Upload
dunja-halapir
View
100
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU
OPATIJA
HOTELSKI BRENDOVISEMINARSKI RAD
NAZIV KOLEGIJA: Organizacija i menadžment procesnih funkcija hotelaMENTOR:
Zabok, 2011.
Sadržaj:
UVOD.........................................................................................................................................2HOTELSKI BRAND..................................................................................................................3
Elementi hotelskog brenda......................................................................................................4vrijednost brenda.....................................................................................................................6Globalne hotelske marke i brendovi.......................................................................................6Standardi kvalitete brendiranja...............................................................................................8
2. TRENDOVI BRENDIRANJA.............................................................................................103. TRENDOVI BRENDIRANJA HOTELA U HRVATSKOJ...............................................11ZAKLJUČAK...........................................................................................................................13
UVOD
Tema ovog seminara zove se Hotelski brendovi. Da bi se ušlo u suštinu problema
potrebno je objasniti definiciju branda i brendiranja. Brand ili Marka je prepoznatljiva oznaka
ili ime nekog proizvoda, koje često podrazumijeva i kvalitetu. Marka mora stvarati snažni i
trajni identitet proizvoda ili usluge, sažimati osobnost poduzeća i poticati osjećaje povjerenja,
korisnosti, dobrobiti i sigurnosti. Osnovna prednost marke proizlazi upravo iz njezine
nazočnosti u podsvijesti potrošača ili korisnika, odnosno mogućnosti za njezino prisjećanje i
prepoznavanje.
Problematika seminara je brendiranje hotela i situacija na hotelskom tržištu u pogledu
brendiranja hotela i hotelskih brendova. Što se danas događa na hotelskom tržištu u pogledu
hotelskih brandova? Zbog globalizacije putovanja raste konkurencija na strani ponude na
hotelskom tržištu. Sve više hotelskih lanaca koji razvijaju nove hotelske brandove, te je sve
više hotelskih brandova unutar svakog hotelskog lanca. To rezultira konfuzijom kod potrošača
kako razlikovati pozicioniranje i vrijednosti pojedinog hotelskog branda. Pri razrađivanju ove
problematike, odnosno pri izradi seminara korištena je metoda analize i sinteze, metoda
klasifikacije te metoda deskripcije.
U prvom dijelu seminara detaljnije se obrađuje značenje brenda i brendiranja te
hotelskog brenda, obraća se pažnja na elemente hotelskog brenda, vrijednost i određivanje
vrijednosti brenda koje su bitne karakteristike globalnoh hotelskih brendova. Također govori
se o globalnim hotelskim brendovima i markama te kalsifikaciji kvalitete hotelskih brendova.
U drugom dijelu seminara obraća se pažnja na hotelsko brendiranje na svjetskoj razini, a u
zadnjem dijelu na hotelsko brendiranje na nacionalnoj razini, odnosno trendove brendiranja u
Hrvatskoj.
HOTELSKI BRAND
Brand je opće prihvaćen izraz za svjesno obilježeni proizvod (organizaciju ili osobu) s
markom (ime, izraz, znak, simbol, dizajn...) radi jasnog prepoznavanja i razlikovanja njegovih
izgrađenih posebnosti, vrijednosti i prestiža, kroz stvoreni identitet i odnos prema potrošaču i
javnosti. Markom obilježeni proizvodi, od starih civilizacija do moderhih hotela, značili su za
kupca sigurno obećanje i očekivanje provjereno dobre kvalitete proizvoda s imenom.
Hotelski brand je vlastito ime hotela koje se stvara, da u svijesti kupaca bude
prepoznato na tržištu, radi ponovog dolaska gostiju i stalne usmene propagande, među
gostima i u javnosti. Upravo na točki prepoznavanja branda na tržištu, dijeli se vrijednost
hotela, na tvrdu imovinu hotela i na mekanu, odnosno na vrijednost brenda stvorenu od
managementa na tržištu i za tržište . Tu mekanu vrijednost obuhvaća ime branda i imagea
branda, koju su manageri stvorili na tržištu. Ime i image brenda prepoznaje se, mjeri i
procjenjuje kroz tri sastavna dijela brenda: kao vrijednost prodaje i marketinga, kao stvorena
infrastruktura na tržištu i kao vjernost gostiju i kupaca.
Elementi hotelskog brenda
Bitni sastavni elementi hotelskog branda, pored imena i imagea branda su: proizvod
brenda, standardi branda, infrastruktura prodaje i marketinga, vjerni gosti kao kupci branda,
veličina i globalna distribucija branda na tržištu, veća sigurnost ulaganja i razvoja branda.
Standardima branda izgrađuje sa ime i poslovna izvrsnost, ali i različita osobna jedinstvenost
hotelskog branda i razina kvalitete. Tako se brandom označavaju različite razine kvalitete
hotela, vrste, marke, linije, tipovi proizvoda/usluge koji želi biti (pre)poznat od kupaca po
svojim karakteristikama, različitostima, jedinstvenim svojstvima kvalitete s imenom. Hotelska
kvaliteta s imenom se pomoću branda rangira, klasira, kategorizira, definira, identificira,
imenuje, obilježava, markira ili jednostavno brendira. Hotelski brand je sinonim razine
kvalitete i na toj osnovi diferenciranja gostiju. Zato brand postaje dominantan izraz za,
jedinstvenu snagu u imenu branda, kojom se označava i rangira trgovačka i robna marka
hotela kao posebna tehnološka i poslovna cjelina hotela ili grupe hotela povezane zajedničkim
standardima kvalitete, kao zaštičenim vlasništvom.
Brand ili marku hoteli označavaju sa simbolom, logotipom imena, zaštitnim znakom,
sustavima hotelskih standarda (za stvaranje i prepoznavanje pozicije prezentirane kvalitete i
osječaja zadovoljstva pruženom uslugom). Najvažniji i jedinstveni činjitelj hotelskog branda
su zaposlenici, kao imenovani ambasadori branda svoga hotela. Brand uvjek označava nešto
je već provjereno dobro ili bolje od toga. Zato se brandom imenuje i označava a standardima
definira poznata razina kvalitete različitih nivoa odnosno kategorija hotela. Hotel je samo
hotel sve dok ne postane poznati i traženi brand, od razine Best Western do Holiday Inn,
Hilton, Marriott, Sheraton,Westin, Kempinski, Regent...
Hotelski brand možemo definirati kao jedinstvenu, označenu i zaštićenu tržišnu
marku hotela kao proizvoda ili organizacije, kojom se zadovoljavaju potrebe i želje, izabranih
segmenata gostiju kao kupaca. Brand hotela je, i stvara se kao, oznaka kojoj se vjeruje, čiju se
kvalitetu sa sigurnošću dočekuje, prepoznaje i prihvaća kao sigurnu, obečavajuću, prikladnu
životnom stilu i statusu te kupovnoj moći izabranih segmenata hotelskih gostiju, kao
potrošača proizvoda s poznatim imenom, koji se razlikuje od konkurenata.
Širina hotelskog branda obuhvaća sva očekivanja i zadovoljstva, sve asocijacije i
emocije koje su kao sjećanje ili iskustvo i kontakti povezani s hotelom. To brand nužno
vezuje za svako pojedinačno iskustvo i zadovoljstvo s uslugom i hotelom. Stvarni brand
hotela jednak je svim mislima i osjećajima o tome kakav je to hotel i kojim je gostima
namjenjen.
Poznatost i vlasništvo nad brandom kao zaštićenom hotelskom robnom markom štiti
se patentnim pravom. Patenti su otvorena prava i isprave kojima se štiti isključivo pravo
iskorištavanja nekog pronalaska kao branda radi prava na prodaju i naknadu. Patentom se
zaštićuju prava na hotelski brand kao izum, otkriće i proces proizvodnje/pružanja zaštićenog
odnosno brandiranog proizvoda/usluge. Prodaja prava korištenja i prava na franšizne naknade
(franchishe fees) ugovaraju se kroz ugovore o hotelskim franšizama, managementu ili
pridruživanju brandu.
Naknade za korištenje franšize su sva ugovorena davanja, davatelju franšize temeljena
na Ugovorima o korištenju franšize, gdje se navode sve ugovorene povlastice nekog hotelskog
branda. Detaljno se definiraju sva prava i uvjeti korištenja svih reprezentativnih elemenata
branda kao jedinstvenog: logotipa i imena hotelskog lanca ili grupacije kao branda, znakovi
identiteta (oglasi, đinglovi, glasnogovornici, ambalaža) imagea, dobrog glasa, poslovnih
procedura i standarda, sustavima upravljanja kvalitetom i dobiti, marketingom i prodajom,
centralnim rezervacijskim i globalnim distribucijskim sustavima i dr.
vrijednost brenda
Vrijednost branda vezuje se za dobru i široku poznatost i iskustvo, koje se stalno
utiskuje u sjećanje svakog gosta kao kupca i šire javnosti. Vrijednost brenda raste sa snagom
svakog pjedinačnog uspješnog presađivanja i zajedničkog dokazivanja na tržištu novom
višom razinom kvalitete i većim zadovoljstvom. Aktualna je Interbrandova metoda
(Interbrand method)1 za procjenu vrijednosti branda, koja uključuje ukupnu vrijednost
prodaje, neto zaradu za brand, snagu branda, tržišnu poziciju, stabilnost, sposobnost
prilagođavanja različitim kulturama, analizu rizika... Prema Interbrandu, Coca- cola je opet
najvredniji i najači brand na svijetu s vrijednosti robne marke od 70,45 milijardi dolara.
1 Business Week, Special Report: The 100 top brands, August 4, 2003.
Globalne hotelske marke i brendovi
Od više vrsta hotelskih brandova, ovdje ćemo se zadržati samo na globalnim
hotelskim markama, ističući samo neke prednosti lokalnih privatnih marki. Globalni brandovi
su učinkovite marke hotela na svjetskom tržištu. To su hotelski brandovi s identitetom i
osobnošću marketinškog znaka kao tržišnog fenomena i procesa koji obuhvaća kreiranje:
vizije i misije hotela, stvaranje vlastitog identiteta brenda, upravljanje i pozicioniranje
hotelskog branda, razvoj proizvoda brenda i sustava prodaje i marketinga.
Hotelski brand je jednostavno duša hotela, koja osvaja duše hotelskih gostiju i šire
javnosti, na pravedan i jasan način, kroz: poznatost brenda, percepciju kvalitete, asocijaciju i
lojalnost brandu, kao živom licu hotela na tržištu.
U razvojnim strategijama velikih hotelskih tvrtki, Price Waterhouse Coopers,
prepoznaje pet tipova vlasništva nad hotelskim brandovima i to: 1) monolitni tip branda
(monolithic) koji je udružen s vlastitim vlasništvom ili managementom hotela kao što je
Hilton group u UK, 2) kišobran brandovi (umbrella) koji imaju zajedničke atribute koje
prilagođavaju segmentima i tipovima operacija kao Marriott International i Courtyard by
Marriott, Fairfield Inn by Marriott i Residence Inn by Marriott, 3) brand udruženja
(endorsment) kao Best Werstern koji imaju određene zajedničke atribute branda (ime,
rezervacijski i markeinški service), 4) co –branding je pridruživanje slabih nacionalnih
brandova, primjer njemačke Arabele, snažnim i široko poznatim internacionalnim brandovima
Sheraton, ili Radison i SAS, 5) višestruki tip branda (multiple) je grupiranje branda s malo
zajedničkih atributa, tako je Bass odvojio Holiday Inn od Crowne Plaza, repozicionirao
Exspress od Holiday Inn Exspresa, ili Bassov Inter- Continental koji ne asocira na Holiday
Inn.
Kada je hotelski brand u pitanju, osnovno je imati kvalitetu koja gostu na svim
stranama svijeta jamči istu razinu usluge u hotelima toga lanca, te standarde kod gradnje i
uređivanja soba. To znači da se gost jednog hotelskog lanca želi jednako osjećati u svakom od
hotela koji nosi to ime, bez obzira na kontinent i lokalne prilike u okruženju.
1.1. Klasifikacija kvalitete hotelskih brendova prema kategorizaciji hotela
Veliki hotelski lanci propisuju interne standarde kojima se određuje kvaliteta i stvara
prepoznatljivost korporacije. Standardi su vrlo visoki i čvrsto određeni te predstavljaju
zaštitni znak kompanije na domaćem i međunarodnom tržištu. U fokusu im je profil ciljnog
potrošača, a ne kvalitativna ili kvanitiativna obilježja smještajnog objekta. Kvaliteta im je
iskazana u opisu brenda (primjerice, Luxury, Upper scale, Mid-market, Economy/budget) i
ciljnim tržištem- poslovni putnici, odmorišni putnici, sastanci., insentiv, kongresni putnici,
grupna putovanja radi razonode, itd.
Luxury hoteli su luksuzni klasični hoteli najviše kategorizacije. Uz osnvne usluge nude
i raznovrsne popratne sadržaje najviše kvalitete. U ovu kategoriju hotela spadaju samo hoteli s
kategorizacijom od 5 zvjezdica. Od njih se izdvajaju Ritz-Carlton, St. Regis, Kempinski, itd.
Sljedeća kategorija je Upper scale. U nju spadaju hoteli visoke kategorizacije i standarda,
odnosno hoteli od četiri do pet zvjezdica. Najpoznatiji u toj kategoriji u svijetu su Hilton,
Sheraton, Westin, Marriott i slično. Mid-scale- hoteli srednje kategorizacije u razmjernom
omjeru cijene i kvalitete. Najčešće imaju tri do četiri zvjezdice. Najpoznatiji u toj kategoriji su
Holiday Inn, Four Points, Countryard, Doubletree i slično. Economy/budget su hoteli niže
kategorizacije s najčešće dvije do tri zvjezdice. Uglavnom nude osnovne usluge. To su hoteli
kao Ibis, Hampton Inn, Etap i slični.
Slika: Hotelske kompanije koje upravljaju s najvećim brojem hotela
Standardi kvalitete brendiranja
The Leading Hotels of the World (LHW) je prestižna svjetska organizacija
luksuznog hotelskog branda s više od 400 hotela u 77 zemalja svijeta. Filozofija marketinga
počiva na isticanju i naglašavanju važnosti brandinga na hotelskom tržištu. LHW brand
podržava globalni marketinški i distribucijski sustav s 18 "full service" ureda po svijetu, koji
daju članovima branda podršku u održavanju svjetskih hotelskih standarda, koji uključuju u
naknadi za brand:
Leading Quality Assurance - je potpuni servis inspekcija kvalitete u organizaciji
usmjeren na unapređenje operativne razine u luksuznim hotelima. Ovaj program
osiguranja kvalitete usmjeren je na pet ključnih činitelja kvalitete, koje provodi
profesionalna tvrtka za osiguranje kvalitete, prema kriterijima branda. To su činitelji
standarda: izvrsnosti (standards of excellence), stvaranja prihoda (revenue
genetation), računovodstveno-upravljačkih procedura (proper accounting procedures),
osobnog zapošljavanja (individual employees) i samog proizvoda hotela (product
itself). Izvještaji o osiguranju kvalitete pokrivaju sve aspekte iskustva koje gost ima od
rezervacije do odlaska i služe kao podloga za za unapređenje dosljedne primjene
standarda branda i jačanje sustava branda u hotelu i grupaciji;
Leading Marketing service - osigurava potpunu uslugu marketinga, oglašavanja,
pozicioniranja u medijima i odnose s javnošću;
Leading Group Sales – osigurava poslovanje s grupama i posebnim zahtjevima
gostiju;
Leading Financial Services – osigurava efikasnu naplatu u svim valutama od
putničkih agencija, i nije obavezan.
LHW svoju filozofiju brandiranja, nakon provjere zadovoljavanja fizičkih i
upravljačkih standarda u hotelu, zasniva najprije na standardima osiguranja kvalitete te na
svim uslugama marketinga i prodaje hotela. Hotelski brand LHW temelji se na pet već
spomenutig ključnih činitelja standarda tog brenda
Slijedeći primjer je svjetski hotelski brand "WORLDHOTELS Steigenberger
Reservation Service (SRS Worldhotels), koji pruža "label services" i za zaštićene robne
marke odnosno brandove kao što su "Hotels and Resorts LINDNER, PAN PACIFIC,
STAMFORD i STEIGENBERGER". U 2003./2004. godini postao je konstanta za 450
brandiranih hotela u tri kategorije. To su: luksusna sa 150 hotela ili 33%, prvoklasna sa 220 ili
49% i konfor kolekcija sa 80 ili 18% od svih hotela u tri kolekcije branda. Hotelski standardi
branda WORLDHOTELS SRS uključuju u članskoj naknadi za brand:
Standarde kvalitete (Quality standards) prema listi kriterija za kvalitetu za svaku
kolekciju. Lista kriterija se smatra samo nužna smjernica jer važna je ukupna ocjena
temeljena na inspekcijskom posjetu;
Standarde članskih usluga (Membership services), koje podržavaju 32 prodajna
ureda po svijetu, koji uključuju sedam programa cijena, prodajne i marketinške servise
u devet kategorija, promotivni materijal i publikacije u sedam kategorija.
U fokus minimalnih činitelja hotelskog branda stavljaju se fizički standardi kvalitete
hotela, kvaliteta upravljanja kao kadrovski standard i standardi marketinga, prodaje i
promocije.
Temeljem gore istraženih primjera može se zaključiti da se kao minimalni činitelji za
ugovorno pridruživanje hotelskom brandu prepoznaju aktualni trendovi brandiranja prema
standardima: kvalitetete odnosno poslovne izvrsnosti, prihoda, upravljačke kontrole,
zapošljavanja i hotela kao proizvoda.
2. TRENDOVI BRENDIRANJA
Trendovi brandiranja hotela, prema istraživanjima i zbirnoj analizi naknada za franšize
u hotelijerstvu u 2000 godini, pokazuju slijedeća kretanja:
stalni rast broja davatelja franšize u franšiznim grupacijama, u kojem već sudjeluju
83 franšizne grupacije hotela. Trend stalnog rasta davatelja franšiza pokazuje porast
od 11.4% prema 1998.
Best Western je tvrtka odnosno udruženje koje vodi s najnižom franšiznom naknadom
od 2.1% od ukupnog prihoda smještaja. Radi se o specifičnoj referalnoj franšiznoj
organizaciji koja je orijentirana samo na pokriće troškova i služi kao indikator
marginalne dobiti koju ostvaruju druge franšizne tvrtke.
kretanje franšiznih naknada, od prihoda smještaja, kreće se od 5.3% do 10.4% u
economy, 2.1% do 10.5% u mid-rate i od 6.8.% do 11.3% u frst clas kategoriji
smještaja.
Najskuplja franšizna naknada je kod branda Marriott, 11.3%, koji jedini kombinira
postotak prihoda od smještaja i hrane i pića.
Svakao najbrži trend rasta u brandu ima segment Frequent traveler program kojim se
sve jače čuva vjernost gostiju hotelskom brandu. Porast u odnosu na početnu 1991.
iznosi 643%.
Dugoročna strategija brandiranja potiče i dalje snažnije brandiranje, koje će počivati
na dugoročnoj stabilnosti franšiznih organizacija i brandova kao najvažnijem elementu o
kojem treba voditi računa. To znači da za hotel može biti poguban izbor franšize koja ne može
stalno održavati svoj brand image i identitet, jer može dovesti do višegodišnjeg gubitka dobiti
za hotel.
3. TRENDOVI BRENDIRANJA HOTELA U HRVATSKOJ
Među poznatim međunarodnim lancima hotela u Hrvatskoj je puno više onih koji se
bave klasičnim sezonskim turizmom nego onih gradskih. Uz "Four Points", koji drži
zagrebački "Sheraton" te "Hilton" u Dubrovniku, značajne kapacitete u Umagu ima
španjolska "Sol Melia", a iz iste zemlje je i "Iberostar", koji upravlja hotelima u Cavtatu i
Supetru na Braču. U zadarskom "Boriku" svoje upravljanje ima austrijski "Falkensteiner",
dok španjolski RIU za sada upravlja hotelom "Borak" u Bolu na Braču. Od domaćih hrvatskih
brandova na dobrom putu etabliranja su "Jadranski luksuzni hoteli" Gorana Štroka i
"BlueSun" hoteli u vlasništvu Jake Anadabaka u Brelima, Bolu, Tučepima i Starigrad
Paklenici, te hoteli "Valamar" u Istri, Dubrovniku i na Krku u vlasništvu Georga Eltza i
partnera.
Kontinuirana godišnja benchmark istraživanja o poslovanju hotela širom svijeta i
Europe stalno potvrđuju, da se veći poslovni uspjeh brandiranih, svjetskih i europskih hotela
temelji na povezivanju tih hotela s brandovima, u odnosu na nebrandirane i nepovezane
hotele. Benchmark istraživanja koja se provode u Hrvatskoj, s istom namjerom da fiksiraju
točku za mjerenje rezultata i davanje preporuka managerima hotela, još niti ne obuhvaćaju
istraživanje trendova u brandiranju hotela. To znači da se informacije o brandiranju hotela još
ne nalaze u istraživanjima kao što su " Poslovanje hotelijerstva u Hrvatskoj 2002. (Horwath
Hotel Industry Survey Croatia 2002)"2. Isto je stanje u ocjenama i analizama stručnih
Udruženja hotelijera hrvatske, u Hrvatskoj gospodarskoj komori, Hrvatskoj udrugi
poslodavaca, Ministarstvu turizma Hrvatske i dr.
Hrvatsko hotelijerstvo još ne prati i ne raspolaže sa međunarodno standardiziranim
relevantnim poslovnim informacijama o svojim tržišnim konkurentima, pa tako niti o
segmentu uspješnijeg brandiranog hotelstva.
U Hrvatskoj nisu dovoljno poznati niti istraženi standardi sustava brandiranja, poznati
kao UFOC ili Jedinstveni obrazac ponude za franšizne brandove, kojim se elimniraju svi
mogući nesporazumi u pregovorima o kupoprodaji i sadržaju svakog franšiznog ugovora.
Razlog i isprika zato ne može biti u malom broju hrvatskih hotela, koji su franšiznim
ugovorima povezani s međunarodnim hotelskim brandovima. Jer pored velikog zaostajanja u
2 Horwath Consulting Zagreb: Poslovanje hotelijerstva u Hrvatskoj 2002, Zagreb 2002.
broju brandiranih hotela, usporedba ključnih rezultata istraživanja o poslovanju hrvatskih i
europskih hotela u 2001. pokazuje i značajno zaostajanje kvalitete i poslovnog uspjeha svih
naših hotela, za prosjekom svjetskih i europskih. Upravo zaostajanje poslovnog uspjeha
hrvatskih hotela, razlog je zbog kojeg se brandiranje mora više uvažavati i fokusirati, kako u
istraživanjima tako i u poslovnim odlukama.
Na tom putu važno je rezultate poslovanja hrvatskih hotela mjeriti i iskazivati po
USALI standardima. Oni su najbolja mjera i smjernica za usporedbu općeg stanja
hotelijerstva i stanja svakog pojedinačnog hotela. Nakon mjerenja rezultata istim
međunarodnim standardima, otkriti će se još veća potreba, za stalnim sticanjem i transferom
novih znanja.
ZAKLJUČAK
Zašto u Hrvatskoj nema velikih hotelskih brandova i koliko bi pomogli pozicioniranju
i konkurentnosti hrvatskog turizma, sve je češće pitanje rasprava o turizmu. Uz iznimku
Westina, Regenta i Sheratona, u Zagrebu te Hiltona i Le Meridiena na obali, Hrvatsku su
međunarodni hotelski brandovi poput Hiltona, InterContinentala, Ritz Carltona, J. W.
Marriotta, Grand Hyata i drugih, do sada uglavnom zaobilazili , što nije slučaj u novim
zemljama članicama EU-a.
Upravo na problem s profitabilnošću upozoravaju hotelijeri, koji jedini izlaz vide u
investiranju i podizanju kvalitete usluge u hotelima, čime bi se mogle podignuti i cijene.
Premda brandirani hoteli širom svijeta i Europe, kao izabrani banchmark, postižu veći i
kvalitetniji poslovni uspjeh, opće se stanje brandiranja i značajnog zaostajanja hrvatskih
hotela sporo mijenja.
Istraživanje je usmjereno na aktualne trendove, vrste i jedinstvene standarde u
brandiranju svjetskih hotela – "Uniform Franchise Offering Circular (UFOC), kao i na
prepoznavanje trendova brandiranih hotela u Hrvatskoj, prema ugovorima o Franchiseingu,
Managementu, Pridruživanju (consortia brandovi) ili izgradnji vlastitih brandova. Rezultati
istraživanja trendova brandiranja hotela i prijedlog rješenja doprinose ubrzanju,
pojednostavljenju i djelotvornoj primjeni hotelskih brandova u hrvatskom hotelijerstvu,
boljem proizvodnom pozicioniranju hotela, osposobljavanju managamenta i vlasnika hotela
za podizanje konkurentnosti i kvalitete poslovnog uspjeh hotela.
Hotelski brandovi u Hrvatskoj postaju sve traženiji strateški alat za uspješnije tržišno
pozicioniranje i natjecanje hotela u globalnoj ekonomiji i konkurentnosti međunarodnog
tržišta.
LITERATURA: