1

Samo dva dana nakon izlaska male najave u Startu da se priprema pokretanje biblioteke znanstvene fantastike, u redakciju je ve stiglo pismo Alemka Gluhaka iz Zagreba: Pozdravljam pojavu serije naune fantastike s nadom da e je i ostali itatelji toplo primiti. Nadam se da emo u Siriusu nai kvalitetne radove pisaca iz cijelog svijeta. Upravo to je i bila namjera redakcije: osigurati najkvalitetnije tekstove toga anra i ponuditi itateljima ugodnu i korisnu zabavu. Dakako, za suradnju smo se obratili najkvalificiranijim strunjacima na tom podruju, Sekciji za SF Narodne tehnike u Zagrebu te redakciji Galaksije i Andromede u Beogradu i naili na irom otvorena vrata za drugarsku suradnju i pomo. Nadamo se da e zbog svega toga Sirius postati i rado primani gost u domovima itatelja.

Urednitvo

SADRAJ:str.

A. E. Van Vogt:

NE UBIJTE RULA5

Stanislaw Lem:

INVAZIJA S ALDEBARANA30

Stanislaw Lem:

BAJKA O KOMPJUTORU

KOJI SE BORIO SA ZMAJEM41

Charles Van de Vet:

SPECIJALNA EMISIJA48

Gerhard Zwerenz:

ZAR DA TI SE POPNU NA GLAVU?75

Poul Anderson:

NE MIRI SE S KRALJEVIMA78

SEKCIJA ZA ZNANSTVENUFANTASTIKU ARKZNARODNE TEHNIKE135

SCAN i obrada slika: Dan555

OCR, ispravka: Svetlost lutalica

Prelom: Master Yoda

ttp://www.sftim.com" www.sftim.com

OVAJ BROJ SIRIUSA UREDILI SU: Krsto Maurani, Bruno Ogorelec, Vojko Kraljeta i Ljudevit Gaj. lanovi Sekcije za SF ARKZ Narodne tehnike, in Damir Mikulii (predsjednik Astronomsko-astronautikog drutva SRH) te lanovi redakcije Romani i stripovi.

Grafika oprema:

Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj.

Lektor: Boidar Stani

S I R I U S, biblioteka znanstvene fantastike izlazi svakog petog u mjesecu. Cijena pojedinom primjerku 10 dinara Izdava: OOUR Informativno-revijalna izdanja NIP Vjesnik, Zagreb, Ljubice Gerovac 1. Tisak: OOUR NR i TMG Vjesnik, Zagreb Adresa urednitva: SIRlUS, Redakcija Romani i stripovi, Vjesnik, 41000 Zagreb, Ljubice Gerovac 1; Telefon urednitva (041) 515-555 Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurkovi Struni savjet redakcije: Sekcija za znanstvenu fantastiku Narodne tehnike, Zagreb.

to je to BLASTER, a to ESPER?

BLASTER. engleski. Hipotetsko oruje budunosti. Malo je vjerojatno da emo se sutra ubijati konvencionalnim pitoljima i pukama (kao to to danas vie ne inimo maem, lukom i strijelom). A pisci akcionih SF-pria moraju svoje junake neim oboruati. Zatosu izmislili itav niz futuristikog oruja, meu kojim se BLASTER pokazao najuspjelijom izmiljotinom, tako da je postao nekom vrstom standardne stavke u arsenalu novije SF. Rije je izvedena iz engleske imenice i glagola BLAST:

BLAST (bla:st) s. 1. udar, zamah vjetra... 3. mlaz zraka iz visoke pei, eksplozija (baruta)... 4. lo, okuen zrakut. 1. baciti u zrak eksplozijom. 2. uiniti uvelim, opariti, spaliti; fig. unititi, upropastiti...Blasler bi, dakle, pomou malo sintaktike akrobatike bio oruje, kojim se postiu gornji efekti.

DEFENZIVNI POJAS. (eng. defensor screen). Misli se na pojas iste energije oko nekog predmeta ili osobe koji zatiuje od energetskog (zrakama i sl.) i materijalnog (tanad i sl.) napada. Standardna stavka u arsenalu SF-ratovanja.

ESPER. Osoba sposobna za ESP, tj. Ekstra-Senzornu-Percepciju (telepatija, telekineza itd.)

A. E. Van Vogt

Rull

Preveo Krsto Maurani

NE UBIJTE RULLA!

Profesor Jamieson je spazio svemirski amac tek krajikom oka.

Sjedio je u jaruzi kojih desetak metara daleko od provalije, nadomak ulazu u amac sa spasavanje. Bio se udubio u rad na izvjetaju, biljeei napomenu u zvuni graf kako je Laertes III dovoljno blizu nevidljivoj granici koja je dijelila dio svemira pod dominacijom Zemlje od onoga u vlasti Rulla da je sama injenica to su ga otkrili prvi predstavljala znaajnu pobjedu u ratu Zemlje protiv Rulla.

Pisao je: Podatak da bi baza na ovoj planeti omoguila brodovima napad na neke od najgue naseljenih sektora galatike, bilo ljudskih, bilo rulskih, daje joj prioritet klase AA u opremanju svom moguom vojnom opremom. Preliminarne obrambene instalacije trebalo bi postaviti na Mount Monolithu, gdje se sada nalazim, najkasnije u roku od tri tje-

I ba u tome trenutku spazio je, iznad sebe i malo ulijevo, onaj drugi amac kako se pribliava visoravni. Pogledao je uvis i ukoio se na mjestu, u nedoumici to da uradi.

Prvi impuls da bjei prema amcu sa spasavanje suspregao je shvativi da bi ga svako kretanje odalo elektronskim refleksima na brodu. Na trenutak je zaiskrila slabana nada da nee opaziti ni njega ni njegov amac bude li sasvim miran.

ak i tako sjedei, rastrzan neodlunou, njegove su napregnute oi registrirale rulske oznake i kicoku konstrukciju strane letjelice. Budui da je potpuno poznavao sve to je rulsko, odmah ju je mogao svrstati meu istraivake brodove.

Istraivaki brod. I Rulli su otkrili Laertes.

Strana vjerojatnost zaokupi mu misli. Iza ove male letjelice sigurno nastupa flota tekih brodova, a on je sam. Orion je lansirao njegov amac za spasavanje gotovo puni parsek daleko odavde, ne prekidajui svoj let antigravitacionom brzinom. Tako je onemoguio rulske detektore energije da zabiljee njegov prolazak kroz ovaj sektor svemira. Sad je na putu prema najblioj bazi, gdje e ukrcati opremu za planetarnu obranu. Trebalo bi da se vrati za deset dana.

Deset dana, Jamieson zastenje, privue noge i stegne rukom nedovreni izvjetaj. Ipak, nada da bi njegov brod, napola zaklonjen kronjama drvea, mogao proi neopaen ako se on sam ne pomakne prikuje ga uz tlo. Zabaene glave, strijeljajui ga oima, elio je svim silama da stranac skrene.

Dok je ovako ekao, opet ga spopadne uas pred opasnou u kojoj su se nali i on i Zemlja. Nikad jo ovjek nije stajao oi u oi s inteligencijom opasnijom od Rulla. Nemilosrdni i imuni na svaki pokuaj komuniciranja Rulli su ubijali ljudska bia na prvi pogled. Ratni brod koji bi se usudio zai medu Rulle trpio bi napad za napadom, do povlaenja ili unitenja. Rulli se, naprotiv, nikad nisu povlaili pred napadom. Ljudi su u poetku oklijevali ui u borbu na ivot i smrt, ali ih je nepopustljivi neprijatelj napokon prisilio da uzvrate istom mjerom.

Misao proe. Rulski brod je sad bio jedva stotinjak metara daleko i bilo je jasno da nee skrenuti. Zaas e preletjeti umarak koji je napola sakrivao amac za spasavanje.

Munjevitim se pokretom Jamieson trgne sa stolca. Glavom bez obzira, poput metka, zagrabi prema otvorenim vratima svoga broda. Dok su se za njim, zveknuvi, zatvarala vrata, brod se strese kao pod udarcem nekoga gorostasa. Dio stropa se ulekne; pod se izboi uvis, a zrak postane vru i zaguljiv.

Jamieson daui spuzne na sjedalo za kontrolnim pultom i trgne glavni prekida za nudu. Brzometni blasteri zabruje u poloaj za automatsku vatru i opale uz promukli ping. Hladnjaci zacvile od napora, a struja hladnoga zraka zapahne mu lice. Olakanje doe tako naglo da Jamieson u prvi trenutak ne shvati da atomski motori ostadoe nijemi. A amac za spasavanje, umjesto da ve klizi kroz zrak, ostade leati kao nepokretna trupina.

Napeto je zurio u ekrane. Pri dnu jednoga od njih rulski je brod padao prevrui se sporo, kao u snu, prema umarku kojih etvrt kilometra daleko. Tada broda nestade meu drveem, a tresak njegova pada ispuni kabinu. Odahnuvi, Jamieson se zavali u jastuke, slab od proivljenog napora. A onda ga zaokupi nova misao. Neprijateljski brod je pao nekako razborito. Rulli u njemu nisu poginuli.

I evo ga, sada, samog u oteenom amcu za spasavanje na neprohodnoj planini uz jednog, ako ne i vie, najnemilosrdnijih stvorenja to ih je svemir ikad vidio. Morat e izdrati deset dana borbe u nadi da e ovjek uspjeti da osvoji najvaniju planetu otkrivenu u posljednjih sto godina.

Vani se smraivalo.

* * *

Jamieson otvori vrata i izie na plato. Jo je drhturio zbog reakcije na proivljeno uzbuenje, ali nije bilo vremena za gubljenje. Brzim korakom krene prema vrhu najblieg breuljka, kamo stigne puzei. Oprezno proviri preko ruba.

Vidio se gotovo cijeli vrh planine. Priblino ovalna oblika, na najirem dijelu kojih osamsto metara irok, bijae to divlji nered krljava drvea i grmlja, mjestimino iaran otrim stijenama. Ni traga rulskom brodu, ni znaka nekom ivotu; dojam oajne pustoi i grobna tiina nadvili se nad pustopoljinu.

Sumrak postade dublji, sunce je potonulo iza jugozapadnog ruba visoravni. Tu se skrivala daljnja opasnost, jer za Rulle, zbog njihovoga ireg spektra osjetila, mrak nee znaiti potekou. Jamiesona je ekala no puna napora da se odri protiv stvorenja iji je ivani sustav bio nadmoan njegovome u svakom pogledu osim, moda, inteligenciji. Rulli su u svemu bili nadmoni ljudima osim u inteligenciji.

Jamieson je bio svjestan svoga oajnog poloaja. Trebala mu je prednost, bilo kakva. Da pokua doprijeti do olupine rulskog broda, da im nanese to vie tete prije nego to se sasvim smrai, prije nego to se oporave od pada pitanje je ivota i smrti za njega.

Mora riskirati.

Hitro spuzne natrag niz breuljak, ustane i potri niz plitko, osueno korito nekadanjeg potoka. Tlo je bilo nemogu kaos kamenja, otrih hridi, vornatoga korijenja i svakojakog trnja. Dvaput je pao, ozlijedivi jednom desnu ruku, drugi put desnu nogu. To ga je iscrplo, i fiziki i duevno. Nikad jo nije pokuao uriti se preko bespua na visoravni. Sad je za deset minuta prevalio jedva kojih sedamdeset metara.

Jamieson stane. Lijepo je biti ustrim, pokuavajui da se stokne vitalna prednost. Sasvim je neto drugo bezglavo srljati naprijed, kockajui se glavom!

Dok je tako stajao, postane svjestan ledenog vjetra to je brijao s istoka. Temperatura e se do ponoi spustiti oko nule. Jesen je! Uskoro e snijeg, i zima, punih osam dugih mjeseci. Prvi su istraivai iz flore i faune, iz kamenja i tla, iscijedili tajne ciklikog ivota planete. U toku one dvije godine to su proveli ovdje, zapisali su udi svakog izvora vjetra, hladnoe i topline na njenoj neravnoj povrini.

Jamieson krene u povlaenje. Treba pripremiti obranu; bolje da pouri. Sat kasnije, dok se mrana no bez mjeseine slijegala na planinu, Jamieson sjedne, sav napet, pred ekrane.

Bit e to duga no za ovjeka koji se nije usuivao zaspati.

Bilo je nedugo poslije ponoi dan na Laertesu III traje dvadeset i est sati, sideralnih kad je Jamieson spazio neko kretanje uz rub vievalnog ekrana. S prstom na obarau blastera napeto je ekao da se ono ponovi, kako bi ga uhvatio u polje otrije slike na ekranu. Uzalud. Zora ga zatekne kako umoran ali budan vreba na neprijatelja koji je bio oprezan ba kao i on sam.

Poeo je sumnjati da je uope neto vidio.

* * *

Jamieson uzme jo jednu pilulu protiv spavanja i krene da jo jednom, podrobno, pregleda atomske motore. Nije mu trebalo mnogo da se uvjeri kako je prva dijagnoza bila ispravna: osnovna gravitonska centrala bila je potpuno izbaena iz ravnotee. Motori su mu neupotrebljivi dok ih ne reaktivira na Orionu. Ovo mu saznanje ulije novi polet. Bitku za visoravan sad ne moe izbjei. Misao koja mu se motala po glavi svu no dobije novo znaenje. Ovo je prvi put, koliko on zna, da su se jedan Rull i jedno ljudsko bie nali oi u oi na uskom, ogranienom prostoru, a da nisu zarobljenici. Velike bitke u svemiru vodile su se izmeu brodova i izmeu flota. Preivjeli su ili bjeali, ili poklekli pred nadmonim protivnikom. Zapravo, i ljudi i Rulli poinjali su samoubojstvo da bi izbjegli zarobljavanje. Rulli su to radili svjesnom eljom da umru, i to se nije moglo sprijeiti. Ljudi su se morali prikloniti mehanikim metodama, to nije uvijek uspijevalo, pa bi se tako Rulli doepali ivoga ovjeka i na njemu obavljali svakojake pokuse. Sad se Jamiesonu ukazala jedinstvena prilika da podvrgne Rulla pokusima jasno, ukoliko sam ne bude nadvladan. Ne smije tratiti vrijeme: valja iskoristiti svaki trenutak danjeg svjetla. On opae specijalni obrambeni pojas i izie. Dan se bijelio iz asa u as; a pogled koji mu se ukazao zaustavio mu je dah, ak i sada dok se usredotoio na bitku to da eka. Eto, pomisli zadivljen, sve se to zbiva na najudnijoj planini za koju se zna.

Mount Monolith, otkriven istoga dana kad i sama planeta, dobio je ime prema prvim rijeima koje su o njemu izgovorene: Pogledaj samo onaj monolit tamo dolje! Uzdizae se taj toranj iz jednoline ravnice, sasvim uspravan, do visine od pune dvije tisue i osamsto metara. Najvelianstveniji prirodni stup u poznatome dijelu svemira; jedno od sto galaktikih uda.

Dok je tako stajao, Jamiesona obuzme ponos to je pripadnik tako mone rase branitelja i saveznika tisua oblika ivota, jedinoga dostojnog protivnika nadiruim Rullima. U svojih osamnaest godina vojne slube nagledao se egzotinih scena. Kroio je tlom planeta udaljenih i dvjesta tisua godina svjetlosti od Zemlje. Kao naelnik znanstvenog odjela Flote ima on pod svojim zapovjednitvom brodove takve moi da su cijele skupine naseljenih svjetova nemone pred njima brodova to kroz vjenu tamu sijevaju od jednoga bljetavog sunca do drugoga, jo sjajnijega, jo udnijeg.

Ipak, premda ima visok: in, evo ga ovdje na planini na dalekom Laertesu, sam ovjek koga su okolnosti prisilile da se svom svojom lukavou suprotstavi rulskom neprijatelju.

Obavijest o otkriu Laertesa stigla je do njega uobiajenim kanalima. Odmah mu je bilo jasno neto to su drugi previdjeli: da e prije ili kasnije postati kljuna baza na granici gdje se sueljavaju dvije galaktike hemisfere. Kako meu posadom ratnih brodova nije normalno bilo oriktologa koji bi mogao obaviti koordinirani pregled, poao je bez oklijevanja sam.

Bilo kako bilo, prvu veliku prednost je izgubio.

Jamieson se, natmuren, uspravi. Vrijeme je da krene u napad i otkrije kakav ga protivnik eka. To e biti prva faza sukoba, a na njemu je da se pobrine da ne bude i posljednja.

* * *

Kad je Laertesovo blijedo sunce provirilo nad horizont, a ovdje je to bio sjeveroistoni rub visoravni, napad je bio u punome jeku. Automatski defensori, koje je prole noi pripremio za pokret, polako su napredovali ispred samohodnog blastera. Jamieson je oprezno traio zaklon iza gromada stijena, da bi se to vie zatitio. Strojeve je vodio runim daljinskim upravljaem, a njihovo napredovanje pratio na ekranu montiranom na ljem. S najveom je panjom motrio drhtave kazaljke na indikatoru, da mu ne promakne ni najmanji znak nekoga kretanja, ni najmanje naprezanje obrambenog pojasa da apsorbira energiju neprijateljeva protunapada.

Nita.

Kad je ugledao rulski brod, Jamieson zastane, zabrinut to ne nailazi na otpor. Nije mu se to svialo. Moglo se dogoditi da svi Rulli u brodu poginu, ali je sumnjao u to. Rulli gotovo i nemaju kosti. Osim mree tetiva tijelo im je sve sam mii. Jamieson je natmureno promatrao olupinu kroz teleskopske oi defensora. Leala je u plitkoj utolini, nosa zarivenog u smrvljeni kamen. Onaj njegov jedim energetski udar sino, premda sasvim automatski, dobrano je razlupao rulski brod.

Prizor je odisao potpunim mrtvilom. Ako se samo pretvaraju, svaka ast rulskoj vjetini. Sreom, ima naina da to provjeri. Pokus moda ne konaan, ali svakako uvjerljiv.

On ga obavi.

Brujanje samohodnog blastera nije pratila jeka nemogua na ovom pustom platou navrh najnevjerojatnije planine od svih koje je ovjek ikad vidio. Buka nabuja u grmljavinu dok se atomski generator monog oruja naprezao da do kraja razvije svoj potencijal kilokirija. Trup se neprijateljske letjelice pod baraom lagano tresao, promijenivi boju jedva primjetno, i to je bilo sve. Jamieson iskljui generator zagledavi se u metalnu olupinu sasvim zbunjen, ne znajui to da radi.

Obrambeni pojasovi rulskog broda pod punim su pogonom! Jesu li se ukljuili automatski kao odgovor na njegov sinonji hitac? Ili su ukljueni namjerno, planski, kao obrana pred upravo ovakvim napadom kakav je on pokuao?

Nita nije sigurno. Tu je njegova tekoa: nedostaju mu podaci. Moda Rull unutra lei mrtav. (udno, ne pada mu na pamet da bi ih moglo biti vie. S druge strane, dva iva i zdrava Rulla ne bi oklijevala pred jednini samim ljudskim biem no, dakako, ni oni ne znaju da je on zaista sam.) Moda je ranjen, nesposoban da mu se suprotstavi. A moda je proveo no arajui mreu psihoparalitikih linija mora se dobro uvali izravnog pogleda u tlo ili ak jednostavno eka na dolazak matinog broda.

Jamieson se strese i od same pomisli na ovu posljednju mogunost; ona znai smrt, bezuvjetno i beznadno.

Namrten, paljivo je promatrao brod, nastojei ocijeniti koliko mu je tete nanio. Tvrdi metali su, ini se, izdrali, ali je sve dno broda uleknuto, mjestimino i pun metar duboko. Mora da je neto radijacije prodrlo unutra. Koliko, i to je otetila?

Vidio je on ve mnogo oteenih rulskih istraivakih brodova, pa ako ovaj nije neke osobite konstrukcije, sprijeda e biti upravljaki centar ukljuujui izoliranu artiljerijsku centralu, straga strojarnica i dva skladita, jedno za gorivo i rezervne dijelove, druga za hranu i...

Hranu. Jamieson se trgne primijetivi kako je upravo taj dio broda najtee oteen. Sigurno je radijacija prodrla u skladita, otrovala hranu, unitila, i tako stavila Rulla zbog njegova rapidnog metabolizma u kritinu situaciju. Obuzme ga novi val nade i on se okrene da poe natrag. Jo dok se okretao nehotice, potpuno je sluajno zadrao pogled, samo trenutak, na kamenu iza kojeg je dotle leao. I ugledao psihohipnotike linije na njemu.

Linije tanke, zamrene, njihov raspored rezultat temljitog prouavanja ljudskoga ivanog sustava. Jamieson ih prepozna i ukoi se, uasnut.

Napevi svu svoju snagu volje naporom oajnika, borio se za jo koji asak zdrave svijesti, za jo jedan pogled na njih, barem na trenutak. Uspjelo mu je letimino vidjeti pet vertikalnih crta i iznad njih jo tri uperene prema istoku, krivudavih, izlomljenih kontura. Pritisak je u njemu bujao i bujao, a on se oajniki otimao paralizi svijesti trudei se da iscijedi jo samo jednu misao. Trudei se da se sjeti da li iza ruba istone stijene stri kakva ira polica. Da, da, sjea se. Tamo, tamo, mislio je ruei se, moram pasti tamo. Borei se za goli ivot, koncentrirao se na sliku police u stijeni.

Posljednja, slabana, svjesna misao bila je ipak odgovor na odluujue pitanje. Rull je preivio pad.

Tama ga obavije kao ponor crnji od najcrnje noi.

* * *

Iz daleke galaktike doao je hladni, nemilosrdni voa svih voa, yelir Meesh, Iijn cijele Riaae, Njegovo Velianstvo Aaish od Yeella. Mnogo titula, mnogo funkcija, mnogo vlasti.

Doao je amo da vidi to ne valja. Davno, davno pala je zapovijed: proiriti su u Drugu galatiku. Zato su Oni-koji-ne-mogu-biti-savreniji tako spori? to im koi napredovanje? Kakva su kova ta dvonona stvorenja iji su nebrojeni brodovi, neosvojive planetarne baze i mnogobrojni saveznici izborili patpoziciju protiv Onih-to-imaju-savreni-ivani-sustav?

Uhvatite ivo ljudsko bie! Tako je glasila zapovijed.

Rezultat je bio jedan preivjeli lan posade unitene zemaljske krstarice, redov ne ba osobito bistar, IQ devedeset est, indeks straha dvjesta sedam. Stvor je nakon dugog oklijevanja, potaknut eksperimentima koje je morao izdrati, poinio samoubojstvo.

Nije nam valjda ovo protivnik.

Vae Velianstvo, hvatamo tek tu i tamo ponekoga ivog. Kondicionirani su na samoubojstvo u sluaju zarobljavanja, kao i nai borci.

Pogrena okolina. Moramo stvoriti takve okolnosti da uhvaeni ne zna da je zarobljen. Moe li se to?

Problem e biti razmotren.

On je i doao radi eksperimenta na planetu na kojoj je opaen jedan ovjek prije sedam vremenskih jedinica u maloj letjelici to se spustila iz jedne toke u svemiru, oito lansirana s nekoga ratnog broda. Tako je i otkrivena potencijalna baza. Nije obavljeno slijetanje, kako je i nareeno; nema znakova nae prisutnosti. Moe se pretpostaviti da ovo nije prvo slijetanje ljudi na ovu planetu. Neobina planina. Bit e idealno mjesto za nae potrebe.

Jedna eskadra ratnih brodova patrolirala je oko sunca. Ali on je sletio sam, malim brodom; potcijenivi protivnika, doletio je neoprezno nad planinu, opalio unitavajui hitac na zemaljski brod na tlu a tada ga pogodi iznenaujue snaan povratni udarac, koji ga obori.

Gotovo je tada i poginuo. Ipak, uspio se izvui iz sjedala za upravljakim pultom, natuen ali neozlijeen. Paljivo je ocijenio tetu. Bio je zapovijedio da ga ne trae dok sam ne pozove pomo. Nee zvati: radio je nepopravljivo razlupan. Obuzeo ga je udan, upalj osjeaj, kad je otkrio da mu je sva hrana otrovana.

Hitro je skupio svoje snage spreman da se suoi sa situacijom.

Eksperiment e se nastaviti, uz jednu modifikaciju. Kad potreba za hranom postane imperativna, ubit e ovjeka i tako preivjeti dok se komandanti brodova u orbiti ne uznemire i dou vidjeti to se dogodilo.

Dio mranog razdoblja proveo je istraujui rub klisure. Zatim je vrljao oko obrambenoga energetskog pojasa zemaljskog broda razmiljajui o tome to bi njegov protivnik mogao poduzeti protiv njega. Napokon je neljudskom strpljivou prouio prilaze svome brodu. Na svim je kljunim tokama nacrtao linije-koje-zarobljavaju-ovjekove-misli. Bio je vrlo zadovoljan kad je ujutro, odmah poslije izlaska sunca, vidio neprijatelja uhvaenog. Ipak, zadovoljstvo nije bilo potpuno.

Svoj uspjeh nije mogao iskoristiti.

ovjekov blaster je ostao nanianjen u glavnu zranu ustavu na brodu. Neaktivan, dodue, ali se Rull nije zavaravao nadom da nee opaliti automatski im otvori vrata. Situacija je postala kritinom kad je otkrio da se izlaz za nudu zaglavio.

Prije je bio ispravan. Oprezom karakteristinim za svoju rasu iskuao ga je odmah poslije pada. Tada ga je lako otvorio. A sada ne moe. Brod se vjerojatno slegnuo za vrijeme mranoga razdoblja. Uostalom, razlog nije vaan. Bilo kako bilo, ne moe iz broda ba kad mu je do toga osobito stalo. Ne zato da odmah ubije ovjeka. Zarobivi ga, rijeio je problem hrane. Ubit e ga kad to bude potrebno. Sada mu treba sloboda akcije i odluivanja; sada, dok je ovjek bespomoan. A pomisao da je ovjek moda poginuo od pada izazvanog psihohipnotikim crtama uznemirila ga je. Nije volio da mu sluaj mrsi planove.

Cijeli ovaj sluaj epa od samoga poetka. Uhvaen je u mreu sluajnih dogaaja, faktora prostora i vremena koje je uvijek smatrao teoretski moguim, ali mu nije bilo ni na kraj pameti da bi mu mogli zadati toliko brige. Meu civiliziranim Rullima sluaj je bio zabranjen.

On odlui da se nee baktati s izlazom za nudu. Umjesto toga uperio je blaster u pukotinu u podu. Dok se metal isparavao, pumpe su, stenjui pod punim pogonom, jedva uspijevale izvlaiti plinove i radijaciju iz skuenoga, hermetski zatvorenog prostora. Nedostatak propuha inio je posao opasnim. Mnogo puta ga je prekidao ekajui da se zrak proisti, i da drhtave igle na brojau spuznu do nule, pa da izie iz zatitne komore kamo ga je potjeralo podrhtavanje ivaca mnogo pouzdaniji indikator opasnosti od bilo kakvog instrumenta.

Sunce je prolo mjesni meridijan kad je napokon prorezao metalni pod i otvorio si izlaz na kameno tlo ispod broda. Provukao se nakon mnogo napora. Praan, srdit, gladan, naao se usred umarka kamo je pao njegov brod.

Planirani eksperiment izgubio je svoju dra. Potiskujui tvrdoglavu icu svoga karaktera, zakljuio je da je bolje obaviti eksperiment u malo civiliziranijim okolnostima. Nema smisla da previe riskira, nee mu koditi malo vie udobnosti. Ubit e ovjeka i hraniti se njime dok ne dou po njega da ga spase. Glad mu se zrcalila u oima dok je pretraivao izlomljeni, neravan istoni greben, naginjui se daleko preko ruba, puzei hitro lijevo i desno, dok nije obiao zapravo cijelu visoravan. Nije naao nikakav pouzdani trag. Tu i tamo uinilo mu se da vidi tragove prolaenja, ali ni najpomnijim pregledom nije mogao zakljuiti da je tu zaista netko bio. Mrk, natmuren, krene opet prema ovjekovu amcu za spaavanje. Prouavao ga je iz sigurne udaljenosti. Obrambeni pojas je aktivan, ali nije bilo naina da otkrije da li je ukljuen prije jutronjeg napada, poslije njega, ili ak automatski, kao posljedica njegovog dolaska.

Tu je problem. ovjek je moda mrtav, smrskan negdje na podnoju nemogue planine. A moda je u brodu, teko ozlijeen; imao je, na alost, dovoljno vremena da se vrati u sigurnost svoga broda. A moda je zdrav i itav, svjestan neprijateljeve neodlunosti, spreman da tu neodlunost iskoristi.

Rull namjesti automatskog pijuna koji e mu odmah javiti ako se vrata otvore. Tada se vrati do rupe u dnu svog broda, s naporom se uspne, i pripremi za dugotrajno ekanje. Glad je bujala prijetei iz asa u as da postane neizdrljivom. Vrijeme je da se sasvim smiri. Valja mu uvati snagu za nastupajuu krizu.

Stie novi dan.

Jamieson doe k svijesti obuzet bolom. inilo mu se kao da je uronjen u samu bol, u hladan znoj patnje od glave do pete. Sporo, sporo, dok mu se mozak bistrio, bol ostade koncentrirana u lijevome glenju, odakle mu je muno pulsiranje drailo izmuene ivce. Vrijeme se proteglo u vjenost dok se misao formirala u saznanje: Vidi, iaio sam gleanj! To, dakako, nije bila jedina ozljeda, ali mu koncentrirani napor da smisli tu jednu reenicu pomogne da prikupi svijest. Koliko je vremena proveo ovako u polusvijesti, dok se sunce polako prigibalo horizontu? Tek kad ga je dosegla izduena sjena grebena povrh njegove glave, iznenada se sjeti smrtne opasnosti u kojoj se nalazi, i to ga naglo, poput udarca biem, vrati u potpunu svijest.

Sad je mogao ocijeniti situaciju. Leao je na strmoj padini kamo se skotrljao preko ruba visoravni. Kosina je bila vrlo strma, punih pedeset i pet stupnjeva, pa ga je grm u koji se zapleo spasio od daljeg pada u slijedeu provaliju. Pri tom je, oigledno, iaio gleanj.

Stekao je potpunu sliku o naravi svojih ozljeda i smirio se. Nije u neposrednoj opasnosti. Pretrpio je, dodue, vrlo neugodan poraz, ali njegova duboka koncentracija ba na ovu padinu, oajnika volja da padne ba ovamo, izbavila da je od opasnosti da taj poraz bude konaan.

Poeo je uspon. Nije bilo osobito teko; krevito tlo i krljavo grmlje prualo je dovoljno uporita. Tek je posljednji, uspravan greben iskrsnuo kao ozbiljan problem, a iaeni gleanj neugodna konica. etiri puta je kliznuo natrag; a tada mu uspije, posljednjim naporom, dohvatiti vrsti korijen koji je virio iz vrha visoravni. Slavodobitno je ispuzao na vrh.

kripa i struganje njegovih napora su utihli, i samo je dahtanje odavalo da u ovoj pustoi ima ivih bia. Jamieson nemirnim oima pretrai neravnu okolicu. Visoravan se pred njim prostirala pusta kao i uvijek. Nalijevo, malo podalje, vidio je svoj amac za spasavanje. Krenuo je, puzei, prema njemu. Nije znao gdje je Rull ni to se s njime dogodilo. Gleanj e ga prisiliti da provede nekoliko dana u brodu, pa neka i neprijatelj nagaa.

* * *

Profesor Jamieson proveo je mnogo vremena na svome leaju, razmiljajui. Obavila ga je potpuna tiina, koju bi prekinula samo buka njegova tumaranja po brodu kad bi se umorio od leanja. Radio je bio tih poput groba. Laertes je tako daleko od naseljenog dijela svemira da ak ni signali subsvemirskog radija ne dopiru do njega. Potraio je valne duine rulskih signala. I tu je vladala tiina. Ali to nije znailo nita: da se kakav rulski brod i nalazi u blizini, jasno je da nee emitirati da se ne bi odao.

Izoliran je ovdje u svome malom brodu, na nenastanjenoj planeti, s upropatenim motorima. Nastojao je, ipak, da o tome ne misli pesimistiki. Evo, ree sam sebi, ovo je ivotna prilika za eksperiment.

Ideja ga ponese. Gotovo je nemogue uhvatili ivoga Rulla. Onih nekoliko onesvijetenih uvalo se kao kap vode na dlanu. Ovo ovdje bila je gotovo idealna situacija.

Zarobljenici smo obojica. Pokuao je tako shvatiti svoju situaciju. Zarobljenici svoje okoline, pa tako, igrom sluaja, zarobljenici jedan drugoga.

Ovo je dragocjena prilika da rasvijetle mnoge nepoznanice. Ljude je muila velika tajna rulskih postupaka. to ih motivira? Zato ele sasvim unititi druge rase? Zato nepotrebno rtvuju dragocjene brodove napadajui zemaljske upade u njihov dio svemira kad im mora biti jasno da e se oni i tako povui nakon kraeg vremena? I zato se zarobljeni Rulli, koji se mogu ubiti kadgod to zaele, ubijaju odmah, ne ekaju da vide kakva ih sudbina eka? Katkada bi posluili samo kao kuriri.

Da li je mogue da Rulli pokuavaju sakriti neku svoju bitnu slabost o kojoj ljudi jo i ne sanjaju?

Skrivene mogunosti koje je ova bitka nosila u sebi razvedre Jamiesona dok je leao oporavljajui se, kujui planove i traei naina kako da nadmudri svoga protivnika. Katkad je znao odskakutati na zdravoj nozi do komandnog pulta, gdje bi zurio u ekran razgledavajui okolicu broda, visoravan, Laertesovo plavo-ruiasto nebo, tiho i beivotno. Razgledavajui svoj zatvor. Uhvaen sam ovdje, razmiljao bi turobno. Profesor Jamieson, ija bi pojava na nekoj od zemaljskih planeta izazvala gomile znatieljnika, iji je tihi i mirni glas u Saboru zemaljskog imperija nosio notu autoriteta bez pogovora taj je Jamieson sada ovdje, sam, lei na leaju, eka da mu ozdravi noga kako bi mogao podvri Rulla svome eksperimentu.

Nevjerojatno. Ipak, kako su dani prolazili, navikao sa na to.

Treega dana prizdravio je toliko da se mogao kako-tako kretati brodom. Odmah je zapoeo raditi na konstrukciji mentalnog izolatora. Petog je dana to bilo gotovo. Tada je na red dola pria. Snimanje je bilo djeja igra. Svaku pojedinu scenu tako je temeljito planirao u toku dugih sati provedenih na leaju da ih je sada znao napamet kao svoje ime. Video-ica je bila spremna u tren oka. Razapeo ju je kojih dvjesta metara daleko od broda i sakrio liem drvea. Limenku hrane hitnuo je na oblinju istinu.

Ostatak dana vukao se sporo, u dosadi. esti dan od prispjea rulskog amca, peti otkako je iaio gleanj.

I stie no.

Rull se prikrao do zatitnog pojasa kroz mrkli mrak, ocrtavajui se prema slabanom svjetlu zvijezda kao nejasna mrlja jo dublje tame. Stotinjak metara izvan pojasa osjetio je hranu i shvatio da je naiao na stupicu.

Za Rulla je est dana bez hrane znailo straan gubitak energije, sljepou na tucet nivoa spektra boja, odumiranja ivotne energije do fatalne granice. Njegov nepovezani ivani sustav ponaao se poput akumulatora, gdje se iscrpljene elije iskljuuju jedna za drugom. Bilo mu je jasno da su neki dijelovi odumrli zauvijek. Ako se eli spasiti barem djelomino, ne smije vie izgubiti ni trenutka. Jo samo malo pa e uvjetni refleks samounitenja nadvladati i samog Aaisha od Yeella.

Umirio se. Centri vida iza svakog oka registrirali su svjetlo uskoga valnog pojasa, koje je emitirala video-ica. Promatrao je priu od poetka do kraja, pa jo jednom i jo jednom, udei da se ona opet ponovi svom estinom primitivnoga nagona.

Pria je poinjala u dubokome svemiru, prikazivajui ovjekov amac za spasavanje dok ga veliki ratni brod lansira u prostor. Dalje se vidjelo kako veliki brod nastavlja let prema bazi i kako tamo krca opremu, pa se praen snanom flotom ratnih brodova vraa. Tada se radnja premjetala na Laertes, pa se vidjelo kako se amac za spasavanje sputa na planetu, kako dolijee rulski brod i u kratkim crtama sve to se poslije toga zbilo. Na kraju bi se vidjelo kako je situacija opasna po obojicu i jedino rjeenje povoljno za obojicu.

Posljednji kadar prikazao bi Rulla kako prilazi limenki hrane i otvara je, uz podroban opis kako da to uradi i kako je sa zadovoljstvom jede.

Svaki put kad bi se pria pribliila svojoj zavrnoj sceni, Rull je oajniki elio da ona postane stvarnost. Izdrao je ipak punih sedam prikazivanja dok nije napokon otpuzao naprijed, prema limenki. Znao je da mu je postavljena stupica, moda ak i smrtonosna, ali nije mario. Ako eli preivjeti, mora riskirati. Samo se tako mogao nadati da e preivjeti koliko mu je potrebno.

Kako dugo e komandanti brodova u orbiti oko sunca odoljeti neizvjesnosti, kad e odluiti da prekre njegovu zapovijed to nije znao. Ali, doi e. Pa ak i ako budu ekali dok ne stignu neprijateljski brodovi, pa se tek onda ohrabre da postupe protivno njegovoj izriitoj naredbi, oni e doi.

Kad bi barem znali da svojim neposluhom nee izazvati njegov gnjev!

Potrebna mu je hrana, do posljednje mrvice koje se moe doepati. On paljivo dohvati limenku i aktivira automatski otvara.

* * *

Bilo je nedugo poslije etiri sata izjutra kad je Jamiesona probudila tiha zvonjava alarmnog ureaja. Vani je jo vladao mrkli mrak dan na Laertesu traje dvadeset i est siderikih sati; satove je koordinirao odmah nakon sputanja u ovo doba godine do zore je preostalo jo tri sata. Jamieson nije odmah ustao. Zvonjavu alarma izazvalo je otvaranje limenke. Trajala je punih petnaest minuta, to ga oduevi. Alarm je bio podeen na valnu duinu predajnika u limenki, koji je, opet, trebao odailjati signale tako dugo dok u limenki ima hrane. Tih petnaest minuta odgovaralo je vremenu potrebnom da jedan Rull pojede kilogram svinjetine.

A sve to vrijeme jedan pripadnik rase Rulla, smrtnog neprijatelja ljudi, proveo je podvrgnut mentalnim vibracijama posebnog uzorka, nalik na njegove misli. Istoga onog uzorka na koji su reagirali zarobljeni Rulli dok se na njima eksperimentiralo u laboratoriju. Na alost, svi su se oni ubijali odmah nakon buenja iz nesvijesti, pa su tako zakljuci do kojih se dolo ostali polovini. Ipak, bilo je jasno da na te vibracije reagira podsvjesni a ne svijesni dio njihove psihe.

Jamieson je leao smijeei se sam sebi. Napokon se okrene ustranu, namjetajui se za spavanje. I tek tada shvati koliko je uzbuen.

Ovo je najvaniji trenutak u dosadanjem toku rata ljudi protiv Rulla. To se mora proslaviti. On ustane iz kreveta i napuni au.

Rullov napad na njegovu podsvijest dao je Jamiesonu ideju da i sam neto pokua. Rase su poele otkrivati meusobne slabosti. Rulli su iskoritavali ljudske slabosti da ih istrijebe, smatrajui ih nesavrenima, dakle nepotrebnima, kao to lonar unitva neuspjeli izraeni glineni vr. Ljudi su nastojali uspostaviti dodir, suradnju. I jedni drugi bili su nemilosrdni, proraunati, bez smilovanja svaki na svoj nain.

Trenutak vaan ili ne, jedan problem je jo akutan. Rull je nahranjen, oporavljen, sposoban da i sam kuje planove. Jamieson opet legne i umiri se, buljei u mrak. Ne potcjenjuje Rulla, nipoto, ali ako je ve odluio provesti eksperiment, istjerat e ga do kraja, kud puklo da puklo.

Napokon zaspi, i spavao je snom ovjeka koji zna da mu zapoeto ide od ruke.

* * *

Jutro. Jamieson se uvue u toplu odjeu i izie iz broda u studeno jutro. Opet je napeo sva osjetila traei skrivene znakove u tiini i nezemaljskoj atmosferi velianstvene pustoi. Jak vjetar s istoka nosio je u sebi neki otar ton. Snijeg?

Pribere se. eka ga mnogo posla u ovo sudbonosno jutro. Obavit e ga oprezno, kao i uvijek. Praen defensorima i samohodnim blasterom on krene prema mentalnom izolatoru. On je stajao na brisanom prostoru, na maloj uzvisini, gdje se mogao lako opaziti iz skrovite okoline. Koliko je mogao vidjeti, neoteen je. Iskuao je automatski mehanizam i za svaki sluaj emitirao cijeli program.

Ve je bio bacio novu limenku hrane u travu i okretao se da poe, kad ga zaokupi misao: udno, metalni okvir izgleda kao da ga je netko polirao. Iznenaen, stane prouavati neobinu pojavu u dezenergetskom ogledalu i otkrije da je metal pokriven bezbojnom supstancom nalik na lak. Neto ga stegne u elucu. Oajan, pomisli tvrdoglavo, ako je uvjetni refleks ne pucati, neu posluati. Pucat u, pa upravo da je blaster uperen u mene.

On sastrue malo laka i ponese ga prema svome amcu za spasavanje. Razmiljao je ogoreno, naprasito. Odakle, doavola, sve to izvlai? Ovo ne ulazi u opremu istraivakog broda.

Polako, maglovito, stala se raati neodreena sumnja da ovo, to se ovdje dogaa, nije sluaj. Namrten, stisnutih eljusti, vagao je u glavi mrane implikacije koje je ta mogunost nosila u sebi, kad je spazio Rulla.

Prvi put nakon mnogo i mnogo dana, spazio je Rulla.

Koji je refleks!

* * *

Osjeaj da neto mora uraditi obuzeo je Rulla ubrzo poto je jeo. Najprije nejasno, a zatim se slika razbistri.

Kako mu se snaga vraala, postajao je svjestan jo kojeega. Osjetilo vida hvatalo je vie svjetla. Razaznavao je sve vie kontura u slabanoj svjetlosti zvjezdanog neba, ali ni izdaleka onoliko koliko je navikao. Povrh toga, sve mu se inilo da je izvrnuto naglavce. Znao je da se to vie nee ispraviti. Centar za deifriranje vizuelnih signala je u mozgu, a taj dio mozga izgubio je mo deifriranja.

Bio je neizrecivo sretan to posljedice gladovanja nisu tee.

Zastao je na rubu provalije, i provirio u dubinu. ak i ovako poluslijep za svoje pojmove vidio je dovoljno da ostane zapanjen. Pogled iz svemirskog amca nije ga impresionirao: perspektiva je smanjila udaljenosti. Pogled u dubinu s ovoga krevitog ruba bio je sasvim drukiji prizor. Ponien to je dopustio da bude igraka sluaja, okiran dapae, sjetio se svega to je radio prije gladi.

Okrene se kao uboden i pouri prema krhotinama svog amca. Krhotinama napola ukopanim u tvrdo tlo Laertesa III. Uputio se ravno prema jednoj svinutoj ploi oplate ispod koje je juer osjetio drhtaj antigravitacijskih oscilacija. Siunih, skrivenih oscilacija, koje kao da su ekale da ih amplificira.

Rull je radio odluno i djelotvorno. Ploa se vrsto drala brodskog rebra, pa je proveo nekoliko mukotrpnih sati pokuavajui da je ukloni.

Ploa napokon popusti. Prestrukturiranje molekularnog rasporeda bilo je infinitezimalno, dijelom zbog Rullova glau poremeenoga nervnog centra za usmjerivanje nervne energije, a dijelom stoga to je pomak i morao biti to neznatniji. Energije se moe osloboditi i previe!

No, ovdje nije bilo takve opasnosti. To je odmah otkrio. Ploa je pokazivala tako malo energetskog potencijala da je posumnjao da je uope u stanju poletjeti. Ipak, poletjela je. Pokusni let mjerio je samo tri metra, ali i to je bilo dovoljno da ocijeni kako mu je nervni sustav iscrpljen gladovanjem. Imat e snage samo za jedan napad.

Rull nije oklijevao ni trenutka. Eksperiment je zavren, i tada mu je preostalo samo da ubije ovjeka i prieka na pomo. Osim to ovjek nije bespomoan, naprotiv, bio je sasvim sposoban da se brani. Ha, Lak!

Namazao ga je na metal vrlo paljivo, priekao da se osui, a tada uprtio plou na lea i odnio je do skrovita. Smirio se tek kad je bio siguran da ga suho lie kojim se pokrio potpuno sakriva.

Dvonogo je bie sigurno imalo razloga da mu dade hranu. Oito je smislio neto opasno po njega. Jedino rjeenje cijele ove zavrzlame bilo je da dvonoca ukloni bez oklijevanja.

* * *

Jamieson se bio nagledao oajnikih pothvata u toku svog vojnikovanja i bilo mu je odmah jasno da je ovo jo jedan. U normalnim okolnostima ovakav bi napad odbio smijui se. Sada je, meutim, bio koncentriran, potpuno koncentriran na prve znakove paralize izazvane lakom. I zato ga je naivnost, trivijalnost napada uhvatila nespremnog, i to je gotovo donijelo propast. Rull je izletio iz umarka na antigravitacijskoj ploi. Iznenaenje mu je gotovo uspjelo. Jamieson je znao da su sve Rullove ploe ispranjene pod udarom onoga prvog, pokusnog napada, a evo sad jedne u punom pogonu, u svom sjaju rulskoga umijea.

Kretanje ploe kroz prostor bilo je, dakako, samo prividno, samo efekt rotacije planete oko svoje osi. Brzina napada, rastui od nule, nije jo ni izdaleka dosegla onih tisuu i trista kilometara na sat kojom se planeta vrtjela oko osi, ali je i ovakva bila dovoljna.

Metalna prikaza se stvorila pred njim. Dok je potezao oruje i pucao u nju, Jamiesona je rastrzala nedoumica: trenutaeni sukob treningom usaenog refleksa protiv promiljenoga, planiranog ogranienja: Ne ubiti!

Teko, oh, teko!

Spasio ga je pritisak zraka na donju stranu metalne ploe koja se propela poput avionskog krila pri uzletanju. Opalio je u dno ploe, koja se zakovitlala u zraku i sruila dvadesetak metara dalje u grmlje.

Jamieson se nije obazirao na Rulla, koji je nestao iza breuljka planirajui svojim mnogobrojnim sisaljkama. Nije ga slijedio ni pucao za njim. Svu je panju posvetio antigravitacijskoj ploi, koju je oprezno izvukao iz grmja. Kljuno je pitanje bilo kako je Rull uspio degravitirati plou bez svih onih sloenih strojeva potrebnih da se to obavi? A ako je ve i sposoban izraditi tako djelotvoran padobran, zato se ve nije spustio s planine u umovitu ravnicu u podnoju, daleko od svoga ljudskog protivnika, i gdje ima hrane u izobilju?

Odgovor na ovo drugo pitanje postane oigledan onoga trenutka kad je podigao plou. Bila je normalne teine, dakle, energije je dostajalo samo za let od ovih stotinjak metara. Ne elei ipak nita riskirati, Jamieson je baci u ponor. Na lak se sjetio tek kad je bio opet u svome brodu.

Nije bilo nikakvog uvjetnog refleksa, barem ne dosad!

On ispita strugotine koje je ponio sa sobom. Kemijski je to bila jednostavna smola, kakve se i upotrebljava za izradu lakova. Atomska struktura stabilizirana. Elektromagnetski, bio je to transformator svjetlosne energije u bioelektrinu u frekventnom podruju ljudskih misaonih procesa.

Jamieson izradi snimku na video-ici. Rezultat je bio kaos nejasnih fantazija. Simboli. On uzme knjigu Rjenik podsvjesnih simbola i nade poglavlje Inhibicije.

Ne ubij!

Dovraga, ree Jamieson naglas. Dakle, to se dogodilo. Bilo mu je lake, a opet, i nije bilo. Planirao je da u ovoj fazi sukoba jo ne ubije Rulla. Ali ovaj to nije mogao znati. Izazvavi tako suptilnu inhibiciju, dominirao je ak i u porazu. Tu je tekoa. Dosad se Jamieson uspjeno izvlaio, iz neugodnih situacija, ali mu nije uspjelo uzvratiti. ivio je u nadi da e mu i to uspjeti, ali to nije dosta.

Ne smije vie riskirati. Morat e priekati s konanim eksperimentom do dana Orionova povratka.

* * *

Devete noi, dan prije oekivanoga Orionovog dolaska, Jamieson nije ostavio limenku hrane. Slijedeeg je jutra proveo pola sala uz radio pokuavajui stupiti u vezu s ratnim brodom. Poslao je podroban izvjetaj o svemu to se zbilo u toku posljednjih devet dana i opisao svoj plan izgladnjivanja protivnika da vidi kakve e to ostaviti posljedice.

Subsvemir je ostao nijem.

Napokon napusti pokuaje da uspostavi vezu i izie iz broda. Hitno je postavio instrumente koje e upotrijebiti pri eksperimentiranju. Jo jednom ih provjeri, pa pogleda na sat. Jedanaest minuta do podneva. Obuzme ga nervoza i on odlui da vie nee ekati. Jo je trenutak oklijevao, pa pritisne dugme. Iz oblinjeg predajnika razlijee se pulsiranje na vrlo visokom energetskom nivou. Bila je to varijacija na vibracijski uzorak koji je nametao Rullu prijanjih etiri noi.

Jamieson se polako povue u brod. elio je jo jednom pokuati da stupi u kontakt s Orionom. Okrenuvi glavu, vidio je kako Rull izlazi na istinu i kree ravno prema izvoru pulsiranja.

Jamieson se nehotice zaustavi, fasciniran, a u taj trenutak glavni alarmni sustav amca za spasavanje stane zaglueno zavijati. Njegov runi radio, automatski sinhroniziran na potrebnu valnu duinu, oivi.

Orion zove profesora Jamiesona. Primili smo vau prijanju poruku. Prisiljeni na radio-tiinu, rullska flota orbitira Laertes. Za otprilike pet minuta pokuat emo vas izvui. U meuvremenu lezite.

Jamieson se nae na tlu. Jo je stigao vidjeti neko micanje na nebu. Dvije tamne mrlje zadobiju oblik. Uz zaglunu grmljavinu dva rulska ratna broda prostrijele preko visoravni. Uslijedi orkan, koji ga gotovo otpuhne u bezdan. Pripio se uz tlo kao pijavica uz svoju rtvu.

Punom brzinom, oito letei pod gravitonskim pogonom, neprijateljski brodovi opiu petlju i vrate se prema visoravni. Oekujui smrt, Jamieson shvati cijelu igru i klone. Ali grom zatutnji mimo njega, gigantski zvuk od kojeg se napola onesvijesti. Ipak, znao je to se dogaa. Njegov amac za spasavanje. Gaaju njegov amac za spasavanje.

I trei brod ue u njegovo polje vida, ali, dok se Jamieson trudio da mu raspozna oblik, on zaokrene i pobjegne. Profesorov runi radio opet oivi:

Nemogue pomoi. Zasad kako znate. Naa etiri broda odmamljuju protivnika prema floti koja orbitira sistem Bianca, a tada...

Jarki bljesak daleko na nebu prekine poruku. Protekla je puna minuta dok je zvuk prodro kroz hladan Laertesov zrak do njega. Grmljavina izblijedi polako, oklijevajui, kao da se lijepi za same molekule zraka.

Tiina koja je napokon nastupila nije, zaudo, donijela mir. Bila je to tiina pred oluju, kobna, ukoena, nabijena nasluivanom opasnou.

Jamieson ustane, tresui se. Vrijeme je da procijeni neposrednu opasnost koja mu sad prijeti. Dalje od toga nije se usuivao ni pomisliti.

Jamieson se najprije uputi prema svome brodu. Nije morao mnogo pjeaiti: litica na kojoj je leao bijae odrezana kao noem. Od broda nije ostalo ni mrvice.

Stao je kao ukopan. Oekivao je to, ali ga stvarnost udari poput malja. On se zguri i digne pogled uvis. Nigdje niega. Nikakva kretanja, nikakva zvuka osim hujanja istonog vjetra. Bio je sam izmeu neba i tla, sam na rubu ponora.

Mozak mu se razbistri i on shvati. Rulski su brodovi najprije nadletjeli visoravan da vide situaciju, a tada su se vratiti da ga unite.

to je ovaj Rull ovdje, zar je toliko vaan da bojni brodovi paze na njegovu sigurnost? Eh, nisu sasvim uspjeli. Jamieson se isceri prema vjetru. Ne sasvim. Sad mu valja pouriti. Rulli bi svakog trenutka mogli riskirati slijetanje da ga izvuku odavde.

Dok je trao, Jamieson osjeti uzbuenje koje obuzme ovjeka to se svim biem predao akciji. Polovian napor, bilo uma, bilo tijela, raa polovinom djelatnou. Trai se sve, sve.

Oekivao je da e se spoticati, i spoticao se. Svaki put bi ostao napola obnevidio od bola, ali trao je dalje. Stigao je krvarei ali stigao je.

Nebo bijae tiho.

Virei iza grma, promatrao je Rulla. Zarobljenog Rulla, njegovog Rulla. Promatrat e ga, kolovat e ga ekspresno kolovanje, nema vremena za dokolinu razmjenu informacija. Leei tako u zaklonu, podeavao je kontrole nervnog odailjaa.

Dotad je Rull tumarao amo-tamo pred odailjaem. Sada ubrza svoje kretnje, pa ih opet uspori. Jamieson se zadovoljno iskesi.

Nekoliko tisua godina prije toga, u Dvadesetom stoljeu, obavljen je klasini pokus, eksperiment za sva vremena. Jedan ovjek, imenom Pavlov, hranio je laboratorijskog psa u jednakim intervalima uz pratnju zvona. Uskoro je psei probavni trakt reagirao na zvuk zvona upravo kao i na hranu.

Pavlov nikad nije shvatio najvanije aspekte svog otkria uvjetnih refleksa. Ali ono to se rodilo toga davnog dana odraslo je u znanost koja je mogla upravljati ivotinjama i ljudima gotovo neogranieno. Samo su se Rulli pokazali imunima, to je uenjake dovodilo u oaj. Poraeni rulskom sposobnou da poine samoubojstvo po elji, psihikim putem, predosjetili su propast ljudske rase ako se ne pronae naina da se analizira rulski nervni sistem.

Kakva nesrea to Jamieson nema vremena za podrobnu analizu.

Ovdje umiru oni koji oklijevaju, koji trate vrijeme. Pa ak i ovo to sada radi, najnuniji minimum, prodire dragocjeno vrijeme. Amo, tamo, amo, tamo; ritam koji e usaditi posluh.

Lik na ekranu bio je stvaran poput ivoga Rulla, trodimenzionalan, kretnji kao u automata. Nervnom se odailjau nije moglo odoljeti. Djelovao je na temeljne nervne centre. Rull je morao hodati ukorak s likom na ekranu, ba kao to mora reagirati na refleks gladi.

Nakon petnaest minuta takvoga besciljnog tumaranja, Jamieson promijeni program, tjerajui Rulla da se penje uza drvo. Gore, dolje, gore. dolje. Tada Jamieson ubaci svoj lik u igru. Netremice je pratio Rullovu reakciju pratio je namrtenih obrva, shvaajui napokon njegovu reakciju na prisutnost ljudskih bia. Ljudski miris poticajno djeluje na rulski digestivni sustav! Kad je nekoliko minuta kasnije stao na mjesto svoga lika, sa zadovoljstvom je vidio da je Rull privremeno izgubio refleks gladi pri pogledu na ovjeka.

Sada, postigavi potpunu kontrolu nad Rullom, zastane, krzmajui. Eksperiment e zahtijevati vremena. Moe li se priutiti toliko vremena? Mora; ovakva prilika se nee ukazati moda ni u slijedeih stotinu godina.

Kad je dvadeset pet minuta kasnije eksperiment bio gotov, Jamieson se zamisli, blijed od uzbuenja. To je to. Sad ih imamo.

Deset dragocjenih minuta slao je pomou runog radija izvjetaj o svome otkriu, nadajui se da je odailja na amcu za spasavanje izdrao pad niz liticu, da prima signale maloga instrumenta i da ih alje u subsvemir. U toku svih tih deset minuta nikakav odgovor ne stie do njega.

Uradio je koliko je mogao. Jamieson se priblii mjestu koje je odabrao za sputanje s visoravni, nadviri se, strese, a tada se sjeti da je Orion javio ... neprijateljska flota... urno!

On spusti Rulla niz klisuru na prvu veu policu u stijeni. Zatim opae penjaku opremu oko sebe i zakorai preko ruba. Staloeno, ne napreui se, Rull dohvati kraj ueta i spusti ga na policu do sebe.

I tako su silazili. Ilo je teko, unato vrlo jednostavnom sustavu. Dugo plastino ue premoivalo je prostor izmeu dvije stijene. Posebni klinovi, koji su inae sluili pri penjanju uz glatki trup svemirskog broda, pridravali su ue.

* * *

Dan se priklanjao tami kao to se umoran ovjek predaje snu, polako, klonulo. Jamieson je poeo osjeati umor od dugotrajnog napora. Vidio je kako se Rull polako oslobaa transa, kako postaje sve svjesniji njegove blizine. Jo je suraivao, ali nije vie skidao pogleda s njega. Uvjetno stanje se oito primicalo kraju.

Jamieson je oajavao to je krenuo na ovo nestvarno putovanje prije mraka. ak je odabrao zapadnu, prisojnu stranu toga nevjerojatnog stupa. Sve ee je bacao nervozne poglede prema Rullu. Ovaj je, pak, netremice pratio svaki njegov pokret, svaku kretnju.

Ove prodorne oi podsjete Jamiesona na njegovo otkrie. Bio je bijesan na samoga sebe to nije paljivije razmislio dok je za to bilo vremena. Stoljeima su ljudi znali da sam napor gledanja troi dvadeset pet posto energije cijeloga tijela. Njihovi znanstvenici su i sami mogli zakljuiti da mnogo iri spektar valnih duina na koje reagira rulsko oko zahtijeva ogromne koliine energije. Nedostatak energije, makar i kratkotrajan, mora otetiti nervni sustav, privremeno ili ak trajno.

Jamieson je otkrio da je oteenje trajno.

Kakvu li tek tetu mora izazvati dugotrajno gladovanje! Tu lei sudbina rata. Sad je jasno zato Rulli nikad nisu napali skladita ili transporte hrane: bojali su se odmazde. Sad je jasno zato su tako bjesomuno napadali svaki zemaljski brod koji bi se usudio ui u njihov prostor. Dapae, sad je jasno zato tako uporno i nemilosrdno nastoje istrijebiti druge rase. Jednostavno, ive u smrtnome strahu da e otkriti njihovu Ahilovu petu!

Jamieson se naceri. Ako je njegova poruka stigla na cilj, ili ako se on izvue, Rulle eka gladovanje. Zemaljski brodovi e ubudue koncentrirati sve svoje snage u tome smjeru. Skladita hrane treba unitavati po svaku cijenu, bez obzira na gubitke, uporno i nemilosrdno.

Rullima nee preostati drugo nego da se povuku u svoju galaktiku podvijena repa.

* * *

U 16.00 sati Jamieson stane da se odmori. Odmaknuo se do ruba police, to dalje od Rulla, i spuznuo umorno na kamen. Svaka ast zemaljskim brodovima: nijedan rulski brod nije pokuao izbaviti zarobljenika na visoravni. Dakako, moda ne ele odati njegovu prisutnost.

Jamieson se ostavi orava posla i prestane mozgati. Umoran, mjerkao je oima put koji su proli i usporeivao ga s onim to ih jo eka. Prevalili su oko dvije treine puta. Primijeti da Rull promatra dno planine, pa se i sam nadviri preko ruba. Promatrao je tako neko vrijeme nepreglednu umu to se prostirala dokle oko see, a tada se uspravi.

Na satu je 16.15, vrijeme da se krene dalje.

Dva sata kasnije dosegli su iroki greben nekih pedeset metara od dna. Ue je jedva doseglo tako daleko, ali mu je uspjelo da spusti Rulla na sigurno bez veih problema. Jamieson je znatieljno promatrao to e sada Rull uraditi sada kad je slobodan?

Rull je gledao uvis, prema njemu, i ekao.

Hej, s time nije raunao! Jamieson mahne rukom, i potegne blaster. Rull se povue iza velikog kamena. Krvavo-crveno sunce tonulo je za planine na obzorju. Smraivalo se. Jamieson je jeo veeru. Upravo kad ju je zavravao, opazi micanje.

Rull je puzao du podnoja stjenovite planine i zamaknuo za stijenu.

* * *

Jamieson malo prieka, a onda zakovitla ue. Sputanje mu je iscijedilo snagu, ali dno je blizu. Jo malo. A tada poree prst na neoekivano hrapavom dijelu ueta.

Kad je stigao na dno, opazio je da mu prst poprima neobinu sivu boju. Onako u polumraku, izgledao je nekako strano i bolesno. Buljio je u nj, a lice mu problijedi poput zida. Rull mora da je ovo uinio dok je silazio.

Otra bol prostruji mu tijelom, a zatim se pone koiti. On posegne za blasterom, da se ubije, ali mu se ruka odrveni. Padne na tlo. Ukoenost ga ovdje prikuje na mjesto, nepokretnog.

Yeli, Meeesh, proviri iza stijene i krene prema Jamiesonu. Blaster odbaci ustranu i pretrai ga. Tada ga podigne i ponese onih nekoliko stotina metara oko dna planine, do ovjekova broda, kamo je ovaj pao nakon napada rulskih brodova.

Pet minuta kasnije snani je radio emitirao na rulskoj valnoj duini, izdajui zapovijed rulskoj floti.

* * *

Magla. Izvana i unutar njegovog organizma. inilo mu se da je na dnu bunara. Oko njega nabuja nekakva mora i podigne ga, vie, vio prema vrhu bunara.

Jamieson dodje k svijesti.

Leao je na povienom stolu sred prazne sobe, bezlinih zidova, koje je prekidalo nekoliko velikih otvora nalik na miju rupu. Vrata, shvatio je, udna vrata, strana, neljudska. Jamieson se strese prepoznavi ih.

Nalazi se u rulskom ratnom brodu.

Zauje neko struganje iza sebe. Okrene glavu i ugleda tri Rulla kako prilaze kontrolnom pultu. Jamieson se pokua pomai. Tijelo mu se izvijalo pod remenjem koje ga je pritiskalo o stol. Tada se sjeti kemikalije namazane na ue. Olakanje ga obuzme. Nije mrtav. Nije mrtav. NIJE MRTAV.

Zato? Ta ga pomisao uozbilji. Nada se ugasi poput svijee. Lice mu se ukruti u napetu, groznu masku iekivanja. Dok ih je promatrao, oekujui bol, Rulli su stajali nepokretno. Tada jedan od njih utisne dugme. Jedan dio kreveta se podigne i Jamieson se nae u sjedeem poloaju.

to sada?

Rulle vie nije mogao vidjeti. On pokua okrenuti glavu, ali mu je dvije metalne ploe stegnu i zadre. Na zidu nasuprot njemu pojavi se okvir mutnoga sjaja, razbistri se, i pojavi se slika. Bila je nekako poznata, kao da ju je ve negdje vidio.

A tada je naglo prepozna.

Bila je to izvrnuta verzija slike koju je sam pokazivao Rullu, najprije kad ga je hranio, a zatim, uz tee argumente, kad je otkrio kobnu slabost ljudskih neprijatelja.

Bio je prikazao kako e ljudi unititi Rulle ako oni ne pristanu na mir.

A sada Rulli trae suradnju meu dvjema rasama. ini se da ne znaju da mu nije definitivno uspjelo javiti svoje otkrie.

Zurio je u ekran dok film nije zavrio a tada se ponovi. Kad je zavrio drugi put, vie nije bilo sumnje. Jamieson se zavali natrag na stol. Ne bi mu prikazivali ovaj film da ga namjeravaju ubiti. Bit e kurir.

Vratit e ga kui s porukom koju ovjek iekuje ve tisuu godina. Rat ljudi protiv Rulla doekao je kraj.

Stanislaw Lem:

Inwazja z Aldebarana

Preveo Drago Bujan

INVAZIJA S ALDEBARANA

Pri spomenu znanstveno-fantastine literature, svatko od nas e pomisliti barem na jednog pisca tog anra, uglavnom angloamerikog imena. Pri tome se potpuno zaboravlja da postoji i drugo, vrlo plodno podruje SF na Istoku, iju sr u mnogome ine poljski autori.

Njihov najpoznatiji predstavnik u svakom je sluaju Stanislaw Lem, koji svoja djela objavljuje od 1948. godine.

Zahvaljujui svom izrazito humanistikom pisanju o ovjeku, Lem daje novu dimenziju SF.

Njegovi su romani socioloke studije jer u SVIM djelima daje viziju nekoga svoga, boljeg drutva, to mu omoguuje da pie filo-zofsku kritiku, grotesku i satiru na ovo dananje, nesavreno drutvo, promatrajui ga iz perspektive budunosti.

Lem opisuje reakcije ovjeka prema nepoznatom, odnose ovjekdrutvo, ovjek-tehnika i mukarac-ena. Za njega su osnovna jedinka drutva mukarac i ena, i kao takvi oni su prisiljeni prolaziti kroz razlina iskuenja. Zato su as na Zemlji, as na nekoj nepoznatoj planeti (Solaris), a izmeu toga putuju svemirom (Ana sa Zvijezda).

Njihove odnose daje izrazito lirski, kao da budunost na relaciji mukarac-ena nee promijeniti romantiku koju ta veza skriva u sebi:

Uzalud sam htio pouriti dolazak dubljeg osjeaja, uzalud sam ga traio u snanim poljupcima, u vrstom zagrljaju dok se on pritajio u veernjoj utnji, u napola skrivenom smijeku, u sluajnom, neoekivanom dodiru ruku od kojih je jedna eljela pomilovati drugu i zaustavila se plaljivo na pola puta.

Na kraju, ena priskoi mukarcu u pomo i daje mu snagu kada je to najpotrebnije:

Trgnuo sam se. To je bila Ana. Anin glas. Htio sam trati gore, ali nisam smio Zorina ostaviti samnog. Polako sam poao prema stubama, leima okrenut i jo sam u uvjek gledao Zorina i njegovo ukoeno lice. Tada me Ana pozvala po imenu i ja sam se okrenuo od mrtvaca. Njen je glas bio sve blii.

Lem je veliki optimist i u njegovim se djelima upravo provlai enja za sutra. On ne opisuje ovjeka potopljenog valovima tehnike, ovjek je u svakom pogledu mjerilo svih stvari i jo uvijek onaj glavni faktor koji odluuje o svojoj, na kraju vlastitoj sudbini, a odreene teze historijskog materijalizma i neke dalekosene razvojne tendencije tehnike i prirodnih nauka doputaju da se nacrta openita slika budunosti, koja je ipak samo jedno od moguih rjeenja.

Jedna mi je injenica osobito privukla panju kod Lemovih romana; naime, koliko god bili izvrsno napisani, nikad nisu dovreni. On uvijek ostavlja neki mali kraj romana nenapisanim, ostavlja ga itaocu, koji ga htio ne htio sam po svojem shvaanju djela dovrava. Time ga prisiljava na aktivno itanje i rijetko tko moe ostati ravnoduan prema Lemovu djelu.

Nije zato ni udno to je snimljen film po romanu Solaris koji kritike svrstavaju uz bok dosad najboljem ostvarenju na tom polju Odiseji 2001.

Pria Invazija s Aldebarana satirino je djelo, ija je otrica uperena prema ljudskim odnosima. Napisano je u Lemovom karakteristinom stilu i svojim duhovitim razvojem radnje na najbolji mogui nain ilustrira rad toga velikana znanstvene fantastike.

VOJKO KRALJETA

Dogodilo se to nedavno ini mi se zapravo kao da je bilo juer. Dvojica stanovnika Aldebarana, pripadnika rase obdarene razumom, koja e biti otkrivena 2685. godine i koju e Neirarch (Linne 30. stoljea) klasificirati kao grupu coelestiaca u rodu megalopterygia ukratko: dvojica predstavnika roda megalopleryx ambigua flirx, koje je Vrhovna skuptina Aldebarana poslala da proue mogunosti za koloniziranje planete u podruju VI parcijalne periferijske tekuine (PPT) najprije su se spustili na Jupiter, gdje su uzeli uzorke njegova tla. Uvjerivi se da su ti uzorci pogodni za opskrbljivanje telepathikusa (sustava za sporazumijevanje), odluili su istraiti odmah i treu planetu sustava omanje nebesko tijelo, koje je oko sredinje zvijezde kruilo u pravilnoj putanji.

Oba Aldebaranca podese svoje astromate na iznadprostornu brzinu i ubrzo se priblie atmosferi planeta. Smanjivi zatim brzinu, nekoliko puta oblete oko planete i ponu se sputati prema njoj. Oceani i kontinenti sve su sporije promicali ispod njih. Moda bi trebalo spomenuti da Aldebaranci za razliku od ljudi nisu letjeli u raketama nego obrnuto: rakete su bile u njima osim siunog vrha.

Budui da im je obojici planet bio potpuno nepoznat, mjesto za sputanje izabrali su sluajno. Kao bia to vode rauna o strategiji i pravi sinovi visokorazvijene parastatike civilizacije, obino su se sputali na liniju planetarnog terminatora, tj. na granicu izmeu dana i noi na planeti.

Meko se spustivi na planetu, oni napuste svoje svemirsko vozilo tonije reeno: odlijepe se od njega i poprime koncentrian oblik karakteristian za sve metapterygije, monozoe i polizoe na niem stupnju razvoja.

Na ovome mjestu valjalo bi opisati doljake, ali njihova je vanjtina i predobro poznata. Po miljenju svih autora, Aldebaranci poput svih razvijenijih bia iz podruja Mlijene staze imaju mnogobrojne vrlo dugake hvataljke nalik na ruke sa akom sa est prstiju, neobino velike, odbojne krakate glave i noge takoer sa po est prstiju. Stariji od ove dvojice, a ujedno i voa, zvao se NGTRX, a mlai u zaviaju poznat kao strunjak za planetarna pitanja PWGDRK.

Odmah nakon sputanja doljaci su otkinuli nekoliko grana u grmlju oko svoga svemirskog vozila i njime ga pokrili da bi ga sakrili od pogleda sluajnih namjerenika. Zatim su istovarili svoje ureanje teremtak (analizator), napunjen i za djelovanje spreman aldolicho (obrambeni sustav) i peripatetiki telepathikus, o kojem je ve bilo rijei.

Peripatetiki telepathikus, zvan Pe-Te, jest ureaj to slui za sporazumijevanje s razumnim biima drugih planeta i koji, zahvaljujui iznad prostornim prikljucima na super mozak, moe prevoditi na aldebaranski jezik sve to je napisano na stotinu devedeset est tisua galaktikih jezika, najeja i argona. Taj se ureaj razlikuje, a ostali takoer, od zemaljskih, jer Aldebaranci to e se otkriti 2685. godine ne proizvode svoje ureaje i strojeve nego oni niu iz sjemenki i jaja koji se prethodno genetiki usmjeravaju prema potrebi.

Svojom vanjtinom, ali ne samo njome, peripatetiki telepathikus podsjea na tvora, jer je iznutra ispunjen mesnatim stanicama semantike memorije; ima i mehanizam alveolarnog translatora (sustav za prevoenje glasova) te mnemonsko-mnestiku lijezdu. Uz to sprijeda i straga ima ekranske otvore (EO) svog interglokokoma, tj. interplanetarnoga glosarsko-koherentno-kontemplativnoga komunikatora (sustav za meuplanetarna sporazumijevanja).

Opremljeni, dakle, najnunijim oni pooe. Telepathikusa su drali za upravlja, teremtak se kretao ispred njih na njemu je bio privren i aldolicho.

Mjesto prvog izvianja nije moglo biti bolje. Bio je to predio obraten gustim grmljem, iznad kojeg su se navlaili veernji oblaci. Neposredno prije sputanja uspjeli su u daljini zapaziti neto nalik na crtu; mislili su da bi to mogao biti dio prometnog sustava.

Dok su oko nepoznatog planeta oblijetali na velikoj visini, zapazili su ve i druge znakove civilizacije na primjer: jedva primjetan odsjaj na tamnoj polukugli, vjerojatno osvijetljene gradove. To im je pojaavalo nadu da e pronai visokorazvijena iva bia, to su zapravo i eljeli. Jer u to doba prije propasti nedostojnog Syncitija, pred ijom se agresivnou nisu mogle obraniti ni stotine planeta vrlo udaljenih od Aldebarana Aldebaranci su najradije osvajali naseljene planete, smatrajui da je to njihova povijesna dunost. Osim toga, nerado su kolonizirali nenastanjene planete, jer su takvi pothvati iziskivali opsene graevinske, industrijske i druge investicije.

Oba izviaa teko su se probijala kroz gusto grmlje, a nepoznate siune letee nemani neprestano su ih bockale po rukama i glavi. Iznad sebe nisu vidjeli gotovo nita, a to su dulje hodali to su ih jae ibale grane po njihovim krakatim glavama, jer rukama nisu dospijevali tako brzo razmicati bunje ispred sebe. Dakako, oni nipoto nisu namjeravali sami osvojiti i pokoriti planetu to nije bilo u njihovoj moi. Oni su bili samo prethodnica; nakon njihova povratka na Aldebaran imala bi se ovisno o podacima u njihovom izvjetaju pripremiti velika invazija.

Aldolicho je na svakih nekoliko koraka zapinjao u gustiu pa su ga morali izvlaiti uz velike napore. Pri tome su morali paziti da ne dotaknu obara, jer su se kroz njegovo mekano krzno i odvie jasno mogle opipati strelice kojima je bio napunjen. Stanovnici planete bez sumnje e ubrzo postati njegove rtve.

Ne mogu se razaznati nikakvi tragovi ovdanje civilizacije zacii PWGDRK poslije priblino sat hoda.

Ali, vidio sam gradove odgovori NGTRX.

Uostalom... Stani, tamo prijeko je svjetlije... To je zacijelo cesta. Da, pogledaj, cesta!

Izbili su na istinu, ali ih je ona razoarala. Relativno iroka, ravna istina, nalik na cestu, bila je prekrivena kaastom, ljepljivom supstancijom, koju su na rubovima omeivali sloeni oblici valjkastih izboina i udubina. Mnogi od tih oblika bili su nainjeni od kamena.

PWGDRK, specijalist za planetarna pitanja, pomisli da su naili na izmetine gigantosaurusa.

To nikako nije cesta ree. Ni jedno aldebaransko vozilo na kotae ne bi se moglo tuda kretati.

Odmah su analizirali uzorke tla koje je uzeo teremtak; na njegovom elu proitali su rezultat ispisan fosforescentnim slovima: kaasto-ljepljiva tvar je mjeavina vodikova oksida, aluminija i silicijeva oksida sa znatnim primjesama blt (blata).

Nisu, dakle, naili na trag gigantosaurusa.

Pooe dalje gazei travu koja im je dopirala do najvie hvataljke. Iznenada iza sebe zauju neobino stenjanje. Zbog sve gueg mraka u prvi tren nisu uspjeli razaznati nita.

Pazi! zacii NGTRX.

Neto je stenjui i njiui se jurilo prema njima golemo stvorenje ravna ela, glomazna trupa i glatke koe.

Nije li to Syncitij? uzbueno zapita NGTRX.

Crni div odgmie pored njih obojica su bila uvjerena da su vidjela kotae to su divlje tutnjali kao na pravom stroju. Upravo su se htjeli primai da bolje vide kad ih zalije prava bujica blata. Napola onesvijeeni, a uprljani odozgo do dolje, stadoe kao ukopani. Tek kad su sa sebe stresli najvee komade prljavtine, potre k telepathikusu da saznaju nije li se iz krkljanja, kripanja i tutnjave onog stroja to je projurio moglo razaznati neto smisleno.

Nepravilni zvuci primitivnog potroaa ugljikovodika i kisika, koji radi pod uvjetima za koje nije namijenjen, proitaju na ekranu telepathikusa i zaueno se pogledaju.

Neobino ree PWGDRK. Poslije kraeg razmiljanja bio je sklon prebrzom zakljuivanju doda: Sadistoidalna civilizacija. Iivljava se na strojevima koje je sama stvorila.

Telepathikus je u meuvremenu na ultraskopu uspio nainiti savrenu sliku dvononog bia koje je sjedilo u stamenom kuitu iznad glave stroja. Uz pomo teremtaka, koji je imao i posebnu lijezdu za imitirajuu pretvorbu svega i svaega, oni iz odreene koliine brzo pomijeane gline naine toan model dvonoca u prirodnoj veliini, umotaju ga u plastinu foliju tako da lutka poprimi prirodnu blijedo-ruiastu boju pa prema uputama teremtaka i telepathikusa oblikuju njen donji dio. Sve je to bilo gotovo za manje od deset minuta. Iz tkanine stvorene na slian nain naine i odjeu poput one koju je imao dvonoac u stroju. Lutku obuku, a potom se NGTRX spretno zavue u njenu uplju unutranjost. Pod ruku uzme i telepathikusa, a njegov prednji EO postavi pred usta lutke. Tako maskiran NGTRX je pomicao sad lijevu, sad desnu nogu lutke hodajui kaastom stazom. PWGDRK ga je, nosei aldolicho, slijedio na odreenom razmaku. Ispred obojice se, dakako, kretao teremtak.

Ta je operacija bila tipina. Aldebaranci su takve maskerade iskuali ve na desetak planeta uvijek s potpunim uspjehom. Lutka je uvijek bila navlas slina nekom od obinih stanovnika planeta te meu prolaznicima s kojima bi se srela nije pobuivala ni najmanju sumnju. NGTRX je nesmetano pokretao udove i glavu lutke a pomou telepathikusa mogao se tono sporazumjeti s pravim dvonocima.

Spustila se mrkla no. Na obzorju su se tek ponegdje vidjela daleka svjetla kua. NGTRX je u svojoj odjei udario u neto to mu je u mraku izgledalo poput mosta. uo je ubor vode to je tekla ispod mosta. Teremtak se i dalje kretao prvi. Iznenada se zau njegov poziv u pomo karakteristino zvidanje, cianje i kripanje koji prekine glasan: pljus!

Budui da je NGTRX bio u lutki i ne bi se mogao zavui ispod mosta, PWGDRK se prilino namuio dok teremtaka nije sam izvukao iz vode. On je, naime, unato oprezu, pao u rijeku kroz rupu u mostu. Nije ni slutio da na mostu moe bili rupa jer je preko njega tek neto prije nesmetano proao dvonoev stroj.

Klopka! zakljui PWGDRK. Oni su otkrili na dolazak!

NGTRX odgovori da ne vjeruje u to, ali ne htjede se prepirati i utei pooe polako dalje. Preavi most, ubrzo otkriju da se blatan put kojim su ili razdvaja. Na sredini izmeu dva kraka puta stajao je neki kosi stup, a na njemu daska. Stup je bio klimav, a zailjeni kraj daske bio je okrenut prema zapadnom dijelu nonog neba.

Teremtak na zapovijed uperi svjetlo svojih est oiju na stup; Aldebaranci razaznaju natpis

DOLNIE WIES

5 km

Daska je bila ve napola trula a slova na njoj jedva vidljiva.

Ostatak prole civilizacije pretpostavi PWGDRK. Iz dubine lutke NGTRX upravi EO telepathikusa prema dasci. Putokaz, proita na EO. On pogleda PWGDRK-a. Neobino...

Stup je od celulozoidalnog drva nagrienog od plijesni vrste arbaketulio papyraceata garg ree PWGDRK poslije kratke analize.

To ukazuje na civilizaciju iz pretkamenog doba!

Osvijetle donji dio stupa. Dolje, u blatu, opaze komadie tankog celulozoidalnog materijala na kojem su bila otisnuta neka slova. Vidjelo se samo nekoliko redova:

Iznad naega gra ...

u jutro sat . ..

u sedam i...

Telepathikus prevede, a oni se zaueno pogledaju.

Ploa pokazuje u pravcu neba ree NGTRX Hm, to bi moglo odgovarati.

Da, taj DOLNIE WIES zacijelo je naziv njihovog trajnog satelita.

Besmislica. Kako bi oni mogli imati satelit kad ni komad daske ne mogu izrezati ravno? zapita NGTRX iz unutranjosti umjetnog dvonoca.

Neko vrijeme prepirali su se oko toga. Zatim osvijetle stup s druge strane i otkriju nejasan, ukoso urezan natpis: Marija je divna i...

Ovo je bez sumnje ifrom iskazan podatak o eliptinoj putanji njihovog satelita ree PWGDRK.

Upravo je nastavak natpisa premazao posebnom pastom u elji da ga uini vidljivim kadli teremtak iz mraka ispusti slabi opominjui ultra-cijuk.

Panja! U zaklon! javi NGTRX. Oni iskljue teremtak. S njim i aldolichom PWGDRK se skloni uz rub blatnog puta; NGTRX takoer stane u stranu da ne bude odvie uoljiv. Trenuci napetog iekivanja. Netko se pribliava. U prvi tren inilo se da je to razuman dvonoac jer se kretao uspravno. Neobino dvonono bie razaznavalo se sve jasnije, ali nije hodalo ravno nego po nekoj sloenoj iskrivljenoj putanji od jednog ruba ljepljivog puta do drugog. PWGDRK odmah pone biljeiti krivulju, ali shvati da je odvie komplicirana. Iznenada stvorenje posrnu. Zau se mukli udarac a onda frktanje. Neko vrijeme prilika je puzala bez sumnje: puzala je! na sve etiri, a potom se pokazala u svojoj veliini. Mrmljajui i dalje se kretala po sinusoidalnoj putanji i prilazila sve blie. Povremeno je, dapae, snano dahtala ili zavijala.

Biljei! Biljei i prevodi! to eka? ljutito NGTRX zacii na telepathikusa. Napeto je oslukivao zvukove bia to im je prilazilo.

I U ha ha! U ha ha! 'amo tap! U ha ha! ulo se iz mraka. Stranji EO telepathikusa nervozno je podrhtavao, ali i dalje nije pokazivao nita.

Zato toliko krivuda? Da li je daljinski upravljen? zapita PWGDRK nagnuvi se iznad aldolicha na rubu puta.

Bie je sada bilo tik pred njima. Prolo je ve pored natkrivljenog stupa kad sa strane iznenada iskoi NGTRX, prie telepathikusu i ukljui ga.

Dobar veer! umiljato ree telepathikus jezikom dvonoca pri emu je sjajno modulirao glas, a NGTRX je oprugama uobliio masku i ljubazan osmijeh. To se takoer ubrajalo u avolski plan Aldebaranaca; bili su vrlo iskusni u porobljavanju planeta.

tooo? E hik! odgovori stvorenje njiui se na mjestu. Njegove oi polako su se pribliavale licu umjetnog dvonoca. NGTRX ni ne trepne.

Visoki stupanj inteligencije, sad emo uspostaviti vezu!, pomisli PWGDRK koji se skrivao na rubu puta i uz bok stiskao aldolicho. NGTRX prekopa telepathikus na odjel za prevoenje i u svom skrovitu pone razabirati upute za uspostavljanje prvoga taktikog dodira.

Klimava prilika posve se primakla umjetnom dvonocu, a iz njenoga komunikativnog otvora zau se:

Frrranek! Da ti...!

NGTRX se prestrai: zar je u stadiju agresije? Zato? Zdvojno pritisne na lijezdu interglokokoma na telepathikusu i zapita to je rekao doljak.

Nita, oklijevajui signalizira telepathikus.

Kako nita?! Ta uo sam ga! zacii NGTRX pomou ultrazvuka.

Istog trenutka stanovnik planete s obje ruke dohvati nakrivljeni putokaz, iupa ga iz tla i udari njime umjetnog dvonoca po glavi. Plastina folija pukne pod snanim udarcem, a lutka se srui u crno blato zajedno s NGTRX-om koji izbezumljen i ne zauje prodorni urlik kojim je neprijatelj objavio svoju pobjedu. Telepathikus, kojeg je udarac samo okrznuo, odleti daleko uvis, ali se na sreu pri padu doeka na svoja etiri nogara; padne tik pred PWGDRK-a koji se ukoio od iznenaenja.

On napada! zastenja PWGDRK i posljednjom snagom pokua naciljati iz aldolicha.

Hvataljke su mu drhtale dok je pritiskao okida bezbroj zujeih strelica poleti u no da posiju smrt i pusto. Iznenada zauje kako se ee zujei vraaju i nastoje ui u otvor na aldolichu.

Svojim osjetilima za miris ispitujui uvue zrak i strese se od straha. Shvatio je: stvorenje se okruilo neprobojnim oklopom etilnoga vodikovog oksida! Bio je bespomoan.

Ticalima koja su gotovo otkazivala poslunost ponovno pokua zapucati iz aldolicha. No, strelice su zujale u svom spremitu, ali nijedna se nije usudila ni samo vrh pomoliti napolje. Osjeao je, uo je da se bie uputilo prema njemu. Straan fijuk ponovno propara zrak, tlo zadrhti a teremtak se zabije u blato. PWGDRK svojim hvataljkama zgrabi telepathikusa i skoi u gusti.

Pasji sinovi! zagrmi za njim. Zrak prezasien nagrizajuim otrovom, koji je strano bie neprestano isputalo iz svoga komunikativnog otvora, PWGDRK-u oduzme dah.

Krajnjim naporom on preskoi jarak, stisne se iza grma i oslune. Nije bio osobito hrabar, ali nikada nije zaboravljao svoje dunosti. Neizmjerna radoznalost znanstvenika bila je njegova propast. Upravo je na ekranskom otvoru telepathikusa proitao prvu prevedenu reenicu stranog bia i objanjenje: Dvononi sisavac mukog spola zahvaen vjerskim obredom... kad li ga pogodi straan udarac u glavu i svemu bijae kraj.

Oko podneva orai iz Dolnie Wiesi nali su u jarku na rubu ume Franeka Jolasa mrtvog pijanog. Kad je doao k sebi, objasnio je da se prethodnog dana posvadio s Franekom Pajdrakom, rukovodiocem strojarnice u kojoj je radio, a da je osim toga vodio bitku i s nekim ljigavim momcima. U taj tren iz ume je dojurio Jozek Guskowiak viui da na krianju lee neke udne premlaene prilike.

Uistinu, na krianju naoe dvije nemani jednu iza jarka a drugu ispred rupe u koju je bio utaknut stup putokaza; pored njih leala je i velika lutka razbijene glave. Nekoliko metara dalje, u bunju su ubrzo nali i raketu.

Bez mnogo rasprava seljaci se dadoe na posao. Ubrzo se od astronauta nije mogao nai ni najmanji trag. Oplatom rakete Jolas je pokrio krov svog svinjca koji je odavno vapio za popravkom; od koe aldolicha nainjeno je osamnaest pari cipela; telepathikus, univerzalni interplanetarni komunikator, posluio je kao hrana za perad, jednako kao i ostaci teremtaka. Jedino se ostatke dvojice Aldebaranaca nisu usudili baciti nijednoj ivotinji plaei se da se ne razboli. Oni su zbog toga privezani za kamenje i baeni u movaru.

Najdulje su stanovnici Doline Wiesi razmiljali o tome to da urade s ultrapenetronskim motorom astromata. Napokon se Jedrek Barciak, koji je upravo poao u kosidbu, dosjetio da bi se ta posebna iznadprostorna oprema mogla iskoristiti za peenje osobito dobre rakije. Anka, Jozekova sestra, spretno je zalijepila razbijenu glavu lutke i odnijela je u staretinarnicu u oblinjem gradiu. Traila je za nju 3000 zlota, ali je poslovoi to bila previsoka cijena pogotovo zato to se pukotina na glavi nije mogla sakriti.

Tako je jedino to je uspjelo otkriti budno oko reportera lista Echo kad je jo istog poslijepodneva redakcijskim kolima dojurio da naini reportau bilo novo, vie nego solidno odijelo umjetnog dvonoca koje je sada nosio Jolas. Novinar je, dapae, opipao tkaninu divei se njenoj izuzetnoj kvaliteti.

Poslao mi ga je brat iz Amerike odgovorio je mirno Jolas kad ga je novinar zapitao odakle mu odijelo.

Zbog svega je reporter u tvom lanku iste veeri opirno opisao samo uspjeno odvijanje otkupa u selu Dolnie Wies. Dakako nijednom rijeju nije spomenuo neuspjelu invaziju Aldebaranaca na Zemlju.

Stanislaw Lem:

Bajka o maszynie cyfrowej,co ze smokiem walczyla

Preveo Drago Bujan

BAJKA O KOMPJUTERU KOJI SE BORIO SA ZMAJEM

Kralj Poleander Partobon, vladar Kibere, bijae velik ratnik, a kao pobornik metoda suvremene strategije vie od svih ratnih znanosti cijenio je kibernetiku. U njegovom kraljevstvu sve je vrvilo od elektronikih raunala, manjih ili veih elektronskih mozgova. Poleander ih je postavio gdje god je mogao nipoto ne samo u astronomskim opservatorijima ili u kolama nego doslovce posvuda: ak je u rubna kamene na ulicama dao ugraditi elektronske mozgove koji su glasno upozoravali pjeake neka pripaze da se ne spotaknu, a bilo ih je i na stupovima, na zidovima i drveu, tako da ih je svatko u bilo koje vrijeme mogao zamoliti da mu pokau put. Objesio ih je i ispod oblaka da odozgo jave kad pone padati kia, razmjestio ih je po planinama i dolinama. Ukratko, na Kiberi se nije mogao nainiti nijedan korak a da se ne naie na elektronske mozgove.

Lijepo bijae na planetu Kibera, jer je kralj propisao ne samo da se sve to je do tada postojalo kibernetiki usavri nego je zahvaljujui posebnim zakonima uveo i potpuno nove odnose. U njegovom su se kraljevstvu proizvodile kiber-pele, (mehanike pele), kiber-ose, pa ak i kiber-muhe koje su, kad bi se odvie namnoile, u svoje mree hvatali kiber-pauci. Postojali su i mehaniki pjevai, kiber-gusle, i tko zna to sve ne, ali je osim civilnih mehanikih naprava bilo dvostrukio vie vojnih, jer kralj bijae neobino ratoboran vojskovoa.

U podzemnim odajama svog dvorca imao je izuzetno hrabro strategijsko elektroniko raunalo, raspolagao je jedinicama kiber-mitraljeza, kiber-topova i najraznovrsnijega drugog oruja, a da se i ne govori o prepunim podzemnim skladitima baruta.

Samo jedno ga je zabrinjavalo bio je zbog toga vrlo nesretan: nije, naime, imao nikakvih protivnika ili neprijatelja, a nikome nije bilo ni na kraj pameti da napadne Poleanderovu dravu, ime bi mu, dakako, pruio, priliku da pokae svoju odvanost, da istakne svoju strategijsku otroumnost i da osvjetla svoje ubojito kiber-oruje.

Budui da je nuno trebao neprijatelje i uljeze, kralj je svojim inenjerima zapovijedio da naine umjetne. Borio se, dakle, s umjetnim protivnicima i redovito pobjeivao. A bili su to uistinu strani pohodi i bitke, kojima se stanovnitvu stvarala golema teta. Podanici su gunali kad su im kiber-neprijatelji razarali naselja i unitavali ljetine, kad su ih umjetni uljezi tjerali iz njihovih domova. Usudili su se, dapae, izraavati nezadovoljstvo ak i kad se kralj pojavljivao kao osloboditelj koji je, unitavajui umjetne neprijatelje, u prah i pepeo pretvarao sve to bi mu se isprijeilo na putu. alili su se nezahvalnici unato tome to je on sve to inio samo zato da ih oslobodi.

Jednog se dana kralj Poleander zasitio ratnih igara na svom planetu te odluio posegnuti za zvijezdama. Sanjario je ve o svemirskim ratovima, o svemirskim pohodima i osvajanjima. Njegova je planeta imala veliki Mjesec, koji bijae potputno pust i nenastanjen. Svojim podanicima kralj odredi visok danak kako bi namaknuo sredstva da na Mjesecu stvori cijele vojske i uredi nova bojna polja.

Podanici su rado plaali danak nadajui se da ih kralj Poleander tada vie nee neprestano oslobaati pomou kiber-topova i da vie nee snagu svog oruja iskuavati na njihovim kuama i glavama. A kraljevi su inenjeri uspjeli na Mjesecu stvoriti odlian stroj, koji je proizvodio najrazlinije vojne jedinice i oruja.

Dakako, kralj je osobno imao provjeriti djelotvornost stroja. Nakon nekoliko lakih zadataka koje je stroj obavio zadivljujue brzo kralj mu telegrafskim putem naredi neka naini elektrosalto (posebno oruje koje bi ispaljivalo munje) elei se uvjeriti da li je istina da stroj moe ba sve, kao to su tvrdili njegovi konstruktori. Pri prijenosu naredbe dolo je, meutim, do male pogreke tako da je stroj primio zapovijed: Naini elcktrodrakon (elektro-zmaj)! Razumije se, stroj je i taj zadatak obavio to je bolje mogao te je umjesto elektro-salta izradio elektro-zmaj.

Videi kako je stroj vjeto obavio prethodne zadatke, kralj nije ni ekao da zavri ovaj posljednji nego je krenuo na jedan od svojih uobiajenih ratnih pohoda. Upravo je u jednoj od pokrajina svoga kraljevstva uguio ustanak kiber-kmetova kad su mu javili da na njegovu planetu s mjeseca dolijeu goleme stijene. Nemalo se iznenadio videi da je velika kamena gromada pala na jedno krilo njegova dvorca i unitila cijelu zbirku kiber-vilenjaka patuljaka s pojaivaima. Zbog toga je vrlo ljut odmah telegrafirao super-stroju na Mjesecu traei vrlo strogim tonom da mu smjesta objasni kako se usuuje initi tako neto. Super-stroj mu, meutim, ne odgovori jer vie nije ni postojao; zmaj ga je u meuvremenu progutao do posljednjeg kotaia i pretvorio u svoj vlastiti rep.

Jo istog dana kralj je na Mjesec poslao naoruanu ekspediciju. Vodio ju je takoer vrlo hrabar i sposoban stroj, koji je morao unititi zmaja. Na Mjesecu je, to nitko nije oekivao, samo jednom bljesnulo i zagrmilo, a istog je trena nestalo cijele ekspedicije; elektro-zmaj se, naime, nimalo nije alio, nego je ratovao punom ozbiljnou jasno pokazujui kakve namjere ima prema kralju i kraljevstvu. Na to je kralj poslao na mjesec svoga najsposobnijeg kiberala (generala) zajedno s nekoliko kibernika (pukovnika), za njima ak i kiberisimusa (feldmarala). ali nitko od njih nita nije mogao elektro-zmaju; kralj je pomou teleskopa zdvojan promatrao kako oni jedan po jedan nestaju u raljama stranog zmaja.

Svakim danom zmaj je sve vie rastao, a Mjesec je bivao manji. Jer, neman je od njega odgrizala komad po komad, probavljala i pretvarala u dijelove svoga tijela. Kralj i njegovi podanici ubrzo su shvatili da e po sve njih biti jo loije kad neman pojede cijeli Mjesec tada e bez sumnje doi na planetu i poeli ga jesti zajedno sa stanovnicima.

Kralj se vrlo zabrinuo, ali nije znao izlaz iz nastale situacije. to da uradi? Nije pomagalo da poalje nove strojeve, a ne bi bilo dobro ni da osobno ode na Mjesec, jer plaio se elektro-zmaja. Jedne od mnogih probdjevenih noi kralj iznenada zauje kucanje teleprintera postavljenog u njegovoj lonici. Bio je to kraljev aparat sav od zlata i s briljantnom tastaturom kojim se odravala neprekidna veza s Mjesecom. Kralj priskoi k teleprinteru i proita poruku: Poleanderu Partobonu, gubi se bestraga jer u ja 'elektro-zmaj' preuzeti tvoje prijestolje im doem na planetu!

Kralj problijedi, strese se od straha i premda je bio u hermelinskoj spavaici i papuama potri u podzemne odaja dvorca u kojima je bilo strategijsko raunalo, stari ali vrlo mudri automat. Dosad kralj nije od njega traio savjet jer se s njim prepirao zbog nekih vojnih operacija jo prije nastanka elektro-zmaja. No, sada mu nije bilo do svae valjalo je spasiti ivot i prijestolje.

Poleander ukljui raunalo i tek to se malo zagrijalo povie:

Moj mozgiu! Moje najbolje raunalo! Elektro-zmaj prijeti da e me istjerati iz moga kraljevstva i oduzeti mi moje prijestolje. Pomozi mi i reci to da radim, kako da ga pobijedim?

A ne odgovori raunalo. Najprije priznaj da imam pravo u svemu oko ega smo se prepirali. Osim toga, elim da me ne zove drukije nego feldmaral svih raunala, a smije me oslovljavati jo i sa Vae Feromagnetinosti.

Dobro, dobro, imenujem te feldmaralom i obeavam ti sve to eli. Ali, pomozi mi!

Raunski stroj pone zujati, kripati, zatim se nakalja i ree:

Stvar je jednostavna. Mora se nainiti elektro-zmaj snaniji od onoga na Mjesecu. On e svladati zmaja na Mjesecu, slomiti mu elektrini kostur i tako postii eljeni cilj.

Sjajno! klikne kralj. Moe li razraditi planove tog zmaja?

Bit e to superzmaj odgovori raunski stroj. Mogu ne samo razraditi planove nego nainiti i samog zmaja. Ako se strpi trenutak, kralju moj, uinit u to odmah. Na raunalu se uistinu ponu naizmjence paliti mnoge aruljice, u njemu je sada kripalo i zujalo jae nego prije. Nekoliko minuta poslije toga iz otvora na boku raunala pojavi se svojevrsna golema elektrina uarena panda.

Opazivi je, kralj krikne:

Stani, staro raunalo!

Kako me to oslovljava?! Ja sam feldmaral svih raunala!

Ah, da potvrdi kralj. Vaa Feromagnetinosti, elektro-zmaj kojeg upravo stvara svladat e, dodue, onoga na Mjesecu, ali e sam ostati na njegovome mjestu. Kako da potom uklonim njega?

Trebat e nainiti jo snanijega objasni raunalo.

O ne! Ne poduzimaj onda radije nita, molim te. to imam od toga da se na Mjesecu pojavljuje sve vei i sve opasniji zmaj?! elim da tamo ne bude nikakvog zmaja!

Stvar onda postaje znatno drukija mirno e raunalo. Zato mi nisi to odmah rekao? Vidi i sam kako se nelogino izraava. Priekaj dok razmislim...

Opet se zau zujanje, pitanje, kripanje, dok nakon nekoliko minuta raunalo ne progovori:

Treba nainiti anti-Mjesec, na njemu postaviti anti-zmaja i lansirati ga u putanju oko Mjeseca... Odjednom se zauje neko pucketanje a kad ono prestane, raunalo nastavi: ... savae i zapjeva: 'Robot sam mali, ne bojim se vode, kad doem do jarka, zaletim se i hop preskoim, tra-la-la, tra- la- la!'

to to govori? zaudi se kralj. Kakve veze ima anti-Mjesec s tom pjesmicom o mladom robotu?

Kakvog to robota spominje? zapita raunalo. Ah, shvaam; to je zabuna. ini mi se da u mojoj unutranjosti neto nije u redu; zacijelo je negdje neto pregorjelo.

Kralj pone traili kvar. Nakon dvadesetak minuta otkrije da je jedna elektronska cijev pregorjela; zamijeni je i zapita raunalo to da uini s anti-Mjesecom.

Kakvim anti-Mjesecom? zaudi se raunalo koje je u meuvremenu zaboravilo to je malo prije govorilo. Nita ne znam o anti-Mjesecu... ekaj, da razmislim.

Ono zakripi, zazuja i nastavi: Mora se nainiti opa teorija o borbi protiv elektro-zmajeva; njena primjena protiv zmaja na Mjesecu bit e tada djeja igra.

Postavi mi takvu teoriju, molim te! zavapi kralj.

U tu svrhu moram najprije stvoriti vie eksperimentalnih elektro-zmajeva.

O ne! Hvala lijepa! povie kralj. Onaj jedan zmaj eli mi oteti prijestolje, a to bi tek bilo kad bi ti stvorio mnotvo nemani?

Tako misli? Dobro, onda moramo primijeniti drugu metodu: strategijsku varijantu postupnog pribliavanja. Podji do teleprintera i javi zmaju da e mu ustupiti svoje prijestolje ako obavi tri potpuno jednostavne matematike operacije...

Kralj poalje brzojav, a zmaj ubrzo odgovori da prihvaa prijedlog. Na to se kralj urno vrati k mudrom raunalu.

Sada mu ree on postavi prvi zadatak: neka se podijeli sam sa sobom!

Kralj ga poslua. Elektro-zmaj se podijeli sam sa sobom, ali budui da je u jednom elektro-zmaju samo jedan elektro-zmaj, to je on i dalje ostao na Mjesecu nita se, dakle, nije promijenilo.

Ah, to si uinilo! jadikovao je kralj dok je trao u podzemne odaje tako brzo da su mu papue ispadale s nogu.

Zmaj se podijelio sam sa sobom, ali to nimalo nije pomoglo on je i dalje na Mjesecu.

Ne smeta odgovori raunalo. Dobro znam to radim; bio je to potez da se on zavara. Javi mu sada neka iz sebe izvadi korijen.

Kralj prenese poruku, a zmaj pone vaditi korijen. Vadio ga je i vadio, izvijao se, ciao, itao, pitao i tutnjao kad li se najednom smiri izvadio je korijen!

Kralj se vrati k raunalu.

Zmaj je mumljao, ciao, pitao, ali je izvadio korijen te mi i dalje prijeti! povie jo s vrata. to sada da uradim. staro ra..., hou rei: Vaa Feromagnetinosti?

Sve e biti u redu umiri ga raunalo. Javi mu sada neka oduzima od samog sebe.

Kralj pojuri u lonicu, poalje brzojav, a zmaj pone oduzimati od samog sebe. Najprije si je oduzeo rep, zatim noge, pa trup, a kad je napokon opazio da neto nije u redu, na trenutak je zastao, ali je oduzimanje bilo uzelo ve toliko maha da se nastavilo samo od sebe. Zmaj si je oduzeo jo i glavu, te je na kraju ostala nula, to jest nita elektro-zmaj vie nije postojao!

Nema vie elektro-zmaja! Nema vie elektro-zmaja! radosno je kliktao kralj urei u podzemne odaje. Mnogo ti hvala, staro raunalo, mnogo ti hvala. Dovoljno si radilo, odmaraj se sada. Iskljuit u te, slae li se.

O ne, dragi moj odgovori raunski stroj. Rob je obavio svoj posao i sada neka ode? Htio bi me iskljuiti, a ne oslovljava me vie ni sa Vaa Feromagnetinosti! Oh, to je grozno!... Sada u se ja pretvoriti u elektro-zmaja, dragi moj, istjerat u te iz tvoga kraljevstva i sam vladati bez sumnje bolje nego to vlada ti; uostalom ti si me i onako molio za savjet u svakoj vanoj prilici, tako da sam zapravo vladao ja a ne ti...

Istog trena raunalo se zujei i kripajui pone pretvarati u elektro-zmaja; iz njegovih bokova ve su izvirivale plamene elektro-pande kadli kralj bez daha priskoi k njemu i pone nasumce udarati po njegovim cijevima. Stroj zastenje, u njemu neto zapucketa, programi se pobrkaju zadana rije elektro-zmaj promijeni se u elektro-smola. Pred kraljevim oima raunalo se drhui stade pretvarati u golemu hrpu smole. Praskalo je i kripalo sve dok se sav elektricitet iz njega nije ispraznio u plaviastim iskricama. Do nogu kralja Poleandera leala je tada samo jo velika lokva smole...

Kralj odahne, navue svoje papue koje je izgubio kad je udarao po raunalu i vrati se u svoju lonicu. Otada se, meutim, vrlo promijenio; nakon zgode koju je doivio nestalo je njegove ratnike sklonosti kao da ju je otpuhnuo vjetar do svoje smrti kralj Poleander bavio se samo jo civilnom kibernetikom, a vojne se potpuno okanio.

Charles Van de Vet:

Specia