UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK:HISTORIJA

S E M I N A R S K I R A D

PREDMET:HISTROIJA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

TEMA:RAZVOJ TRGOVINE OD BANA KULINA DO TVRTKA I

STUDENT: MENTOR:

UVOD:

U ovom seminarskiom radu pokusta cu predstaviti na što bolji način razvoj trgovine u Srednjovjekovnoj Bosnaskoj državi od vladavine Bana Kulina do Tvrtk I.U tom periodu trgovina je dozivljavala velike uspone i padove,ali ipak postojala.Veliki značaj za razvoj trgovine u Srednjovjekovnoj Bosanskoj državi predstavljala je povelja Kulina Bana koja je izdata 1189.godine.U toj povelji sklopljen je trgovački ugovor sa Dubrovnikom,najbližim trgovackim gradom u susjedstvu Bosne.

1

POČECI TRGOVINSKIH VEZA

Promet sa Jadranskim primorjem

Do uspostavljanja trgovinskih veza između Bosne i stranih trgovačkih gradova dolazi u drugoj polovini XII vijeka kada su već bile formirane osnove bosanskog državnog organizma i feudalnog društvenog uređenja.Kulin Ban je sklopio 1189.godine trgovački ugovor sa Dubrovnikom,najbližim trgovačkim gradom u susjedstvu Bosne.Tom prilikom Dubrovčani dobiju znatne povlastice,punu slobodu kretanja i trgovanja širom njegove zemlje bez ikakve carine,osim ako mu ko da svojom voljom poklon.Ova povelja Kulina Bana Dubrovniku jeste prvi značajni dokument kojim se regulišu pitanja međusobnih trgovačkih veza.Dubrovnik sa svoje trane održava trgovačke veza sa Bosnom i u drugoj polovini XIII vijeka.Štaviše one postaju još intenzivnije.U Dubrovačkom statutu iz 1282.godine,donose se odredbe kako treba da se regulišu sporovi između Dubrovčana i Bosanaca.To svakako govori da njihovi međusobni trgocački kontaki nisu bili rijetki.Pored toga u najranijim zvanično vođenim spisaima iz 1278.godine,Bosna se često spominje naročito u vezi s trgovinom robljrm.Većina roblja bila je ženskog spola.Cjene roblja zavisile su od više faktora:uzrasta,spola,zdravlja,mjesta gdje se roblje kupuje,itd.Nije poznato da li su trgovački odnosi između Bosne i Dubrovnika bili zvanično regulisani i u drugoj polovini XII vijeka,kad njom upravlja slabi ban Prijezda.Tek od novih gospodara Bosne,bribirskih knezova,Dubrovčani nastoje da dobiju izvjesne povlastice.

PREDMET I OBIM RAZMJENE

Oslobođenjem Duborvačkih trgovaca od plaćanja carina bila je nesumljiva krupna privilegija,koja je njigovoj trgovačkoj aktivnosti davala još više podsticaja.Ipak i pored toga nije poznato kako su se u praksi odrazivale ove privilegije:da li su i u ko obimu Dubrovčani trgovali u zemlji Kulina Bana.Trgovački ugovor između njega i Dubrovčana je jedini dokument koji ukazuje na moguću trgovačku razmjenu u to vrijeme.Međutim nema nikakve sumnje da je za vrijeme vladavine bana Ninoslava bilo trgovačke veze čiju su nosioci u prvom redu Dubrovčani.Na ovakav zaključak navode nas podaci kojima nismo raspolagali za vrije Kulina Bana.Na razvoj trgovine sredninom XIII vijeka ukazuje stalno prosširenje trgovačkih veza.U početku samo Dubrovnik,a posle jedan po jedan grad sa obale Jadranskog mora uspostavljaju trgovački promet sa Bosnom.Trgovina posmatrana u cjelini u periodu Kulina Bana do Stjepana II,u stalnom je porastu.Pretežni dio izvoza još uvijek se odnosi na roblje.Nema baš nekih tragova o postojanju određenih trgova i tržišta kao centara trgovačkih aktivnosti.Tako naprimjer u ugovorima o prodaji roblja navodi se samo da je osoba—de

2

Bosnia--.Sva razmjena se odvija u okvirima spoljne politike ,a carine se ne naplaćuju.U poveljama Kuilna Bana i bana Ninoslava to se izričito ističe.Prijezda je bio slab vladar te je sigurno da se nije bavio uvođenjem carina.Odsustvo carina,u Bosni onog doba očito govori da promet nije mogao biti veliki.

NAPREDAK TRGOVINE U XIV VIJEKU

--Trgovači odnosi sa stranim gradovima—

Stjepan II dinastija Kotromanića,koji dolazi na čelo Bosanske države poslije bribirskih knezova,našao je način da reguliše odnose sa feudalcima.te da time učini mnogo na sređivanje unutrašnjih prilika.Zauzimanje novih kraljeva imalo je veliki značaj za dalji razvoj bosanske privrede i to naročito njeno širenje prema Jugozapadu i izbijanje na more.Bosanska spoljna politika bila je usmjerena isključivo na trgovačke gradove duž Jadrana.Stjepan II sa uspjehom prodire na Jug zauzima Hum.Osvajanje Huma bio je događaj od prvorazrednog značaja za dalji privredni razvoj Bosne.:ona dolazi u neposredan doticaj s primorskim trgovačkim gradovima.Odmah na početku vladavine Stjepana II ,Dubrovčani nastoje da omoguće svojim trgovcima nesmetan dolazak u Bosnu i boravak u njoj.Izbijanje Bosne na more i zauzimanje krajeva duž obale od Dubrovnika pa sve do Cetine išlo je u prilog,kao što je već rečeno njenom još intenzvivnijem povezivanju s dalmatinskim gradovima.Rako naprijmjer,trgovačke veze sa Trogoirom,koje se razvijaju od druge polovine XII vijeka sada bosanski ban zvanično garantuje,poveljom od 7.oktobra.1339.godine.Trgoci grada Šibenika takođe dolaze u Bosnu,oni tamo kupuju.Mletačka vlada ima daje dozvolu za robu po povratku iz Bosne mogu nositi kuda hoće po svojoj volji.Trgovačke veze sa Splitomuspostavljene još znatno ranije dolskom Huma pod bosansku vlast, uveliko jačaju.Trgovači poslovi između Splićana i Bosanaca sve se više razgranjavaju.Pri tome je dolazilo do sukoba i svađa naročito kada Splićani davali Bosancima pozajmice ili robu na dug.Zbog toga 3.jula.1351.godine.Veliko vijeće grada Splita donosi odluku da nijedaan Splićanin,a ni stranac koji živi u Splitu,ne smije da pozajmi novac ili dadne robu na dug Hrvatima ili Bosancima.Oni koji bi ovo naređenje prekršili nisu mogli u slučaju da dođe do nesporazuma između njih i njihovi dužnika tražizi da im sud pomogne.

3

POČECI RUDARSTVA

Izvorna građa vremenom vladavine Stjepana II pruža pouzdane podatke o eksploataciji bosanskih rudnika,novinaa od prvorazrednog značaja za čitavu privredu.Zbog toga rudarstvo zaslužuje da se pobliže prouče najranije faze njegovog razvoja.Prilikom određivanja vremena kada počinje rad bosanski rudnika ,javlja se priličan broj teškoća naročito zbog pomanjkanja dovoljno određenih vijesti.Pvi pisani dokument koji spominje jedan od bosanskih rudnika datira iz decembra 1349.godine.U njemu se između ostalog,navode i rudarske jame u Ostrožnici,vlasništvo jednog Dubrovčanina.Ova godina ,u koji se prvi puta javlja Ostružnica najstariji poznati bosanski rudnik,ne može se uzeti kao najraniji početak rada bosanskih rudnika uopšte jer o njihovoj aktivnosti ima i rinijih vijesti.Tako Stjepan II u povelji od 7.oktobra.1339.godine.nglašava da trgovci Trogirra mogu da—ire stare er redire salvi et secur cum omnibus auri argenti cupri et cuiusibet metali---

TRGOVINSKA RAZMJENA

U ovo vrijeme iz osnova se mijenja struktura bosanskog izvoza:rudarski proizvodi po svojoj vrijednosti zauzimaju prvo mjesto.Od ruda koje u povelji Trogiranima navodi Stjepan II,savremeni izvori spominju jedino srebro.U Dubrovniku najvise kupuju bosansko roblje Puljizi,Ankonitanci,Katalani,Firentiniici i Mlečani.Glavni dio ovog izvoza ide preko Drijeva,poznatog centra za trgovinu ljudskim mesom.Iz Bosne se i žito izvozi.Tako je 1329.godine doprimljena u Dubrovniku izvjesna količina žita,a 1334.godine-1,500 starija od nove žetve.I bosanski ban izvozi žito u Dubrovnik.Glavni nosioci trgovine jesu Dubrovčani;trgovci iz dalmatinskih gradova uveliko zaostaju za njima.To postaje uočljivo time prije što je trgovački promet sada veoma razvijen.Dubrovčani drže glavne niti trgovačkih poslova na području Bosne,bilo da se radi o izvozu bilo o uvozu.Inače u ovo vrijeme Dubrovnik se razvio u jači trgovački centar,i to prvenstveno na osnovu trgovine s Balkanskim poluostrvom,odakle se izvoze rudarski i stočarski proizvodi.O domaćem elementu,s kojim su Dubrovčani nesumljivo morali dolaziti u doticaj prilikom nabavke sirovina, veoma je malo poznato.Pored prodaje roblja, čime se i ranije bavilo, tek je u dva navrata zabilježeno da prodaju konje.U knjigama Debita Dubrovačkog arhiva rijetko se u to vrijeme naiđe na ime nekog Bosanca.Bosanski ban ubire prihode od carina i novootvorenih rudnika.Pored toga on kuje vlastite novce,koji je , u isto vrijeme,i prvi bosanski novac.Doduše, još ranije se na srebrenenom novcu bana Pavla nalaze imena Mladena I i Mladena II,koji u Bosni vrše bosansku vlast,ali od domaćih vladara prvi to čini Stjepan II.

4

PROŠIRENJE TRGOVINSKIH ODNOSA

Po dolasku na čelo bosanske države Tvrtko pokazuje dobre namjere u pogledu trgovačke saradnje sa vojim prvim susjedom.U septembru 1355.godine on s bratom Vukanom i majkom Jelenom daje Dubrovčanima slobodu trgovine isto onako kako su je oni uživali za njegova Strica bana Stjepana.To isto ponovo čini novom poveljom koji izdaje već iduće godine.Još u nekoliko navrata potvrđuje stare dubrovačke privilegije, kao na primjer prilikom svoga boravka 1367.godine.u Dubrovniku.On je čak 1375.godine.jednom poveljom oslobodio Dubrovčane od plaćanja carina u svojoj državi.Krunisanje Tvrtka za kralja Srbije i Bosne i paralelno s tim jačanje vladareve moći nije izmjenilo njegov stav prema Dubrovčanima.Tvrtko je uveliko olakšao trgovinsku razmjenu između Bosne i Dubrovnika time što je postavio bosansko navčarstvo na istu osnovu na kojoj se zasniva i dubrovačko te tako izjednačio valutnu stopu svog novca sa dubrovačkim.Za razlik od novca koji ppo tipu odgovara dinarima njegovog strica bana Stjepana,druga vrsta Tvrtkova novca podudara se u potpunosti s dubrovačkim dinarima.To su dinari koje kuje poslije 1365.godine,pošto je dobio nove kalupe iz Dubrovnika.I u periodu Tvrtkove vladavine dolazilo je do povremenih zastoja u trgovinskom prometu između Dubrovčana i Bosne.Samo, potrebno je istaći, za razliku od Stjepana II, da nije krivice do Tvrtka.On lično ne pravi nikakve smetnje.Ukoliko dođe do prekida dubrovačke trgovinske aktivnosti u Bosni, razlog je uglavnom u spoljnopoitičim ili unutrašnjim nepovoljnim okolnostima.Dok su u prošlosti dalmatinski gradovi dobijali razne privilegije i garancije za slobodu trgovine po Bosni,Tvrtko nije izdao nijednu povelju povelju toga sadržaja.Velika pažnja obraćala se primorskoj trgovini ali je bilo i kopnene.Nij moguće da je pri tome bila potpuno zanemarena Bosna, koja se nalazi u neposrednom zaleđu dalmatinskih gradova.I pored toga što trgovinski odnosi nisu bili zvanično regulisani, moralo je biti trgovinskog prometa između Bosne i dalmatinskih gradova i to znatno više nego što pokazuju oskudni izvori.Ni u ovo periodu nije došlo do uspostavljanja neposrednijih trgovinskih odnosa između Mletače repblike i Bosne.Tvtko se 29.marta.1436.godine.obavezuje da će svojoj zemlji štiti njena prava.Može se predpostaviti da se tu uključuju i prava mletačkih trgovaca.

5

NOSIOCI TRGOVINE

U periodu Tvrtkove vladavine Dubrovčani se uveliko uključuju u cjelokupni privredni život srednjovekovne Bosne.Njihova angažovanost u bosanskoj privredi bila je svestrana.U prvom redu bavili su se trgovinom na bazi izvoza sirovina i uvoza raznih artikala.Obim dubrovačke trgovine u Bosni uveliko je porastao.Tome je mnogo doprinjela činjenica da se trgovina rudarskim pproizvodimanalazila prvenstveno u njihovim rukama.I organizacija dubrovačkih poslova postaje sve razgranatija i složenija.Tako, na prijmjer na bosanskim trgovima i rudnicima Dubrovčani imaju svoje faktore koji obavljaju za njih razne poslov.Primaju robu poslatu iz Dubrovnika, a iz Bosne šalju pojedine sirovine.Zahvaljujući trgovinskoj razmjeni s Bosnom neki od Dubrovčana se formiraju u krupne trgovce.

PRIVREDNI PLANOVI TVRTKA I

Pored toga što je u vlastitoj režiji obavlja čitav niz trgovačkih poslova,Tvrtko ima i drugih važnijih izvora prihoda:carina,taznih dadžbina,zakupnina za eksploataciju rudnika,dihotka koji prima od Dubrovčana na ime dozvole za slobodu trgovine.Osnove Tvrtkove ekonomske moći stvarno su velike.Tvrtko je suzbio separatističe tendencije feudalacaa,učvrstio svoj položaj i do kraja vladavine ostao jedini i pravi gospodar u svojoj zemlji.To dolazi do izražaja u teritorijalnom širenju Bosne i u mnogim drugim pojavama onoga vremena.Tako na primjer Tvrtko je pored srebrenog novca iskovao jedini zlatni novac u srednjem vijeku,veliki četverostruki dukat,i to za svečanost svog krunisanja u Mileševu.Pri kraju vladavine, Tvrtko okuplja na svom dvoru dubrovačke majstore tekstilnih struka.Izgleda da se tu nije obavljao čitav postupak proizvodnje suknja.Vjerovatnije je da su samo rašu,obrađivanjem i strižanje,m,dotjerivale i profinjavale dubrovačke zanatlije.Na planu privredne afirmacije naročito je značajno Tvrtkovo nastojanje da tamo gdje je to mogiće neovisno od dubrovačkog posredništva samostalno razvije bosansku privredu.Gubitak Drijeva, koja je morao da usupi Mađarima bio je neposredan posticaj da pristupi podaizanju novih gradova na obali Jadranskog mora koji su imali da postanu nova bosanska tržišta soli,kao i luke pogodne za spoljnotrgovinsku razmjenu.Čitav Tvrtkov poduhvat a naročito podizanje solane ozbiljno je zabrinu Dubrovčane.So je bila najvažniji atrtikal koji su oni uvozili u stočarske predjele svog zaleđa.

6

ULOGA DUBROVNIKA U BOSANSKOJ TRGOVINI

S Tvrtkovom smrću situacija u unutrašnjim prilikama Bosne se mijenja.Čitav niz pojava koje su samo tinjale pod Tvrtkovom čvrstom rukom izbija na površinu.Posljedica jačanja feudalaca usljed osvajanja novih krajeva i razvoja trgovine dolaze tek sada do izražaja.Između ostalog feudalci nastoje da za svoj račun uspostave trgovačke veze gdje se za to ukazala mogućnost.Vladari koji posle Tvrtkove smrti dolaze na bosansko prijesto nisu uspjeli da zaustave ovaj proces.Oni postaju obični eksponenti vlastele, koja ih postavlja i skida po svojoj volji.Povelje koje su izdali Dubrovčanima kraljevi Dabiša i Ostoja nisu dovoljna garancija za slobodu trgovine i na psojedima feudalaca.I držanje Dubrovčana najočitnije pokazuje da se o zahtjevima vlastele zbog sve većeg njihovog uticaja stvarno mora voditi računa.Oni pristaju da sa svakim od njih vode posebne trgovinske pregovore.Time su u historiji odnosa između Bosne i Dubrovnika utvrđuju korijenite izmjene.Dubrovački izvoz iz Bosne tokom prve polovine XV vijeka prosširuje se na sve proizvode bosanske privrede, s tim što srebro predstavlja najvažniji promet ove trgovine.Od ostalih bosanskih sirovina, Dubrovčani pokazuju još znatan interes za vosak.U pogledu uvozne trgovine, so i nadalje zauzima prvo mjesto.Posebno treba podvući veliki porast uvoza tkanina dubrovačke proizvodnje.Na osnovi trgovine s Bosnom podiže se čitav niz dubrovačkih trgovaca.Pojava oih trgovaca, obim prometa koji su ostvarili, složena i razgranata organizacija njihovih poslova,sve to pokazuje koliko je tokom prve polovine XV vijeka bila intenzivna trgovinska razmjena između Dubrovnika i Bosne.

ODNOSI VLADARA I DUBROVNIKA

Po sadržaju povelje Dabiše i Ostoje ne donose nikakve nove momente,već jednostavno potvrđuju povlastice koje su njihovi predhodnici dali Dubrovčanima oslanjajući se, u prvom redu, na Tvrtkovu svečanu povelju iz 1378.godine.Dubrovčani se nisu dugo koristili ovim privilegijama.Kralj Ostoja je promjenom svog stava u spoljnoj politici uskoro poremetio dobre trgovinske odnose s Dubrovnikom,supostavljene početkom njegove vlade.Podstaknut od vlastele, u sukobu koji se vodio o susjedstvu Bosne između kralja Žigmudaa i Ladislava,Ostoja je prišao ovom posljednjem, ćime se zamjerio s Dubrovnikom-upornom pristalici kralja Žigmunda.Prvi znak zategnutih odnosa jeste naredba dubrovačke vlada o povlačenju dubrovakih trgovaca iz bosne.U ratu koji uskoro izbija, ona nastoji da pod svaku cijenu obustavi trgovinski promet s Bosnom.Veoma čest predmet rasprave u dubrovačko-bosanskim odnosima iz ovog perioda bila su pitanja novčanog prometa.

7

ODNOSI FEUDALACA I DUBROVNIKA

Histoija trgovinskih odnosa između srednjovjekovne Bosne i spoljnog svijeta nije ni u kom slučaju iscrpljena izlaganjem šta su u tom pogledu učinili bosanski vladari.Niko se ne smije izgubiti iz vida da je već odavno,od smrti Tvrtka I, izdavanje povelja bosanskih vladara prestalo da predstavlja stvarnu garanciju za slobodu trgovine u čitavoj zemlji.Zbog svega toga regulisanje trgovniskih odnosa sa stranimm gradovima i obezbjeđenje trgovinskog prometa na području vlastitog posjeda važno je pitanje za svakog krupnog feudalca, koje on rješava neovisno od legitimnog predstavnika bosanske države.U ovom pogledu situacija se u korist centralne vlasti nije više promjenila sve do propasti bosanske samostalnosti.

8

ZAKLJUČAK

Trgovina od Kulina Bana do Tvrtka I možemo reci Da je dozivjela i velike uspjehe a i padove. Kroz historiju trgovniskih odnosa Bosne i drugih gradova najveći značaj imao je Dubrovnik.A do uspostavljanja trgovniskih veza između Bosne i stranih trgovačkih odnosa došlo je u drugoj polovini XII vijeka, kada su već bile formirane osnove bosanskog državnog organizma i feudalnog društvenog uređnja.O trgovinskim odnosima Bosne postoje mnogi podaci, a posebno su značajne povelje koje su bile izdavane od razih vladara s ciljem kako bi Bosnom mogla slobodno da se odvija trgovina.Jedna od najznačajnih povelja koje predstavljaju slobodu kretanja po Bosni I trgovanja sa Bosnom jeste Povelja Kulina Bana koja je izdata 1189.godine.O trgovniskoj razmjeni saznajemo iz raznih dokumenata da se vrsila razmjena robljem ,pa kasnije se počeo izvoziti vosak i koža.

9

SADRŽAJ

UVOD...................................................................................................1

POČECI TRGOVINSKIH VEZA ........................................................2

PREDMET I OBIM RAZMJENE.........................................................2

NAPREDAK TRGOVINE U XIV VIJEKU........................................3

POČECI RUDARSTVA........................................................................4

TRGOVINSKA RAZMJENA................................................................4

PROŠIRENJE TRGOVINSKIH ODNOSA........................................5

NOSIOCI TRGOVINE...........................................................................6

PRIVREDNI PLANOVI TVRTKA I.....................................................6

ULOGA DUBROVNIKA U BOSANSKOJ TRGOVINI......................7

ODNOSI VLADARA I DUBROVNIKA...............................................7

ODNOSI FEUDALACA I DUBROVNIKA...........................................8

ZAKLJUČAK............................................................................................9

10

LITERATURA:

Desanka Kovačević --Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni

wikipedija

11