Slavenska mitologija se razvijala kroz 3000. godina.

Naši preci, pleme starih Slavena, razvili su vlastitu slavensku mitologiju koju su neizmjerno štovali. Za svako područje slavenskoga života bio je „zadužen“ određeni bog: vrhovni bog bio je Perun, za ratove i proricanja brinuo je Svetovid, stadima i poljima upravljao je Volos, zimom Stribog, a Vesna proljećem. Donosimo kratak pregled najznačajnijih slavenskih mitoloških ličnosti.

PERUN   Perun je bog pravde, rata i oružja, groma i munje (Gromovnik). Perun je bio vladar svijeta živih, neba i zemlje, a često simboliziran orlom koji je sjedio na najvišoj grani svetog stabla (takozvanog drva života) i promatrao cijeli svijet.Stari Slaveni vjerovali su da grmljavina nastaje kada siloviti Perun izleti iz svojih dvora u kočiji. Vjerovalo se da se pojavljuje u proljeće kako bi donio kišu, učinio zemlju plodnom, otjerao oblake i donio sunčevu svjetlost. Perunovo čarobno oružje su strijele (munje), sjekira i čekić. Sjekiru je bacao na zle ljude i duhove, a ona se uvijek, poput bumeranga, vraćala u njegovu ruku.Prikazivan je kao grub čovjek s bakrenom bradom.Stari su mu Slaveni prinosili brojne životinjske žrtve, jer je prema njihovu vjerovanju bio vrhovni bog. Perunovo ime nalazimo u nazivu biljke perunike (iris), katkad zvanoj i bogiša ("božja biljka"), za koju se vjerovalo da raste na mjestu gdje Perun udari munjom.SVANTEVID   Svantevid je bog kojeg su stari Slaveni  povezivali s ratovima i proricanjem. Opisivan je kao četveroglavi bog čije su dvije glave gledale naprijed, a dvije natrag. Tako je mogao obuhvatiti pogledom sve strane svijeta. Njegov konj bijele boje čuvan je u njegovom hramu i o njemu su se brinuli svećenici.        Vjerovalo se da Svantevid ratuje protiv neprijatelja jašući na ovom konju. Isti konj služio je i za gatanje. O Svantevidu su ovisili uspjesi ratnih pohoda, trgovačkih putovanja, bogatstvo žetve. U isto vrijeme on je držao jedan luk ili mač, kao simbol rata, i rog za piće.Baltički Slaveni prihvaćali su ga kao prvog ili najvišeg boga. Vjeruje se da je dolaskom kršćanstva Svantevid i dalje ostao u slavenskom narodu kroz lik svetog Vida.SVAROG    Svarog je, prema ruskim legendama, bog vatre i neba, stvoritelj svega na nebu i zemlji, prvo božanstvo Sunca kod Slavena. Svarog je iskovao sunce i postavio ga na nebo pa je tako povezivan s nebom, kovanjem željeza i vatrom. Imao je dva sina: Daboga i Svarožića.JAROVITJarovit je slavenski bog često uspoređivan s Marsom, rimskim bogom rata i srdžbe. Smatran je i božanstvom plodnosti. Korijen jar u Jarovitovom imenu znači nasilan. U Jarovitovom hramu u Wolgastu (Njemačka) čuvao se štit koji su iznosili svaki put kad su molili za pobjedu u borbi. Štit je bio neobično velik i obložen zlatnim pločicama.DABOGU slavenskoj mitologiji Dabog  je Svarogov sin. Prema ruskoj legendi on je bog rata, bog koji daje bogatstvo, bog vratar podzemnog svijeta, bog dragih metala, bog rudnika. U legendama često se pojavljuje u obliku hromog vuka ili kao hromi Daba. U nekim legendama Dabog je gospodar zemlje, protivnik božji, "car na zemlji".U nekim mitovima se, kao njegova, družica spominje Dajbaba ili Baba.Pojavom kršćanstva pretvoren je u Sotonu.SVAROŽIĆSvarožić je u slavenskoj mitologiji mladi bog Sunca, ognja i zadružnoga ognjišta. Jedan od dva sina boga Svaroga, dijete neba i čuvar vatre svoga oca. On je bog dobročinitelj, zaštitnik života, zrači svojom toplotom i svjetlošću, ali istovremeno ima i svoju razaračku snagu, može se pretvoriti u katastrofu, uništavatelja i ubojicu. Stoga je bio poštivan i kao bog rata, ali i borac protiv zlih sila, a vatra kada spaljuje i uništava, ujedno je i simbol očišćenja i preporoda.

Njemu su pridonošene žrtve - muškarci i domaće životinje.Svarožić na glavi ima klobuk protiv žege, u desnoj ruci rog obilatosti, o lijevome boku mač, kojim je sjekao zloduha, jureći na svome konju.VELESVeles, Volos ili Voloh u slavenskoj mitologiji bog je zemlje, voda i podzemlja; povezivan je sa zmajevima, stokom, magijom, glazbenicima, bogatstvom i prijevarom. Perunov je glavni protivnik. Simbol mu je zmija ili zmaj.Stalno je izazivao Peruna kradući mu stoku, djecu (sina Jarila) ili ženu. Perun je progonio Velesa po zemlji, napadao ga svojim munjama s neba, a Veles je bježao pretvarajući se u razne životinje ili skrivajući se iza drveća, kuća ili ljudi. Naposljetku je Perun uspio ubiti Velesa - otjerao ga je u njegovo vodeno podzemlje. U toj ritualnoj smrti, što god da je Veles ukrao, padalo bi iz njegova tijela u obličju kiše s nebesa. Tako se objašnjavala promjena godišnjih doba.Veles je zaštitnik stoke. Često ga se nazivalo skotji bog (stočni bog). Jedan od njegovih atributa bili su rogovi (bikovi ili ovnovi), a vjerojatno i ovčja vuna.Veles je bio zaštitnik pastira. U nekim se slavenskim narodima, ponajviše u Rusiji, očuvao žetveni običaj da se prvi snop žita poveže u neku vrstu amuleta koji bi štitio žetvu od zlih duhova.Nakon dolaska kršćanstva Veles je podijeljen u nekoliko različitih likova. Kao bog podzemlja i zmaj, naravno, povezan je s vragom. Njegove su dobre osobine povezivane s kršćanskim svecima. Kao zaštitnik stoke, povezivan je sa svetim Blažom, odnosno svetim Vlahom. U mnogim je istočnoslavenskim narodnim bajkama povezivan sa svetim Nikolom, ponajviše zbog osobine zaštitnika bogatstva i stjecanja.RODRod je predstavljao vrhovno božanstvo zemljoradnje. Bio je bog koji je stvorio svijet i život: stvorio je čovjeka, osnovao obitelj i udružio naciju. Ujedno je i bog plodnosti i svjetlosti.STRIBOGStribog (Stribor) je slavenski bog vjetra i šume.Bio je neumorni putnik koji se lako prebacuje s jednog mjesta na drugo. Zbog toga je zamišljan kao moćni, streloviti vjetar.Pošto se pojavljivao nekad silovito i razorno, a ponekad blago i plodonosno, pripisivan mu je nestalan karakter, koji je prelazio od bijesa do dobroćudnosti. Tako se zimi ispoljavao nemilosrdno - zamrzavao vodu, nanosio snijeg pa kuće i puteve i kažnjava hladnoćom. Suprotno ovakvom ponašanju, Stribog je u proljeće radovao ljude šaljući im, na krilima povjetarca, boginju Vesnu koja im je darovala novi život i raskošnu ljepotu, zaodjenuvši im okolinu u zeleno, cvjetno i mirišljavo ruho.Stribog je bio i ratnik, poput Svetovida, Gerovita i Triglava. Od njih se razlikuje po tome što ima krila. Ona mu omogućuje da brzo prelazi ogromna prostranstva na zemlji, ali su mu služila i za prenošenje duša umrlih u drugi svijet, za što je bio zadužen.MOKOŠMokoš je žensko božanstvo u slavenskoj mitologiji, boginja plodnosti, te zaštitnica žena. Povezivana je s prirodnim ženskim poslovima, posebno predenjem. Zvana je Mati-Syra-Zemlya što bi u prijevodu predstavljalo plodnu Majku Zemlju. Po nekim slavenskim legendama ona je žena boga Svaroga. Na njen nagovor, Svarog je odlučio stvoriti na zemlji biće koje će izgledom biti kao on. Udahnuo je život jednom hrastu iz kojeg je nastao prvi čovjek. Mokoš je udahnula život drugom čovjeku i nastala je prva žena. Njoj u čast prali su se kipovi i drugi idoli u vodi.VESNAVesna je božica mladosti i proljeća. S proljećem je najavljivala tople dane, plodne njive i brojna stada na pašnjacima.Osim zanosne ljepote, Slaveni su Vesni pripisivali i vlast nad sunčevom toplinom bez koje ne bi bilo obnavljanja prirode u zeleno i cvjetno ruho, niti bi moglo biti klijanja i nicanja novih biljnih mladica.U ritualu boginji Vesni, djevojke su bile obučene samo u ruho od trave, grančica, lišća i cvijeća (kao i Vesna) i kad je bilo dovoljno toplo, prisutni su ih polijevali vodom.

Slaveni su vjerovali da Vesna, suprotno opasnoj Morani, pomaže ljudima i da u proljeće popravlja zimom narušeno zdravlje, usklađujući rad srca i razuma. Time je ljude činila dobrima i blagima pa nije bilo prepreke da oni međusobno njeguju poštovanje i slogu.Prikazivana je s cvijetom u kosi, u lijevoj ruci drži buket cvijeća, a na kažiprstu desne ruke stoji joj lastavica. Vesnina kultna mjesta uvijek su bila pored vode, njezini predmeti su vijenci, lutke, jaja i zvona, ptice lasta i roda, a biljke breza, vrba, maslačak i cvijet breskve.MORANAIme Morana je u vezi s praindijskom riječi "mara" što znači silom umrijeti.Morana je boginja smrti i zime, kiše, studeni i leda. Stari Slaveni su vjerovali da sve zimske nepogode, studen, snijeg, led i smrt dolaze od Morane, te su je prozvali božicom smrti ljudskog, životinjskog i biljnog svijeta.Pojavljuje se u raznim obličjima. Najčešći je lik lijepe djevojke crne kose i izuzetno bijele puti, vučjih očnjaka i kandži na rukama. Morana je letjela na metli i plovila na ljusci od jajeta.Mnogi tumače da je njen drugi lik onaj Babe Jage (Baba Ruga, Baba Zima), ružne stare vještice. U nekim slavenskim narodima postojao je običaj spaljivanja Morane ili Babe Ruge u znak da je zimska opasnost prošla. U Dalmaciji i Sloveniji taj se običaj i danas održava u obliku povorke maškara s lutkom Morane na čelu, koju se spaljuje u prisustvu mnoštva naroda.Kod Istočnih Slavena, Morana je boginja plodnosti, zaštitnica žena i ženskih poslova, posebno predenja. Na sjeveru Rusije nazivaju ju i Mokuša i u legendama ju prikazuju kao ženu velike glave i dugih noktiju. Njen kult je bio raširen i kod Zapadnih Slavena.BABA JAGAU slavenskoj mitologiji Baba Jaga (Baba Ruga, Baba Zima) je čarobnica koja živi u šumi, u kolibi postavljenoj na kokošje noge. Ograda od ljudskih kosti i lubanja okružuje kolibu. Umjesto brave postavila je vilice oštrih zuba, kao ključ joj služi ljudska ruka. Baba Jaga proždire ljude. Zamišljana je kao ružna starica ogromnih grudi, slijepa ili slabog vida.VILE RUSALKE    U južnoslavenskoj mitologiji to su ženska natprirodna bića, naklonjena ljudima. Zamišljane su kao izuzetno lijepe djevojke zlatnih kosa i s krilima, odjevene u duge, prozračne haljine i naoružane strijelama. One žive daleko od ljudi, po planinama (planinkinje, zagorkinje), pokraj voda (vodarkinje, brodarkinje) ili u oblacima (oblakinje). Vjerovalo se da se rađaju iz rose, nekog cvijeća, kad pada kiša i grije sunce i kad se na nebu pojavljuje duga. Svoje dvorce, izuzetne ljepote i raskoši, grade na oblacima. Mogu se preobražavati u različite životinje, prvenstveno u labuda, sokola, konja ili vuka. Često jašu na konju ili jelenu, odlaze u lov, a još češće igraju u kolu. Zaljubljuju se u junake, koje pomažu i savjetima i djelima, a katkad su njihove posestrime. Naklonjene su i djevojkama, koje od njih mnogu izmoliti ljepotu ili zaštitu. Vile osobito vješto vidaju rane zadobivene u bojevima, i to različitim biljem. Raspolažu i sposobnošću proricanja. Vile teško praštaju uvrede i svojim strijelama ili pogledom usmrćuju one koji ih povrijede. Podčinjavaju se samo onima kojima pođe za rukom da im otmu odjeću, a ako im neko oduzme krila, preobražavaju se u obične žene. Mogu imati kozje, konjske ili magareće noge.DOMAĆI      Domovoji ili Domaći bili su kućni duhovi-zaštitnici i svaki dom ih je imao. Obitavali su iza ili u peći i mogli su napustiti svoje mjesto ako ih se nije pravilno poštovalo. U nekim dijelovima se vjerovalo da tek nakon što bi glava obitelji umrla u novom domu bi taj dom dobio svojeg prvog Domaćeg.U srednjovjekovnoj Poljskoj zvali su ih i ubozi. U legendama se pojavljuju u liku malih dlakavih staraca, ponekad imaju rep i rogove. Mogli su se preobraziti u lik mačke, psa, krave, a rjeđe zmije i žabe. Brinuli su se se o blagodati kuće, posebno o stoci. Često se u kući mogao čuti Domovojev glas koji je zvučao kao jecaj, inače je bio blag i umirujuć. Smatralo se nesrećom ako bi ga ukućani vidjeli. Raznim znakovima nagovještavao je nedaće i smrt. Njegova družica Domovika boravila je u podrumu.

Različita su objašnjenja o nastanku Domavoja. Jedno glasi kako je bog Svarog stvorio nebo i zemlju i pustio dio demona na zemlju. Oni koji su se spustili na krovove kuća i dvorišta ljudi postali su dobri i milostivi i pojavili se kao zaštitnici domova te čuvari dvorišta, a neki su sišli na polja i postali zaštitnici polja i žita. Drugi koji su pali u vodu ili šume postali su vodeni ili šumski zli dusi.Vrhovni bog

Vjerovanje u vrhovno božanstvo boga bogova, postojalo je još u indoeurospkim zajednicama svih naroda. To vrhovno božanstvo se nalazi i u slavenskoj mitologiji pod imenom Svarog ili Perun.