SINHOROLOGIJA

Def.: SINHOROLOGIJA - nauka koja se bavi proučavanjem areala biljnih zajednica, čini je postanak uvjetovan povjesnim, ekološkim i genetičkim faktorima.

Areali različitih vrsta su uglavnom poznati međutim, areali biljnih zajednica obiluju prelazima, mješavinama. Često nejasno izražen sastav tako da često nije moguće dati sintetski sinhorološki pregled vegetacije.

Areali: veličine se razlikuju npr. Sj. Amerika i Evropa (Tajge ili Tundre i lišćarske šume Evrope).

Kompaktni – cjeloviti areali: površine biljnih zajednica su manje više povezane, odnosno prostorno se dodiruju; npr. zajednice bukve i jele. (U biti ni jedan areal nije u potpunosti cjelovit)

Disjunktni – raskidani areali: geografski izolovani djelovi biljnih zajednica na većim prostorima, odnosno biljne zajednice nemaju međusobnu vezu, npr.: zajednice makedonskog hrasta, zajednice pančićeve omorike...

Endemični areali: zajednice koje u svom sastavu imaju endemične vrste, npr.: Halacsyetum Sendtneri s. lat.

Reliktne zajednice: sadrže uglavnom neizmjenjenu davno postojeću vegetaciju.

Progresivni areali: najčešće u pomoć antropogenog faktora pojedine zajednice se šire, naročito grmolike vegetacije, npr.: Amorpha fruticosa...

Regresivni areali – pod antropogenim uticajem areali pojedinih zajednica se smanjuju, npr.: zajednica kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum illyricum s. lat.)

Endemi i relikti

Endemi su vrste-organizmi ograničenog areala, vezani na jednu manju geografsku cjelinu.

Neoendemi se javljaju u jako izolovanim ekološkim ostrvima. Za ove endeme ne postoje dokazi da su ranije bili šire rasprostranjeni.

Reliktni endemi (Paleoendemi) – današnji mali areali predstavljaju ostatke nekada široko rasprostranjenih areala.

Subendemi (Poluendemi) – rašireni na većim geografskim cjelinama: alpski, dinarski,...

Stenoendemi (strogi endemi) – endemi ograničeni na manje geogrefske cjeline npr. pojedine planine: Prenj, Velebit,...

Lokalni endemi (Isključivi endemi) – endemi ograničeni na svega nekoliko hektara ili kvadratnih kilometara.

Relikt (lat. riječ) – Organizam sačuvan iz davnih vremena. Obično imaju osamljen taksonomski karakter.Refugij (lat. refugium – utočište, sklonište, zaklon, pribježište, azil): područje sa posebno brojnim reliktima koji su im po konstelaciji ekoloških faktora omogućili opstanak, odnosno pružili su im sklonište – pribježište.

Zonalna, intrazonalna, azonalna i ekstrazonalna vegetacija

Zonalna vegetacija je uslovljena prije svega općim klimatskim prilikama: klima zonalne (hrastove šume) i klima regionalne (klima pojasne) jedinice (visinski zonirani vegetacijski pojasevi)

Intrazonalna vegetacija – nikad ne obrazuje svoju zonu, nego je uvjek uključena u neku drugu određenu zonalnu vegetaciju, npr.: šume plemenitih lišćara su uvjek uključene unutar šuma bukve i jele (sa smrčom)

Azonalna vegetacija – nikad ne obrazuje svoju vlastitu zonu i može biti uključena u bilo koju drugu vegetacjiski zonu, npr.: poplavne šume joha, vrba, topola...

Ekstrazonalna vegetacija – onaj dio zonalne vegetacije koji se nalazi izvan granica svoje zone, npr.: šume sladuna i cera uključene unutar šuma medunca i bijeloga graba.

Florne oblasti na zemlji

Sjevernu poluloptu (izuzev tropskog dijela) obuhvaća HOLARKTIKUS. Holarktikus se dijeli na 7 flornih područja:

- arktičko subarktičko florno područje

- eurosibirsko – sjevernoameričko florno područje

- mediteransko florno područje

- umjereno eurazameričko florno područje

- makronezijsko florno područje

- atlansko florno područje

- pacifičko florno područje

Osim holarktikusa razlučuju se i: paleotropis, neoptropis, capensis, australis, antarktis (Diels, 1929).

Vegetacijska područja Evrope

Braun blanquet je postavio sinhorološke kategorije i na osnovu njih raščlanio Evropu na biljnogeografska područja.

Regija – najviša sinhorološka jedinica. Evropa je raskrsnica tri regije:

a) Eurosibirsko-sjevernoameričke

b) Sredozemne (Mediteranske)

c) Irano-turanske (Aralo-kaspijske)

Regije se dijele na provincije kao biljnogeografsko područje nižeg ranga.

Eurosibirska-sjevernoamerička regija je najveća u noj nalazimo sljedeće provincije: borealna, srednjoruska, srednjoevropska, atlanska, ilirska i mezijska .

Sredozemna regija ima dvije provincije: istočna i zapadna mediteranska provincija.

Irano-turanska regija zauzima najmanji dio Evrope od ušća Dunava i karpatskog luka prema Kaspijskom moru i istoku.