Seminar Potpuni

Sveučilište u RijeciUčiteljski fakultetUčiteljski studij

STUPNJEVIT KOGNITIVNI RAZVOJ: J. PIAGETAndrea Rubeša

Jelena Smokvina

Rijeka, studeni, 2011

Stupnjeviti kognitivni razvoj: J. Pieaget (Rubeša i Smokvina, II.grupa, 2011/12)

SADRŽAJ:

1. Uvod ........................................................ 32. Životopis Jeana Piageta……………………. 5

3. Piagetova teorija spoznaje…………………. ….63.1. Unutarnje spoznajne strukture – sheme…………………………………………73.2. Funkcije ………………………………………………………………………….. 83.3. Ekvilibrij ili ravnoteža ………………………………………………………….. 8

4. Razvojni stupnjevi prema Piagetu………………….. 94.1. Što su razvojni stupnjevi? ……………………………………………………… 94.2. Razdoblje senzomotoričke inteligencije ……………………………………… 104.2.1. Stalnost predmeta ..............................................................................................124.3. Razdoblje predoperacionalnog mišljenja ……………………………………...144.3.1. Centracija ……………………………………………………………………………….154.4. Razdoblje konkretnih operacija………………………………………………...154.4.1. Klase (razredi)…………………………………………………………………………..164.4.2. Pojam operacija………………………………………………………………………. 164.5. Razdoblje formalnih operacija………………………………………………….174.5.1. Uključivanje mogućeg i hipotetsko – deduktivno postupanje……………………..184.5.2. Otklanjanje mladenačkog egocentrizma…………………………………………….18

5. Zaključak……………………………196. Usporedba literature……………………….20

7. Popis korištene literature……………………..21

2


1. Uvod

Današnji razvojni dječji psiholozi prihvaćaju jedno od tri općenita teorijska gledišta o

tome kako oni smatraju da se razvoj odvija i koji su činitelji najodgovorniji za promjene

u dječjem ponašanju:

Kognitivističko – razvojni pristup

Pristup okoline i učenja – zastupa da se velik dio ljudskog ponašanja

stječe, a ne dobiva rođenjem. Znači, okolina i iskustvo su temelj za

razumijevanje ljudskog ponašanja i oni utječu na njega.

Etološki pristup – istražuje razvoj s evolucijskog gledišta.

U našem seminaru držat ćemo se okvira kognitivističko – razvojnog pristupa jer je Jean

Piaget zastupnik tog pristupa. Prvo da odredimo što podrazumijevamo pod pojmom

„kognicija“. Taj pojam se odnosi na više mentalne procese, kao što su rasuđivanje i

rješavanje problema pomoću kojih ljudi nastoje spoznati svijet oko sebe.

Korijeni kognitivističkog – razvojnog pristupa nalaze se još u radovima J.J. Rousseaua

(18.st.), a tada se tvrdilo da se ljudski razvoj odvija predvidljivo, sa malo ili bez utjecaja

okoline. Današnji kognitivističko – razvojni teoretičari zastupaju mišljenje da su

okolinski utjecaji utječu u puno većoj mjeri nego li je Roussau mislio. Središnja ideja na

kojoj se temelje ove teorije jest da je dječje ponašanje odraz strukture ili organizacije

njihova znanja ili inteligencije. Znači, pretpostavlja se da način na koji razmišljamo i

znanje koje imamo rukovodi našim ponašanjem. Zato su neki od osnovnih ciljeva

zastupnika ovog pristupka specificirati što djeca znanju, kako je znanje organizirano i

kako se mijenja ili razvija. (Vasta i sur., 1999).

3


Ovim seminarom želimo vas pobliže upoznati sa Piagetovim radom čije je djelo imalo

najveći utjecaj na proučavanje dječjeg razvoja. Također, ova tema je važna jer nam daje

smjernice kada je dijete otprilike spremno učiti pojedine stvari sukladno njegovim

godinama i kognitivnom razvoju. Prateći Piagetov model stupnjevitog kognitivnog

razvoja, naučit ćemo određene činjenice koje će nam pomoći izabrati pravilan način na

koji ćemo se postaviti prema djetetu u određenoj situaciji.

4


2. Životopis Jeana Piageta

Jean Piaget rođen je u Švicarskoj 1896., a već je kasnom djetinjstvu napisao je kratak

rad o albino vrapcima koji se općenito smatra početkom sjajne znanstvene karijere koja

se sastojala od preko 60 knjiga i nekoliko stotina članaka.

Nakon mature studirao je prirodne znanosti, a zatim ih doktorirao. Za to je vrijeme

objavio dva filozofska eseja koja se smatraju njegovim „adolescentskim radovima“, a

bili su važni za opće usmjeravanje njegovog razmišljanja. Uvijek ga je zanimao studij

psihologije, pa je nakon doktorata studirao tehnike psihoanalize. Zatim iz Švicarske

odlazi u Francusku gdje se uključio u razvoj testova inteligencije za djecu jer je radio u

školi koju je osnovao Alfred Binet (Binet i Theodore Simon razvili test inteligencije).

Simon je zaposlio Piageta da primjenjuje testove i to mu je omogućilo prvo stvarno

iskustvo s razvojnim radom, no, za razliku od Bineta i Simona, on se je fokusirao na

razloge netočnih odgovora djece.

1921. postaje voditelj istraživanja na Institutu J.-J. Rousseau u Ženevi.1 Oženio se i

dobio troje djece kroz koju je proučavao njihov razvoj od dojenačke dobi do početka

govora.

1955. osnovao je, i do smrti vodio, Međunarodni centar za genetsku epistemologiju.

Njegova istraživanja u razvojnoj psihologiji i genetskoj epistemologiji imala su jedan

osnovni zadatak: spoznati kako raste znanje. Najveća praksa koju je imao bila je

proučavanje svoje troje djece zbog kojih je razvio vlastite istraživačke metode.

Dodijeljene su mu brojne nagrade i počasne diplome sa svih strana svijeta.

Jean Piaget umro je 1980. godine u svojoj rodnoj državi.

1 Jean Piaget. Pribavljeno 10.11.2011., sa http://www.znanost.com/clanak/jean-piaget/#ixzz1d858i6X4

5

http://www.znanost.com/clanak/jean-piaget/#ixzz1d858i6X4


3. Piagetova teorija spoznaje

Njegova se teorija bavi identifikacijom zajedničkih elemenata u dječjem razvoju, a ne

određivanjem kako se djeca razlikuju jedna od drugih (Vasta i sur. 1999). Nakon što se

fokusirao na razloge netočnih odgovora djece, uvidio je da djeca raspolažu različitom

količinom informacija i da gledaju svijet različito. Njega je zanimalo kako djeca svoje

znanje koriste u određenim situacijama, zanimalo ga je kako djeca misle, a ne što već

znaju.

Piaget se pitao što znači znati nešto, je li ono što učimo pod utjecajem onoga što već

znamo? – bavio se dosta filozofskim pitanjima, pa je svoje područje interesa nazvao

genetička epistemologija. Taj pojam je koristio za područje proučavanja dječje

spoznaje i njezine promjene tijekom razvoja. Glavni cilj mu je bio proučavati djecu

upravo kako bi odgovorio na temeljna filozofska pitanja o prirodi i porijeklu spoznaje.

Pred djecu je stavljao jednostavne zadatke i verbalne probleme koji su zahtijevali

rješenja i objašnjenja. Njegova glavna istraživačka metoda nazvana je klinička metoda i

sastojala se od polustrukturiranog intervjua s pitanjima koja su oblikovana tako da

ispitaju djetetovo razumijevanje različitih pojmova.

Pošto se veoma zanimao za prirodne znanosti, pogotovo zoologiju i biologiju, naučio je

da ako se želi preživjeti, treba se i znati prilagoditi stalnim okolinskim promjenama. Iz

toga izvodi da je ljudska inteligencija stalna borba složenog organizma koji se pokušava

prilagoditi vrlo složenoj okolini (Ivić i sur., 1968.).

Prema njegovoj teoriji, ljudski razvoj možemo opisati pomoću:

Unutarnje spoznajne strukture – stalno se mijenjaju kako se razvijamo.

Funkcija – urođeni biološki procesi, funkcije su jednake za sve i ostaju

nepromijenjene tijekom našeg života. Svrha funkcija je izgradnja unutarnjih

spoznajnih struktura

6


3.1. Unutarnje spoznajne strukture – sheme

Osnovno stajalište njegove teorije je vjerovanje da je inteligencija proces – ne nešto što

dijete posjeduje, nego što čini. Po njemu, dijete razumije svijet tako da djeluje na njega.

Razne aktivnosti koje dojenče može izvoditi sa igračkom primjeri su aktivnosti koje

Piaget zove shemama.

Sheme možemo definirati kao spoznajne strukture dojenčadi, a uključuju 2 elementa:

Predmet u okolini – npr. djetetova igračka

Djetetova reakcija na predmet

Shema je psihološka struktura koja je odraz djeteteova temeljnog znanja i koja upravlja

njegovim interakcijama sa svijetom. Ono što definira djetetovu inteligenciju je priroda i

organizacija tih shema. (Vasta i sur. 1999).

Piagetove spoznajne strukture su fleksibilne, što znači da se tijekom vremena mijenjaju.

Shema hvatanja postaje vještija kada ju dijete primjenjuje na više predmeta. Shema

hvatanja lopte je drugačija od sheme hvatanja zvečke. Kako dijete na više predmeta

primjenjuje određene sheme, tako njegov odabir shema postaje sve više individualiziran

ili razrađen čime određeni predmeti postaju onim predmetima kojima zapravo služe

(npr. lopta postaje predmet koji se baca, a zvečka predmet koji se trese).

Reproduktivna asimilacija – ako pojedinac stvori određenu shemu, opet će

aktivirati. Dijete koje je steklo shemu hvatanja, uvijek će nanovo pokazivati interes da

hvata predmete.

Generalizirajuća asimilacija – svakoj stečenoj shemi svojstvena je tendencija

da stalno širi područje primjene. Dijete koje je steklo shemu hvatanja, ne samo da će

uvijek iznova hvatati, nego će i nove predmete pokušati hvatati, čime vidimo kako se

shema hvatanja širi na nove objekte. (Buggle, 2002).

Za Piageta, razvoj je trajna reorganizacija znanja u nove i sve složenije strukture. Tako,

nakon dojenačke dobi, postupno se javljaju nove strukture više stupnja. U tim višim

stupnjevima, dijete posjeduje sve ranije sheme, ali posjeduje i nove kojima može opisati

određena svojstva neke igračke (lopte).

7


3.2. Funkcije

Središnji dio Piageove teorije su i funkcije. Temeljne funkcije svih životnih procesa su

organizacija i adaptacija.

Organizacija se oslanja na činjenicu da su sve spoznajne strukture međusobno

povezane i bilo koje novo znanje mora se uklopiti u postojeći sustav.

Adaptaciju definiramo kao nužna prilagodba okolini svakog bića na svakom

razvojnom stupnju (Buggle,2002). Svi se organizmi prilagođavaju okolini u kojoj

moraju preživjeti. I ljudska inteligencija je prilagodbena pojava i ona je možda glavno

sredstvo pomoću kojeg se ljudi prilagođavaju izazovima okoline.

Adaptacija se sastoji od 2 temeljna aspekta: asimilacija i akomodacija.

Asimilacija je težnja razumijevanju novih iskustava na osnovi već postojećeg znanja.

Elementi okoline se prilagođavaju postojećim strukturama i osobinama nekog

organizma.

Pod akomodacijom se smatra da se spoznajne strukture mijenjaju kao posljedica

reakcije na nova iskustva. U svakodnevnom govoru, adaptaciju prevodimo kao vrsta

prilagodbe.

Asimilacija i akomodacija su usko povezane. Njihovim međusobnim djelovanjem,

Piaget uvodi novi pojam: konstruktivizam. Pod konstruktivizam, Piaget je

podrazumijevao kako djeca aktivno stvaraju svoje znanje, umjesto da ga pasivno

primaju od okoline. Tako, ako šestogodišnjak, osmogodišnjak i desetogodišnjak gledaju

film, svatko od njih će primiti drugačije poruke iako su gledali isti sadržaj.

Zahvaljujući tim procesima dolazimo do razvojnih promjena.

3.3. Ekvilibrij ili ravnoteža

Za Piagetov kognitivni razvojni model, važan je i pojam ravnoteže ili ekvilibirija.

Ravnotežu postižemo kad se snage i protusnage međusobno izjednačavaju u svom

djelovanju. Klasičan primjer je vaga koja je u ravnoteži kada utezi i protuutezi stoje

tako da nijedna strana ne preteže.

8


Ravnoteža na biološko –organskom području, prema Piagetu, ne znači stanje mirovanja,

nego upravo suprotno, aktivnost. Uspostava ravnoteže predstavlja unutarnju bit svih

bioloških razvojnih događaja.

4. Razvojni stupnjevi prema Piagetu

4.1. Što su razvojni stupnjevi?

Svi se tijekom života mijenjaju, organizmi nisu statični. S djetetovim razvojem mijenja

se i njegova inteligencija, a dječji psiholog mora znati objasniti te promjene. Prema

Piagetu ne postoji jedinstvena organizacija ili skup kognitivnih struktura koje određuju

djetetovu inteligenciju.

Djeca, razvijajući se, stvaraju kvalitativno različite strukture koje im postupno

omogućavaju bolje razumijevanje svijeta. Te strukture Piaget naziva razvojnim

stupnjevima. Upravo su razvojni stupnjevi najbitnije i najpoznatije odrednice njegove

teorije. Smatra da je slijed tih stupnjeva nepromjenljiv, odnosno, da sva djeca prolaze

kroz iste stupnjeve jednakim redom.

Razvojne stupnjeve podijelio je u četiri kategorije:

1. Razdoblje senzomotoričke inteligencije (od 0-2.godine) – znanje je temeljeno na

tjelesnoj interakciji s ljudima i objektima.

2. Razdoblje predoperacionalnog mišljenja (od 2.-6.godine) – oblik inteligencije u

kojem simboli i mentalne akcije počinju zamijenjivati objekte i vanjsko

ponašanje. Dva podrazdoblja:

Razvoj uloge simbola, pretpojmova i transduktivnog mišljenja

(2.-4.god.)

Zorno, ireverzibilno mišljenje (4.-6.god.)

3. Razdoblje konkretnih operacija (7.-11.god.) – oblik inteligencije u kojem

mentalne operacije omogućavaju logičko rješavanje problema s konkretnim

objektima.

4. Razdoblje formalnih operacija (nakon 11. godine) – oblik inteligencije u kojem

mentalne operacije višeg stupnja omogućavaju logičko rezoniranje u odnosu na

9


apstraktne i hipotetičke događaje, a ne samo konkretne objekte. (Vasta i sur.,

1999).

4.2. Razdoblje senzomotoričke inteligencije

To je Piagetov prvi stupanj i to je razdoblje najranijeg djetinjstva, odnosno razdoblje od

rođenja do druge godine života. Kako je Piaget proučavao svoje troje djece, uočio je da

je razlika između novorođenča i dvogodišnjeg djeteta je jako velika i stoga je

senzomotorički stadij podijelio u šest podstadija.

Podstupnjevi senzomotoričke inteligencije:

1. Prvi podstupanj: vježbanje refleksa (od rođenja do 1. mjeseca) – ističe se

uglavnom nepromijenjenom realizacijom urođenih refleksa i koordinacije

instinkata koja se uvijek iznova ponavlja (Buggle,2002). Prilagodbeno

ponašanje male bebe ograničeno je na jednostavne i biološki određene reflekse,

pa tako novorođenče počinje sisati kad mu bradavica dotakne usne, hvata

predmet koji mu se stavi na dlan i dr. To se može shvatiti kao automatski

odgovor na podražaje iz okoline.

2. Drugi podstupanj: razvoj shema (od 1. do 4. mjeseca) – dojenče slučajno dolazi

do novih rezultata ponašanja preko širenja prethodnog ponašanja. Tako, ta

ponašanja koja je slučajno otkrilo pokušava preko stalnog ponavljanja zadržati i

stabilizirati i Piaget to označava pod pojmom primarne cirkularne reakcije. One

su usmjerene samo prema vlastitom tijelu i na vlastite tjelesne aktivnosti. Budući

da dijete već ima organizirane obrasce nekih ponašanja (npr. sisanja i hvatanja),

to može primjeniti na bilo koju stvar sa kojom se susretne. Sada, sheme

doživljavaju dvije vrste promjena:

Pojedinačne sheme postaju sve savršenije, pa tako hvatanje

jednomjesečne bebe je grubo i različite predmete dohvaća na

sličan način, dok starija beba hvata mnogo vještije i prilagođenije

okolini.

Početno neovisne sheme počinju se usklađivati u veće cjeline, pa

tako kad dijete čuje zvuk okreće glavu prema izvoru zvuka, što

10


znači da usklađuje sluh i vid. Znači, sheme počinju uključivati

različite osjetilne kanale: vid, sluh, dodir, okus i miris.

3. Treći podstupanj: postupci otkrivanja (od 4. do 8. mjeseca) – važno obilježje

trećeg stupnja je da dijete pokazuje zainteresiranost za vanjski svijet. Dijete, u

ovom podstupnju, se služi igračkom zbog pravog zanimanja za istraživanje tog

predmeta. Sa primarnih cirkularnih reakcija prelazi se na sekundarne čije je

obilježje da se više šire na okolinu izvan vlastitog tijela. Upravo u tim

sekundarnim cirkularnim reakcijama, Piaget vidi prvi predoblik intencionalnosti

ili „inteligentnog“ ponašanja. Nakon što je dijete postiglo neki zanimljiv učinak

slučajno i pokušava ga ponoviti, no ne može unaprijed zamisliti kako će

proizvesti željeni učinak. Tijekom ovog stupnja dolazimo do još jednog novog

pojma, a to je magična uzročnost. To je vjerovanje da općenito učinkovita

uzročna aktivnost može proizvesti bilo koji željeni ishod, pa i tad kad ne postoji

fizički dodir između urozka i posljedice.

4. Četvrti podstupanj: namjerno ponašanje (od 8. do 12. mjeseca) – na ovom

stupnju dijete opaža željeni cilj, a zatim razmišlja kako će ga ostvariti. Time

dijete pokazuje prvo istinsko namjerno ponašanje. Sada dijete ima sheme koje su

mu poznate iz ranijih stupnjeva razvoja, pa ih može koordinirati u cjelovito

složeno ponašanje. Najvažniji tip koordinacije pojedinih shema predstavlja

otklanjanje prepreka kako bi se ostvarila radnja koja dovodi do cilja. Primjer:

dijete želi dohvatiti igračku, ali ga u tome spriječava jastuk između ruke i

igračke. Dijete na četvrtom podstupnju prvo gurne jastuk u stranu i posegne za

igračkom, dok se dijete trećeg stupnja neučinkovito usmjeruje na jastuk ili čini s

jastukom ono što je htjelo činiti sa igračkom. Dijete četvrtog stupnja

upotrebljava shemu guranja u stranu kao sredstvo za ostvarenje sheme „dohvatiti

se i igrati se“ što je željeni cilj. Ovaj stupanj predstavlja prvi stvarni inteligentni

obrazac ponašanja.

11


5. Peti podstupanj: novost i istraživanje (od 12. do 18.mjeseca) – dijete počinje

smišljeno i sustavno mijenjati svoje ponašanje stvarajući nove sheme i nove

učinke (Vasta i sur. 1999:260). Sada dijete više ne kombinira poznate sheme

sredstva. U ovom stupnju dijete dolazi do faze eksperimentiranja i ono pomoću

aktivnog procesa pokušaja i pogrešaka dolazi do novih rješenja.

6. Šesti podstupanj: mentalno predočavanje (od 18. do 24.mjeseca) – ovaj

podstupanj već polako predstavlja prijelaz prema razdoblju predoperacionalnog

mišljenja, a posebno prema razvoju uloge simbola. Napredak u ovom stupnju

očituje se u tome da je dijete postalo sposobno po prvi puta predočiti nešto,

odnosno misliti i planirati aktivnosti iznutra, a ne samo kroz vanjsko djelovanje.

Piaget je naveo primjer svoje kćeri Lucienne (stara 16 mjeseci) kada lančić

stavlja u kutiju za šibice, a otvor sužava na samo tri milimetra jer tako ne može

prstom dohvatiti lančić. Prvo je pokušala primjeniti upravo tu shemu, no nakon

toga promatra otvor i više puta zaredom otvara i zatvara usta čime pokušava

oponašati povećanje i smanjenje otvora za šibice. Tako dolazi do zaključka da

jednostavno gurne prst u kutijicu i povuče ju kako bi se otvor povećao. Tako je i

uspjela dohvatiti lančić. To je prijelazni fenomen kad se umjesto unutarnjih

vizualnih slika ili riječi pojavljuje jednostavna motorička radnja.

4.2.1. Stalnost predmeta

Važan pojam u okviru senzomotoričkog razdoblja je fenomen stalnosti predmeta koji se

odnosi na spoznaju o tome da predmeti postoje neovisno o našem zapažanju. To je

glavno postignuće senzomotoričkog razvoja. Razvoj poimanja stalnosti predmeta opisao

je pomoću istih šest podstupnjeva koje je upotrijebio za opis senzomotoričkog

razdoblja.

Prva dva stupnja, odnosno prva 3 ili 4 mjeseca, bebe ne pokazuju

razumijevanje o tome postoji li predmet ili ne kada je ono izvan njihova

dometa. Znači, ako bebi ispadne igračka iz videokruga, ona neće tražiti

igračku, nego će se ponašati kao da više ne postoji i okrenut će se novim

aktivnostima.

12


Tijekom trećeg razvojnog stupnja, djeca počinju tražiti „nevidljive“

predmete, ali sa ograničenjima. Dijete može tražiti predmet ako je on

djelomice skriven. Piaget je došao do zaključka da djetetova spoznaja o

predmetu još ovisi o njegovom djelovanju na taj predmet jer ako igračku

ispusti netko drugi, a ne samo dijete, vjerojatnost da je dijete potraži je

mnogo manja od one kada dijete samo gurne neku igračku.

Pod četvrti stupanj spadaju djeca između 8.i 12.mjeseca i sada već

pomalo djeca mogu sustavno i inteligentno tražiti skrivene predmete. Traži

predmete čak i kada ih njihov nestanak nije prouzročilo samo dijete. Na

ovom stupnju također postoje neka ograničenja, kao što su AB pogreške. To

možemo definirati kao djetetovu sklonost ka traženju nekih predmeta na

izvornome mjestu gdje se predmet najprije pronašao, a ne prema

posljednjem mjestu gdje je predmet skriven.

Dijete na petom stupnju se može nositi sa problemom navedenim u točki

prije, ali može riješiti samo one probleme u kojima je kretanje predmeta

vidljivo. Premještanje predmeta koje nije vidljivo Piaget je nazvao

nevidljivim premještanjem i da bi dijete zaključilo nešto o kretanju

nevidljivog predmeta, mora biti sposobno predočiti predmet i kada ga ne

vidi. Za to je dijete spremno tek u zadnjem, šestom stupnju.

Upravo preko istraživanja o stalnosti predmeta, dolazimo do Piagetove dvije glavne

teme pristupa razvoju.

Prvo je shvaćanje razvoja kao procesa progresivne decentracije (postupno smanjenje

egocentrizma tijekom razvoja). Djetetov život započinje dubokim egocentrizmom, tj.

dijete ne može sebe razlikovati od okolnog svijeta. Egocentrizam se najviše očituje u

nepostojanju stalnosti predmeta, odnosno, predmeti za malu bebu postoje samo ako na

njih može djelovati. Druga tema je važnost shvaćanja nepromjenjivosti u razvoju. Pošto

živimo u svijetu koji se stalno mijenja, Piaget smatra da je važno kako dijete mora steći

znanje o tome što ostaje isto, a što se mijenja, s obzirom na tu stalnu promjenu.

13


4.3. Razdoblje predoperacionalnog mišljenja

Ovo razdoblje traje od druge do šeste godine života i ključna promjena od

senzomotoričkog razdoblja je pojava sposobnosti predočavanja, odnosno simbolička

funkcija. Piaget je to odredio kao sposobnost upotrebe neke stvari za predočavanje

nečeg drugog. Simboli mogu imati različite oblike – motorički pokreti (otvaranje usta

koje simbolizira otvor kutije šibica), mentalne predodžbe, fizčki predmeti ili pak, riječi.

Piaget je naveo pet vrsta ponašanja koja se razlikuju od onih u senzomotoričkom

razdoblju, a to su:

Unutrašnje rješavanje problema

Sposobnost predočavanja predmeta i kad ga dijete ne vidi

Pojava riječi

Pojava neizravnog ponašanja – oponašanje modela koji se opazio prije, u

prošlosti.

Pojava simboličke igre – oblik igre u kojem dijete upotrebljava jednu

stvar namjerno se pretvarajući da je nešto drugo. To je jedan od najjasnijih

znakova vještine predoperacionalnog razdoblja.

Tijekom ovog razdoblja dijete razvija kvalitativni identitet, što znači da dijete počinje

uviđati da se kvalitativna, generička priroda neke stvari ne mijenja ako ta stvar

promijeni izgled. Na primjer, žica će ostati žica ako ju savinemo.

Djeca u ovom razdoblju počinju razlikovati misaoni i nemisaoni svijet, pa razvijaju

shvaćanje da ljudi mogu vjerovati u nešto što nije točno (pogrešna vjerovanja).

Vjerovanja su misaone predodžbe koje ne moraju uvijek odgovarati stvarnosti.

Dijete u predoperacionalnom razdoblju ima vrlo ograničenu sposobnost predočavanja

psihičkog iskustva drugih, imaju teškoća sa preuzimanjem stajališta drugih osoba. Oni

misle kako svi osjećaju onako kako oni osjećaju, kako svi misle tako, znaju što oni

znaju i drugo.

14


4.3.1. Centracija

Ovaj pojam odnosi se na djetetovu sklonost usmjeravanju samo na jedan aspekt

problema u određenom trenutku. Kao primjer poslužit ćemo se Piagetovim zadatkom

konzervacije. Prvo da pojasnimo taj termin: konzervacija je spoznaja o tome da se

kvalitativna svojstva nekog predmeta ne mijenja promjenom vanjskog izgleda. Obratit

ćemo pozornost na konzervacije broja. Kada djetetu predoperacionalnog razvoja

posložimo pet čokoladica u jedan red i pet čokoladica u drugi red i pitamo dijete ima li

isti broj čokoladica, ono će nam odgovoriti da ima. Nakon što pred djetetom raširimo

donji red čokoladica i zatim ga pitamo ima li sad isti broj čokoladica, ono će reći da u

drugom redu ima više čokoladica nego u prvom redu, iako smo pred njim samo raširili

drugi red. Ako dijete pitamo zašto to tako misli, ono će reći da je drugi red duži od

drugog, što znači da se dijete centrira (usmjeruje) samo na dužinu reda pa tako

zaboravlja konzervirati (sačuvati) broj.

Također, važna obilježja ovog razdoblja su animizam i artificijelizam. Animizam je

sklonost da se neživim predmetima pridaju osobine živih bića, dok je artificijelizam

uvjerenje da su ljudi stvorili prirodna bića ili ojave u svrhu zadovoljavanja nekih svojih

ciljeva. Tako dijete pokazuje artificijelizam u mišljenju kada kaže da noć postoji zato da

bi mogli spavati.

4.4. Razdoblje konkretnih operacija

Ovo razdoblje je doba srednjeg djetinjstva i proteže se od 6. do 11. ili 12.godine. Djeca

u ovoj dobi počinju puno logičnije razmišljati nego djeca predškolske dobi, a to je

Piaget zaključio temeljem zadataka i logičkih problema koje je on sam pripremio. To su

uglavnom isti zadaci koji su bili priređeni za djecu predoperacijskog razdoblja. U ovom

razdoblju dijete počinje zauzimati perspektivu, tj. nije više egocentrično i može

sagledati svijet oko sebe i sa perspektive drugih ljudi, a ne samo svoje.

Tijekom ovog razdoblja dijete ovladava različitim oblicima konzervacije, odnosno ono

može razlikovati da kvantitativna svojstva predmeta ostaju nepromijenjena. Znači,

15


dijete koje spada u razdoblje konkretnih operacija može riješiti zadatak sa čokoladicama

– ono shvaća da ako raširimo čokoladice u liniju, broj čokoladica ostaje isti.

Tranzitivnost je sposobnost zaključivanja o odnosu između dva predmeta na osnovi

znanja o njihovom odnosu prema trećem predmetu (ako je Maja veća od Ivane, a Ivana

veća od Mateje, da li je Mateja veća od Maje?)

4.4.1. Klase (razredi)

Dijete u razdoblju konkretnih operacija shvaća da podrazredi ne mogu biti veći od

nadređenog razreda. Tako, kada djetetu u predoperacijskom razdoblju damo 20 drvenih

kuglica od kojih su 17 plavih i 3 žute te ga pitamo ima li više plavih ili drvenih kuglica,

ono će odgovoriti kako ima više plavih kuglica nego drvenih jer se usmjerilo na samo

jedno obilježje kuglica. Dok dijete u razdoblju konkretnih operacija drugačije razmišlja

i ono shvaća da je nemoguće da ima više plavih nego drvenih kuglica jer su drvene

kuglice nadređene plavim kuglicama.

Osim što dijete mora shvatiti klase, također mora shvatiti i odnose među njima, pa je

Piaget sastavio razne zadatke koji se tiču odnosa među klasama. Dijete u ovom

razdoblju tako može poredati štapiće po veličini jer uočava odnos veličine između njih.

4.4.2. Pojam operacije

Pojam operacije je upravo važna značajka ovog razdoblja i sam Piaget je uveo taj pojam

u kognitivnu razvojnu psihologiju. Operacija predstavlja različite oblike mentalnih

radnji pomoću kojih starija djeca rješavaju probleme i logično rasuđuju (Vasta i sur.,

1999:281). Operaciju možemo usporediti sa senzomotoričkom shemom, ali postoji

razlika, a to je da sheme se uvijek pojavljuju kao vidljivi postupci (npr.hvatanje) dok su

operacije sustavi unutrašnjih radnji (logičko razmišljanje).

Bitna obilježja operacija su:

Aktivnost – operacija se kontinuirano razvija iz promatrane konkretne

radnje.

Sistematizacija – mora postojati cijeli sustav operacija jer operacija ne

može biti operacija ako funkcionira sama za sebe, već se mora uklapati u

sustav, što je i najkarakterističnije obilježje operacije.

16


Decentriranje – shvaćanje da drugi ljudi imaju različito mišljenje nego

mi.

Reverzibilnost – sposobnost razmišljanja unazad. Primjer: . Čaše A1 i A2

imaju isti oblik i veličinu i napunjene su jednakom količinom tekućine. Ako

sadržaj iz čaše A2 prelijemo u užu čašu B, dijete će moći raspoznati da u čaši

A2 i B ima ista količina tekućine jer može „odvrtiti film“ unazad, odnosno

vratiti u mislima proces prelijevanja.

4.5. Razdoblje formalnih operacija

Ovo razdoblje je posljednji stupanj Piagetovog kognitivnog razvoja. Počinje s početkom

adolescencije, dakle nakon 11. godine. Može nastupiti i kasnije, a podaci pokazuju da se

ne mora uopće pojaviti. Značajka operacionalnog mišljenja jest da se sve više odvaja

od konkretnih sadržaja te ono postaje sve više hipotetsko, apstraktno, više nije vezano

za ono što je ovdje i sada.

Operacije koje su u razdoblju konkretnih operacija bile izolirane, odvijale se same za

sebe, u razdoblju formalnih operacija se sve više povezuju. Kada je Piaget htio opisati

razlike između ta dva razdoblja, govorio je o obratu između stvarnosti i mogućnosti. Za

mišljenje na stupnju konkretnih operacija polazište je uvijek neposredna stvarnost.

Nasuprot tome za dijete na razini formalnih operacija polazište je svijet mogućnosti.

Djeci na ovom stupnju razvija se sposobnost kombinatorike, a to možemo pokazati

sljedećim primjerom: ako duga šipka od mesinga savitljivija od kratke čelične šipke

istog promjera ispitanik mora odrediti koji činitelji (dužina, debljina, oblik itd.) utječu

na savijanje šipke. Ispitanik na stupnju formalnih operacija ima sposobnost da razdvoji

činitelje jedan od drugoga da bi utvrdila njihovo pojedino djelovanje i/ili da pomoću

kombinatorike tih činitelja utvrdi kako se njihov odnos odražava na savitljivost žice.

17


4.5.1. Uključivanje mogućeg i hipotetsko-deduktivno postupanje

Značajka formalno-operacionalnog mišljenja koja odgovara sveobuhvatnom

uključivanju mogućeg jest hipotetsko-deduktivno postupanje. Prvo postavljamo

hipotezu rečenicom tipa: „Ako…, tada…“ ili „Što bi bilo ako…“ ili „Moglo bi biti

da….“ da izrazimo ono što je moguće, a dalje to moguće provjeravamo eksperimentom

i tada dolazimo do potvrde ili da je stvarno ili se falsificira kao nešto što nije stvarno.

Dijete u razdoblju formalnih operacija je sposobno da zapamti predmete svojih

operacija kao hipotetski-moguće, a potom da ih testira eksperimentom da vidi jesu li

stvarni.

Mladi na stupnju formalnih operacija sve više razvijaju i bave se individualnim i

osobnim, bave se pitanjima koja nadilaze ono što je konkretno-neposredno te stvarno i

nazočno. Razvija im se svijest o društvenoj realnosti koju često doživljavaju

ograničenom i smatraju je nezadovoljavajućom pa se stoga razvijaju alternativni planovi

življenja ili ideali (idealizam je suprotan pojam materijalizmu) koji se često uvode u

strukturu društvenih ili filozofskih sustava. Mladi veliki dio svoje energije usmjeravaju

na razmišljanje o idealima i idejama o reformama koje bi , po njihovom mišljenju bile

vrlo pozitivne za razvoj društva i koje ne ostaju na razini teorije nego imaju vrlo veliki

emocionalno-motivacijski potencijal.

4.5.2. Otklanjanje mladenačkog egocentizma

Egocentrizam se intenzivira kada dosegnemo novu spoznajnu razinu, kao kad na

primjer dvogodišnje dijete ovlada ulogom simbola i osim senzomotoričkog svijeta vidi i

svijet unutrašnjih reprezentacija. U ovom razdoblju vrlo je teško razlikovati vlastito ja i

okolinu, a posljedica toga je precjenjivanje socijalne važnosti i mogućnosti djelovanja.

Mladi se tek kroz odgođen,često vrlo mučan i bolan proces vraćaju ''k pameti'' i konačno

počinju objektivno doživljavati sebe i svijet. Važnu ulogu u tome ima komunikativna

razmjena s drugim ljudima u kojoj se pojedinac ''hipotetski'' ''preko razmišljanja užive''

u stajališta drugih ljudi pa njihove perspektive mogu djelovati decentrirajuće na vlastite

stavove. To je proces, prema Piagetu, pravog odrastanja.

18


Za otklanjanje odgovarajućeg egocentrizma povezan je, za Piageta, jedan fenomen čiji

je utjecaj vrlo značajan ako se promatra povijest znanja a to je izrazito pridavanje

važnosti dedukciji spram indukcije. Dedukcija je logička metoda posrednog

zaključivanja kod kojeg se zaključeni sud izvodi od općeg ka pojedinačnom.

5. Zaključak

Piagetova istraživanja imaju veliku filozofsko-spoznajno-teorijsku važnost. Iako njegovi

radovi imaju neke nedostatke, to ne umanjuje cjelokupni značaj njegova djela, ali su

dovoljni da smanje snagu iskaza mnogobrojnih Piagetovih rezultata i da se sumnja u

neke od njih te ih stoga još treba provjeriti.

Prednosti Piagetove teorije su da se njegova istraživanja odlikuju kreativnošću,

bogatstvom ideja, diferenciranim i promišljenim rasporedom istraživanja, te kako je

Einstein rekao „genijalnom jednostavnošću“ rasporeda pokusa. Njegovi pokusi su važni

jer na temelju njihovih rezultata pokušao odgovoriti na pitanja kojima se mnogi

psiholozi prije njega nisu empirijski ni bavili.

Kao i svaka teorija, i njegova teorija ima neke nedostatke. U prikazima njegovih

istraživanja često nedostaju važni podaci poput broja testirane djece ili mladih, sloj

kojem pripadaju, školsko obrazovanje itd.. Premalo se koristi matematičko-statističkim

metodama i njegovo je istraživanje više opisno nego što pruža objašnjenja.

U ovom seminaru iznijele smo biografiju Jeana Piageta i njegove najvažnije teorijske

pojmove teorije kao što su: organizacija, adaptacija, asimilacija, egocentrizam i drugo.

Ujedno smo detaljno obradile stupnjeve kognitivnog razvoja iz kojih možemo uvidjeti

što je dijete u stanju činiti u određenoj životnoj dobi.

19


20


6. Usporedba literature

Prilikom izrade ovog seminarskog rada korištene su metode klasifikacije, analize

zadane i odabrane literature, sinteze te deskripcije. Na temelju proučavanja postojećih

zadanih i odabranih izvora razrađeni su glavni pojmovi vezani za temu ovog

seminarskog rada.

Koristile smo se raznom literaturom, od knjiga do raznih internetskih članaka prema

kojima smo uvidjele da se sve uglavnom podudara, ali smo naišle i na neke

kontradikcije. Tako, u Vastinoj „Dječjoj psihologiji“, razdoblje predoperacionalnog

mišljenja traje od druge do šeste godine, dok u drugoj literaturi koju smo koristile

(primjerice Buggleova „Razvojna psihologija Jeana Piageta“) to razdoblje traje do

djetetove sedme godine. Mi smo se odlučile ravnati prema Vasti jer je to obvezna

literatura kojom ćemo se koristiti tijekom ovog kolegija.

Pišući ovaj seminar, Buggleova literatura je bila prepuna stručnih termina koje je teško

za razumijeti pa smo se više koristile L.E.Berk koja, pomalo laički, objašnjava temeljne

pojmove kojima smo se bavili u ovom seminarskom radu.

21


7. Popis korištene literature

Vasta, R., Haith, M.M. i Miller, S.A. (1999). Dječja psihologija: moderna znanost. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Berk, L.E. (2007). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Buggle, F. (2002). Razvojna psihologija Jeana Piageta: o spoznajnom razvoju djeteta. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Ivić, I., Danojlić, M., Dicić, M., Josifović, V., Jovanović, LJ., Kilibarda, M., Krešić, Lj., Lovrić, M., Lukić, D., Marijanović, A., Milošević, P., Mirković, Č., Nešić, B. i Vidanović,B. (ur.). (1978). Intelektualni razvoj deteta: izabrani radovi. Beograd: Biblioteka „Savremena psihološka saznanja o detetu“.

22

Documents

Seminar Potpuni