ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

GODIŠTE

98

SRPANJ

KOLOVOZ

2006

7-8

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2006. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskomplaninarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso-pisa, trebaju se pismom, telefonom ili e-mailom javiti Hrvatskomplaninarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplat-nicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe, nakonuplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svojprimjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæe-nja i urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi seprimljeni materijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilus-tracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!).

STAVOVI i mišljenja izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranim oglašivaèima nazahtjev.

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagrebtel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@inet.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOe-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel./fax: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRadovan MilèiæGoran Gabriæ

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

GodišteVolume

BrojNumber98

Srpanj - Kolovoz – July - August 2006

7-8

242

Djevièanske stijenekineskog Sichuana

250

Planinarske šetnjeNikole Tesle

255

Trtar na raskrižju želja istvarnosti

265

Èovjek ui visinama i visinskabolest

Djevièanske stijene kineskog Sichuana ..................242

Boris Èujiæ

Planinarske šetnje Nikole Tesle ..............................250

Branko Tesla

Trtar na raskrižju želja i stvarnosti ..........................255

Ante Juras

Tri planinske ceste ....................................................258

Darko Mohar

Jedno dežurstvo u planinarskoj kuæi ........................263

Gordana Burica

Èovjek u visinama i visinska bolest..........................265

pripremio: Dario Švajda

Pisma èitatelja ..........................................................270

Planinarske kuæe........................................................274

Tko je što u hrvatskom planinarstvu: Drago Trošelj ..275

Gorsko spašavanje ....................................................276

Planinarski tisak ........................................................277

Planinarski putovi ......................................................278

In memoriam: Zlata Halmi Staniæ ............................279

Speleologija ................................................................280

Zaštita prirode ............................................................283

Vijesti ..........................................................................284

Kalendar akcija ..........................................................288

TEMA BROJAAlpinistièka ekspedicija u Sichuan

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICIKrajolik u pokrajini Sichuan u Kini

foto: Boris Èujiæ

SADRŽAJSADRŽAJ

241

Prošlih smo godina moj penjaèki partnerIvica Matkoviæ i ja u sklopu projekta»Velike stijene svijeta« u kojem redom

ispenjavamo stijene na svim kontinentima, sa-vladali odabrane stijene na Grenlandu, u Èileu,Maliju te u Sjevernoj Americi, pa nam je slje-deæa na redu bila Azija. Istovremeno s našimpripremama za putovanje u taj kraj svijeta, Hr-vatski planinarski savez je u povodu 130.godišnjice planinarstva zapoèeo priprematialpinistièku ekspediciju u kinesku provincijuSichuan. Ta se akcija zgodno poklopila s našimplanovima odlaska u Aziju, pa smo se i nasdvojica prijavili, bili izabrani te zajedno sDarkom Berljakom i Dubravkom Markoviæem13. rujna prošle godine krenuli na put.

Tek prije tri godine NR Kina otvorila je za-padne dijelove Sichuana stranim turistima ipenjaèima. Odabravši za odredište upravo tajdio Kine, imali smo privilegiju da kao jedna odprvih stranih ekspedicija posjetimo te nepo-

znate predjele. Kao penjaèima, to nam je dalododatnu motivaciju, jer je to znaèilo da suvrhovi i stijene koje æemo vidjeti gotovo neta-knuti i da æe sigurno u njima biti moguænosti zaprvenstvene uspone.

242

ALPINISTIÈKA EKSPEDICIJA SICHUAN 2005ALPINISTIÈKA EKSPEDICIJA SICHUAN 2005

Djevièanske stijenekineskog Sichuana

Boris Èujiæ, Sveta Nedelja

BO

RIS

ÈU

JIÆ

Chengdu, središte SichuanaPrvi pravi susret s najmnogoljudnijom

zemljom na svijetu bio nam je dolazak u glavnigrad provincije Sichuan, šestmilijunski Cheng-du. Za razliku od veæine drugih kineskih gra-dova, Chengdu po mnogoèemu nalikuje na za-padne gradove. Mnogo je prodavaonica stranihtrgovaèkih lanaca, a ne manjka ni restoranapoput Pizza huta ili McDonald’sa. Ulice su pre-pune skupih stranih automobila, no glavno pri-jevozno sredstvo veæine stanovnika još uvijek jebicikl.

Sam grad nije nas se uopæe dojmio. Brzosmo zapazili da Chengdu nema stare jezgre nitisaèuvanih starih zgrada i kuæa iz ranijih stoljeæa.Kao i na mnogim drugim mjestima posvuda poKini, vlasti su porušile stare zgrade da bi stvo-

Panda iz zoološkog vrta u ChengduuB

OR

IS È

UJI

Æ

Pakla shan i Shanqguiao peak

Logor pod jednom od bezbrojnih okomica

U nacionalnom parku Siguniang

BO

RIS

ÈU

JIÆ

BO

RIS

ÈU

JIÆ

rile mjesto za nove, moderne, velike, ali turob-no sive zgrade. Mnoge od njih, meðutim, danaszjape prazne jer izgradnja, zahvaljujuæi jeftinojradnoj snazi, ide ispred potreba. Ta slika svoj-stvena je i brojnim drugim kineskim gradovimai selima: svuda ima mnogo sagraðenih kuæakoje nitko ne koristi.

Jedino po èemu æemo pamtiti Chengdu jestrezervat panda. Ovdje se, naime, nalazi velikzoološki vrt u kojem se èuvaju i prouèavaju teprelijepe i zanimljive životinje. Tu ih je, dakako,lakše vidjeti nego u prirodnom rezervatu WoLongu u udaljenim sichuanskim planinama.Ipak, za upoznavanje s pandama treba se ranoustati: veæ negdje oko pet sati turisti kreæu izsvojih hotela prema zoološkom vrtu da bi okoosam sati bili kraj pandinih kaveza. Razlog jejednostavan: te su životinje aktivne jedino uvrijeme doruèka. Ostatak dana site i zadovoljneuglavnom se samo izležavaju i spavaju.

Rilong nadomak parka »Èetiri sestre«Nakon nabavke potrebne opreme i hrane

èekala nas je gotovo cjelodnevna vožnja auto-busom do mjesta Rilong, koje se nalazi u sjeve-rozapadnom dijelu Sichuana, na cestovnompravcu prema Tibetu. Štoviše, taj je predionekad bio smatran dijelom Tibeta, a stanov-ništvo i danas najveæim dijelom èine Tibetancikoji su s vremenom preuzeli mnoge kineskeobièaje.

Rilong se u zadnjih nekoliko godina pro-cvatom turizma podosta razvio. Danas je toishodišno mjesto za posjet nedavno oformlje-nom i otvorenom Nacionalnom parku Sigu-niang. Park je dobio ime po èetiri povezana pla-ninska vrha, a u prijevodu njegovo ime glasi»Èetiri sestre«. Najviši od njih, Siguniang peak,visok je 6200 metara.

Mi smo za podruèje svojeg alpinistièkogdjelovanja odabrali dolinu koja nosi naziv »Dvamosta« ili, na kineskom, Shanqguiao, a okru-žuje ju mnogo vrhova visokih do 5500 metara,od kojih veæina nije osvojena. Svoj maleni baznilogor, koji èine èetiri šatora i mala kuhinja, po-digli smo u sredini doline, s pogledom na im-presivne vrhunce oko nas.

Veæ isti dan po dolasku moj penjaèki part-ner Ivica i ja spremamo stvari i upuæujemo se

visoko u planinu, u podnožje stijene što smo jezagledali iz doline i koju smo namjeravali ispe-njati. Nakon èetiri sata hoda podigli smo ma-leni jurišni šator pod stijenom i spremili se napoèinak.

Iduæi dan rano ujutro poèinjemo s penja-njem. Stijena je prilièno vlažna i mjestimiènokršljiva tako da pri postavljanju opreme za osi-guranje imamo dosta teškoæa. Buduæi da smoovamo došli bez aklimatizacije, odreðene nampoteškoæe zadaje i visina. Ipak, nakon nekihsedam sati penjanja našli smo se na vrhu stijeneTan shana, na 4989 metara iznad površinemora. U èast 130. obljetnice hrvatskog plani-narstva, smjer smo nazvali HPD 130.

No, dolaskom na vrh stijene obavili smo tekpola posla – trebalo je još siæi s nje. Kako je vrhsa svih strana stjenovit, jedina nam je moguæ-nost bila silazak apsajlanjem, odnosno spustpomoæu užeta. Za to su nam trebala dodatna

245

Sve je spremno za penjanje, ali vrijeme ne dozvoljava ništa

BO

RIS

ÈU

JIÆ

tri sata, upravo toliko da s prvim mrakom,umorni ali zadovoljni, stignemo do šatora.Zbog glavobolje jedva smo pojeli neku èoko-ladu i odmah usnuli.

Sljedeæeg jutra sišli smo u dolinu, ali snamjerom da se za dva dana vratimo kako bi-smo poèeli s penjanjem smjera u susjednoj,mnogo veæoj i težoj stijeni šiljatog vrha nalik napoznati Dru u skupini Mont Blanca. No, istogdana, kad smo veæ stigli u dolinu, vrijeme seznatno pogoršalo i cijelu regiju zalile su velikekiše, a zatim i snijeg.

Kišni dani, Internet i momo Po takvim uvjetima penjanje postaje nemo-

guæe, a nakon tri dana èekanja i boravak u bazipostaje nesnošljiv. Nije nam bilo druge nego sevratiti u Rilong kako bismo ondje prièekali dase vrijeme popravi. Višak vremena kratili smošetnjama i uèestalim odlaskom na Internet.Sreæom, Internet caffea u Kini ima dovoljno i

gotovo svugdje, premda vlasti kontroliraju nje-govo korištenje, a ponekad po potrebi znaju iometati uporabu pa i potpuno ukinuti pristupInternetu na nekoliko dana.

Najveæi problem nama Europljanima uKini predstavlja prehrana. Naime, po našimiskustvima, ono što se u Europi prodaje kao ki-neska hrana, s autentiènom kineskom hranomgotovo da nema veze. Mi se na tu hranu nikakonismo mogli naviknuti. Sve je ljuto i preljuto, azašeæerena su i jela za koja se èovjek najmanjenada. Gotovo uvijek kad bi se netko od nasodluèio za neko domaæe jelo, obièno bi nakontoga dobio probavne smetnje. Ipak, imali smosreæu da smo uz pomoæ našeg vodièa pronašlirestoranèiæ u kojemu je glavna kuharica bilaspremna spravljati jela prema našim uputama.Tako smo od raspoloživih sastojaka kroz nje-zine ruke pokušavali spraviti jela koja bismomogli jesti. Uglavnom smo se hranili raznimgljivama i jajima (nismo ih šeæerili nego solili),

246

Gotovo svaki smjer u divovskim okomicama pokrajine Sichuan je prvenstveni

BO

RIS

ÈU

JIÆ

a od domaæe kuhinje jedino smo upamtili izavoljeli momo. To je pecivo isprženo naulju slièno onome što se može kupiti naproštenjima i sajmovima kod nas u Za-gorju.

Konaèno, nakon desetak dana momoa

i jaja napokon je zasjalo sunce pa smo do-bili priliku za nove penjaèke pokušaje. Pri-stup nam je veæ bio poznat, a iskoristili smoi isto mjesto za podizanje bivka. Ujutro nasje ponovno zalila kiša i okružila magla, takoda stijenu u kojoj smo se namjeravali pe-njati nismo niti vidjeli. Nije preostalo ništadrugo nego povratak u šator.

Ipak, tijekom dana vrijeme se malosmirilo a oblaci djelomièno razišli, pa smojedva doèekali prvi trenutak za uspon ustijeni koja se nadvila praktièki nad našimšatorom. U donjem dijelu stijene imali smomnogo teškoæa, ali je u gornjem dijelu stije-na bila mnogo položitija pa smo razmjernobrzo napredovali. Na taj naèin, nakon petsati uspona, našli smo se na dotada neo-svojenom vrhu, visokom oko 4600 metara.

U svim dijelovima svijeta postoji obièajda prvopristupnici mogu dati ime dotadneimenovanim vrhovima koje osvoje, pasmo i mi iskoristili to pravo. Taj mali koma-diæ svijeta prozvali smo Pakla shan (shan =vrh) u èast nama omiljenog penjališta ukanjonu Paklenice. Jednako smo tako ime-nom smjera »Za Sanju i Adelu« izrazilizahvalnost na nesebiènoj podršci svojimsuprugama.

Tek iduæeg jutra konaèno je osvanuoprekrasan sunèan dan kakav smo priželjki-vali još od dolaska u Kinu. Još s mrakomuputili smo se prema podnožju glavnogcilja naše ekspedicije, 800 metara visokojjužnoj stijeni Shanqguiao peaka, vrha vi-sokog oko 5400 metara. Penjanje smozapoèeli u lijevom dijelu stijene, koji namse èinio lakšim za penjanje. Nekako napolovici stijene, tražeæi prirodne prolaze,skrenuli smo prema središnjem dijelu sti-jene. Kad smo i to prošli, od gornjeg dijelastijene dijelile su nas još samo strme glatkeploèe. Kroz taj dio stijene napredovali smonešto sporije. Klinove smo zabijali rijetko,

247

BO

RIS

ÈU

JIÆ

BO

RIS

ÈU

JIÆ

a osiguravali smo se uglavnom pomoæu zagla-vaka i »friendova«. Sreæom, stijene su odliènekvalitete i pravi je užitak penjati se njima.

Kasno popodne, nakon gotovo desetak satipenjanja, imali smo èast stati na malenu, jedvadva kvadratna metra prostranu vršnu zaravan.Sretni smo i zadovoljni jer smo tako ostvarili

glavni cilj ekspedicije: prvenstvni smjer u naj-markantnijem i najljepšem vrhu skupine. Pre-ma starom kineskom imenu za pokrajinuSichuan smjer smo nazvali »Kraljevstvo nebe-sko«.

Na vrhu se èovjek uistinu i osjeæa kao da senalazi na nebeskom tronu. Samo da se još sigur-no spustimo u dolinu, a onda neka se vrijemepokvari ako treba – nama je svejedno. Do dnastijene trebala su nam èetiri sata spuštanja, aonda još tri sata do doline. Ondje smo sretnidoèekali autobus za povratak u Rilong. Gotovoje, zadatak smo ispunili.

Mjesto kamo dolazesvi koji žele pobjeæi od Kine

Slijedio je povratak u Chengdu i let zagotovo tisuæu i dvjesto kilometara udaljeni gradGuilin na jugu Kine. U njegovoj blizini, na rijeciLi, nalazi se popularni turistièki gradiæ Yang-shuo u kojem su amerièki, a u posljednje vrije-me i kineski penjaèi opremili niz modernihsportsko-penjaèkih smjerova. Za sam grad uLonely planetovom vodièu kažu da je to mjestokuda treba doæi onaj tko »želi pobjeæi od Kine«.

I zaista, u Guilinu je sve prepuno turista, ašetajuæi gradom èovjek se osjeæa kao da nije uKini. Mnogo je restorana i barova sa zapadnjaè-kom hranom, a iz njih trešti zapadnjaèkaglazba. Sve to, osim moguænosti da pojedemopravu pizzu, nije nas se baš dojmilo.

248

BO

RIS

ÈU

JIÆ

Sasvim drugaèiji dojam na nas je ostavilaokolica poznata po brojnim špiljama i stotina-ma vapnenaèkih tornjeva koji nièu iz rižinihpolja. Neki od njih sežu i dvjestotinjak metarauvis. Za svega nekoliko kuna unajmljujemo bi-cikle i cijeli dan istražujemo krajolik. Iako tem-peratura premašuje trideset stupnjeva, zrak nijevlažan te nam svakodnevno bicikliranje nije na-porno. Osim toga, to je mnogo bezbolnije i jed-nostavnije od dogovaranja s kineskim taksi-stima.

Najpoznatija stijena u tom podruèju zovese Mjeseèevo brdo ili Moon hill. To je ogromanprirodni kameni most koji se nalazi na vrhuplanine. Do vrha vodi stubište od 1251 stube. U podnožju stubišta Kineskinje s prijenosnimhladnjacima vrebaju pojedine turiste da bi ihtim putem pratile sve do vrha planine, nadajuæise da æe im tamo, umornima i žednima, skupoprodati vodu. Veæini to i uspijeva, pa je to zatamošnje uvjete prilièno solidan posao. No, dasmo znali o èemu je rijeè, odmah bismo našupratiteljicu odvratili od nauma da nas povedeprema vrhu. Jadnica nije znala da se namjerilana utrenirane a k tome i iskusne sportaše.Naime, na kraju poprilièno napornog uspona,

kao dokaz da nama voda ne treba, pokazali smojoj da u ruksacima imamo nekoliko litaratekuæine. Ipak smo, da je bar malo razveselimo,kupili jednu bocu.

Tjedan dana penjanja u Yangshuu brzo jeprošlo, kao i trideset dana provedenih u Kini.Iz Chengdua smo se prezadovoljni ostvarenimrezultatima vratili u Hrvatsku. Sljedeæom eks-pedicijom bit æe projekt »Velike stijene svijeta«završen. Preostala nam je još jedino Tasmanija.

249

Šuplja stijena Moon hilla

<

BO

RIS

ÈU

JIÆ

IVIC

A M

ATK

OV

IÆ

250

Rodio sam se u selu Raduèu u istoj kuæiu kojoj se rodio Milutin Tesla, otacNikolin. Bila je to, za one prilike, dobro

graðena kuæa s debelim slamnatim krovom.Imala je jednu veliku sobu u kojoj su se od ka-sne jeseni, kada se vrate s radilišta diljem Euro-pe, pa do ranog proljeæa okupljali uveèer sviodrasli muškarci zaselka Pod Okiè, pa i šire.

Tu su se do kasno u noæ, pored petrolejskesvjetiljke – luèerde, preprièavali dnevni dogaðaji,prikupljali savjeti, pravili planovi, prièale prièei bajke i, po tko zna koji put, evocirala sjeæanjaiz davnih dana. Ja sam tom društvu recitirao ièitao junaèke pjesme iz jedne debele, mekouvezane knjige, koju je, s nekog radilišta, doniomoj otac. Dobro se sjeæam, prva pjesma kojusam recitirao bila je Smrt bana Derenèina.

Moji su djed Rade, koji je umro 1913.godine, i baka Milica, imali desetero djece.Moga je oca Nikolu, kao malo dijete, k sebiodvela sestra Nikole Tesle, Anða Trbojeviæ.Kod nje je ostao sve do odlaska u prvi svjetskirat. Prije nego sam se rodio svi su mi strièevi itetke umrli osim strica Laze koji je službovao uMakedoniji, a èije se ime može proèitati na po-pisu ubijenih u Jasenovcu. Buduæi da su majkaBoja i baka Milica roðene u udaljenim selima,nitko mi od najbližih nije mogao prenijeti iz-vorna saznanja o mojim precima. Zato su miovi spontani razgovori mojih susjeda bili pravaškola povijesti rodnog kraja i moje obitelji.

Tu sam saznao da je Milutin Tesla, koji jebio stric mom djedu, èesto dolazio u svojerodno selo. Kada se oženio 1845. godine, on jesvoju mladu suprugu Ðuku doveo u Raduè gdjeje ostala nepunu godinu dana, sve dok Milutinnije dobio smještaj i službu u Senju. Ðuka sebila odlièno uklopila u postojeæu sredinu, radeæi

* Zagrebaèki planinar Branko Tesla posljednji je iz kuæeNikole Tesle – oca braæe Milutina i Šimere (Milutin jeotac Nikole Tesle, pronalazaèa, a Šimera autorov pra-djed) koji ima relevantna saznanja o životu te obitelji uRaduèu. Zabilježivši svoju obiteljsku prièu i sjeæanja izvlastite mladosti, u ovom nam je èlanku otkrio nekolikodosad nepoznatih detalja iz mladih dana Nikole Teslekoji velikog pronalazaèa iz Like predstavljaju kao zalju-bljenika u prirodu i brda što su ga okruživala i inspirirala.I sam nadahnut ljepotom lièkih brda, ovaj roðak pro-nalazaèa Nikole Tesle takoðer je planinarski aktivan, oèemu najbolje svjedoèi èinjenica da je nosilac srebrne izlatne znaèke Hrvatske planinarske obilaznice podbrojem 3 i nosilac posebnog priznanja HPO pod brojem2. Njegova saznanja o izletima koja je poduzimao NikolaTesla objavljujemo pridružujuæi se obilježavanju 150.obljetnice roðenja slavnog pronalazaèa, nadajuæi se daæemo ovu zanimljivu planinarsku prièu o brdima što ih jeTesla pohodio i volio uspjeti saèuvati od zaborava. Ur.

USPOMENEUSPOMENE

Planinarske šetnje Nikole Tesle

Branko Tesla*, Zagreb

Nikola Tesla 1892. godine, u dobi od 36 godina

251

sve poslove što su ih radile i druge žene usvojim domaæinstvima. Kasnije je Milutin uRaduè dovodio èitavu obitelj. Svaki put bi, sasvojim sinom Nikolom, odlazio na obližnji vrhOkiè (683 m) s kojega se pružaju lijepi vidici naokolicu i, zbog razrijeðenog zraka, èuju zvuci svelike udaljenosti.

O svom prvom dolasku u Raduè više je putaprièala mom ocu Nikolina sestra, tetka Anða.Bilo je to nedugo nakon preseljenja iz Smiljanau Gospiæ. Èitava se obitelj jednog dana odvezlau Raduè. Nakon kraæeg odmora otac ih je sveodveo na Okiè. To je bio njezin prvi uspon naneku uzvišicu i najupeèatljiviji dogaðaj iz èita-vog djetinjstva. Otac Milutin je obitelj upoznaos nazivima svih vrhova, zaselaka i objekata kojisu se vidjeli s Okièa. Kada je spomenuo lokali-tet Modru zemlju i pokazao gdje se to nalazi,Nikola, koga su u obitelji zvali Niko, odmah jepoželi da idu tamo – da on vidi kakva je to mo-dra zemlja. Želja se morala ispuniti.

Meðutim, to nije bilo dovoljno. Na Nikinoinsistiranje: »Tata, idemo još malo!« – otišli suna sam vrh Tesline kose. Nikola Tesla je tadaimao 7 ili 8 godina. Otac Milutin je poslije

veèere izašao pred kuæu, sjeo na klupu ispodjedne jabuke i promatrao zvjezdano nebo.Nikola je nekoliko puta utrèavao u kuæu i zadi-hano pozivao: »Doðite da vidite kako se nebožuti«. Otac je na kraju, ulazeæi u kuæu, zaklju-èio: »Bože dragi – nigdje nema toliko zvijezdakao iznad našeg sela«.

Zaselak Pod Okiè, u kojem je bila rodnakuæa, smješten je na visini od oko 615 metara.Ljeti su sunèani dani jako topli, ali èim suncezaðe za Velebit, odmah postaje hladno. Dnevnase isparavanja kondenziraju i kao obilna rosapadaju na zemlju, a kako nije bilo, a ni sadanema nikakvih zagaðenja, zrak postaje èist ipotpuno proziran, tako da se vidi potpuno èi-sto, plavo nebo i na njemu nebrojeno manjih iveæih zvijezda žutog sjaja. Vrlo se èesto moževidjeti priviðenje ili pojava – kako se nekazvijezda otkvaèila i kako pada na zemlju. Seljacisu tada govorili: »Negdje je netko umro«.

Nikola je i sam više puta dolazio svomstricu Šimeri u posjete. Zadnji put je u selu bio,vjerojatno, kao gimnazijalac. »Tanak, visokdeèko« dovezao se sa svojim ujakom, smiljan-skim sveæenikom, parohom Petrom Mandiæem

Brijeg Okiè iznad Raduèa

BR

AN

KO

TE

SLA

koji je putovao u Graèac. S ceste je, od kuæapokrajskih, išao poprijeko, pješaèkom stazomkoja vodi kroz selo.

Èim bi došao i nešto pojeo, odmah je otišaona Okiè. Tamo je na vrhu sjedio nekoliko sati.Tko zna koliko bi ostao gore da ga nisu zabri-nuti domaæini pozvali da doðe kuæi. Uveèer jeizrazio želju da još jednom proðe staze poPaležu, Teslinoj kosi, Bilu i Dobriæa kosi, aotišao bi i na Obljaj (sve su to nazivi koje je od-vajkada upotrebljavao narod koji je živio natom prostoru) i zamolio za dozvolu sa s njim idei Rade – moj djed, koji je poznavao svaku sta-zicu i svaki izvor vode na tom putu.

Izjutra su krenuli ponijevši sa sobom kruha,sira i slanine u torbi izatkanoj od domaæe vune,kakvu je Nikola Tesla èitavog života nosio sa so-bom i držao na najuoèljivijem mjestu u svojojhotelskoj sobi u New Yorku.

Iako su mogli iæi iza Okièa, s njegove sjeve-rozapadne strane dobrim putem kroz ovèjepašnjake, Nikola je zahtijevao da idu prekoOkièa, jer je Okiè bio ono što vuèe k sebi i štose ne zaobilazi.

Dugo vremena su ostali na Okièu. Bilo jeproljeæe. Ispod Okièa se prostirao tepih uzora-nih njiva, zelenih livada i rascvjetanih voænjaka,a s jugozapadne strane uzdizao se Velebit i nje-gov stožasti vrh Malovan (1709 m). Obasjan ju-tarnjim zrakama sunca zrcalio je bjelinu svogasnijega i leda koje æe otopiti tek srpanjskosunce. Èobani su bili izagnali svoja stada.

Zvona na ovcama, bronze na govedima,pjev ptica, daleki razgovori seljaka, pjesma idozivanje èobana, blejanje ovaca i janjaca,lajanje pasa, odlazak neèijih zaprežnih kola poneravnom kamenom putu – sve je to stvaralovelièanstvenu simfoniju koja je snažno uzbuði-vala Nikolina ionako preosjetljiva èula. Taglazba oèevog rodnog sela i pogled na Velebitpostat æe sastavni dio njegova biæa. Malovan gaje opèinjavao. I nije èudo što je èitava životamaštao o tome kako bi došao do sredstava i naVelebitu, baš iznad Raduèa, kod Malovana, sa-gradio vjetrenjaèu. Ona bi sa svojom strujom,koristeæi njegov sustav bežiènog prijenosa elek-triène energije osvjetljavala iz viših slojevazemljinog omotaèa èitavu Liku i Dalmaciju.

Vidik s vrha Zira u smjeru sela Raduèa inajvišim vrhovima Velebita

253

Svakog Raduèanina koji bi ga posjetio u NewYorku, a posjetili su ga svi koji su tamo bili,pitao bi je li se itko popeo na Malovan.

S Okièa su Nikola i Rade otišli na Palež i naTeslinu kosu (785 m), a zatim vlakama i bes-puæem na Bilo. Po Bilu su prešli na Dobriæakosu (774 m), odakle su se spustili do Dobriæabunara, zatim na jednu uzvisinu iznad zaselkaPejnoviæa i kroz zaselak otišli na Obljaj (640 m).To je travnata uzvisinu iznad zaselka Kaliniæa ukojem je roðena Nikolina i Radina baka Ana. SObljaja je poseban vidik na zaselak Pod Okiè ina èitav Raduè. Otud su se vratili kuæi.

Nikola je nakon veèere i prvu i drugu veèerodlazio na Gaj – uzvisinicu odmah iznad kuæe iotud, sjedeæi pod jednom bukvom, do kasno unoæ promatrao nebeski svod osut zvijezdamabez broja. Kao da je veæ tada slutio da æe jednaod njih nositi njegovo ime.

Izjutra je na rastanku obeæao da æe u kolo-vozu ponovo doæi u Raduè, s koscima sijena otiæina Bunavac i, ako ikako bude moguæe, popeti sena Malovan. Nažalost, obeæanje nije izvršio.

Nikola je znao za moga oca koji je odrastaokod njegove sestre Anðe udane za medaèkogsveæenika, protu Jovu Trbojeviæa i, onako nje-žan i pažljiv prema svima, osobito prema svo-jima, on mu je, u pismima sestri, slao pozdrave.Anða bi, èitajuæi pismo, pozivala: »Nikica! Po-zdravlja te Niko«. Moj mu je otac napisao samojedno pismo, i to 1918. godine, javljajuæi da ježiv izašao iz rata. Nikola mu je otpisao poziva-juæi ga da doðe u Ameriku. I to je bilo sve.

Još je jedan dogaðaj kojem me, u vezi sNikolom, poduèila moja baka. U našem voænja-ku, lijevo od kuæe, iz zemlje je stršio visok panj,ostatak snijegom slomljenog drveta. Ne znamkako smo se baka i ja istovremeno našli poredpanja, ali se dobro sjeæam da mi je tom prilikomrekla: »To je bio orah koga je posadila Nikinamajka Ðuka«. Taj panj i Nikino pismo momocu, koje sam mnogo puta imao u rukama, bilesu mi jedine dvije stvari koje su potjecale odnjegove majke i njega. Obje su odnijeli vrijemei dogaðaji, a ja i danas, kada doðem na kuæištete drage, davno sagorjele kuæe, obiðem ikrajièak bivšeg voænjaka gdje je bio taj panj itamo zastanem kao pored najsvetijeg oltara ibacim pogled prema Malovanu na Velebitu.

Kada se 1936. ili 1937. godine u selo vratioi posljednji »amerikanac« i kada sam za dugihzimskih veèeri, èuo i posljednje prièe iz Tesli-nih laboratorija u New Yorku, Niko je za menepostao jaèi i moæniji od svih èarobnjaka okojima sam dotad èuo. Dobro sam znao što ježeljezo i što je debela željezna ploèa, ali da onamože biti probušena, a da je pri tom nitko i nedotakne (laser), to može uèiniti samo èa-robnjak. Tada sam poèeo mnogo razmišljati oNikoli i raspitivati se o njemu.

U selu je tih godina živio naš daljnji roðakDane Tesla Danèina, najstariji i rastom najvišistanovnik zaselka. Bio je visok preko dva metrai star preko osamdeset godina koje je sve pro-veo u selu. Imao je kuæu na poèetku zaselka i unjoj, poslavši svu djecu u svijet, živio sa svojombabom Marijom. Zbog nekih davno izreèenihuvreda njegovog sina, nastavnika u jednoj školi,prema mom stricu Lazi kao svom ðaku, našeobitelji nisu bile u dobrim odnosima. Meðutim,kad bih prolazio pored njegove kuæe on bi mepozdravljao govoreæi: »Eno malog Rade!« (Naj-stariji je unuk po obièaju dobivao djedovo ime).Jednom, kada sam se vraæao iz škole, sustigaosam Danèinu koji je išao iz seoske trgovine iiduæi s njim upitao ga sjeæa li se Nikolinih dola-zaka u selo. On mi je potvrdio sve što sam dotada èuo i dodao: »Njega je tvoj pokojni djedstalno nekuda vodio. Išli su na Stojakovac naPrekopu (izvori u šumi). Išli su skroz uvrh Na-pojišta loveæi rakove. Stalno su nekud lunjali«.

Kad sam ga upitao sjeæa li se da su išli naPalež i na Kose, odgovorio je: »Niko je to naj-prije prošao sa svojim æaæom, a onda s tvojimdjedom. Išli su oni i na Ninin vrh, pa otud naPalež. Htjeli su iæi i na Zir, ali Rade nije znaoput pa se nisu usudili. Bio je to dobar djeèak,sa svakim prisan, kao da nije iz gospodskekuæe«.

Mnogo sam puta prošao Nikinim i djedo-vim stazama, sam i u društvu sa svojim susje-dima, djeèacima i djevojèicama, maštajuæi otome gdje su se odmarali i s kojeg su izvora pilivodu moj djed i Niko, koje nikada nisam vidio,a koji su mi baš zato uvijek predstavljali drageosobe. Maštao sam i o tome je li Mile išao usveæenièkoj mantiji i kako mu se ona vukla pokamenjaru Paleža i po neravnim šumskim

254

putovima. A sada, kad imam blizu osamdesetgodina, najveæa mi je želja da našim planina-rima u prirodi pokažem te Nikoline staze, da impomognem urediti ih i obilježiti i da, gajeæiuspomenu na velikoga pronalazaèa, hodaju ponjima. Nadam se da æe neko planinarsko dru-štvo, iz bilo kojeg kraja naše lijepe domovine,ostvariti ovu moju želju i organizirati bar jedanpohod godišnje, i to oko dana Nikolina roðenjakada je najljepše doæi u taj kraj.

Nikola Tesla je volio prirodu – osobito pla-nine. Nije nimalo sluèajno što je i jedan labora-torij, u kojem je provjeravao svoje zamisli obežiènom prijenosu elektriène energije i radiokomunikacijama, postavio baš u brdima Colo-

rado Springsa, na 1800 metara nadmorskevisine, odakle je pisao jednom svom prijatelju:»Želio bih da možete vidjeti visibabe i santeleda Colorado Springsa, dakle – priroda – to jeono što je najvelièanstvenije.«

Veæina onih koji danas ne mogu ni zamislitiživot bez mobitela i kompjutora znaju da jeNikola Tesla te nezamjenjive ureðaje osmislioi patentirao prije više od stotinu godina. Slaviga èitav svijet, a prva je daleka Australija zatra-žila od glavnog tajnika Ujedinjenih naroda da2006. godinu UN proglasi Godinom NikoleTesle. Njegova domovina Hrvatska, s kojom seponosio, veæ je to uèinila i priprema mu velikoslavlje.

Rekonstrukcija Teslinog izletana Okiè i Teslinu kosu

1 Odvojak od ceste Gospiæ – Graèac

2 Rodna kuæa Milutina Tesle

3 Vrh Okiè

4 Vrh Palež

5 Vrh Teslina kosa

6 Bilo

7 Vrh Dobriæa kosa

8 Vrh Obljaj

Zasigurno nema planinara koji nije èuo zaTrtar, popularno šibensko planinarskoodredište. Svojim vapnenaèkim grebe-

nima to brdo omeðuje zaleðe Šibenika izakojeg se proteže prostrana i sve do Promine iMoseæa otvorena zaravan Zagora. Nekadadavno Trtar i kraj oko njega bili su obilatozasaðeni vinovom lozom, a njegovo vino s nazi-vom Tartar bilo je najbolje u Dalmaciji. To jepotvrðeno i na velikoj Gospodarsko-šumarskojizložbi u Zagrebu 1891. godine, kada je u opšir-nom prikazu dalmatinskih vina istaknuto kako»...vino Tartar iskljuèivo specijalitet brijega

Trtar kod Šibenika i jamaèno je najbolje bijelovino u Dalmaciji.« Od svega toga danas su ostalisamo zapisi i jedva vidljivi tragovi nekadašnjihdobrih, terasastih i suncu izloženih vinograda.Sve to ukazuje na pitomost ovoga kraja i blaguklimu, pa nije bez razloga da upravo na ovompodruèju nalazimo prve prastanovnike šiben-skog kraja.

O porijeklu imena Trtar nema pouzdanihpodataka, ali ga neki znanstvenici povezuju zarijeku istoga imena koja je vjerojatno teklaovim podruèjem u pradavno doba, a danas jeod nje ostalo samo suho korito. Na jednom ba-

255

ŠIBENSKO ZALEÐEŠIBENSKO ZALEÐE

Stari crtež grada Šibenika i njegovog zaleða s Monte Tarom – Trtrom

Trtar na raskrižju želja istvarnostiBorba protiv vjetrenjaèa na Trtru bila bi – doslovno – borba protiv vjetrenjaèa

Ante Juras, Šibenik

krorezu s kraja 16. stoljeæa, nakojem je prikazan Šibenik s okoli-com, imamo za Trtar naziv Monte-taro.

Od Šibenika do Velebita, kažešibenski povjesnièar don Krsto Sto-šiæ, nema veæe gore od Trtra. Naj-viši mu je vrh Krtolin (501 m), anajniži Debeljak (344 m), dok jeOrlovaèa (496 m) najprikladnija inajzanimljivija za uspon. Planinarisu je, stoga, uvijek željeli uèiniti do-stupnom svim ljubiteljima prirode iplaninarima diljem Hrvatske. Mar-kirali su više pristupnih staza i podsamim vrhom sagradili lijepo plani-narsko sklonište, te u podnožju, unapuštenom naselju Rupiæi, pre-uredili jednu kuæu u planinarsku.Nazvali su je »Æiæo« po nadinmkunjezina vlasnika. »Æiæo« je prvaplaninarska kuæa na Trtru i vrlo po-pularno okupljalište Šibenèana,prvenstveno planinara, šetaèa ilovaca, ali i drugih ljubitelja pri-rode. Posjetili su je brojni planinariiz zemlje i inozemstva, a èesto jeposlužila i kao mjesto planinarskihsastanaka, seminara i škola.

Od kuæe do vrha Orlovaèe stižese za najviše jedan sat, i to iz dvasmjera: jedan put vodi udesno,preko lokve, a drugi lijevo od kuæehrptom na vrh, pored promatraè-nice iz Domovinskog rata nazvane»Oko sokolovo«.

Ako je vrijeme bez izmaglice, svrha se vidi sve od Velebita do bo-sanskih planina i od Kornata dodalekog otoka Sveca, i, naravno svabliža okolica. Ako ne želimo povra-tak u planinarsku kuæu, s vrha mo-žemo krenuti hrptom na sjeveroza-pad do ceste prema Tromilji, aodatle 2 km do Skradinskog buka,bisera Nacionalnog parka »Krka«,ili u suprotnom smjeru do naseljaProtege i preko Piska u Šibenik.Sve su ove staze dobro markirali

256

Pred planinarskom kuæom »Æiæo« uvijek je veselo

AN

TE J

UR

AS

Vjetrenjaèe i cesta »okupirali« su vršni dio Trtra

markacisti »Kamenara« i »Svetog Mihovila«.Potrebno je spomenuti da ovim podruèjem vodiPouèni planinarsko-ekološki put «Ante Frua»,da je u podnožju, u dubravskom naselju Šku-gori, atraktivni Sokolarski centar, te da je kon-trolna toèka Hrvatske planinarske obilaznice naKrtolinu (18. podruèje) odnedavno premješ-tena na Orlovaèu iz praktiènih razloga. Trtar æeostati zapisan i kao brdo s kojega se u Domo-vinskom ratu branio i èuvao Šibenik.

Sav taj planinarski raj odnedavno je postaopredmetom žuènih rasprava, nostalgije i željeda i nadalje ostane naš, planinarski. Naime, sa-mim podnožjem brda, nedaleko od planinarskekuæe, prošao je sivi autoput, a asfaltni odvojakskoro je neposredno pored kuæe. Umanjilo jeto doživljaj i ljepotu kraja i staze kojom se izgrada doðe do brda, a omoguæilo i neželjenimgostima lak pristup planinarskoj kuæi. Sve suglasnija šaputanja kako i »Æiæo«, nakon istekaugovora, može promijeniti namjenu, jer prola-zak autoceste donosi naselju Rupiæi nastavakživota.

I slikovito planinarsko sklonište, pod sa-mim vrhom, gubi na važnosti jer odnedavnohrptom Trtra vodi široka cesta izgraðena zapotrebe vjetroelektrane. Prema procjenamaHEP-ovih struènjaka brdo je izloženo povolj-

nim zraènim strujanjima, pa æe se veæ ovogaljeta, na potezu Orlovaèa–Krtolin, dovršiti iz-gradnja èetrnaest vjetroelektrana. Sedam ih jeveæ postavljeno. U planu je i izgradnja još jednena Orlicama (509 m), izmeðu Grebaštice iBoraje, takoðer nama planinarima omiljenoj ièesto posjeæivanoj planini.

Što nam je, dakle, ostalo od Trtra? Je li to»planinarima odzvonilo« i hoæe li vjetroelektra-ne donijeti negativne posljedice. Ostaje namprièekati da vjetrenjaèe otpoènu s radom i na-dati se izostanku negativnih ekoloških posljedi-ca i užitku daljnjeg planinarenja Trtrom.

Vjetroelektrane na Trtru proizvodile bidvostruko više elektriène energije nego našeprve vjetroelektrane na otoku Pagu, a bile bidovoljne da pokriju potrošnju deset tisuæakuæanstava koliko ih ima u Šibeniku. Investicijana Trtru je velika i doseže 12,5 milijuna eura, aosigurala ih je njemaèka tvrtka Enersys. Povrhovima Trtra sada manje kreæu planinari, aviše razni znatiželjnici, novinari i fotoreporteri.Ipak, isplati se doæi i vidjeti ovo graditeljskoèudo. Sad smo još uvijek na raskrižju želja zašto bržim snalaženjem u novonastalim okolno-stima i voljom da naš Trtar i nadalje bude pla-ninarski, te pomirenjem sa stvarnošæu.

257

Goleme vjetrenjaèe izmeðu Orlovaèe i Krtolina dobro se vide s nove autoceste, koja je takoðer projurila Trtrom

JAK

OV

ŠK

UG

OR

258

RAZMIŠLJANJERAZMIŠLJANJE

Kažu da svaki put nekamo vodi. No,moraju li baš svugdje postojati putovi ili,još gore, mora li svaki put kad-tad po-

stati cestom, o tome bi se dalo razgovarati.Prošle se godine u slovenskoj planinarskoj

i ostaloj javnosti razvila žestoka rasprava okogradnje nekih cesta u planinskim podruèjima.Predmet negodovanja je bila, prije svega, cestado planinarskog doma na Zelenici koja bi tre-bala omoguæiti obnovu objekta stradalog upožaru prije nekoliko godina, kao i cesta uTriglavskom narodnom parku koja iz dolineVoje vodi do Koèe pri Jezeru na bohinjskompodruèju. Rasprave su bile žestoke, ali ceste sujoš uvijek tu.

Da ni Hrvatska nije imuna od ovakvih za-hvata pokazat æe sljedeæe tri kratke prièe.

Prièa prva – HlamU Bašku, nekad malo otoèno mjesto s medi-

teranskim ugoðajem i naèinom života, doselilase moja obitelj prije skoro pedeset godina. Po-ratna, svilena vremena, prsti politike, i moralismo iz ravnièarskog slovenskog Prekmurja naput prema moru. Meni je zapravo uèinjenausluga. Baška je malome šestogodišnjaku po-stala ljubav na prvi pogled. Zbijeno mjesto podbrijegom, dvije trgovinice mješovitom robomposlaganom na drvene police, vrata na kuæamakoja se nisu nikad zakljuèavala, zajednièki život

Tri planinske cesteMora li u svako bespuæe doæi put i svaki put postati cesta?

Darko Mohar, Rijeka

Tridesetpet godina nakon iskrcavanja mjeseèevog vozila na Mjesec, cesta je stigla i na krèki Mjesec

DA

RK

O M

OH

AR

259

cijeloga sela i dugaèka, šljunèana i prije pede-set godina, krajem svibnja, gotovo prazna plaža.Danas ljeti na plažu ne stane niti igla, na svestrane restorani, kafiæi, trgovine, apartmani,ono malo preostalih »domaæih« u trci za »lo-vom«, nemaš s kime ni piæe popiti. Tvornicanovca. Od »malog mista« i Mediterana gotovoda nije ostalo niti »m«.

Na Hlam, vrh u sjeveroistoènom grebenuiznad Bašæanske doline, penjem se gotovosvako jutro kada se nalazim u Baški. Ljeti je po-gotovo potrebno iskoristiti ranojutarnji hlad.Od ljetne autobusne postaje treba krenutinekoliko stotina metara prema Svetome Ivanu,bašæanskom groblju i prije drvoreda borovaskrenuti lijevo prema podruèju zvanom Zakam.Od tamo, prateæi zelenu markaciju valja poæistrmo na krašku zaravan, za turiste nazvanu»Mjesec«. Uz i kroz mnoge gromaèe1 stazicaoznaèena plavim markacijama vijuga dalje navrh Hlama.

S vrha pogled na Bašæansku dolinu i jugo-zapadna krèka brda: Veli Vrh, Obzovu, VeliHlam, Vorganj, Bag. Prema jugu u daljini otoci,vidik se za jasnih dana prostire sve do Ista. Paonda, od zapada prema istoku, Uèka, Snježnik,Risnjak, Viševica, Medviðak, Kapela, Senjskobilo i, skoro da ga rukom možeš dotaknuti, veli-èanstveni Velebit. I neizmjerno mnogo takopotrebne tišine. Dok se prvi turisti probude,doruèkuju i krenu u šetnju na brdo, ja sam veænatrag.

Blizina i ljepota otoka Krka razlog su zaštomala, osnivanjem mlada i vrlo radišna planinar-ska sekcija Slovenskog doma Kulturno prosvjet-nog društva »Bazovica« iz Rijeke svake godineu proljeæe planira neku od tura po otoku. Prošlesmo se godine odluèili za pohod na Hlam i Divi-sku, zaèinjeno sa spustom »na divlje« u Veluluku, uvalu na istoènoj obali otoka. Meðutim...

Prošavši kroz jednu od gromaèa na po-druèju »Mjeseca« stupio sam na novu, done-davno nepostojeæu cestu. Nemalo sam se izne-nadio. Cesta je probijena kroz kamenjar, od

gradnje je ostao razrovan krš i srušene gro-maèe. Jedan njezin krak vodi prema borovojšumi, a drugi prema Veloj luci. Još oko dvakilometra i cesta æe izbiti u uvalu, jednu odnajljepših na Jadranu, do koje se danas možesamo morem ili pješke preko brda.

Prirodna je ravnoteža u ovom krškom po-druèju, izloženom suncu i vjetru, vrlo krhka.Zbog teških klimatskih uvjeta pojedine se biljkepojavljuju tek jednom u više godina, ljeti i zmijetraže hlad da mogu preživjeti, a skupina supovakoji gnijezde u stijenama iznad Butinja je iona-ko vrlo osjetljiva na prisustvo èovjeka. Izgrad-njom ove ceste nestat æe posljednji mirni kutcibašæanskog podruèja, koje sam s toliko oduše-vljenja odluèio pokazati svojim planinarskimprijateljima. Što to vrjednije donosi ova cesteod onoga što æe biti nepovratno uništeno?

Prièa druga – HahliæiHahliæe sam »otkrio« poèetkom osamdese-

tih godina kada sam se nakon studija i rada uSloveniji vratio u Rijeku. Tada sam bio još mladi poletan pa me je u planinarenju slovenskimAlpama prije svega zanimala brzina i visina.No, goranskim se vrhovima i Velebitom plani-narilo drukèije. Planinarski su putovi bili èestoslabije oznaèeni, po njima se je sretalo vrlomalo planinara, karata u ono vrijeme nije bilo,a domovi su ponekad bili »èudni«, omoguæavalisu ti samo krov nad glavom, a opskrba je ovisi-la o tvojim leðima i obujmu naprtnjaèe. Ali, iovakvo je planinarenje svakog dana otkrivalosve više èari.

Kolega s posla, poznavatelj mojih planinar-skih sklonosti, pravi Grobnièan2 iz Dražicaispod »Grobnièkih Alpi«, nekoliko mi je putaspominjao da se gradi cesta na Hahliæe3. Putme nije duže vrijeme vodio u tom smjeru,premda na Hahliæe odem više puta godišnje.Poslije katastrofalnog šumskog požara4, u ko-jem je izgorjela skoro cijela dolina Borovice,osjeæao sam u sebi nekakvu koènicu, silu kojame je usmjeravala prema nekim drugim plani-nama. Dom na Hahliæima je zapravo jedan odrijetkih hrvatskih planinarskih domova za kojimožemo reæi da je pravi – dobro opskrbljen,otvoren prije svega vikendom, do njega ne vodinikakva cesta i nije pretvoren u obiènu krèmu.

1 gromaèa na Sjevernom Jadranu ili mocira na dalmatin-skim otocima je suhozid, zid graðen od kamena bezuporabe vezivnih sredstava

260

Osebujni domar Davor i njegove »štorije«,mnogo tople domaæe atmosfere kao i vrlo na-porni pješaèki pristupi iz Potkilavca, Studene ilis Platka dovode samo istinske ljubitelje prirodei planinare.

Jednog sam se dana ipak odluèio provjeritiprijateljeve prièe. Krenuo sam putem prekoÈeke, vremenski najkraæem putu do doma.Uskoro oko mene pejzaž postaje sablastan,pustinjski. Spaljena borova šuma, šumari sijekuizgorjela stabla. Cipele, hlaèe, sve je uskoro nanama postalo crno od gareži. I onda – cesta.

I do sada je tu postojao kolski put, meðu-tim, nitko se njime nije mogao voziti osim,možda, ponekog »off road« motorista. Sadapred nama proširena cesta, nikakav problem za

bilo koje terensko vozilo. Valjda netko raèunada Davor sa svojih sedamdesetak godina neæeviše moæi dugo voditi dom, a nitko valjda nijelud da kao on dolazi pješke i sve prti na leðima.Veæim dijelom i planinarska staza sada vodiovom cestom. Ispred doma nema mjesta zaparkiranje! Znaèi li to da æe trebati napraviti iparkiralište? Kada je veæ parkiralište tu, zaštone i asfalt da mogu doæi i luksuzniji automobili?

Prièa treæa – Grdi bregUèka nije planina u koju se zaljubljuješ na

prvi pogled. Ona je kao zrela žena, stalno krajtebe, nikad dosadna, stalno na sebe navlaèineko novo ruho, ureðuje se i uljepšava, zavodite, svako se jutro budiš uz nju, dok jednog dana

Osim puta »po kolcima« sada postoji i put »po cesti« (prije poznat kao put »preko èeke«)

DA

RK

O M

OH

AR

2 Grobnièko polje je kraška visoravan iznad Rijeke. Na brdašcu iznad polja s jedne strane i kanjona rijeke Rjeèine sdruge strane stoji stari frankopanski kaštel (dvorac) imena grad Grobnik. Prvi se put u pisanim dokumentimaspominje u trinaestom stoljeæu poslije (navodne) bitke u kojoj su Hrvati potukli Tatare. Stanovnici Grobinštinegovore specifiènom pijevnom èakavštinom po kojoj ih se vrlo lako prepoznaje.

3 Tri jezerca, odnosno kaliæa dali su ime ovom podruèju. Površinska voda je u ovim kraškim krajevima i na ovimvisinama (preko 1100 metara nad morem) pravo èudo, sve što padne s neba brzo ponire u podzemlje i izbija ponovnona površinu mnogo niže kao Rjeèina, Èabranka ili Kupa.

4 Nekoliko se je mladih parova prije dvije godine odluèilo zabaviti uz roštilj. Pronašli su lijepo mjesto, kamenjemogradili ložište i zapalili vatru. Višemjeseèna suša je, meðutim, uèinila svoje. Istog se je trena vatra proširila na okolnutravu i dohvatila borovu šumu. Požar su više dana gasili mnogobrojni vatrogasci i dva kanadera. Rezultat roštiljanjabit æe vidljiv još desecima godina.

261

ne utvrdiš da bez nje više ne možeš. Meni je po-sebno draga jer na toj je gori moj, tada osmo-mjeseèni sin uèinio prve planinarske korake.Doduše, u naprtnjaèi na mojim leðima, ali ipak.

Najveæi broj ljudi na najviši vrh Uèke, Vojak,dolazi automobilom, cestom sagraðenom za po-trebe odašiljaèa. Ono malo ostalih koji krenupješke, automobil ostave na prijevoju Poklonna otprilike devetsto metara nadmorske visine.

Preko tog prijevoja prolazi stara cesta, jošiz rimskih vremena, koja povezuje Liburniju5 iIstru. S prijevoja se za otprilike sat vremena nepreviše strmog uspona stiže na vrh. I s ostalihstrana na vrh vode mnoge druge markirane inemarkirane staze, tako da Uèka sa svojim gre-benom u smjeru juga (Brgud, Kremenjak, Sisoli drugi vrhovi) sve do Plomina pruža mnogo-brojne moguænosti stalnog istraživanja i pro-nalaženja nekih novih vidika. Jedna od takvihstaza, djelomièno nemarkirana, vodi od Po-klona do livada i proplanaka Grdog brega,nazvanog tako jer primorskom težaku na nje-govim strminama nije bilo lako pasti blago ikositi travu. Niste nikad èuli za Grdi breg? Nebrinite, ni devedeset i devet posto Rijeèana iLiburna ne zna gdje je to. Iznad njega istoèna

stijena Uèke, ispod Rijeèki zaljev i kvarnerskiotoci.

Na Grdom bregu je koliba nad èijim ula-zom znakovito piše: »Raj na zemje judi dobrevoji«6. Pet minuta hoda od spomenute kolibedolazi se na markiranu stazu što iz Lovrana pre-ko prijevoja Prohod vodi na Sedlo i dalje na vrh.

Leæi u tom raju na travu i prepustiti sesvojim mislima poseban je doživljaj. Dok samtako jednoga toplog, sunèanog jesenjeg danameditirao na Grdom bregu, zaèuh tup udarac,kao da je netko zalupio vratima automobila.Automobil na Grdom bregu? To sigurno nemože biti! U raju ne mogu biti automobili! Paipak, netko pali motor! Odjurih do kolibe. Nigdjenikoga. Kad tamo, kroz šumarak do kolibe vodinovoprobijena cesta. Ova razmjerno kratka

Nije bilo dovoljno što je cesta stigla do odašiljaèa na Uèki, veæ je morala stiæi i još 200 metara dalje,do samoga vrha

5 Liburni su ilirsko pleme koje je boravilo na podruèjuizmeðu rijeke Krke u Dalmaciji i Raše u Istri. Danas seLiburnijom naziva podruèje od Brseèa do Prelukaispod obronaka Uèke.

6 pisano èakavskim hrvatskim govorom koji je na najbo-ljem putu da nestane. Televizija i ostali pisani i elektro-nièki mediji, škola, migracije i selidbe zatiru ga iz danau dan.

262

nova cesta je nažalost omoguæila da se teren-skim vozilom, a velikim dijelom i obiènim au-tomobilom, može kružno proæi oko Vojaka navisini od osamsto do devetsto metara.

Nije to, nažalost, jedina opasnost što senadvila na ovu planinu. Uvelike je uznapredo-vala gradnja radarskog sustava, èija æe kupolasvojim orijaškim dimenzijama biti vidljiva izbilo kojeg dijela Rijeèkog zaljeva i Istre i dodat-no unakaziti sam vrh. A i namjera izgradnje ži-èare iz Medveje na Vojak ponovno se opasnopoèela spominjati. Njezinu æe izgradnju pratitidodatno uništavaanje šume, a prosjek ispodžièare bit æe nova rana u tijelu planine vidljivaizdaleka. Ne vjerujem niti da navala turistamože pozitivno utjecati na život pojedinih vrstabiljaka i životinja. Neke su od njih uèkarskiendemi. Hoæe li »raj na zemje« ostati i daljerajem i hoæe li se naæi »judi dobre voji« spremnida Uèku ostave èistu i neokrnjenu onima kojidolaze za nama?

Ne mislim da su ove tri ili neke druge cestenajveæa ekološka opasnost, što se nadvila nadHrvatsku. No, boli lakoæa kojom èovjek, raditrenutnih interesa, uništava ono još malo pre-ostale prirode oko sebe. Boli i tišina koja touništavanje prati.

Prekjuèer livada, juèer puteljak, danas kolni put, sutra makadam, prekosutra asfalt...

DA

RK

O M

OH

AR

Tišina i ljepota na Grdom bregu nisu više kao nekad

DA

RK

O M

OH

AR

263

PLANINARSKE KUÆEPLANINARSKE KUÆE

Vjerojatno se sva planinarska društvakoja upravljaju nekom planinarskomkuæom susreæu s vjeèitim pitanjem kako

osigurati da kuæa bude otvorena svim namjer-nicima, a istodobno postiæi da ne dežurajuuvijek isti èlanovi. Ovaj je prikaz napisan snamjerom da prikaže kako to izgleda i skrenepozornost na to koliko je velika potreba da seèlanovi planinarskih društava ukljuèuju u de-žurstva i tako doprinesu tom dijelu planinar-skog rada. Kada vas netko pozove da jedanvikend posvetite dežurstvu u planinarskoj kuæi,odgovor na pitanje hoæete li se ukljuèiti ilineæete, ovisi ponajprije o vama, no ako smijemdoprinijeti zajednièkom cilju, predlažem: poði-te i dežurajte. To može biti ne samo korisno,nego i ugodno.

Kada smo preuzele zadaæu da jedan vikendbudemo dežurne, kolegica i ja pošle smo prema

Kozjaku sa sukoišanske autobusne stanice uSplitu autobusom br. 82 koji vozi za Bogdano-viæe. Prednost je ove linije u tome što se njomestiže izravno na prijevoj Malaèku, a odatle donaše kuæe »Èesmina« treba pješaèiti samo 5 mi-nuta.

Tijekom vožnje prikljuèio nam se u Kašte-lima naš kolega Ante, s kojim smo taj dan izvr-sno suraðivale i lakše se snašle u svim pojedi-nostima. Buduæi da je on svake nedjelje u kuæi,upoznat je sa svime, on je pri ruci svima kojidežuraju prvi ili neki drugi put.

U kuæi su prethodne noæi noæili školarci»Mosorove« speleološke škole, koji su malo pomalo izlazili iz spavaonice. Voditelj škole ih jeupisao u knjigu noæenja, prikupio novac zanoæenje i predao dežurnom.

Nakon upisa nas dežurnih u knjigu posjeti-telja, izvjesili smo klupsku zastavu (što bi tre-

Jedno dežurstvo uplaninarskoj kuæi

Gordana Burica, Split

Planinarska kuæa »Èesmina« iznad prijevoja Malaèke na Kozjaku

GO

RD

AN

A B

UR

ICA

264

bao biti obièaj u svim planinarskim kuæama kaoobavijest da je otvorena), naložili vatru uštednjaku, skuhali èaj i kavu. Kuæa je bila ured-na, a mi smo po starom dobrom obièaju poèelepripremati palaèinke.

Ubrzo su bile gotove, ostavljene na toplomjesto i spremne da ih po narudžbama ponu-dimo posjetiteljima (cijena im je 7 kuna, èaj je3, pivo 8 kuna...)..

Tako je to uglavnom kod svih dežurnih pla-ninara. To su, uz pranje posuða, glavne oba-veze. Neki snažniji, uglavnom muški, u kantamadonesu vodu koja se nalazi uz kuæu i drva iznašeg skladišta koje popu-larno zovemo Bunker. On jeudaljen nekih stotinjak metaraod kuæe, a na putu prema nje-mu je i zahod, u koji takoðertreba ulijevati vodu.

Nakon što su školarci oti-šli na vježbu u jamu Birnjaèu,poznatu jamu na prijevojuMalaèki, kuæa je na trenutakostala prazna, a nakon togapoèeli su pristizati gosti, pro-laznici, planinari, izletnici...Za sve je to bio ugodan kutak,topao, èist, s okrjepom. Vanije puhala snažna bura, pa pla-ninara nije bilo puno, a èla-

novi našeg društva su taj danbili na Vlašiæu.

Da su posjetitelji znalikako su na našem Jezeru(toèki Pouène Splitove ekološ-ke staze) procvale visibabe,otišli bi, unatoè vjetru, pogle-dati tu divotu. A divota je ividik s prijevoja, u koji stanucijeli Split s Marjanom, Solin,Kaštela, Mosor, Omiška Di-nara, Biokovo i srednjodalma-tinski otoci. Unedogled seženaše plavo more koje se je tajdan nemilice pjenilo. Kolegicase složila da na trenutak odemmalo dalje od kuæe, pa sam ih,za dušu i srce, fotografirala.

U ugodnom druženju i serviranju našeskromne ponude, dan je odmicao, vatra jegrijala i brzo se približilo 17 sati. Kuæa je dotada poèišæena, posuðe oprano, vatra pogašena,akumulator iskljuèen, plin zatvoren, smeæe po-nešeno, zastava skinuta, kuæa zakljuèana. Nadežurstvu smo za klub zaradile od hrane 140 iod noæenja 250 kuna, što je odmah na sljede-æem sastanku položeno u klupsku blagajnu.

Najljepše od svega bio je osjeæaj da smouèinile nešto korisno, a ugodno smo proveledan. Mogli biste i vi!

Prijatelji i gosti u planinarskoj blagovaonici

GO

RD

AN

A B

UR

ICA

Sve je uredno složeno i èeka nove posjetitelje

GO

RD

AN

A B

UR

ICA

265

PLANINARSKA MEDICINAPLANINARSKA MEDICINA

Prema procjenama UIAA, godišnje se ši-rom svijeta u visokom gorju naðe oko 37milijuna posjetitelja. Dodajmo tome još i

èinjenicu da oko 420 milijuna ljudi živi u vi-sokim planinama, od toga 25 milijuna iznad3500 metara. To su visine na kojima se javljajusimptomi visinske bolesti, a buduæi da æe mnoginaši planinari ljeto iskoristiti da se upute uvisoke planine, prilika je da kažemo nekolikorijeèi o nevoljama s visinskom bolesti.

Kod trekinga, tj. planinarenja ispod 5500metara), uèestalost bilo kojeg oblika visinskebolesti je oko 0,1% (jedan od 1000 oboli), asmrtnost je 0,01 % (jedan na 10 000 planinara).Na ekspedicijama u visoke planine uèestalostbolesti je 25%, a smrtnost 3%. Na visinamaiznad osam tisuæa metara smrtnost se penje èakdo 25%.

Kako bi se smanjila uèestalost obolijevanjau visokim planinama te smanjila smrtnost po-trebno je dobro poznavati specifiènosti fiziolo-gije na velikim visinama, preventivne mjere,naèin aklimatizacije, prepoznavanje simptomabolesti i mjere lijeèenja.

Fizikalne osobine visinaS porastom nadmorske visine i ljudsko tije-

lo dolazi do svojih granica. Glavni razlog za toje pad parcijalnog tlaka kisika u zraku, jakahladnoæa, suh zrak i jako poveæana izloženosttijela UV zraèenju.

Poznato je da atmosferski tlak opada s visi-nom, pa tako pada i kolièina kisika i tlak kisika.Na visini od 5500 m parcijalni tlak kisika upolaje manji nego na razini mora, a na 8500 m iz-nosi jedva treæinu. To znaèi da je na tim visi-

nama alpinistima na raspolaganju svega polo-vina, odnosno treæina kisika. Parcijalni tlakkisika pada i kako se približavamo polovima, jerje tu zbog zakrivljenosti Zemlje atmosferskiomotaè tanji. Praktièno znaèenje ovog podatkajest: da se Everest kojim sluèajem nalazi namjestu McKinleya, zbog niskog parcijalnogtlaka kisika uspon na Everest ne bi bio moguæbez upotrebe kisika iz boce.

Parcijalni tlak kisika ovisan je o još neko-liko faktora: vremenskim prilikama i godišnjojdobi. Što je vrijeme ljepše, to je i atmosferskitlak viši te je i parcijalni tlak kisika viši. Tlak jemanji zimi nego ljeti. Dakle, parcijalni tlak kisi-ka je presudna vrijednost koja odreðuje opskr-bu tijela kisikom. Njegov iznos odreðuje kolikoæe kisika iz zraka uæi u organizam.

S porastom visine temperatura zraka padau prosjeku 6,5°C na 1000 metara, što dodatnopoveæava rizik od pothlaðivanja i nedostatkakisika.

Ultraljubièasto zraèenje pojaèava se u pro-sjeku za 4% na svakih 300 metara visine, što po-veæava opasnost od opeklina, nastanka rakakože i snježnog sljepila. Refleksija sunca odsnježne i ledene površine u danima kada nemavjetra znaèajno poveæava toplinu i može bitinezavisan uzrok iscrpljenosti izazvane topli-nom, što je planinaru teško uoèiti u ovako hlad-nom okruženju. Na Everestu i McKinleyu jetemperatura u šatoru znala biti i +40 °C.

Dehidracija je takoðer velika poteškoæa navisinama (»hladna snježna pustinja«). Gubitakvode iz tijela je višestruko pojaèan disanjem iznojenjem, a voda se može dobiti jedino toplje-njem snijega i leda.

Èovjek u visinama ivisinska bolest

pripremio: Dario Švajda, Požega

266

FiziologijaU praksi vrijedi sljedeæe pravilo: što je veæi

parcijalni tlak kisika, to je opskrba tijela kisi-kom bolja. Koliko tijelo iz zraka uzme kisika,toliko se kisika veže za hemoglobin u crvenimkrvnim tjelešcima i toliko se kisika krvotokomprenese do stanica. U svakoj tjelesnoj stanici ki-sik sudjeluje u produkciji energije koja je neop-hodna za funkciju svake stanice, tj. cijelog orga-nizma.

Ako je kolièina kisika u zraku mala, stanicaslabi i njezina se funkcija može slomiti, štomože imati za posljedicu njezinu smrt, gubitakfunkcije organa i, konaèno, smrt cijelog orga-nizma.

Srednje visine (1500 – 2500 m)Na toj visini smanjena kolièina kisika bitno

ne utjeèe na tjelesne funkcije planinara i alpi-nista. Samo je kod kompleksnih moždanihfunkcija moguæ blaži poremeæaj kada se naglodoðe na tu visinu.

Drugaèije je s osobama koje imaju nekekroniène bolesti, osobito kod nagle promjenevisine (uspon žièarom ili automobilom), jer setada i na toj visini mogu poremetiti tjelesnefunkcije. Zbog toga je prije odlaska na takveizlete korisno posavjetovati se s lijeènikom kojiima iskustva s planinskom medicinom.

Velike visine (2500 – 5300 m)Za uspon na visinu iznad 2500 metara

nužna je aklimatizacija da bi se izbjeglo tjele-sna ošteæenja i visinsku bolest. Ovo je graniènopodruèje, a važno je zbog toga što se na tim visi-nama parcijalni tlak kisika znatno smanjuje (go-tovo pola vrijednosti od razine mora) i pred-stavlja opasnost za organizam. Na toj se visinimogu pojaviti svi oblici visinske bolesti. Iznad2500 metara sposobnosti nam se smanjuju za10% na svakih 1000 m visine.

Ekstremne visine (5300 – 8848 m)Na ekstremnu visinu èovjek se ne može

aklimatizirati i zato je najviše stalno naseljenomjesto na Zemlji na visini od 5340 metara(Aconquilcha, Èile). Dugotrajno zadržavanjeiznad te visine može imati trajne posljedice pozdravlje i sve jaèe ošteæivanje tjelesnih funkcija,do smrtnog ishoda, što je posljedica djelovanjaniskog parcijalnog tlaka kisika na organizam.

AklimatizacijaAklimatizacija je fiziološki proces koji za-

poèinje boravkom u podruèju s malo kisika, aima za cilj prilagoditi organizam toj sredini.Razlikujemo prilagodbe disanja, prilagodbekrvotoka i prilagodbe krvnih stanica.

Tijelo nastoji nedostatak kisika u orga-nizmu nadoknaditi porastom frekvencije disa-nja (ubrzanim disanjem). Na taj naèin tijelo do-bije veæu kolièinu kisika. Ova prilagodba na-stupa odmah, ali nije prisutna kod svih ljudi jed-nako jako, razlièita je za razlièite ljude.

Krvotok se prilagoðuje ubrzanim radomsrca pa tako raste kolièina krvi koju srce pumpa.Na taj se naèin poboljšava i poveæava transportkisika do tjelesnih stanica i tkiva. Ova prila-godba na velikoj visini nastupa veoma brzo.

Prilagodba krvnih stanica sastoji se od po-rasta broja eritrocita (crvenih krvnih tjelešaca),

Na grebenu Lyskamma

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

267

èime se poboljšava transport kisika do stanica.Broj eritrocita poveæava se tek nakon 2–3tjedna boravka na velikoj visini.

Vrijeme potrebno za aklimatizaciju indivi-dualno je i razlièito, a ovisi prije svega o brziniuspona, postignutoj visini, svladanoj relativnojvisini, zdravlju penjaèa i treniranosti organizma.Kao uporište za duljinu trajanja aklimatizacije nekaposluže ove brojke: za visinu od 4000 metara 3–6dana, a za visinu od 5000 metara 1–2 tjedna.

Ako se nakon aklimatizacije za te visinepenjemo, proces aklimatizacije poèinje iz poèetka,dakle, penjanje na visine mora biti postupno.Aklimatizacija na visinama iznad 5300 metaranije moguæa i zbog toga bazni logori ne smijubiti iznad te visine.

Prethodna aklimatizacijaPrethodni visinski trening, npr. u Alpama,

nije jedinstveno prihvaæena strategija. Litera-tura i praktièna iskustva su razlièita. Taktika»aklimatizirati se kod kuæe, a onda brzo otiæi naplanirani vrh« nije se pokazala svrsishodnom.Preporuèuje se vrijeme koje je potrebno za po-stizanje solidne aklimatizacije iskoristiti nasamom mjestu uspona.

Postoji i moguænost ubrzavanja aklimatiza-cije lijekovima, no trebalo bi se kloniti ove stra-

tegije jer njome možemo dobiti lažan osjeæajsigurnosti. Osim toga, lijekovi mogu izazvatinuspojave koje èovjeku na visini iznad 5300 mmogu praviti ozbiljne zdravstvene poteškoæe.Neke su nuspojave lijekova sliène simptomimavisinske bolesti (trnci u prstima ruku i nogu,muènina, pospanost, impotencija, promjenavelièine zjenica i gorak okus u ustima).

Postupak aklimatizacijeZa vrijeme trajanja ekspedicije treba naèi-

niti toèan visinski profil, koji se temelji na geo-grafskim osobinama i na individualnim sposob-nostima visinske prilagodbe. Opæa pravila zapostizanje optimalne aklimatizacije jesu:

– ne penjati se prebrzo– ne èiniti prevelik tjelesni napor jer taj vodi

u anaerobni metabolizam– mjesto noæenja mora biti niže od najveæe

visine koja je toga dana postignuta– voditi raèuna o dovoljnom uzimanju teku-

æine (rehidraciji)– svjesno ubrzano disati (hiperventilirati)– paziti na rane znakove visinske bolesti– prehrana bogata ugljikohidratima– izbjegavati alkohol.

Nakon postizanja aklimatizacije vrijedi pra-vilo: što je brže moguæe uspon na vrh i silazak.

AN

ÐE

LKO

HR

ŽEN

JAK

268

Uputa za uspješnu visinsku prilagodbu:– duboko disanje u mirovanju i optereæenju– održavanje srèane frekvencije (bila) u indi-

vidualnim, normalnim granicama– razina treninga prema vlastitim sposobno-

stima izdržljivosti – poveæati noæno mokrenje.

Nakon povratka u niža podruèja ostaju ti-piène promjene za visinu još kratko vrijeme.

Preduvjeti za uspone u visoka gorjaDanas još ne postoji metoda (test) za odre-

ðivanje individualne sposobnosti podnošenjavisine jer postoji mnogo individualnih faktorakoji su za takvu sposobnost mjerodavni:

– nasljedne sposobnosti– trenutno zdravstveno stanje– sposobnost poveæavanja brzine disanja kod

nedostatka kisika– sposobnost poveæavanja tlaka u pluæima

kod nedostatka kisika– psihièko stanje – spremnost na uspjeh.

Poznato je jedino da spol i životna dob ni-malo ne utjeèu na sposobnost podnošenja visine.

Opæenito, svakom tko odlazi u visoka gorjamožemo preporuèiti struèno savjetovanje kodlijeènika koji se bavi medicinom visokih gorja imože prepoznati riziène faktore te ih eventu-alno smanjiti.

Visinska bolestRazlikujemo nekoliko oblika visinske bole-

sti: blagu visinsku bolest AMS (acute mountainsickness) i teške oblike: pluæni edem HAPE(High altitude pulmonary edema) i edem mozgaHACE (High altitude cerebral edema). Evo isimptoma tih oblika visinske bolesti!

Blaža visinska bolest (AMS)– glavobolja koja èesto pulsira u zatiljku i bje-

looènicama– muènina – povraæanje – gubitak apetita – nesanica, uèestala buðenja iz sna– vrtoglavica i osjeæaj pijanstva – pauze disanja u snu

– osjeæaj gušenja (što ne mora uvijek bitipovezano s visinskom bolesti)

– osjeæaj hladnoæe u tijelu– blijedo lice– zaduha (dispnoa) u optereæenju– nervoza– odsutnost mokrenja (poremeæaj bubrežne

funkcije).Simptomi visinske bolesti javljaju se èak i u

Europi, u razmjerno niskim istoènim Alpama.Zabilježeno je da svake godine u Južnom Tiro-lu bude nekoliko sluèajeva visinske bolesti uobliku pluænog edema.

Za terapiju se preporuèuje:– spavati na visini nižoj od najviše dosegnute

toga dana– stalan nadzor bolesnog zbog moguæeg raz-

voja edema mozga i pluæa– ako simptomi ne prestanu u roku od 24

sata, obavezan silazak– žurni silazak ako bolesnik ima ataksiju (ne-

siguran hod, teturanje), poremeæaj svijestiili pluæni edem

– kod blažih oblika ostati na visini i èekati ak-limatizaciju 12 sati do 4 dana

– postoje i lijekovi koji mogu ublažiti ili pot-puno ukloniti simptome, ali o vrstamalijekova i naèinu primjene valja potražitisavjet i uputu lijeènika prije pohoda uvisoka gorja

– sredstvo protiv povraæanja– izbjegavati sedative i hipnotike.

Ako se simptomi pogoršavaju i ne prolazenakon 24 sata, svakako valja siæi 500-1000 m,bolesniku davati kisik iz boce i dodatne lije-kove, pa i smjestiti ga u Gamow-vreæu. To jeposebno dizajnirana vreæa u koju se smjestiosoba sa simptomima visinske bolesti. Vreæa sehermetièki zatvara, u nju se pumpa zrak i na tajnaèin u njoj umjetno podiže tlak. Ovim postup-kom, praktièki, unutar vreæe stvaraju uvjeti kaoda smo bolesnika spustili za više stotina metara.Takav postupak reducira simptome visinske bo-lesti, ali nakon njega obavezan je silazak udolinu.

Visinski pluæni edemBolest nastupa zbog prekomjernog naku-

pljanja vode u pluænom tkivu. Poremeæaj u pra-

269

vilu nastaje 6–48 sati nakon izlaganja velikojvisini, a prolazi nakon silaska, najèešæe za dvadana.

Simptomi su:– zaduha i ubrzano disanje u mirovanju– kašalj, suh ili s ispljuvkom– ubrzan puls u mirovanju– slabost, iscrpljenost, iznemoglost– temperatura do 38,6°C– glavobolja– plavi nokti i usnice– disanje s vidljivim naporom– ružièast ili sukrvav iskašljaj – promjene ponašanja, mentalnih funkcija,

teturanje, poremeæaj svijesti do kome– slabljenje bubrežne funkcije.

Terapija:Bolest je vrlo opasna i zahtijeva više vrsta

lijekova, kisik i Gamow-vreæu. Zbog toga jenužna nazoènost lijeènika. U europskim uvje-tima potreban je helikopterski transport u do-linu, a u ostalim gorjima potrebno je prije od-laska razraditi strategiju rješavanja bolesti(lijeènik ekspedicije, oslonac na organiziranuzdravstvenu službu u visokom gorju i dr.).

Visinski edem mozgaKod ovog oblika visinske bolesti nakuplja

se tekuæina u mozgu, zbog èega mozak otièe ipostaje veæi. Širenje mozga izaziva porast tlakau lubanjskoj šupljini.

Simptomi: – ataktièan hod, poremeæaj koordinacije– poremeæaj svijesti (od konfuzije i pospano-

sti do kome)– teška fizièka iscrpljenost i iznemoglost– glavobolja– muènina i povraæanje– ponekad halucinacije– plavi nokti i usnice, bljedoæa– rjeðe grèevi u obliku padavice.

Terapija: vrijede ista pravila kao i za pluæniedem.

Ostale bolesti i poremeæaji vezani za visinuOsim opisanih, boravak na velikoj visini

može uzrokovati i razlièite druge bolesti, naprimjer poremeæaj sna, periodièno disanje,visinski kašalj, otok na nogama i rukama, krva-

renje u oènoj pozadini, pothlaðivanje, sunèanosljepilo, snježno sljepilo, nakupljanje plinova ucrijevima itd.

Umjesto zakljuèka, zlatna pravila himalaj-ske spasilaèke službe:

– Svako može dobiti visinsku bolest, ali nitkone smije od nje umrijeti.

– Svaki poremeæaj zdravlja u visini mora sesmatrati visinskom bolesti sve dok se neutvrdi drugaèije.

– Kod pojave simptoma visinske bolestizabranjuje se daljnji uspon.

– Ako se osjeæate loše, odmah zapoènite sila-ziti.

– Bolesnika od visinske bolesti nikada neostavljati samoga.Visinska bolest nije koban poremeæaj, a

nastaje gotovo beziznimno kao posljedica pod-cjenjivanja visine.

Logor pod Everestom

DU

BR

AV

KO

MA

RK

OV

IÆ

270

Od Bjelskog do planinarskog doma pod Klekompunih je sat pješaèenja, za neke ljude èak i više odtoga. A zamislite, na tom putu su samo 4 drvene klupeza odmor. Slovima, èetiri. Premalo i opet premalo.Kako æe jadan svijet podnijeti tolik napor bez odmorana klupi? Nešto se mora poduzeti. Hitno! Hoæemo jošklupa. I ne samo to, hoæemo i rasvjetu. Kvalitetnu,elektriènu, dakako. Ne daj Bože da nas uhvati na putudo doma i natrag mraèak ili možda èak i mrak, a mibez svjetla. Mislim da tu strahotu može u svoj svojojstvarnosti zamisliti samo netko tko je veæ prošao tajtraumatièni put. Ne smije se toliko riskirati kad jefizièka i psihièka sigurnost ljudi u pitanju.

A tek grozomorno strm izlazak na sam vrh, saèu-vaj me Bože! Obiène stube s užetom za pridržavanje.Gdje je bila pamet projektantima/graditeljima? Zaroni nisu svjesni kolika je to strmina? Evo i prijedloga,da ne mislite da samo kritiziram radi kritike. Želim bitikonstruktivan! Mislim da je tu trebalo izgraditi pravestube, ravnih površina, s pravim èvrstim rukohvatomi to u tunelu od pleksiglasa tako da svijet može gledatiokolo dok se penje ili silazi, a da ga vjetar ili, što jepuno gore, vjetar i kiša ne maltretiraju kvareæi muužitak. A kakva dobra bi to tek bila zaštita od onihstrahota zvanih kukci! Makar bi toliko trebalo napra-viti za naše osvajatelje visina, dakako, ako se veæ nemogu izgraditi pokretne stube za gore i dolje. Tajpleksiglas koji bi opasavao pokretne stube za gore idolje je, kako znamo, proziran, što omoguæuje njego-vu malu zapažljivost pa ne bi nagrðivao ljupki okoliš.Baš bi se lijepo uklopio. Imajmo na umu, buduænostje pred nama. Ne posustajmo!

Ali zato kad doðete u dom bilo iz Bjelskog, bilos vrha ili s dalekih Kleèica, èeka vas tuš-kabina s to-plom vodom. Uh, kako to opušta! Zasad je dodušesamo jedna tuš-kabina pa je bolje na Klek iæi u manjimskupinama da se dugo ne èeka na tuširanje toplom vo-dom. No, uvjeravam vas, bit æe tu još tuš-kabina s to-plom vodom, samo treba malo strpljenja, svijete moj.Ne navaljujte tako naglo. Strpljenja! Puno je tu posla.Najprije su morali biti postavljeni suvremeni aluminij-ski, a to znaèi i kvalitetni prozori, ta nije dom frižiderili vila propuh. Ma kako biste se samo osjeæali u tuš-kabini s toplom vodom da su prozori nekvalitetni, i ktomu još oni drveni. A svijet tehnološki napreduje. Nesmijemo zaostajati! Vrijedi užitak tuširanja u toplojvodi, u tuš-kabini, puno više od toga.

A kad èovjek izaðe iz tuš-kabine s toplom vodom,onako, potpuno opušten, baš bi sjeo i popio jednudobru kavicu. Tek toliko da ne zapadne u san od

svekolike opuštenosti. Ne tursku! Turska nije dovolj-no jaka, a pod zubima uvijek osjeæaš sitna zrnca mlje-vene kave. Grozno! Sav se naježim. Hoæu onu pravu,jaku, èistu, kratku, onu iz aparata za kavu. Izvolite,kaže domar. Zar ja to sanjam? Ne, ne sanjam. Moji susnovi stvarnost. Svaka èast domu pod Klekom. Ispu-njava moje misli i moje snove.

Doduše, imam još samo jednu želju, sanak èak.Kada sam dolazio na dom pod Klekom, nije mi se svi-dio sam put do doma. Priroda je divna, ali sam put...Moraš u dom i za dom sve nositi na leðima, a puttraumatièan. Možda bi tu trebalo razmisliti o malo širemputu i ne tako pretjerano neravnom kao što je sada.Možda jedna mala cesta da se autom može èovjek do-vesti do doma. Za poèetak bi to mogla biti makadam-ska, a s vremenom, kad se skupi nešto novca, i asfaltna.

Eh, a kako bi dom tek tada izgledao! Premasvemu ovome što sam do sada vidio, nisam u strahuda mi se i ta želja neæe ispuniti. Bit æe to navlas istokao i s planinarskim domom »Putalj« na Kozjaku kojije uspio dobiti isti komfor kao i dom pod Klekom, alije u maloj prednosti pred njim jer je dobio svoju cestu i sad zasluženo može uæi u knjigu »50 najljepšihplaninarskih izleta automobilom« ili kako se veæ onotoèno zove ta knjiga.

Nešto me kopka: izgradimo li cesticu do domapod Klekom, èemu æe onda služiti drvene klupe za od-mor? Neka ostanu, možda æe neki rijetki posjetiteljhtjeti planinariti do doma tim traumatiènim putom. Tre-bat æe mu klupe da smanji stres. Sa svakom klupomsve manje stresa. Treba svakom pustiti da živi. Netreba ljude ogranièavati ili misliti samo na sebe. Trebaželjeti usreæiti ljude. Sve æe nam se to jednom vratiti.

Na kraju se samo pitam kako je uopæe bilo mo-guæe da je Klek postao kolijevka hrvatskog planinar-stva, a ne samo da nije bilo komfora, nego ni domatada nije bilo? Neshvatljivo! Kakvi su to tada bililjudi? Hrvoje Zrnèiæ

TRAUMATIÈNO NA KLEKU

ALA

N È

AP

LAR

Veselim se svakom broju Hrvatskog planinara, pas radošæu uzeh u ruke i broj 5, iz svibnja 2006. S jedna-kom pažnjom poèeh èitati èlanke redom. Kada sam sèitanjem došao na sam kraj i proèitao èlanke »Kleèkiplaninari samaraši« i »Putalj iz snova«, koji slijede je-dan za drugim, odmah sam uoèio potpunu sliènost, tj.jednakosadržajnost.

Više je èlanaka takvog sadržaja objavljeno tije-kom zadnjih godina. Ova su dva èlanka bila samo onakap koja je prelila veæ punu èašu mojih poticaja da iz-govorim koju o ureðenju domova u visinskim predje-lima. I u planinarskom društvu èiji sam èlan, a i u svimostalim društvima koja skrbe o planinarskim kuæamane manjka takvih poticaja.

Ne želim opravdavati naèin na koji sam to iznio,jer je dovoðenje stvari do apsurda samo jedan od mo-guæih naèina iskazivanja mišljenja. Mogao sam to uèi-niti ovako kako to namjeravam uèiniti u ovom tekstu,ali nisam. Moja je želja bila postiæi što žešæu reakcijui time privuæi što veæi broj èitatelja da raspravimo oureðenju domova u visinskim predjelima. Priznali miili ne, èini se da broj zainteresiranih za ovu temu ra-ste. Veseli me da ima još ljudi koji žele razmišljati,razgovarati i bistriti svoja stajališta. Èak i mijenjati ihpred naletom argumenata.

Kada je rijeè o ureðenju domova u visinskimpredjelima, želio bih istaknuti jednu od smjernica ljudikoji žele zaštititi prirodu, u suglasnosti s Meðuna-rodnim planinarskim savezom (UIAA), koja glasi:smanjivanjem komfora u kuæama visinskog podruèja

odvraæati posjetitelje od dužeg boravka. (Ekologija i

planinarstvo u Ž. Poljak: Hrvatske planine, Goldenmarketing, Zagreb, 2001. str. 23.). Ova preporukasažima sve što je moguæe sažeti o ureðenju domova uvisinskim predjelima. Ona je plod rasprava mnogihljudi iz cijelog svijeta, pa i iz Hrvatske – ne samo plani-nara veæ i struènjaka o zaštiti okoliša, biologa, geo-loga, ekologista i drugih. Plod je to ne samo višego-dišnjih rasprava, nego je to plod dugotrajnog iskustvaljudi. Na postojeæe iskustvo mi možemo utjecati osu-vremenjivanjem tog iskustva dodajuæi svoje i poveæa-vajuæi time sigurnost ljudi u visinskim predjelima iistovremeno smanjujuæi njihov negativan utjecaj naokoliš. Jedan je od naèina da to provedemo upravosmanjenje komfora u kuæama visinskog podruèja, štoza izravnu i neizravnu posljedicu ima smanjenje one-èišæenja okoliša. Nadam se samo da zaštita okoliša, ito ona održiva, nije stvar o kojoj bi se bilo tko od nas

sporio jer bi svaka rasprava ostala bez (ove) temeljnepostavke i ne bi imala smisla.

Ne želim omalovažiti dragovoljan rad u planinar-skim društvima. Omalovažio bih tako najprije samogasebe, jer sam i osobno dragovoljno odradio tisuæe sati.I danas dragovoljno radim. Mene zadivljuje kolikoljudi (izuzimajuæi sebe) daje sebe kroz toliko velik dra-govoljan rad. Mene ne muèi ni dobra namjera onihkoji rade. Mene tendencija muèi. A tendencija sdomovima, što znaèi i s »civilizacijom« (komforom),vodi domove i »civilizaciju« (komfor), pomalo, ali si-gurno, na sve više i više nadmorske visine. »Civiliza-cija« osvaja netaknuta planinska prostranstva. Dokoje visine? Do kraja? Što æe nam ostati netaknuto,izvorno, da bi nam odvratilo misli od svakodnevice,ushitilo duh i ispunilo dušu? To me muèi.

Planinarenju je prvi cilj druženje u planini. Znaèi,planine su primarno mjesto druženja, a ne domovi.Domovi ne bi trebali biti kolektivne vikendice za dru-ženje, èime automatski pristajemo na komfor kojiomoguæuje dug boravak u visinskim predjelima. Ma-njim komforom u domovima pružamo veæu moguæ-nost planinarima da posjete visinske predjele èije mje-sto u domu (npr. Putalj na Kozjaku) sada koriste »pla-ninari« kao vikendicu za ljetovanje. Posljedica kom-fora u domovima je da u planine dolaze sve više ljudikoji komfor više vole od planina, pa je na taj naèin lošutjecaj na okoliš puno veæi.

Druženje vikendaškog tipa može se ostvariti i unaseljima, bilo da su to vikendaška naselja, bilo da suto gradovi, sela i slièno. Usmjeravati vikendaše kojitraže komfor na takva odredišta imalo bi isti uèinak,uz manju štetu. Èemu za to optereæivati izvorno oèu-vane visinske predjele? I ne samo njih.

Da zakljuèim, domovi bi trebali imati najmanjimoguæi komfor, koji bi bio odreðen minimumom si-gurnosti za posjetitelje visinskih predjela. Tada bi uplanine dolazili ljudi koji vole planine više od komfora.

Hrvoje Zrnèiæ

271

ISTO, ALI DRUGAÈIJE(ZAŠTO SAM NAPISAO ONO ŠTO STEPROÈITALI NA PRETHODNOJ STRANICI)

ALA

N È

AP

LAR

OD PAMTIVJEKA – SINJALKad smo u »Hrvatskom planinaru« br. 5/2006. mi

èlanovi HPD »Sinjal 1831« iz Kijeva, proèitali naslovi tekst koji dovodi u pitanje naziv najvišeg vrha uHrvatskoj, bili smo iznenaðeni, zateèeni, pa i rezigni-rani. Vjerujem da su to isto osjeæali i ostali poznava-telji pravog stanja stvari i èinjenica.

Molim stoga uredništvo da objavi ovo pismo kojepišem u ime HPD »Sinjal 1831« iz Kijeva, njegovihèlanova, žitelja Podinarja, kao i mnogobrojnih plani-nara iz cijele Hrvatske koji su mi se javljali povodomspomenutog èlanka. Ovdje neæu govo-riti u kategorijama pretpostavki, pro-mišljanja, dvojbi i upitnika veæ æu izni-jeti gole èinjenice koje su veæ dugo vre-mena opæepoznate.

Najviši vrh hrvatske planine Dinare,kao i ona u najveæem dijelu, teritori-jalno se nalazi na podruèju koje pri-pada mjestu i opæini Kijevo. Taj vrhžitelji Kijeva i Podinarja od pamtivijekanazivaju Sinjalom, a ne od uspostavesamostalne Hrvatske, kako stoji u tek-stu. Sam vrh dobio je ime Sinjal neovis-no i prije postavljanja geodetskog stupana vrhu. Naime, u davna vremena žiteljiPodinarja koji su ljeti obitavali naDinari èuvajuæi stada ovaca na ispaši,komunicirali su s ovog vrha sa èlano-vima svojih obitelji u podnožju planineputem veæ dogovorenih signala (naj-èešæe odsjajem sunca u ogledalu). Zbog toga je tomjesto – vrh dobio svoj praktièni i autohtoni nazivSinjal. Tako i ostali vrhovi na Dinari imaju svoje auto-htone nazive (Ošljak, Zelena strana, Janjèija glavica,Kobilovaèa). Prema tome, nikako ne stoji navod danaziv Dinara za najviši vrh planine Dinare koristiveæina ljudi koji žive u podnožju planine, naprotiv.Dovoditi sad u pitanje ovaj dugovjeèni i autohtoni nazivnašeg najvišeg vrha èini nam se problematiènim, nera-zumljivim, a ponajmanje argumentiranim i opravdanim.

Argument da se u dosadašnjim zemljovidima tajnaziv nije koristio je slabašan (i žalostan) iz razlogašto se mi Hrvati, nažalost, prema našim tradicijama ivrijednostima èesto odnosimo ništavno i neodgovorno.Tome u prilog govori i èinjenica da je malo tko odHrvata prije osamostaljivanja Hrvatske i znao koji jenajviši vrh u Hrvatskoj. Nažalost, daleko više smoznali o Triglavu, Šar-planini, Kopaoniku ili Vlašiæunego o svojoj najvišoj planini Dinari.

272

Nismo se mi nikamo zaletjeli što se tièe nazivanajvišeg vrha Hrvatske na planini Dinari i nije ime zataj vrh Sinjal od juèer, nego je on u upotrebi veædesetljeæima, ako hoæete i stoljeæima. To što mnogi zatu èinjenicu nisu znali ili nisu htjeli znati, ne daje impravo da bi negirali ono što veæ dugo postoji i imasvoju tradiciju i vrijednost.

Èinjenica je da i vrhovi ostalih hrvatskih planina,na primjer Velebita, Biokova, Mosora, imaju svojaimena. Kad se kaže Vaganjski vrh ili Sveti Jure, ondase zna koji je to vrh i na kojoj planini se nalazi. Isto

tako, najviši vrh Hrvatske koji se nalazina planini Dinari, ima svoje osobno ipravo autohtono ime. Ime mu je Sinjali tu ne treba i ne smije biti nikakvedvojbe, a još manje to treba dovoditi upitanje.

Upotreba složenice »najviši vrhDinare«, kako se predlaže, je k tomejoš nepraktièan i nedoreèen i možeizazvati dvojbe iz razloga što Sinjal nijenajviši vrh planine Dinare uopæe, veæje on najviši vrh hrvatskog dijela pla-nine Dinare.

Molim, stoga, sve one kojima jezaista istinski stalo do naših posebno-sti, tradicija i vrijednosti, da ne podli-ježu opæenitostima, nedoreèenostima inegaciji veæ postojeæeg, pa ako hoæeteiz prosto praktiènih razloga. Na pri-mjer, ako kažete da idete na Dinaru,

to ne znaèi da æete iæi i na sam vrh (Dinaru), ali akokažete da idete na Sinjal onda to znaèi da idete na naj-viši vrh Republike Hrvatske. Taj vrh se tako zove odkada je pamæenja žitelja Podinarja i tako treba ostati.

Ako nešto treba mijenjati, onda je to svakako našodnos prema našoj najvišoj planini i njezinom vrhu,na naèin da im damo vrijednost i znaèenje kao što jeto uobièajeno kod drugih samosvjesnih naroda gledenjihova odnosa prema svojim najvišim planinama ivrhovima. Nikola Gojeviæ, HPD »Sinjal 1831«, Kijevo

DINARA, ALI I SINJALÈlanci o planini Dinari u svibanjskom broju

»Hrvatskog planinara« i tamo otvoreno pitanje o na-zivu njezina vrha izazvali su veliko zanimanje meðuplaninarima. Na pitanje kako se zove najviši vrhHrvatske reagirao je pismom uredništvu predsjednikkijevskog planinarskog društva koje domaæi naziv i vi-sinu vrha ima u svojem imenu (Sinjal 1831), tvrdeæida autohtoni naziv Sinjal ne treba dovoditi u pitanje.

KAKO SE ZOVE NAŠ NAJVIŠI VRH!? (2)

273

pritom da se niti na jednoj zemljopisnoj karti, plani-narskoj, neplaninarskoj, cestovnoj, reljefnoj, shemat-skoj, niti kakvoj drugoj nigdje ne može naæi upisanarijeè Sinjal na mjestu najvišeg vrha i da je vrh svudaoznaèen kao Dinara (1831 m). U literaturi bi najpri-kladnije i najprimjerenije bilo uvijek kada je za to pri-lika spomenuti da vrh Dinara dio ljudi iz podnožjaplanine naziva Sinjal, upravo onako kako to navodedr. Željko Poljak u vodièu »Hrvatske planine« iliZlatko Smerke u fotomonografiji istog imena.

Da zakljuèim! Držim da bi planinari trebali daljeza najviši vrh Hrvatske koristiti naziv Dinara, isto-dobno isticati i uvažavati da u Podinarju postoji loka-lizam Sinjal, ali da Dinaru, uza sve simpatije, ne trebapošto-poto zamjenjivati Sinjalom. Na taj æemo naèinnajbolje kao planinari podržati i poduprijeti žiteljekijevskog kraja da svoje tradicije, posebnosti i vrijed-nosti èuvaju, a njihov lokalizam prihvatiti kao vrijednoobogaæenje i zanimljivost vezanu uz naš najviši vrh.

Alan Èaplar

GDJE JE GREŠKA?Na geodetskom stupu kojim je oznaèena naj-

viša toèka Lijepe Naše nalazi se natpis koji su postavili upravo vrijedni èlanovi HPD-a »Sinjal1831« iz Kijeva. Na njemu velikim slovima piše: »DINARA 1831 m, najviši vrh Republike Hrvat-ske«. Pri dnu, sitnijim slovima, upisana je i rijeèSinjal te ime i sjedište planinarskog društva koje jepostavilo ploèu. Je li moguæe da su upravo »sinja-lovci« postavili na najvišem vrhu Hrvatske ploèu nakojoj se istièe naziv Dinara?

Buduæi da to reagiranje može djelovati priliènouvjerljivo, treba otvoreno reæi nešto u prilog onomešto je utemeljeno i toèno, ali i skrenuti pozornost naono što je pogrešno. Prije svega, treba razjasniti da seu tom reagiranju potvrðuje i sve temelji na tome daljudi koji žive u kijevskom kraju vrh planine Dinarenazivaju Sinjal. Tu èinjenicu zapravo nitko ni ne do-vodi u pitanje kao ni èinjenicu da taj lokalizam sta-novnici Kijeva i Podinarja koriste veæ dugi niz godina.Zato je u osnovi pogrešan prigovor na tekst iz 5. broja»Hrvatskog planinara«, jer nigdje nije reèeno ni napi-sano da su žitelji Podinarja naziv Sinjal »smislili« tekposlije uspostave samostalnosti, niti im bilo tko poku-šava na problematièan i nerazumljiv naèin onemoguæitida koriste ime koje za njih ima tradiciju i vrijednost.

U svibanjskom broju »Hrvatskog planinara« bilaje rijeè o tome da su planinari kijevski lokalizamSinjal poèeli koristiti tek odnedavno i da ga prijeuglavnom nisu ni poznavali ni koristili. Prvi put je uplaninarskoj literaturi rijeè Sinjal kao ime vrha objav-ljena u prvom izdanju dnevnika Hrvatske planinarskeobilaznice 2000. godine. Za ulazak naziva Sinjal u pla-ninarsku literaturu posljednjih godina dobrim dijelomsam i osobno zaslužan/kriv, jer sam bio urednik goto-vo svim planinarskim publikacijama u kojima je upi-san taj kijevski i podinarski lokalizam.

Svakako su planinari najmanje nadležni za nadi-jevanje imena gorskim vrhovima, a još manje za mije-njanje veæ ustaljenih i prihvaæenih imena. Ipak, plani-nari si ponekad uzimaju pravo da èine upravo to – pri-sjetimo se samo Stankova vrha na Bilogori (pravo imemu je Rijeka, a prema nekim izvorima Rajèevica).Štoviše, potpuno je opravdano i logièno da bi priusvajanju imena i unošenju imena u zemljovide po-najprije trebalo pitati i zabilježiti nazive kojima se ko-ristiti autohtono stanovništvo, jer od njih nitko nijepozvaniji da kazuje kako se neki vrh zove. U sluèajuDinare to je, izgleda, prošušteno negdje u davnojprošlosti i na sve zemljovide je ušao naziv Dinara.

Meðutim, danas, kada je naziv Dinara opæepri-hvaæen treba istaknuti da griješi onaj tko bi tvrdio dato nije valjano ime najvišeg vrha i da ga treba istisnutiili mijenjati nekim drugim, kao što bi pogriješio i onajtko bi tvrdio da žitelji Kijeva trebaju zaboraviti loka-lizam kojim se koriste »od pamtivijeka«. Još bi gorebilo lokalizam kojim se koriste žitelji kijevskog krajanametnuti kao jedini, »službeni« i »pravi« naziv vrhai tako pokušati eliminirati naziv koji je prihvaæen iopæepoznat veæ desetljeæima te upisan posvuda uzemljovidima i popisu osnovnih podataka o Hrvatskoj.A baš to smo mi planinari poèeli èiniti, više ili manjesvjesno, zamjenjujuæi valjani naziv Dinara gdje godmožemo i kad god možemo Sinjalom. Zaboravili smo

274

NOVA PLANINARSKA KUÆA NABREZOVICI KOD KRAPINE

PD »Brezovica« iz Petrovskog kod Krapine otvo-rilo je na sveèani naèin 23. travnja planinarsku kuæuna južnom izdanku planine Brezovice, na visini od 255metara. Nazvana je »Aèkova hiža« po nadimku pokoj-noga društvenog tajnika Mirka Križnika, zaslužnog zanjezinu izgradnju, koji je i preminuo radeæi na kuæi.

To je prostrana zidana prizemnica s visokimpotkrovljem, koja u prizemlju ima blagovaonicu za pe-desetak osoba, kuhinju i sanitarni èvor, a u potkrovlju4 spavaæe sobe i skupno ležište. Pred kuæom je terasas vidikom do Medvednice i Samoborskog gorja. Otvo-rena je vikendom od travnja do listopada (u ostaledane po dogovoru) i opskrbljena piæima. Do kuæe vodi

markacija od željeznièke stanice Žutnica (3 km odKrapine) kojom ima 45 minuta uspona ili od želje-znièke stanice Ðurmanec 3 km cestom.

Od kuæe se laganom šetnjom za 40 minuta stižena vrh Brezovice. Uspon vodi s parkirališta kod kuæeproplankom s oranicama i ispod dalekovoda do asfal-tirane ceste iz Ðurmanca. Markacije na borovima uzproširenje ceste upuæuju na makadamsku cestu kojavodi do repetitora na vrhu (581 m).

Od kuæe je moguæ silaz do Krapine po »Kajbum-šèakovom putu« (1 sat i 45 min) ili nastaviti marka-cijom ZPP-a preko Krapinskih Toplica do Zaboka(28 km). prof. dr. Željko Poljak

SARAJEVSKO HPD »BJELAŠNICA 1923«UREDILO BIVAK NA BJELAŠNICI

U Sarajevu dva društva nose naziv planine Bje-lašnice, jedno koje je osnovano poslije Drugog svjet-skog rata, a i danas postoji, a drugo je HPD »Bjelaš-nica 1923« koje je osnovano poslije raspada Jugosla-vije, a zapravo je nastavilo tradiciju HPD-ove podruž-nice »Bjelašnica« osnovane 1923. i ukinute 1945. Tadasu joj oduzete i planinarske kuæe, meðu ostalima naBukoviku iznad Sarajeva i na Vilincu u Èvrsnici.Obnovljena »Bjelašnica« nedavno je uredila bivak naBjelašnici u podruèju Kotlova (1750 m), sat i pol ispodnajvišega vrha. To je zapravo kontejner koji su društvupoklonile mirovne jedinice Europske Zajednice, adruštvo ga je opremilo s 4 skupna ležaja i kuhinjom.Zanimljiva je pojedinost da kontejner vrijedi oko 4000konvertibilnih maraka, a za dopremu je EZ potrošiladeset puta više. Naime, dopremila ga je helikopteromkoji je prilikom spuštanja ošteæen i onesposobljen, pasu toliko koštali letovi helikoptera koji su dopremalirezervne dijelove i mehanièare radi popravka.

prof. dr. Željko PoljakNova planinarska kuæa na Brezovici kraj Krapine

Prepoznatljivi oblik brda Brezovice u nastavku Strahinjšèice

ŽELJ

KO

PO

LJA

KA

LAN

ÈA

PLA

R

Bivak sarajevskog HPD-a »Bjelašnica 1923«

275

Jedno od najpoznatijih i najpoštovanijih planinar-skih imena u Slavoniji je ime Drage Trošelja. U znakosobitog štovanja mnogi æe tom diplomiranom prav-niku iz Našica podariti i naziv »diplomiranog planinara«.Dugogodišnji predsjednik PD »Krndija« u Našicama,predsjednik Slavonskog planinarskog saveza i dopred-sjednik Hrvatskog planinarskog saveza, vodiè, alpinist,ekolog, planinarski publicist, kulturni animator, orga-nizator...

Roðen 19. lipnja 1939. godine u Tribnju-Krušèicikod Starigrada u obitelji Marije-Božice i Roke, imaoje izuzetno teško djetinjstvo. Ostavši bez oca, brataVelimira i sestriène Kate u vihoru Drugog svjetskograta, odlazi u Našice, gdje pohaða osnovnu školu igimnaziju, a zatim dolazi na studij u Zagreb (Pravnifakultet). Radni život zapoèeo je kao pravnik naOpæinskom sudu i Skupštini opæine u Našicama. Unadolazeæim vremenima Hrvatskog proljeæa, 1969. go-dine biran je za saborskog zastupnika, a 1971. i pot-predsjednika Skupštine opæine Našice. Gušenje Hrvat-skog proljeæa za Dragu Trošelja bio je nastavak ratnei poratne drame njegove obitelji i njega samog. Pro-ganjan kao nacionalist, procesuiran na Okružnomsudu u Osijeku, maknut sa svih dužnosti i funkcija,ostaje i bez posla kao politièki nepodobna osoba. Tek1973. godine dobrotom prijatelja dobiva posao u DIK-uÐurðenovac. Uspostavom suverene hrvatske državeukljuèio se u Domovinski rat.

Ivan - Drago Trošelj zapoèeo se baviti planinar-stvom davne 1965. godine. Ispenjao je Drago vrhovegotovo svih hrvatskih planina, što sam, što s planina-rima Našica, Osijeka, Požege... Suraðivao je i sa zagre-baèkim, dalmatinskim, zagorskim, lièkim planinarima,s mnogim pojedincima i društvima. Bila je to suradnjana programskim osnovama (planinarski putovi, plani-narski objekti, sletovi, pohodi, aktivnost sekcija itd.).I ne samo programski, veæ i radni sadržaji bili sunjegova preokupacija. Društvene prostorije u Naši-cama, Planinarsko sklonište u Šugarskoj dulibi, rad naobnovi domova Risnjak, Lapjak, Jankovac, zatim broj-ne sanacije i ureðenja planinskih gradina, izvora, mar-kiranje planinarskih putova i obilaznica. Ono što resiovog velikog planinarskog neimara jesu organiziranjestotina i stotina društvenih izleta u domovini i uEuropi (Slovaèka, Poljska, Italija, Sicilija, Francuska,

Korzika, Norveška, Austrija, Maðarska, Grèka, Ru-munjska, Bugarska, Albanija, pa èak i južnoamerièkeAnde).

Uz izlete, radne akcije, markiranje planinarskihputova, Drago je predavaè i publicist. Njegovi putopi-sni tekstovi tiskani su u raznim godištima Hrvatskogplaninara. S bogatom zbirkom dijapozitiva, na svojimje predavanjima uspješan propagator planinarskeideje. Za svoj plodan planinarski rad dobio je brojnapriznanja i zahvalnice. Prijatelji su mu s pravom do-dijeli titulu »diplomiranog planinara«, jer to on doi-sta i jest.

Drago Trošelj danas je umirovljenik, ali i zalju-bljenik u pisanu rijeè, planinarski organizator i propa-gator, a osobito plodan planinarski publicist. Sasuprugom Helenom, takoðer poznatom uèiteljicom iplaninarkom, živi u Našicama, agilno promièuæi pla-ninarstvo kojem je posvetio gotovo èitav životni vijek.

dr. Antun Lovriæ

DRAGO TROŠELJIZ PLANINARSKOG DRUŠTVA »KRNDIJA« NAŠICE

276

Za vikend 24. i 25. lipnja u Begovom Razdoljuorganiziran je Zbor gorskih spašavatelja, najviši struè-ni skup na kojem èlanovi Hrvatske gorske službespašavanja raspravljaju o svim struènim i tehnièkimpitanjima koje su važne za djelatnost spašavanja ljud-skih života. Na Zboru je sudjelovalo pedesetak sudio-nika iz gotovo svih stanica HGSS, a održan je u sk-lopu proslave 35. obljetnice uspješnog rada HGSSStanice Delnice. Zborovi spašavatelja HGSS, sve višepostaju mjesto gdje se u Hrvatskoj bez ikakvih vremen-skih zaostataka prate svi noviteti i svjetska dostignuæaspasilaèke struke, opreme i novih tehnologija.

Nakon sveèanog otvorenja Zbora, proèelnik Ko-misije za sigurnost na ureðenim skijalištima BrankoŠeparoviæ obradio je temu »Analiza osiguranja FISutrke ‘Snježna kraljica’ na Sljemenu«. Osiguranje jeprovedeno besprijekorno, što je rezultiralo èetvoro-struko manjim brojem intervencija nego prethodnegodine. Velika pomoæ u pripremi i preventivi bile sumotorne saonice kao relativno nov dio opreme HGSS-a.Raspravljalo se i o prijedlogu spasilaèke službe »Skipatrol« iz Kanade, koja je zaitreresirana za suradnjus HGSS-om. Damir Lackoviæ prezentirao je radKomisije za speleo-spašavanje i meðunarodnu su-radnju s najkvalitetnijim speleo-službama. Hrvatskaima nekoliko jama dubljih od tisuæu metara, te èitavniz jama dubljih od 500 metara, koji postaju atraktivni

cilj svjetskim speleolozima i u kojima su moguæe inesreæe. Zato svake godine Komisija svake godinesaèini planove spašavanja te opremi nekoliko dubokihspeleoloških objekata, tako da unatoè velikim izazo-vima možemo reæi da æe i hrvatsko podzemlje biti vrlokvalitetno pokriveno i sigurno.

Zlatko Balaš prezentirao je novitete iz podruèjatraganja za nestalim osobama, poglavito opremu,mobilne repetitore za radio-vezu, te iskustva s termokamerama. Posebno je predstavljen plan Komisije zapotrage i lavine o nabavci komunikacijskog vozila izkojeg se upravlja sa potragama, a koje je opremljenosvom potrebnom elektronièkom opremom i softve-rima. Vozilo bi bilo mobilni stožer za upravljanje po-tragama za cijelu Hrvatsku, i takva vozila veæ koristenaše kolege u svijetu.

Predstavljena su i nova iskustva obuke prve po-moæi za pripadnike HGSS-a po stanicama, kao pret-hodne obuke, te prijedlog dr. Darija Švajde o novomnaèinu provjere steèenih znanja iz tog podruèja svaketri godine. Dr. Hrvoje Dujmiæ (proèelnik Komisije zainformiranje i analitiku) govorio je o poveæanju brojanesreæa u posljednjih desetak godina. Premda seSlužba zasad dobro uspujeva nositi s ovim proble-mom, trendovi su takvi da æemo morati potražiti rje-šenja u poveæanju broja èlanova, djelomiènoj profe-sionalizaciji i korištenju novih resursa. Uvoðenje naj-

suvremenijih tehnologija i novipristupi, poglavito potragama suposebno važni jer potražne akcijeu pravilu angažiraju najviše poten-cijala HGSS-a, najduže vremena ina najširem prostoru. ProèelnikHGSS-a Vinko Prizmiæ obradio jetemu Zakon o Hrvatskoj gorskojslužbi spašavanja, tijek njegovogdonošenja i posljedice koje iz nje-ga proizlaze. Zakonom se institu-cionalizira potpora sustava zaštitei spašavanja HGSS-u, pa æe umno-gome biti olakšano provoðenjenjezine djelatnosti. Nažalost, Za-kon dobrim dijelom ogranièavaautonomiju djelovanja GSS-a, štoæe se negativno odraziti na uèinko-vitost provoðenja zadaæa. Spaša-vanje i sprjeèavanje nesreæa u pla-ninama i na nepristupaènim tere-

ZBOR SPAŠAVATELJA U BEGOVOM RAZDOLJU

Dio zbora spašavatelja i proslave 35. obljetnice delnièke stanice HGSS-a

GO

RA

N Z

AB

OR

AC

277

nima, jedna je od najtežih i najodgovornijih u podru-èju javnih potreba, i do sada ju je Služba uspješno pro-vodila iskljuèivo zahvaljujuæi etici, vrlo jasnim i brižnoodržavanim principima GSS-a, prema kojoj je sve po-dreðeno interesima unesreæenih i onih koji trebajunašu pomoæ. Zato i ovaj Zakon tako treba promatrati,

jer on ne služi GSS-u nego je preduvjet da GSS jošsigurnije i uèinkovitije služi onima zbog kojih veæ 56godina postoji.

Nakon uspješno odraðenog struènog dijela, na-stavljeno je druženje gorskih spašavatelja u sklopuproslave naših delnièkih kolega.

Vinko Prizmiæ, proèelnik HGSS

GRUPA AUTORA: »NOÆ NAD SOVSKIMJEZEROM«

Slavonski planinari njegujulijep obièaj da se prve nedjelje umjesecu lipnju okupe na Sovskomjezeru na Dilju. To nije uobièajenizlet u prirodu, veæ druženje plani-nara koji vole i pišu poeziju.Dakako, pristup je dopušten svimljubiteljima prirode, ma otkud pri-stigli.

Inicijatori i organizatori »Su-sreta planinara pjesnika«, kako semanifestacija službeno zove, èla-novi su HPD »Dilj gora« iz Sla-vonskog Broda. Do sada je održa-no dvanaest Susreta. Od 2000. go-dine obièaj je da domaæini, uoèiSusreta, objavljuju zbirku pjesamaautora koji su nastupili na Susre-tima godinu dana ranije. Tako jedo sada objavljeno sedam zbirkipjesama.

Autori su predstavljeni jed-nom pjesmom, uz kratku biogra-fiju. »Duša« projekta, urednik, ilu-strator zbirke i autor je JosipÈinkl. Recenziju i lekturu potpi-suju Ruža Vištica i Sandra Tukoja,a naslovnicu je ilustrirao JosipNikoliæ-Škljoc. Na popisu darova-telja, koji su potpomogli tiskanjezbirke, našlo se pedeset firmi, ško-la, planinarskih društava i pojedi-naca. Ivan Jakovina

VODIÈ PO PLANINAMAOKO SARAJEVA

Braco Babiæ i Drago Bozjanapisali su, a Fondacija za zaštituBjelašnice, Igmana, Treskavice ikanjona Rakitnice objavila je2006. u Sarajevu »Planinarsko-tu-ristièki vodiè po planinama okoSarajeva« koji obuhvaæa podruèjeod Jahorine i Treskavice, prekoBjelašnice i Bitovnje do Visoèice.Knjiga ima 200 stranica, 167 foto-grafija u boji, 11 vidokruga, 25 te-renskih profila i 13 zemljovida1:25 000 u prilogu. Naklada je2000 primjeraka; a adresa izdava-èa: Kolodvorska 10, 71000 Sara-jevo (e-mail: fondbitra@lsinter.net).

Ova suvremeno napisana iopremljena knjiga pouzdan je i ne-nadomjestiv priruènik za svakogatko želi posjetiti opisano podruèjei trebala bi poslužiti kao uzor kakoobraditi i ostale planine BiH.Ujedno je to i dobar primjer kakomože izgledati kvalitetan planinar-ski vodiè.

Listajuæi novi vodiè èitateljuse nameæe misao da Sarajevu, splaninarskog gledišta, nema prem-ca po položaju – kud god kreneš izgrada odmah si u nekoj lijepoj pla-nini!

prof. dr. Željko Poljak

Naslovna-stranica zbirke pjesamapjesnika sa Sovskog jjezera

D. B

AR

KO

VIÆ

278

Komisija za planinarske putove HPS-a u svibnjuove godine trasirala je i markirala pristup na 1536 me-tara visoki vrh Kimet na Biokovu, jednu od kontrol-nih toèaka uvrštenih u treæe izdanje Hrvatske plani-narske obilaznice (ožujak 2005.). Do tog se vrha do-sad moglo doæi samo lutanjem po vrlo krševitom be-spuæu ili uz pomoæ lokalnih vodièa.

Kimet je najviši biokovski vrh jugoistoèno od Sv.Jure (ako ne raèunamo neposredno susjedstvo Sv.Jure, gdje je npr. viši Troglav). Dominira podruèjemtzv. mrežastog krša isprepletenog vrtaèama, krševitimgrebenima prošaranim mješavinom niske bjelogoriènešume, klekovine, naoko travnatih površina prepunihkamenja, ali i prekrasnog cvijeæa, te kombinacijemonolitnih i razlomljenih stijena. Vršni dio ima oblikistaknutog grebena s tri izrazitije kamene glavice, odkojih se s pristupne staze uglavnom vide samo dvije.Najviša je srednja glavica.

Novomarkirana pristupna staza kreæe s podruèjaRavne Vlaške, od kamene kuæice koja služi kao info-punkt Parka prirode Biokovo i vidikovac na morskustranu. Poèetnog putokaza zasada nema, trebao bi gapostaviti Park prirode Biokovo. Prema oznaci uzkuæicu, nadmorska visina polazišta je 1229 m, pa dakleni visinska razlika do vrha nije velika, tek malo više od300 metara. Ipak, to ne treba zavarati – grub teren èiniuspon napornim.

Staza najprije kreæe makadamskim puteljkom, azatim vijugavo izbija na mali prijevoj i nastavlja s de-sne strane obilaziti dvije vrtaèe u kojima je obraðenazemlja. Put tu ide po istoj nadmorskoj visini, po padi-ni s mješavinom kamenja, busenja trave i klekovine.Kad se zaobiðu vrtaèe, dolazi se na livadicu, nakonkoje se treba popeti na sljedeæi prijevoj (pola sata odpoèetka puta), najprije vrlo zapuštenom kozjom sta-zom, a poslije preko stjenovitih polica. S tog prijevojaotvara se vidik prema vrhu, a markacija skreæe desno,iznad šumovite vrtaèe da bi uskoro, nakon zaobilaže-nja jednog osamljenog stabla, pružila rijetku prilikuza odmor u hladu i izašla na kamenit greben prošaranniskom klekovinom.

Nakon obilaska te vrtaèe, staza obilazi slijedeæuduboku vrtaèu s lijeve strane i zatim se uspinje dubljeu stjenovit krš, i zapadnim grebenom Kimeta premavrhu. U tom dijelu put je povremeno dosta strm.Markacija vodi bespuæem do zapadnog grebena injime konaèno izlazi na vrh. Za uspon treba oko 3 satahoda.

Vidik s vrha otkriva zanimljivu perspektivuBiokova, a dalje u unutrašnjosti lijepo se vidi širokapanorama od Kamešnice do Veleža. Podbiokovskaobala se ne vidi, ali se dobro vide Pelješac i otoci, svedo Mljeta i Lastova. Na vrhu je nekoliko krupnih ka-menova složeno u obliku piramide, a tu je i planinar-

MARKIRAN PUT NA KIMET (1536 m) NA BIOKOVU

Kimet s vrha Svetog Jure

SV

EN

PA

VLA

KO

VIÆ

279

ski natpis za vrh i odmah do njega metalni žig. Kutijes upisnom knjigom zasad nema. Na vrhu i u okoliciima u proljeæe puno cvijeæa, a mogu se susresti i uobi-èajeni biokovski domoroci – divokoze i poskoci.

Posvuda duž puta ima dosta kamenih »èovjeèu-ljaka« kao tragova prijašnjih uspona i našeg istraži-vanja. Na prvi pogled orijentacija nije teška jer se saspomenutog sedla dobro vidi vrh, ali spuštanje nadivlje može odvesti u vrlo neprohodne predjele, a akose zaðe u vrtaèe, orijentacija više nije nimalo jedno-stavna.

Kao i za uspone na druge biokovske vrhove, valjaraèunati da je zima ovdje veoma duga i da je ljeti pri-lièno vruæe, a hlada na trasi nema. Nema ni vode, svemorate imati na leðima. Uspon bi svakako trebaloizbjegavati u lošim vremenskim uvjetima, jer je terentežak, a bit æete uskraæeni i za vidike. Vrh nije prikla-dan za veæe grupne izlete (autobusi ionako ne mogudo gore.). Uspon zahtijeva dobro snalaženje na stje-novitom terenu, a povremeno se treba poslužitirukama.

Na kraju još odgovor na pitanje kuda natrag.Zasad – istim putem. Jedna lokalna ekipa planiraspustiti put na drugu stranu prema Podglogoviku, alito je tek u povojima i ne raèunajte na to dok se neštoslužbeno ne objavi. Na dosadašnjoj SMAND-ovojkarti Biokova ucrtana je markirana staza od Ravnevlaške do Kimeta, koja se po smjeru približno poklapas novim markiranim putom, ali u stvarnosti je rijeè o

bespuæu bez ikakve staze. Ucrtan je i markiraninastavak na drugu stranu prema Gologlavu, Vitrenikui stazi Podglogovik – Donje Rašèane, gdje u stvarno-sti nema nikakvih markacija po bespuæu.

Sven Pavlakoviæ

Svježe oznake na vrhu Kimeta

Dugogodišnji je èlan PD »Zagreb« i grupe »Go-ranin«. Sudjelovala je redovito u obnovi planinarskihdomova na Medvednici (Puntijarka), a kao èlan PD»Griè« (kasnije PD »Runolist«), uz brojne sate ulo-žene u društveni rad, radila je i na obnovi planinar-skog doma »Runolist« na Medvednici.

Od 1973., kao èlanica PD »Japetiæ« u Samoboru,uz društvene aktivnosti nastavlja s planinarenjem svedok je nesmiljena bolest u tome nije potpuno spri-jeèila. Uza sve poteškoæe u bolesti ostala je vedrogduha i s mislima na planinarstvo, posebno kao dugo-godišnji redovni èitatelj èasopisa »Hrvatski planinar«,puna sjeæanja na izlete, pohode, planinarske susretei dobre planinarske prijatelje s kojima je u dugom pla-ninarskom stažu dijelila sve ljepote planinarstva.

ZLATA HALMI STANIÆ Prošle godine, 19. rujna, preminula je nakon vrlo

duge i teške bolesti u 92. godini života planinarkaZlata Halmi. Planinarenjem se poèela baviti davne1936. godine kao èlanica tadašnjeg Hrvatskog plani-narskog društva u Zagrebu. Nakon Drugog svjetskograta bila je aktivni èlan novoosnovanog planinarskogdruštva »Zagreb« od samog osnutka društva 1948. go-dine, a kao èlan inicijativnog odbora sudjelovala je uosnivanju Planinarskog saveza Hrvatske. Planinarskiodbor Zagreba dodjeljuje joj 19. svibnja 1968. diplo-mu za dvadesetogodišnje neprekidno èlanstvo u pla-ninarskoj organizaciji grada Zagreba, a 22. ožujka1980. PSH je odlikuje zlatnim znakom za samoprije-goran i zaslužan rad na polju planinarstva.

RO

NA

LD S

CH

RE

INE

R

280

Grabovaèa je šumovito brdo s oblim vrhomvisokim 770 metara, udaljeno oko 3 km od središtaPerušiæa, ali se tako naziva i cijelo podruèje oko brdavelièine 5 – 6 km2, s prekrasnim livadama i šumom.Tu se nalazi više špilja i jama, od kojih su neke po-znate veæ nekoliko stoljeæa, a neke su ureðene i zaturistièke posjete. Najpoznatija je špilja Samograd,duga 220 metara i osvijetljena elektriènom strujom izdizelskog agregata. Duže vrijeme su poznate Medinašpilja, djelomièno ureðena, i Amidžina špilja, a tu sujoš špilja/jama Tabakuša, špilja Kozarica, jama MalaKozarica, jama Slipica, Špilja ispod Turske kule, neko-liko manjih jama, a domaæinima je poznato i nekolikootvora u podzemlje koje tek treba istražiti.

Višegodišnjim nastojanjem perušiækih entuzija-sta konaèno je u srpnju 2005. Lièko-senjska županijau Perušiæu osnovala Javnu ustanovu »Peæinski parkGrabovaèa«. S radom je ustanova zapoèela tek poèet-kom 2006. kada je dobila prostorije i upravitelja, od-nosno v.d. upraviteljicu Martinu Dasoviæ. JU ima velik zadatak, da zadovolji sve želje Perušiæana, ipoèela je s radom. Do sada je asfaltiran put od Peruši-æa kroz zaselak Kanižu do livade na Grabovaèi, sagra-ðen je makadamski put preko livade s okretištem

Posjetitelji u završnom dijelu špilje Samograd

Ulaz u špilju Samograd kod Perušiæa

U PERUŠIÆU OSNOVANA JAVNA USTANOVA»PEÆINSKI PARK GRABOVAÈA«

VLA

DO

BO

ŽIÆ

281

Bogata kulturna baština, burna povijest, razno-likost biljnog i životinjskog svijeta i bogatstvo krškihoblika neke su od karakteristika mitske hrvatske pla-nine Velebita. Kao tipièna krška planina, Velebit jeveoma bogat speleološkim objektima. Na njemu senalazi mnoštvo dubokih jama i špilja, meðu kojima sumožda najzanimljivije i najljepše Cerovaèke špilje nasjeveroistoènoj padini Crnopca u blizini Graèaca.

Cerovaèke špilje su jedan od najveæih špiljskihkompleksa u Hrvatskoj, a èine ga tri špilje: Gornja,

Srednja i Donja. Njihova ukupna dužina je 4 km, a sadaje za izletnièki posjet ureðeno 700 metara Donje špilje.

Koraèajuæi Cerovaèkim špiljama i prolazeæi krozsamo srce Velebita, teško je ostati ravnodušan premastvaralaèkoj moæi prirode. Bogatstvom špiljskih ukra-sa ove špilje nadmašuju sve ostale poznate špilje uHrvatskoj. Zbog jedinstvene prirodne ljepote i broj-nih nalaza iz davne prošlosti Cerovaèke špilje su 1961.godine zaštiæene kao geološki spomenik prirode, a od1981. godine su u granicama Parka prirode »Velebit«.

nedaleko od ulaza u špilju Samograd, do tog mjestapostavljena je javna rasvjeta, u špilji Samograd obnov-ljene su stube i postavljeni novi rukohvati, a od Me-dine špilje prokrèen je i oznaèen put do Amidžinešpilje. U planu je struju dovesti do špilje Samogradkako bi se zamijenio dizelski agregat, na okretištusagraditi prihvatni centar za turiste, takoðer urediti ioznaèiti staze do svih špilja i jama, a na vrhu Grabo-vaèe sagraditi vidikovac te oznaèiti i urediti staze donjega.

Za posjet parku, odnosno za sada samo za razgle-davanje špilje Samograd, treba se obratiti na JU»Peæinski park Grabovaèa«, Trg popa Marka Mesiæa

2, 53202 Perušiæ, odnosno na tel. 053/679-233 ili tel.upraviteljice 099/212-7587.

Nije na odmet podsjetiti da je Perušiæ prvo mje-sto u Hrvatskoj u kojem je osnovana javna ustanovaposveæena prvenstveno promidžbi i zaštiti speleološ-kih objekata cijeloga jednog podruèja. Ne zabora-vimo, prije 120 godina u tom istom Perušiæu osnovanaje prva udruga u Hrvatskoj kojoj je cilj bio ureðenjeneke špilje – špilje Samograd. Tijekom ovih 120godina želja za ureðenjem špilje Samograd je ostva-rena, pa se može pretpostaviti da æe se i ova drugaželja ostvariti, nadamo se u kraæem roku. PoželimoPerušiæanima da uspiju u svojim nastojanjima.

Vlado Božiæ

Sveèanost otvorenja Donje Cerovaèke špilje

OTVORENA DONJA CEROVAÈKA ŠPILJA

282

Otkrivene su za vrijeme gradnje željeznièke pru-ge Zagreb – Split još davne 1913. godine. Svojom lje-potom zadivile su projektanta i graditelja lièke prugeing. Nikolu Turkalja. U narodu su bile poznate i kaoTurkaljeve špilje, iako se ustalio naziv Cerovaèke poCerovcu – najbližoj željeznièkoj stanici prema Kninu.

Cerovaèke špilje su takoðer jedno od najveæih na-lazišta špiljskog medvjeda u Hrvatskoj. Po brojnimostacima kostiju i tragovima tzv. »medvjeðih brušenja«(nastalih kretanjem medvjeda uz stijenke špilja), po-znato je da su špilje služile kao mjesta stalnog boravkaove davno izumrle životinjske vrste.

Špilje su takoðer zanimljive kao vrijedno arheo-loško nalazište. Uz brojne keramièke ostatke iz bron-èanog i željeznog doba koji su pripadali japodskoj kul-turi, u špiljama su pronaðene i fosilna èovjeèja kostte bronèana sjekira koje su pripadale tzv. »lovcu našpiljske medvjede«. To je ujedno i prvi nalaz paleolit-skog èovjeka u dinarskom kršu.

Temperatura u špiljama kreæe se izmeðu 7 i 11 oCpa se posjetiteljima preporuèuje toplija odjeæa, pokri-valo za glavu i udobne cipele. Razgledanje špilje upratnji vodièa traje oko jedan sat. Za veæe grupepotrebne su najave unaprijed. Ivana Svetiæ

U PLANU JE I UREÐENJE GORNJE CEROVAÈKE ŠPILJE Gornji tekst napisala je Ivana Svetiæ, voditeljica promidžbe Javne ustanove Park prirode Velebit.

Sveèano otvorenje Donje Cerovaèke špilje, koja je kao i Gornja špilja bila zatvorena za javnost posljednjihnekoliko godina, uprilièeno je 1. travnja. Od tada, špilju u dužini od oko 700 m, opet mogu razgledati po-sjetitelji. Na parkiralištu je postavljen novi kiosk za prodaju ulaznica i suvenira, a u špilji je obnovljena ra-svjeta, obojeni su metalni rukohvati i ograde, a na mjestima gdje ima blata sagraðeni su kameni nogo-stupi i stube. Èine se napori da se za posjet osposobe i dalji dijelovi ove špilje, a takoðer da se omoguæi irazgledavanje Gornje špilje. Vlado Božiæ

Za informacije i najave:Javna ustanova Park prirode Velebittel. 053/560-450, fax. 053/560-451e-mail: velebit@gs.t-com.hr, www.velebit.hrRadno vrijeme: radnim danom 10–16 h;vikendom i blagdanom 10–18 h

Djed mraz, jedan od simbola Cerovaèkih špilja

Pred ulazom u Donju cerovaèku špilju

283

Po èetvrti put ovoga je proljeæa naprostoru Žumberka organizirana eko-ak-cija èišæenja putova i vodotoka. Planiranopodruèje uklanjanja otpada podijeljeno jena 78 zona – sela ili vodotoka (30 u samo-borskom dijelu, 40 na podruèju OpæineŽumberak i 8 na podruèju Opæine Kra-šiæ). Uz lokalno stanovništvo, vatrogasce,djelatnike Šumarije Krašiæ, koji su vitlimaizvlaèili otpad iz provalija, meðu najaktiv-nijim sudionicima eko-akcije su po èetvrtiput bili i planinari iz nekoliko planinar-skih društava. Kao i prošlih godina, sudje-lovali su èlanovi HPD »Vihor«, HPD»Kapela« i HPD »Sisak«, a ove godine seu eko-akciju ukljuèilo i 9 èlanova HPD»INA-Bjelolasica«, èlanovi PK »Scout« teèlanovi HPD »Sveti Patrik« iz Samobora,koji su u eko-akciji sudjelovali samostal-no na podruèju u blizini svojih planinar-skih kuæa, èisteæi od otpada Noršiæki jarak u bliziniKoretiæ mlina i potok Javorec s Cerinskim virom uSamoborskom gorju. Eko-akciji su se pridružili ièlanovi odreda izviðaèa »Plavi Pingvin«, koji su pro-vodili proljetne školske praznike u Caritasovom domuu Kalju, kao i uèenici OŠ blaženog kardinala AlojzijaStepinca iz Krašiæa. Akcija se odvijala po prekrasnomtoplom i sunèanom vremenu. Lokalnom stanovništvu

je dva dana prije eko-akcije, a planinarima uz bespla-tan prijevoz autobusima Samoborèeka, na sam daneko-akcije, podijeljeno 380 pari rukavica, 1500 vreæai sendvièi za zajutrak, a na kraju radnog dana u Kosta-njevcu, na zakusci uz planinarsku veselicu, sudioni-cima su podijeljene majice s amblemom Ekološkogdruštva Žumberak i eko-akcije.

Akcija prikupljanja otpada u prirodi zapoèela jena svjetski Dan planeta Zemlje 22. travnja, a odvoz

otpada na službene deponije trajao je dosredine svibnja. Ove godine bilo je bitnomanje željeznog otpada, osobito automo-bilskih olupina, a bilo je i veoma maloplastiènih boca, koje se po Zakonu o am-balažnom otpadu veæ par mjeseci otku-pljuju. Iz prirode Žumberka zbrinuto jeukupno oko 500 kubiènih metara otpada.

U dosadašnje èetiri akcije skupljanjai izvlaèenja otpada iz Žumberka zbrinutoje ukupno oko 2000 kubika otpada. Sre-æom, otpada je sve manje zbog toga što jeporasla razina ekološke svijesti i kulturaodvojenog odlaganja otpada kod lokalnogstanovništva, planinara i ostalih korisnikatoga prostora. Josip Šintiæ

Umjesto planinarenjem, èlanovi pet planinarskih društava Danplaneta Zemlje obilježili su akcijom u Žumberku

Dio sudionika akcije uz dio prikupljenog otpada

PLANINARI – REDOVNI SUDIONICI EKO-AKCIJAZBRINJAVANJA ŽUMBERAÈKOG OTPADA

odbor PK »Split« uz velik trud uspio je pronaæi prije-voznika koji je bio spreman voziti po makadamu doLibinja, a odatle su okupljeni do podnožja Vlaškoggrada dalje povezeni terenskim vozilima. S mjestadokle se najbliže može priæi terencima, tužna se kolo-na dalje pješice uputila do skloništa, a zatim i do mje-sta gdje je na putu prema Svetom brdu postavljenaspomen-ploèa.

Po dolasku na to mjesto, na trenutak je i planinazašutjela, a rodbina i planinari ostali su njemi u tuzi inevjerici da se je baš tu, tako blizu skloništu, dogodilastrašna tragedija. Održana je minuta šutnje, te rijeè uspomen na stradale èlanove, a zatim su uz ploèu po-stavljeni vijenci i cvijeæe rodbine, Kluba, HGSS-a iHPS-a. Prisutnima su se posebno nadahnutim govo-rima obratili tajnik HPS-a Darko Berljak i dopred-sjednica PK »Split« Dušanka Grgiæ, a èlanovi PK»Split« dali su sami sebi obeæanje da æe pohod na mje-sto stradanja postati tradicionalan.

Dok smo se vraæali, promatrajuæi velebitsko cvi-jeæe, poželjeh da su se svi cvijetovi sakupili u prekra-sne aranžmane ili u svoju samoæu, baš za njih, a ondapomislih kako se njihovi životi nastavljaju u odsjajimamjeseèine, u sjaju sunca, u kapima kiše, u treptajimasnijega i letu ptica. Dok budemo planinarili bez našihprijatelja Ive, Mire i Zorana, nosit æemo ih u srcimapo svim brdima na koja se budemo uspinjali.

Gordana Burica

284

MEMORIJALNI POHODNA VLAŠKI GRAD

Na Tjelovo, 15. lipnja, èlanovi PK »Split«, rod-bina, predstavnici HGSS-a i HPS-a, te mnogobrojniplaninari uputili su se na Vlaški grad kako bi odalipoèast trojici splitskih planinara koji su stradali 14.sijeènja u najveæoj planinarskoj tragediji u hrvatskomplaninarstvu.

Zima iza nas donijela je beskrajnu tugu obitelji-ma poginulih Ive, Mira i Zorana, a planinarska obi-telj još uvijek s nevjericom gleda u impozantni vele-bitski masiv, ne shvaæajuæi da su niz bajkovite, cvjetne,obronke Svetog brda naši prijatelji otsklizali u nepo-vrat. Led i vjetar bili su nemilosrdni i još jednom dalido znanja koliko su opasni i koliko ih treba respektirati.

Pozivu na memorijalni pohod odazvalo se 80-akplaninara i èlanova rodbine. Za taj pohod Upravni

GO

RD

AN

A B

UR

ICA

GO

RD

AN

A B

UR

ICA

Sudionici pohoda na putu izmeðu Vlaškog grada i Svetog brda, na mjestu gdje je postavljena spomen-ploèa

285

ninarsko doma »Ivica Sudnik«, a onda i do Šoiæevekuæe. U Šoiæevoj kuæi sudionike Pohoda doèekao jegrah i glazba, a nakon 6 sati hoda neki su imali jošsnage i zaplesati.

U organizaciji je sudjelovalo èetrdesetak èlanovaHPD »Japetiæ«, kojima ovom prigodom zahvaljujemo.Za sigurno kretanje strmim padinama pobrinuli su sepripadnici HGSS-a, koji su ujedno i »èlanovi Jape-tiæa«. Pouèeni novim iskustvom, èlanovi HPD-a »Ja-petiæ« æe u svibnju sljedeæe godine organizirati drugipohod nekom novom trasom. Darko Dömötorffy

JAPETIÆEV POHODSamoborsko HPD »Japetiæ« 21.

svibnja organiziralo je, po prvi put, »Jape-tiæev pohod« u Samoborskom gorju.Zamisao organizatora bila je da se, zarazliku od drugih pohoda koji su sviuglavnom koncipirani na slièan naèin,organizira specifièan pohod, vezan uz tra-diciju »Japetiæa« i Samoborsko gorje, paje predviðeno da se svake godine pohodposveti nekome od preminulih èlanovakoji su utkali dio svog života u prosperi-tet »Japetiæa« te da svaki pohod imadrugu trasu.

Ove je godine pohod bio posveæenprvom predsjedniku društva StjepanuŠoiæu, koji je bio na èelu »Japetiæa« od1924. do 1935. godine. On je, uz pomoædrugih osnivaèa, postavio to društvo nanoge. Za njegovog mandata markirane semnoge staze u Samoborskom gorju, otvo-ren »Pasariæev put« kao i prvi planinar-ski objekt u Samoborskom gorju, Mesi-æeva kuæa na Japetiæu. Nakon što je Mesi-æeva kuæa izgorjela, »Japetiæ« je došao uposjed napuštene postaje šumske željez-nice pod Lipovcem, današnju Šoiæevukuæu.

Pohod je zapoèeo ispred Samobor-skog muzeja, u kojem je organiziranaizložba o Šoiæu. Okupilo se više od sto-tinu planinara, od kojih treba posebnoistaknuti grupe iz Pazina i Brežica. Put jevodio do opjevane kapele Svete Ane, gdjesu èlanice Japetiæa, ujedno i èlanice VASamoborke, otpjevale »Pjesmu samobor-skih planinara« i »Kraj kapele SveteAne«, a planinari su mogli zaviriti u ka-pelu koja je za tu prigodu bila otvorena.Slijedio je uspon do nove razgledne pira-mide na Tepcu. Piramida zbog admini-strativnih razloga još nije u funkciji, nonadamo se da æe se riješiti taj problem ida æe Samobor dobiti još jednu turistièku atrakciju.

Okupljeni planinari nastavili su dalje do Cerja ikuæe Željka Kupresa, gdje ih je doèekala okrjepa,kojoj je pridonio i g. Suban svojim èajem. Supruga do-maæina odjenula je narodnu nošnju i na taj naèinupotpunila ukupan dojam. Spust na poèetak Rudazvan Donji kraj i uspon na Èrnec je za mnoge bio neu-godan, no sve je zaboravljeno kada smo došli na vrhVelikog Èrnca, gdje su nas doèekali kolaèi. Nakontoga, konaèno je slijedila samo nizbrdica; prvo do pla-

Nakon pješaèenja od Samobora, pohod je završio druženjemuz glazbu kod Šoiæeve kuæe

DA

RK

O D

ÖM

ÖTÖ

RFF

YD

AR

KO

DÖ

MÖ

TÖR

FFY

286

DAN HRVATSKIH PLANINARA 2006.MRKVIŠTE, 15. I 16. LIPNJA

Ove godine domaæin Dana hrvatskihplaninara bilo je HPD »Zavižan« izSenja. Središte proslave i stjecište

planinara sa svih strana Hrvatske bilo je Mrk-vište na razmeði sjevernog i srednjeg Vele-bita, u blizini Štirovaèe, na cesti premaAlanu. To mjesto lako je dostupno vozilom,a za planinare je zanimljivo i zbog toga što jebivša lugarnica nadomak cesti preureðena uplaninarsku kuæu.

Prema evidenciji sudionika, na proslaviDana hrvatskih planinara bilo je ukupno oko900 planinara iz ukupno 60 planinarskihdruštava. Prvog dana, u subotu organiziranisu izleti na obližnje vrhove Tadijevac i Javor-nik, a dio planinara uputio se u posjet Štiro-vaèi, Padežu i Klepinoj dulibi. U nedjelju jeprireðen uspon na Šatorinu i na VelikiKozjak, ali je planinara toga dana bilo i nasvim drugim vrhovima sjevernog i srednjegVelebita. Cijelu proslavu pratilo je lijepovrijeme, pogodno za planinarenje i druženjena otvorenom. Željko Matijeviæ

FOTOGRAFIJE: DARKO BERLJAK

287

LUTKARI I PJESNICI NA DILJUU nedjelju 4. lipnja na Sovskom jezeru na Dilj

gori organiziran je dvanaesti susret planinara-pjesnikaSlavonije. Hladno vrijeme i kiša nisu omeli sudioniketradicionalne manifestacije da iskažu svoje osjeæajeposredstvom stihova na obali jezera kojeg znanstve-nici smatraju »kapljicom« ostatka Panonskog mora.

Na Susretima su nastupili predstavnici domaæinai organizatora Planinarskog društva »Dilj gora« iz Sla-vonskog Broda, HPD »Sokolovac« iz Požege, osjeèkog»Zanatlije«, ferièanskog »Sokola«, našièke »Krndije«i županjske »Tikvice«.

Program je zapoèeo igrokazom lutkarske skupine»Mali èarobnjaci«, koja djeluje u sastavu društva»Naša djeca« iz Slavonskog Broda. Oni su izveli duho-vitu lutkarsku predstavu »Èarapa«, koju su sami na-pisali. Zatim je nastupilo dvadesetak planinara-pje-snika, meðu kojima su najbrojniji bili Požežani. Nakraju je obavljena promocija zbirke pjesama »Noæ nadSovskim jezerom« u kojoj su objavljeni stihovi autoras prošlogodišnjih Susreta. O zbirci su govorili IvanJakovina iz Požege i Josip Èinkl, urednik zbirke.

Uz prodaju planinarskih suvenira i literature, èaj,kavu i kolaèe organizatori su ponudili bez naplate.

Ivan Jakovina

PLANINARSTVO NA »DANIMAHRVATSKE KULTURE« U SARAJEVU

U Sarajevu je 5. lipnja došlo u kino »Olimpija«nekoliko stotina posjetitelja na planinarsku veèer kojusu organizirali Hrvatsko veleposlanstvo u Sarajevu(ataše za kulturu g. Krunoslav Cigoj), Hrvatsko kul-turno društvo »Napredak« (savjetnik Tomislav Bati-niæ) i HPD »Bjelašnica 1923« (predsjednik DragoBozja). Program je održan u okviru »Dana hrvatskekulture«, a na dnevnom redu bilo je predstavljanjeknjige »Život na planinarski naèin« Željka Poljaka i

predavanje s projekcijama Darka Berljaka o penjaè-kom pohodu u Kinu. Priredba je trajala sat i pol, nakonèega je publika imala priliku za razgovor s hrvatskimplaninarima. Alan Èaplar

S nastupa planinara-pjesnika na Sovskom jezeru

Drago Bozja, Željko Poljak, Enver Mešanoviæ i TomislavBatiniæ pred »Napretkovom« palaèom

D. M

IRK

OV

IÆ

288

LJETNI TEÈAJ ZA VODIÈE HPSNa Mosoru je od 20. do 27. svibnja održan ljetni

teèaj za vodièe HPS. Osamnaest polaznika iz 12 pla-ninarskih društava uspješno ga je završilo i dobilo pot-vrde Komisije za vodièe HPS o završenom teèaju tesu tako postali vodièi-pripravnici. Teèaj su vodili in-struktori i predavaèi Goran Gabriæ, Mladen Mužiniæ,Hrvoje Vukaloviæ, Darko Luš i dr. Ivana Buklijaš.

Od 27. do 28. svibnja održani su ispiti za priprav-nike koji su teèaj završili 2004. ili 2005. godine. Ispite

su uspješno položili Dragutin Valeèiæ iz Stanice vodi-èa Zagreb, Divna Klariæ iz SV Pula, Ivan Halapir iMarijan Hrastinski iz SV Varaždin, Damir Svara izSV Rijeka i Joso Gracin iz SV Šibenik, dok èetvoricapripravnika moraju polagati popravne ispite.

Darko Luš

NOVI VODIÈI DRUŠTVENIH IZLETANa Japetiæu u Samoborskom gorju održan je u

travnju ove godine teèaj za vodièe društvenih izletaHPS prema programu rada Komisije za vodièe. Svisudionici i organizatori bili su smješteni u planinar-skom domu »Japetiæ« na Žitnici (842 m). Teèaju jepristupilo 33 planinara iz 12 planinarskih društava spodruèja zagrebaèke županije i po jedno društvo izMalog Lošinja i Varaždina. Teèaj je završio 21 polaz-nik i dobio naslov »vodiè društvenih izleta HPS«, vo-dièku znaèku i vodièku iskaznicu ovjerenu za 2006.godinu. Predavaèi i instruktori na terenu bili su vodièiHPS-a, gorski spašavatelji i lijeènici. Darko Luš

SPOMEN-OBILJEŽJE BLAŽENOMALOJZIJU STEPINCU NA KREDARICI

Ove se godine navršava 70. obljetnica usponatadašnjeg pomoænog zagrebaèkog nadbiskupa dr.Alojzija Stepinca na Triglav. On je jedini meðu kano-niziranim osobama Katolièke crkve koji se tamouspeo. Tim povodom, u subotu 5. kolovoza, na blag-dan Gospe Snježne u crkvi na Kredarici (2515 m) bitæe otkriveno i blagoslovljeno spomen-obilježje tom hr-vatskom blaženiku. Hrvatski dušobrižnièki ured u Slo-

veniji, koji je zaèetnik ideje o po-stavljanju spomen-obilježja pozivasve zainteresirane hrvatske plani-nare da u subotu 5. kolovoza 2006.u 11 sati prisustvuju otkrivanjuspomen-obilježja. Nakon misnogslavlja pomoæni zagrebaèki biskupmsgr. Vlado Košiæ æe uz brojneslovenske i nekolicinu hrvatskihsveæenika otkriti i blagosloviti spo-men-obilježje, na kojem je uz Ste-pinèev lik i biskupsko geslo dvoje-zièni tekst posvete:

3. VIII. 1936. – Ob 70 letnici

prvega vzpona nekega blaženega

Katoliške cerkve na Triglav. S

hvaležnostjo in spoštovanjem - Slo-

venski katolièani

5.VII.2006. – U povodu 70.

obljetnice uspona prvog blaženika

Katolièke crkve na Triglav. S pono-

som i ljubavlju – Hrvatski katolici

Vježba penjanja na Mosoru

Sudionici ljetnog teèaja za vodièe pred pl. domom »Umberto Girometta« na Mosoru

GO

RA

N G

AB

RIÆ

GO

RA

N G

AB

RIÆ

Spomen-obilježje se podiže uz novèanu potporuvelikog broja slovenskih i hrvatskih sveæenika, tenekolicine hrvatskih i slovenskih vjernika koji se i nataj naèin žele odužiti kardinalu Stepincu posebno zasve ono što je kroz vrijeme Drugoga svjetskog rata na-pravio za slovenski narod i posebno za prognanosveæenstvo mariborske biskupije. Darko Berljak

DOÐITE NA 26. DANE

PLANINARA SLAVONIJE

Za vikend 2. i 3. rujna na lokaciji Poljanice u bli-zini Velike održat æe se 26. dani planinara Slavonije(Slet planinara Slavonije). Organizatori su PD Mali-šæak iz Velike i Slavonski planinarski savez.

Program zapoèinje u subotu 2. rujna u 10 sati.Tog dana bit æe ponuðene 2–3 planinarske ture, ovi-sno o broju sudionika, a naveèer je predviðena plani-narska veselica uz rock-koncert (bit æe i zabavne glazbe).Za sve sudionike osigurano je besplatno kampiranje.U nedjelju æe takoðer biti prireðeno nekoliko plani-narskih tura, a predviðene su i planinarske igre teglazba tamburaša. Ciljevi izleta bit æe najatraktivnijivrhovi središnjeg Papuka (Lapjak, Nevoljaš, Ivaèkaglava, Mališæak...), a moæi æe se poæi i na manje pozna-te papuèke vrhove. Oni koji su željni dodatnog uzbu-ðenja mogu se uputiti na sportsko penjalište Sokolineu blizini Poljanica ili na paragliding uzletište Pliš, a tuje i nekoliko biciklistièkih staza.

Dodatne informacije mogu se naæi na adresiwww.pd-maliscak.net ili zatražiti putem e-mail adreseslavonijaclimb@net.hr ili na mob. 098/17-10-681(Drago Štokiæ). Vidimo se 2. i 3. rujna na 26. danimaplaninara Slavonije! Drago Štokiæ

Crkva na Kredarici prošle zime

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO