#1

SLUŠAM, ČUJEM, RAZUMIJEM!

#2 SLUŠAM, ČUJEM, RAZUMIJEM!

izdavačice B.a.B.e.za izdavačicu

Zdravka Sadžakovurednica Sanja Sarnavkatekstovi o radionicama

Ines Bojić Jasminka HorvatićLjubica Matijević Vrsaljko Jadranka Luca-MrđenSanja Sarnavka Korana Radmansažetak rezultata istraživanja Jelena Hostdizajn i prijelom

Ivana Borovnjaklektura i korektura Nikolina Krtalićtisak

Stega

Projekt i brošura realizirani su zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti

Prosinac 2009.

B.a.B.e.BUDI AKTIVNA. BUDI EMANCIPIRAN.

01 4663666 | babe@babe.hr | www.babe.hr

#5UVODProjekt Slušam, čujem, razumijem zamišljen je kao niz radionica, izlaganja i susreta s djecom, roditeljima i nastavnicama/ima Osnovne škole Lučko kojim se željelo stvoriti uvjete za bolju suradnju i među-sobno razumijevanje tri odabrane skupine. Osnovni je cilj ovog pilot projekta bilo poboljšanje kvalitete obiteljskog i osobnog života sudi-onika/ca te poticanje ostvarenja koncepta uspješnog i ravnopravnog roditeljstva. Projekt koji namjeravamo razvijati kao jednu od temeljnih djelatnosti u sklopu Psihološkog i pravnog savjetovališta, u začetku je imao samo okvirno zacrtane aktivnosti, područja i stručnjakinje, dok je konačno definiranje programa bilo otvoreno za uobličavanje nakon razgovora s roditeljima, nastavnicama i pedagoginjom osnovne škole. U timu koji je zajednički planirao aktivnosti bile su: Zdravka Sadža-kov, voditeljica Programa suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja; Sanja Sarnavka, voditeljica Programa zaštite i promicanja ljudskih prava; Ines Bojić i Ljubica Matijević Vrsaljko, odvjetnice; Jasminka Horvatić, psihologinja; Jadranka Mrđen, defektologinja; Jelena Host, sociologi-nja. U realizaciju se naknadno uključila Korana Radman, etnologinja i sociologinja. Anketu s pitanjima za roditelje uobličila je sociologinja Suzana Kunac. Ulaz u školu i nesmetano te uspješno provođenje projekta omogućila je prvenstveno pedagoginja Ana Žnidarec. Aktiv-nosti je odobrilo i financijski podržalo Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Realizacija projekta započela je sastancima s roditeljima a zatim s na-stavnicima/ama, pa su nakon toga definirane i dogovorene radionice i predavanja. Gotovo 40 % roditelja svih razreda izdvojilo je problem vršnjačkog nasilja kao najvažniji. Vrlo bitnom temom pokazala se i loša komunikacija na relaciji roditelj – adolescent, a odmah zatim istaknut je negativan utjecaj medija. Osim toga, oko 10% svih roditelja iskazalo je želju da se na radionicama obradi tema obiteljskog nasilja, a njih 7% smatralo je da bi se predavanja trebala baviti komunikacijom između nastavnika i učenika. Kao teme o kojima bi se trebalo razgova-rati s nastavnicima navedeno je pitanje kažnjavanja školskih nasilnika te problem nedostatka pomoći djeci s poteškoćama u razvoju. Uz radionice za djecu, a u skladu s interesima roditelja, organizirane su radionice za roditelje koje je vodila Ljubica Matijević Vrsaljko. Teme su bile: Odgovorno roditeljstvo i Opasnosti interneta.

sadržaj Uvod 3Radionice 6Vršnjačko nasilje 8Vršnjačko i obiteljsko nasilje 10Konvencija o pravima djeteta 12Bullying 14Mediji 18Komunikacija 22Istraživanje 24

#6 #7ustanovama koje se uz obrazovanje nužno trebaju baviti i odgajanjem mladih.Najvažnije su nam svakako ocjene učenika/ca i nastavnica/ka, a po-sebno su nam značajne i sve primjedbe koje nam je uputila pedagogi-nja Osnovne škole Lučko.Nadamo se kako će institucije prepoznati vrijednosti ovog projekta, podržati ga i učiniti dostupnim što većem broju djece i odraslih grada Zagreba.U brošuri dajemo prikaz nekoliko održanih radionica – sažetak njihova sadržaja i ciljeve koji su bili postavljeni te sažetak rezultata ankete koja je sprovedena među roditeljima.

U razgovoru s nastavnicama/ima (odazvalo se njih 36) i na osnovi upitnika koje su ispunili, istaknute su kao njima najvažnije sljedeće teme: problem mobinga i diskriminacije na radnom mjestu, pitanje prevencije i zaštite nastavnika od stresa i pritisaka izvana (51%). Nastavnici su također na radionicama htjeli obraditi i problem komu-nikacije i suradnje s roditeljima (oko 31%), zatim pitanje korištenja interneta, novih tehnologija i medija (posebno istaknut Facebook, MSN i mobiteli). U gotovo četvrtini upitnika naveden je kao izuzetno važan problem pravilnog pristupa djeci s poremećajima u ponašanju i poteškoćama u razvoju. I roditelji i nastavnici istaknuli su također potrebu da se s djecom, uz to što će se govoriti o dječjim pravima, razgovara i njihovim obavezama.Slijedom dobivenih prijedloga od roditelja i nastavnika pristupilo se razradi radionica i predavanja koja su zatim održavana tijekom tri mjeseca.Na koncu ovog pilot projekta možemo reći kako se pokazala opravda-nom naša želja da počnemo kontinuirano raditi u osnovnim školama kreirajući programe koji se u konačnici mogu razumjeti kao učinkovit vid prevencije različitih negativnih pojava kojima svakodnevno svjedočimo. I mi smo tijekom provedbe naučile mnogo – vidjele smo koje radio-nice treba preoblikovati, kako se mora preformulirati upitnik i navesti što više roditelja oba spola da iskreno odgovore na pitanja te koliki je još dug put pred nama prije no što učinimo Savjetovalište mjestom na koje će odrasle osobe s povjerenjem dolaziti.Uvidjele smo koliko je odgovoran i stresan posao nastavnika/ca u osnovnim školama, ali i koliko nedostaje razgovora o životno važnim temama u školskim programima. Pitanje utjecaja medija, recimo, posve je marginalizirano iako je posve jasno da danas oni imaju izuzetno važan upliv na živote mladih osoba, njihovo poimanje i oblikovanje sustava vrijednosti, na-čin odrastanja i ulaska u svijet zrelih ljudi. S obzirom na njihovu dob i mogućnost koncentracije, jednako nam se tako čini da bi metode rada i veličine grupa s kojima se radi trebalo bitno mijenjati. Tek rad u manjim grupama omogućava zbiljsku komunikaciju u kojoj se među-sobno čujemo bez korištenja bilo kakvog oblika prisile. Preoptereće-nost obaveznim programima priječi organiziranje većeg broja aktiv-nosti koje su izvan obaveznog kurikuluma, a morale bi naći mjesto u

#9

govorit ćemo o...

#8Kako je problem vršnjačkog nasilja bio posebno istaknut u razgovoru i pisanim prijedlozima roditelja, ovom smo problemu posvetile po-sebnu pažnju. Kako to navodi mr.sc. Ines Ivčić, psihologinja Instituta Ivo Pilar, koja se sustavno bavi problemom međuvršnjačkog nasilja1,

nasilje među školskom djecom obuhvaća agresivno po-našanje ili ponašanje kojem je namjera da se povrijedi ili ugrozi druga osoba a ponavlja se više puta kroz određeni vremenski period pri čemu odnos između počinitelja i žrtva karakterizira neujednačenost moći ili snage. Provokacija od strane žrtve u većini slučajeva ne postoji. Događa se u samoj školi, području oko škole te na putu prema i iz škole.

Kod direktnih oblika nasilja među školskom djecom postoji relativno otvoreni napad na žrtvu – udaranje, guranje, povlačenje za kosu, na-mjerno otuđivanje i uništavanje imovine žrtve, iznuđivanje novaca ili stvari, verbalne prijetnje, vikanje, vrijeđanje i sl. Indirektni oblici nasilja među školskom djecom su prikriveniji – namjerno socijalno isključi-vanje žrtve, prešućivanje dogovora, nepozivanje žrtve na druženje ili sudjelovanje u nekoj zajedničkoj aktivnosti, ignoriranje, ogovaranje. Negativne posljedice direktnih oblika nasilja pored fizičkih mogu imati i psihološke posljedice za žrtvu, dok kod indirektnih oblika nasilja, iako izostaju fizičke povrede, psihološke posljedice često nisu nimalo blaže. Posljedice bullyinga se tako mogu očitovati kroz psiho-somat-ske smetnje, glavobolje, bol u trbuhu, nesanicu, javljanje osjećaja osamljenosti, odbačenosti, potištenosti, straha od odlaska u školu, smanjenog samopoštovanje pa sve do dramatičnih reakcija kao što su pokušaji i izvršenje samoubojstva. Istraživanja su pokazala, navodi Ivčić, da u obiteljima nasilne djece, u usporedbi s djecom koja su žrtve nasilja i nenasilnom djecom, češće nedostaje topline i postoji slab nadzor ponašanja. Djeca koja su nasilna prema svojim vršnjacima češće od djece dolaze iz obitelji u kojima su prisutni bračni problemi i čiji roditelji koriste neprimjerene načine discipliniranja. Tu su još negativni emocionalni stavovi roditelja prema djetetu tijekom ranog djetinjstva, karakterizirani nedostatkom topline i uključenosti u aktiv-nosti djeteta. Niti jedan od čimbenika nije se pokazao povezanim sa socio-ekonomskim statusom obitelji, prihodima u obitelji ili stupnjem obrazovanja roditelja.

RADIONICE

1 Sudjelovala u projektima Inte-rakcijski pristup strukturi patološ-kih fenomena I Socijalne devijacije i antisocijalna po-našanja - interak-cijski pristup

#11opisana glavna poruka priče i napomena kako traženje pomoći odra-slih u ovakvim situacijama nije tužakanje, nego čin hrabrosti i zauzi-manja za žrtvu. Na kraju radionice djeca su sama došla do zaključka kako se nasilje i zlostavljanje tiču svakoga jer se i nedjelovanjem nasilno ponašanje podupire. Djeci su prije rastanka podijeljeni listići na kojima je opisa-na glavna poruka priče i napomena kako traženje pomoći odraslih u ovakvim situacijama nije tužakanje, nego čin hrabrosti i zauzimanja za žrtvu.

Pusti me!Imam pravo biti drugačiji!

Karakteristike i vrste vršnjačkog nasilja (za učenike petih razreda)Voditeljica: Ljubica Matijević Vrsaljko, diplomirana pravnicaCilj radionice bio je informirati i upoznati učenike s definicijom vrš-njačkog nasilja - bulinga, raznim oblicima nasilja (fizičko, verbalno, izolacija, seksualno, kulturalno, ekonomsko…) i njihovim temeljnim karakteristikama, te opisom uobičajenih “sudionika” u nasilnim situa-cijama (dijete – žrtva, dijete – zlostavljač/i, i djeca “publika”). Radionica je provedena interaktivno, sa sudionicima/ama koji su sjedi-li u krugu. Nakon pregovaranja o pravilima radionice (ne prekidamo jedni druge komentarima, vrijeđanjima, ismijavanjem i slično; sluša-mo jedni druge i međusobno se uvažavamo iako nam je možda netko više, a netko manje simpatičan…), započeo je razgovor o dogovorenoj temi – međuvršnjakom nasilju. Učenici su zamoljeni da kažu jesu li ikada svjedočili nekoj nasilnoj situaciji među vršnjacima i zatim da opišu što je “publika” pritom radila. Odgovori su zapisivani na ploču: “...pravili su se da ne vide, navijali su, priključili se nasilnicima, komentirali su kako ih se to ništa ne tiče...” Nakon toga je pročitana priča o Crnom janjetu spisateljice Nade Iveljić. Priča je čitana do dijela u kojem se navodi kako je zloćudni jednorogi ovan potjerao malo crno janje iz stada iako su se bijeli janjci s njim lijepo igrali, a pritom ga odrasle ovce nisu zaštitile. Učenici su podijeljeni u tri grupe od kojih je svaka imala zadatak zavr-šiti priču na tri moguća načina: crno janje je zauvijek otjerano iz stada; crno janje je ostalo u stadu, ali ga je zloćudni jednorogi ovan stalno maltretirao, dok je prema trećem završetku crno janje ostalo u stadu i nitko ga više nije zlostavljao. Tri grupe su izvršile dobiveni zadataka, a nakon toga je poveden razgo-vor o tome kako se janje može osjećati u svakoj od navedenih situaci-ja. Po završetku rasprave pročitan je stvaran kraj priče autorice Nade Iveljić: mali bijeli janjci uzeli su svog prijatelja u zaštitu odlaskom vođi stada i prituživanjem na ponašanje jednorogog ovna. Vođa je pozvao crno janje u stado i ovan ga nikada više nije zlostavljao. Na kraju radionice djeca su sama došla do zaključka kako se nasilje i zlostavljanje tiču svakoga jer se i nedjelovanjem nasilno ponašanje podupire. Djeci su prije rastanka podijeljeni listići na kojima je

VRŠNJAČKO NASILJE#10

#12 #13

imam pravo nosit rozu!

VRŠNJAČKO I OBITELJSKO NASILJE

Vršnjačko i obiteljsko nasilje (za učenike šestih i sedmih razreda)Voditeljica: Ines Bojić, diplomirana pravnicaNakon kruga upoznavanja radionica je započela rješavanjem kratkog kviza u kojem je voditeljica čitala desetak tvrdnji vezanih uz vršnjačko nasilje, a sudionicu su trebali odgovoriti jesu li tvrdnje točne ili ne. Iz odgovora koje su davali sudionici radionice bilo je vidljivo da su uče-nici upoznati s temom vršnjačkog nasilja. Nakon toga je zajedničkim snagama definiran pojam vršnjačkog nasilja te opisani različiti oblici koje poprima: učenici su anonimno na listu papira napisali koji oblik vršnjačkog nasilja su osobno doživjeli, a nakon toga je na ploči vrš-njačko nasilje podijeljeno u nekoliko kategorija te je za svaku opisan karakterističan načini ispoljavanja nasilničkog ponašanja. Potom je poveden razgovor o tome tko su počinitelji i žrtve obiteljskog nasilja, kako se žrtve mogu zaštiti te kako reagirati u situacijama kada smo promatrači nasilja.Voditeljica je zatim tumačila pojam slobode od nasilja unutar kontek-sta poštivanja ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom i zakoni-ma, nakon čega je uslijedila rasprava o tome kome se i na koji način sudionici trebaju obratiti u slučaju da se nađu u ulozi žrtve ili proma-trača nasilja. Posebno im je pojašnjeno što treba učiniti kad na kršenja njihovih prava ne reagiraju ni roditelji niti nastavnici – protumačeno im je da imaju ustavno pravo i mogućnost pisanja predstavki nadlež-nim tijelima. Na kraju su sudionicima radionice podijeljeni papiri na kojima su pisali predstavke državnim institucijama (prema vlastitom izboru birali su instituciju). Nakon čitanja nekoliko predstavki bilo je jasno kako su u potpunosti shvatili kako se i od koga treba i može dobiti zaštita.Radionica je prošla u vrlo ugodnoj atmosferi a sudionici/ su pokazali visok stupanj motiviranosti za sudjelovanje u raspravi, radu (svi su pisali predstavke) kao i u pružanju tehničke podrške (brisanje ploče, ispunjavanje evaluacijskih upitnika i dr.).

#15

u nekoliko navrata, ali je tvrdila da je to bilo neophodno i razumno s obzirom da je podnositelj tužbe bio vrlo težak dječak koji nije slušao roditelje i opirao se svakom discipliniranju. Očuh je sudskom odlu-kom domaćih sudova oslobođen svih optužbi za nanošenje tjelesnih ozljeda. Međutim, s takvim presudama se nije složio Europski sud za ljudska prava – sud je utvrdio da su dječaku povrijeđena prava iz Kon-vencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i sukladno tome donio presudu u korist dječaka.

#14 KONVENCIJA OPRAVIMA DJETETA

Konvencija o pravima djeteta (za pete razrede) Voditeljica: Ines BojićCilj radionice bio je upoznati učenike s njihovim pravima i obavezama prema Konvenciji o pravima djeteta: vidjeti koliko razumiju što znači pojam konvencije, na koga i u kojem opsegu se Konvencija primje-njuje te ih sukladno tome poučiti o sadržaju Konvencije. Jedan je od ciljeva bio i potaknuti asertivnost te pobuditi u djeci svijest o njihovim pravima na sudjelovanje u svim područjima života. Djeci su kroz razgovor, pitanja i svima poznate bajke o Pepeljugi te biblijske priče o Kainu i Abelu te Josipu pojašnjeni pojmovi nasilja, obiteljskog nasilja, slobode na život bez nasilja i zlostavljanja, prava na život u obitelji te prava na život. Zatim je poveden razgovor o četiri kategorije prava po Konvenciji: pravo preživljavanja, pravo sudjelova-nja, zaštitna prava i razvojna prava te o pojmu zabrane diskriminacije kao ključnoj pretpostavci ostvarivanja konvencijskih prava. Radionica je prošla u izrazito veseloj i ugodnoj atmosferi, u skladu s planom voditeljice radionice, pri čemu su sudionici pokazali visok stupanj motiviranosti za sudjelovanje u raspravi. Tijekom radionice na primjeru im je pokazano kako Europsku sud za ljudska prava djeluje u stvarnim slučajevima kada dođe do povrede prava djece.

Studija slučaja: Slučaj A. protiv Ujedinjenog KraljevstvaNa radionicama je predstavljena odluka Europskog suda u predme-tu A. protiv Ujedinjenog Kraljevstva koji se danas smatra jednim od najvažnijih slučajeva u području zaštite djece od nasilja. Radi se o dječaku koji je podnio zahtjev Europskom sudu. U vrijeme podnošenja zahtjeva imao je devet godina i živio je s majkom i očuhom koji ga je u više navrata tjelesno kažnjavao. Jednom prilikom, kada je dječaka pre-gledao pedijatar, utvrđeno je da ima veći broj modrica na tijelu, i to na listovima, bedrima, leđima i stražnjici. Prema boji se moglo zaključiti kako su povrede nastajale u različito vrijeme. Pedijatar je ocijenio kako modrice potječu od šibe koja je upotrebljavana s popriličnom snagom. Protiv očuha je podignuta optužnica zbog nanošenja tjelesnih ozljeda. Obrana pred sudom nije osporavala da je očuh istukao dječaka šibom

Moja prava

Moje obaveze

#16 #17su učinili ili rekli, kako su se osjećali, koju su odluku donijeli…? Po-sljedice se zapisuju na ploču, pozitivne i negative. Nakon toga slijedi rasprava - što nam se više sviđa, kojih je bilo više.IV. Zaključak (5 minuta)Učenici se udobno smjeste u stolicama, zatvore oči i trebaju donijeti odluku: koje će negativno, nasilno, povređujuće ponašanje zamijeniti pozitivnim i nenasilnim, afirmativnim. Na primjer:”Ubuduće ću govo-riti Jasni da ima lijepu kovrčavu kosu umjesto da joj svaki dan govorim kako ima gnijezdo za svrake na glavi”.

Nasilno ponašanje (bullying) – Pravila (radionica za 7. i 8. razrede)Voditeljica: Jadranka Luca-Mrđen, prof. defektologijeCilj: povećati svijest o važnosti pravila koja štite od nasilja Trajanje: 45 minutaI. Međusobno predstavljanje (5. minuta)II. Što su pravila i koja postoje, općenita i specifična, vezana uz nasi-lje? (20. minuta)Kratko predstavljanje što pravila jesu i zašto su nam potrebna općeni-to u životu i u situaciji nasilja i rješavanja nasilnog ponašanja. Nazna-čiti da pravila trebaju biti jednostavna, jasna, kratka, razumljiva svima i kada ih donosimo u okviru neke zajednice ili grupe svi članovi trebaju biti aktivni. U školi, pri donošenju pravila o nenasilnom ponašanju, trebaju sudjelovati i djeca i odrasli.Pozvati djecu na oluju ideja: koja sve pravila imamo u životu: na primjer, prometna pravila, kućna pravila, školska pravila…Što bi se dogodilo kada na svijetu ne bi bilo pravila? Što bi se dogodilo da nema pravila u sportu ili modnom natjecanju…? Jesu li pravila važna i trebaju li nam?Nakon nabrajanja općenitih pravila, učenike/ce se usmjerava na oluju ideja: pravila vezana uz nasilno ponašanje. Koja to ponašanja želimo? Npr. da se za vrijeme odmora međusobno družimo i nikoga ne izoli-ramo. Da se ne guramo, štipamo, govorimo pogrdne riječi, vrijeđamo nečiju obitelj…Učenike se dijeli u 4 grupe, određuju se glasnogovornik i zapisničar. Dvije grupe pišu osnovna pravila i poželjna ponašanja, a dvije grupe pišu specifična pravila vezana uz nenasilje i poželjna ponašanja. Čitaju napisano, a jedan učenik zapisuje na ploču.III. Posljedice kršenja pravila (15 minuta)Kratko naznačiti da kršenje pravila donosi i posljedice (nemamo pri-bor za tjelesni, ne sudjelujemo na satu, dobivamo neopravdani sat). Usmjeriti se na posljedice kršenja pravila o nenasilnom ponašanju. Kada prijavimo odrasloj osobi neko nasilno ponašanje, to nije ‘tužaka-nje’ nego trud uložen u očuvanje vrijednosti i pravila. Svi sudjeluju u raspravi.Nakon zajedničke rasprave o kršenju pravila i posljedicama, učenike/ce se vodi kroz vlastita iskustva doživljenog nasilnog ponašanja. Što

BULLYING

#18 #19

B.a.B

.e.

KO

NV

ENC

IJA

O

PR

AV

IMA

DJE

TETA

#21#20 MEDIJIRoditelji i nastavnici iskazali su potrebu za provođenjem radionica u kojima će se s učenicima razgovarati o medijima – njihovu funkcioni-ranju i utjecaju, kako bi djeca stekla neka osnovna znanja i sposobnost barem minimalnog razumijevanja medijskih poruka te njihova mogućeg učinka. Nakon održanih radionica možemo utvrditi kako je situacija prilično zabrinjavajuća jer djeca konzumiraju medijske sadržaje (pogo-tovo televizijske) koji uglavnom nisu primjereni njihovoj dobi, a nitko s njima očito nikada nije razgovarao o medijima i pokušao ih učiniti kri-tičnijima prema porukama koje primaju. U petom razredu, na primjer, najgledanija emisija je sapunica Najbolje godine, prilično besmislenog sadržaja, u kojoj muškarci uglavnom razgovaraju o ženskim tijelima dok obilno konzumiraju alkohol, prepuno je aluzija i razgovora o seksu, vrlo simpatičan bračni par puši travu i sl… Bez razgovora o porukama koje se odašilju ovom serijom, djeca dobivaju vrlo problematične poruke o odnosima muškaraca i žena, rodnim ulogama i vrijednostima koje treba promovirati.

Voditeljice: Korana Radman, prof. i Sanja Sarnavka, prof.Učenici su na početku radionice bili zamoljeni da na komad papira koji im je stavljen na klupe napišu brzo, bez puno razmišljanja, do pet osoba za koje misle da su vrlo poznate. Nakon što je glasno pročitano nekoliko zapisanih imena, učenicima su voditeljice prikazale četiri foto-grafije različitih osoba koje su trebali identificirati. Nitko nije znao jednu od dobitnica Nobelove nagrade za mir ni prošlogodišnjeg najboljeg matematičara u Hrvatskoj, ali su svi odmah prepoznali Simonu i Antu Gotovca te Paris Hilton. Potom je poveden razgovor o tome kako se po-staje poznat i slavan te je postavljeno pitanje zašto medije neke osobe zanimaju a druge nalaze nezanimljivima. Upitani izravno čemu služe mediji, od većine je dobiven odgovor “za za-bavu”. Učenici nisu znali reći kako se financiraju mediji i nisu znali koja je razlika između javnih i privatnih medija. Nakon prikazivanja vijesti iz dnevnika HRT1 i Nove TV o slučaju djevoj-čice umrle od svinjske gripe, učenici su zamoljeni da analiziraju razlike i sličnosti dva priloga. Vrlo su precizno utvrdili u čemu postoje bitne ra-zlike, ali nisu znali objasniti zbog čega one postoje. Voditeljice radionice pokušale su im ukratko pojasniti koja je razlika između privatnih i javnih

#22 #23medija i zašto ista informacija vrlo često biva prikazana u različitim medijima na različite načine. Pokazane su im zatim neke vrlo poznate reklame, a nakon toga rekla-me kojima mediji nude prostor za oglašavanje i nagovaraju tvrtke da zakupe medijski prostor za svoje promidžbene poruke. Djecu je ova vrst reklama posebno iznenadila jer nisu znali da postoje – poruka Cartoon Networka u kojoj se navodi koliko milijuna dolara potroše roditelji na nagovor djece koja gledaju ovaj program posebno im je bila upečatljiva i sigurno će je zapamtiti. Na kraju radionice učenici su zamoljeni da napišu koje programe najčešće gledaju na televiziji, koje tiskovine čitaju, koje su im najdraže radiopostaje i na koji način koriste internet. Kada se analiziraju odgovori na postavljena pitanja, postoje razlike između razreda, ali ipak se može reći kako većina učenika/ca konzumira zabavne i sportske sadržaje te drži poznatima samo osobe iz show-businessa. Postoje osim toga vrlo bitne razlike u odgovorima dječaka i djevojčica.

Peti razredU petom razredu dječaci su uglavnom naveli imena poznatih nogome-taša (Cristiano Ronaldo, Ronaldinho itd.), dok su djevojčice navodile uglavnom glumce i pjevače (Brad Pitt, Angelina Jolie, Toni Cetinski itd.). Relativno visoko našli su se Simona i Ante Gotovac (svaki s 15,38%). Od političara navedeni su samo Jadranka Kosor i Stjepan Mesić i to svaki po 2 puta (7,69%). U prvih dvadeset imena na popisu podjednako se pojavljuju imena stranih i domaćih poznatih osoba.Najpopularnija emisija među djecom petog razreda je sapunica Nove TV Najbolje godine. Druga emisija po gledanosti je Super talent, tako-đer produkcija Nove TV, a na trećem mjestu je serija Heroji iz strasti koja se emitira na RTL-u. Od deset navedenih emisija samo tri su iz domaće produkcije, dok su ostale strane. Dvije domaće zabavne emisije daleko su najpopularnije.Najčitanije novine/časopis je Auto klub, dok su Sportske novosti zauze-le treće mjesto (dječaci). Drugo mjesto zauzima OK! koji čitaju uglav-nom samo djevojčice, a četvrto mjesto dijele Večernji list i Dječji klub.Najdraže postaje navelo je samo troje djece i to Radio Banovinu dvoje a jedno Antenu Zagreb.

#24 #25Najzanimljiviji im je bio razgovor o korištenju interneta, pri čemu je utvrđeno kako im je to glavni izvor zabave i komunikacije. Učenici su ispričali koje igre igraju na internetu i rekli kako većina ima svoj profil na Facebooku (iako su maloljetni). Internet gotovo uopće ne koriste kao izvor informacija. Raspravljalo se zatim o mogućnostima zlopora-be informacija koje o sebi stavljaju na Facebook, posebno fotografija, opasnostima komunikacije s nepoznatim osobama koje se mogu predstaviti kao prijatelji (kao što i oni izjavljuju da su punoljetni). Tijekom provođenja radionice moglo se utvrditi da učenici uopće ne razmišljaju o mogućnostima zloporabe takve komunikacije, posebno kod ugovaranja sastanaka s nepoznatim osobama. Provođenjem radi-onice svakako je postignut cilj informiranja učenika o mogućnostima zloupotrebe interneta te je odaslana poruka kako je pri takvoj komuni-kaciji potreban izuzetan oprez. Pozitivno je, iako njih jako ljuti, što ima roditelja koji ograničavaju vrijeme korištenja računala. Učenici tvrde pritom da se roditelji gotovo uopće ne znaju koristiti računalom, a ne razumiju koliko je to djeci važno. Učenici su pokazali visoku motivaci-ju za raspravu i vrlo su aktivno te kreativno sudjelovali.

Prijateljstvo, komunikacija s roditeljima, korištenje interneta (za učenike šestih razreda)Voditeljica: dr.sc. Jasminka Horvatić, psihologinja psihoterapeutkinjaRoditelji i nastavnici su kao najveći problem u šestim razredima identi-ficirali eskalaciju međuvršnjačkog fizičkog i psihološkog nasilja manjeg broja dječaka, pri čemu su izrazili i potpunu nemoć u nalaženju rješenja za ovaj problem. Radionica je zbog toga kreirana na vrlo specifičan na-čin. Roditelji su također izrazili zabrinutost i postavljali pitanje komuni-ciraju li adekvatno sa svojom djecom, primjenjuju li poželjne odgojne metode te kako mogu kontrolirati sadržaje koje djeca konzumiraju na internetu.Osnovni cilj radionice bio je upoznati učenike s uzrocima nasilničkog ponašanja, koji su mehanizmi obrane u pozadini nasilja te kako ih pre-poznati. Radionica je provedena interaktivno. Iako je rasprava vođena o naizgled neimenovanom zlostavljaču, svi su zapravo znali o kome i čemu se raspravlja. Učenici su navodili i opravdavali uzroke, pokušalo se pronaći pozitivne osobine i interese zlostavljača (prisutnih na radionici), a na kraju je poveden razgovor o tome kako se prijateljskom podrškom zlostavljače može transformirati u popularne osobe. Učenici su pokazali visoku motivaciju za ovakav način rješavanja problema.Identificirani su zatim komunikacijski problemi između roditelja i djece te su učenici upoznati s roditeljskim (ne)opravdanim strahovima zbog kojih često postavljaju i (ne)opravdane zabrane. Učenici su zamoljeni da glume svoje roditelje – iz onoga što su pokazali proizlazi kako je zapra-vo najveći problem nedostatak ikakvog interesa roditelja za komunika-ciju s djecom, uz opravdanja kako su “umorni, gledaju utakmicu, nešto važno rade…”. Učenici doživljavaju roditelje neinformiranima o temama koje njih zanimaju, posebno o računalima i internetu. O svojim proble-mima radije razgovaraju s prijateljima, jer ih, kako kažu, roditelji ne razu-miju. Dio učenika drži da roditelji imaju prekrute konzervativne stavove, vrlo različite od onih koje promoviraju teen časopisi, vršnjaci i internet, pa radije u/s njima traže savjete za rješavanje problema vezanih uz odrastanje. Postoje “zabranjene teme za razgovor s roditeljima pa se glavnina komunikacije svodi na školski uspjeh koji učenici ocjenjuju kao dosadan, dok za životno važna pitanja odgovore traže drugdje.

KOMUNIKACIJA

#26 #27Rezultati istraživanjaUpitnik sastavile: mr.sc. Suzana Kunac, sociologinja, Jelena Host, sociologinja i Zdravka Sadžakov, politologinja.Istraživanjem smo željele dobiti opću sliku obiteljskih prilika učenika/ca osnovne škole Lučko. Cilj je istraživanja bio saznati koji su najče-šći uzroci i posljedice razvoda braka i prestanka obiteljske zajednice. Htjelo se utvrditi postoji li među ovom populacijom interes i potreba za korištenjem usluga Pravnog i psihološkog savjetovališta. Anketa se provodila u OŠ Lučko tijekom prosinca 2009. godine, a uzorak je pri-godni jer obuhvaća roditelje učenika koji su željeli ispunili upitnik. Od 360 podijeljenih anketa, samo je 195 vraćeno sa potpunim odgovorima. Na tri vraćena neispunjena upitnika našle smo tek komentare: “Gdje je puno baba, kilavo je dijete”, “Vi ste svi idioti, koja idiotska pitanja! Debili!!!” i “Sram vas bilo”. Možemo se samo upitati kakve poruke takvi roditelji upućuju svojoj djeci i smijemo li se čuditi ukoliko su njihova djeca nasilna.Rezultati istraživanja nisu reprezentativni s obzirom da se radi o nepro-babilističkom uzorku, pa ih ne možemo poopćiti na čitavu populaciju. Ipak, dobiveni podaci bit će izuzetno korisni za naš daljnji rad.Anketni upitnik sadržavao je ukupno 43 pitanja, ali su na deset pitanja trebale odgovarati samo razvedene osobe. Pitanja su se, osim dijela koji pruža osnovna demografska obilježja, uglavnom bavila podjelom brige za djecu i kućanskih poslova između partnera, imovinom i vlasništvom nad nekretninama unutar obitelji, sudjelovanjem partnera u donošenju obiteljskih odluka, uzrocima stresa u obitelji, načinu provođenja slobod-nog vremena, strukturi domaćinstva itd.

Osnovni demografski pokazateljiSpolna struktura ispitanika je izrazito nesrazmjerna jer su 85% vraće-nih upitnika ispunile žene, dok tek 30 ispitanika (15%) čine muškarci. Neproporcionalan broj muških ispitanika može se objasniti činjenicom da se odlazak na roditeljski sastanak još uvijek smatra prvenstveno dužnošću majki. Radi se uglavnom o ispitanicima između 36 i 45 godina starosti (61%); 89% ispitanika je u braku, 2,6% ispitanika živi u izvanbračnoj zajednici, 2,6% je udovaca ili udovica, a razvedenih je 4,6%. Najveći broj ispita-

Lučko – opće informacijeNaselje Lučko nalazi se 8 kilometara jugozapadno od centra Zagreba, uz autocestu Zagreb – Karlovac. Lučko pripada gradskoj četvrti Novi Zagreb – Zapad (uz još 16 gradskih naselja). Prostire se na površini od 691,14 hektara i ima 3.985 stanovnika (što je povećanje od oko 1150 osoba od posljednjeg popisa 2001. godine). Lučko ima relativno razvijenu poduzet-ničku zonu, prvenstveno zbog povoljnog položaja. U Lučkom se nalazi osnovna škola koju pohađa 842 učenika u dvije smje-ne. Uz nju djeluju i dvije područne škole u Stupniku i Ježdovcu. Osnovna škola Lučko zapošljava oko pedeset djelatnika, od toga su većina učitelji/ice, zatim knjižničarka, pedagoginja i psihologinja te petnaestak osoba koje rade kao administrativno-tehničko osoblje. Kako OŠ Lučko obuhva-ća relativno široko upisno područje (Lučko, Stupnik, Stupnički Obrež, Ježdovec i dio Hrvatskog Leskovca), gotovo trećina svih učenika putuje do škole autobusom. Lučko ima i privatni vrtić Mali svijet koji ne zadovoljava potrebe naselja, pa stoga djeca odlaze i u vrtić u Hrvatskom Leskovcu (trenutno se radi na otkupu zemljišta za gradnju vrtića u Lučkom, prema informacijama djelatnika gradske četvrti Novi Zagreb – Zapad).Važnu ulogu u životu stanovnika Lučkog imaju tri kulturno-umjetnička društva koja djeluju na tom području (Sijač, Orač i Lučko), zatim Crveni križ i Delfin - udruga za promicanje obrazovanja. U Lučkom se nalazi i sportski aerodrom.Prema podacima dobivenim u Centru za socijalnu skrb Novi Zagreb, Luč-ko se suočava sa sličnim problemima kao i ostale zagrebačke prigradske četvrti. Naime, tijekom rata u Lučko se doselilo dosta stanovnika iz Bosne i Hercegovine, što je bitno utjecalo na strukturu stanovništva (govori se o dva vala doseljavanja, prvi tijekom rata, a drugi oko 2002. godine, kada se u Lučko doseljavaju izbjeglice iz Njemačke). Činjenica je da se radi o poluurbanoj sredini, što utječe i na to da se u Lučkom godišnje događa dvadesetak intervencija zbog obiteljskog nasilja. Isto tako, na području Lučkog samo je 49 osoba na nekom od oblika socijalne pomoći, što je također relativno mali broj s obzirom na ukupan broj stanovnika, a vjerojatno je posljedica veće društvene solidarnosti, socijalne kohezije i jače socijalne kontrole tipične za manje sredine. Do podatka o točnom broju razvedenih osoba nije bilo moguće doći jer se u Centru za socijalnu skrb ne vode odvojeni podaci za svako naselje.

ISTRAŽIVANJE

#28 #29rezultati, pa se tako se instaliranjem plinske boce bavi 82% muškaraca i samo 1% žena. Pitanje brige za djecu uključuje ove indikatore: uzima-nje bolovanja kada je dijete bolesno; igra s djetetom; pomoć djetetu u učenju; hranjenje djeteta i vođenje djeteta u šetnju. Muški ispitanici (njih 7,41%) odgovorili su kako baš oni najčešće uzimaju bolovanje radi djece, dok na isto pitanje žene odgovaraju s šest puta većim postotkom (44,74%). Igra s djetetom daje nešto ravnomjernije rezultate - naime, 67% muškaraca i 77% žena smatra da se oba bračna partnera podjedna-ko igraju s djetetom; 22% muških ispitanika ipak priznaje da to najčešće radi supruga, a samo 2% žena tvrdi da je suprug taj koji se najčešće igra s djetetom.Ostali indikatori brige za djecu također pokazuju sličnu situaciju, pa se može zaključiti kako se briga za djecu i nadalje smatra prvenstveno žen-skim zaduženjem. Ipak, kako najviše odgovora na pitanje o brizi za djecu spada u kategoriju “podjednako” (daleko više nego u prethodnom pita-nju koje se odnosi na podjelu kućanskih poslova), vidljivo je da muškarci u sve većem postotku preuzimaju dio obaveza vezanih uz skrb o djeci.

Muškarci - glačanje

Žene - popravci kućanskih aparata

ja

supruga

podjednako

nitko

ja

suprug

podjednako

nitko

nika ima dvoje ili troje djece (84%), što je nešto više od prosjeka Grada Zagreba - među njima je 30% roditelja s troje djece, dok ih je samo 8% s jednim djetetom. Velika većina (91%) domaćinstva u Lučkom ima 3 do 6 članova (od toga ih 46% ima od 5 do 6 članova, a 45% ih ima 3 do 4 člana). Uglavnom se radi o nuklearnim obiteljima (66%), dok ih je 19% prošireno, odnosno, 12% ispitanica živi sa suprugom i njegovim roditeljima, a 7% ispitanika živi sa suprugom i njenim roditeljima.Prema stručnoj spremi radi se uglavnom o populaciji (75%) sa sred-njom stručnom spremom, dok višu školu ili fakultet ima 16% svih ispitanika. Veliki postotak ispitanika je zaposlen (76%), nezaposleni, povremeno zaposleni i zaposleni na čekanju čine 14% ispitanika, a oko 6% ispitanica su domaćice. Prema rezultatima istraživanja, Lučko je izrazito religijski homogena sre-dina - 93% svih ispitanika se izjasnilo kao katolici (6% više od stanovni-ka grada Zagreba koji su se na popisu stanovništva iz 2001. izjasnili kao pripadnici katoličke crkve). Druga najzastupljenija skupina su muslimani s 2%, dok pravoslavaca ima 0,5%. Od osoba koje su se deklarirale kao katolici, najveći postotak su praktični vjernici koji idu u crkvu ponekad (46%) ili redovito (30%).

Podjela kućanskih poslova unutar obitelji i briga o djeciPitanje o podjeli kućanskih poslova između partnera obuhvatilo je sljedeće poslove: kuhanje, promjenu osigurača za struju, glačanje, instaliranje plinske boce, pranje suđa, bacanje smeća, metenje/usisava-nje, svakodnevne nabavke, točenje goriva za auto, pranje rublja, manje popravke kućanskih aparata te pospremanje stola nakon objeda.Analizom odgovora postaje vidljivo kako među ispitanicima/ama vlada tradicionalna rodna podjela poslova - poslovi poput kuhanja, pranja suđa, glačanja itd., smatraju se očito tipično ženskima, pa stoga većinu tih poslova, i to u daleko većem postotku, obavljaju žene. Primjer glača-nja to i jasno pokazuje: samo 4% muškaraca glača, naspram 94% žena. Također je zanimljivo da 7% muških ispitanika tvrdi kako se podjednako glačanjem bave i oni i njihove supruge, dok to isto potvrđuje samo 2% ženskih ispitanica. S druge strane, sitni popravci, promjena osigurača, točenje goriva, smatraju se tradicionalno muškim zadacima, što potkrepljuju i dobiveni

#30 #31Prema odgovorima ispitanika može se zaključiti da u slobodnom vre-menu dominiraju predmoderne i moderne aktivnosti (čak 56% muška-raca i 83% žena, često ili povremeno, provodi svoje slobodno vrijeme u crkvi), dok su aktivnosti karakteristične za postmodernu relativno slabo zastupljene (samo 6% žena i 7,4% muškaraca je često na internetu, 100% žena i 96% muškaraca nikada se ne bavi /ekstremnim/ sportovi-ma, isto tako, vrlo mali postotak ispitanika/ca aktivno sudjeluje u životu lokalne zajednice). Od ponuđenih uzroka stresa, ženske ispitanice u najvećem postotku zaokružuju kako su česti uzroci stresa preopterećenost obavezama na poslu (33%), zatim preopterećenost brigom za djecu (31%), a na zadnjem mjestu je nedostatak novaca kao izvor stresa (24%). Muškarcima je najčešći uzrok stresa nedostatak novaca (18%), dok je drugi najčešći izvor stresa u muških ispitanika preopterećenost obave-zama na poslu (15%). Na posljednjem mjestu je u muškaraca preopte-rećenost brigom za djecu (11%).

Vlasništvo nad nekretninama

ja

supruga

oboje

netko treći

ja

suprug

oboje

netko treći

Imovinski status ispitanika i zarada u domaćinstvuViše od 80% ispitanika ima u vlasništvu stan ili kuću, a s obzirom da se radi o poluurbanoj sredini, dosta ispitanika ima i poljoprivredno zemljište (30%). Gotovo četvrtina ispitanika/ca ima vikend kuću. Međutim, vlasništvo nad navedenim nekretninama je u puno većem postotku u rukama muškaraca. Muški dio ispitanika, njih 44%, odgovara kako su oni kao vlasnici upisani u zemljišne knjige, dok je samo 19% nji-hovih supruga upisno kao vlasnica. Svega 10% ženski ispitanica odgovara da su one upisane kao vlasnice nekretnine, a 50% ispitanica odgovara kako je suprug upisan kao vlasnik nekretnine. Vrlo je slična situacija i s pokretninama u vlasništvu obitelj, odnosno, i pokretnine su pretežno u vlasništvu muškaraca.Na pitanje tko najviše zarađuje u domaćinstvu, 56% ispitanika odgo-vara kako oni najviše doprinose kućnom budžetu. Na isto pitanje žene odgovaraju sa samo 14%, dok njihovi muževi/partneri u 61% slučajeva zarađuju najviše u domaćinstvu. To potvrđuju i odgovori na pitanje u kojem se tražilo od ispitanika da procijene udio novaca koji ostvaruju u ukupnim primanjima domaćinstva – 37% muških ispitanika zarađuje veći udio kućnog budžeta, a samo ih 7% doprinosi manjim udjelom od svojih supruga. Ženske ispitanice doprinose manjim ili jednakim udjelom u 53% odgovora (od toga, 33% manjim udjelom, 20% polovinom ukupnih primanja). Veći udio u ukupnim primanjima zaradi samo 12,5% ispita-nica. Također je zanimljivo da imamo s jedne strane 5% ispitanica koje su jedine u kućanstvu koje doprinose kućnim prihodima, naspram 3,7% muškaraca u istoj poziciji (podatak treba uzeti s rezervom s obzirom na mali broj muških ispitanika u uzorku).

Slobodno vrijeme i uzroci stresa Trećina ispitanika (33%) i četvrtina ispitanica (25%) smatra da ima do-voljno slobodnog vremena. Od ponuđenih aktivnosti u slobodnom vre-menu, muški dio ispitanika odgovara kako često gleda televiziju (44%). Relativno visok postotak muškaraca (30%) često igra nogomet/košarku/rukomet, a usto, 26% muškaraca često odlazi u kupovinu (šoping). Žen-ski dio ispitanica također najčešće provodi svoje slobodno vrijeme pred televizorom (43%), a sljedeća najpopularnija aktivnost žena je odlazak u kupovinu (šoping), i to u nešto manjem postotku od ispitanika (24%).

#32 #33verbalnog nasilja. Ženske ispitanice, nažalost, imaju iskustva sa svim ponuđenim vrstama nasilja, i to najviše s verbalnim (26%), zatim s psihičkim ili emocionalnim (13%); 7% žena našlo se u situaciji eko-nomskog nasilja, 4% ispitanica u nekom trenutku bile su žrtve fizičkog nasilja, a 1% ispitanica i seksualnog.

Kad biste ponovno živjeli svoj život, biste li se:

Vjenčali s istom osobom

Uopće se ne bi vjenčali

Vjenčali s drugom osobom

Vjenčali s istom osobom

Uopće se ne bi vjenčali

Vjenčali s drugom osobom

Sukobi, nesuglasice i nasilje u brakuIspitanici i ispitanice u velikom postotku odgovaraju kako do sukoba u braku dolazi rijetko ili nikada (muškarci 63%, žene 56%), po čemu možemo zaključiti da većina roditelja učenika OŠ Lučko ima prilično skladne brakove. Samo je 4% muškaraca i 7% žena odgovorilo kako u njihovom braku često dolazi do sukoba.Kao najčešći povod nesuglasicama muški ispitanici navode nedosta-tak vremena posvećenog samo supružnicima/partnerima (15%) i ne-dostatak komunikacije (7%); niti jedan muški ispitanik ne navodi kao čest izvor sukoba nedostatak sluha za njegove potrebe; 55% muškara-ca tvrdi da nedostatak partneričine pažnje nije nikada povod sukobi-ma. Žene najčešćim izvorom sukoba smatraju nedostatak vremena posvećenog samo supružnicima/partnerima (22%); u istom postotku se javlja nedostatak sluha za njene potrebe i nedostatak komunikacije (18%). Kao česti uzrok sukoba u braku 10% žena navodi nedostatak partnerove pažnje, dok u puno većem postotku (47%), žene tvrde da to nije nikada razlog sukoba među partnerima.Na pitanje tko popušta u sukobu, velika većina i muških (79%) i žen-skih (64%) ispitanica odgovara kako pronalaze kompromisno rješe-nje; 13% muškaraca i 25% žena odgovara da su oni ti koji popuštaju prilikom sukoba, a 8% muškaraca i 11% žena tvrde da u sukobu češće popušta partner, odnosno partnerica.Razlika u zadovoljstvu brakom između ženskih i muških ispitanika jasno se vidi iz sljedećeg pitanja: Kada biste ponovno živjeli svoj život, biste li se: 1. Vjenčali s istom osobom, 2. Vjenčali s drugom osobom i 3. Uopće se ne bi vjenčali. Svi muški ispitanici odgovaraju da bi se vjenčali s istom osobom, dok taj isti odgovor odabire 70% žena, 4% žena navodi da bi se vjenčalo s drugom osobom, a njih 27% uopće se ne bi vjenčalo ni za koga. Muški ispitanici, također u 100% slučajeva, odgovaraju kako imaju povjerenje u suprugu/partnericu. Na isto pita-nje potvrdno odgovara 69% žena, dok njih 26% smatra kako povjere-nje u supruga/partnera ovisi o situaciji, a 5% žena nema povjerenje u svog partnera/supruga.Od situacija navedenih za nasilje u braku, muški ispitanici odgova-raju kako nikada nisu bili žrtve fizičkog, psihičkog ili emocionalnog, ekonomskog ni seksualnog nasilja, ali njih 15% tvrdi da su bili žrtve

#34 #35Razvedene osobeKao razlog razvoda 44% ispitanika/ca navodi fizičko zlostavljanje, psi-hičko ili emocionalno zlostavljanje i preljub javljaju se u 11% slučajeva, a 33% ispitanika/ca kao razlog navodi “nešto drugo”. Iako je ponuđe-na mogućnost opisivanja razloga, malo je ispitanika/ca iskoristilo ovu mogućnost. Velika većina razvedenih osoba (77%) tvrdi da je prije ra-zvoda bila ekonomski neovisna (ekonomski neovisne osobe se češće odlučuju za razvod od osoba koje su ekonomski ovisne o partneru), a isti postotak ispitanika (11%) je prije razvoda bilo ekonomski ovisan o partneru ili o nekome drugom. Skoro polovina svih razvedenih ispita-nika (45%) do razvoda je u braku provela od 11 do 15 godina, trećina ispitanika (33%) bila je u braku između 6 i 11 godina, a njih 22% bilo je do razvoda u braku od 1 do 5 godina. Nešto manje od polovine ispita-nika (44%) razvedena je između 4 i 6 godina, 33% osoba razvedeno je već više od 10 do 11 godina, a njih 22% razvedeno je tek 1 do 3 godine. Svim razvedenim ispitanicima su dodijeljena djeca nakon razvoda. Samo 12% njihovih bivših partnera plaća alimentaciju i to neredovito, dok 88% razvedenih ispitanika odgovara kako njihovi bivši partneri ne plaćaju alimentaciju.Čak 56% razvedenih osoba nije zatražilo nikakvu stručnu pomoć prije razvoda. Isti postotak ispitanika/ca (22%) zatražio je i pravnu pomoć i pomoć Centra za socijalnu skrb. Tijekom razvoda su ispitanici u najvećoj mjeri trebali pomoć u rješavanju problema vezanih za djecu i skrbništvo, zatim pravnu pomoć, i u istoj mjeri (12%) pomoć u rješavanju ekonomskih i emocionalnih problema.Da postoji potreba za organizacijom bračnog i predbračnog savjeto-vališta smatra 56% ispitanika, ali isti postotak ispitanika smatra kako nema potrebe za savjetovalištem nakon razvoda.Bez obzira na probleme s kojima su se susretale osobe tijekom razvo-da, i s kojima se i dalje nose (88% razvedenih osoba ne prima alimen-taciju od bivših partnera), samo 22% razvedenih ispitanika odgovara da bi koristilo usluge takvih savjetovališta u slučaju da postoje, dok ih velika većina 78% uopće ne bi koristila.

Osnovna škola Lučko

#36

B.a.B.e.BUDI AKTIVNA. BUDI EMANCIPIRAN.

01 4663666 | babe@babe.hr | www.babe.hr