43
Radio klub "Kaštilac " Deni Milišić i Luka Tičinović Deni Milišić i Luka Tičinović SKRIPTA ZA ELEKTRONIKU

Skripta Za Tecaj Elektronike 10.11.2007.26

Embed Size (px)

DESCRIPTION

elektronikaenergetikatermoelektranenacin radaskripta

Citation preview

SKRIPTA ZA ELEKTRONIKU

UVOD

Energija, elektrina energija, strujni krugPojava svjetlosti, topline, raznih zraenja i sl. nazivamo energijom.Uz energiju uvjek postoji i izvor energije. Naprimjer, izvor svjetlosti moe biti sijalica ili sunce, topline radijator, pe, pegla, bojler itd. Veina stvari u prirodi prima ili odailje neku vrstu energije.

ovjek oduvjek koristi razne izvore energije. Jo u davna vremena ovjek je ukrotio ivotinje i koristio ih za prevoz, oranje zemlje i druge radove koji su za ovjeka mnogo tei. Mnogo kasnije ovjek je iskoristio energiju toka rijeke i vjetar. Nakon toga otkriven je parni stroj i poele su se graditi prve tvornice koje su za prve pojmove koristile ogromne energije. Krajem 19. st i poetkom 20. st. u upotrebu dolazi elektrina energija. Poela je gradnja termo i hidroelektrana, a kasnije i nuklearnih elektrana ogromnih kapaciteta. U dananje vrijeme nemogue je zamisliti ikakav pogon koji radi bez prisustva elektrine energije. Ova energija je svakako najrasprostranjenija vrsta energije koja postoji. Pokree sve, od malog runog sata, lampi, raunala, pa sve do ogromnih tvornica.Za nas je najvanija elektrina energija. Pitate se zato? Zamislite svijet bez elektrine energije, bez sijalica, telefona, hladnjaka, televizora, radio ureaja, elektrinih grijalica...Drugi razlog je, kako na primjer pretvoriti svjetlost u toplinu, ili kako pretvoriti gibanje rijeke u toplinu ili svjetlost, ili naprimjer opet u gibanje.

Iako se oboje na prvi pogled ini nemoguim, mogue je, ali samo uz prisustvo elektrine energije.

Elektrina energija je jedina(dosad poznata) energija koja se vrlo lako dobiva iz drugih oblika energije, te se isto tako lako pretvara u skoro bilo koji drugi oblik. Tako moemo iz prirodnih oblika energije dobiti elektrinu energiju, a iz elektrine energije oblik koji nam treba. Elektrina energija nije nita novo u prirodi, munja je jedan oblik prirodne elektrine energije. Prirodna elektrina energija je odgovorna ak i za koroziju spoja razliitih metala. Rjeimo problem od prije. Svjetlost pomou solarnih elija pretvorimo u elektrinu energiju, te je u elektrinoj grijalici pretvorimo u toplinu. Solarne elije su ureaji koji mogu svjetlost pretvoriti u elektrinu energiju. Bilo koji ureaj koji pretvara neki oblik energije u elektrinu energiju zove se izvorom elektrine energije (struje).

U prirodi vrijedi zakon o ouvanju energije koji kae da se energija ne moe ni iz ega stvoriti niti unititi, moe se samo pretvarati iz jednog oblika u drugi. Dakle izvori elektrine energije ne stvaraju energiju, nego je samo pretvaraju iz drugih oblika. Po tome iz koje energije se dobiva elektrina, izvore dijelimo u dvije glavne skupine:

-Mehaniki izvori el. energije pretvaraju mehaniku energiju (energiju gibanja) u elektrinu.

To su npr:

o Elektrane (generatori)

Hidroelektrane

koriste energiju toka vode i pretvaraju je u el. energiju.

Termoelektrane

koriste toplinu dobivenu izgaranjem plina, nafte ili ugljena za dobivanje el. energije

Nuklearne elektrane

koriste atomsku energiju za zagrijavanje vodene pare iji tok pokree generator i pretvara to gibanje u el. energiju.

o Agregati

- Kemijski izvori el. energije pretvaraju pohranjenu kemijsku energiju u elektrinu.

o Baterije, lanci, akumulatori (koriste elektrolite)

- Postoje jo solarne elije, termolanci, te jo mnogi drugi izvor

Glavni izvori elektrine energije danas su elektrane, i iz njih se dobivaju ogromne koliine el. energije koji se razvode po kuanstvima. Hrvatska ima napon el. mree 220 Volti, dok je u zapadnim zemljama on 110 Volti.

Princip rada termoelektrane:Kotao zagrijava vodenu paru na visoku temperaturu, i ona velikom brzinom prolazi kroz cijevi i okree turbinu generatora koji pretvara energiju u elektrinu a zatim se u kondenzatoru para hladi i vraa u kotao. Isti osnovni princip ima i nuklearna elektrana, samo to ona vodu zagrijava nuklearnim procesom zvanim fisija, odnosno razbijanjem atomskih jezgara. Nuklearne elektrane ne zagauju atmosferu i imaju vrlo veliki kapacitet, ali stvaraju nuklerani otpad koji je vrlo opasan zbog radioaktivnosti. Takoer postoji opasnost od kvara unutar takvih elektrana koje tada mogu postati velike ekoloke katastrofe (ernobil, Rusija). No nuklearne elektrane su najsigurnije od svih, i havarije nastaju samo ljudskom pogrekom to je bilo sluaj u ernobilu.

Princip rada hidroelektrane:Hidroelektrana koristi vodu koja pada kroz cijevi iz akumulacijskog jezera. U cijevima voda ubrzava i okree turbinu generatora. Za ovu elektranu potreban je vrlo velik protok vode, i vrlo su velike, a ne daju toliko mnogo energije, ali su zato vrlo jeftine, i uope ne zagauju okoli, to se ne moe rei za termo i nuklearne elektrane.Postoje jo i manje elektrane na vjetar, te polja solarnih elija, no te vrste elektrana nisu u iroj upotrebi. Najjednostavniji izvori su baterije, i danas se koriste uglavnom u prijenosnim ureajima koji nemaju pristup el. mrei za cijelo vrijeme rada.

Elektrina energija se moe pretvarati u druge oblike jedino unutar strujnog kruga. Strujni krug je bilo koji vodljivi spoj koji u sebi sadri izvor, vodove i troilo.

Jednostavan strujni krug:

Izvor elektrine struje preko vodova (vodia) daje struju troilu koje ju pretvara u neki drugi oblik energije.

Kaemo da kroz strujni krug tee elektrina struja. Elektrina struja je iskoristivi oblik elektrine energije.

Vodiima nazivamo bilo koje tvari koje vode el. struju

vodii su npr: bakar, aluminij, zlato, srebro, eljezo itd.

Izolatori su tvari koje ne vode el. struju. ( plastika, porculan).

Elektrolitima zovemo tekuine koje dobro vode struju.

Izvore i troila, te druge elemente strujnih krugova prikazujemo pomou simbola:

- Izvori (generator i baterija)

- Troila (sijalica i otpornik)

- vorovi i vodovi

Ako struja u strujnom krugu ne tece, kazemo da je strujni krug otvoren.

Elektricnu energiju moguce je koristiti uglavnom u zatvorenim strujnim krugovima, tj u krugovima kroz koje tece struja.

Otvoreni strujni krug:

U ovakvom strujnom krugu sijalica nece svjetliti!!!Zatvoreni strujni krug :

Strujni krug je zatvore, kroz njega moe tei struja i sijalica e svijetlitiElektrinu struju teko je zamisliti, no najlake je pomou predodbe sa protokom vode :

Struja doduse nije protok vode, nego gibanje malih estica zvanih elektroni.

Kroz vodi se moze gibati vrlo mnogo elektrona, a svaki je oko tisuu puta manji od atoma.

Mogue je zamisliti da se elektroni gibaju najprije napred, pa nakon nekog vremena nazad.

Prema toku elektrona, odnosno smjeru struje moemo je podijeliti na istosmjernu i izmjeninu. Tako isto postoje izvori istosmjerne i izmjenine struje. Izvori istosmjerne struje su baterije, akumulatori, solarne elije, ispravljai itd. a izmjenine generatori(elektrane), dinamo na biciklu, itd.

Istosmjerna struja

Izmjenina struja

Struja Struja ima dva smjera: Unutarnji i vanjski (tehniki):u strujnom krugu uvjek tee od + pola prema - polu baterije, a unutar samog izvora od - prema + polu.

Elektroni putuju u smjeru suprtnom struji. Elektroni su negativno nabijeni i privlai ih + pol baterije.

Struju openito opisujmo sa dvije najvanije veliine, iako ih ima i vie. Prva od njih je jakost struje (oznaava se sa I ) i to je veliina koja predstavlja koliinu elektrona koji proteku kroz vodi u sekundi. Mjeri se u amperima (A). Najlake je predoiti jakost struje kao protok vode koja proe kroz neku cijev. Jakost struje mjeri se ureajem zvanim ampermetar.Naprimjer ako kroz prvi vodi protee 5 elektrona u sekundi, a kroz drugi 10, oito je da je jakost druge struje duplo vea od prve. Ako kroz sijalicu tee mala struja, ona e slabo ili uope nee svijetliti, ako je struja jaa, sijalica e svijetliti jae, a ako jo poveamo struju sijalica e pregorjeti.

Da bi sprijeili pregaranje (kvar) ureaja, moramo ih zatititi od prevelike struje. Zato ispred njih u strujni krug spajamo osigurae. Osigura je ureaj koji pri odreenoj jakosti struje prekida strujni krug i tako titi ureaj od prevelike jakosti struje.

Simbol osiguraa prikazan je na slici:

Druga vana veliina u strujnom krugu je napon. Napon je osobina izvora el. energije i mjeri se u Voltima (V) ureajem zvanim voltmetar. Napon izvora se u strujnom krugu moe se usporediti sa snagom pumpe u krugu sa vodom. Izvor sa veim naponom kroz isto troilo potjerat e jau struju.

U izmjeninom strujnom krugu smjer struje i napona se stalno mijenja, a brzinu tog mjenjanja opisujemo frekvencijom el. struje. Frekvencija prikazuje broj izmjena smjera u sekundi i mjeri se u Hertzima (Hz).

Za ovjeka opasna jakost struje je oko 100 mA, a opasnim naponom smatra se napon vei od 50 V.

Mreni napon od 220V vrlo je opasan i sa njime treba vrlo paljivo raditi.

Da bi onemoguili protjecanje struje kroz tijelo (i openito tamo gdje je ne treba) koristimo izolatore.

Znai, ako nosimo gumene tenesice napon od 220V kroz tijelo protjera manju struju nego ako stojimo u lokvi vode (voda vodi struju). No bez obzira na to to nosimo na nogama, kontakt sa visokim naponom je vrlo opasan, no prvi slucaj je znatno manje opasan od drugog. Ako ikada budete radili sa naponima veim od 50V obavezno se to bolje izolirajte od poda, zida, radijatora ili iega vodljivog to ima kontakt sa zemljom, i budite oprezni da nipoto ne dotiete gole ice. Zemlja se uvjek ponaa tako da struja tee prema njoj. Ne dopustite da struja tee kroz vas!!!

Za razne efekte, pretvorbu energije, prikaz i obradu podataka moe se iskoristiti el. struja. Kao to znamo struja tee kroz vodie, no nita se ne deava dok ona ne protie kroz troilo. Tek troilo pretvara el. energiju u druge oblike. esto se javlja potreba da neku struju kroz neko troilo smanjimo, poveamo, moduliramo, prilagodimo itd.

Za manipulacijom naponom i strujom koriste se razliite elektronike komponente.

Elektronike komponente dijele se na aktivne i pasivne. Pasivne komponente su one koje ogu smanjiti jakost elektrine struje ili njezin napon, dok aktivne mogu na svom izlazu imati vei napon ili jakost struje nego na ulazu.

Pasivne komponente su : otpornici, kondenzatori, zavojnice itd.

Aktivne komponente : tranzistori, integrirani krugovi, tiristori, izvori itd.

Sloeni strujni krugovi sastoje se od mnotva, ponekad i vie miliona komponenti, no da bi ih razumjeli moramo se pozabaviti pojavama i djelovanjima u pojedini komponentama

OSNOVE ELEKTROTEHNIKEElektricitet

Usmjereno kretanje elektrona koji su osloboeni uticaja atomskog jezgra nazivamo elektrinom strujom. Elektrini naboj direktno mjerimo elektrometrom. Elektrinu struju mjerimo galvanometrom.

Neutralan atom ima jednaku koliinu pozitivnog i negativnog naboja tj. broj protona u jezgri je jednak broju elektrona u omotau. Za tijelo sa vikom elektrona kaemo da je "negativno naelektrizirano", dok za tijelo sa manjkom elektrona kaemo da je "pozitivno naelektrizirano".

Elektrina struja

Elektrina struja je tijek elektrinog naboja, tj. usmjereno gibanje njegovih nosilaca.

Elektrina struja moe biti istosmjerna ili izmjenina.

Struja tee kroz metale, elektrolite, plinove i poluvodie. Nosioci naboja u metalima su slobodni elektroni, u elektrolitima negativni i pozitivni ioni (anioni i kationi), u plinovima ioni i elektroni, a u poluvodiima elektroni i upljine.

Metali koji obiluju slobodnim elektronima su dobri vodii struje, npr. srebro, bakar i zlato. Slobodni elektroni su oni elektroni koji nisu u atomu, npr. omjer slobodnih i neslobodnih elektrona u bakru je 1:1, a to znai da na svaki kubini centimetar bakra dolazi 11022 slobodnih elektrona, pa se bakar odlikuje dobrom vodljivou.

Dogovorom znanstvenika odreen je tehniki smjer struje kao smjer gibanja pozitivnog naboja (od pozitivnog prema negativnom polu). Kako se elektroni gibaju u suprotnom smjeru to znai da je njihov naboj negativan.

Elektroni se u vodiu usmjereno gibaju pod utjecajem elektrinog polja, pa zbog toga na krajevima vodia mora postojati razlika potencijala, tj. napon. Kad nema elektrinog polja, gibanje elektrona je kaotino, to znai da je svaki smjer jednako mogu i to brzinom od oko 1000 km/s (srednja termika brzina). Djelovanjem elektrinog polja elektroni dobivaju dodatnu zajedniku komponentu brzine gibanja prema pozitivnom polu (klizanje) od svega nekoliko mm/s (driftna brzina).

Koliina naboja Q u nekom vodiu jednaka je umnoku naboja elektrona e i broju tih elektrona N:

Jakost elektrine struje

Jakost elektrine struje I jednaka je koliini naboja Q koja proe kroz popreni presjek vodia u vremenskom intervalu t:

Jedinca za jakost elektrine struje je amper (A), nazvana prema francuskom fiziaru i jedna je od osnovnih mjernih jedinica. Po definiciji jedan amper je jakost struje koja tee kroz dva beskonano duga i tanka vodia u vakuumu meusobno udaljena jedan metar kada sila izazvana strujom iznosi 2107 N po svakom metru duljine vodia.

Elektrini potencijal i elektrini napon

Elektrini napon (krae napon, oznaka U ili V) je fizikalna veliina koja se koristi u elektrotehnici, a jednaka je razlici elektrinog potencijala:

Elektrini potencijal jest skalarna veliina koja predstavlja gradijent (promjenu u prostoru) elektrinog polja.

Napon pokazuje koliki je rad (W) potreban da se elektrini naboj (Q) premjesti izmedju dvije toke u elektrinom polju :

Mjerna jedinica za napon je volt (znak V).Slikovito reeno, napon je "napetost" elektrinog polja. Smanjenjem napetosti se otputa elektrina struja slino otputanju strijele iz napetog luka. Elektrini napon se rastereuje na troilu u kojem struja prelazi u neki drugi oblik energije, odnosno vri nekakav rad.

Dio elektromotorne sile koji djeluje u nekom dijelu strujnog kruga zovemo elektrini napon.

Elektrini otpor i Ohmov zakon

U je napon izmeu krajeva vodia, I je jakost struje kroz vodi, R je elektrini otpor vodia. Jedinica za otpor je ohm, a oznaka jedinice je . .

Elektrini otpor vodia duljine l, poprenog presjeka S i otpornosti jednak je:

Jedinica za otpornost je .

Elektrini otpor vodia mijenja se s temperaturom prema zakonu , gdje je R otpor na , T je temperatura, a je temperaturni koeficijent otpora.

Serijski spoj otpora: Paralelni spoj otpora:

Ukupni otpor: Ukupni otpor:

OtporniciOtpornik je najosnovniji element sloenijih strujnih krugova. To je komponenta koja prua otpor protoku el. struje. Otpornik se oznaava slovom R i prikazuje sljedeim simbolom:

Idua slika predstavllja spoj otpornika u strujnom krugu.

U strujnom krugu imamo izvor U koji svojim naponom kroz krug tjera struju I koja dalje tee kroz otpornik R i troilo T.U sloenijim strujnim krugovima uz slova se piu i brojevi(indeksi):

U ovom krugu imamo tri struje (I1, I2 i I3) tri otpornika (R1, R2 i R3) te dva izvora (U1 i U2).Najvanija osobina otpornika je iznos njegovog otpora. Otpor pokazuje u kojoj mjeri se otpornik protivi prolasku struje i mjeri se u Ohmima ().

Oznaavanje otpornikaSvaki otpornik ima svoj otpor. Da bi znali koliki otpor neki otpornik ima, moemo ga izmjeriti ommetrom (ureaj za mjerenje otpora) ili jednostavno proitati to na njemu pie. Otpornici se oznaavaju na vie naina, alfanumeriki tj. slovima i brojkama, te pomou boja.

Navedimo par primjera alfanumerikog oznaavanja :

- oznaka 5R - iznos 5

- oznaka 5E - iznos 5

- oznaka 10 -iznos 10

Vidimo da slova kao to su R, E znae isto to i (omega). esto se otpornici oznaavaju oznakama kao to su 5R6 , 9R1, 2E2 itd. Iznosi ovih otpornika nisu cijeli brojevi nego oni predstavljaju iznose 5.6, 9.1, 2.2 itd.- oznaka 3R3 - iznos 3.3

Iznosi od 1 ili 10 su esto premali za neke ureaje. Zato koristimo oznake poput kiloohma (K) i megaohma (M). Idua tablica pokazuje odnose izmeu tih veliina. Ove veliine mogu se koristiti i za napon, struju i sve druge veliine.

OznakaNazivIznos

ppiko0,000 000 000 001=10-12

nnano0,000 000 001=10-9

mikro0,000 001=10-6

mmili0,001=10-3

Kkilo1 000=103

Mmega1 000 000=106

Ggiga1 000 000 000=109

Ttera1 000 000 000 000=1012

1 p (jedan pikoohm) = 0,000 000 000 001 = 1*10-12 5 (pet mikroohma) = 0,000 005 = 5*10-6200 mA (dvadeset miliampera) = 0,02A = 20*10-3 A

2,2 K (dva cijela dva kiloohma) = 2 200 = 2,2*103Oznaka na otporniku 2K znai da on ima 2000 .

2K2 = 2,2 K = 2200

3M3 = 3,3 M = 3300K=3300000

22K = 22 K = 22000 itd.

PLOASTI KONDENZATORI

ELEKTROLITSKI KONDENZATORI

STRUJNI KRUG, MJERENJE STRUJE I NAPONA - SIMULACIJA U PROGRAMU ELECTRONICS WORKBENCH

SERIJSKI SPOJ OTPORA

PARALELNI SPOJ OTPORA

POLUVODII

Dioda

Diode u razliitim kuitima

Dioda je nelinearni poluvodiki elektroniki element (ili, rjee, elektronska cijev) s dva prikljuka koji posjeduje ispravljaka svojstva. Poluvodike diode se izvode se temelju pn-spoja ili, rjee, na temelju spoja metal-poluvodi. Diode se mogu razvrstati po materijalu na kojemu su raene (silicij, germanij, galij-arsenid, silicij-karbid) i po tipu (ispravljake, svijetlee, foto-diode, Zener diode, Schottky diode, tunel-diode itd.).

Fizikalne osnove rada

Graa i simbol diode

Osnova rada veine dananjih dioda se temelji na strukturi koja se naziva pn-spoj. Kod pn dioda (spojnih) u ovisnosti o narinutom naponu, tee struja. Uz narinuti napon prikljuen tako da je negativan pol izvora na katodi a pozitivan na anodi, dioda je propusno polazirana i vodi stuju. Uz suprotan polaritet narinutog napona dioda nee voditi, tonije kroz diodu e tei mala reverzna struja zasienja. Drugi tip dioda su Schottky diode, koje svoj rad temelje na spoju metal - poluvodi.

Tipovi dioda

DiodaSvijetleadioda (LED)ZenerdiodaSchottkydioda

Neki simboli dioda

Postoje razliiti tipovi dioda, a klasifikacija se radi po funkciji koju dioda obavlja:

Ispravljake (signalne) diode

Ispravljake diode su diode koje se koriste za ispravljanje izmjeninih veliina u istosmjerne. Njihov rad je ve opisan u uvodu: diode vode struju kada su propusno polarizirane, a ne vode kada su nepropusno. Zovu se jo i signalne jer se koriste u demodulaciji radio signala. Ispravljake diode su bile osnovni elementi jednih od prvih elektronikih logikih vrata (DTL - Diode Transistor Logic).

Zener dioda

Zener diode su diode koje se uglavnom koriste kao refentni izvori napona. Izraeno podruje proboja kod tzv. Zenerovog napona se koristi za dobivanje stabilnog refentnog napona.

Svjetlea dioda (LED)

Svjetlee diode emitiraju svjetlost kada su propusno polarizirane. Boja svjetlosti ovisi o primjesama u poluvodiu, a mogu varirati od ultraljubiaste do infracrvene. Koriste se za prijenos signala (infracrvene) i signalizaciju. Koriste se i prilikom galvanskog odvajanja elektrinih krugova, najee u optokaplerimaSchottky dioda

Schottkyeva dioda temelji svoj rad na ispravljakom spoju metal-poluvodi. Osnovna karakteristika ove diode je mali napon koljena (0.2 V) i brzo vrijeme oporavka, pa se esto koriste u impulsnim sklopovima ili kao zatitni elementi.

Tunel (Esakijeva) dioda

Kod tunelskih dioda dolazi na uskom zapornom sloju do efekta tuneliranja kod ega slobodni elektroni i upljine prelaze s jedne na drugu stranu PN-spoja kod malih napona.

Tunelske diode se koriste u oscilatorima velikih frekvencija do 10GHz. Odonos izmeu struje Ip i Iv iznosi Ip/Iv=(5 do 10).

Varikap dioda

Varikap (varaktor, kapacitivna dioda) je dioda s naponski upravljanim kapacitetom. Kapacitet je posljedica osiromaenog sloja u pn-spoju. Upotrebljava se u modulatorima. Najee radi u nepopropusnom podruju. Kapacitet se kree izmeu 10 i 200pF, a probojni naponi su oko 40V. Kapacitivne diode se koriste za ugaanje tirajnih krugova i za automatsku regulaciju frekvencije u radiotehnici.

Ispravljanje izmjenine struje

Ispravljanje izmjenine struje se temelji na osnovnome principu rada diode: voenje struje kada je propusno polarizirana. Na taj nain se iz izmjenine struje moe dobiti istosmjerna struja.

SVIJETLEA DIODA (LED)

Led (Light Emitting Diode) je elektronika komponenta koja pretvara elektrinu energiju u svjetlost.Sastoji se od poluvodikog chipa, pozitivnog i negativnog izvoda zalivenih u epoksi kuite koje odreuje oblik i optike karakteristike komponente.

Razvoj LED-dioda

Od prve praktine primjene (1962.) razvoj LED-a se ubrzano odvija paralelno irei prostor primjene. Razvoj se grubo moe podijeliti na tri cjeline. Prvo su razvijene monohromatske LED diode (crvena, uta, zelena), tek 1993. japanski znanstvenik Shuji Nakamora je uspio razviti LED diodu plave boje. Bazirana na tehnologiji plave LED diode ubrzo je razvijena bijela LED dioda 1997. g. to je znailo i prekretnicu u irini primjene. Od toga vremena do danas razvoj je usmjeren na poveanje razine svjetla, tako da danas postoje LED diode sa svjetlosnim tokom koji prelazi 120 lm. Uzei u obzir odline karakteristike, brzinu razvoja koji prati rast trita, LED diode predstavljaju izvor svjetla budunosti.

Ope karakteristike

Generalno gledajui, LED diode su dizajnirane za nazivni napon 2-3,6V uz struju od 20-30mA, to znai da im je potrebno manje od 0,1W za rad. Za razliku od klasinih arulja elektrinu energiju pretvaraju direktno u svjetlost odreene valne duine uz zanemarivo zagrijavanje. U pogledu trajnosti, uz odreene radne uvjete ivotni vijek prelazi 100 000 sati. Ne sadre ivu, staklo, tetne plinove i otrovne materijale, te se mogu reciklirati. Zbog odlinih mehanikih karakteristika neosjetljive su na vibracije, udarce i ostala naprezanja.

Tranzistor

Fiziki izgled tranzistora kao diskretnih elementata

Tranzistor je poluvodiki elektroniki element. Koristi se za pojaavanje, kao sklopka, za stabilizaciju napona, modulaciju signala i mnoge druge primjene. Osnovni je tvorni element mnogih elektronikih sklopova, integriranih krugova i elektronikih raunala.

Tranzistori se prema nainu rada dijele u dvije glavne grupe: unipolarni (eng. FET - Field Effect Transistor) kod kojih vodljivost ovisi samo o veinskim nositeljima naboja (elektronima u N-kanalnom ili upljinama u P-kanalnom tipu) i bipolarni (eng. BJT - Bipolar Junction Transistor) kod kojih vodljivost ovisi i o manjinskim nositeljima (elektronima u NPN ili upljinama u PNP tipu).

Bipolarni tranzistori

Bipolarni su tranzistori graeni tako da dopiranjem istog poluvodia, npr. silicija ili germanija, nastaje struktura u kojoj se izmeu dva podruja istog tipa vodljivosti (P ili N) nalazi podruje suprotnog tipa vodljivosti (N ili P). Ovisno o tome mogua su dva tipa bipolarnih tranzistora koji se oznaavaju kao:

PNP(pozitivno-negativno-pozitivno)

NPN(negativno-pozitivno-negativno)

Nazivi dijelova bipolarnih tranzistora:

baza [B]

emiter [E]

kolektor [C]

i na njih su spojeni izvodi pomou kojih se tranzistor spaja u vanjski elektrini krug.

Baza je uvijek srednja elektroda. Emiter je vanjska elektroda koja s bazom tvori PN-spoj koji je u normalnom aktivnom nainu rada polariziran u propusnom smjeru. Kolektor s bazom tvori PN-spoj koji je u normalnom aktivnom nainu rada nepropusno polariziran.

Princip rada tranzistora se zasniva na injekciji manjinskih nosilaca iz emitera u bazu i njihovom transportu do kolektora. Kako je napon na spoju baza-emiter manji od napona na spoju kolektor-baza, a takoer je i struja koja tee u bazu manja od struja emitera i kolektora znai da tranzistor omoguuje upravljanje potronjom u krugu vee snage pomou kruga u kojem se troi manja snaga. Ovisno o tome koja je elektroda za oba kruga zajednika tranzistor se moe koristiti u tri razliita spoja.

U spoju sa zajednikom bazom ostvaruje se samo pojaanje napona, u spoju sa zajednikim kolektorom samo pojaanje struje, a spoju sa zajednikim emiterom pojaava se i napon i struja, pa je pojaanje snage najvee.

Za uinkovit je rad tranzistora bitno da struja koja tee u bazu bude to manja. Dva faktora koja na to utjeu su faktor injekcije i transportni faktor. Faktor injekcije ovisi o odnosu broja nosilaca koji se injektiraju iz emitera u bazu prema broju nosilaca koji se injektiraju iz baze u emiter. Povoljan se odnos postie kada je emiter znatno vie dopiran od baze.

Transportni faktor ovisi o broju injektiranih nosilaca koji se rekombiniraju u bazi, a za njega je bitno da baza bude dovoljno tanka kako bi nosioci stigli do kolektorskog spoja prije nego to se rekombiniraju.

Bilo da se radi o PNP ili NPN tipu tranzistora oba obavljaju istu funkciju. Razlika je u polaritetima vanjskih napona i struja, te u vrsti nosilaca elektrine struje. U PNP tipu tranzistora glavni su nosioci elektrine struje upljine, a u NPN tipu tranzistora su to elektroni.

Unipolarni tranzistoriKod unipolarnih tranzistora, za razliku od bipolarnih, u voenju struje sudjeluje samo jedna vrsta naboja (ili elektroni ili upljine). Nazivaju se tranzistori sa efektom polja (engl. Field-effect transistor, skraeno FET, a njem. Feldeffekt Transistor). Svojstvo im je da imaju vrlo veliki ulazni otpor pa ne zahtjevaju ulaznu struju.

Vrste: Spojni (engl. Junction field-effect transistor, skraeno JFET, a njem. Sperrschicht-FET)

S izoliranim zasunom (engl. Insulated gate FET, skraeno IGFET ili metal oxide semiconductor FET, skraeno MOSFET, a njem. Isolierschicht-FET).

S obzirom na tip poluvodia obadvije vrste mogu biti n-kanalne ili p-kanalne.

KUITA TRANZISTORA

OPENITO O TISKANIM PLOICAMA

Danas teko moemo zamisliti neki sloeniji spoj bez upotrebe tehnike tiskanih spojeva, a praktinost joj se ne moe osporiti niti kod jednostavnijih uredaja. Tehnika tiskanih spojeva donijela je prema uobiajenoj spojnoj tehnici oiavanja niz prednosti : veu preglednost , smanjenje obujma i teine , te znatno bru izradu u maloserijskoj i serijskoj proizvodnji.

MATERIJALI ZA TISKANE PLOICE

U principu za tiskane ploice moe posluiti bilo koji izolacijski materijal prevuen tankim slojem bakra - el. vodia , bilo s jedne ili s obje strane ; medutim , najee je to pertinaks, super-pertinaks, tvrdi papir ili epoksidna tvrda staklena tkanina.

Ova zadnja spomenuta poznata je u nas pod nazivom Cu-vitroplast te ima niz prednosti nad drugim materijalima : velika vrstoa , poluprozirnost ,...

Budui da je poluproziran, moe se dobro uz pomo svjetla konstatirati eventualni prekid izradenih spojnih vodova, neeljeni kontakt ili kratki spoj vodova, i sl. Ploe oslojene bakrom nazivaju se i bakrom kairane ploe.

Sloj bakra moe biti razliite debljine , no najee je to 35 Nm.

Karakteristino je za ploe vitroplasta to da je boja laminata blijedozelena.

OTAPANJE BAKRA S TISKANE PLOICE

Nakon to smo prenijeli eljeni sloj na bakreni sloj pristupit emo otapanju u odgovarajuoj otopini.

Takvih otopina ima gotovih samo je pitanje mogu li se uvijek nabaviti.

Jedna od takvih otopina je otopina bakrenog(II)klorida CuCl2.

Bakreni(II)klorid se dobiva u kristalinom obliku. Otapa se u vodi i to 200g po po litri vode zagrijanoj na 40C u koju se poslije toga po litri tekuine doda oko 1 dec koncentrirane solne kiseline.

Otapa se na sobnoj temperaturi i to svega 10 min pri jakom gibanju ploice. Ako se otopina zagrije na temperaturu vie od 50C, vrijeme otapanja se pri svjeoj otopini skrauje na svega 2 min.

Pri otapanju se treba pobrinuti da se ploica cijelo vrijeme giba. Nakon to se otopi bakar, ploicu treba dobro isprati tekuom vodom i osuiti, npr.,suilom za kosu ili pak meu papirima.

Iza toga potrebno je prikladnim otapalom (razreivaem) skinuti zatitni sloj ili preslikae.

To su, npr.,nitro razreiva za lakove, aceton, benzin za preslikae i sl. Tiskanu ploicu na kojoj se sada jasno vidi bakreni sloj potrebno je nasprejati posebnim lakom koji e bakreni sloj zatititi od oksidacije.

To ne smije biti bilo kakav lak, jer e se sigurno kasnije lemljenje biti oteano ili ak onemogueno.

Lakovi predvieni upravo za tu svrhu su, npr.: Lotlack SK 10, Lot-Spray, Teslanol 12 ili A-film. Takva ploica, jednoliko zatiena lakom, moe stajati dulje vremena prije uporabe, pod uvjetom da prije zatiivanja nije bila oksidirana.

BUENJE TISKANE PLOICE

Tiskane ploice treba buiti paljivo i s odgovarajuom brzinom vrtnje svrdla. Brzina vrtnje ovisi o materijalu upotrijebljenog svrdla i njegovog reznog kuta , pa i materijalu ploice.

U principu treba upotrebljavati veu brzinu vrtnje, jer e to dati ie provrte, a rad e biti krai. Za normalne sastavne elemente rupe treba buiti svrdlima promjera 0.8, 0.9 te 1 mm, a prema potrebi i 1.1, 1.2 mm te 2 mm , to ovisi o promjeru prikljuaka sastavnih elemenata.

LEMLJENJE NA TISKANE PLOICE

Lemljenje je jedna od najvanijih radnji pri sastavljnju sklopa. Ako ne znamo lemiti onda nam nee pomoi ni dobro lemilo ni dobar lem. Najveu pogreku ine oni koji na vrh lemila pritisnu icu za lemljenje, pa tako dobiju kapljicu rastopljenog kositra koju onda donesu na mjesto na kojem treba ostvariti spoj. Pri tome ni ne misle na to, da je sredstvo predvieno za ienje metalnih povrina, koje treba zalemiti, isparilo ve na vrhu lemila.

Prikaz neispravnog lemljenja Prikaz ispravnog lemljenjaOna prvo otopi sredstvo za lemljenje koje zalije itavo mjesto spoja, na koje se onda u nastavku zalije itavo mjesto spoja, koje se onda u nastavku razlije rastopljeni kositar. iljak lemila se ne smije odmah odmaknuti, ve treba saekati da kositar poprimi jednolinu srebrnu boju.

Dobar lemni spoj je nakon to se ohladi, gladak, a boja mu je mat-srebrna. Uz pojam lemljenja ide i pojam tzv. hladnih spojeva. To su spojevi naoko u redu, ali su zapravo trajno ili povremeno bez kontakta. Hladni spojevi mogu nastati odmah ili nakon nekog vremena.

Izgled pravilno napravljenih lemnih mjesta

IZRADA TISKANE PLOICE TERMOPOSTUPKOM

Tiskane ploice mogu se izraivati na nekoliko razliitih naina. Metoda izrade ovisi o eljenoj kvaliteti tiskanih ploica, koliini i cijeni. Najprije se na specijalnu foliju debljine 0,1 mm pomou standardnog fotokopirnog stroja prekopira izgled tiskane ploice, zapravo fotokopiranjem se na foliju nanosi boja koja se u slijedeoj fazi izrade mora prenijeti na bakrenu povrinu budue ploice. Toplinskom obradom boja s folije prelazi na bakrenu povrinu i tu sada ini sloj otporan na otopinu za jetkanje. eljeni predloak izgleda vodova fotokopira se na foliju pomou normalnog fotokopirnog stroja. Bakrenu povrinu ploice treba dobro oistiti, a zatim na nju pomou dva mala komadia ljepljive trake privrstiti folija i to tako da boja doe sa strane bakra. Ploica se na pogodan nain zagrije na otprilike 140 C, a zatim se gumenim valjkom nekoliko puta uz umjereni pritisak pree preko folije. Ovako obraenu ploicu treba ohladiti, a foliju polagano skinuti. Ako je potrebno napraviti korekciju otiska najjednostavnije je vodootpornim flomasterom, nakon ega se ploica stavlja u otopinu za jetkanje. Vrijeme jetkanja bakra ovisi o vrsti jetkala i samom tehnolokom postupku, a ako su sve prethodne radnje dobro izvedene kvaliteta gotove tiskane ploice bit e potpuno zadovoljavajua. 8Ploicu je najlake zagrijati na potrebnu temperaturu uz pomo glaala i to tako da se temperatura glaala podesi na pamuk, a glaalo okrene radnom povrinom prema gore. Na glaalo zatim postavite ploicu koja se za otprilike dvije minute zagrije na potrebnu temperaturu. IZRADA TISKANE PLOICE FOTOPOSTUPKOMienje bakrom kairane ploice "VIM-om" ili slinim sredstvom 2. Pranje ploiceSuenje ploice 4. Oslojavanje foto-sprejemSuenje u penici (25 do 30 min.) - max. temperatura 70 C Kopiranje predloka (filma) na fotosloj (4 do 20 min.)Razvijanje (oko 2 min.) - razvija temperature oko 20 C Ispiranje Jetkanje (5 do 20 min.) - temperatura otopine max. 50 C IspiranjeSuenjeOslojavanje zatitnim lakom preko kojega se moe lemitiSKRIPTA ZA ELEKTRONIKU

Radio klub "Katilac"

Deni Milii i Luka Tiinovi

Deni Milii i Luka Tiinovi

32