI -ALISA ZEJNILOVIĆ -RASIMA HUSEINOVIĆ-MELIka REDŽEPAGIĆ -JAKUP KOLJENOVIĆ -OMER DERVIŠEVIĆ-AIŠA ŠESTOVIĆ -MUVEDETA FEROVIĆ -MURATka kaDRIĆ-HAMDIJA HADŽIALJEVIĆ1994.god.-ŠABO KOJIĆ -NESIJA DELJANIN -FERHAT RADONČIĆ1995.god.-SELVIJA KOBILIĆ -ALMA ŠAHMANOVIĆ

NESTALI 1992.god.-SALIH ČEKIĆ -HUSO GAČEVIĆ -ŠEMSO GAČEVIĆ-ZUVDIJA GAČEVIĆ -SKENDER BANDER -SULEJMAN BANDER-NUSRET IBRAHIMAGIĆ -ŠUĆO IBRAHIMAGIĆ -RUŽDIJA ŠESTOVIĆ-NIJAZ KOJIĆ -ELVIR OMERAGIĆ -NADIRA ŠESTOVIĆ-ERMIN LUCEVIĆ

Napomena: Podatci su korišteni iz originalnog spiska“ Monografija ZDPiG u BiH-POGINULI I NESTALI PLAVLJANI I GUSINJANI U RATU 1992.-1995.“U međuvremenu su pronađeni i ekshumirani posmrtni ostaci pojedinih naših zavičajaca a koji se nalaze na spisku nestalih.Na osnovu informacija sa zavičajne stranice gusinje-plav.com,spisku su dodati

-NURIJA MEĐEDOVIĆ -HALIM ŠAHMANOVIĆ -ĆAZIM ŠAHMANOVIĆ-RAGIP SELIMAJ -SEFEDIN BANDER

199 Mnogi još za života umiru, a manji je broj onih koji sebi obezbijede neprolaznost u budućnosti. Za njih smrti zapravo i nema.

Među takvima su sigurno naši, za slobodu umrli, Plavljani i Gusinjani, Gusinjani i Plavljani.

POGINULI I NESTALI PLAVLJANI I GUSINJANI

U RATU 1992.-1995.

10


Poštovani zavičajci!

Sa izuzetnim zadovoljstvom sam prihvatio poziv da dam kratak osvrt na nastanak i osnivanje našeg zavičajnog društva, posebno iz razloga jer već duži vremenski period živim na drugom kontinetu u Australiji, pa mi čini posebnu čast da kažem i ja par riječi u vezi jubileja društva, kao njegov prvi predsjednik. Stoga mi dozvolite, da najprije čestitam na jubileju koji vi u Sarajevu obilježavate, te da poželim da se naše društvo i dalje razvija na dobrobit svih Plavljana i Gusinjana u Bosni i Hercegovini.

Kao što je poznato Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana u Bosni i Hercegovini formirano je 1991. godine, mada je i ranije bilo ideja da se ono formira u BiH, ali sve do 1991. godine to nam nije pošlo za rukom. Zahvaljujući angažmanu nekoliko naših mlađih zavičajaca, koji su nam na skupu održanom na Bentbaši u restoranu Bazeni, pred oko 180 naših zavičajaca, prvo prezentirali ideju održavanja zabavne večeri, a zatim i ideju da se održi osnivačka Skupština i konačno osnuje Zavičajno Društvo svih Plavljana i Gusinjana u BiH to nam je i uspjelo. Oni su svoju ideju uporno sproveli do kraja i konačno Maja mjeseca, 1991. godine na osnivačkoj skupštini održanoj u Hrasnici osnovano je zavičajno društvo pod nazivom „Zavičajno Društvo Plavljana i Gusinjana za Bosnu i Hercegovinu“.

Te iste godine, pokrenute su i održane određene aktivnosti našeg društva od kojih posebno napominjem prvo zavičajno veče Plavljana i Gusinjana u BiH, koje je održano u restoranu Doma Kulture u Hrasnici uz prisutno negdje oko 600 – 700 pretežno zavičajaca i vrlo malog broja gostiju. Zavičajno društvo je svoju aktivnost provodilo kroz organe i komisije uz poštovanje statutarnih odredbi, na jedan organizovan i sistemmatizovan način, što je doprinijelo da se naši zavičajci često viđaju, druže, upražnjavaju naše običaje, kulturu i tradiciju. Ovdje moram istaći da je formiranje našeg Zavičajnog društva bilo veoma bitno za naš ukupan život u BiH, i to ne samo za nas koji smo živjeli u BiH, već se ta naša aktivnost pročula i prodrla do naših zavičajaca u Sloveniji, gdje su se naši Plavljani i Gusinjani organizovali na sličan način.

Ovim povodom želim posebno istaći značaj ovakvog organizovanja u smislu povezivanja Plavljana i Gusinjana ma gdje bili da ne izgube vezu sa zavičajem, a paralelno se uključujući na organizovan način u društvenu sredinu gdje trenutno žive bilo da je to Evropa, Amerika ili Australija. To je velika stvar koju treba i dalje razvijati i unapređivati, zato čestitam na jubileju i želim srećan i uspješan dalji rad društva.

S poštovanjem !Dr. Bajram Redžepagić

11


Pripala mi je prijatna dužnost i čast da budem izabran kao drugi predsjednik Zavičajnog društva Plavljana i Gusinjana u Bosni i Hercegovini u najtežim trenutcima kad Bosna i Hercegovina doživljava Agresiju na prostoru svoje teritorije, a skupa sa narodom Bosne i Hercegovine i naši zavičajci, koji su se odmah uključili u odbranu nezavisnosti Bosne i Hercegovine i svog naroda od strane Agresora. U tom periodu bio sam dosta angažovan u Armiji Bosne i Hercegovine oko organizacije i pružanju otpora, tako da je najveći dio mojih obaveza i dužnosti u Zavičajnom društvu obavljao zamjenik predsjednika gos. Halil Hadžimušović.

Galvne aktivnosti u tom periodu bile su humanitarnog karaktera da se što više i bolje pomogne našim zavičajcima. Članovi predsjedništva udruženja koji su imali više slobodnog vremena povremeno su se okupljali i analizirali stanje u pojedinim našim porodicama sa željama da im se pomogne. Djelili su i nosili tamo gdje su mogli i što im je bilo dostupno, malo hrane i nešto novca, posebno su se istakli članovi: Murat Šabović, Ismet Rašić, Mustafa Memić, Hilmija Hadžimušović, Braho Radončić i Muharem Ferhatović i drugi. Imali smo povremene kontakte sa našim narodom u Plavu i Gusinju koje su nam omogučavali radio amateri iz Plava, Bećo Bašić i Ferid Muminović.

Posebno smo imali dobru komunikaciju sa jednim djelom našeg udruženja koje je bilo u Hrasnici i koje je dobro bilo organizovano. I dosta su se bili angažovali da što bolje i više pomognu nama u opkoljenom Sarajevu i u tome su uspijevali, tako da su dio humanitarne pomoći koje su dobili od naših ljudi iz inozemstva usmjere u Sarajevu. Veliku pomoć u prebacivanju humanitarne pomoći iz Hrasnice pomogla je djevojka iz Foče Elvedina Haznadar koja je tada radila kao prevodilac u Francuskom bataljonu lociranom na aerodromu Sarajevskom. Humanitarna pomoć je prevežena do Sarajeva i istovarena u krugu javnog gradskog preduzeča gdje je glavni koordinator za istovar i podjelu pomoći bio zamjenik predsjednika udruženja sa ostalim članovima udruženja što je mnogo značila ta pomoć u tom vremenu.

Moj mandatni period bio je kratak ali vrlo aktivan zbog dešavanja u Bosni i Hercegovini. U Sandžačkom udruženju vodila se polemika oko našeg rada i priključenja njihovom udruženju, pojedini članovi našeg udruženja bili su „za“ ali veći broj bio je protiv te je donijeta odluka da se održi vanredna skupština i organizacija izbora, što je i realizovano i izabrano novo rukovodstvo na čelu sa predsjednikom gos. Rafetom Toskičem. Ja sam i dalje ostao angažovan u udruženju i pored obavljanja vrlo značajnih komandnih dužnosti u Armiji BiH, ali sam i danas angažovan kao član Upravnog odbora ZDPiG.

Riječi II Predsjednika gos.Doc.dr.sci. Abidin Deljanin

12


Rukovodstvo našega društva u gore navedenom periodu naročito prve dvije godine je djelovalo u ratnim aktivnostima, te sa posebnom željom da u najtežem periodu našim sugrađanima pruži bilo kakvu pomoć. U tim najtežim trenucima prvi koraci su bili ka konsolidaciji našega društva i vraćanje povjerenja u Organe zavičajnog društva.

Usvajajnjem novog statuta i novom organizacionom strukturom stvorene su sve pretpostavke za uključivanjem većeg broja ljudi u aktivnostima i ostvarivanju ciljeva i planova društva. Da bi pomoć bila moguća i ostvariva prvenstveno je trebalo formirati socijalne karte jer su iste bile preduslov za ravnopravno učešće u datoj pomoći.

Rukovodstvo društva je činilo maksimalne napore u tom periodu na animiranju naših sugrađana širom Evrope i Amerike na prikupljanju novčane pomoći. Sve te aktivnosti a posebno humanost naših sugrađana iz Slovenije,SAD-a i Njemačke su urodile plodom. Posebna pažnja je posvećivana socijalno najugroženijim kategorijama te porodicama poginulih i nestalih naših sugrađana.

Po prvi put djelovanjem i zacrtanim planom organizovali smo odbore u Zenici, Tuzli, Varešu i posebno u najugroženijem dijelu po naše građane Mostaru gde su 33 /trideset tri/ porodice bile protjerane iz Stoca i Zapadnog dijela Mostara smještene u ruševnim kućama u mjestu Bijelo Polje kod Mostara.

I pored svih ratnih i poslije ratnih dešavanja i bavljenja humanitarnim radom uporedo sa tom problematikom a shodno i ciljevima formiranja, društvo je redovno organizovalo Plavo-Gusinjske susrete koje su bile protkane različitim sadržajima a sve sa jednim ciljem zbližavanja i zajedničkog druženja. Sportskim aktivnostima, međunardim izložbama akademskih slikara iz Plava i Gusinja, naših sunarodnika koji žive u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji te naših prijatelja i priznatih akademskih

slikara iz BiH koji su sa radošću izlagali svoje radove u sklopu naših aktivnosti, okrugli stolovi na temu o Istoriji Plava i Gusinja uz završne zavičajne susrete sa pjesmama i igrama iz Plava i Gusinja, naravno i uvijek prisutne goste iz Bosne i Hercegovine te medijske propraćenosti činili su naše sugrađane sretnijim.

Svi ti naši susreti su organizovani povodom dana državnosti BiH, a samim time veliki broj Bosanaca i Hercegovaca je svake godine bio u prilici da se upozna sa našom kulturom, običajima, istorijom uz napomenu da je najljepše bilo slušati kada ljudi iz Bosne i Hercegovine govore sa velikim poštovanjem o Plavu i Gusinju i Plavljanima i Gusinjanima.

Naš plan zbližavanja nije bio samo naši sugrađani koji žive u Bosni i Hercegovini već smo aktivnosti pokrenuli na zbližavanju i saradnji sa našim organizovanim društvima u Sloveniji, SAD-eu i Njemačkoj. Kordinirali smo aktivnostima, posjetama u Sloveniji, Njemačkoj a posebno našim sugrađanima u Americi nastojali smo da pomognemo jedni drugima kako organizacijski tako i međusobnom zbližavanju uz napomenu da je medijska propraćenost putem televizijskih emisija BH Televizije u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i šire su približile dio kulture, običaja i uspjeha naših sugrađana koji žive i rade van svoga rodnog kraja.

Završetkom rata u BIH situacija je bila veoma teška, te smo i dalje bili prinuđeni da nastavimo aktivnosti na pružanju pomoći. Posebnu pažnju smo posvetili našoj djeci koja su ostala bez jednog ili oba roditelja. Za vrijeme svakog Bajrama skromnom novčanom pomoći i kurbanima koji su darivali naši sugrađani želja nam je bila da taj dan naše društvo bude jedan od roditelja toj djeci.

U tom periodu rukovodsto društva je usmjeravalo dio aktivnosti na pomoći kod zapošljavanja, liječenja, školovanja i stipendiranja, posebno djece kaja su ostala bez jednog ili oba roditelja. Rukovodstvo društva je sa posebnom pažnjom vodilo brigu o šehidskim porodicama,

ZDPIG Zavičajno Društvo Plavljana i Gusinjana BiH SarajevoPeriod 1994-2003 godine

PLANOVI AKTIVNOSTI I REALIZACIJA

13


porodicama poginulih i nestalih Plavljana i Gusinjana, njihove djece te odavalo počast svim našim poginulim i nestalim .

Napisana monografija Poginuli i Nestali Plavljani i Gusinjani u rat 1992-1995 je dala posebnu važnost i značaj svim stradanjima u Bosni i Hercegovini. Monografija je pročitana a i danas se nalazi u vitrinama i domovima naših sugrađana i ne samo naših širom Amerike, Njemačke, Slovenije, Plava i Gusinja naravno i Bosne i Hercegovine.

Sa ovom rečenicom želim i da završim ovaj tekst iz poštovanja prema svim našim sugrađanima koji su stradali u ovom ratu,naravno i prema njihovim porodicama.

SARAJEVO, 26.05.2011.GOD. Predsjednik Predsjedništva ZDPiG za BIH

Za period 1994-2003 god.

Rafet Toskić

14


Želim se predstaviti. Zovem se Halil Hadžimušović od oca Šaćira i majke Zinke Hadžimušović, rođene Nikočević.

Rođen sam 1945 godine, a školovao sam se u Plavu (osnovna), Podgorici (srednja), Novom Sadu (mašinski fakultet). Završio sam mašinski fakultet 1972 godine. Radio sam kao profesor u Srednjoj školi, zatim kao inžinjer rukovodilac tehničkih poslova, te skoro dva mandata kao Tehnički direktor u Rudniku Banovići.

1989.godine preselio sam se u Sarajevo i zaposlio u „GRAS“-u gdje sam obavljao sve funkcije u struci, osim generalnog direktora. Penzionisan sam 2010. godine na radnom mjestu direktora Trolejbuskog saobraćaja u Sarajevu.

Otac sam troje djece (kćerke i dva sina). Kćerka udata i ima četvero djece. Završila Pedagošku akademiju smjer za vaspitačice . Sinovi oženjeni. Stariji diplomirani inžinjer saobraćaja, a mlađi diplomirani ekonomista. Žene su im visoko obrazovane i imaju po jedno dijete (stariji kćerku od osam godina) a mlađi ima sina od pet godina.

Smatram da ovo neće biti suvišno jer pisani dokumenti ostaju, a smatram da će naš prvi list biti čitan i prisutan na čitavoj Zemaljskoj kugli, jer kako kaže anegdota: “U svim avionima koji lete na sve destinacije na Zemlji ima barem po jedan Gusinjanin ili Plavljanin”.

Počeo sam sa radom u ZDPiG u BiH od skoro samog osnivanja, pa sve do danas kada obnašam funkciju Predsjednika Skupštine UZDPIG Sarajevo. Bio sam skoro u svim sazivima Predsjedništva – Upravnog odbora, a kao priznanje za moj rad sam biran 2004. godine za predsjednika ZDPIG u BiH i predsjednika Upravnog odbora. Bilo je skeptika da će se kvalitet rada smanjiti

izborom novog rukovodstva 2004.godine. Neću da pretjerujem u ocjeni jer bolje da drugi govore, ali ipak ću iznijeti svoje zapažanje za taj mandatski period.

Sve su ranije aktivnosti više bile humanitarne, a za ovaj period se može reći da je bio humanitarni (za Kurban bjram smo dijelili najveći iznos po članu onima kojima je bilo najpotrebnije). Te kulturno zabava i radne. Odmah po izboru nismo htjeli prekidati rad za Kurban Bajram mada nam je vrijeme bilo vrlo kratko. Ovaj saziv Upravnog odbora je nastavio tradiciju u obilježavanju Kurban Bajrama. Ovim putem želim se svima zahvaliti koji su nam donirali Kurbansko meso i novac za podjelu najugroženijim.

Naše tradicionalne susrete smo na jednoj od narednih sjednica Odlukom riješili organizovati u zadnjoj sedmici mjeseca maja što je zaista prihvaćeno sa velikim zadovoljstvom.

Prve tradicionalne susrete u organizaciji ovog saziva Upravnog odbora smo održali u maju 2004. godine u prekrasnom ambijentu hotela “AQUA”. Bilo je preko 600 posjetilaca. Te večeri smo kao goste imali na evidenciji skoro 200 posjetilaca. Prvi smo naše goste iz Plava, Slovenije i iz Njemačke, počeli smještati u hotele (Maršal na Bjelašnici, hotel Holliwood na Ilidži i td). Istina imali smo veliko razumjevanje i podršku od naših prijatelja a posebno hoću istaći za čitav svoj mandatski period veliki dopirinos Saljo Mrkulić vlasnik hotela „Holliwood“.

Naredena godina je bila godina referenduma u Crnoj Gori, te smo uz pomoć naših prijatelja iz Centra za kulturu Opštine Plav, doveli na naše drage susrete TV Crna Gora, koja je zaista napravila sjejnu emisiju o nama i našim susretima.Smatram da je većina naših građana putem TV Plav, TV Crne Gore i putem DVD mogla vidjeti što smo skoro svake godine radili.

HALIL HADŽIMUŠOVIĆ

15


Druge susrete te smo isto održali u hotelu “AQUA“. Za afirmaciju nas koji smo rasuti po svijetu je najvise uradila emisija FTV „Folk šou“ koji je vodio naš veliki prijatelj Enver Šadinlija. U toj emisiji smo predstavili naše običaje, našu kulturu i naše uspješne ljude i posebno ljude koji rade u Bosni i Hercegovini. Dugo se pričalo o nama nakon te emisije, a i naša je dijaspora mogla vidjeti putem FTV, te putem TV Plav. Mnogo puta je emitovana u cijlelosti, a o dijelovima emisije da ne govorim. Zato još jednom velika „Hvala“ gospodinu Enveru Šadinliji našem dragom prijatelju i počasnom članu našeg Zavičajnog društva u ime sviju Vas, Upravnog odbora i meni kao predsjednika koji sam imao sreću da to organizujem.

Naredne susrete smo počeli organizovati kod našeg prijatelja i zemljaka Saljo Mrkulića u hotelu „Hollywood“ na Ilidži. Na prvim susretima bili su nam gosti iz Plavo Gusinjskog Merhameta za Zapadnu Evropu uz naše redovne goste iz Plava i drugih mjesta posebno iz Sarajeva.Na trećim susretima uz goste iz Njemačke Beka Selimović kao predsjednik sa suprugom i još jednim parom bili su nam gosti iz ZDPiG, Izvor Slovenije na čelu sa Šemsom Đeševićem.

Hoću posebno da istaknem aktivnosti sekcije “žena ženi”, “majka majci”, “sestra sestri” pri Plavo-Gusinjskom Merhametu, za Zapadnu Evropu na čelu sa gospođom Jadadić koja nam je dvije godine uzastopno slala između 3000 i 4000 Eura povodom Kurban Bajrama. Mi smo to uredno podijelili našim ugroženim članovima zašto postoji pisani trag te DVD zapisnik što je i sekcija uz zahvalnicu i dobila.

U ovom mandatnom periodu najveći doprinos je dao naš uvaženi član Upravnog odbora Salih Šabović, vlasnik firme “Giprom-Tuzla” koji nam je uz veliku materijalnu potporu (najmanje 3000,00KM) za svake susrete, stavio

na raspolaganje klubske prostorije te ostale prostorije u ulici Džemala Bjedića 125 Sarajevo.

Klub je radio tri dana u nedjelji u vremenu od 1000–1800

sati i tu smo se okupljali i družili. Imali smo jeftinu kafu i sok te tople prostorije. Uz ovu dvojicu koju sam spomenuo hoću istaći doprinos Fahrudina Radončića vlasnika NK „Avaz“ Sarajevo, braće Korjenić, braće Omeragić i drugi naši zavičajci o kojima će te biti upoznati u našem Biltenu.

Imali smo materijalnu pomoć i od naših prijatelja izvan zavičaja, a posebno ću istaću moje poslovne prijatelje iz Minhena, Trnova zatim Banja Luke, Beograda, Banovića, Ugljevika, te vlasnika firme “Grin Onill” gospodina Reka Muhovića.

Imao bih mnogo toga reći, no prostor je ograničen, jer smo zaista sa dijelom Upravnog odbora uradili puno u ovom mandatnom periodu i nadam se da neću pogriješiti ako kažem da je ovo bilo razdoblje najplodonosnije u rada za 20 godina našeg postojanja.

Nadam se da me dobronamjerni neće demantirati, a za one druge me nije briga jer njima i tako ništa nije dobro.

Predao sam obaveze vođenja Udruženja ZDPiG zaista jednom mladom čovjeku Suadu Ibrahimagiću 2009 godine koji mi je zaista bio desna ruka u mom mandatu.Uz znak zahvalnosti za sve što je uradio za vrijeme mog mandata i ako u godinama prihvatio sam da budem na čelu Skupštine UZDPiG.

Još jednom HVALA svim članovima Upravnog odobra HVALA donatorima i svim pojedincima koji su nam pomogli da mi ovaj mandatni period uspješno protekne.

Halil Hadžimušović

16


16


Na prvoj sjednici Upravnog odborra ZDPiG u novom sazivu, održanoj dana 13.01.2005. godine, kojom je predsjedavao novi predsjednik UO Halil Hadžimušović, bili su prisutni i Damjanović Sadrija – zamjenik predsjednika UO, Čekić Esad – sekretar društva, te članovi UO društva: Musić Ruždija, Jasavić Sadrija, Redžepagić Irfan, Memić Sanija, Gačević Jasmin i Nikočević Dževdet, donešena je odluka da se za predstojeći Kurban Bajram, i to treći dan Kurban Bajrama 22.01.2005. organizuje podjela kurbanskog mesa i novca u Sarajevu i to djeci Šehida, poginulih boraca, nestalih u ratu, civilnim žrtvama rata i socijalno ugroženim porodicama, a u Mostaru samo podjela kurbanskog mesa porodicama za koje se ima evidencija u Zavičajnom društvu.

U tom cilju formirana je komisija u slijedećem sastavu: Musić Ruždija – predsjednik komisije, te članovi komisije Jasavić Sadrija, Redžepagić Irfan, Čekić Esad, Memić Sanija, Ibrahimagić Suad, Hadžimušović Halil, Damjanović Sadrija. Bez obzira što je bio vrlo kratak rok za organizaciju i sprovođenje ove akcije, ona je uspješno sprovedena zahvaljujući velikom zalaganju i nesebičnom radu svih članova komisije.

Akcija prikupljanja kurbanskog mesa i novca provedena je među ljudima iz Plava i Gusinja, kao i među prijateljima i simpatizerima našeg društva. Novac u ime zavičajnog društva prikupljao Ruždija Musić, a prikupljeno je novca u iznosu od 1260,00 KM koji su donirali članovi društva: Neković Safet–200 KM, Memić Mustafa i Sanija 120 KM, Mrkulić Saljo 100 KM, Redžepagić Irfan 100 KM, Redžepagić Besim 100 KM, Ibrahimagić Suad 50 KM, Jasavić Sadrija 50 KM, Kojić Dželadin 50 KM, Musić

Ruždija 40 KM, Korjenić Mehmedin 20 KM, Redžepagić Ibrahim 10 KM, te simpatizeri i prijatelji društva: Alomerović Ermin 100 KM, Kujović Sead 50 KM, Hajradinović Denis 50 KM, Kuč Esad 50 KM, Idrizović Zećo 20 KM, Pašalić Armin 20 KM, Ćesko Lejla 20 KM, Kuč Braho 20 KM, Dumanjić Emir 20 KM, Turkanović Edin–Dino 20 KM, Idrizović Jasmin 10 KM, Idrizović Leida 10 KM, Hanjalić Muhamed–Hamo 10 KM, Honsić Nusret 10 KM, Šuvalija Sabaheta 10 KM.

Kurbansko meso u ime zavičajnog društva prikupljali su: Ruždija Musić, Irfan Redžepagić, Esad Čekić i Saljo Mrkulić. Kurbansko meso donirali su članovi društva: Redžepagić Besim, Redžepagić Irfan, Redžepagić Nusret, Musić Ruždija, Radončić Ramo, Radončić Redžep, Mrkulić Saljo, Pirović Husko, Đešević Šeljo, Sujković Zufer, Lucević Redžo, Čekić Esad, Radončić Šemso, Medunjanin Kemica, kao i simpatizeri i prijatelji društva: Alomerović Ermin, Kalač Mithat, Šahman Mustafa, Hajradinović Denis, Pašalić Armin, Hanjalić Muhamed–Hamo, Škrijelj Enver, Škrijelj Skender.

Prikupljeno kurbansko meso i novac u Sarajevu, podijeljeno je u Hotelu HOLYWOOD 22.01.2005. godine sa početkom u 17 sati. Na spisku za podjelu nalazilo se ukupno 42 porodice koje su uredno i navrijeme obaviještene o našoj akciji i pozvane su da dođu i preuzmu pripremljene pakete sa kurbanskim mesom i izvjesnom sumom nobca. Našem pozivu odazvale su se 32 osobe. Podijeljeno je ukupno 36 paketa sa kurbanskim mesom sa otprilike od 7–10 kg mesa i koverat sa po 20 KM. Kod podjele pravljeni su neki izuzeci kod porodica koje su po našim saznanjima stajale materijalno lošije od ostalih, tako

OBILJEŽAVANJE KURBAN BAJRAMA

hidžretske 1426./2005. godine

Neka ne misle oni koji ne daju, jer su škrti, od onoga štom im je Allah dao da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, jer

samo će Allah nasljediti nebesa i Zemlju; Allah dobro zna ono što radite (3:180)

17


17


da smo njima davali još po jednu kesu mesa i još jedna koverta sa po 20 KM.

Svi prisutni koji su primali pakete, članovi njihovih porodica, kao i oni koji su učestvovali u podjeli posluženi su kafom ili po želji prigodnim pićem za tu priliku, a na trošak ZDPiG.

Prije podjele bajramskih paketa prisutnima su se prigodnim govorom obratili Predsjednik ZDPiG Hadžimušović Halil i rukovodilac komisije za Sarajevo Musić Ruždija. Uz najljepše želje za njihovo zdravlje i sreću prisutni su informisani o promjenama u ZD, kao i o sprovedenoj akciji prikupljanja kurbanskog mesa i novačanih sredstava za naše zavičajce u Mostaru i Sarajevu.

Za Mostar predviđeno je kao i do sada podjela 19 kesa kurbanskog mesa za 19 porodica za koje se ima evidencija, a u svakoj kesi po pet kurbana. Uz svaki paket sa mesom dodato je još po 1 Kg šećera i 0,5 Kg kafe.

Na čelo komisije za odnošenje kurbanskog mesa za Mostar i podjelu određen je Ređžepagić Irfan, koji je navedeno zaduženje obavio sa svojim babom Besimom i babovim sestrićem Idrizović Jasminom. Kao i dosada uz prethodnu najavu i dogovor u Mostaru ih je dočekao predsjednik mjesnog odbora za Mostar Mulić Rafet sa svoja još dva člana mjesnog odbora.

Organizacija dočeka bila je odlična, a uz kraće druženje uz kafu i sok, Redžepagić Irfan ih je informisao o radu ZDPiG, održanoj Skupštini i promjenama u ZD, te o navedenoj akciji prikupljanja i podjele kurbanskog mesa, a zatim su navedenoj tročlanoj komisiji iz Mostara predati odnešeni paketi. Tom prilikom Mulić Rafet je informisao Sarajevsku tročlanu komisiju o situaciji u kojoj se nalaze naši zavičajci, njihovom teškom materijalnom položaju jer većina nema stalni posao. Na kraju druženja u Mostaru, a prije polaska za Sarajevo Irfan Redžepagić je od svojih sredstava donirao još KM 50,00 za Mulić Rafeta.

Ovdje valja istaći da je za porodice šehida, poginulih boraca, nestalih u ratu, civilnih žrtava rata i porodicama socijalno ugroženim najbitnije da znaju da oni nisu sami, da ima neko ko je spreman da im pomogne i udijeli ono najpotrebnije. Draga braćo i sestre pokušajmo da razvijamo odnos muslimana–zavičajca prema muslimanu-zavičajcu: međusobno potpomaganje na razne načine i priskakanje u pomoć bratu muslimanu-zavičajcu. Kako razvijati odnos muslimana-zavičajca prema muslimanu-zavičajcu: interesovanjem za njegovo stanje. Koliko je

samo čovjeku drago da čuje da se neko interesovao za njega i poselamio ga.

U današnje vrijeme je skoro nezamislivo da te neko nazove, a da mu tom prilikom ne treba neka usluga. Gdje li se izgubio naš dobri stari običaj, da te neko posjeti ili nazove i kaže: Dođoh ili zovem da vidim kako si, da li ti nešto treba i dal’ ti mogu nekako pomoć! To je pravi smisao muslimanskog-zavičajnog bratstva i to je jedan od važnih načina učvršćivanja odnosa među muslimanima-zavičajcima. Lijepo li čuti kada ti neko daje do znanja kada kaže: Ja sam tu, ako ti išta zatreba. Makar od te osobe nam ne bude trebalo ništa, ali sama ponuda pomoći ulijeva posebno poštovanje prema toj osobi.

Cilj svih ovih akcija pomoći naznačenim porodicama i naš konačni cilj jeste Allahovo zadovoljstvo, kao i Njegova milost i blagoslov. Ovom prilikom zahvaljujemo se u ime Allaha dž, svima onima koji su učestvovali i podržali ovo hairli djelo.

I čvrsto se držite Allahova umeta, nemojte se razjedinjavati! (Ali Imran, 103) Svemogući Allahu, podari nam snage da svoje dugove prema Tebi na vrijeme i uredno vratimo, jer u tome je naš život, naše zdravlje i naša sreća i spas! Allahu Sveznajući, pouči nas da je davanje, dobit, da je ljubav prema drugome, sreća, Allahu Milostivi, nauči nas da budemo milostivi prema ljudima kao što si Ti milostiv prema nama!

Nadam se da će ova i slične akcija za Kurban Bajram 1426 h/g u Sarajevu i ovaj tekst barem malo nekoga navesti da razmišlja o veličini i značaju žrtve i žrtvovanja u islamu i da se potrudi da pronađe puteve i načine da ostvari i lično učešće u nekom obliku žrtvovanja na Allahovom putu onoliko koliko mu njegove objektivne mogućnosti to dopuštaju.

Allaha molim da nam svima skupa podari iskrenosti u robovanju Njemu i da nam omogući i primi naše skromne žrtve na Njegovom putu. Amin! Molimo milostivog Allaha da obilato nagradi sve one koji su nam donirali novac i kurbansko meso, i izvršili tu islamsku obavezu, a posebno što su time potpomogli naše zavičajce.

Još jednom hvala Allahu a i svima vama koji ste pomogli ovu našu akciju, i pozivamo vas da i ubuduće zajednički realizujemo ovu hailrli aktivnost.

Za vas pripremili i uredili Allahovi robovi: Ruždija Musić, Esad Čekić i Irfan Redžepagić

18


18


Prilikom osnivanja ZDPIG pokrenuta je incijativa da se formiraju sekcije u kulturi i sportu. Prva sekcija koja je formirana je fudbalska ekipa. Imenovan je trener, Bajram Luković, koji je trebao od igrača iz Plava i Gusinja stvoriti ekipu. Trebao je angažirati igrače koji su već igrali u bh. ekipama i krenuti u takmičenje od najnižeg ranga, općinske lige. Nabavljena je oprema i napravljena promocija ekipe, međutim zbog agresije na BiH 1992. godine stopirane su sportske aktivnostii u prvi plan bila je odbrana svojih života, porodica i države. Možemo biti ponosni na ulogu naših zavičajaca u armiji i policiji BiH. Ovom prilikom nećemo spominjati na desetine nastradalih (šehide, civilne žrtve rata i nestala lica).

Zavičajci su posebno i uspješno angažovani u humanitarnim akcijama. Veoma smo zahvalni na humanitarnoj pomoći našim sugrađanima širom svijeta, a posebno udruženjima i pojedincima iz Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država, Crne Gore koji su našli način da nam pruže pomoć.

U vrijeme agresije našli smo vremena da se bavimo i sportom. U ovom tekstu prioritet je dat sportskim dešavanjima u Sarajevu gdje se odvijalo nekoliko turnira u fudbalu, košarci i rukometu 1993. godine. Tokom 1994. godine pokrenuta je i košarkaška liga regije Sarajeva koja je brojala impresivnih 10 ekipa. Utakmica su se igrale u Skenderiji, sali I koja je često bila puna navijača. Sa par prijatelja sam obnovio rad kluba K.K. „Novi Grad“, a interesantan je podatak da je prvu kotizaciju za ligu uplato rahmetli dr. Ismet Rašić (800 KM), veliki humanista i plemenit čovjek koji je pomogao svima u okviru svojih mogućnosti. Bio je veoma ganut i potresen kada je prije par godina primio plaketu od kluba za pomoć u radu (maltene presudna za opstanak kluba) povodom 25. godina postojanja kluba.

Jednu utakmicu nikada neću zaboraviti, to je decembar ‘94, kada smo igrali protiv K.K. „Bosna“ i pobijedili u posljednoj sekundi, tricom našeg igrača Musagića. Naša ekipa je prvi put nastupila kompletna jer su svi punoljetni

SPORTSKE AKTIVNOSTI U ZDPiG-a

u periodu od 1991-2011

18


19


SPORTSKE AKTIVNOSTI U ZDPiG-a

u periodu od 1991-2011

igrači bili pripadnici armije i MUP-a BiH, a većina igrača protivničke ekipe su bili na radnoj obavezi, a radost i ovacije navijača u punoj dvorani ostali su zauvijek u našim srcima. Godine ‘96 formirana je folklorna sekcija i obnovljen rad ekipe u malom nogometu i narednih godina igrali smo na turnirima sve do ‘99 kada zbog gluposti dijela rukovodstva ZDPIG-a koji su diskvalifikovali pobjednika, ekipu Kangara i za pobjednika proglasili trećeplasiranu ekipu iz Kolonije. Tada nastaje pauza i tek ove godine odigrat ćemo turnir.

Na turnirima je bio prioritet upoznavanje i druženje sa zavičajcima iz Tuzle i Zenice. Ekipa iz Sarajeva je nastupila na turniru u Sloveniji ‘97 i pobijedila u produžecima sa 4 prema 3 ekipu Slovenije i osvojila prvo mjesto. Za ekipu ZDPIG-a nastupali su Adis Malagić, Meško Rašić, Safet Radončić, Aba Koljenović, Nuki Medunjanin, Emil Balić i Ekrem Ferhatović. Kada smo se vratili u Sarajevo pojeli smo pečeno jagnje na ime opklade. Takođe smo organizirali i šahovske turnire u prostorijama zavičajnog

kluba i uvijek je bilo uspješno i interesantno takmičenje u šahu. S ponosom možemo konstatovati da se puno sportista porijeklom iz našeg kraja afirmisalo u bh. sportu. Npr. prvi kapiten BiH-a Rukometne reprezentacije BiH bio je Fuad Malagić (igrao za Bosnu, Željezničar, Vardar, Olimpik), zatim Damir Radončić internacionalac, Đukanović, Nedžad Bajrović u fudbalu, kapiten F.K. „Sloboda“ trenutno radi kao trener, Čekići, Radončići, Purišići, Lucević u košarci, braća Hadžimušović, Ferhatović prvoligaški igrači, trener Đutović, ali najviše uspjeha imamo u borilačkim sportovima.

U karateu Haris Sujković-juniorski prvak Evrope, Damir Bander-reprezentivac BiH. Jablan Dervišević neprikosneven je u svojoj kategoriji u BiH, u džudou ex-reprezentivac. U boksu veliki trag su ostavili braća Mrkulići, Izet je nastupao za reprezentaciju BiH, Adis Rašić sada radi kao trener. Veoma uspješni šampioni u svojim kategorijama bili su Enes Canović i Ado Kučević.

Sretan sam kada na utakmicama mladih kategorija

20


u košarci prepoznajem djecu naših zavičajaca Jasavić, Deljanin, Redžepagić, Purišić, Feratović.

Veoma važnu ulogu imaju naši zavičajci kao sportski rukovodioci i radnici kao Salih Šabović, predsjednik UO F.K.“Sloboda“ iz Tuzle koja se bori za izlazak na Evro scenu, tu je i klupski menadžer Adem Šabović. Klupski menadžer koji je stekao zavidnu reputaciju i afirmaciju u BiH-a nogometu transferom Saida Huseinovića u F.K.“Verder“. Trenutno u žiži sportske javnosti u Evropi je Edin Džeko, reprezentativac BiH, koji je sa svojom ekipom Wolfsburg osvojio prvo mjesto u Bundes ligi i bio prvi strijelac Bundes lige. Prelaskom u Mančester Siti ostvario je svoje dječačke snove, i to je najveći transfer do sada u BiH. Džekin menadžer je naš Irfan Redžepagić koji prati još dvadesetak mladih fudbalera od kojih su većina reprezentativci BiH. Oni će sigurno obilježiti BiH fudbal u narednim godinama, tako da je doprinos našeg Irfana Redžepagića afirmaciji bh fudbala i fudbalera zaista velik.

Prvi čelnik šampiona u boksu B.K“Ilidža“ bio je Amir Šabović dugo godina na čelu F.K.“Saobraćajac“ je Halil Hadžimušović. Rahmetli Sefer Mrkulić je bio predsjednik skupštine K.K.“Vogošća“, u odbojci rade Mulamekić i Radnočić. Jedan kuriozitet u košarkaškom savezu Kantona Sarajevo, predsjednik skupštine je Enver Malagić, bivši košarkaš i uspješni biznismen, zamjenik predsjednika UO je Ekrem Ferhatović koji je i predsjednik K.K.“Novi Grad“. Još jedna činjenica koliko naši zavičajci vole sport je njihov angažman kroz spoznorstva. „Avaz“ je sponzor skoro svih reprezentacija BiH, hotel „Holywood“ je sponzor i domaćin rukometnoj reprezentaciji. Giprom, Amos graf, Data projekt, Denida group, Kameni dvorac, Quadro- ovo je jedan presjek i prikaz uloge naših zavičajaca u sportu ako smo nekoga izostavili, izvinjavam se, ali neka se jave i ispravit ćemo grešku. Sport je odigrao veliku ulogu u odbrani i promociji BiH. U Sarajevu je objavljena monografija o svim sportskim događajima, Sarajevski maraton 92-95.

21


U sportu sam skoro cijeli svoj život, aktivo kao igrač u fudbalu i košarci i kao sportski radnik. Bio sam uključen u pobjede, poraze svojih ekipa ali jedna pobjeda u rukometu kada je reprezentacija BiH pobijedila svjetsku velesilu Dansku ostala je kao najljepša uspomena. Olimpijska dvrana „Zetra“ je bla prepuna 12.000 navijača je stvorilo predivan ambijent i atmosfera je dovedena do usijanja, pakao za protivnika i favorit je poklekao. Ovo pišem zbog jednog izuzetnog sportaša, Damira Radončića, koji je 3. juna 2001.godine presudio Dancima, rezultat je bio 19:18, a Damir je postigao 9 golova skoro polovinu što je u svijetu sporta podvig. Interesantno je da je Damir na molbu sportskog entuzijastiste Hajre Bojadžića pristao da igra za reprezentaciju BiH, koja je bila u fazi stvaranja i vremenom postala poznata u svijetu rukometa. Damir je rođen u Tivtu, gdje je počeo da igra a karijeru je napravio u Proleteru, Partizanu i inostranstvu. Koji je motiv da igra za BiH, osim sportskog, tu je i ljudski, moralni da se zbog poznatih dešavanja pomogne Bosni u obnovi, posebno u sportu. Nas nekoliko zavičajaca je zajedno pratilo utakmicu i uživalo u golovima koji su bili efektni i

precizni koji su golmane Danske dovodili do očajanja, ali i Damira krasi igra u odbrani, agresivna na granici faula i na poziciji gdje on igra za protivnika nema prolaza. Veliko slavlje zbog neočekivane herojske pobjede je potrajalo do duboko u noć, tu veče smo upoznali Damirovu majku i brata koji su za ovu utakmicu došli iz Njujorka. Damir nas je oduševio skromnošću i nije čudo što je bio uzor za svoje suigrače bez obzira u kojoj je ekipi igrao. Za ljubitelje sporta informacija da je BiH izgubila u revanšu u baražu za nastup na Evropsko prvenstvo, tužni smo bili ne toliko zbog poraza nego zbog načina koji je ostvaren jer su sudije dozvolile brutalnu odbranu na Damiru, koji je na početku meča povrijeđen više vremena proveo na klupi zbog saniranja povrede nego na terenu. Tako je to u sportu, veliki timovi kada zatreba ne biraju sredstva da ostvare svoj cilj, pobjedu, a sudije su tu da odrade taj prljavi dio posla, zato napominjem da smo ponosni na takve sportaše kao što je Damir, koji nas je izuzetno poztivno predstavio javnosti BiH. Damire, hvala i uvijek dobro došao u Sarajevo.

POBJEDA ZA PAMćENJE

22


SALIH ŠABOVIĆ je jedan od nasjuspješnijih privre-dnika u Bosni i Hercegovini. Vlasnik je veoma uspješne firme GIPROM sa sjedištem u Tuzli koja posluje i van granica Bosne i Hercegovine.

Salih je rođen u Plavu, a u Bosni i Hercegovini živi preko 35 godina. Član je Upravnog odbora Zavičajnog društva Plavlana i Gusinjana.

Redakcija - Gospodine Šaboviću, na početku želim da vam uputim čestitke na veoma uspješnom vođenju posla kojim se u osnovi bavi Vaša firma kao i zahvalnost što ste izdvojili Vaše dragocjeno vrijeme za ovaj razgovor. Predlažem da ovaj razgovor s povodom započnemo sa time – kako Vi lično doživljavate jubilej - 20 godina od formiranja Zavičajnog društva koji obilježavamo ove godine?Salih Šabović – Dozvolite mi da prije odgovora na vaše pitanje, čestitam ovaj značajan jubilej svim našim zavičajcima, sa željom na daljoj i još uspješnijoj afirmaciji našeg društva. A to kako ja lično doživljavam ovaj jubilej odgovoriću iskreno – ja ovo doživljavam isto kao kada dijete prođe djetinstvo, postane punoljetno i doživi jednu zrelost koja je u dvadesetoj godina potpuna. Naše Zavičajno društvo je i ranije sazrelo u jednu značajnu organizaciju što potvrđuju permanentne aktivnosti koje se vode u Društvu. Naime, naše Društvo se u ovih proteklih 20 godina pokazalo kao bitan faktor kako na integraciji ne samo nas i naših aktivnosti, već je postalo važan činilac na povezivanju sa zavičajem, našim zemljacima u Sloveniji, Njemačkoj pa i u Americi.

Redakcija - Gospodine Šaboviću, Vi ste član Upravnog odbora Društva, dakle najvišeg i najodgovornijeg operativnog

organa, a Vaš angažman je veoma zapažen i pored toga što ne živite u Sarajevu, gdje živi preko 90 % Plavljana i Gusinjana na prostoru Bosne i Hercegovine, nego živite u Tuzli. Dali vam ova dislokacija predstavlja poteškoću u Vašem angažmanu u Upravnom odboru?Salih Šabović - Tačno je to da ova dislokacija može predstavljati određene poteškoće na ostvarivanju mojih obaveza u Društvu. Međutim, kada se nešto radi sa merakom, nikakva dislokacija nije prepreka, a meni lično to predstavlja jedan vid opuštanja od svakodnevnih obaveza u firmi. Na sastancima Upravnog odbora ja lično i pored veoma ozbiljnih tema doživljavam jednu relaksaciju i svaki susret sa Plavljanima i Gusinjanima me odmara i čini mi posebno zadovoljstvo. Ovo pogotovo što Upravni odbor, u kojem sjede ljudi iz Sarajeva, Mostara, Tuzle i Zenice, ima takav metod rada koji omogućava maksimalnu komunikaciju među članovima, a ne rijtko sjednice se održavaju i van Sarajeva, mislim da su se u Tuzli održale do sada tri ili četiri sjednice. Dakle, za mene lično ova razdaljina ne predstavlja nikakav problem, jedino kao nedostatak mogu da istaknem činjenicu da sve aktivnosti koje organizuje Ddruštvo ostanu bez većeg učešća zavičajaca koji žive van Sarajeva, no doći će vrijeme kada ćemo neke programe organizovat i u Tuzli.

Redakcija - Gospodine Šaboviću, evo smo se dotakli nekih aktivnosti koje organizuje naše Društvo, a one se mahom ogledaju na organizaciju tradicionalnih Zavičajnih večeri, sportskim susretima zavičajaca, kulturnim i zabavnim programima kao i posebno obiljžavanje Kurban Bjrama, pa evo počinjemo izdavati i naš informativni list. Smatrate li da su ove aktivnosti dobre i dovoljne?Salih Šabović - Obzirom da sam profesionalno angažovan

Razgovor s povodom

23

u privrednoj djelatnosti, veoma mi je poznato šta znači jedna dobra organizacija koja za uspješnu realizaciju programa ima za pretpostavku veoma profesionalan odnos prema poslu kojeg treba obaviti. Na realizaciji tih poslova i profesionalci nailaze na veliki broj problema. Ono što rade naši ljudi u Društvu i aktivnosti koje provode je za svaku pohvalu. Za dobru realizaciju bilo kajeg važnog posla potebno je obezbijediti niz predtpostavki a to su: želja, znanje, moral i pristup poslu. Naše Društvo ima fantastičnu organizaciju tim prije što nije postavljeno na profesionalnim osnovama, sve što se radi radi se iz ljubavi i sa željom da se unaprijedi rad Društva. To je veoma složen i zahtjevan posao, no zahvaljujući većini naših zavičajaca koji nijesu formalno u organima Društva svaka inicijativa se prihvaća i ne žali se truda da se pomogne u realizaciji. Mogu slobodno kazati da je doprinos zavičajaca van organa Društva često puta bitniji nego doprinos nas u Upravnom odboru. I to je ono najbitnije u jednom sistemu čiju aktivnost svesrdno podržavaju ostali. Dakle da zaključim, programi su dobri, sveobuhvatni i uvijek su organizovani na zavidnom nivou. Ali ipak, u skoroj budućnosti, treba raditi puno više na okupljanju naše omladine, programski ih orjentisati na osnovne postavke formiranja Društva te im u određeno vrijeme prepustiti da vode Društvo.

Redakcija - Gospodine Šaboviću, poznato Vam je da su naši zavičajci u Bosni i Hercegovini veoma uspješni u vođenju kako malog a tako velikog biznisa i ne samo u privrednim djelatnostima već i u nauci, kulturi, umjetnisti i sportu. Šta i dali naši uspješni biznismeni mogu učiniti na ekonomski razvoj našeg zavičaja. Kako vi lično gledate na jednu takvu mogućnost?Salih Šabović - Lično mislim da je to moguće, bez obzira na trenutnu situaciju kako u Bosni i Hercegovini tako i šire. Ovo govorim nas osnovu ličnog iskustva obzirom da je moja firma već prije par godina baš u Plavu započela određene investicije koje su ako ništa drugo, obezbijedile određenom broju ljudi posao. Ovaj moj angažman je samo početak no da bi se nešto više uradilu to prevashodno ima za pretpostavku, maksimalan i ozbiljan angažma rukovodnih struktura općine Plav.

Redakcija - Gospodine Šaboviću na kraju ovog našeg veoma prijatnog razgovora recite nam šta Vas motiviše da u velikoj mjeri, pored ličnog angažmana i materijalno pomažete sve aktivnosti Društva?Salih Šabović - Na jedno od vaši predhodnih pitanja dotakao sam se bitnosti i značaja pomoći onih zavičajaca koji nijesu u nekom zvaničnom organu Društva. To što ja materijalno pomažem to je onaj Salih Šabović kao zavičajac i to mi pričinjava prijatno zadovoljstvo.

Razgovor vodio DAMIR LALIČIĆ

24


Saljo Mrkulić je jedan od uspješnijih privrednika u Bosni i Hercegovini. Rođen je u Gusinju, a u Sarajevu živi više od trideset godina. Vlasnik je Hotela “HOLLYWOOD” na Ilidži i veoma aktivan u podršci svim aktivnostima Zavičajnog društva čiji je član. Ovaj razgovor, na koji je nevoljko pristao, vodimo na Ilidži u prelijepom ambijentu Hotela čiji je vlasnik.

Redakcija - Gospodine Mrkuliću, najprije da vam se zahvalim što ste ipak pristali da napravimo ovaj razgovor i da vas upitam kako doživljavate činjenicu da postoji Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana?Saljo Mrkulić - Najprije želim da čestitam jubilej koji ove godine obilježava naše društvo - dvadeset godina od osnivanja i da poželim još uspješniji rad. Zahvaljujem se Upravnom odboru što smatra važnim napraviti razgovor samnom. Ali i ovom prilikom želim da istaknem, da je za prvi list našeg glasila sigurno imalo prečih zavičajaca od mene sa kim bi trebalo ovim povodom razgovarati. No pošto je tako na Upravnom odboru odlučeno onda ću sa velikim zadovoljstvom odgovoriti na svako vaše pitanje. Pitali ste me kako doživljavam postojanje Zavičajnog

društva, pa mogu najprije da kažem da je to veoma dobra stvar po više osnova a kao najbitnije ističem dvije - oganizovano okupljanje i druženje Plavljana i Gusinjana i očuvanje naših običaja, kulture i tradicije. Ovo drugo posebno ističem iz razloga što mi imamo šta da čuvamo i gajimo.

Redakcija - Gospodine Mrkuliću, kako vi gledate na to da se ljudi koji nijesu rođeni u Bosni i Hercegovini organizuju na ovaj način?Saljo Mrkulić - Ja to posmatram kao veoma pozitivno ako su ciljevi isključivo oni koje u Statutu ima naše Zavičajno društvo a oni su veoma dobro postavljeni. Dakle, naše Zavičajno Društvo je vanstranačko, vannacionalno, vanpolitičko i isključivo se angažuje na očuvanju naše kulture, tradicije i običaja te druženju i pomaganju našim zavičajcima, ali i drugima shodno našim mogućnostima. Jedno tako organizovano Udruženje može biti veoma korisno prevashodno našim zavičajcima ali ništa manje lokalnim zajednicama gdje žive i rade naši zavičajci. Jer poznato je, koliki je doprinos naših zemljaka koji imaju svoje firme naprimjer u Sarajevu: AVAZ, DATA PROJEKT,

INTERVJUSaljo MrkulićRazgovor vodio Damir Laličić

25


AMOS GRAF, u Kaknju kaMENI DVORAC, u Tuzli GIPROM i mnogo drugih “biznisa” koje vode i razvijaju i to veoma uspješno naši ljudi.

Redakcija - Gospodine Mrkuliću, da se vratimo na činjenicu koja karakteriše naše Društvo, a ona se odnosi na veoma izraženu aktivnost na redovnom okupljanju i organizaciji naših zavičajnih večeri koje su već postale tradicionalne. Kakvo je Vaše mišljenje o toj aktivnosti.Saljo Mrkulić - Ja smatram da je to aktivnost koja je nama neophodna, tim prije što na svakoj toj zavičajnoj večeri prisustvuje veliki broj naših zavičajaca, a posebno mladih koji su rođeni van zavičaja. Takođe je veoma dobro što na tim zavičajnim susretima aktivno uzmu učešća i kulturno-zabavne grupe iz Plava i Gusinja, to je ono što nas podsjeća na zavičaj, no ja bih se zalagao da naše Društvo formira jedno amatrsko kulturno umjetničko društvo, kako bi naša omladina na direktan način očuvala naš folklor, pjesme i sviranje na našim tradicionalnim instrumentima. Ja znam da je to veoma zahtjevna aktivnost, no mi to možemo i trebamo uzeti kao jedan od bitnih prioriteta u narednom periodu.

Redakcija - Gospodine Mrkuliću - Vama je poznata činjenica da je naša zavičajna opština jedna od najnerazvijenih u Crnoj Gori. Recite mi kakav je vaš stav o tome dali naši uspješni ljudi trebaju pomoći razvoju Plavske opštine.Saljo Mrkulić - Ne samo ja, već mislim da svi naši uspješni privrednici imaju želju invesrirati u zavičaj. No tu, po mom mišljenju, treba stvoriti niz pretpostavki na koje mi nijesmo u stanju uticati. Smatram, da inicijativa i to veoma ozbiljna, treba da potekne od rukovodnih struktura opštne Plav i da te inicijative budu, najpriije svrsishodne, da se mogu brzo realizovati i da imaju ozbiljnu podršku, najprije od nadležnih opštinskih struktura te da sve investicije budu od koristi ponajprije našim ljudima koji tamo žive. Lično mislim da takvog ambijenta, nažalost, još nema.

Redakcija - Gospodine Mrkuliću - za kraj ovog razgovora zamolio bih vas ipak da kažete šta vas motiviše da u svakoj aktivnost Vi i Vaša firma budete i sponzor i donator,Saljo Mrkulić - Ja znam da Hotel HOLLYWOOD nije jedina firma koja pomaže sve akcije Zavičajnog društva, no veoma kratko ću odgovoriti. To mi pričinjava posebno zadovoljstvo.

26


27


Braća Fahrudin i Mehmedin Korjenić, osnivači i vlasnici firme Amos Graf d.o.o., predstavljaju uspješnije privrednike u BiH. Za kratko vrijeme stekli su zavidnu reputaciju u oblasti grafičke industrije. Fahrudin je rođen u Gusinju, a Mehmedin u Srbici na Kosovu. U Sarajevu žive od 1999. godine, a doselili su iz Prištine sa Kosova, gdje su se također, uspješno bavili pomenutim poslom. Od dolaska u Sarajevo pružaju veliku podršku svim aktivnostima Zavičajnog društva, kako materijalno, tako izradom i štampom svih printanih materijala za potrebe Zavičajnog društva. Ovaj razgovor vodimo u novosagrađenom objektu njihove firme, koji se nalazi u krugu nekadašnjeg giganta fabrike „Žica“, koji pripada općini Novi Grad, i to naizmjenično sa oba sagovornika, a razgovor započinjemo sa starijim bratom Fahrudinom.

Redakcija - Gospodine Fahrudine, hvala vam što ste našli slobodnog vremena za razgovor, jer kako vidimo, kod vas je uvijek puno gostiju i poslovnih partnera, zbog prirode posla kojim se bavite. Želim vas pitati šta vama znači činjenica da Zavičajno društvo Plavljana i Gusinjana postoji i uspješno fukcioniše već 20 godina?Fahrudin Korjenić – Vi dobro znate da za sve predstavnike našeg zavičajnog društva i sve zavičajce, u našoj firmi uvijek su otvorena vrata, te da svaki susret sa zavičajcima meni pričinjava zadovoljstvo i u nekom smislu me opušta i odmara. Jubilej 20 god. postojanja Zavičajnog društva je ujedno i dokaz da se napravila prava stvar sa osnivanjem društva, da smo to svi prepoznali i podržali, a podržavaćemo ga i ubuduće u skladu sa svojim mogućnostima. Ja vam čestitam Jubilej i želim vam puno sreće i još uspješniji rad u narednom periodu. U dosadašnjim susretima sa rukovodstvom društva, stekao sam utisak da je društvo dobro organizovano, da ljudi koji ga vode, to rade odgovorno i na pravi način i da će u uvijek imati moju podršku, bilo materijalnu ili neku drugu zavisno od potrebe.

Redakcija - Gospodine Mehmedine, po vašem mišljenju, šta se najviše postiglo osnivanjem Zavičajnog društva i kako vi gledate na to?Mehmedin Korjenić – Zajednička druženja i manifestacije koje organizuje naše Zavičajno društvo, prilika su da se susretnemo sa našim zavičajcima sa kojima nemamo priliku da se češće susrećemo. Tu su naše pjesme i igre koje se njeguju na ovim susretima, a posebno je to što se njeguje naša kultura, tradicija i običaji i time čuvaju od zaborava, jer vjerujte ništa me ne može odmoriti i relaksirati kao susreti i druženja sa našim zavičajcima. Moram naglasiti, da su ova zajednička druženja dobra prilika da nam se djeca upoznaju, da upoznaju našu kulturu i tradiciju, bez obzira što ja svake godine sa porodicom, u toku ljetnih mjeseci određeni vremenski period provodim u Gusinju. Mislim da bi za našu omladinu koja je rođena van zavičaja, a živi u Sarajevu trebalo organizovati neko amatersko kulturno umjetničko

društvo, gdje bi oni mogli izvorno naučiti sve naše zavičajne pjesme i igre, naš folklor, našu kulturu i običaje, te im na taj način približiti naš zavičaj ovdje u Sarajevu.

Redakcija - Gospodine Fahrudine, poznato je da vi finasijski i štampanjem materijala pomažete svaku manifestaciju Zavičajnog društva, kao i manifestacije u zavičaju konkretno Gusinjsko ljeto, i pored činjenice što vaša djelatnost spada u niskoprofitabilne, šta za vas to znači?Fahrudin Korjenić – To radim sa velikim zadovoljstvom i u skladu sa situacijom u firmi, trudim se da odgovorim na svaki zahtjev Zavičajnog društva, a hvala Bogu situacija u firmi nam je to do sada uvijek omogućavala i nadam se da ćemo to činiti i ubuduće. Što se tiče zavičaja, znate da tamo situacija nije najbolja, treba dosta ulaganja, spreman sam uvijek da pomegnem i da investiram u razvoj opštine, posebno Gusinja, gdje sam i rođen. Naravno, prije toga mora se dosta poraditi na organizaciji i definisanju potreba od strane nadležnih u opštini, a posebno se moraju promijeniti na bolje navike ljudi koji žive u zavičaju. Mislim da postoji dosta potencijala i prostora da se ulaže kapital na zdravim osnovama, spremni smo uložiti za pomoć u razvoju našeg zavičaja, ali prvo se moraju otkloniti nedostaci kojih je puno, a neke sam već naveo. Kao što ste i kazali veliku čast i zadovoljstvo mi čini da pomognem organizatore manifestacije „Gusinjsko ljeto“ i to ću u budućnosti činiti u skladu sa svojim mogućnostima.

Redakcija - Gospodine Mehmedine, šta biste vi konkretno poručili ljudima, kakav je put do uspjeha recimo ovakvog kakav vi imate, i kako do njega stići?Mehmedin Korjenić – Jedini i pravi put je da se odredi vrsta posla kojim će se čovjek baviti, a onda sve snage usmjeriti u tom pravcu, zatim rad i samo rad, pošten, određen i to duži niz godina, tek tada će se postići željeno i rezultati posla će biti vidljivi. Dakle, recept je samo rad, mislim da je to dovoljno, jer onaj ko nauči da radi i cijeni sebe i svoj posao, taj je spreman da cijeni drugog i tuđi posao, znaće šta znači novac i o istom će voditi više računa.

Redakcija - Na kraju želimo vam se zahvaliti na izdvojenom vremenu, kojeg kako vidimo imate jako malo, i da vas upitamo šta vas motiviše da stalno sponzorišete sve naše manifestacije, da nas stalno primite kao najrođenije, sa posebnom pažnjom, da nam štampate sve naše pozivnice, zahvalnice i ostale propagandne materijale, a da pritom nikad ne povisite ton ili nas vratite za drugi dan?U ime braće Korjenić, odgovorio je stariji brat Fahrudin: nama pričinjava veliko zadovoljstvo što možemo pomoći i odgovoriti na svaki zahtjev iz našeg Zavičajnog društva, te na neki način nadomjestiti što mi ne možemo zbog prirode posla aktivno učestvovati u radu društva.

Razgovor vodio Damir Laličić

Dok smo bili u posjeti firmi Amos Graf d.o.o., iskoristili smo priliku da porazgovaramo sa gospodinom Husom Korjenić, ocem trojice sinova Fahrudina, Mehmedina i Mersada Korjenić. Ovom prilikom pitali smo ga da nam kaže svoje mišljenje o radu društva koje on sa svojim sinovima redovno pomaže, te o Jubileju 20 godina postojanja društva.

Huso Korjenić – Kao prvo želim da vam čestitam Jubilej. Zadovoljan sam dosadašnjim rezultatima rada društva, koje je iz godine u godinu sve uspješnije. Naravno, ponosan sam na svoje sinove i sretan što imamo mogućnosti da pomažemo koliko možemo rad društva.

Huso Korjenić - PONOSAN SAM NA SVOJE SINOVE

28


Hamza Šahmanović iz Ribarske mahale vrijedio je za veoma visprenog i mudrog čovjeka koji je u amanet ostavio nekoliko dobrih ličnih dogodovština koje na određeni način karakterišu naše starije.

Evo prve:

U Plavu je šezdesetih godina dvadesetg stoljeća postojala manja građevinska firma pod nazivom -TEMELJ- čiji je direktor bio Ljako Bulatović. Firma je imala manji broj zaposlenih, bavila manjim građevinskim radovima i uslugama, a bila je veoma slabo opremljena sa mašinama i drugim potrebnim alatima. Tako je ova firma dobila posao na finalnom uređenju prostorija takozvanih vojnih zgrada u Plavu. Radnici su radili posao, no zatrebalo im je jedno sitno sito za prosijevanje pijseka za finalnu obradu unutrašnjih zidova prostorija. Tehnička operativa TEMELJA nije posjedovala takvo sito, a rok za završetak

posla je bio veoma blizu, po prilici jedan dan. I tu je nastao neprevaziđen problem koji je mogao riješiti samo direktor Ljako Bulatović. Otišao poslovođa kod direktora, iznio problem koji je za njih trenutno nerješiv. Pošto je direktor upoznat sa problemom nabavke sitnog sita za pijesak, koje se moglo obezbijediti za par dana, a u toku tog istog dana posao se morao završiti, pitao je poslovođu gdje mogu naći takvo sito uz adekvatnu nadoknadu. Poslovođa mu je rekao da takvo sito može imati samo Hamza Šahmanović, ali da sa njim nije lako napraviti dogovor, obzirom da se radi o državnoj firmi.

Direktor je predložio da se sito unajmi, a da se vlasnik obešteti za korištenje sita za jednu dnevnicu i pored toga što je sito bilo potrebno maksimalno jedan sat i još to, da se sa vlasnikom napravi valjan ugovor da se sito plaća Hamzi 100 dinara po danu što je u to vrijeme taj iznos predstavljao jednu radničku dnevnicu. Poslovođa hitno

AnegdoteHAMZINO SITO

29


pođe u ekonomsku službu, napravi i pečatira ugovor, ponese direktoru koji isti potpisa. Poslovođa nađe Hamzu i dogovori posao. I tako prođe godina i po dana i Hamza se uputi kod direktora Ljaka Bulatovića. Uđe u kancelariju, a direktor ga fino primi iako ga nikada do sada nije upoznao niti zna o kome se radi i pita ga - kojim dobrom druže - Hamza se predstavi i reče - druže direktore, ako vam ono sito više nije potrebno molim da mi ga vratite jer mi je ispao jedan posao, no ako vama još treba neka vam ga vi ste preduzeće, a ja ću se snaći. Direktor se u čudu upita kakvo to on sito od njega traži. Hamza mu na tenane objasni sve, no uzalud, dirktor naravno ne može da se sjeti te pozove poslovođu da mu razjasni situaciju. Poslovođa dođe,vidjevši Hamzu sve mu se otvori pred očima i objasni direktoru kakav su problem imali prije godinu ipo dana. Tada se direktor sjeti i upita dali je nakon obavljenog posla sito vraćeno.

Poslovđa pozove grupovođu koji je bio zadužen da sjutra dan, nakon obavljenog posla vrati Hamzi sito, a ovaj ga obavijesti da to nije urađeno, vjerovatno kako to u organizovanim preduzećima i biva ono što ti trenutno treba upotrijebi, a kada ti ne treba u prvi ćošak. Razbjesni se direktor na svoje radnike i kaže poslovođi da Hamzi isplati ne jednu dnevnicu u uznosu od 100 dinara nego dvije. Hamza na to kaže - druže direktore ja opet kažem, ako vam sito treba još neka vam ga, a ako ne treba isplatite me i ja odoh. Na to direkror odgovori, e sada ćeš dobiti samo jednu dnevnicu kako piše u ugovoru kad si tako bezobrzan i izdade nalog poslovođi da Hamzu isplati po ugovoru. Hamza ne pristane na to, već sačini tužbu sudu protiv – TEMELJ-a - i nakon presude Hamza dobije nadoknadu za svaki dan od zaključenja ugovora do donošenja sudskog rješenja.

30


31


32


Documents

Sarajevo, maj 2011. god. - WordPress.com · Pokrenimo se malo svi, pa da se na nekoj od sljedećih proslava, makar to bilo i za tridesetogodišnicu rada Društva, ovakva pitanja više