sigurnost u poštanskom saobraćaju

Sigurnost u poštanskom saobraćaju

Sadržaj:1. Uvod.................................................................................................................................32. Osnovni pojmovi..............................................................................................................4

2.1. Osnovni pojmovi sigurnosti (općenito).....................................................................42.2. Osnovni pojmovi sigurnosti poštanskog sistema uz osvrt na složenost poštanske mreže................................................................................................................................4

3. Ciljevi i zadaci sektora sigurnosti poštanskog sistema.....................................................73.1. Sigurnosna politika....................................................................................................8

Dokument sigurnosne politike......................................................................................8Provjera sigurnosne politike.........................................................................................9

4. Struktura sektora sigurnosti poštanskog sistema............................................................105. Koncept zaštite objekata i pojedinih faza tehnološkog procesa.....................................12

5.1. Fizička zaštita..........................................................................................................125.1.1. Područje fizičke zaštite.....................................................................................135.1.2. Fizička kontrola ulazaka u objekte...................................................................145.1.3 Službe (agencije) za zaštitu objekata (primjer JP BH Pošta)............................14

5.2. Tehnička zaštita.......................................................................................................165.2.1. Tradicionalni alarmni i sistemi videonadzora..................................................175.2.2. Savremeni elementi tehničke zaštite (napredne tehnologije)...........................22

6. Značaj sigurnosnog sektora poštanskog sistema............................................................257. Zaključak........................................................................................................................278. Literatura:.......................................................................................................................289. Popis akronima:..............................................................................................................29

2


1. Uvod

Svjedoci smo učestalosti napada na poštansku imovinu i orobljenja te iste imovine,i primijetit čemo da je potreba za sigurnošću na dr stepenu hijerarhije,odmah nakon zadovoljenja primarnih potreba.

Ova činjenica sama po sebi govori dovoljno o značaju sigurnosti u svakodnevnom životu kao i u poslovnom svijetu.

Pored niza otežavajućih okolnosti koji utiču na uspješno poslovanje u savremenom sistemu tržišta, tj. konkurentska moć i napredak trehnologije koji je gotovo nemoguće pratiti, stepen razbojništva, terorizma, vandalizma se povećava te samim tim i otežava uspjeh poslovanja poštanskih sistema.

Međutim, napredak tehnologije koji jednim dijelom otežava poslovanje, ili iziskuje velika ulaganja, drugim većim dijelom unapređuje poslovanje, tako što se razvojem tehnologije istovremeno razvijaju nova sigurnosna rješenja i poboljšanja sektora sigurnosti. .

Sve ovo dovodi do neophodnosti formiranja jednog zasebnog sektora u okviru poštanskog sistema, tj. sektora sigurnosti koji bi kao zadatak imao da se brine da do prethodno navedenih situacija ne dođe ili da se smanji broj istih, a samim tim i zadobije povjerenje korisnika poštanskih usluga.

Savremena tehnička i informatička sredstva koja se koriste u poštanskim jedinicama, a koja iziskuju novu tehnologiju procesa rada, sve su privlačnija meta kriminalaca, a novac koji prolazi kroz Poštu, meta oružanog napada. Činjenica da je dolazilo do takvih problema, nažalost i sa tragičnim posljedicama, predstavlja obavezu da osoblje poštanskog sistema, poštanske objekte, tehnološki proces prenosa, tehnička sredstva, zaštite na adekvatan način.

U ovom radu je prikazan sistem sigurnosti poštanskog sistema, odnosno vidovi i načini zaštite, gledano općenito radi shvatanja značaja sistema sigurnosti za uspješno poslovanje poštanskog sistema.

Svi segmenti sistema sigurnosti iziskuju posebnu pažnju, te je shodno tome i ovaj rad koncipiran u nekoliko dijelova kako bi se što jasnije predočila važnost i struktura sektora sigurnosti poštanskog sistema.

3


2. Osnovni pojmovi

2.1. Osnovni pojmovi sigurnosti (općenito)

Sigurnost je pojam vrlo širokog značenja. Podrazumijeva općenito stepen zaštićenosti ljudi od različitih oblika njihova ugrožavanja, zaštitu materijalnih i kulturnih dobara u ličnoj i društvenoj svojini, zaštitu društva i njegovih vrijednosti, cjelokupnu zaštitu države od svih vidova njenog ugrožavanja, a na kraju sigurnost podrazumijeva stepen zaštite od ugrožavnja na planetarnom, kosmičkom nivou života i ljudskog roda u cijelosti.

Svi nivoi sigurnosti: planetarni, državni i sigurnost čovjeka – pojedinca, te materijalnih i kulturnih dobara predstavlja jednu neraskidivu cjelinu.

U političkom smislu sigurnost podrazumijeva stepen zaštite države od ugrožavanja iznutra i izvana (unutrašnja i vanjska sigurnost). Vanjska sigurnost se odnosi na nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet države i stepen njenog ugrožavanja u određenom vremenu, dok unutrašnja sigurnost podrazumijeva mogućnost za funkcionisanje ustavnog, ekonomskog i pravnog sistema u državi, stepen ugroženosti i zaštite ljudi (građana), njihovih prava, materijalnih dobara u ličnoj i svakoj drugoj svojini.

Sigurnost države je jedan od glavnih (osnovnih) atributa i funkcija koja zavisi od općeg stanja u državi i organa njene zaštite. Najčešće su u državi pored ostalih organa, vlade i njihova ministarstva, osnovni nosioci poslova sigurnosti, a posebno ministarstva policije i odbrane, što podrazumijeva da oružane snage predstavljaju jedan od najznačajnijih organa države u njenoj zaštiti, naročito od vanjskih oblika vojnog ugrožavanja.

Na nivou Ujedinjenih nacija postoji Savjet sigurnosti, organ čiji je zadatak briga o zaštiti svjetskog mira.

Ovako širok pojam ima i svoja uža značenja, parcijalna značenja i koristi se u već navedenim i drugim oblastima zaštite kao tehnička, saobraćajna, ekonomska i druge sigurnosti.

Sigurnost u odnosu na suštinu i stvarno značenje možemo definisati kao stanje organizacija i kao funkcija organizacija. Kao stanje predstavlja zaštićenost nekog dobra, tekovine ili društva, a kao funkcija predstavlja nerazdvojni atribut tog dobra, tekovine ili društva.

2.2. Osnovni pojmovi sigurnosti poštanskog sistema uz osvrt na složenost poštanske mreže

Da bismo definisali osnovne pojmove sigurnosti poštanskog sistema neophodno je prikazati složenost poštanske mreže. Analiza strukture poštanske mreže u sažetom obliku je predstavljena u nastavku ovog poglavlja nakon čega slijedi pojam sigurnosti u poštanskom saobraćaju.

Poštanski sistem je kompleksan sistem kojeg čini veliki broj komponenti koje su međusobno povezane u svrhovitu cjelinu tako da obavljaju temeljnu funkciju sistema1.

PS = ( K, R) s, t

PS = poštanski sistem

1

4


K = skup komponenti

R = relacije između komponenti

s, t = prostorno-vremenski okvir

Slika 1. Opći prikaz sistemaY = Tr (x)Tr = funkcija transformacije.

Poštanski sistem je, dakle, jedna cijelina sastavljena iz određenog broja segmenata koji su povezani relacijama. Tu cjelinu analitički možemo posmatrati kao jedinstvenu poštansku mrežu.

Poštanska mreža je specifičan integrisani, tehničko-tehnološki sistem kojega čine infrastrukturni objekti, oprema uslužnih jedinica, postrojenja, transportna sredstva i linije otpreme i prijema pošiljaka, a sve zajedno omogućava obavljanje poštanskih usluga u unutrašnjem i međunarodnom saobraćaju.

Slika 2. Struktura poštanske mreže

Na slici 2. prikazane su osnovne komponente poštanske mreže kao i njihova povezanost.2 Prikazana struktura odnosi se na tehnološki sistem fizičkog prijenosa 2

5


poštanskih pošiljaka. Obavljanje drugih usluga kao platnog prometa i usluga za druge komunalane organizacije vrši se uglavnom na istim uslužnim mjestima i sa postojećim resursima osoblja i opreme, ali često i uključivanjem posebnih sredstava opreme i tehnologije kao informatičkih, telekomunikacijskih, financijskih i drugih uslova nužnih za obavljanje tih procesa.

Pojam sigurnosti u poštanskom saobraćaju predstavlja usvajanje velikog broja mjera koje se istovremeno odnose na pakovanje, dostavu pošiljaka, preventivnih radnji protiv krađe, protiv prenosa zabranjenih predmeta, protiv kašnjenja u otpremanju pošiljaka, lošeg pakovanja i odsustva odgovarajućih dokumenata potrebnih za otpremu, kao i usvajanje novih tehničko-tehnoloških rješenja u odvijanju samog procesa prenosa poštanske pošiljke od primaoca do pošiljaoca. Sve to u svrhu postizanja određenog stepena sigurnosti kvaliteta i kvantiteta poštanske pošiljke od korisnikove predaje do uručenja korisniku.

Možemo reći da je cilj sigurnosti da spriječi tj. da smanji štetne posljedice prenosa poštanskih pošiljaka kao i da osigura visok kvalitet poštanskih usluga. Sigurnost i nepovredivost poštanske pošiljke osnovni su elementi kojima se osigurava kvalitet službe tako da poštanska sigurnost mora dobiti prednost na svim nivoima upravljanja i ekspolatacije.

Postoji pet ključnih elemenata svake sigurnosne strategije koji, nadovezujući se logičnim redoslijedom, sačinjavaju potpuni plan obezbjeđivanja odnosno zaštite:

1. Pravila ponašanjaImati jasna pravila ponašanja koja su u skladu s ciljevima koje želite da postignete

poslovanjem? Da li su s tim pravilima upoznati svi zaposleni u svim ograncima radne organizacije? Bez napisanih pravila ponašanja nema jasanog cilj koji se želi postići, niti odgovarajuća mjera za ocjenu postojećeg stanja.

2. PlanoviImati strategiju za uvođenje pravila ponašanja? Imati cjelovit sigurnosi plan za

poslovanje? 3. ProizvodiKoje su ključne tehnologije i usluge potrebne za sprovođenje plana i postizanje

zadatih ciljeva? Kako ih treba rasporediti da bi se ostvario neophodan nivo sigurnosti, učinka, prilagodljivosti kvaliteta usluga?

4. PostupciKako u hodu održavati svoju sigurnosnu infrastrukturu? Kakvim mjerilom

ocjenjivati sigurnosni status? Ako dođe do narušavanja sigurnosti, na koji način riješiti problem? Jasno definisani operativni postupci presudno utječu na uspjeh plana zaštite.

5. OsobljeKoji su resursi neophodni za uspješno sprovođenje plana obezbjeđivanja i primjenu

odgovarajućih postupaka? Da li dio svoje sigurnosne infrastrukture povjeriti nekoj specijalizovanoj firmi ili sve obaviti u okviru kuće? Osoblje neophodno za uspješnu zaštitu presudan je ali često zanemaren element koji može znatno da uveća sporedne troškove.

Poštanski saobraćaj igra važnu ulogu u životu čovjeka kao i cjelokupnog društva. Stoga je sigurnost i zaštita poštanskog saobraćaja jedan od vodećih faktora koje treba proučavati i na koje treba staviti poseban akcenat kako bi se poštanski saobraćaj mogao samostalno održavati i osigurati na taj način. Samoodrživost ovog sistema sigurnosti je kompleksan pojam, čija definicija ovisi o oblasti u kojoj se primjenjuje.

3. Ciljevi i zadaci sektora sigurnosti poštanskog sistema

6


Shodno problematici i kompleksnosti pojava sigurnosti nastaje naučna disiciplina sigurnosti poštanskog saobraćaja. Naučna disciplina sigurnosti u poštanskom procesu izučava mogućnosti tehničko-tehnoloških usavršavanja istih procesa i organizacija rada u saobraćaju kroz društeveno-pravna okruženja u kojima se odvija radna aktivnost, a obuhvatajući pri tome odvijanje poštanskog saobraćaja, saobraćajna sredstva i metode rada u saobraćaju. Sigurnost kao disciplina polazi od načela prilagođavanja poštanskog saobraćaja čovjeku, odnosno čovjeka poštanskom saobraćaju.3

Predmet istraživanja u okviru ove naučne discipline je sa tehničko-tehnološkog gledišta kako što sigurnije, racionalnije i efikasnije prenijeti poštansku pošiljku, te pri tome osigurati kvalitet i kvantitet poštanskih pošiljaka.

Može se reći, uslovno, da je cilj sigurnosti u poštanskom sistemu spriječiti, tj. smanjiti štetne posljedice prenosa poštanskih pošiljaka kao i osigurati visok kvalitet poštanskih usluga.

Potrebno je napomenuti da je prenos poštanskih pošiljaka s određenom vrijednošću samo jedan segment poštanskog saobraćaja, jedan dio širokog dijapazona ponuđenih usluga, a istovremeno samo jedan segment koji može biti na neki način ugrožen od strane nekih izvora. Dakle, pored prenosa poštanskih pošiljaka u zadnjim godina, shodno rastu i širenju tržišta, kao i udovoljenju korisniku poštanskih usluga, pošta se većim dijelom preorijentisala, odnosno uvela niz novih usluga koje možemo svrstati u novčane usluge i nove usluge. Sama riječ “novčane” govori za sebe. To znači da se i samim uvođenjem ovih usluga privukla pažnja štetnih uticaja, odnosno pažnja raznih izvora narušenja sigurnog poslovanja.

Pored zaštite fizičkog prenosa poštanskih pošiljaka koji ne gubi na značaju uvođenjem prethodno navedenih usluga, potrebno je osigurati nesmetano okruženje za ovaj segment poslovanja. Dakle, još jedan od ciljeva sektora sigurnosti jeste zaštita u obavljanju usluga koje nisu fizičkog oblika, ali su u dirktnoj vezi sa radom novcem i prenosom novca.

Ovaj segment poslovanja poštanskog sistema je dosta napredovao posljednjih godina, i to možemo reći s razlogom, jer je ovaj dio poslovanja duboko involviran i vezan za razvoj tehnologije, odnosno informatizacije. Tu se pojavljuje drugi problem, tj. sistemska sigurnost informatičkih procesa. Poznato nam je da nije fizički način jedini način orobljenja novca. U današnjem svijetu kojeg neki zovu “informatičko doba” postoji i drugi način orobljenja novčanih sredstava s obzirom da je novac sve više elektonski. Ovi načini orobljenja se dešavaju od strane tzv. “hackera” odnosno “crackera” koji pomoću savremenih informatičkih alata upadaju u baze podataka korporacija koje se bave prenosom i štednjom novca i uz pomoć savremenih informatičkih alata vrše transfer novčanih sredstava u svoju korist. Sektor sigurnosti ima za cilj i da spriječi ovakav način ometanja poslovanja poštanskog sistema, a to je vid zaštite putem informatičkih alata, firewall-a, antivirusa i još mnogo savremenih alata namjenjenih u tu svrhu.

Do sada je navedeno nekoliko ciljeva sektora sigurnosti, te bismo shodno broju negativnih djelovanja i uticaja na poslovanje isto tako mogli postaviti ciljeve, ali svi ti ciljevi se svode na istu jednoznačnu ravan.

I sigurnost i nepovredivost poštanskih pošiljaka kojima se osigurava kvalitet službe, i sigurnost novčanih sredstava, kao i sigurnost informacijskog sistemu su nebitni u odnosu na sigurnost ljudskih života, odnosno života zaposlenika poštanskog sistema.

Sigurnost života ljudskih resursa, zaštita objekata i opreme poštanke infrastrukture, sigurnost poštanskog informacijskog sistema, te zaštita neometanog obavljanja poštanskih usluga u svim fazama tehnološkog procesa jeste sveobuhvatni cilj sigurnosnog sektora poštanskog sistema.

3

7


Svrha postojanja sigurnosnog sektora se ogleda u ostvarenju prethodno navedenih ciljeva, odnosno jednog sveobuhvatnog cilja.

Postizanje ovako složenog cilja nije nimalo lak zadatak.Da bi se postigao mogući maksimum cilja sigurnosnog sektora u poštanskom

sistemu potrebno je razraditi politiku sigurnosti poštanskog sistema i delegirati pojedine dijelove i zadatke. Dakle, shodno fazama tehnološkog procesa postavljaju se zadaci sektora sigurnosti ili pojedinim dijelovima sektora sigurnosti.

Da bismo govorili o svakom pojedinom zadatku sektora sigurnosti u postizanju prethodno navedenih ciljeva neophodno bi bilo prethodno opisati svaku fazu tehnološkog procesa i posao koji treba zaštiti od neželjenog djelovanja i načine na koje bismo to postigli.

Zadatak sektora sigurnosti poštanskog sistema je ostvarenje prethodno navedenog sveobuhvatnog cilja koristeči razna tehnička pomagala. O tehničkim sistemima zaštite i opremi će biti govora u predstojećim poglavljima rada, a u ovom poglavlju je još prikazana sigurnosna politika kao ključni uvijet postizanja postavljenih ciljeva.

3.1. Sigurnosna politika

Sigurnosna politika odražava stav najvišeg poslovodstva o pravcima u pogledu sigurnosti u kojima jasno iskazuju snažnu potporu svim subjektima poslovnog sistema u pogledu sigurnosti.4

Najviše poslovodstvo mora definirati politiku te iskazati podršku i predanost sigurnosti informacija kroz izradu, doradu, naglašavanje i podržavanje politike sigurnosti u cijeloj organizaciji.

Dokument sigurnosne politike

Dokument sigurnosne politike treba biti odobren od strane upravitelja, objavljen i poslan svim zaposlenicima i korisnicima kojima je namijenjena.

Politika treba odražavati stavove rukovoditelja i definirati koncept upravljanja sigurnosti informacija.

Dokument politike treba sadržavati iskaze koje se odnose na: definicije sigurnosti informacija, njene sveobuhvatne ciljeve i djelokrug, te

važnost sigurnosti kao temeljni mehanizam dijeljenja informacija, stavove rukovoditelja, podržavajući ciljeve i principe informacijske sigurnosti u

skladu s poslovnom strategijom, okvire uspostave kontrolnih ciljeva i kontrola, uključujući načela procjene rizika, jezgrovito objašnjenje sigurnosne politike, načela i standarda, saglasnost sa zakonodavnim, nadzornim i ugovornim zahtjevima, zahtjeve za educiranjem o sigurnosti, posljedice nepridržavanja pravila sigurnosne politike, definicije općih i specifičnih odgovornosti rukovoditelja informacijske sigurnosti,

uključujući izvještavanje o sigurnosnim incidentima, reference na dokumentaciju koja može podržati politiku.

Sigurnosna politika mora biti pisana u odgovarajućem obliku, dostupna i razumljiva onome kome je namijenjena.

4 http://os2.zemris.fer.hr/ISMS/2008_kovacevic/primjerSP_1.html

8


Provjera sigurnosne politike

Svakim danom otkrivaju se nove prijetnje informacijskim sistemima i ostalim predmetima ugrožavanja. U informacijske sisteme ugrađuje se nova oprema, zapošljavaju se novi kadrovi itd. Ukoliko sve ove promjene ne bi uticale na sigurnosnu politiku, politika bi nakon nekog vremena zastarjela. Iz tog razloga politika sigurnosti mora biti periodično pregledavana, a ako se dogode značajne promjene unutar sistema i prije. Cilj provjere je zadržati i osigurati prikladnost, kompetentnost i djelotvornost politike.

Politika sigurnosti treba imati vlasnika, tj. odgovornu osobu zaduženu za razvoj, provjeru i valorizaciju sigurnosne politike. Provjera treba sadržavati određivanje mogućnosti poboljšanja sigurnosne politike i predlaganje promjena u okolnostima poslovanja, organizacije, (pravnim ili tehničkim aspektima) i činjenice koje je potrebno razmotriti u procesu provjere sigurnosne politike su sljedeće:

povratne informacije, rezultati neovisnih ispitivanja, status preventivnih aktivnosti, promjene koje mogu pozitivno uticati na informacijsku sigurnost, trendovi koji se odnose na prijetnje i ranjivosti, izvješća o sigurnosnim incidentima, preporuke mjerodavnih.

Rezultati provjere mogu sadržavati bilo koje odluke i akcije temeljene na: poboljšanju pristupa organizacije u upravljanju informacijskom sigurnosti, poboljšanju kontrolnih ciljeva i kontrola, poboljšanju u dijeljenju resursa i/ili odgovornosti.

4. Struktura sektora sigurnosti poštanskog sistema

9


Shodno štetnim agensima možemo napraviti uvjetnu raščlambu sektora sigurnosti i istaknuti njegove pojedine dijelove.

Tako štetne uticaje možemo podijeliti na one nastale prirodnim putem, koje obično zovemo prirodne katastrofe, i one koji su nastali posredstvom čovjeka, odnosno vještačkim, štetnim uticajima.

U prirodne katastrofe možemo ubrojati zemljotrese, poplave, uvjetno požare, dok u vještačke spadaju razni vidovi orobljenja novčanih i materijalnih dobara.

Sistem sigurnosti je kombinacija različitih pomagala i ljudske zaštite radi očuvanja neometanog poslovanja poštanskog sistema.

Gledano s ovog aspekta sistem sigurnosti možemo ponovo podijeliti na njegove sastavne dijelove, a ta podjela je prikazana shematski na slijedećoj slici.5

Slika 3. Podjela sigurnosti u poštanskom saobraćaju Eksterna sigurnost u poštanskom saobraćaju obuhvata zaštita objekata pošte, zaštita

osoblja koje je u direktnom ili indirekntom kontaktu sa korisnicima, zaštita poštanskih vozila i zaštita informacija.

Informacijska sigurnost se uspostavlja različitim informatičkim alatima, odnosno upoznavanjem osoblja sa stvaom sigurnosne politike o važnosti poslovnih informacija.

Zaštita objekta pošte osigurava se video nadzorom protiv provalnih sistema kamera kao i mogućnost prisustva fizičke zaštite u svakom objektu pošte. Zaštita poštanskog osoblja, poštonoša, osigurava se uvođenjem takozvanog gladijatora. Gladijator je hemijsko svojstvo, elektrošok naprava koja omogućava poštonoši da u slučaju otimanja torbe, novca i vrijednosnica aktivira elektronskim sistemom hemijsku smjesu koja uništava novac i vrijednosnice, odnosno obilježava ih. Taj novac je neupotrebljiv u

5

10


bankama i finansijskim ustanovama. Zaštita vozila vrši se uvođenjem satelitskog nadzora nad vozilima.

Osim eksterne kontrole bezbjednosti u poštanskom saobraćaju nephodna je i interna bezbjednost pošiljaka.

Služba unutrašnje zaštite svoje propisane zadatke uspješno može izvršiti jedino uz tijesnu saradnju i pomoć svih uposlenih preduzeća. Pravilnikom preduzeća je propisano da su nosioci zaštite u preduzeću, na prvom mjestu, svi uposlenici, a posebno rukovodni radnici. Tek nakon toga dolaze uposlenici Službe unutrašnje zaštite i ne bez razloga.

Obim poslova preduzeća, broj objekata, broj transakcija, broj linija prevoza pošiljaka, broj uposlenika, iznos novčanih sredstava, itd. su isuviše veliki da ih uposlenici Službe unutrašnje zaštite, uz stroga ograničenja zakona o broju dozvoljenog vatrenog oružja i uslovima njegove upotrebe, mogu uspješno zaštiti bez dobro organizirane i razrađene saradnje Službe sa svim uposlenicima. Svaki uposlenik ima svoje posebno značajno mjesto i ulogu u sistemu zaštite, s obzirom da radi s novcem, vrijednostima, imovinom, ili pak posjeduje informacije čijim nekontroliranim uticajem mogu nastupiti štetne posljedice po uposlenike i imovinu preduzeća.

Primjera radi da nekontrolirano otkrivanje jedne tajne informacije o vremenu polaska vozila u trenu prevoza, ili količine novca u poštanskoj torbi, i sl. može biti dovoljan razlog za nastajanje nepoželjnih situacija u kojima mogu biti ugroženi životi ljudi i imovina preduzeća.

S obzirom da su uposlenici ti koji planiraju redove prevoza, dostavne rejone, pravci vremena pokreta vozila i poštonoša i novčane iznose koje prenose, logično je očekivati da su upravo uposlenici koji se bave tim prva meta kod koje će kriminalci pokušati doći do ulaznih informacija, bilo nepažnjom uposlenika, ucjenom, potplaćivanjem i sl.

Stoga srednji menadžment ima veliku odgovornst u edukaciji, motivaciji, kontroli, pomoći i drugim modalitetima rada sa uposlenicima, kako bi se prostor za kriminalce maksimalno suzio.

Tek u ovakvim uvjetima svijesti i homogenizacije u poimanju poslova siguronsti i zaštite Služba zaštite sa svoje strane može uspješno odraditi svoj posao koji se ogleda u poznatim vidovima zaštite, a to su:

1. Fizička zaštita;2. Tehnička zaštita;3. Zaštita i prevoz novca i drugih vrijednosti;4. Zaštita na radu i zaštita od požara.

5. Koncept zaštite objekata i pojedinih faza tehnološkog procesa

11


U ovom poglavlju su prezentirani segmenti zaštite, počev od fizičke zaštite do tehničke zaštite uz isticanje savremenih sistema tehničke zaštite.

5.1. Fizička zaštita

Cilj – spriječiti neovlašteni pristup, štetu i ometanje poslovnih prostorija i informacija.

Fizička zaštita podrazumjeva zaštitu ljudi i imovine od uništenja, oštećenja, krađe i drugih oblika opasnog ili štetnog djelovanja na zdravlje i život ljudi, odnosno na imovinu preduzeća. Poslove fizičke zaštite obavljaju zaposlenici sigurnosti tako što neposredno poduzimaju zakonom dopuštene mjere radi sprečavanja i otkrivanja štetnih pojava i radnji, koje mogu nanijeti štete imovini, te koje mogu ugroziti život ili tijelo zaposlenika koji se štite. Što je neko privredno društvo ugroženije to je veća i opremljenija služba osiguranja. U zavisnosti od značaja privrednog društva, njegovo ugrožavanje može izazvati određene poremećaje u široj društvenoj zajednici.6

Zaposlenici sigurnosti koji obavljaju poslove fizičke zaštite objekata, prostora i imovine preduzeća ovlašteni su za poduzimanje slijedećih radnji:

1. upozoriti lice da se udalji s prostora ili objekta koji štite ako se neovlašteno nalazi ili zadržava na tom prostoru, odnosno objektu,

2. spriječiti neovlaštenom licu ulaz u prostor ili objekat koji osigurava,3. zadržati lice koje je na prostoru, ili objektu koji štite, i koje su zatekli u

obavljanju kaznenog djela, do dolaska policije,4. spriječiti neovlašten ulazak, odnosno izlazak vozila, ili lica s prtljagom, iz

čuvanog prostora, kao i obaviti pregled tih vozila i lica.U obavljanju poslova zaštite zaposlenik sigurnosti može upotrijebiti najmanju

potrebnu silu i o upotrebljenoj sili odmah upoznati odgovorno lice u Službi. Zaposlenik sigurnosti, koji zadrži lice, dužan je odmah o tome obavijestiti policiju i upoznati je o razlozima zadržavanja te postupiti po uputama policije do njenog dolaska.

Zaposlenik sigurnosti može u obavljanju poslova fizičke zaštite upotrijebiti silu samo ako na drugi način ne može odbiti protupravni i neposredni napad kojim se ugrožava njegov život ili život osoba koje čuva, ili je napad usmjeren na uništenje, oštečenje ili otuđenje imovine koju čuva. Upotreba fizičke sile podrazumjeva korištenje zahvata koji se koriste u vještini odbrane radi savlađivanja otpora lica koje fizički napada čuvara ili lice, odnosno imovinu JP BH Pošta. Zaposlenik sigurnosti ne može prilikom obavljanja poslova fizičke zaštite koristiti dodatna sredstva radi sprečavanja napada ili vlastite odbrane, niti upotrijebiti silu veću od one koja je predviđena Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine.

Zaposlenik sigurnosti koji je ovlašten da prilikom obavljanja poslova iz svoje ovlasti nosi vatreno oružje može prilikom obavljanja tih poslova upotrijebiti vatreno oružje samo kad je to nužno radi zaštite lica koje čuva ili svoga života i ako se neposredni protupravni napad prema štićenom licu ili prema njemu, nije mogao odbiti upotrebom fizičke snage, odnosno ako se na drugi način ne može odbiti neposredni napad na imovinu koju štiti.

Pri upotrebi vatrenog oružja, zaposlenik sigurnosti je dužan upozoriti lice protiv kojeg namjerava upotrijebiti vatreno oružje. Ispaljivanje pucnjave upozorenja je zabranjeno. U svrhu fizičke zaštite, Preduzeće može posjedovati vatreno oružje kratke cijeve za najviše petinu svog osoblja, a koje će zaposlenici sigurnosti nositi za samoodbranu. Ostali uslovi i način upotrebe fizičke sile i vatrenog oružja u Preduzeću je utvrđeno Uputstvom o upotrebi fizičke sile i nabavljanju, držanju i upotrebi oružja i municije u JP BH Pošta Sarajevo.6

12


Služba će za svu imovinu koja je predmet zaštite Preduzeća, utvrditi način zaštite preko elaborata zaštite koji treba da sadrže:7

opis objekata i druge imovine; način i vrijeme vršenja zaštite (sheme fizičko-tehničke zaštite); broj zaposlenika sigurnosti potrebnih za zaštitu; vrstu naoružanja, opreme i drugih tehničkih sredstava sa kojima raspolažu

zaposlenici sigurnosti; represivne mjere zaposlenika sigurnosti; trajanje smjene i način smjenjivanja zaposlenika sigurnosti; postupak u slučaju požara, eksplozije i elementarnih nepogoda; način komunikacije zaposlenika sigurnosti.

Kritične i osjetljive poslovne objekte za obradu informacija treba postaviti u sigurnom području, zaštićene prema klasifikaciji (osjetljivosti i važnosti objekta koji se štiti). Fizička zaštita područja sastoji se od ograđivanja (najčešće zidovima, protuprovalnim i protupožarnim vratima) i kontrolom pristupa (ući mogu samo ovlaštene osobe, snimanje prostorija itd.).

5.1.1. Područje fizičke zaštite

Sigurnosne barijere poput zidova ili karticom kontrolirani ulazi u prostorije trebaju služiti za zaštitu onih dijelova organizacije koji sadrže povjerljive informacije i objekte.

Sljedeće smjernice moraju biti razmotrene i po potrebi implementirane gdje postoji potreba za fizičkom zaštitom:

sigurnosna područja moraju biti strogo označena; jačina i opseg zaštite ovisi o procjeni rizika, vrijednosti i osjetljivosti imovine koje to područje sadrži,

kontrolnim mehanizmima potrebno je spriječiti svaki pokušaj neovlaštenog pristupa,

vrata na ulazima u zaštićena područja moraju biti otporna na požare, poplave, probijanja itd.,

svi ulazi u zaštićena područja trebaju biti nadgledana i snimana pomoću kamera, glavni ulazi u sigurnosna područja moraju imati čuvara koji kontrolira ko ulazi, što

se unosi te je po potrebi spreman intervenirati, svi kontroli mehanizmi moraju biti periodički pregledavani kako bi se na vrijeme

uočili nedostaci zaštite ili pokušaji neovlaštenog pristupa, itd.8

5.1.2. Fizička kontrola ulazaka u objekte

Sigurnosna područja moraju biti zaštićena odgovarajućim kontrolama ulaska kako bi se osiguralo da mogućnost ulaska imaju samo ovlaštene osobe.

Potrebno je proučiti sljedeće smjernice:

7 Pravilnik o zaštiti ljudi i imovine u JP BH Pošta; str.5. Sarajevo, Maj 2003.god.8 http://os2.zemris.fer.hr/ISMS/2008_kovacevic/primjerSP_5.html

13


datum i vrijeme ulaska te odlazak osobe mora biti zabilježen, sve aktivnosti korisnika moraju biti nadgledane, osim ukoliko posebnim

odrednicama nije drugačije definirano, pristup sigurnosnim područjima trebaju imati samo ovlaštene osobe čiji rad

ovisi o opremi i informacijama iz tog područja, pristup područjima treba biti definiran prema područjima, a ne prema

„klasifikaciji“ zaposlenika, svi zaposlenici, poslovni partneri i treća strana trebaju nositi prepoznatljivu

odjeću; ukoliko se pojavi neko bez takve odjeće potrebno je odmah alarmirati odgovorne za sigurnost, prava pristupa trebaju biti periodički pregledavana i ažurirana.

5.1.3 Službe (agencije) za zaštitu objekata (primjer JP BH Pošta)

Obaveza i načini organiziranja, uvjeti organiziranja, djelatnost, uslovi za sticanje certifikata, način poslovanja, potrebne evidencije i sva druga pitanja od značenja za rad službe propisani su Zakonom o agencijama za zaštitu ljudi i imovine, Sl. Novine F BiH, broj 50/02, od 14.10.2002. godine.

Članom 33 pomenutog Zakona propisana je obaveza javnih preduzeća o formiranju službi unutrašnje zaštite radi obavljanja poslova zaštite svoje imovine, opjekata i prostora, i to unutar prostora i objekata gdje se obavlja djelatnost preduzeća. Služba unutrašnje zaštite formira se posebnim aktom koji donosi nadležni organ preduzeća.

U članu 33 Zakona o agencijama za zaštitu imovine jasno i nedvosmisleno se propisuju zakonske obaveze i svrha i namjena organizovanja Službe unutrašnje zaštite, te joj stoga neosnovano i suprotno Zakonu inputirati bilo kakve druge namjene i zadatke. Ovo je važno naglasiti jer bi se ovaljanjem drugih poslova Služba udaljila od većine uposlenika, što u konačnom znači otežavanje uvjeta pod kojim ona treba raditi i izvršavati svoja osnovna svojstva zakonom propisana, a to je upravo zaštita tih uposlenika, prostorija u kojima oni rade, sredstava za rad kojima rade i materijalnih dobara koja oni stvaraju. Služba sigurnosti je služba koja se bavi osmišljanjem i realizacijom uvjeta zaštite ljudi i imovine u JP BH POŠTA. Ta zaštita se očituje kroz fizičku i tehničku zaštitu, te pružanje usluga prema trećim licima.

JP BH POŠTA na području Federacije BiH ima blizu 300 objekata koji su potencijalni ciljevi lopova i kriminalaca.9

Služba sigurnosti dnevno razmatra sve probleme, analizira, unosi u plan i realizira uvjete zaštite poštonoša, šalterskih radnika, tj. ljudi i imovine. Nemoguće bi bilo u svaki poštanski objekat staviti fizičko lice – portira ili čuvara, u smislu novog Zakona o agencijama za zaštitu ljudi i imovine, nego je rješenje efikasna kombinacija tehničke i fizičke zaštite.

Stavljanjem čovjeka u funkciji zaštite objekata postavlja se pitanje ekonomske opravdanosti takvih poteza.

Složenost sigurnosne situacije pogotovo u zemljama u tranziciji i zemljama koje su nedavno izašle iz rata i u kojima još uvijek postoji značajan kontingent zaostalog kratkog i drugog naoružanja. Psihologija samovolje, bezakonja i besperspektivnosti jednog devijantnog djela mlade generacije, općenito rezultira povećanim brojem kriminalnog ponašanja.

9 Časopis“Poštar“, str. 16. JP BH Pošta, Sarajevo

14


Pripadnici te populacije u kojoj se, kao mete, najčešće nalaze uposlenici u šalter-salama financijskih organizacija za koje se pretpostavlja da, radeći sa gotovim novcem, u svakom trenutku posjeduju „optimalne“ količine istog za potrebe kriminalaca.

Zemlja sa podijeljenim policijskim i uopće sigurnosnim sistemom, kao što je Bosna i Hercegovina, svakako je interesantna meta pojedinaca i skupina kriminalaca koji „ordiniraju“ u širem okruženju.

Sve do sada navedeno na ovu temu odnosi se tek na površno odslikavanje sigurnosnog stanja u jedinicama poštanske mreže, a kojih ima više od dvije stotine u FBiH, posluju i pružaju usluge građanima BiH i stranim državljanima, među kojima je jedna od osnovnim djelatnosti pružanje novčanih usluga, tj. rad sa gotovim novcem. To naravno znači da u poštanskim jedinicama mora biti određena količina novca koja je interesantna za kriminalce.

Uposlenici svaki dan, na svom radnom mjestu, zadužuju određenu količinu novca i radeći sa njim provedu na radnom mjestu po pet, šest, ili osam sati, ovisno i vrsti, nivou i načinu rada pošte. Neminovno dolazi vrijeme kada se mora shvatiti da ti uposlenici rade u otežanim i specifičnim uslovima rada, u kojima su svakodnevno izloženi mogućem nasrtaju nekog kriminalca, ili obično grupe kriminalaca koji obično, uz upotrebu vatrenog oružja dolaze po svoj „plijen“. Ovo svakako od poslodavaca zahtijeva da se najozbiljnije ozbiljno pozabavi ovom situacijom i poduzme sve rapoložive mjere zaštite uposlenika i imovine od kriminala i pljački, odnosno da uspolenike u što većoj mjeri oslobodi od straha i pritiska kojem su izoženi za vrijeme svojih poslova u šalter-sali. To podrazumijeva stručan pristup ovom problemu i izdvajanje značajnih sredstava za podizanje nivoa sigurnosti.

Statistika u Bosni i Hercegovini pokazuje da se u posljednje četiri godine u novčarskim institucijama dogodilo oko hiljadu krivičnih djela, bilo direktno u šalter salama ili u transportu novca.

Kriminalci se u najvećem broju pljački koriste standardnim metodama: čarapa na licu ili glavi, rukavice na rukama, oružje u njima, jak krik prijeteće naredbe uposleniku na šalteru. U posljednje vrijeme kriminalci pribjegavaju savremenijim metodama maskiranja radi postizanja većeg stepena iznenađenja kod šalterskih radnika i radnika osiguranja, kako bi šok bio jači i efikasniji. Dakle, prije svega Služba ima zadatak da zaštiti uposlenike i imovinu preduzeća, a to je nemoguće sa uspjehom uraditi bez potpune i tijesne suradnje sa svim uposlenicima preduzeća, odnosno bez poimanja da je svaki uposlenik nosilac poslova sigurnosti.

5.2. Tehnička zaštita

Koncept sigurnosti i zaštite temelji se na četiri osnovna faktora (ljudski, materijalno-tehnički, vrijeme i prostor).

15


Ljudi (sa svojim vrlinama i manama) moralno svjesni, obrazovani, psiho-fizički zdravi čine osnovu sigurnosti privrednog društva i drugih pravnih lica.

Sistem sigurnosti svakog privrednog subjekta sastoji se od mjera pomoću kojih se neovlaštenim licima spriječava, a ovlaštenim kontroliše pristup objektima koji se štite. Ovo se postiže postavljanjem prepreka između objekata koji se štite i spoljne sredine da bi se usporilo-zadržalo prodiranje prema objektima zaštite i istovremeno usmjerilo kretanje ljudi na određene ulaze.

Prepreke mnogo znače, ali nema onih koje čovjek ne može savladati što zavisi od vremena i sposobnosti napadača. Zbog toga se postavlja više prepreka radi zadržavanja. Prepreke mogu biti:

psihološke (znaci opomena i obavještenja), prirodne (vodena površina, provalije) i vještačka (ograde i zidovi).

Ciljevi poštanskog sistema su: Raspoloživost; Pouzdanost; Sigurnost; Operativna pogodnost; Ekonomičnost.

Ostvarivanje ciljeva poštanskog sistema te postizanje željenog kvaliteta usluživanja može se postići ako postoji adekvatan integrirani sistem zaštite. Sistem zaštite (tehničke, fizičke) je zasebni sistem koji treba da osigura poštanske jedinice odnosno poštanski saobraćaj u cjelini od bilo kakvih kriminalnih radnji. „Integralni sistem je skup više pojedinačnih (zasebnih) sistema kako bi se osigurala temeljna funkcija sistema.

U ovom slučaju funkcija je zaštita poštanskih jedinica integralnim sistemom tehničke zaštite, što znači da je više sistema tehničke zaštite integrirano u jedan sistem da bi se izvršila zahtjevana funkcija.

Integrirani sistem tehničke zaštite poštanskih jedinica sastoji se od: Sistema kontrole pristupa; Videonadzora; Protuprovalnog sistema; Vatrodojavnog sistema.

U zavisnosti od objekta koji treba zaštititi, određuje se i oprema koju treba postaviti.Najstrožiji kriteriji se primjenjuju kod uređaja koji štite ljudske živote i velike

materijalne vrijednosti. Pri projektovanju sistema potrebno je odrediti: mjesta gde će se postaviti uređaji, vrstu uređaja i njegovu ulogu u sistemu, mjesta gde će se signal (alarm) proslediti i na koji način, na kom mjestu se može ući u osigurano područje, ko i kad može ući, i kada se

uređaji uključuju.Da bi se ostvarila zaštita moraju se primjeniti sredstva i uređaji koji će dati određene

"efekte" zaštite. Efekat "sprečavanja" postiže se : fizičkim sredstvima (ograde, rešetke za vrata i prozore, brave), fizičkim osiguranjem, kontrolom ulaska i izlaska i osvjetljenjem prilaznih puteva.

Alarmnim sistemima postiže se efekat „detekcije“, odnosno signalizira se da je prostor ili predmet ugrožen.

Osvetljenjem (spoljnjim i unutrašnjim), kao i internim TV kamerama, može se utvrditi da li je narušeno redovno stanje prostora, odnosno predmeta koji se osmatraju.

Za intervenciju, koja je posljedica narušenog redovnog stanja, koristi se fizičko osiguranje, ili određena grupa obučenih ljudi, koji su smješteni u objektu ili van njega.

16


Zaštitni sistem koji se projektuje neće biti efikasan ako bilo koji od navedenih efekata nije doveden u stanje međusobne veze i namjene. Naprimjer, ako alarm nema kome da se dojavi, ili ako na njega nema ko da odgovori, sistem gubi svoju osnovnu funkciju. U tom slučaju on ima samo psihološko dejstvo na potencijalnog provalnika, u smislu odvraćanja od planirane aktivnosti.

Video nadzor i protivpožarni sistem podrazumijeva mogućnost svakog šalterskog radnika u poštanskoj jedinici da blagovremeno upozori službu sigurnosti o opasnosti koja mu prijeti. To se može uraditi na nekoliko načina. Na dostupnom sistemu šalterski radnik treba pritisnuti jednu šinu, tj. trebaju se pridržavati propisanih mjera sigurnosti, biti u blizini sistema koji pružaju mogućnost njihove zaštite i aktivirati dojavne sisteme za balgovremeno djelovanje nadležne službe i policije.

U svim objektima postoji tehnika koja daje te mogućnosti.Ovaj vid zaštite odnosi se na zaštitu u toku radnog vremena.Na kraju radnog vremena dolazi do pražnjenja objekata gdje radnici Službe

sigurnosti sa oklopljenim vozilima i oružanom pratnjom pokupe dnevne pazare i stave ih na sigurno mjesto.

Tada se poštanski objekat stavlja pod sistem spremnosti alarmne zaštite, što znači da bilo koje neovlašteno lice koje pakuša ući u posjed objekta biva registrirano i preko centralnog dojavnog sistema prijavljeno najbližoj policijskoj stanici.

5.2.1. Tradicionalni alarmni i sistemi videonadzora

To su, uglavnom, po objektu strateški raspoređeni detektori, na vrata postavljeni kontakti i kontrolni panel koji su obično povezani na unutrašnje i vanjske svirene na objektu, te putem standardne telefonske linije spojeni na centralnu nadzornu jedinicu (centralni dojavni sistem). Većina korisnika živi u zabludi smatrajući da je na taj način njihova imovina bolje zaštićena.

Svaki sistem signalizacije provale i prepada sadrži načelno sljedeće elemente:10

detektore provale (za prozore, vrata, kase itd.); detektore prepada (neposredno uz blagajnu, šalter, brojačnicu itd.); centralni signalni uređaj koji objedinjuje cio sistem; signalizator napada (zvono, truba, svirena itd.); signalnu instalaciju; instalacije koje signaliziraju svaki kvar na uređaju, bio slučajan ili

namjeran; signalizator uništenja koji upozorava kada je uređaj uništen.

Osnovni elemenat ovog sistema su detektori, a njihova uloga je u tome da uhvate svaku promjenu stanja u toku jednog prirodnog ili utvrđenog procesa.

Postoji više kategorija detektora, kao što su: detektori vibracije, detektori udara, detektori nagiba, detektori otvaranja, detektori prolaza, detektori pokreta, detektori prisustva.

Detektore prema primjeni svrstavamo u različite kategorije.10 Časopis „Zaštita“,str. 43. Global Security, Sarajevo

17


Zatvoreno kolo je najjednostavniji detektor. Princip rada je u prekidanju električnog kola, što se manifestuje kao alarmni signal. Danas se koriste provodnici u obliku samoljepljive trake (staniol) koji se lijepe po ivici zastakljene površine.

Balans, također stari tip detektora, koristi se za zaštitu umjetničkih slika, robe, obaveznog prolaza itd.

Zategnuta žica između jedne fiksne tačke i jednog osjetljivog balansa održava se u ravnoteži. Kada neka sila djeluje na žicu pomjera balans u jednu stranu i prekida električno kolo, nakon čega dolazi do aktiviranja alarma.

Kontakt otvaranja koristi se za vrata, prozore itd. Sastoji se iz dva spojena kontakta koji, čim se razdvoje, aktiviraju alarm.

Nagazni kontakt (tepih detektor) je tanak izolirajući sloj (kao sendvič) između dva metalna listića. Pod dejstvom određene težine ova dva metalna lista se spoje - izolirajući spoj je zgnječen i nastaje zatvaranje strujnog kola.

Termički detektor je obrađen kod javljača požara, ali se koristi na mjestima gdje se predviđa upotreba aparata za sječenje, itd.

Detektor udara reaguje na kratki prekid strujnog kola. Mali teg privezan je za kraj elastičnog para. U stanju mirovanja, teg je prislonjen na jedan kontakt i tako se zatvara kontrolno kolo struje. Kada udar uzdrma ovaj pokretljivi sistem, inercija pomakne teg, dolazi do prekida struje i alarmnog stanja.

Infra-detektor se zasniva na prekidanju određenog zatvorenog kola. Iz jednog svjetlosnog izvora snop zraka ide na fotoćeliju. Ako dođe do prekida snopa zraka iz bilo kojeg razloga, dolazi do aktiviranja alarma. Da ne bi bilo uočljivo, za osvjetljavanje se koriste infracrveni zraci talasne dužine oko 9000 A (angstrema).

Može se koristiti i sistem sa više snopova, što daje odlične rezultate. Slabost je što se kod loših meteo-uslova zona pokrivanja svodi na oko 20 m, dok je u normalnim uslovima "domet" zraka i do 200 m.

Pasivni infra-detektor reaguje kada na njega padne infracrvena svjetlost koju emituju svi predmeti pa i čovjek. Pogodna je za zaštitu hodnika (oko 50 m širine i radijusa 1 m). Detektora sa Doplerovim efektom (radari) ima dvije vrste.

Detektori sa mikrotalasima: Signal odbijen od prepreke koja se kreće ima drugu visinu frekvencije od signala koji se emituje u početnom položaju. Ovaj detektor radi na principu X-talasa, tj. na frekvenciji od 2-10 gigaherca (GHz). Detektor je osjetljiv na neko veće tijelo koje je dosta blizu i koje se kreće normalnom brzinom za relativno dugo vrijeme.

Detektor na ultrazvuk radi na mnogo nižim frekvencijama i to iznad samog zvučnog područja, uglavnom između 19000 i 4000 Hz, ali ima i takvih koji koriste i niže, odnosno više oblasti.Princip je Doplerovog efekta: vazduh prenosi zračenje, ali ne više brzinom svjetlosti, već brzinom zvuka od 341 m/s pri temperaturi od 21 °C.

Akustični detektor radi tako da mikrofon prima zvučne talase koji se pojačavaju preko amplifikatora i idu na elektronski relej koji aktivira alarm.

18


Slika 4. Akustični i infrared pasivni detektor

Više uslova određuje vrstu i izbor detektora za zaštitu otvorenog prostora, na primjer topografija, vegetacija, sastav, oblik tla, prisustvo divljači i domaćih životinja, klima itd.

Postoji nekoliko grupa detektora: detektori na ogradi, detektori sa nevidljivim preprekama, elektrostatički detektori, podzemni detektori, detektori na žicanoj mreži.

U nastavku su razmotreni osnovni principi djelovanja pojedinih vrsta detektora.Detektori na žicanoj ogradi rade na principu pomjeranja tega, kontakta ili piezo-

električnoj analizi, s tim što se u uređaju vrši analiza vibracionih udara, jer se oni koje izaziva vjetar ili kiša bitno razlikuju od onih koje izaziva čovjek (može se analizirati i napon koji se javlja u koaksijalnom kablu čija je nula polarizovana i pričvršćena za ogradu itd.).

Detektori sa nevidljivim preprekama: Mikrotalasni radar je uređaj koji se sastoji iz odašiljača talasa i prijemnika. Detekcija se zasniva na činjenici da predmeti u pokretu prouzrokuju promjenu u prigušenom signalu, koji se vraća nakon odbijanja u prijemnik.

Infraprepreka je detektor sa infracrvenim zrakama koje se, fokusirane preko sočiva, šalju na fotoćeliju. Kod svakog prekida snopa zraka javlja se alarmno stanje.

Elektrostatički detektor: Princip ovog sistema je stvaranje električnog polja duž čitavog niza žica koje sačinjavaju detekcionu mrežu. Kada neko prođe kroz to polje mijenja njegove karakteristike što se manifestuje alarmom.

Podzemni detektori uglavnom se zasnivaju na razlikama pritiska ili seizmičnim vibracijama. Reaguju ako ih neko nagazi ili ako se pomjera tlo (kopanje) u blizini.

Interna televizija je posebno interesantna, jer se može koristiti za kontrolu zatvorenog i otvorenog prostora. Služi za vizuelnu kontrolu određenog prostora, najčešće u vidu TV zatvorenog kruga.

Ona se sastoji iz: TV kamera, TV monitora, Pomoćne opreme.

19


TV kamere mogu imati ručno i daljinsko upravljanje (uključivanje promjene položaja, izoštravanje, zumiranje, selektivni birač itd.), dok se reprodukcija slike vrši na monitoru, koji se može vezati na videorekorder (magnetoskop).

Sabiranje i analiza svih podataka obavlja se u komandnom centru gdje se na sinoptičkoj tabli vizuelno prikazuje štićeni kompleks (objekt) i na kojoj se pri pojavi alarma odmah pojavljuje slika. To olakšava identifikaciju senzora i prostorne zone koja je ugrožena. Signal je zvučni i optički.

Protuprovalni sistemi zaštite uglavnom su podešeni tako da funkcioniraju kada u objektu nema nikoga. Provalnik će prići objektu i neko vrijeme provjeravati da li su neka vrata slučajno ostala otključana. Ukoliko ne naiđe ni na koga, provalnik ima svu slobodu pristupa zgradi i svemu što se u njenoj okolini vrijedi ukrasti, a ujedno mu se pruža prilika proučiti sam objekt i odabrati pravo mjesto za neopažen ulazak u zgradu.

Iskusni provalnik, koji je prethodno slobodno razmotrio situaciju i odlučio šta će ukrasti, brzo će to obaviti i napustiti objekt prije nego li zaštitari i policija stignu na lokaciju.

Gubitak se može gledati na više načina: gubitak usred štete na objektu i proizilazećih troškova popravka i održavanja stvarni gubitak ukradene robe (opreme, novca) pokrivene policom osiguranja

U biti, protuprovalni alarmni sistemi su jako korisni, ali moramo shvatiti koja je njihova namjena. Protuprovalni alarmni sistem namijenjen je detekciji provale i u najboljem slučaju služi za ograničenje vremena koje je lopovu na raspolaganju u provođenju svojih nakana, dakle, „projektiran je“ da ograniči gubitke.

Kakva je korist od CCTV sistema? CCTV sistem radi 24 sata dnevno.Njegova je stvarna vrijednost između ostalog i u tome što omogućava da ljudi ili

upravitelj budu efikasniji u svojim svakodnevnim poslovima.

Slika 5. Prikaz ekrana umreženih kameraUpravitelj može povećati efikasnost promatranjem proizvodne linije i skladišta bez

da te prostore konstantno obilazi. Generalni direktor može daljinski pratiti zbivanja u svojoj kancelariji bez brige o tome što se tamo zbiva dok njega nema Videozapisi sa kamera čuvaju se na trakama ili danas puno češće na DVR-u. Pohrana videozapisa je od izuzetno velike koristi.

Uz sistem kamera koje su instalirane tako da pokrivaju prilazne i kritične zone određene lokacije instalirani su i adekvatni senzori koji detektiraju potrebne promjene stanja, bilo pokreta, dima ili nečeg specifičnog, te pokrivaju istu zonu kao i kamere.

20


Kamere i alarmni senzori spojeni su na RX video rekorder/ transmiter, koji može putem PSTN, ISDN, LAN ili Broad-band (ADSL) linije ostvariti vezu sa centralnom nadzornom stanicom. Korisnik ima potpuni nadzor zbivanja na lokaciji budući da sistemu može lokalno pristupiti putem računalne mreže ili pregledavati zapise direktno na uređaju, a može se i daljinski spojiti na sistem putem neke od navedenih linija. Razlika u odnosu na tradicionalne sisteme sastoji se u tome što je sistem konstantno spojen na centralnu nadzornu stanicu putem CMS ( Central Moni-toring Station) softvera.

Svaki aktivirani alarm trenutno se dojavljuje u centralnu nadzornu stanicu. Štoviše, u nadzornu stanicu odmah se šalje i video slika i zvuk sa ugrožene lokacije.

Slika 6. Glavni ekran

5.2.2. Savremeni elementi tehničke zaštite (napredne tehnologije)

Nakon niza tragičnih događaja (New York), uočljiv je nagli rast zahtjeva za modernim i efikasnim video nadzornim sistemima, osobito na aerodromima, željezničkim stanicama, velikim tranzitnim putevima (prometnice, tuneli,...), ali i u velikim shopping centrima, bankama i državnim institucijama.

21


Slika 7. Sistem videonadzora

Današnji analogni sistemi videonadzora u većini slučajeva su primitivnih karakteristika, komplicirani za korištenje, skupi za održavanje i nefleksibilni.

Slika 8. Vide nadzor preko centralnog transmitera

Važne karakteristike savremenih tehnologija videonadzora : lako i jednostavno ispisivanje bilo koje slike na papir, napredni algoritmi kontrole (prealarmno snimanje, maskiranje određenih područja,

automatsko snimanje,...), napredno i brzo pretraživanje baze snimljenog videomaterijala (po lokaciji, datumu,

satu, alarmnoj situaciji,...).

Izgradnjom samo jedne mreže (LAN, WAN, itd ) značajno se štede sredstva, jer se ista mreža koristi i za podatke i za videonadzor. Ne postoji potreba za centraliziranom “kontrolnom sobom”, jer se kontrola može izvršavati bilo gdje na mreži, kada je to potrebno i sa više različitih lokacija istovremeno.

Razvojem mrežnih tehnologija (Gigabitcthernct. ADSL, GPRS, Internet) profitiraće vlasnici mrežno baziranih videonadzornih sistema (bez ikakvih dodatnih investicija)

22


ukoliko za osnovu sistema izaberu kvalitetno, isprobano, svjetski dokazano i priznato rješenje .

Ukupna cijena efikasnih digitalnih videonadzornih sistema višestruko je niža od neefikasnih i nefleksibilnih analognih sustava.

U nastavku su prikazane slike nekoliko tehničkih uređaja koji čine operemu za savremeni sistem videonadzora.

Slika 9. Ncam MPG-4 IP kamere Slika 10. Mobilni DVR MDR-4

Slika 11. Teleeye-daljinski i lokalni Slika 12. D1 MPG-4 DVR uređaj zavideo nadzor snimanje u D1 rezoluciji (100/200/400 fps)

Slika 13. MJPEG samostalni DVR uređaj Slika 14. CCD kamere

23

http://www.bns-monitor.com/SLIKE-MDR4/Introduction%20of%20MDR-4.pdf

http://www.bns-monitor.com/teleeyemain.htm

http://www.bns-monitor.com/mdvropis.htm

http://www.bns-monitor.com/elexpro.htm


Slika 15. Video balun Slika 16. Ostala potrebna oprema (prijemnici signala, i sl.)

Pristup mreži različitim komunikacijskim medijima (GSM, GPRS, Internet, ADSL, ISDN, obična telefonska linija) ovlaštenim korisnicima pruža i mogućnost daljinskog nadgledanja i kontrolu radnog procesa bez obzira na njihovu fizičku lokaciju.

Dakle, moderni digitalni sistemi su višestruko efikasniji i fleksibilniji od uobičajenih analognih sistema.

Lako se postavljaju na svim lokacijama bilo kao potpuno nov sistem ili kao nadogradnja na stare analogne sisteme, koriste se za lokalni (unutar organizacije) i za da-ljinski (od bilo kuda ) videonadzor i ili za daljinsku kontrolu radnog procesa.

Slika 17. Sistem daljinskog nadzora putem interneta

Mrežni sistemi videonadzora Rješenja vizuelnog nadzora, koja unapređuju učinkovitost sprečavanja protupravnih

radnji u štićenim objektima, zasnovana su na IP tehnologiji. Izvrsne performanse u kombinaciji s visokim integracijskim mogućnostima razlog su standardizacije mrežnih kamera kao okosnice savremenih sistema videonadzora, što je posebno naglašeno primjenom kamera visoke rezolucije (broj megapiksela).11

Za razliku od standardnih sistema gdje operateru nije moguće održati pažnju vizualnim pregledavanjem većeg broja monitora, savremeni integracijski koncepti tehničke zaštite temelje se na vizualizaciji svih događaja koji predstavljaju ugrožavanje sigurnosti objekta, odnosno na autonomnoj analizi ulaznih signala od strane perifernih uređaja, kao i softverskih aplikacija (centralni softver za pohranu i nadzor s integriranim VCA - video content analysis alatom), čime se operater na jasnom, tlocrtnom prikazu upozorava na koje događaje treba intervenirati.

11 http://www.king-ict.hr/default.aspx?tabid=3416

24

http://www.king-ict.hr/default.aspx?tabid=3416


Za razliku od standardnih sistema gdje operateru nije moguće održati pažnju vizualnim pregledavanjem većeg broja monitora, savremeni integracijski koncepti tehničke zaštite temelje se na vizualizaciji svih događaja koji predstavljaju ugrožavanje sigurnosti objekta, odnosno na autonomnoj analizi ulaznih signala od strane perifernih uređaja, kao i softverskih aplikacija (centralni softver za pohranu i nadzor s integriranim VCA - video content analysis alatom), čime se operater na jasnom, tlocrtnom prikazu upozorava na koje događaje treba intervenirati.

Digitalna evolucija

Već pri samom spominjanju pojma „digitalno“ unosi se ozračje nečeg modernog, univerzalnog i gotovo svemogućeg. Onima koji prate razvoj i primjenu digitalne tehno-logije u sistemima tehničke zaštite sasvim je jasno da nema tako revolucionarnih otkrića

U praktičnom smislu zahtjevi koji su prije nekoliko godina za uređaje i opremu sistema zaštite bili nemogući danas su dostupni i primijenjeni u svakom bolje zaštićenom prostoru. Danas se tzv. stand-alone digitalni snimači, korišteni za sisteme videonadzora uz već karakterističnu pouzdanost, mogućnostima mogu mjeriti s najboljim digitalnim snimačima izgrađenima na PC osnovi.

Već pri samom spominjanju pojma „digitalno“ unosi se ozračje nečeg modernog, univerzalnog i gotovo svemogućeg. Onima koji prate razvoj i primjenu digitalne tehno-logije u sistemima tehničke zaštite sasvim je jasno da nema tako revolucionarnih otkrića.

U praktičnom smislu zahtjevi koji su prije nekoliko godina za uređaje i opremu sistema zaštite bili nemogući danas su dostupni i primijenjeni u svakom bolje zaštićenom prostoru. Danas se tzv. stand-alone digitalni snimači, korišteni za sisteme videonadzora uz već karakterističnu pouzdanost, mogućnostima mogu mjeriti s najboljim digitalnim snimačima izgrađenima na PC osnovi.

Slika 15. Mrežni monitoring u LAN mreži

Slika 16. Mrežni monitoring sa client serverom u ethernet mreži

25


Slika 17. Mrežni monitoring preko interneta

Inteligentne kamereVideointeligencija pomaže u punoj rekonstrukciji slučaja. Njome je moguće pronaći

i precizno odrediti događaje, te u realnom vremenu ukazati na važne indicije koje će pomoći efikasnom razriješenju izuzetne situacije.

Kamere postaju inteligentne.Postavlja se prevelik broj sistema za videonadzor da bi spriječili ometanje posjeda, uočili i pratili nečije sumnjivo ponašanje i zajamčili sigurnost

Videointeligencija je tržište koje naglo raste, a potreba za njom može se sažeto objasniti u nekoliko rečenica. Postavlja se prevelik broj kamera od kojih većina nije pod stalnim ljudskim nadzorom. Pa čak i kad ljudi stalno nadziru te kamere, takav je nadzor neefikasan zbog ogromne količine vizualnih podataka koje moraju pratiti.

Učinak još dodatno smanjuju: stres, umor, nedostatna razina obuke i

Videointeligencija daje precizne informacije, zbog svih ovih navedenih problema, većina postavljenih kamera pasivno snima podatke za forenzičku analizu, a ne pridonosi podizanju nivoa sigurnosti ili prevenciji zločina.12

Slika 18.Primjeri modernih kamera

12 www . middlepoint . ba

26

http://www.middlepoint.ba/


Kamera posjeduje i antisabotažnu funkciju za slučajeve gdje se traži „digitalni potpis“ (PKI) odnosno gde je potrebna verifikacija autentičnosti snimka. Sa zadnje strane kućišta nalaze se kom-pozitni videoizlaz, RJ-45 konektor za vezu sa kompjuterskom mrežom, ulaz za mirofon, izlaz za zvučnik kao i programabilni ulazi i izlazi. Kamera je opremljena sa 2 slota, za PC karticu (za bežičnu komunikaciju) i za dodatnu memorijsku karticu. Podržani protokoli su: TCP/IP, HTTP, ARP, ICMP, FTP, SMTP, DHCP, SNMP, DNS i NTP

Videozapisi kao dokazni materijal

Sve veća upotreba i primjena sistema videonadzora otvorila je mnoga pitanja između kojih je jedno od najvažnijih autorizacija i provjera autentičnosti videozapisa. Sve prednosti digitalne tehnologije i digitalnog snimanja gube iznenada na značaju ako digitalnoj snimci nije moguće provjeriti autentičnost.

Digitalni zapis ima prednost (a u slučaju provjere autentičnosti nedostatak) da ne gubi na kvaliteti prilikom mnogobrojnih presnimavanja kao što je bio slučaj kod standardne videotrake na time-lapse videorekorderima.13

Pitanje primjene odgovarajuće metode kompresije prilikom digitalnog snimanja je od izuzetne važnosti. Osnovna razlika između MJPEG kompresije koja prilikom snimanja događaja neprekidno snima cjelokupne sličice, dok MPEG-4 funkcionira tako da snima

prvu polusliku i nakon toga ovisno o promjenama u vidnom polju kamere i načinu programiranja bilježi radi uštede memorijskog prostora samo podatke o promjenama u slici, a ne cijele sličice. Ako se digitalni zapis snimljen na hard disku prenosi na neki drugi medij, onda se MD5 vodeni žig kreira u obliku jedinstvene oznake od 32 znaka koji čine brojke i slova. Taj se jedinstveni kod koji je generiran samo za promatrani videozapis može pohraniti odvojeno i koristiti prilikom pregleda snimke, a bez njega nije moguće mijenjati videozapis a da se ne promjeni i sama jednom generirana vrijednost koda.

Primjenom MD5 tehnologije zaštite autentičnosti videozapisa nema više potrebe za digitalnim potpisom koji se prije dodavao u zaglavlje samog videozapisa što je trenutno najčešća metoda zaštite videozapisa.

Mrežni sistemi protuprovalne zaštite

MSPZ temeljeni na IP infrastrukturi, omogućuju ispunjenje visokih sigurnosnih standarda centraliziranim nadzorom i zaštitom prostora u financijskim, trgovačkim, logističkim i ostalim poslovnim kompleksima. Unutar mrežnog sistema protuprovalne zaštite razvijeni sistemi su posebni IP moduli koji komuniciraju s aplikacijom dojavnog centra preko javne, odnosno VPN infrastrukture, uz mogućnost redundantne povezivosti preko PSTN/GSM/GPRS mreže, osiguravajući tako pravovremeno informiranje o stanju na samoj lokaciji (stanje komunikacijskog linka, alarmni događaji, servisni događaji).14

13 Delišimunović, Davor, “Menagement zaštite i sigurnosti”, str.93. Pragmatekh, Zagreb, 2006.

14

27


Protuprovalni sistemi i detektori

Senzori i detektori se već decenijama usavršavaju, objedinjuju elektroniku, optiku i finu mehaniku. Neki senzori su veoma uskonamjenski, ali zato izuzetno djelotvorni u pravilnoj upotrebi. Provalnici djeluju linijom manjeg otpora pa pri pokušaju nasilnog otvaranja zaštidenog objekta uključuje se snažna sirena koja ometa ili čak potpuno sprečava provalnika u naumu. Pokušaj provale treba detektirati u najranijoj fazi još pri pokušaju obijanja vrata i prozora ili razbijanja stakla. Za to koristimo magnetske kontakte i detektore loma stakla. Infracrvenim (žičanim ili bežičnim) senzorima štitimo prostorije unutar objekta ili u njegovoj blizini i detektiramo prisustvo topline koju zrači ljudsko tijelo. Svaku aktivnost unutar štićenog prostora registriraju detektori kretanja.

Postavljamo ih na najčešća mjesta prolaska poput prilaza i ulaza, hodnika, stepeništa itd.

Najčešće se koriste pasivni infracrveni (PIR) detektori, te kombinirani detektori koji imaju veću pouzdanost u otklanjanju lažnih alarma ili kombiniraju PIR i mikrovalnu tehnologiju. Centralni uređaj na koji su povezani svi drugi elementi sistema protuprovalne zaštite je alarmna centrala koja obrađuje sve pristigle informacije, upravlja radom sustava na objektu i šalje informacije na telefon ili u dojavni centar koji može, odmah poslati interventnu ekipu.15

Alarmne centrale se najčešće smještaju na skrivena mjesta poput spremišta ili tehničke sobe ukoliko ona postoji. Alarmne centrale kao mozak sistema upravljaju svim relevantnim informacijama.

Odabir alarmne centrale vrši se prema veličini objekta te drugim zahtjevima funkcija i mogućnosti. Sistemom se upravlja putem upravljačkih tastatura koje se instaliraju uglavn Kod dojave alarma na dojavni centar zaštitarske organizacije, alarmna centrala šalje podatke u posebnom digitalnom obliku i pri tom operater dobije kompletnu informaciju događaja sa brojem objekta, aktiviranom zonom ili drugim tipom događaja I tačnim datumom I vremenom.Alarmni sistemi uglavnom podržavaju više brojeva telefona korisnika koji se u slučaju alarma pozivaju. Neki sistemi nude i napredne mogućnosti govorne dojave alarma putem snimljene govorne poruke i mogućnosti prisluškivanja prostora nakon primljene dojave u svrhu provjere vjerodostojnosti alarma.16.

. Sistemi imaju podesivu vremensku odgodu paljenja i gašenja, koju i akustično signaliziraju kako bi se korisniku ostavilo dovoljno vremena da deaktivira sistem, odnosno napusti objekt prije nego što se alarm uključi. Moguće je sisteme podijeliti u tzv. particije, tako da se može zasebno aktivirati samo određeni dio sistema.

Alarmni sistemi koji imaju mogućnost podjele u tzv. podsisteme, moguće je podijeliti u više međusobno neovisnih sistema, svaki sa vlastitom tastaturom, pripadajudim senzorima, korisnicima, itd.

Takva tehnologija primjenjuje se kada se u istom objektu nalazi više odvojenih poslovnih prostora.

Detektori u protuprovalnim sistemima Postoje razni tipovi senzora, a neki od osnovnih tipova su: infracrveni, ultrazvučni,

magnetni, mehanički. Infracrveni senzori su bazirani na detekciji promjene karakteristike svjetla u

infracrvenom domenu.

15 www.security-info.biz16 www.idea-classic.com

28

http://www.idea-classic.com/


Postoje aktivni i pasivni infracrveni senzori.Ultrazvučni senzori prvenstveno služe za detekciju loma stakla i ugrađuju se

neposredno do zastakljene površine.Magnetni senzori služe za detekciju otvaranja vrata, prozora, ventilacionih otvora

itd. Oni detektuju prisustvo magnetnog para koji se montira na pokretnom dijelu. Svakim udaljavanjem magnetnih parova senzor javlja se alarmno stanje.

Mehanički senzori spadaju u grupu kontaktnih senzora i po svojoj konstrukciji mogu biti normalno otvoreni ili normalno zatvoreni, a ne rjetko se izrađuju i sa oba izvoda. Oni se obično stavljaju u vidu „PANIK“ tastera u blizini šaltera u bankama.17

Detektori koji se koriste pojedinačno ili kombinovano u protuprovalnim sistemima su:

1. Pasivni infracrveni (PIR) detektori: Pasivni infracrveni (PIR) detektori određeni prostor pokrivaju svojim zrakama, te ukoliko se uđe u takvo detekcijsko polje, detektor aktivira alarm.

2. Detektor loma stakla: Razbijanje staklenih površina izaziva vibracije koje se prenose kroz staklo kao mehaničke oscilacije. Detektorska elektronika pojačava frekvencije koje su tipične za lomljenje stakla i obrađuje tako proizvedene signale za aktiviranje alarma.

3. PIR detektori za vanjsku zaštitu: PIR detektor za vanjsku zaštitu su detektori s multi perimetarskom zrakom dometa 24 m (12 m sa svake strane barijere). Hermetičko sočivo štiti unutrašnjost detektora od ulaska insekata sprječavajući njima izazvane lažne alarme..

4. Aktivne infracrvene barijere: Za vanjsku zaštitu objekta efikasno su rješenje aktivne infracrvene barijere koje se postavljaju tako da detektuju ulazak neželjenih posjetioca u dvorište, prije nego što su stigli do samog objekta. Ovisno o potrebnoj dužini štićenja, na raspolaganju su barijere s dometom od 60 ili 100 m.

5. Seizmički detektor je pogodan za detekciju napada na sve poznate tipove metalnih i betonskih objekata uključujući i najnovije tehnologije ojačavanja zaštite pomoću plastike. Bilo koji napadi izvršeni pomoću eksploziva, bušilicom sa dijamantom ili termičkim alatima sa autogenim seječenjem se brzo i sigurno detektuju.Detektor se koristi na svim poznatim oklopljenim sefovima, noćnim trezorima, bankomatima kao i u svim trenutno poznatim dizajnima bitnih prostorija.

6. Vibracioni detektor se koristi na prozorima, vratima, zidovima i podovima za ranu detekciju pokušaja provale. Za povedanu pouzdanost detekcije, vibracioni detektor se može koristiti u kombinaciji sa detektorima loma stakla i magnetnim kontaktima.

7. Nožna nagazna šina: Aktiviranje nožne nagazne šine pogodno je za korištenje u svrhu puštanja alarma, pokretanja kamera za nadgledanje i mnogih drugih funkcija. U poređenju sa alarmnim tasterima ili nožnim kontaktima nagazna šina pruža prednost pozitivne akcije prebacivanja i slobode kretanja u radnoj oblasti. Nožna nagazna šina se može montirati na šalterima u banci ili radnji i na sličnim mjestima. Nagazna šina se uključuje pritiskom pedale i dizajnirana je tako da je slučajno uključivanje praktično nemoguće

17 www.idea-classic.com

29



Trezor na vremensko kašnjenjeZa šalterske radnike u poštanskim jedinicama planira se zaštita sa dodatnim

sistemom zaštite novca. Ovaj sistem onemogućuje bilo koga, pa i šalterskog radnika da u određenom vremenskom razdoblju dođe do novca.8

To su sistemi kasa koje gutaju novac i imaju mogućnost otvaranja na vremensko kašnjenje, tako da se bilo kakvo neovlašteno ili brzinsko otvaranje signalizira u nadzorni centar I daje alarm službi sigurnosti da reaguje na adekvatan način.

Slika 19. Trezor na vremensko kašnjenje

Prepoznavanje irisa okaPrepoznavanje irisa postaje interesantno kao zamjenski pristup vizuelnom

prepoznavanju osoba kad je moguće slikati osobe s daljine manje od metar, a posebno kad je potrebno pretraživati ogromne baze podataka s najmanjom mogućom vjerovatnoćom greške. Iako mala (11 mm) i nekada problematična za slikanje, šarenica imPrvi korak pri analizi slike šarenice je, ustvari, samo slikanje šarenice. Slikanje se treba vršiti s najmanje 70 piksela rezolucije po dijametru šarenice. U praksi se danas koristi rezolucija od 100 do 140 piksela po dijametru šarenice..

Prepoznavanje irisa oka postaje zamjenski pristup vizuelnom prepoznavanju osoba

kad je moguće slikati osobe s udaljenosti manje od 1 metar, a posebno kad je potrebno pretraživati ogromne baze podataka s najmanjom mogućom vjerovatnoćom greške

Elektrohemijska zaštita gotovog novca Elektrohemijska zaštita gotovog novca se efikasno može implementirati u

glavnim i pomoćnim blagajnama poštanskih jedinica, a posebno kod poštonoša. Osnovna odlika ovog savremenog sistema zaštite novca, od neovlaštenog

raspolaganja (krađe) ogleda se u činjenici da prilikom svakog pokušaja dolaska u posjed novca od poštonoša, blagajnika, poštanskog radnika za šalterom nasilnim putem,

30


otimanjem ili presretanjem, obavezno dolazi do aktiviranja naprave za elektrohemijsku zaštitu.

Ova naprava je smještena u poštonošinu torbu ili blagajnu, uslijed čega dolazi do sistemskog oštećenja svih novčanica ili bolje rečeno do njihovog bojenja specijalnom hemijskom masom po rubovima, što novčanicu markira kao ukradenu i onemogućava njeno daljnje korištenje.

U daljnjoj proceduri institucija čiji je novac u pokušaju krađe obojen, odnosno uništen, taj novac pod tačno propisanim uvjetima mijenja za ispravan novac u Centralnoj banci BiH (na teritoriji BiH).

Međutim, CB BiH poučena intenzivnim pljačkama, svojom novom odlukom Upravnog vijeća od 03.03.2005. godine je ukinula obavezu naknade 5% za zamijenjeni novac.

Ova mjera Centralne banke BiH nedvojbeno aktuelizira potrebu uvođenja elektrohemijskih sistema zaštite novca jer ne postoji nijedan valjan razlog koji stoji na putu uvođenja ovog sistema

Važno je napomenuti da ovaj sistem zaštite na indirektan način štiti i živote uposlenika koji radi s novcem, jer od njih ne traži nikakve dodatne radnje u smislu nekog aktiviranja i sl., naprotiv, provalnik i pljačkaš je taj koji sam u procesu pljačke upada u zamku i aktivira sistem.

Slika 20. Izgled poštanske torbe (elektrohemijska zaštita novca)

Centralni mrežni nadzorni sistemCMNS je rješenje za integraciju svih lokalnih i udaljenih sistema tehničke zaštite

kojim se osigurava njihovo centralizirano upravljanje. Centralizacijom mrežno orijentiranih sistema tehničke zaštite ispunjavaju se zahtjevi za jedinstvenim nadzornim rješenjem kojim se osigurava upravljanje ne samo lokalnim već i distribuiranim sistemima, utičući pritom na sve parametre sigurnosti koje jedna složena organizacijska cjelina zahtijeva.18

Upotreba ICT tehnologija u integraciji raznih segmenata tehničke zaštite omogućuje potpuno funkcionalno, ali i konkurentno upravljanje sistemima videonadzora, kontrole pristupa, evidencije radnog vremena, omogućuje integraciju s rješenjima logičke sigurnosti, protuprovalne zaštite te ostalim specijaliziranim aplikacijama, odnosno,


31



integraciju s trećim sistemima, čime pojam sigurnijeg poslovanja „enterprise“ poslovnih cjelina dobiva sasvim novu dimenziju.

Rješenja uključuju sveukupni dizajn i implementaciju sistema na svim nivoima informacijske sigurnosti i tehničke zaštite (politika, procedure, IT sistemi, videonadzor, kontrola i evidencija fizičkog i logičkog pristupa, protuprovalna zaštita, nadzorni sistemi) i njihovu integraciju u postojeću okolinu.

Kompletan prenos informacija temelji se na spajanju u jednu zajedničku prijenosnu mrežu, kao spoj individualnih i neovisnih, odnosno virtualnih mreža (WLAN).

Organizacija informacijske sigurnosti (elektronska pošta)Informacijska sigurnost predstavlja jedan jako bitan segment ispunjavanja zadatka

sektora sigurnosti, samim tim što informacija nekada može biti važnija od bilo koje vrijednosti materijalnih ili novčanih sredstava. Bitnost organizacije informacijske sigurnosti proizlazi i iz činjenice da kad netko orobi neku materijalnu vrijednost, samim ne posjedovanjem te vrijednosti inicira orobljenje, dok krađa važne informacije zahtijeva posjedovanje posebnih alarmnih sistema usljed postojanosti informacije i nakon njene diobe ili orobljenja. Problem nastaje tek nakon što onaj ko posjeduje važnu i tajnu informaciju ne spozna da je pokraden i korisiti tu informaciju smatrajući da će njeno implementiranje dovesti do željenih efekata.

Iz ovoga možemo zaključiti da je bitna organiziranost informacijske sigurnosti, bilo da se radi o tzv. fizičkom toku informacija, odnosno verbalno ili da se radi o sigurnosti informacija sa informatičkog aspekta.

Za dobru informacijsku sigurnost (mislimo na poslovne informacije koje čuvaju djelatnici) najbitnija je radna atmosfera, tj. dobro implementirana sigurnosna politika od

strane rukovoditelja organizacije, kao i potreban stepen koordiniranosti po horizontalnim linijama hijerarhije.

Za zavidan stepen sigurnosti podataka koje se čuvaju u formi elektronskih podataka neophodan je tim informatičkih stručnjaka koji svakodnevno provjeravaju ispravnost zaštitnih alata i unapređuju ih.

Radiofrekvencijska tehnologija identifikacije (RFID)

RFID je kratica za radiofrekvencijsku identifikaciju i čini se kao relativno nova tehnološka ideja.

Osim u kontroli pristupa i evidenciji radnog vremena, RFID sistemi se primjenjuju u raznim oblastima, npr. kod identifikacije opreme, za bezgotovinsko plaćanje cestarine i parkinga, za pradenje prtljage kod avionskog prometa, kod identifikacije vozila itd.19

RFID je naziv za tehnologije koje koriste radiovalove kako bi automatski identificirali objekte.

RFID - (engl. Radio Frequency Identification - radiofrekvencijska identifikacija) je tehnologija koja uporabljava svojstva interakcije označenog objekta u elektromagnetnom ili elektrostatičkom polju određene frekvencije. Pritom detektor emitira radiofrekvencijske (RF) valove na jednoj ili više frekvencija, a transponder ili oznaka na objektu se “odaziva” slanjem informacije pohranjene u sebi.

RFID je brz, pouzdan i omogućuje očitanje objekata koji nisu vidljivi čitaču bar koda. Očitanje i identifikacija objekata je moguća je kroz vrlo različite prepreke kao što su snijeg, 19 www. ponude.biz

32

http://www.ponude.biz/


led, magla, boja, prljavština, masnoća i slično, koje onemogućavaju korištenje optičke identifikacije, kao što su barcode ili optičko prepoznavanje slova. Postoji nekoliko metoda identifikacije objekata, no najčešća je pohranjivanje identifikacijskog serijskog broja ili neke druge informacije na mikročip pričvršćen na antenu koji zajedno čine “RFID tag” (transponder).

Drugi dio RFID sistema je “reader”, čitać informacija. Ovi sistemi međusobno komuniciraju putem radiosignala, bilo jednosmjerno ili dvosmjerno. Da bi transponder i čitač mogli komunicirati, moraju biti namješteni na istu frekvenciju. Najčešće korištene frekvencije su niske (oko 125kHz), visoke (13.56 MHz), ultravisoke (UHF) ( 860 – 960 MHz), te mikrovalne (2.45 GHz). Tipične podržane udaljenosti su do 30cm, za niskofrekvencijske, do 1m za visokofrekvencijske, te do oko 6m za UHF transpondere. RFID čitač koristi radiotransmisiju za slanje radiosignala transponderu (RFID Tag) koji onda emitira povratnu informaciju. Čitač prebacuje primljene radiovalove u odgovarajući digitalni podatak, zatim prenosi taj podatak računaru odnosno informacijskom sistemu i omogućava njihovu daljnju obradu.

Riječ transponder izvedena je od termina “transmitter/responder”, prema funkciji tog uređaja koji na transmisiju čitača odgovara (respond) podatkom.

Transponder je nositelj podataka o proizvodu.Osnovne komponente transpondera su mikročip i antena za komunikaciju, zaliveni u

kućište otporno na uticaj okoline. Transponderi mogu imati različite kapacitete memorije, sposobnosti "pisanja i čitanja", izvore energije, razne radne frekvencije.

Poteškoće pri implementaciji su: visoka cijena, koegzistencija s postojećim sistemima identifikacije, implementacija na metalnu ambalažu, internacionalna operabilnost.

Upravo ovi nedostaci, a naročito visoka cijena, bili su do sada glavni razlog ne širenju RFID tehnologije.

Slika 21. Princip rada RFID tehnologije

Ovisno o načinu napajanja transponderi se dijele na aktivne i pasivne, te semipasivne:

a) Aktivni RFID transponderi sadrže odašiljač i vlastiti izvor napajanja, uglavnom bateriju s ograničenim vijekom trajanja, tipično nekoliko godina ovisno o uvjetima okoline i korištenju. Izvor napaja mikročip i služi za odašiljanje signala prema čitaču;

33


b) Pasivni RFID transponderi ne sadrže bateriju za napajanje. Umjesto toga, oni crpe snagu iz čitača koji odašilje elektromagnetne valove, a oni induciraju struju u anteni transpondera. Manji je, laganiji, jeftiniji od aktivnog transpondera i ima praktično, neograničen životni vijek.

Nedostatak mu je manji domet prijenosa signala. Kapacitet pohrane podataka mu je također slabija strana, kao i manja otpornost na elektromagnetnu buku u okruženju.

c) Semipasivni transponderi sadrže bateriju za napajanje mikročipa, dok za komunikaciju sa čitačem crpe energiju iz samog čitača, a djele se na:

transponder (tag), "smart" naljepnice, RFID pločica.

Transponderi se proizvode u vrlo različitim oblicima, veličinama, s različitim kapacitetima memorije i sposobnostima "preživljavanja" u okolini. RFID transponder može biti dovoljno malen da se smjesti pod kožu životinje, može biti uobličen kao čavao ili vijak za označavanje drvene građe ili u obliku kreditne kartice za korištenje u aplikacijama kontrole pristupa. Veliki plastični privjesci za sprečavanje krađe prikačene za odjeću u trgovinama također su RFID transponderi, a slićni su i vrlo otporni transponderi u obliku bloka kojima se označavaju kontejneri u internim procesima proizvodnje, ili radni strojevi i kamioni u svrhu praćenja i održavanja. Gotovo svi su zaštićeni nekom vrstom kućišta od udaraca, hemikalija, vlage i prašine.

RFID naljepnice: Barkod kao tehnologija automatske identifikacije u upotrebi je ved desetljećima i vrlo je mnogo u primjeni

Nova generacija "pametnih" (smart) naljepnica opremljena je RFID tehnologijom i

prevazilazi neka ograničenja tradicionalnog barkoda. Integrirani elektronski sklop sadrži digitalnu memoriju i može biti programiran ili reprogramiran korištenjem radiovalova. Smart naljepnice imaju očitu prednost pred tradicionalnim barkod naljepnicama u aplikacijama gdje je potrebna kombinacija efikasnosti čitanja i vizualna, ljudskom oku razumljiva informacija.

RFID čitači prilično se razlikuju po kompleksnosti, što ovisi o tipu transpondera s kojima čitač radi i o potrebnim funkcijama. Njihov je zadatak komunikacija s transponderima i prijenos podataka dalje, do računara gdje se obavlja dodatna obrada. Sastoje se od antene za razmjenu podataka sa transponderom i upravljačkog uređaja koji obrađuje podatke i komunicira sa računarom. Najjednostavniji čitači omogućuju čitanje samo jedne vrste transpondera, koristeći samo jednu frekvenciju i jedan protokol, dok oni složeniji koriste različite protokole, omogućuju selekciju podataka, provjeru i ispravljanje grešaka. Razne tehnike se i dalje razvijaju kako bi se poboljšao postupak očitavanja, pa čitači mogu registrirati više transpondera istovremeno.

Kontrola ulaza i radnog vremena je još jedna tipična aplikacija, i sigurnosna kontrola pristupa određenim lokacijama. S razvojem RFID tehnologije javljale su se nove ideje za njeno korištenje. Jedna od ideja razvijena na samom početku bila je da se minijaturni RFID tagovi implantiraju živim bićima ispod kože u svrhu identifikacije. Kod ljudi bi univerzalni biočip zamijenio sve postojeće kartice koje osoba danas koristi (osobnu iskaznicu, putovnicu, vozačku dozvolu, zdravstvenu iskaznicu, kreditne kartice…). Odgovarajudi čitač očitavao bi specifični skup informacija za koje je ovlašten.

Primjena biočipova na ljudima ostala je u domeni znanstvene fantastike sve do 2001. godine kada je tvrtka Verichip razvila prvi komercijalni biočip namijenjen korištenju na ljudima. Verichip je minijaturni RFID tag veličine zrna riže koji se ugrađuje

34


ispod kože, te se u blizini čitača aktivira i emitira identifikacijski (ID) broj koji korisniku omogućuje pristup različitim informacijama.

Protivnici RFID-a ističu da nas ta vrsta tehnologije previše vodi prema situaciji u kojoj može imati apsolutnu kontrolu nad nama te pristup svim osobnim informacijama. Postoji opasnost od neovlaštenog prisluškivanja i nadgledanja, a svaka prodavaonica može znati koju čokoladu volimo i koliko novca imamo na računu, RFID bi mogao omogućiti korporacijama da prate svaki korak korisnika.

Primjena RFID kartica, čipova ili neke druge verzije RFID transmitera i sistema u poštanskom sistemu može nači široku primjenu u aspektu povečanja stepena sigurnosti.

Primjena se konkretno ogleda u savremenoj kontroli ulazaka i izlazaka poštanskog i drugog osoblja iz objekata poštanske mreže ili u pračenju prenosa poštanskih pošiljaka i drugih vrijednosti.

Iako protivnici RFID tehnologije naglašavaju narušavanje lične privatnosti, primjenom ove tehnologije ipak njenom primjenom stepen zaštite bi se znatno povećao, a smanjio broj orobljenja objekata i presretanja poštanskih prevoznih sredstava i dostavljaća.

Smart cards (pametne kartice)Pametna kartica je plastična kartica standardnog formata sa ugrađenim mikročipom.

Mikročip je u mogućnosti da primi relativno veliku količinu informacija, npr. isto koliko i dnevne novine.

. Kartica sa čipom je mali kompjuter koji je sposoban da izvodi računske operacije i da razmenjuje informacije sa okolinom

. Svi dokumenti mogu biti zamijenjena sa samo dvije ili tri smart (pametne) kartice. Zbog njene mogućnosti da skladišti i čuva relativno veliku količinu podataka, smartkard se koristi na puno načina širom svijeta, zamenjujući sadržaj novčanika dio po dio.20

Danas većina smart-kartica ima po jednu primjenu, ali će one steći svoju pravu vrijednost kada jedna kartica bude mogla da ima više primjena.

Fizički, smartkard liči na kreditnu karticu sa jednom ili više poluprovodničkih jedinica postavljenom na modul koji je ispupčen u gornjem lijevom uglu kartice, omogućavajući kontakte sa okolinom (slika 22).

Kartica može da se prilagodi “point-of-sale” terminalu (POS), kao i asinhronom načinu transfera (ATM), ili čitaču kartica integrisanom u telefon, prodajni automat, ili se može primijeniti na neki drugi način.

20 Simens Nixdorf, Smart card solutions form Simens Nixdorf, 1997.

35


Slika 22 . Izgled smart kartica

Smartkard ima dvije glavne prednosti u odnosu na magnetne kartice. One mogu da prime 10-100 puta više informacija i čuvaju ih jače i sigurnije nego tipične magnetne kartice.

Glavne prednosti smartkarda su povećana sigurnost podataka, i dobro osiguranje od prevare, kao i fleksibilnost u primenama, mogućnost više namjena i nepostojanje roka upotrebe.

Biometrijska kontrola pristupa

Biometrijska tehnologija polahko, ali značajno, ulazi u sistem za kontrolu pristupa u poštanske objekte, iako je to tehnika koja će se primjenjivati tek u budućnosti. Čini se da je samo metoda otiska prsta dostigla nivo masovnije upotrebe.

Čitači otiska prsta su kompaktni, jednostavni za upotrebu, pouzdani i cjenovno prihvatljivi. Potencijal njihove upotrebe za kontrolu u poštanskim jedinicama je ogroman, ali se čini da je tehnologija opet stigla ranije nego što je društvo spremno prihvatiti.

Jedan od razloga što se ovaj sistem još ne upotrebljava je povezan sa totalitarističkom vrstom vladine kontrole.

Upravo iz ovog razloga postoji odbojnost upotrebe otiska prsta u industrijske svrhe kakve su npr; kontrola prolaska i evidentiranje radnog vremena

Slika 23. Proces biomerijske kontrole

Prepoznavanje otiska prsta

Poput svih biometrijskih protokola prepoznavanje otiska prsta može se jednostavno podijeliti na dvije odvojene faze:

36


upis provjeru otisaka.

Uzimanje otiska svodi se na dobivanje bitmap slike otisaka podijeljenu u piksele. Normalna rezolucija slike je 500 dpix i zauzima prilično veliki memorijski prostor pa se primjenjuju standardne metode kompresije slike

Proces provjere autentičnosti otiska u biti slijedi istu proceduru kao i proces

unosa (dobivanje slike otiska, izdvajanje potpisa) uz postupak prepoznavanja.21

Prepoznavanje se sastoji od uspoređivanja referentnih potpisa, pohranjenih tijekom unosa, sa živim potpisom (otiskom) korisnika koji pokušava biti prepoznat od strane sistema.

Biometrija razlikuje dva tipa prepoznavanja: jedan-na-jedan i jedan-na-više,

ovisno o broju referentnih potpisa i načinu pohrane.Jedan-na-više je u stvari identifikacija otiska (osobe), a primjena ovog tipa

prepoznavanja tipična je za policijske pretrage koje na osnovu otiska nastoje pronaći osobu iz ogromne baze otisaka prstiju, a jedan-na-jedan predstavlja verifikaciju.

Kako bi kontrolirala ulazak u sef, banka će podesiti sistem tako da broj pogrešnih prihvatanja svede na nulu.22

Slika 24. Glavne tačke otiska prsta za Slika 25. BLC finger scan+ 1040biometrijsku indetifikacijuVerifikator možemo upotrijebiti i u kartičnom sistemu kao dodatno sredstvo provjere na

određenim lokacijama. Verifikatorom se može u potpunosti zanemariti uporaba kartica, te osobni PIN možemo ukucati ručno. PIN može biti kratak, tako da ga veoma brzo možemo ukucati. Zbog male dužine ne bi trebalo biti većih problema sa zaboravljanjem. PIN nije više kritična informacija, može biti javna i nema potrebe za skrivanjem, budući da za provjeru identiteta u cijelosti brine čitač otiska prsta.23

21 www.gradimo.hr22 www.security-info.biz 23 www.spica.hr

37

http://www.spica.hr/

http://www.security-info.biz/


EntryScan

EntryScan je tehnološko dostignuće za brzu detekciju droge i esploziva. Vrlo lahko detektira mikroskopske tragove eksploziva ili droge bez direktnog dodira. U stanju je detektovati osobu koja je konzumirala drogu ili bila u dodiru sa eksplozivom u posljednjih nekoliko dana.

EntryScan koristi ITMS (Ion Trap Mobility Spectrometer) tehnologiju. S obzirom da ljudsko tijelo prirodno emitira čestice koje isparavaju brzinom od 0,5 m/s senzori na vrhu vrlo brzo (za svega 13 sek od ulaska osobe) detektiraju najsitnije čestice droge ili eksploziva koje se nalaze na rukama ili odjeći osobe čak i nakon detaljnog pranja i nakon nekoliko dana.

Pogodan je za korištenje na aerodromima, carinama, vojnim objektima, poštama, ambasadama, vladinim objektima, nuklearnim postrojenjima, zatvorima i svim ostalim objektima kod kojih je važan vrlo visoki stepen sigurnosti.24

Slika271. EntryScan-detektor za Slika 28. Itemiser-detektordroge i eksplozive najkomplikovanijih mješavina

Itemiser

Itemiser je prvi detektor na svijetu koji u isto vrijeme detektira pozitivne i negativne ione i na taj način simultano detektira droge i eksplozive. U stanju je detektirati i najkompliciranije mješavine. Koristi ITMS (Ion Trap Mobility Spectrometer) tehnologiju i

24 www.sigurnosni-sustavi.hr

38

http://www.sigurnosni-sustavi.hr/


sistema za trenutno očitanje sa prsta ili uzorka. Vrlo jednostavan za korištenje, brz (potrebno je samo 7 sek. za analizu) i u svojoj bazi čuva rezultate svih analiza.

Security Vapor Tracer

Security VaporTracer postavlja nove standarde u mobilnoj detekciji droga i eksploziva. Lagan (3,2 kg), brz i nevjerovatno osjetljiv, VaporTracer je uređaj koji detektira i identificira mikroskopske čestice eksploziva ili droge u sekundi. Sa osjetljivošću od samo jednog pikograma (milioniti dio jednog grama) u stanju je detektirati 1g rastopljen u olimpijskom bazenu!

Koristi certificiranu ITMS tehnologiju, Pentium procesor i Flash disk.U svoju bazu sprema rezultate svih analiza.

Slika 29. Security Vapor Tracer-mobilni detector droga i eksploziva

StreetLab

StreetLab je prenosni identifikator koji se koristi kao zamjena za velike i skupe laboratorije u koje su se do sada slale sve sumnjive materije koje su pronađene kod pretraživanja sumnjivih osoba ili prostorija. StreetLab daje detaljne rezultate analize za manje od 2 minute i na taj način drastično povećava broj privedenih sumnjivih osoba. Koristi lasersku tehnologiju koja omogućava analizu sumnjivih tvari bez uništavanja i direktnog kontakta (može analizirati tvar u staklenoj bočici, piluli ili plastičnoj vrećici). Pogodan je za analizu tekućih i krutih materijala.

Vrlo je jednostavan za korištenje (kao CD Player). Baterija mu omogućava neprekidan

rad od 6 sati bez punjenja.25

Virtualizacija infrastrukture

25 www.sigurnosni-sustavi.hr

39


Virtualizacija mrežne infrastrukture omogućava dijeljenje hardverskih resursa te samim time i instalaciju nekoliko različitih operativnih sistema na jednom fizičkom poslužitelju.

Virtualizacija infrastrukture, kako je prikazano na slici 30. je koncept sačinjen iz više segmenata i podržan razvojem tehnologije.

Koncept čine skladište podataka, serveri preko kojih se pristupa istim od strane klijenata (putem određenog vida mreže: LAN, WLAN), te upravljački virtuelni centar sa funkcijom davanja potrebnih instrukcija.

Među ostalim specifičnostima koje ovakva rješenja nude ističu se: Sistem za centralno upravljanje mrežama virtualnih poslužitelja; Omogućuje centralizirani nadzor i upravljanje sustavom za virtualizaciju; Visoka dostupnost sistema za virtualizaciju poslužitelja. U slučaju nepravilnosti u

radu jednog od fizičkih poslužitelja svi virtualni poslužitelji, koji se u trenutku pojave kvara nalaze na dotičnom fizičkom poslužitelju, automatski se prebacuju na dostupne fizičke poslužitelje;

Dinamička raspodjela opterećenja. Funkcionalnost koja omogućuje automatsku raspodjelu opterećenja između fizičkih poslužitelja u sistemu. Drugim riječima, ako su resursi jednog od fizičkih poslužitelja preopterećeni, spomenuta funkcionalnost će automatski rasteretiti fizički poslužitelj prebacivanjem jednog ili više virtualnih poslužitelja na druge manje opterećene fizičke poslužitelje;

Migracija virtualnih poslužitelja na zahtjev. Funkcionalnost omogućuje ručnu migraciju virtuelnih poslužitelja s jednog fizičkog poslužitelja na drugi bez potrebe za gašenjem operativnih sustava;

Sigurnosno kopiranje (backup) virtualnih poslužitelja mogućuje sigurnosno kopiranje cijele kopije virtuelnog poslužitelja u online modu, čime se postiže jednostavnija restauracija podataka.26

Prednosti virtualizacijeKorištenjem sistema za virtualizaciju serverske infrastrukture moguće je ostvariti

znatne uštede i to na nekoliko nivoa:

smanjenjem broja fizičkih poslužitelja smanjuju se potrebe za električnom

energijom, količinom prostora potrebnog za smještaj, količinom resursa za održavanje

adekvatnih klimatskih uvjeta u datacentrima i sl.;

kreiranjem jedinstvene okoline za poslužitelje ostvaruju se znatne uštede u

održavanju poslužitelja;

smanjenje troškova upravljanja i administracije pomoću centralnog sustava za

nadzor virtualnih poslužitelja;

smanjenje vremena za implementaciju novih poslužitelja;

visok stepen nadogradivosti sistema.


40



Slika 30. Sistem virtualizacije infrastrukture

41

http://www.king-ict.hr/portals/70/Virtualizacija%20infrastrukture%20big.gif


7. Sistem protivpožarne zaštitePorast i povećanje zahtijeva za sistemima protiupožarne zaštite, a to je rezultat

općeg porasta standarda sigurnosti, odnosno minimalnog nivoa sigurnosti i zaštite koja sesmatra prihvatljivom, ili porasta požarnog opterećenja radi povećane upotrebe

električnih uređaja i opreme, te šire primjene nekih novijih tehnologija gradnje i uređenja prostora.27

U svim poštama, osim oni najmanjih, danas se projektuju analogno-adresabilni sistemi dojave požara.

Ovi sistemi protupožarne zaštite, pored pregledne i precizne lokalizacije svakog pojedinog detekora i mogućnosti centralizovane kontrole cijelog sistema, imaju povećan stepen tolerancije na kvarove (potrebna su dva prekida sistema da bi se onemogućio, odnosno bio van funkcije).

Slika 31. Koncepcija i arhitektura sistema PPZ-e

Moderno koncipirani sistemi za dojavu požara podržavaju umrežavanje više manjih centrala u jedinstven sistem dojave požara, distribuirani nadzor i upravljanje putem izdvojenih upravljačkih panela, te integraciju na središnjom i perifernom nivou sa svim sistemima nadzora i upravljanja čije je djelovanje posebno bitno regulirati u slučaju požara.

Ovdje se, prvenstveno radi o sistemu klimatizacije, grijanja i ventilacije, sistemu odimljavanja, sustavu evakuacije, dizalima, sustavu kontrole pristupa, sustavu videonadzora, sistemu plinodetekcije, centralnom nadzornom i upravljačkom sistemu (CNUS) te, svakako, svim postojećim sistemima za gašenje požara (vodenim na globalnoj razini, odnosno onima na bazi plinova u posebnim prostorijama).

Koncepcijski postoji više različitih pristupa u izvedbi integriranih sistema sigurnosti od požara. Najočitiji i najjednostavniji, pa dakle i najstariji je svakako centralizirani koncept. On podrazumijeva da se svi ostali sistemi povezuju s jednim i samo s jednim-središnjim–sistemom preko sebe šalje sve signale.

27 Baručija, H., „Priručnik za rad Službe obezbjeđenja“,. SING-PROTEKT, Sarajevo 2001.

42


Suprotno ovome, tamo gdje su okolnosti znatno kritičnije, (tj. tamo gdje je rizik neprihvatljivo velik) primjenjuje se decentralizirani koncepcijski pristup. Za razliku od centraliziranog koncepta, u ovom ne postoji središnji, vitalni sistem jer se integracija provodi između svaka dva sistema gdje je to potrebno.

Integrirani sistem zaštite od požara

43


8. Koncept zaštite BH Pošte u poređenju s poštanskim sistemima naprednih zemalja

Da bismo u kratkim stavkama prikazali koncept zaštite BH Pošta neophodno je navesti područje djelovanja BH Pošta u okviru granica BiH, kao i konkurentno okruženje.

Pravni okvir za poštanski saobraćaj u Bosni i Hercegovini je uređen Zakonom o poštama BiH28 kojim su uređeni uvjeti za jedinstveni i usuglašeni poštanski servis usluga na državnom nivou. Kao Resorno ministarstvo Vijeća ministara BiH, Ministarstvo komunikacija i prometa poduzima najvažnije aktivnosti koje se odnose na uređivanje poštanskog saobraćaja u BiH:

definisanje temeljnih kriterija za dobijanje ovlaštenja za pružanje usluga i donošenje općtih uvjeta za pružanje usluga,

određivanje temeljnih uvjeta za osiguravanje dostupnosti poštanskih usluga na cijelom teritoriju BiH.

Ministarstvo daje Agenciji za poštanski saobraćaj saglasnosti za: kontakte s poštanskim upravama i međunarodnim poštanskih ustrojstvima, izdavanje i oduzimanje licenci za pružanje poštanskih usluga, zaključivanje ugovora između poštanskog operatora BiH i poštanskih operatora

drugih država. Ministarstvo utvrđuje:

jedinstvenu tarifnu politiku za rezervisane poštanske usluge na teritoriji BiH, visinu troškova za izdavanje licenci, visinu godišnje naknade za pružanje poštanskih usluga, kao i rokove za izmirenje

obveza plaćanja.Svi subjekti, koji u Bosni i Hercegovini pružaju poštanske usluge, moraju konse

Poštanski saobraćaj u BiH je organiziran sa tri javna poštanska operatora od čega dva djeluju na području Federacije BiH, a jedan na teritoriju Republike Srpske, i to:

1. JP BH Pošta Sarajevo, 2. Poduzeće za poštanski promet RS A.D. Banja Luka,3. Hrvatska pošta d.o.o. Mostar.

Osim tri javna poštanska operatora, u BiH djeluje i veći broj privatnih poštanskih operatora, kao što su: DHL, FEDEX, UPS.

Vidimo koliko je kompleksna situacija JP BH Pošta kao nacionalnog operatera koji pruža usluge na teritoriji BiH i u međunarodnom saobraćaju, i bez otežavajućih okolnosti nastalim narušavanjem sigurnosti poslovanja od strane određenih počinilaca.

Koncept sigurnosti BH Pošta posmatrano sa jednog globalnog stanoviša je na visokom stepenu kvalitete. To znači da je dosta dobro razrađen sektor sigurnosti i izdefinisani zadaci kao i ciljevi istog. Odvojeni podsistemi sistema sigurnosti ( fizička zaštita, tehnička zaštita, protiv požarni sistemi) su u pojedinim objektima JP BH Pošta na zavidnom nivo Nedostatk fizičkog vida zaštite, kao i neopremljenost pojedinih objekata poštanske mreže modernom i savremenom tehnologijom videonadzora možemo pripisati lošoj finansiskoj situaciji JP BH Pošte, što jeste i razumljivo ako se sjetimo nedavnih ratnih stradanja u kojim je poštanska imfrastruktura pretrpila gotovo potpunu štetu i gubitke.

28 "Službeni glasnik BiH", broj 33/05.

44


Tranzicijskom i revitalizacijskom periodu se bliži kraj, a JP BH Pošta je na dobrom putu da postigne zavidan nivo poslovanja, a samim tim i izgradi dobar sistem sigurnosti

U prethodnim poglavljima smomogli uočiti da se u razvijenim zemljama nastoji pristupiti što efikasnijem sistemu i videonadzora (digitalne tehnologije), i protivprovalnim sistemima, kao i kombinacijom fizičke i tehničke zaštite u očuvanju sigurnosti poslovanja poštanskog sistema.

Samo na primjeru poglavlja smart cards smo vidjeli koliko poštanskih operatora određenih zemalja (Finska, Danska, Belgija, Velika Britanija, Portugal) nastoji postići siguran način pohranjivanja korisnikovih podataka putem pametnih kartica, te koliko se pridaje pažnje zaštiti života zaposlenika poštanskog sistema i zaštiti procesa i infrastrukture.

Uočljiva je razlika u shvatanju sektora sigurnosti poštanskih operatora naprednih zemalja i nacionalnog operatora BiH.

Razlika u shvatanju ne mora biti ne razumijevanje važnosti sektora sigurnosti, razlika shvatanja može biti uslovljena određenim parametrima (finansijska sredstva, nametnuti okvir poslovanja, i sl.) te nemogučnost razvoja i opremljenosti savremenom sigurnosnom tehnologijom u kratkom vremenskom periodu.

9. Značaj sigurnosnog sektora poštanskog sistema

Problem sigurnosti poštanskih sistema se mora pomatrati kroz zahtjeve komercijalizacije pošte i kroz potrebu da se ponudi sigurnija usluga nego kod konkurenata. Veliki konkurenti pošte ( DHL, FedEx, isl. ) posjeduju flote aviona pa samim tim imaju i na raspolaganju veliku konkurentnu prednost. Stoga je u poštanskom sistemu neophodno izvršiti velike promjene ako se misli preživjeti na modernom tržištu.29

Najviše ugrožene poštanske djelatnosti od strane konkurenata su:1. tradicionalna pismonosna služba;2. ultra brza služba (EMS);3. poštanski paketi;4. finansijske službe;5. poštanske marke;6. međunarodni kupon za odgovor.

Pored navedenih poteškoča u poslovanju poštanskog sistema koji su prijetnja močnih konkurenata, s druge strane brojna štetna ugrožavanja takođe doprinose stagnaciji profitabilnosti i napretka istog.

Prekršaji koje se dešavaju u pošti su: orobljenje pojedinih pošiljaka; prenos narkotika; prenos eksploziva i drugih zabranjenih za prenos materijala; opasne krađe kao što su napadi na vozila koja prevoze novac i poštu; provalne krađe u objekte i dr.

29 Deljanin, Abidin, predavanja „Sigurnost u poštanskom saobraćaju“, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 2007.

45


Ovi vidovi prekršaja, kao i mnogi drugi, su uzrok različitih gubitaka u poslovanju poštanskog sistema. Problem je očito u tome što se u poštanskim objektima kao i u prenosu novca, koriste sistemi prenosa koji su prevaziđeni od modernih sredstava koje koriste provalnici koji informisani o svakim inovacijama.

Brisanje žigova na markama pretstavlja veliki problem. Zbog značajnih gubitaka u svijetu djeluju mreže trgovaca koje peru poštanske marke i ponovo ih puštaju u promet što poštanskim upravama stvara velike gubitke. Najčešće bi ove vrste krađa bile neuspješne kada bi se poštovale sve mjere sigurnosti.

Najčešći počinioci poštanskog kriminala su: sami korisnici, spoljni počinioci, poštansko osoblje, službenici poduzeća koji učestvuju u otpremi poštanskih pošiljaka

(aviokompanije, aerodromsko osoblje, željezničko osoblje i drumsko osoblje).

U borbi protiv poštanskog kriminala poštanske uprave su usvojile niz mjera koje se mogu podijelti u dvije grupe:

1. institucionalne,2. konkretne ili operativne na državnom nivou.

Veći broj uprava osniva posebna odjeljenja ili organe za borbu protiv poštanskih prestupa. Ovi kadrovi se obučavaju u specijaliziranim institutima i studijama o kriminalu.

Nakon ovako sažetog i konkretnog prikaza problema poslovanja poštanskog sistema, nepotrebno je reči šta bi riješilo taj problem.

Uočljiva je potreba za jednim sgmentom koji bi doprinosio neometanom radu svih ostalih poštanskih segmenata, a taj segment jeste sektor sigurnosti.

Dakle, nedvojben je značaj sektora sigurnosti za uspješno poslovanje poštanskog sistema.

Zaključak

Učestalost orobljenja poštanskih pošiljaka, presretanje transportnih sredstava u tehnološkoj fazi transporta, ukazuju na upotrebu savremenih sredstava zaštite.

46


Tehnička sigurnost podržana napretkom tehnologije doprinosi preventivnom djelovanju u sprečavanju neovlaštenog pristupa i unosa nedozvoljenih materijala u štićene objekte.

U slučaju orobljenja ili provale u štićeni objekat, tehnologije detekcije i dojavni sistemi su samo početni korak u sprečavanju istih. Bez prisustva fizičke zaštite videozapisi mogu poslužiti samo kao dokazni materijal, i to ako zadovoljavaju određene kriterije, te ako se počinioci naknadnim postupkom privedu sudskom postupku.

Znači naglasak se stavlja na prisustvo osoblja fizičke zaštite u poštanskim jedinicama.

Posebna pažnja mora se posvetiti edukaciji osoblja fizičke zaštite i jasnog definisanja zadataka, kao i edukaciji poštanskog osoblja u smislu pojma sigurnosti.

Kooperacija poštanskog osoblja i osoblja fizičke zaštite je presudan faktor za uspješno očuvanje određenog stepena sigurnosti.

Služba unutrašnje zaštite svoje propisane zadatke može uspješno izvršiti samo uz saradnju i pomoć uposlenika pošte.

Svaki uposlenik ima svoje zadatke u određenim fazama procesa pružanja usluga, te samim tim ima i svoje značajno mjesto i ulogu u sistemu zaštite.

Neophodno je formiranje djelotvornog sektora sigurnosti poštanskog sistema, a to se ne može postićo stihijskim djelovanjem nego su potrebne planske akcije u kombiniranju ponuđenih modula osiguranja.

Ovako formiran koncept i shvatanje ideje da je poštanski sistem jedan zatvoreni krug kojem također pripada i segment sigurnosti, te da su svi segmenti uvjetovani međusobno, jeste pravi put za postizanje uspješnog poslovanja. Nakon toga, još samo preostaje održavanje postignutog stepena na željenom nivou.

Bitno je također i ne zanemariti pojedine segmente poštanske mreže u smislu opremljenosti zaštitnom opremom i fizičkom zaštitom.

Nedvojbeno je da pojedini objekti poštanskog sistema, kao i pojedine faze tehnološkog procesa zahtijevaju veći stepen sigurnosti od drugih, ali je neophodno u svim PJ postići zadovoljavajući minimum zaštite od nepovoljnih djelovanja.

Sigurnost ljudskih života prvenstveno, a zatim sigurnost objekata, procesa i opreme treba da budu primarni poslovni ciljevi, a postizanjem ovoga i ostali ciljevi su većim dijelom ostvareni.

Sigurnost se ne improvizira, jer o njenom stepenu zavisi dosta toga.

8. Literatura:

Arnautović, Enes, „Tehnologija i tehnika u poštanskim komunikacijama“, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 2003.

47


Bošnjak, Ivan, skripta, “Održavanje poštanskog saobraćaja”, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 2006.

Baručija, H., „Priručnik za rad Službe obezbjeđenja“, SING-PROTEKT, Sarajevo 2001.god, "Službeni glasnik BiH", broj 33/05.

Čaušević, Samir, “Sustavsko inženjerstvo u transportu i komunikacijama“, Sarajevo,2006.

Čekić, Šefkija, “Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela”, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 1999.

Čekić, Šefkija. Ivan, Bošnjak, “Menadžment u transportu i komunikacijama”, Univerzitet u Sarajevu i Sveučilište u Zagrebu, Sarajevo & Zargreb, 2000.

Deljanin, Abidin, predavanja „Sigurnost u poštanskom saobraćaju“, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo.

Delišimunović, Davor, “Menagement zaštite i sigurnosti”, Pragmatekh, Zagreb, 2006.

Hodžić, Mahir, “Zbirka propisa iz oblasti zaštite ljudi i imovine u FBiH“, Udruženje menadžera sigurnosti u BiH, Sarajevo, 2005.

Stanivuković, B., Marković D., “Elektronsko bankarstvo u poštama”, XV simpozijum o novim tehnologijama u pošti i telekomunikacijama, Beograd, 1997.

Simić, I., Ružica, “Fizičko-tehnička zaštita objekata“,Beograd,1995.

Časopisi: Časopis „Zaštita“, Global Security, Sarajevo, oktobar 2006.god. Časopis“Poštar“, JP BH Pošta,Sarajevo,januar 2006 god. Simens Nixdorf, Smart card solutions form Simens Nixdorf, 1997. Pravilnik o zaštiti ljudi i imovine u JP BH Pošta, Sarajevo, Maj 2003. JP BH Pošta d.o.o. Sarajevo-Izvještaj.

On-line izvori: www.ponude.biz www.tuzlalive.ba www.middlepoint.ba www.security-info.biz www.idea-classic.com www.vesti.rs www.gradimo.hr www.spica.hr www.damp.nsk.hr www.pan-as.com www.sigurnosni-sustavi.hr http://os2.zemris.fer.hr/ISMS/2008 http://www.king-ict.hr

9. Popis akronima:

LAN – Lokalna mreža GSM – Globalni sistem za mobilne komunikacije ADSL – Asimetrična digitalna pretplatnička linija ISDN – Intergrirana digitalna uslužna mreža WAN – Globalna mreža

48

http://www.sigurnosni-sustavi.hr/

http://www.pan-as.com/

http://www.damp.nsk.hr/

http://www.spica.hr/

http://www.gradimo.hr/

http://www.vesti.rs/


http://www.security-info.biz/

http://www.middlepoint.ba/

http://www.tuzlalive.ba/

http://www.ponude.biz/


PJ - Poštanska jedinica PM – Poštanska mreža RFID – Sistemi za identifikaciju pomoću radiofrekvencijske tehnologije CCTV – Zatvoreni sistem videonadzora CMS – (Central Moni-toring Station) stanica za centralni nadzor GPRS – Elektronski paketni prijenos podataka MJPEG - Format kompresije videozapisa korišten za filmove DVR – Digitalni video snimać IP - Internet protokol JPEG – Tehnika komprimiranja digitalne slike NVR – (Network Video Recorder) mrežni videosnimač PKI - digitalni potpis BSIA – (British Security Industry Association) Britanska asocijacaija za sigurnost SIA – (Security Industry Association) asocijacija za industrijsku zaštitu PIR – Pasivni infracrveni detektori LCD - (Liquid crystal display) monitori pomoću tehnologije tekućih kristala CB – Centralna banka ATM – (Asynchronous Transfer Mode) transmisijska i komutacijska tehnika za

prijenos govora, slike i videosignala POS – (point of sale) tačka prodaje GPS – (Global Positioning System) globalno pozicioniranje pomoću satelita IT - Informacione tehnologije CDS - Centar za nadzor vozila (centralni dojavni sistem) GIS – (Geographical Information Sistem) geografski informacijski sistem SIM – (Subscriber Identity Module) Chip karta koja služi identifikaciji korisnika u

mreži ITMS – (Ion Trap Mobility Spectrometer) Ionski mobilni spektrometar CPU – Centralna procesorska jedinica PPZ – Protivpožarna zaštita CNUS – Centralni, nadzorni i upravljački sistem CRT – Ekran sa katodnom cijevi

49

Documents

sigurnost u poštanskom saobraćaju