Srednjovjekovna književnost

VRIJEME Gornja granica pisanih tekstova 8-9. stoljeću donja granica razvojnog luka sa

zakašnjenjem u 16. stoljeća. PROSTOR.

Sjeverne panonske zone, prema jugu, jugozapadu i jugoistoku preko Pokuplja, Like i Krbave

Primorje s otocima i Istrom dalmatinske gradske komune sve do Dubrovnika.

PISMATežište književnog života je u razdoblju 12. i 16. st. i to na glagoljaškom području od sjeverne Dalmacije do Kvarnera i Istre i preko ličko-krbavske regije sve do Pokuplja.

Manji intenzitet je književne djelatnosti na ćirilice u Dalmaciji i graničnom području prema Bosni

na latiničnom u samostanima i urbanim sredina od Zadra do Korčule.

KARAKTERISTIKA KNJIŽEVNIH OSVARAJA

Srednjovjekovna književnost je pisana narodnim jezikom književnost demokratična i pučka prvenstveno zbog jezika.

Otvaranjem zapadnom latinsko-talijanskom i češkom utjecaju povezuje se s pojavom velikih zborničkih kompilacija

govori o težnji glagoljaške sredine za različitim sadržajima.

Hrvatski glagoljaški pisci u neliturgijskim i svjetovnih tekstova razvijaju se u dva pravca:

1. knjiški čakavski-crkvenoslavenski hibridni jezik 2. narodni jezik (pogotovo kada je riječ o tekstovima koji su nastali prema latinskom,

talijanskom i češkom izvoru)

Srednjovjekovna književnost se ne razvija samoniklo rezultira iz lomova i kompromisa te se organski uklapa u zakon života Razvojni proces nije bio motiviran literarnim pobudama nego njenom društvenom

ulogom.

Osnovne karakteristike

anonimnost i neoriginalnost podučavaju u vjerskim spoznajama

HISTORIJSKI PREGLED

VII stoljeće Hrvati dolaze na posavsko-jadranski prostor samo s usmenom tradicijskom

književnošću. Dolaze u mediteransku kulturu koja je već bila kristjanizirana i to u obje varijante:

bizanskoj i rimskoj. Primili su kršćanstvo i počeli pisati slavensku riječ latinskim i grčkim pismom.

NOVO RAZDOBLJE

Hrvati dolaze u dodir s Ćirilom i Metodijem. Bizantinci iz Soluna, misionari na Istoku zakoračili su 863. po sporazumu kneza

Rastislava i bizantskog cara Mihajla u Moravsku, teritorij po jurisdikcije Rimske crkve.

Organizirali crkveni i kulturni život pa čak i pravne odnose na bazi slavenskog jezika i novog pisma glagoljice

Metodijeva baština je uhvatila čvrsti korijen u Hrvatskoj što pokazuje čitava hrvatskoglagoljska književnost.

Glagoljsko pismo se zadržalo u dalmatinskom i kvarsneskom području sve do XIX. st.

ZABRANE GLAGOLJANJA

Papa Ivan X. piše dalmatinskom episkopu 925. da se misa služi po običaju Rimske crkve

U drugom pismu piše da se misa ne služi na barbarskom jeziku Biskupi ne smiju zaređivati glagoljaše ali su oni mogli biti klerici i monasi. U XI. st. zabranjuje se zaređivati u svete redove ako ne znaju latinski. Hrvatsko glagoljaštvo je odoljelo zabranama

ZLATNO DOBA HRVATSKEGLAGOLJAŠKE PISMENOSTI u XIV. i XV. st.

Od Kopra u Istri do Splita, Lika i Krbava, Pounje i Pokuplje. Okreće se prema zapadu. Nova kvaliteta u pogledu sadržaja i jezika. Čakavsko narječje koje ima patinu crkvenoslavenskog jezika. Tiskanje glagoljskih knjiga

Podjela srednjovjekovne književnosti

V. Štefanić daje klasifikaciju prema književnim vrstama. Tekstove dijeli u dva razdoblja:

1.razdoblje staroslavenskog književnog nasljeđa 2. razdoblje pod nazivom zapadno i domaće u književnosti.

Unutar drugog razdoblja daje klasifikaciju tekstova prema književnim vrstama i podvrstama:

1. epigrafika; 2. diplomatika; 3. statuti i regule; 4. historijski tekstovi; 5. moralno didaktična proza; 6. legendarna proza; 7. svjetovni romani; 8. pjesme; 9. dijaloške pjesme i crkvena prikazanja.

Srednjovjekovnu našu prozu u najužem smislu Štefanić dijeli:

moralnodidaktička proza moralnodidaktičke sentencije i pričice teološki priručnici (summa) homiletička književnost

legendarna proza apokrifi legende (u bravijarima, kao primjeri u propovjedi, vanliturgijske legende,

pasije, legenda-čudo, legende o isposničkom životu, asketsko-legendarna proza, legendarni roman)

hagijografije muka čudo vizije (apokrifne vizije, apokaliptičke ili eshatološke vizije, svetačke vizije,

prenja)svjetovni roman

Epigrafski spomenici

Epigrafika je pomoćna povijesna znanost koja proučava pisma na tvrdim podlogama kao što su kamen, keramika, metal, drvo i slično.

u Hrvatskoj nastaju na kvarnerskom otočju gdje se glagoljica najviše ukorijenila.

PLOMINSKI NATPIS Istra 11 stoljeće hrvatski glagoljski natpis uzidan na vanjskom zidu crkva sv. Jurja u Plominu. Prikazan

je ilirsko-rimski bog Silvan – bog flore i faune. Ovaj natpis svjedoči ranom paralelizmu dvaju kulturnih zakona na istarskom prostoru:

romanski znak je antički reljef, a slavenski, odnosno hrvatski znak je hrvatski jezik i pismo

Valunski natpis na Cresu 11. stoljeće Vjerojatno nadgrobni natpis

Baščanska ploča Bašćanska ploča izvorno je bila lijevi plutej, pregrada ili paravan, na crkvenom

septumu ili pregradi Datira se oko 1100. godine Kralj Zvonimir donira zemljište otoku; uz jezično i književno, ta ploča ima i povijesno značenje prvog spominjanja vladareva imena na narodnome jeziku - kralj Zvonimir

Krčki natpis Odnosi se na zidanje jedne od benediktinskih opatija

DIPLOMATIKA

Javlja se u XII. st. i obuhvaća sav privatnopravni odnos, opće i javno pravo, sarži građu za pvijest narodnog života i jezika

Bogato su se razvijale notarske isprave talijanskog tipa. Pečatne isprave koje daju feudalci

Glagoljska isprava Povenja iz Dobrinja na Krku iz 1100. godine. Govori o doniranju crkve svetog

Vida. Isprava je pisana na ćirilici

Povelja na Braču iz 1184

Satuti i regule Zakonsko statutarni spomenici kojima se regulira pravni odnos

Vinodolski zakonik

Pisan glagoljicom 1288. godine Sačuvan u prijepisu iz 16. stoljeća

Vrbnički statut

Nije nastao odjedanput nego je nastajao od 1362 do 1599.

Poljički statut

Pisan je ćirilicom Sadrži kodificirane odredbe za općinu poljica 1444. godina

Kastavski statut

Nastao je 1490. Izvorno je nastao na glagoljici ali je sačuvan i u latiničnom prijepisu

RAZVODI Dokumenti o terenskom utvrđivanju granica Istarski razvod 1325.

Regule

Redovnici glagoljaši pisali su svoja pravila po kojima se trebaju vladati Regula svetog Benedigta

Prevedena s latinskog iz 12. stoljeća Pronađena je jedna na Pašmanu iz 14. stoljeća.

Matrikule

Statuti pučkih bratovština Najstariji su pravila bratovštine svetog Duha u Baški pisano glagoljicom iz 1425.

Historijski tekstovi

Historiografija je bila uglavnom pisana latinskim jezikom. Niži kler malo je imao udjela u političkom život. Povijesni zapisi su uglavnom po kodeksima.

Ljetopis popa Dukljanina

pogibelj kralja Zvonimira. 12- stoljeće pisano na latinskom jeziku U 14. st. Prevedena na hrvatski (ćirilicom) Do nas je došlo u latiničnom pismu 1546.

Zapis pisca Jurja u I novljanskom bravijeru iz 1459. Zapis popa Martinca iz 1493. u II novljanskom brevijaru

Katsrofa na krbavskom polju Ljetopis Šimuna Klimantovića iz početka 16. stoljeća

Suhoparna mala kronika od početka svijeta

PODJELA SREDNJOVJEKOVNE PROZE

1. moralno didaktična proza 2. legendarna proza

Moralno-didaktičke sentencije i pričice Popularna djela s zapada koja su prevedene Pisana za niži kler, redovnike, propovjednike koji su se koristili za nepismene

slušatelje

SUMMA

Zasnovani na glavnim formulama kršćanskog vjerovanja (Očenaš, Vjerovanje, 10 zapovijedi)

HOMILIČKE KNIŽEVNOST

Propovjedička kniževnost (obično je zastupljen u gljagoljaša) Zbirka propovjedi za sve blagdane u godini razasute u različitim zbornicima Obično se koriste zbirkom Marijinim čudesima

LUCIDAR

Ne nalazi se i kategoriji teološke pouke Pučka enciklopedija srednjovjekovnog znanja U obliku dijaloga između učenika i učitelja 15. stoljeće Sačuvan je u dva rukopisa