SISTEMI ZA TABELARNE PRORAČUNE

Razvoj sistema za tabelarne proračune na PC računarima

Slično kao i kod sistema za obradu teksta, prvi programi za tabelarne proračune mnogo su serazlikovali od današnjih. Prvi programi za tabelarne proračune bili su orijentirani isključivo natablična izračunavanja, tako da su omogućavali isključivo rad sa tablicama, i ni sa čim drugim.Tablice se nisu mogle miješati sa propratnim tekstom, tako da same za sebe nisu predstavljaledokument koji bi se mogao odštampati i prezentirati. Obično su se tadašnji programi za tabelarneproračune koristili isključivo za obavljanje samih proračuna, nakon čega su se proračunate tablicemorale "uvoziti" u neki od tekst procesora ili programa za stolno izdavaštvo u cilju dobijanjafinalnog dokumenta.

Programeri su ubrzo shvatili da je opisani rad sa programima za tabelarne proračune isuviše zamoran, pa su ovakvim programima počeli dodavati izvjesne elemente, koji su, pored čistih izračunavanja, omogućavali i oblikovanje tablica, kao i njihovu prezentaciju u formi samostalnog dokumenta. Jedan od prvih programa za tabelarne proračune koji je omogućavao ovakvu prezentaciju bio je program Lotus 1-2-3. Prve verzije Lotusa bile su namijenjene za MS-DOS operativni sistem, dok su novije verzije prilagođene Windows operativnim sistemima. Lotus 1-2-3 je i danas jedan od najpopularnijih programa za tabelarne proračune za PC računare (razumije se da su današnje verzije Lotusa neuporedivo naprednije od prvih verzija, s obzirom da se radi o programu koji se razvija preko dvadeset godina).

Vjerovatno najpopularniji program za tabelarne proračune za PC računare je Microsoft Excel, koji ćemo skraćeno zvati samo Excel (čita se iksel). Ovaj program prosto zadivljuje svojim mogućnostima. Excel u sebi, pored osobina svojstvenih isključivo programima za tabelarne proračune, sadrži integrirane gotovo sve elemente sistema za obradu teksta. Stoga je, teoretski gledano, pomoću Excela moguće pripremiti i oblikovati čak i bilo koji tekstualni dokument koji bi se mogao uraditi pomoću Microsoft Worda. Naravno, ovakav rad ne bi bio praktičan, jer će se pomoću namjenskih programa za obradu teksta ista stvar uraditi znatno jednostavnije. Međutim, ovdje smo samo željeli da istaknemo obuhvatnost programa Excel. Pored već pomenutog Excela i Lotusa, u široj upotrebi je i program za tabelarne proračune Quattro Pro.

Gotovo svi današnji programi za tabelarne proračune omogućavaju i prikaz poslovne grafike, odnosno prikaz tabelarnih podatka u vidu raznovrsnih dijagrama. U posljednje vrijeme, programi za tabelarne proračune integriraju i neka svojstva geografskih informacionih sistema, poput mogućnosti prikaza digitaliziranih geografskih karata.

Organizacija dokumenata u programu Microsoft Excel

Kroz nastavu informatike u osnovnoj školi vjerovatno ste se već susreli sa programom Microsoft Excel, ali najvjerovatnije isključivo kao sredstvom za pravljenje lijepo oblikovanih tablica. Na ovom mjestu ćemo se više posvetiti proračunskim tablicama i poslovnom grafikom, što i jeste osnovna svrha ovog programa. Nakon pokretanja programa Microsoft Excel, na ekranu se pojavljuje prozor karakterističnog oblika. Izgled ovog prozora, kao i njegovi osnovni elementi, prikazani su na sljedećoj slici:

1

Poput Microsoft Worda, Microsoft Excel također podržava pristup orijentiran ka dokumentu, tako da se gornja slika javlja prilikom pokretanja Excela na prazno. Može se primijetiti prilična sličnost sa prozorom koji se javlja nakon pokretanja Microsoft Worda. Kao i u slučaju Worda, moguće je da neki od elemenata nisu prisutni na ekranu. Ukoliko ne vidite prikazane trake sa alatima, možete ih uključiti naredbom Toolbars (Alatne trake) u meniju View (Prikaz), slično kao u Wordu. Traku formula (koja sadrži polje sa nazivom ćelije, dugmad za uređivanje, i polje za uređivanje formula) možete uključiti (ili isključiti) pomoću naredbe Formula Bar (Traku formule), a statusnu traku pomoću naredbe Status Bar (Traku stanja). Obje ove naredbe također se nalaze u meniju View (Prikaz). U nastavku ćemo podrazumijevati da su na ekranu prisutni svi navedeni elementi.

Bez obzira na sličnosti, može se primijetiti jedna velika razlika u odnosu na Microsoft Word. Umjesto praznog "lista papira", Excel u radnom dijelu ekrana prikazuje praznu mrežastu strukturu (tabelu). Dokumenti rađeni u Excelu nazivaju se radne knjige (engl. workbooks). Početno ime dokumenta u Excelu je Book1 (Knjiga1) koje ostaje takvo sve do prvog snimanja dokumenta na disk, kada ćemo morati unijeti i željeno ime dokumenta. Dokumenti rađeni u Excelu automatski dobijaju nastavak na imenu (ekstenziju) .xls.

Svaka radna knjiga podijeljena je na određeni broj radnih listova (engl. worksheets). U jednom trenutku na ekranu se prikazuje samo jedan radni list. Sa jedne na drugu stranicu možemo prelaziti klikom lijevom tipkom miša na oznake radnih stranica koje se nalaze na dnu prozora. U slučaju da imamo mnogo radnih stranica, tako da se sve njihove oznake ne vide istovremeno na ekranu, za izbor radnih stranica možemo koristiti dugmad za izbor radnih stranica, koja se također nalaze na dnu prozora.

Radne stranice na početku rada imaju imena Sheet1, Sheet2 itd (List1, List2, itd). Imena radnih listova možemo promijeniti tako da dvostruko kliknemo na oznaku radne strane i da utipkamo novo ime. Isti efekat možemo postići i pomoću naredbe Rename (Preimenuj) koja se nalazi u iskočnom meniju koji se javlja nakon klika desnom tipkom miša na oznaku radne strane. Da bismo izbrisali

2

radni list, koristimo naredbu Delete (Izbriši) iz istog menija, ili naredbu Delete Sheet (Izbriši list) iz menija Edit (Uređivanje). Novi radni list možemo umetnuti pomoću naredbe Umetanje/Radnog lista, pri čemu se novi list umeće uvijek ispred trenutno aktivog radnog lista. Alternativno, možemo izabrati i naredbu Insert (Umetni…) iz iskočnog menija. U tom slučaj biće nam ponuđen dijalog u kojem možemo izabrati neki od šablona unaprijed pripremljenih izgleda radnih listova. Ukoliko želimo da promijenimo redoslijed radnih listova, ili da kopiramo jedan radni list na više mjesta u radnoj knjizi, možemo koristiti naredbu Move or Copy Sheet (Premjesti ili kopiraj list…) iz menija Edit (Uređivanje), ili naredbu Move or Copy (Premjesti ili kopiraj…) iz iskočnog menija. U oba slučaja dobijamo dijalog koji nas pita da li želimo premještanje ili kopiranje, kao i na koju lokaciju treba premjestiti ili kopirati list.

Svaki radni list podijeljena je pomoću mreže linija na veliki broj redova i kolona (65536 redova i 256 kolona). Kolone su obilježene slovima od A do Z, nakon toga od AA do AZ, zatim od BA do BZ, itd. Redovi su obilježeni brojevima. Oznake kolona vidljive su na vrhu radne strane, a oznake redova sa lijeve strane. Naravno, u jednom trenutku na ekranu je vidljiv samo mali dio radnog lista. Kroz radni list možemo se kretati pomoću tipki sa strelicama i tipki Page Up, Page Down, Home i End, ili pomoću miša, koristeći trake za pomak. Kako je radni list ogroman, lako nam se može desiti da strelicama "odlutamo" na neki prazan dio radog liste, što će nam stvoriti iluziju da smo "izgubili" podatke sa ekrana (oni se zapravo nalaze na nekom drugom dijelu radnog lista, koji trenutno nije vidljiv na ekranu). Međutim, ne treba da se brinemo: oznake redova i kolona uvijek će nam pomoći da se orijentiramo na kojem se dijelu radnog lista trenutno nalazimo.

U presjeku redova i kolona nalaze se polja koja se nazivaju ćelije. U svakom trenutku jedna je ćelija aktivna: to je ćelija oko koje postoji podebljani crni okvir, koji ćemo zvati oznaka aktivne ćelije. Oznaku aktivne ćelije možemo pomjerati pomoću tipki sa strelicama, kao i neposrednim klikom miša na ćeliju koju želimo da proglasimo za aktivnu ćeliju. Možemo primijetiti da su oznake odgovarajućeg reda i kolone kojima pripada aktivna ćelija prikazane istaknuto.

Svaka ćelija dobija ime na osnovu oznake kolone i reda u kojem se ona nalazi. Na primjer, ćelija koja se nalazi u presjeku kolone "C" i reda "8" dobija naziv "C8". Ime trenutno aktivne ćelije uvijek se prikazuje u polju sa nazivom ćelije (engl. Name Box). Pored ovih podrazumijevanih imena (koja još nazivamo i generička imena ili adrese), ćelijama možemo davati i vlastita (korisnička) imena, tako što ćemo kliknuti u polje sa nazivom ćelije i tamo upisati novo ime. Na primjer, ukoliko znamo da će ćelija "C8" sadržavati podatke o prihodu, možemo ovu ćeliju imenovati imenom "PRIHOD", što je lakše zapamtiti za potrebe kasnijeg obavljanja proračuna od nesugestivnog imena "C8". Korisnička imena ćelija moraju se sastojati od samo jedne riječi (bez razmaka), i smiju sadržavati samo slova engleske abecede i cifre (pri čemu prvi i posljednji znak imena mora biti slovo).

Bitno je naglasiti da je mreža linija koja razdvaja pojedine redove i kolone samo fiktivna mreža koja se tipično ne iscrtava na papiru prilikom štampanja dokumenta (mada posebnom opcijom možemo zahtijevati i njeno štampanje). Na papiru se tipično prikazuju samo one linije koje eksplicitno nacrtamo prilikom postupka oblikovanja dokumenta. Fiktivna mreža samo olakšava baratanje sa činjenicom da je svaka radna stranica organizirana kao skupina neovisnih ćelija. Nekada je poželjno isključiti prikaz ove mreže. Za tu svrhu treba pokrenuti naredbu Options iz menija Tools, izabrati karticu View, i isključiti opciju Gridlines. Na ovoj kartici nalazi se još nekoliko opcija za upravljanje izgledom radne stranice na ekranu, pa ukoliko primijetite da vam neki elementi radne stranice nedostaju (poput oznaka redova i kolona), eksperimentirajte sa opcijama na ovoj kartici dok ne podesite željeni izgled.

3

Unos podataka u radne stranice

Na prvom mjestu, moramo naglasiti da postoji mogućnost da objašnjenja koja slijede u ovom odjeljku u vašoj postavci Excela možda neće raditi tačno kako je ovdje opisano, zbog činjenice da je Excel visoko prilagodljiv program u kojem korisnik može podešavati detalje vezane za način unosa podataka. Ukoliko imate problema prilikom unosa podataka (u smislu da vam se javljaju velike razlike u odnosu na objašnjenja koja će biti opisana u nastavku teksta), pokrenite naredbu Options iz menija Tools, i eksperimentirajte sa opcijama na kartici Edit dok ne podesite program da radi u skladu sa vašim očekivanjima (ili, još bolje, zamolite profesora da izvrši potrebna prilagođenja).

Već smo vidjeli da su podaci u radnim stranicama organizirani isključivo kao skupina ćelija. Podatke u ćelije možemo upisivati na različite načine. Najjednostavniji način je da prvo obilježimo ćeliju u koju želimo unositi podatke, a da nakon toga neposredno započnemo unos sa tastature. U tom slučaju se podaci koje unosimo prepisuju preko eventualnog ranijeg sadržaja iste ćelije. Ukoliko želimo samo da izmijenimo neke detalje u ćeliji koja već sadrži unesene podatke, dvostruko kliknemo na ćeliju, čime dobijamo mogućnost da uređujemo podatke koji su već bili uneseni u ćeliju. Alternativno, sadržaj aktivne ćelije možemo uređivati i unutar polja za uređivanje formula (neovisno da li se radi o formuli ili nekom drugom sadržaju) u traci formula.

Prilikom unosa podataka u ćeliju, ili uređivanja njenog sadržaja, u traci sa formulama javljaju se i dva dugmeta na kojima je nacrtan crveni križić ( ) i zelena kvačica ( ). Klik na križić otkazuje unos ili izmjenu podataka, dok klik na kvačicu prihvaća unos ili izmjenu. Isti efekat postižemo pritiskom na tipke Esc odnosno ENTER na tastaturi. Mada će u velikom broju slučajeva unos ili izmjena biti prihvaćeni čim promijenimo aktivnu ćeliju (npr. klikom miša na novu ćeliju, ili korištenjem tipki sa strelicama), trebate se navikavati da unos podataka uvijek završavate pritiskom na tipku ENTER (ili klikom na dugme sa zelenom kvačicom), inače ćete imati velikih problema prilikom unosa formula.

U ćelije se mogu unositi sljedeći elementi: tekstualni podaci, brojčani podaci, datumski i vremensi podaci, logički podaci, i formule. Tekstualni podaci predstavljaju podatke sa kojima se ne mogu vršiti nikakve računske operacije. To su, na primjer, imena i prezimena, brojevi telefona i, općenito, bilo kakvi podaci koji sadrže proizvoljan tekst. Za razliku od njih, sa brojčanim podacima se mogu vršiti računske operacije. Primijetićete da Excel automatski poravnava unesene tekstualne podatke uz lijevu ivicu ćelije, a brojčane podatke uz desnu ivicu ćelije (kasnije je ova poravnanja moguće promijeniti u postupku oblikovanja tablica). Ukoliko želimo da unesemo neki podatak koji izgleda poput brojčanog podatka, a zapravo je tekstualni podatak, jer se sa njim ne mogu vršiti računske operacije (npr. poštanski broj nekog grada), unos treba započeti sa znakom apostrof (') koji govori Excelu da slijedi tekstualni podatak, bez obzira na njegov izgled. Tako, npr. poštanski broj Sarajeva (71000) treba unijeti kao '71000 da bi ga Excel ispravno shvatio kao tekstualni podatak (ovaj apostrof se ne prikazuje kao sadržaj ćelije).

Prilikom unosa brojčanih podataka treba paziti na nekoliko specifičnosti. Zavisno od regionalne postavke računara na kojem radite (koja se u Windows operativnim sistemima može birati pomoću pomoćnog programa Regional Settings, koji možemo pozvati prvo duplim klikom na ikonu My Computer, a zatim na ikonu Control Panel), za razdvajanje cijelog od decimalnog dijela broja koristi se znak zarez (,) ili tačka (.). Na primjer, u slučaju hrvatske postavke koristi se zarez (npr. 3,15), a u slučaju engleske ili američke postavke znak tačka (3.15). Morate provjeriti koja se varijanta koristi na vašoj postavci. Na primjer, probajte unijeti broj 3,15 sa zarezom. Ukoliko ga Excel prihvati i poravna uz desni rub ćelije, zapamtite da vaša postavka koristi zarez. U suprotnom, za razdvajanje decimala koristite tačku. Negativne brojeve možemo unositi sa znakom minus ispred ili, alternativno, kao broj u zagradi (npr. broj (25) je isto što i broj -25). Brojčani podaci mogu se završavati i znakom "%", npr. 12% (što je zapravo sinonim za broj 0,12).

Datumski vremenski podaci se također unose i prikazuju na način koji izrazito zavisi od

4

regionalnih postavki vašeg računara. Kako se manipulacije sa ovim podacima susreću uglavnom u naprednijim primjenama programa Excel, na njima se nećemo dodatno zadržavati. O unosu formula i njihovoj primjeni govorićemo nešto kasnije.

Prilikom unosa dugačkih tekstova u ćelije, može se desiti da se tekst produži dalje od desnog ruba ćelije. Mada vizualno izgleda kao da je u tom slučaju tekst zauzeo više od jedne ćelije, on zapravo logički pripada samo onoj ćeliji u kojoj je započeo. Ukoliko želimo da pređemo u novi red unutar iste ćelije, umjesto pritiska na tipku ENTER (koja završava unos ćelije) treba pritiskuti kombinaciju tipki Alt + ENTER. Kasnije ćemo vidjeti da je moguće podesiti Excel da automatski vrši prelamanje dugačkih tekstova u posebne redove unutar ćelija.

Ukoliko se uneseni brojčani podatak pretvori u niz znakova "#", to znači da je odgovarajuća ćelija premala da prikaže odgovarajući podatak. U tom slučaju, treba proširiti veličinu ćelije, o čemu ćemo govoriti u narednom odjeljku.

Uređivanje i oblikovanje radnih stranica

Prilikom unosa podataka u tabele, često se dešava da podrazumijevane širine kolona i visine redova ne zadovoljavaju potrebe korisnika. Stoga je omogućena promjena širina kolona i visina redova. Širine kolona možemo podešavati tako što dovedemo pokazivač miša u traku sa oznakama kolona, tačno na liniju koja označava granicu između dvije kolone. U trenutku kada pokazivač miša poprimi oblik crnog križa sa dvostranom strelicom lijevo-desno ( ), pritisnemo tipku miša i, držeći je pritisnutu, pomjerimo liniju koja razdvaja kolone na željenu stranu. Na sličan način mijenjamo i visine redova. Širinu neke kolone, odnosno visinu nekog reda, moguće je smanjiti i na nulu, tako da se taj red ili kolona ne vide na ekranu. Za takav red ili kolonu kažemo da su skriveni. Skrivenu kolonu možemo otkriti tako što u traci sa oznakama kolona pokazivač miša dovedemo ne tačno na liniju koja razdvaja kolone, nego otprilike jedan milimetar desno od mjesta gdje se nalazila skrivena kolona. Pokazivač miša tada poprima oblik ( ). U tom trenutku je povlačenjem miša (uz pritisnutu lijevu tipku) moguće otkriti skrivenu kolonu. Sličan postupak se koristi za otkrivanje skrivenog reda. Skrivanje kolone odnosno reda, kao i njihovo ponovno otkrivanje, moguće je ostvariti i klikom desnom tipkom miša na oznaku reda odnosno kolone, a zatim izborom naredbi Hide (Sakrij) odnosno Unhide (Otkrij) iz iskočnog menija koji se tom prilikom ukazuje na ekranu.

Za obavljanje raznih operacija nad sadržajem ćelija često je neophodno prethodno označiti jednu ili više ćelija. Označavanje možemo obaviti, slično kao u Wordu, korištenjem tipke Shift zajedno sa tipkama sa strelicama, ili pritiskom na lijevu tipku miša, a zatim prevlačenjem pokazivača miša preko grupe ćelija koju želimo obilježiti, bez puštanja tipke miša. Na ovaj način ćemo uvijek obilježiti samo pravougaoni blok ćelija. Pri tome, jedna ćelija uvijek izgleda kao da nije obilježena, ali to je samo iluzija: Excel na taj način označava aktivnu ćeliju u obilježenom bloku. Excel dozvoljava i obilježavanje grupe ćelija koje ne čine pravougaoni blok. Za tu svrhu potrebno je, držeći pritisnutu tipku Ctrl na tastaturi, kliknuti lijevom tipkom miša na svaku ćeliju koju želimo da obilježimo. Da bismo obilježili čitav red, dovoljno je kliknuti na oznaku reda. Slično vrijedi i za obilježavanje čitave kolone. Više redova odnosno kolona možemo obilježiti prevlačenjem pokazivača miša preko oznaka redova ili kolona (uz pritisnutu lijevu tipku miša). Ukoliko želimo obilježiti čitavu tabelu, kliknemo mišem na polje koje se nalazi u gornjem lijevom uglu, u presjeku trake sa oznakama redova i kolona. Obilježavanje poništavamo klikom miša bilo gdje unutar radne stranice.

Ukoliko smo, nakon unošenja podataka u tabelu, primijetili da moramo umetnuti nove redove, kolone, ili samo pojedinačne ćelije, to možemo uraditi pomoću naredbi Rows (Retka), Columns (Kolone) i Cells (Ćelije) u meniju Insert (Umetanje). Umetanje redova odnosno kolona možemo obaviti i pomoću naredbe Insert (Umetni) koja se javlja u iskočnom meniju koji dobijamo klikom desnom tipkom miša na oznake redova ili kolona.

Ukoliko želimo da izbrišemo red, kolonu ili grupu ćelija, možemo koristiti naredbu Delete

5

(Izbriši) iz menija Edit (Uređivanje). Brisanje redova odnosno kolona možemo obaviti i pomoću naredbe Delete (Izbriši) koja se javlja u iskočnom meniju koji dobijamo klikom desnom tipkom miša na oznake redova ili kolona. Pritisak na tipku Delete na tastaturi za vrijeme dok je grupa ćelija označena, briše njen sadržaj, bez utjecaja na ostatak tabele, kao i na informacije o tome kako su bili oblikovani podaci unutar ćelija (tako da će novouneseni podaci zadržati isto oblikovanje).

Da bismo premjestili ili kopirali označenu grupu ćelija sa jednog na drugo mjesto, možemo se koristiti naredbama Cut (Izreži), Copy (Kopiraj) i Paste (Zalijepi) iz Edit (Uređivanje) menija, ili istoimenim alatkama na "Standard" traci sa alatima. Alternativno, za premještanje označene grupe ćelija sa jednog na drugo mjesto, možemo dovesti pokazivač miša na rub označenog dijela ćelija. U trenutku kada pokazivač miša poprimi oblik bijele strelice, pritisnemo lijevu tipku miša, i ne puštajući je, odvučemo pokazivač miša na mjesto gdje želimo da prebacimo ćelije, nakon čega možemo otpustiti tipku miša. Na sličan način se može izvesti i kopiranje, samo pri tome treba držati pritisnutu tipku Ctrl na tastaturi.

Ukoliko je potrebno da sadržaj neke ćelije kopiramo u nekoliko susjednih ćelija, potrebno je pokazivač miša dovesti u donji desni ugao ćelije koju kopiramo. U trenutku kada pokazivač miša poprimi oblik velikog crnog znaka plus (+), pritisnemo lijevu tipku miša i, ne puštajući je, prevučemo pokazivač miša preko ćelija u koje želimo da kopiramo vrijednost, nakon čega otpustimo tipku miša. Vidjećemo kasnije da je ovaj postupak od velike koristi prilikom rada sa formulama. Ukoliko isti postupak primijenimo na grupu označenih ćelija koje sadrže različite vrijednosti (npr. 1, 2, 3), Excel će umjesto prostog kopiranja vrijednosti u nove ćelije, pokušati da nastavi započeti niz vrijednosti u nove ćelije (npr. 4, 5, 6, 7, itd.). Ova osobina naziva se samopopunjavanje (engl. autofill). Isti efekat možemo postići i pomoću naredbe Fill u meniju Edit, preciznije pomoću njenih podnaredbi Down, Right, Up i Left (koje preciziraju smjer u kojem se vrši popuna u odnosu na trenutno označene ćelije). Pomoću podnaredbe Series moguće je podešavati kriterije na osnovu kojih Excel vrši samopopunjavanje (u detalje se na ovom mjestu ne možemo upuštati).

Možemo primijetiti da Microsoft Excel sadrži iste menije kao i Microsoft Word, osim što je meni Table u Excelu zamijenjen menijem Data. Također, većina naredbi u ovim menijima su iste ili slične odgovarajućim naredbama Worda. Stoga ćemo na ovom mjestu istaći samo važnije razlike.

File/Print Area (Datoteka/Područje ispisa)— Definira dio radne stranice koji će se štampati. Kako Excelove radne stranice mogu biti ogromne, a obično samo mali njihov dio sadrži korisne podatke, Excel na početku rada podrazumijeva da se štampa samo onaj dio radne stranice koji sadrži ćelije koje nisu prazne. Podnaredbom Set Print Area (Postavi područje ispisa) možemo za dio koji se treba štampati proglasiti prethodno označenu grupu ćelija. Podnaredba Clear Print Area (Očisti područje ispisa) vraća podrazumijevane pretpostavke o površini koja će se štampati.

File/Page Setup (Datoeteka/Postava stranice…)— Omogućava precizno podešavanje izgleda stranice. Mada ova naredba postoji i u Wordu, ona se u Excelu prilično razlikuje. Izbor ove naredbe otvara dijalog sa 4 kartice: Page (Stranica), Margins (Margine), Header/Footer (Zaglavlje/podnožje) i Sheet (List). Kartica Page ima sličnu ulogu kao kartica Paper Size u dijalogu za istoimenu naredbu u Wordu, dok je kartica Margins slična istoimenoj kartici u Wordu. Kartica Header/Footer omogućava ubacivanje zaglavlja i podnožja u Excel dokumente, koje se obavlja drugačije nego u Wordu (o čemu ćemo govoriti kasnije), dok kartica Sheet omogućava da odredimo detalje o tome šta će tačno biti odštampano na papiru, kao i kako će se radna stranica raspodijeliti na više listova papira u slučaju da je sadržaj radne stranice takav da ga je nemoguće odštampati na jednom listu papira. Slika sa desne strane prikazuje upravo izgled kartice Sheet dijaloga za izvršenje naredbe Page Setup.

6

Header and Footer— Omogućava unošenje zaglavlja i podnožja dokumenta. Isti efekat postiže se izborom kartice Header/Footer nakon pokretanja naredbe Page Setup u File meniju. Nakon izbora ove naredbe, iz padajućih listi Header i Footer možemo izabrati oblik zaglavlja ili podnožja iz spiska unaprijed pripremlje-nih oblika zaglavlja i podnožja. Klikom

na dugme Custom Header odnosno Custom Footer, možemo sami definirati svoje zaglavlje i podnožje (što obično treba raditi, jer su unaprijed pripremljena zaglavlja i podnožja uglavnom neprikladna za naše potrebe). Nakon izbora komandi Custom Header odnosno Custom Footer, dobijamo novi dijalog (prikazan na slici lijevo), koji omogućava da posebno odredimo dijelove zaglavlja ili podnožja koji će se prikazivatiu lijevom, središnjem ili desnom dijelu zaglavlja ili podnožja (polja Left section, Center section i Right section). Slično kao u Wordu, i u Excelu je, pomoću odgovarajućih ikona, moguće u zaglavlje ili podnožje umetnuti specijalne elemente kao što su broj stranice, tekući datum, itd. Ne treba da vas zbuni to što će Excel, za razliku od Worda, na mjesto umetnutih specijalnih elemenata upisati izvjesne šifrovane oznake poput "&[Page]", "&[Date]" itd. Ove će oznake, prilikom štampanja dokumenta, biti zamijenjene njihovim pravim značenjem.

Insert/Page Break (Umetanje/Prijeloma stranice)— Ubacuje prekid stranice tačno na mjestu iznad trenutno aktivne ćelije. Prekidstranice se kasnije može ukloniti pomoću naredbe Remove Page Break.

Insert/Function (Umetanje/Funkcije)— Ubacuje funkcije u tabelu. O funkcijama ćemo detaljnije govoriti kasnije.

Format/Cells (Oblikovanje/Ćelije)— Omogućava oblikovanje obilježene grupe ćelija. Dijalog za izvršavanje ove naredbe veoma je bogat i sastoji se od nekoliko kartica. Kartica Number (Broj) omogućava podešavanje načina na koji će se prikazivati brojčani podaci. Na primjer, moguće je podešavati broj decimala u prikazu, kao i način prikaza negativnih brojeva. Dalje je moguće podešavati da li treba ispisivati oznaku valute uz broj (ime valute ovisi od regionalnih postavki računara), da li će se brojevi koji nisu cijeli ispisivati kao razlomci ili kao decimalni brojevi, da li će se brojevi ispisivati sa znakom postotka (%), itd. Kartica Alignment (Poravnanje) određuje kako će podaci biti poravnati unutar ćelija. Moguće je podešavati kako poravnanje po horizontali, tako i poravnanje po vertikali. Također je moguće podešavati smjer u kojem se tekst ispisuje unutar ćelija (podržano je čak i koso ispisivanje). Ukoliko uključimo opciju Wrap Text (Prelamaj tekst), dugački tekstovi unutar označenih ćelija automatski će se prelamati u posebne redove unutar ćelija. Ukoliko uključimo opciju Merge Cells (Spoji ćelije), sve označene ćelije će se stopiti u jednu veliku ćeliju, bez utjecaja na izgled ostatka tabele. Kartica Font omogućava podešavanje oblika, veličine, stila i boje znakova koji se ispisuju u ćelijama. Kartice Border (Obrub) i Patterns (Uzorci) omogućavaju crtanje okvira oko obilježene grupe ćelija, kao i njihovo bojenje i sjenčenje.

Format/Row (Oblikovanje/Retka)— Omogućava podešavanje visine redova. Ova naredba sadrži podnaredbu Height (Visina…) koja omogućuje korisniku da unese precizno željenu visinu redova, zatim podnaredbu AutoFit (Samoprilagodi) koja namješta visinu svakog označenog reda da bude tačno onolika koliko je potrebno za prikaz podataka koji su uneseni u odgovarajuće ćelije, te podnaredbe Hide (Sakrij) koja sakriva označene redove i Unhide (Otkrij) koja otkriva redove koji su posljednji put bili sakriveni.

Format/Column (Oblikovanje/Stupca)— Omogućava podešavanje širine kolona. Ova naredba sadrži podnaredbe Width, AutoFit Selection, Hide i Unhide, čije je značenje analogno podnaredbama naredbe Row.

Format/Sheet (Oblikovanje/Lista)— Omogućava podešavanje općih svojstava radne stranice.

7

Ova naredba sadrži podnaredbe Rename za promjenu imena stranice, Hide i Unhide za skrivanje odnosno otkrivanje čitave stranice, i Background za izbor slike koja će biti korištena kao pozadina radne stranice.

Format/AutoFormat (Oblikovanje/Samooblikovanje)— Omogućava automatsko oblikovanje označenog dijela radne stranice u skladu sa nekim od nekoliko desetina unaprijed pripremljenih oblika.

Format/Conditional Formatting (Oblikovanje/Uvjetno oblikovanje…) — Omogućava da neka ćelija automatski promijeni izgled onog trenutka kada se određeni uvjet ispuni. Na primjer, pomoću ove naredbe je moguće postaviti da se sadržaj ćelije oboji u crveno onog trenutka kada vrijednost upisana u ćeliju postane manja od recimo 15.

Tools/Protect (Alati/Zaštita)— Omogućava zaštitu čitave radne knjige ili samo pojedinih radnih stranica od neovlaštenog mijenjanja.

Tools/Validation (Podaci/Vrednovanje…)- Omogućava zabranu unosa u određene ćelije onih podataka koji ne ispunjavaju postavljene uvjete. Na primjer, moguće je zabraniti da se u ćelije koje sadrže podatke o ocjenama unese bilo kakav podatak koji nije cijeli broj od 1 do 5. Ova izuzetno moćna naredba je praktički neophodna za kreiranje proračunskih tablica koje će se profesionalno koristiti.

Na sljedećoj slici prikazan je uobičajeni izgled "Standard" trake sa alatima u programu Microsoft Excel

Sa gotovo svim ovim alatkama upoznali smo se kroz program Microsoft Word. Stoga ćemo objasniti samo alatke koje ne postoje u Wordu:

Traka sa alatima "Formatting" u Excelu također ima dosta zajedničkih elemenata sa alatkama koje se javljaju u programu Microsoft Word:

Slično kao u Wordu, sve ove naredbe odnose se na aktivnu ćeliju, ili na grupu označenih ćelija. Objasnimo značenje alatki sa ove trake koje ne postoje u Wordu:

Merge and Center — Spaja sve označene ćelije u jednu veću ćeliju, i poravnava njen sadržaj na sredinu. Dejstvo ove alatke može se poništiti pomoću naredbe Cells u meniju Format, isključenjem opcije Merge cells na kartici Alignment.

8

Currency — Prikazuje sadržaj ćelija koje sadrže brojeve na način uobičajen u bankarstvu, sapripadnom oznakom valute.

Percent Style — Prikazuje sadržaj ćelija koje sadrže brojeve kao procentualne vrijednosti.

Comma Style — Prikazuje sadržaj ćelija koje sadrže brojeve na način uobičajen u bankarstvu,bez oznake valute.

Increase Decimal — Povećava broj decimalnih mjesta u prikazu sadržaja ćelija koje sadržebrojeve.

Decrease Decimal — Smanjuje broj decimalnih mjesta u prikazu sadržaja ćelija koje sadrže brojeve.

Dejstvo posljednjih pet navedenih alatki može se poništiti pomoću naredbe Cells u meniju Format.

9