SRCE (COR)

Srce je glavni i središnji organ krvožilnog sustava. Prima krv iz

cijelog organizma i nakon oksigenacije u plućima, pumpa krv po

cijelom organizmu.

Vanjski opis organa

Srce se nalazi u središnjem dijelu prsne šupljine, i to u prednjem

medijastinumu. Nije smješteno simetrično, i u odnosu prema ravnini

simetrije dvije trećine srca nalaze se u lijevoj antimeri tijela. Srce ima

oblik okrenutoga stošca koji stoji koso u odnosu na sve tri ravnine.

Stoga se na srcu razlikuju baza i vrh, dvije površine i dva ruba. Baza

srca (basis cordis) jest širi dio srca koji je usmjeren prema gore, desno

i natrag, a vrh srca (apex cordis) usmjeren je prema dolje, lijevo i

naprijed. Uzdužna os srca spaja sredinu baze i vrh, a proteže se ukoso

od gore, desno i straga prema dolje, lijevo i naprijed. Srce ima prednju

površinu (facies sternocostalis) i stražnju površinu (facies

diaphragmatica). Desni rub srca, (margo dexter) je oštar, a lijevi rub

srca je zaobljen te se opisuje kao treća površina (facies pulmonalis).

Na bazi srca nalaze se tri velike krvne žile koje zajedno oblikuju

krunu srca (corona cordis). Zdesna nalijevo, to su: vena cava

superior, truncus pulmonalis i aorta.

Šupljina srca podijeljena je na: desnu i lijevu pretklijetku (atrium

dextrum et sinistrum), te desnu i lijevu klijetku (ventriculus dexter et

sinister). Srčana pregrada (septum cordis), razdvaja desnu od lijeve

strane srca. Dio pregrade između oba atrija naziva se septum

interatriale, a dio pregrade između oba ventrikula naziva se septum

interventriculare. Pretklijetke zauzimaju širi dio srca uz bazu, a

klijetke izgrađuju donji uži dio uz vrh srca. Vrh srca pripada lijevoj

klijetki.

Na vanjskoj površini srca granicu između atrija i ventrikula tvori

kružna brazda (sulcus coronarius) u koju su uložene krvne žile srca.

Na stražnjoj strani u brazdi nalazi se sinus coronarius u koji se

ulijevaju vene nutritivnoga optoka srca. Na prednjoj i stražnjoj strani

ventrikula, u razini interventrikularne pregrade, nalaze se brazde

sulcus interventricularis anterior i sulcus interventricularis posterior

kroz koje se protežu krvne žile srca.

Opis stijenke srca

Srce je šuplji mišićni organ. Stijenka srca izgrađena je od triju

slojeva: izvana je epikard, srednji je sloj miokard i unutrašnji sloj je

endokard.

1. Epikard (epicardium) je vanjski sloj stijenke srca odnosno to

je visceralni list perikarda, serozne ovojnice srca.

2. Miokard ili mišićnica (myocardium) jest srednji sloj koga

izgrađuje srčano mišićno tkivo. To je radna muskulatura srca. Mišićna

vlakna raspoređena su u slojevima i s obzirom na broj i raspored tih

slojeva mišića, razlikuje se debljina stijenke atrija i ventrikula.

Mišićnica atrija, ujedno i cijela stijenka atrija, tanja je od stijenke

ventrikula. Mišićnica oba ventrikula je dobro razvijena s time da je

mišićnica lijevog ventrikula jače razvijena i najdeblja je kada se gleda

na poprečnom presjeku. Razlog je tomu što lijevi ventrikul pumpa krv

u sistemski krvotok gdje je tlak najveći, za razliku od desnog

ventrikula koji pumpa krv u plućni krvotok.

Izbočenja mišićnice u području ventrikula nazivaju se papilarni

mišići (mm. papillares). Papilarni mišić ima oblik stošca koji se

bazom nastavlja u mišićnicu stijenke srca, a vrh mišića je upravljen u

šupljinu ventrikula. S vrha mišića polaze tanke brojne tetivice koje se

nazivaju chordae tendineae, a hvataju se na ventrikularnu površinu

kuspisa.

Skelet srca tvore četiri vezivna prstena koji se nalaze na bazi

ventrikula i tvore skelet srčanih ušća. Dva prstena okružuju desno i

lijevo atrioventrikularno ušće, a dva prstena okružuju aortalno ušće i

ušće trunkusa pulmonalisa. Na tim je prstenovima hvatište mišićnih

vlakana miokarda atrija i ventrikula i ti prstenovi potpuno razdvajaju

ta dva miokarda.

3. Endokard (endocardium) jest unutrašnji sloj stijenke srca i

odgovara endotelu krvnih žila. Površina endokarda može biti glatka i

ravna, ili izbočena u obliku gredica koje se nazivaju trabeculae

carneae. U pretklijetkama veći dio stijenke ima glatku i ravnu

površinu. Izdvojeni dio pretklijetke s izraženim gredicama na stijenci

naziva se uškom (auricula). I u klijetkama razlikuju se dva izgleda

površine. U ulaznom dijelu ventrikula kuda prolazi krv kada dolazi iz

atrija nalaze se trabeculae carneae. Trabekule ublažavaju udar struje

krvi koja se tijekom sistole atrija naglo prelije u ventrikul i usmjerava

se prema vrhu srca. U izlaznom dijelu ventrikula stijenka je glatka i

ravna, što olakšava protijek krvi u smjeru od vrha prema bazi

ventrikula gdje se nalazi arterijsko ušće.

U razini ušća endokard se izbočuje i oblikuje duplikature koje

imaju oblik listića (cuspis) ili polumjesečastog zaliska (valvula

semilunaris). Ti listići oblikuju zaliske (valva) na atrioventrikularnim

ušćima i na arterijskim ušćima.

Kuspis poput listića ima dvije površine i dva ruba. Površina

prema atriju glatka je, a površina prema ventrikulu neravna je, jer je

na njoj hvatište tetivica papilarnih mišića. Ima inzercijski rub i

slobodan rub koji je konveksan.

Polumjesečasti zalistak (valvula semilunaris) ima oblik

lastavičjeg gnijezda. Ima konkavnu površinu koja je okrenuta prema

stijenci krvne žile i konveksnu površinu koja je okrenuta prema

šupljini ventrikula. Konkavna površina zaliska zatvara s krvnom žilom

sinus, odnosno džep. Valvula ima inzercijski rub i slobodni rub.

Slobodni rub u sredini ima zadebljanje poput čvorića, a na krajevima

je tanji.

Put krvi kroz srce (funkcionalni optok srca)

Srce je dvostruka mišićna pumpa koja pokreće krv u žilama

velikog i malog optoka. Venozna krv s periferije tijela sakuplja se u

desnom atriju, a potom prelazi u desni ventrikul nakon kojega

nastavlja put u pluća. Dakle desna strana srca sadrži venoznu krv i

pumpa krv u pluća odnosno u mali optok. Arterijska krv iz pluća

odlazi u lijevi atrij, potom u lijevi ventrikul nakon kojega krv odlazi u

aortu. Dakle lijeva strana srca sadrži arterijsku krv i pumpa krv u aortu

odnosno u veliki optok.

Desna pretklijetka (atrium dextrum)

U desni atrij ulijevaju se gornja šuplja vena (vena cava superior)

i donja šuplja vena (vena cava inferior). S obzirom da se gornja

šuplja vena ulijeva u desni atrij s gornje strane, a donja šuplja vena

ulijeva se s donje strane, vertikalni promjer desnog atrija je najdulji.

Ispred i ispod ušća donje šuplje vene ulijeva se koronarni sinus (sinus

coronarius). Gornja šuplja vena dovodi krv iz glave, vrata, obiju ruku

i prsne šupljine. Donja šuplja vena dovodi krv iz trbušne šupljine sa

zdjelicom i obiju nogu. Koronarni sinus dovodi krv iz vena

hranidbenog krvotoka srca. Tako se u desnom atriju sakuplja ukupna

venska krv iz tijela.

Stijenka desnoga atrija je najvećim dijelom glatka i ravna izuzev

u prednjem izdvojenom dijelu koji se naziva desna aurikula (auricula

dextra). Na stijenci aurikule nalaze se brojni mišićni grebeni

(trabeculae carneae).

Na lijevoj stijenci desnog atrija koju tvori septum interatriale,

nalazi se udubljenje (fossa ovalis), koje predstavlja ostatak fetalnog

otvora između oba atrija.

Krv iz desnog atrija se tijekom sistole potiskuje kroz desno

atrioventrikularno ušće (ostium atrioventriculare dextrum) u desni

ventrikul. Zalistak desnog atrioventrikularnog ušća (valva

atrioventricularis dextra ili valva tricuspidalis) tvore tri listića cuspis

anterior, posterior et septalis.

Lijeva pretklijetka (atrium sinistrum)

U lijevi atrij ulijevaju se četiri venae pulmonales. Po dvije vene

dovode arterijsku krv iz svakog pluća. Najdulji promjer ove šupljine je

poprečan što odgovara smjeru plućnih vena.

Stijenka lijevog atrija je glatka i ravna izuzev u prednjem

izdvojenom dijelu koji se naziva aurikula (auricula sinistra). Lijeva

aurikula sadrži trabeculae carneae.

Krv iz lijevog atrija potiskuje se kroz lijevo atrioventrikularno

ušće (ostium atrioventriculare sinistrum) u lijevi ventrikul. Zalistak

lijevog atrioventrikularnog ušća (valva atrioventricularis sinistra ili

valva bicuspidalis ili valva mitralis) tvore dva listića cuspis anterior et

posterior.

Desna klijetka (ventriculus dexter)

Desni ventrikul ima oblik trostrane piramide kojoj je baza

okrenuta prema atriju, a vrh prema apeksu srca. Poprečni presjek

šupljine je trokutast. Lijeva stijenka se izbočuje u šupljinu, a tvori ju

interventrikularni septum. Na bazi ventrikula nalaze se dva otvora:

ostium atrioventriculare dextrum koji leži desno i ostium trunci

pulmonalis koji leži lijevo. Dio ventrikula koji je ispod

atrioventrikularnog ušća označen je kao ulazni dio jer u njega krv

ulazi iz atrija. Stijenka ulaznog dijela pokazuje trabeculae carneae.

Dio ventrikula ispod ostium trunci pulmonalis naziva se izlazni dio,

jer tuda krv odlazi u tu žilu. Stijenka izlaznog dijela je glatka.

U desnom ventrikulu prisutna su tri papilarna mišića od kojih je

najrazvijeniji m. papillaris anterior. On izlazi iz prednje stijenke

ventrikula i šalje chordae tendineae na prednji i stražnji kuspis

trikuspidalnog zaliska.

Krvi iz desnog ventrikula potiskuje se tijekom sistole kroz desno

arterijsko ušće (ostium trunci pulmonalis) u arteriju, truncus

pulmonalis. Zalistak desnog arterijskog ušća (valva trunci pulmonalis)

tvore tri semilunarna zaliska.

Lijevi ventrikul (ventriculus sinister)

Lijevi ventrikul ima oblik stošca. Baza ventrikula je okrenuta

prema atriju, a vrh se podudara s apeksom srca. Poprečni presjek je

okrugao. Mišićnica lijevog ventrikula je izrazito debela te je stijenka

deblja od stijenke desnog ventrikula. Desnu stijenku tvori septum

interventriculare kojega pretežito tvori muskulatura lijeve klijetke te

ima znatnu debljinu (pars muscularis). Manji dio interventrikularnoga

septuma prema interatrijalnom septumu ne sadrži mišićna vlakna,

tanak je i naziva se pars membranacea. Na bazi ventrikula nalaze se

ostium atrioventriculare sinistrum koji leži lijevo i ostium aorte koji

leži desno. Razlikuju se također ulazni dio koji nosi trabeculae

carneae i izlazni dio koji je glatkih stijenki.

U lijevom ventrikulu izražena su dva papilarna mišića, m.

papillaris anterior i m. papillaris posterior. Jedan i drugi šalju

chordae tendineae na prednji i stražnji kuspis bikuspidalnog zaliska.

Krv iz lijevog ventrikula potiskuje se tijekom sistole kroz lijevo

arterijsko ušće (ostium aortae) u aortu. Zalistak lijevog arterijskog

ušća (valva aorte) tvore tri semilunarna zaliska.

Mali i veliki optok tijela

U srcu započinju i završavaju žile malog i velikog optoka. Stoga

između opisanih krvnih žila koje dovode i odvode krv iz srca razlikuju

se žile velikog optoka ili sistemskog krvotoka i žile malog optoka ili

plućnog krvotoka.

Glavne žile velikog optoka jesu aorta, vena cava superior i

vena cava inferior i služe prenošenju krvi u tijelu osim u plućima. U

velikom optoku arterija dovodi arterijsku krv do organa, prelazi u

kapilarnu mrežu organa i vena odvodi vensku krv natrag u srce.

Glavne žile malog optoka jesu truncus pulmonalis odnosno

desna i lijeva pulmonalna arterija, a. pulmonalis, i venae pulmonales,

i povezuju isključivo srce i pluća. U malom optoku arterija pulmonalis

dovodi vensku krv do pluća, prelazi u kapilarnu mrežu u stijenci

alveola i vena pulmonalis odvodi arterijsku krv natrag u srce. Arterija

i vena pulmonalis su žile funkcionalnog optoka pluća. Arterija dovodi

krv s ugljičnim dioksidom sakupljenu iz cijelog organizma do alveola,

a iz alveola krv bogatu kisikom preuzimaju vene.

Mehanizam zatvaranja ušća

Zalisci zatvaraju odnosno otvaraju ušća u određenoj fazi srčane

akcije. Faza punjenja krvlju naziva se dijastola, a faza kontrakcije

miokarda i pražnjenje šupljine naziva se sistola. U fazi dijastole atrija,

ventrikul je u fazi sistole. Tada su valva tricuspidalis i valva

bicuspidalis na atrioventrikularnim ušćima zatvorene, a valva trunci

pulmonalis i valva aorte na arterijskim ušćima otvorene i ventrikul se

prazni. U fazi sistole atrija, ventrikul je u fazi dijastole. U tom su

trenutku valva tricuspidalis i valva bicuspidalis otvorene, a valva

trunci pulmonalis i valva aorte zatvorene i ventrikul se puni krvlju.

Mehanizam zatvaranja atrioventrikularnih ušća prisutan je u

sistoli ventrikula. Kod sistole ventrikula krv potisne kuspise u razinu

atrioventrikularnog ušća i oni se slobodnim krajevima priljube jedan

uz drugi. Pri tome se zategnu chordae tendineae budući da su prije

kontrakcije miokarda ventrikula kontrahirani i skraćeni papilarni

mišići. Na taj način priječe izvrtanje zaliska prema pretklijetki tijekom

sistole. Dakle kontrakcija papilarnih mišića i napetost tetivnih niti

zatvara ušće, te se krv iz ventrikula ne može vratiti u atrij nego odlazi

u odgovarajuću arteriju. Zaključno, atrioventrikularna ušća zatvaraju

se poluautomatski jer su za zatvaranje ušća neophodni papilarni

mišići, a ne samo tlak krvi.

Mehanizam zatvaranja arterijskih ušća prisutan je u dijastoli

ventrikula. U sistoli ventrikula budući da krv odlazi u arteriju, tlak

krvi otvara arterijsko ušće. Struja krvi iz ventrikula ispražnjuje sinuse

semilunarnih zalistaka i zalisci se priljubljuju uza stijenku žile. Kad

nastupi dijastola, krv teži da se iz žile vrati u ventrikul jer u njemu

vlada niži tlak. Pri tome krv ispuni sinuse, semilunarni zalisci se

maksimalno udalje od stijenke i slobodni im se rubovi priljube jedan

uz drugoga i tako se ušće zatvori. Zadebljanje sredine slobodnoga

ruba semilunarnih valvula u obliku čvorića osigurava potpuno

zatvaranje sredine ušća. Zatvaranjem ušća priječi se vraćanje krvi u

ventrikul. Dakle, u zatvaranju arterijskih ušća semilunarni zalisci

djeluju automatski budući da krv tako reći sama sebi zatvara put, a

muskulatura kod toga ne sudjeluje.

Provodno srčano mišićje

Provodno mišićje srca ima ulogu stvaranja i provođenja živčanih

podražaja koji su odgovorni za ritmičku srčanu kontrakciju. Najprije

se kontrahiraju oba atrija, a potom se kontrahiraju oba ventrikula.

Provodno mišićje sastoji se od dva sustava: sinuatrijski i

atrioventrikularni dio.

Sinuatrijski dio tvori istoimeni čvor (nodus sinuatrialis). Nalazi

se u stijenci desnog atrija. U tom se čvoru ritmično 60 do 80 u minuti

javljaju impulsi za kontrakciju miokarda atrija. To je predvodnik rada

srca. Iz sinuatrijskog čvora impulsi se prvo šire kroz stijenku desnog i

lijevog atrija i nastaje sistola atrija. Potom impuls se prenosi u

ventrikule putem atrioventrikularnog dijela provodnog sustava.

Atrioventrikularni dio sačinjavaju atrioventrikularni čvor

(nodus atrioventricularis) koji se nalazi u razini desnog

atrioventrikularnog ušća i snopić istog naziva, fasciculus

atrioventricularis ili Hissov snopić koji izravno započinje od čvora.

Hisov snop predstavlja jedinu izravnu vezu miokarda atrija s

miokardom ventrikula. Polazi od atrioventrikularnog čvora usmjeren

prema dolje i proteže se kroz membranozni dio međuventrikularne

pregrade. Na gornjem rubu međuventrikularne pregrade dijeli se na

dva kraka, crus dextrum i crus sinistrum. Oba kraka protežu se kroz

međuventrikularnu pregradu do vrha srca, te se potom razgranjuju u

stijenci ventrikula. U tome važno je znati da živčani impuls najprije

stiže u papilarne mišiće, koji se zato prvi kontrahiraju a potom slijedi

kontrakcija miokarda ventrikula. Kontrakcija miokarda započinje u

području vrha srca i širi se prema bazi ventrikula. Blokadom tog

čvora neće uslijediti sistola ventrikula nakon sistole atrija. U tom

slučaju u mnogim stanicama u miokardu ventrikula pojavit će se

nekontrolirano i spontano stvaranje novih živčanih impulsa što dovodi

do fibrilacije ventrikula. Elektrošokom (defibrilacija) to se stanje

pokušava ispraviti i ponovno osigurati sinus ritam odnosno normalna

aktivnost svih dijelova provodne muskulature.

Osrčje (pericardium)

Perikard (pericardium) jest serozna ovojnica koja obavija srce i

početne dijelove velikih krvnih. Perikard ima dva sloja: vanjski ili

fibrozni sloj, pericardium fibrosum, i unutrašnji sloj koji predstavlja

pravu seroznu ovojnicu, pericardium serosum. Pericardium serosum

izgrađuju dva lista: vanjski list je lamina parietalis, i unutrašnji list je

lamina visceralis. Parijetalni list perikarda prirastao je uz fibrozni

perikard, a visceralni list čvrsto je srastao s površinom srca i tvori

vanjski sloj srčane stijenke ili epikard (epicardium). Parijetalni list

prelazi u visceralni list uza stijenku velikih krvnih žila na bazi srca.

Između parijetalnog i visceralnog lista seroznog perikarda nalazi se

kapilarna šupljina, cavitas pericardiaca. Perikardijalna šupljina sadrži

samo malu količinu serozne tekućine koju luči sama serozna ovojnica.

Serozna tekućina vlaži površine što omogućuje klizanje jedne

površine po drugoj i gibanje srca bez trenja tijekom sistole.

Pericardium fibrosum je zapravo vezivna vreća u kojoj se

nalaze srce sa svojom seroznom ovojnicom. Fibrozni perikard

izgrađuje čvrsto vezivno tkivo i srastao je za stijenke prsne šupljine,

što je važno za održavanje stalnog položaja srca. Posebno čvrsta je

veza između perikarda i centrum tendineum dijafragme, i sternuma.

Hranidbeni krvotok srca

Krv koja se nalazi u srčanim šupljinama pripada funkcionalnom

krvotoku srca i ne može prehranjivati stijenku srca. Stoga srčani mišić

prehranjuje posebni hranidbeni krvotok kojega čine desna i lijeva

srčana arterija, a. coronaria dextra et sinistra. Koronarne arterije

izlaze iz početnoga dijela uzlazne aorte iz sinusa polumjesečastih

listova aortalog zaliska.

Arterijska opskrba srca

A. coronaria sinistra izlazi iz lijevoga sinusa aortalnoga ušća.

Proteže se kroz sulcus coronarius prema lijevo i na prednjoj strani

srca dijeli se na ramus interventricularis anterior koji se proteže kroz

istoimenu brazdu na prednjoj strani srca, te na ramus circumflexus

koji nastavlja kroz koronarnu brazdu prema straga obilazeći

pulmonalnu površinu srca. Lijeva koronarna arterija prehranjuje lijevi

atrij i lijevi ventrikul, te prednji dio septuma i prednju stijenku desnog

ventrikula.

A. coronaria dextra izlazi iz desnog sinusa aortalnog ušća.

Proteže se kroza sulcus coronarius udesno, obilazi desni rub srca, te

se na ošitnoj površini srca grana. Najveći ogranak je ramus

interventricularis posterior koji se proteže kroz istoimenu brazdu na

stražnjoj strani do vrha srca. Desna koronarna arterija prehranjuje

desni atrij i desni ventrikul, te stražnji dio septuma i stražnju stijenku

lijevoga ventrikula.

Venska opskrba srca

Većinom se srčane vene (venae cordis) ulijevaju u sabirnu

cisternu (sinus coronarius) koji se nalazi u stražnjem dijelu koronarne

brazde. Sinus coronarius ulijeva se u desnu pretklijetku. Vene koje se

ulijevaju u koronarni sinus prate arterije ali nemaju iste nazive.

Postoje srčane vene koje se izravno ulijevaju u desni atrij i desni

ventrikul.

Topografija srca

Sintopija opisuje suodnose srca s okolnim organima. Srce je

smješteno u donjem dijelu prednjeg sredoprsja između desnog i lijevo

pluća. Budući da je dvije trećine srca u lijevoj antimeri, jači otisak

nastaje na medijastinalnoj površini lijevoga pluća. Facies

sternocostalis jest prednja površina srca i u suodnosu je s prednjom

stijenkom prsne šupljine. Periferni dijelovi prednje površine srca u

suodnosu su s medijastinalnom pleurom i plućima. Dakle, jedino

središnji dio sternokostalne površine u izravnu je suodnosu s prsnom

kosti i s rebrima. Taj dio površine srca odgovara površini 4. i 5.

lijevog međuhondralnog prostora (prostor između hrskavica 4., 5. i 6.

rebra). Facies diaphragmatica jest stražnja površina i u suodnosu je s

ošitom. Iza srca nalazi se jednjak. Desni rub (margo dexter) srca u

suodnosu je s medijastinalnom pleurom desnog pluća. Facies

pulmonalis u suodnosu je s medijastinalnom pleurom lijevog pluća, na

kojoj ostavlja duboko utisnuće koje se naziva impressio cardiaca. Vrh

srca (apex cordis) nalazi se na ošitu i u doticaju je s prednjom

stijenkom toraksa u razini 5. lijevog međurebrenoga prostora za širinu

prsta medijalno od medioklavikularne linije (to je orjentacijska linija

na prednjoj strani prsišta, koja prolazi sredinom ključne kosti). Stoga,

pritisnemo li prstima mjesto između 5. i 6. rebra neposredno ispod

lijeve dojke, osjetit ćemo kucanje svojega srca. To je točka najjačeg

udara srca (ictus cordis) tijekom sistole ventrikula.

Skeletotopski opisuju se vanjske granice srca na prednjoj

stijenci prsišta. Gornja granica je vodoravna crta u razini 2.

međuhondralnog prostora, desna granica jest vertikalna crta udaljena

centimetar od desnog ruba sternuma, donja granica jest vodoravna crta

koja prolazi granicom trupa i ksifoidnog nastavka sternuma, lijeva

granica jest kosa crta koja se spušta od 2. lijevog međuhondralnog

prostora do 5. lijevog međurebrenog prostora za prst medijalno od

medioklavikularne crte.

Osim granica srca važnost ima i projekcija pojedinih srčanih

ušća mada nema praktično značenje. Praktično značenje imaju mjesta

auskultacije pojedinih ušća, a to su: valva tricuspidalis sluša su u

desnom 5. međurebrenom prostoru blizu sternuma, valva bicuspidalis

sluša se u području vrha srca, valva trunci pulmonalis sluša se u

lijevom 2. međurebrenom prostoru blizu sternuma i valva aorte sluša

se u desnom 2. međurebrenom prostoru blizu sternuma.