37

4. Brinje u Osmansko doba

4.1. Uvod

Tijekom raspada velike seld‘u~ke dr‘ave, koja je obuhva}ala Iran, Irak, Siriju i MaluAziju, osamostalilo se na njezinu prostoru vi{e emirata. Jedan od emira - Osman - proglasiose sultanom. Za pripadnike njegove dinastije udoma}ilo se se sinonimno ime: Osmanlije.

Osmansko doba spada u najtragi~nije vrijeme povijesti hrvatskog naroda. Ratovanje snjima stvoriti }e “dva stolje}a hrvatskoga pla~a” (Vitezovi}). To je vrijeme kada na ovimprostorima prevladavaju ru{ila~ki ~imbenici koji su drasti~no promijenili dotada{nju socijalno-geografsku strukturu Like, devastiraju}i skoro sve {to je u li~kim predjelima otprije postojalo.Bri{e se najve}i dio tragova do tada izuzetno bogate materijalne kulture. Zbog toga ni ujednoj drugoj regiji u Hrvatskoj ne postoji toliki nesklad izme|u bogatstva povijesnih zbivanjai materijalnih tragova koji svjedo~e o njima kao u {irem li~kom prostoru. (“Muk je povijest

zemlje ove”)

Dolaskom Osmanlija ovaj prostor dobiva zna~ajke pograni~ne regije, odnosno krajine.Sve {to su od sredine prve polovice 16. pa do kraja 17. stolje}a poduzele osmanlijske vlasti zaokupirani dio, a austrijska za svoj dio - naseljavanje, organizacija prostora i njegovo gospodarskovrednovanje - bilo je isklju~ivo u funkciji ja~anja vojnostrate{kog zna~enja prostora. Zbognastale nesigurnosti nestao je strate{ki usmjeravan razvoj i aktiviranje vlastitih razvojnihpotencijala, zbog ~ega }e ovaj prostor izgubiti razvojni korak za ostalim hrvatskim regijamave} u doba manufakture, a do danas se te razlike alarmantno produbljuju.

Prekinut je dinami~an iintenzivan gospodarski, dru-{tveni, politi~ki i kulturni razvoj.Mo‘e se konstatirati da je turskaagresija dovela skoro do bio-lo{kog istrebljenja grani~nihhrvatskih podru~ja, osobitodana{nje Like i velikih iselja-vanja i migracije. U tim migra-cijama Hrvati su naselili ~ak 277sela u zapadnoj Ugarskoj, do-njoj Austriji, Slova~koj i Morav-skoj! O kakvim se velikim gubi-cima radi najbolje govori poda-tak da se godine 1584. ‘alio Hr-vatski sabor caru da u cijelomkraljevstvu ne mo‘e oporezovati Karta sjeverne Like i Ogulina 1576. godine (HDA, zbirka karata)

38

vi{e od 3.000 ognji{ta. Treba napo-menuti da je prije turskih ratova sa-mo Kri‘eva~ka ‘upanija imala12.000 ognji{ta.

Druga polovica 15. stolje}a zahrvatske velika{e je te{ko i trauma-ti~no razdoblje. Kako na unutar-njem, tako i na vanjskom planu. Toje vrijeme velikih isku{enja za njihovpolo‘aj u dru{tvu, ali i vrijeme stva-ranja kraljeve mo}i (centralizacije).Postoje teritorijalne aspiracije caraFridrika III., Venecije, u po~etkuBosne, obitelji Vuk~i} i Osmanlija.Me|u velika{ima po~inju se poja-vljivati prvi znakovi osje}aja straha,tjeskobe, nesigurnosti i svakodnevneegzistencijalne ugro‘enosti. Osobni feudalni interesi prevladavaju nad nacionalnim. To je vrijemeokrupnjivanja feudalne mo}i i stvaranja soja krupnih posjednika - magnata. Maleni i slabi nemogu pre‘ivjeti, moraju nestati pred snagom ve}ih i mo}nijih. Mo‘emo zaklju~iti da je jedanod glavnih uzro~nika krbavske katastrofe bio ‘estok unutarnji sukob hrvatskih feudalaca. Vodese borbe zbog izrazito va‘nog jadranskog upori{ta Senja, ali i gradova Brinja i Modru{a, koji senalaze na vitalnim prometnim pravcima prema unutra{njosti.

Me|utim, turska opasnost natjerat }e Hrvatsku da preko no}i stvara saveze sa mo}nijimpoliti~kim i vojnim subjektima. Kada je malena hrvatska dr‘ava postala ugro‘ena odOsmanlija, morala je pozivati u pomo} sa strane. Ta je pomo} bila skupa, jer se zauzvratmoralo ‘rtvovati ne{to od vlastitog suvereniteta. To je u ovom slu~aju bio ustroj zasebnogvojnog podru~ja - Vojne krajine, koja }e biti pod direktnim vanjskim zapovijedanjem iupravljanjem, jednostavno istrgnut iz tkiva tada{nje hrvatske dr‘ave. Ona }e se uglavnompostupno oblikovati u stoljetnom razdoblju i to od druge polovice 15. do druge polovice 16.stolje}a, ovisno o vojnoj snazi protivnika. Po~etak organiziranja Vojne krajine obi~no se uva‘e}oj dokumentaciji uzima za godinu 1435. Tada je, zbog sve u~estalijih turskih upada,hrvatsko-ugarski kralj Sigismund poja~ao obranu grani~nih hrvatskih utvrda.

Godine 1469. kralj Matija{ Korvin pokre}e vrlo zna~ajne mjere. @eli obuzdati velika{e,a oslanjao se na ni‘e plemstvo i gra|anstvo. Uspijeva osloboditi Jajce i stvoriti {tit premaSlavoniji. Osje}a da pojedini Frankopani igraju dvostruke igre sa Mle~anima, ali i saOsmanlijama. Odlu~uje im sa vojskom oduzeti posjede Brinje, Gacku, Senj i dio Hrvatskogprimorja, osnovav{i time zasebnu vojnu oblast poznatu iz povijesti kao Senjska (velika)kapetanija ili Primorska krajina (Meergrenze, Hauptmannschaft Zeng). Ona je u biti bitizametak organiziranog obrambenog sustava, ali i korak u obrani ovih prostora od agresivnihMle~ana. Korvin je Senju namijenio vojni~ki vrlo zahtjevnu zada}u: sna‘an otpor premaVeneciji i centar za ustroj obrane protiv Turaka. Grad mu je mogao poslu‘iti i kao baza zastvaranja mornarice i ja~anje uloge Ugarsko-hrvatskog kraljevstva na Jadranu (pomorskaorijentacija). Dakle, Senj je osim va‘nog trgova~kog centra trebao postati i vojno-strate{kosredi{te {ireg prostora. Me|utim ta zamisao nije do kraja realizirana iz prostog razloga {to}e se taj grad ubrzo na}i neposredno uz ratno podru~je, koje }e negativno utjecati na njegovu

KartaVojne krajine (H. Salopek)

39

dugoro~nu sigurnost. Zbog toga je ovaj Korvinov potez bio najve}i gubitak za Frankopane.Oni jo{ ostaju na podru~ju Modru{a gdje poku{avaju stvoriti dobre odnose s Dvorom, u~emu djelomi~no i uspijevaju, osobito za vrijeme Stjepana i Bernardina Frankopana. Ostati}e i nadalje u politi~kom, vojnom i gospodarskom ‘ivotu.

Nakon Korvinove smrti opet izbijaju razmirice oko izbora novog kralja, zbog ~ega dr‘avagubi na jedinstvu i vojni~koj snazi. Na to mjesto pretendiraju brojni velika{i, da bi na krajubio izabran Vladislav Jagelovi} (Vladislav II.)

U takvim povijesnim okolnostima do}i }e do Krbavske bitke...

4.2. Krbavska bitka i stanje nakon nje

Obrana krbavskog prostora bila je od presudne va‘nosti za sigurnost Like i Gacke.Osmanske provale na li~ko-krbavsko podru~je bile su u po~etku mogu}e jedino od kninskogpodru~ja, prvenstveno zbog relativno dobre terenske prohodnosti. Godine 1477. slijedi prvival razornih upada turskih akind‘ija i te{ka pusto{enja ovoga prostora. Jo{ se tada donekleosje}a organiziran sustav obrane, tako da godine 1478, negdje na posjedima Zrinskih potuko{ehrvatski plemi}i Osmanlije u povratku iz plja~ki. (V. Klai}, str. 133.) To se tako|er dogodilo iu rujnu 1491. kada je hrvatski ban Ladislav od Egervara sa~ekao u blizini Korenice (Vrpile)Hasan-bega na povratku iz plja~ki iz Kranjske i potukao njegovu vojsku i oslobodio roblje (I.Toma{i}, str. 22). Ipak neki velika{i osje}aju svu te‘inu stanja i poku{avaju dobiti pomo}.Kurjakovi}i i Frankopani tra‘e pomo} od Mletaka, koji ih odbijaju, okrivljuju}i ih zbog neslogeza nastalo stanje.

Frankopani nastoje ponovno zauzeti Senj. Zbog toga imaju za protivnike hrvatske banoveEmerika Deren~ina i Ivana Bota de Bajna. Neposredno prije Krbavske bitke na podru~juBrinja odigrava se bitka izme|u sukobljenih strana u kojoj pogiba ban Bot. Sukob izme|uDeren~ina i Frankopana sti{ao se kada je turski vojskovo|a Jakub-pa{a prodro do Jajca, {toje izuzetno ugrozilo ovo podru~je. Doslovce, na ovim prostorima vlada gra|anski rat koji je do

krajnjih mjera oslabio obrambenu mo} dr‘ave.

Da li se Krbavski poraz mogao izbje}i?

Poraz kod Vrpila primirio je Osmanlije i oni ne provaljuju u Liku. Me|utim, dolaskom na~elo Bosanskog sand‘aka Hadum Jakub-pa{e kre}u u silovite napade, isklju~ivo radi plja~ke.Provaljuju sve do Celja, Maribora i Ptuja. U povratku su pro{li pokraj Zagreba i stigli doModru{a, gdje su poru{ili katedralnu crkvu Krbavske biskupije i naselja izvan gradske utvrde.Prate}i pa{inu vojsku okupio je na brzinu ban Emerik Deren~in svoje malobrojne snage, lo{epripremljene, neobu~ene i nejedinstvene. Takva vojska nije mogla biti dostojan partnerjedinstvenoj, uvje‘banoj i konjani~ki nadmo}nijoj turskoj vojsci, {to se na koncu i obistinilo.

Ve} kod izrade plana napada nastali su nesporazumi me|u hrvatskim velika{ima. KnezIvan Frankopan smatrao je da se ne treba upu{tati u bitku na otvorenom polju, nego Osmanlijenapasti u brdskim klancima i tako onemogu}iti djelovanje njihovog konjani{tva. Ranijaiskustva i uspjesi davali su mu pravo. Me|utim, Deren~in je odbacio njegov prijedlog i 9.rujna 1493. na Krbavskom polju postrojio je vojsku na otvorenom polju. U vrlo kratkomvremenu Osmanlije izvojevahu laku pobjedu, {to je kod hrvatske strane izazvalo strah istrepnju za budu}nost.

40

U sastavu frankopanskih satnija na Krbavi, ratovati }e i povijesni Brinjani.Krbavski poraz zasigurno je posljedica stanja ne samo u hrvatskom dru{tvu ve} i u ugarsko-

hrvatskom kraljevstvu, ali i promjenu svijesti hrvatskih velika{a da jedino slogom izajedni{tvom mogu opstati na ovim prostorima. Poraz u tom trenutku nije zna~io nikakavteritorijalni gubitak, ali on otvara put daljnjim turskim prodorima kroz kra{ka polja premaKranjskoj i [tajerskoj. Ipak }e ona zna~iti propadanje cjelovitosti hrvatskih zemalja, jer jedinaridski prostor postao ranjiv, prakti~ki bez prave obrane. Me|utim, Turcima su prioritetglavni pravci osvajanja prema Panoniji i sjeveru. Pravac prema Kranjskoj i [tajerskoj nije ihu tom trenutku zanimao, {to }e spasiti brinjsko i oto~ko podru~je od ve}ih razaranja.

Poslije tragi~nog krbavskog poraza Lika, Krbava, dalmatinski krajevi i primorsko zale|eostado{e na brisanom i slabo ~uvanom prostoru. Nastupiti }e zastra{uju}a slika pusto{ini~ije zemlje, jer se stanovni{tvo po~elo masovno seliti. Turci nisu mogli uspostaviti svojuvlast zbog pusto{i i nedostatka stanovni{tva. To }e uspjeti tek naseljavanjem pravoslavnihVlaha...

Najve}i su problem pri~injavale manje skupine zloglasnih martologa koji su se znalidanima prikrivati u {umovitim predjelima i iznenadno napasti. Da bi se uspjeli obraniti odove napasti organiziran je dosta efikasan sustav obrane. Trebalo je vrlo brzo djelovati i spasitise od stradanja. Za tu svrhu skoro je svaka ku}a imala klepetalo u koje bi se udaralo iupozoravalo ostale suseljane. Zasigurno je kod dana{njeg Dvora i na Koli{}u bio stalnonapunjen mu‘ar koji bi opalio u slu~aju opasnosti. Na uzvisinama bile su postavljene sto‘ine,na ~ijim se vrhovima nalazila slama koja se palila u slu~aju opasnosti.

Dolazak Habsburgovaca

Nakon godine 1527. uspostavlja se manje-vi{e sigurna crta razgrani~enja, gdje utvr|enigradovi poput Brinja, Senja, Oto~ca, Modru{a i drugih, imaju vrlo va‘nu ulogu u obranihrvatskih zemalja, ali i kr{}anskog Zapada.

Iste godine ve}i dio hrvatskog plemstva u Cetin-gradu kod Slunja izabrao je za kraljaFerdinanda I Habsbur{kog, koji se obvezuje da }e pomo}i obranu Hrvatske, priznavati svatradicionalna prava i slobode te }e za potrebe obrane hrvatskog prostora uzdr‘avati 1.000konjanika i 200 pje{aka. Me|utim, opet dolazi do hrvatske nesloge. Manjina hrvatskogplemstva, okupljena oko Krste Frankopana Brinjskog i [imuna Erdödya, biskupa zagre-ba~kog, bira kod ^azme za kralja Ivana Zapolju. Time }e hrvatsko-ugarskim kraljevstvomvladati tri subjekta: Turci, Habsburzi i Zapolja! Ipak je Ferdinand morao ovu situacijomrje{avati ma~em, da bi nakon poraza Zapolje primorao slavonsko i ugarsko plemstvo da gaokrune hrvatsko-ugarskom krunom. Ta dr‘avna zajednica dobit }e naziv Habsbur{kaMonarhija. Izvan njezina sklopa ostati }e podru~ja pod Turcima, Mle~anima i Dubrova~kaRepublika.

Godine 1575. Turci osvoji{e hrvatske tvr|e sjevernije od tada{nje Like i Krbave, poputCazina, Bojne, Kladu{e i drugih. Na prolje}e 1577. Turci su zapo~eli nova osvajanja, ~imepod njihovu vlast dolaze hrvatska sela oko Korane: Ostro‘ac, Zrinj i Gvozdansko i druga.Ovime je bitno ugro‘ena sigurnost Brinja i Senja, koji su se zapravo na{li u poluokru‘enju.

Turci su regularnom vojskom napadali utvr|ene gradove a neredovitim postrojbama,sastavljenim uglavnom od martologa - vla{kih vojnika, orobljavali i plja~kali okolna naselja,uni{tavaju}i ‘ivu silu i materijalna dobra. Deseci tisu}a grla stoke i sve sposobno stanovni{tvoodvukli su na okupirano podru~je

41

[to je Vojna krajina (Vojna granica)?

Vojna krajina je izgra|en vojno-sigurnosniprostor pod posebnim re‘imom koji je odsamih po~etaka bila u funkciji za{tite odosmanske opasnosti. Tijekom povijesti pro{laje zna~ajnu evoluciju, ostaju}i uvijek rubno-grani~ni pojas s ciljem sprje~avanja prodoraOsmanskog Carstva u Europu, te je zapravopredstavljala rubove predzi|a kr{}anstva.Sigurnost Habsbur{ke Monarhije i zapadnihcivilizacija, glavni su ciljevi ove do savr{enstvaure|ene vojne cjeline. Temeljno je na~elo togure|enja bilo: vojnik i seljak u jednoj osobi,~vrsto vezan uza svoju zemlju i svoje tlo, trajnospreman za oru‘ani otpor.

Malo pomalo stvorit }e se dosta {iroki pro-stor du‘ cijele granice u kojemu je vlasthrvatskog Sabora i bana suspendirana. Iakoje slu‘bena hrvatska politika govorila da jeKrajina integralni dio Hrvatske, ali su tamozapravo vrijedili sasvim drugi zakoni. U prikupljanju ljudstva i materijalne pomo}i u zemljamaeuropskog zapada za protutursku obranu u Hrvatskoj najve}u je ulogu imalo sve}enstvo.Posebno je to bilo izra‘eno u vrijeme bana Petra Berislavi}a kada je papa Leon X. obe}aozna~ajnu pomo} Hrvatskoj “kao naj~vr{}em {titu i predzi|u kr{}anstva (antemuralechristianitatis)”. Hrvatska je u to vrijeme pru‘ala ‘estok otpor a ban se nalazio u Oto~cu. Ujednom napadu na Osmanlije ban pogiba 20. svibnja 1520. godine izme|u Korenice i Biha}a.Porazom ugarske i hrvatske vojske na Moha~kom polju 1526. Lika i Krbava gotovo ne~ujno

padaju pod osmansku vlast. Ovime je brinjskikraj do{ao pod direktnu osmansku opasnost,ali nikada ne}e do}i pod njihovu vlast.

Isprva su kraljevske kraji{ke utvrde bilepodre|ene zapovjedni{tvima Senjske iBiha}ke kapetanije, a ostale u nadle‘nostipojedinih hrvatskih plemi}a. Po{to je to biloveliko optere}enje za te plemi}e, oni teutvrde prepu{taju kralju. Poslije kralj osnivanove kapetanije: Ogulinsku, Hrastovi~ku,Ivani}ku, Kri‘eva~ku i Koprivni~ku kao ni‘estrukturne vojne organizacije, koje u cjelini~ine sustav Vojne krajine. Brigu o njezinomfunkcioniranju preuzeli su 1578. stale‘iUnutra{nje Austrije, zasebne dinasti~ketvorevine, koju su sa~injavale pokrajine[tajerska, Koru{ka i Kranjska, te grofovijeGori~ka i Pazinska. Za provo|enje te uprave

Kraji{nik sa suprugom

Turci u plja~ka{kom pohodu

42

osnovano je Ratno vojno vije}e u Grazu. Ni‘e vojno-podru~ne razine bili su generalati. Zapodru~je od Karlovca do mora bio je nadle‘an Karlova~ki generalat, koji se jo{ nazivaoKarlova~ka krajina

Vojna se krajina izdr‘avala samostalno, ne optere}uju}i zna~ajno dr‘avni prora~un.Kraji{nik je dobivao od dr‘ave samo oru‘je i vojnu odoru, a u ratno vrijeme i nov~anu potporu.On sam opskrbljuje i prehranjuje svoju obitelj, obra|uje zemlju, bavi se gospodarstvom ipla}a dio poreza. Za zemlju koju koristi pla}ao je osnovni porez. Nasuprot tome,zemljoposjednici koji nemaju status kraji{nika za svoju zemlju bili su du‘ni pla}ati dvostrukiporez. Nije bio pod~injen nekom gospodaru, nije bio kmet, nego slobodan vlasnik svojezemlje. Bio je pod~injen jedino caru i vojnim ~asnicima. @ivot tih ljudi bio je u stalnojopasnosti, pa je iz tog vremena ostala uzre~ica «Krajina, krvava haljina» i «S krvlju ru~ak,a s krvlju ve~era». O tome ne{to vi{e u nastavku.

Svi mu{karci od 18. pa do 60. godine pripadali su pod vojnu obvezu. Vojne obveze mu{kogstanovni{tva bile su u mirnodopskim uvjetima svedene na stalne vje‘be - mu{tre, stra‘e irabote. U doba mira vojnici su 2-3 puta dolazili u Jezerane na vojni~ke vje‘be, a njihovido~asnici i ~asnici u sredi{ta regimenti na usavr{avanja, ali i regrutacije (abricht). Kraji{nicisu najve}i dio svog ‘ivota obi~no nisu provodili u borbi protiv neprijatelja, nego u borbi zasvoje materijalno pre‘ivljavanje.

4.3. Stanje u Brinju i okolici

U sklopu po~etne organizacije obrane i ustroja Senjske kapetanije sve se vi{e uvi|avava‘nost Brinja kao strate{kog ~vori{ta. Ipak, ne poduzimaju se od strane dr‘ave pravovremenei dostatne mjere za pove}anje njegove obrambene mo}i. To je lokalne zapovjednike stavilo uvrlo nepovoljan polo‘aj. Tako se pronio se glas, da Krsto Frankopan Brinjski ho}e postatiturski vazal i pla}ati im danak. On u Ljubljani 15. travnja 1524., poku{ava s JosipomLambergom, kapetanom Kranjske i drugim kranjskim stale‘ima dogovoriti obranu i podjelutro{kova, tra‘e}i 500 dukata za pla}anje vojnih potreba. Na‘alost, nije nam poznato da li jeuspio u tim dogovorima. (E. Laszowski)

Godine 1530. brinjski kraj,a time i Stajnicu te{ko su poha-rali Turci. Spaljena su i uni{tenasva sela, zajedno sa crkvama isamostanima, me|u njima icrkva Sv. Marije u Jezeranamai samostan Sv. Nikole na Kapelikod Modru{a. Tom je prilikomturska vojska opsjedala i samSokolac, brinjsku tvr|u, ali jenije mogla osvojiti. Iz predajabilje‘imo da je neka bakaRajkovi}ka obranila grad lije-vaju}i vrelu vodu s brinjske kulena Turke. (Emilij Laszowski:Stari li~ki gradovi, Zagreb 1941).Seljaci bje`e pred Turcima

43

Ugro‘eni hrvatski ‘ivalj masovno napu{ta djedovska ognji{ta, sele}i se u u po~etku premaGorskom kotaru i Primorju a kasnije ide sjevernije u krajeve Ugarske, Moravske i Gradi{}au Austriji i na zapad prema Istri i Furlaniji u Italiji. O tome vi{e u posebnom prilogu.

Prvi puta je brinjsko tvr|avno naselje popisano 1551. godine. Tada su se u njemuzabilje‘ene obitelji Altini}i, Almani}i, Bartolovi}i, Bla‘ani (2 ku}e), Braj~i}i, Cvitanovi}i,Gri~i}i, Jankovi}i, Karsunovi}i, Kladu{ani}i, Ku~ini}i, Luckovi}i, Lovrakovi}i, Martin~i}i,Mesi}i, Mil~i}i, Mudrov~i}i, Obrov~ani, Ogulinci, Plav~i}i, Rudari}i, Sabljaci, Soji}i, Slunjani,[imi}evi}i, [imuni}i, Toma{i}i, Vla{i}i, Zabarci i pop Grgur. Sude}i po prezimenima te suharamije bile podrijetlom s ovog podru~ja, te od Dabra, Blagaja, Ogulina, Modru{a, Senja ibli‘ih krajeva. U popisu haramijskih porodica u vojni~kom naselju u Oto~cu 1551. godinebilje‘imo Krznari}e a 1644. i Rajkovi}e. (Pavi~i}, str. 143. 145 i 147). Ovime mo‘emo zaklju~itida su i ove obitelji naseljavale predtursko brinjsko podru~je.

God, 1623. i 1630. spominju se nove ve}e provale Turaka na brinjsko podru~je, koje je tupotukao knez Vuk Krsto Frankopan. Promjena granica nema.

Knez Vuk Frankopan Brinjski na saboru njema~kih stale‘a u Augsburgu odr‘anom 24.kolovoza 1530. g. opisuje tada{nje stanje na brinjskom podru~ju i strahotama turskih napadaza koje ka‘e da su oni »... stra{ni neprijatelji Kristova kri‘a ...«, i da »... ve} odavno neprestanomu~e i kinje jadnu Hrvatsku. Nisu nam Turci samo oteli nasljedna dobra i protjerali nas so~evine nego su vrlo mnoge zapalili u njihovim ku}ama. Neke su pak ma~em okrutno ubili,druge odveli u vje~no ropstvo i su‘anjstvo pa ih na svojim sajmovima izla‘u na prodaju po{to seprethodno istra‘ili i pregledali da li su im udovi zdravi«. Govore}i o poni‘enjima ‘ena, knezVuk nastavlja: »... koliko su naime, puta odvedene supruge od najdra‘ih mu‘eva... nje‘ne djevojkeplemenita roda i udovice obe{~a{}ene...«. Iz ovog izvje{}a najbolje se vidi koliko su na{i krajevite{ko stradali.

Be~ki je dvor nastojao da brinjska utvrda do|e u ruke dr‘ave kako bi cijeli tvr|avnivijenac ju‘no od planinskog lanca Male i Velike Kapele prema turskoj granici bio pod jednimvojnim zapovjedni{tvom. To je car Ferdinand 1538. naposljetku i postigao. Da bi se brinjskatvr|a lak{e branila od novih turskih napada, predade je tada{nji vlasnik Vuk Frankopankraji{koj vojsci, jer vi{e nije bio u stanju osiguravati dostatna financijska sredstva za njezinoodr‘avanje.

God, 1602,—1620, zapovjednik Brinja je Ga{par Stare{ini}, a godine 1631. je MatoHoljevac, kapetan brinjski, koji je te godine dobio plemstvo. Godine 1642.-1653, bio jeporkulab brinjski Tomica Holjevac. Godine 1653. obnovljena je gradska kapelica prinosimapuka, kako to svjedo~i natpis u kapelici. Tad je vojvoda Vuk Rajkovi}, zastavnik Ivan Holjevac,i “desetar” Marko Perkovi}. Godine 1657. brojila je »komanda« u Brinju 65 momaka sgodi{njom pla}om od 35-40 forinti.(E. Laszowski)

Brinjsko i oto~ko podru~je tijekom turske opasnosti nije nikada okupirano, ali jepretrpjelo velika stradanja, osiroma{ivanje i veliki gubitak prvotnog stanovni{tva. Senjskibiskup de Dominis u svom izvje{}u iz 1602. opisuje da u stvarnosti postoji «samo primorskidio tada{nje senjske biskupije. U unutra{njosti ima samo nekoliko utvrda i uz njih nekolikovjernika, ali on sam nema uvida u pravo stanje.»

Kada su 1618. na zahtjev Mleta~ke republike ka‘njeni senjski uskoci velik ih je dio iseljeniz Senja i nastanjen u Brinju, gdje su dovedene 83 porodice. Trebale su dobiti imanja, te sera~unalo da }e se na njima ostati. U Brinju su proveli samo kratko vrijeme, a onda su se sviopet vratili u Senj. Sve su te usko~ke porodice popisane, ali se kasnije od tih prezimenanijedno ne nalazi na brinjskom podru~ju.

44

Naseljenost brinjskog podru~ja za vrijeme osmanske opasnosti

Osmanska opasnost bitno je poremetila naseljenost brinjskog podru~ja. U Brinju su iposlije velikoga egzodusa hrvatskog stanovni{tva ostali i nadalje kao posjednici Frankopani,a to zna~i da se je na tom zemlji{tu odr‘alo i ne{to stanovni{tva, koje je pod okriljem brinjsketvr|ave obra|ivalo svoja polja i pre‘ivljavalo. Postoje}a naselja na Stajni~kom i Jezeranskompolju velikim su dijelom raseljena. Preostalo stanovni{tvo povuklo se u zaklonjena brdskapodru~ja i tu se bavilo uglavnom sto~arstvom. Kraji{ke vlasti popisale su 1697. tada{njepodru~je Senjske kapetanije, pod koju je spadalo i Brinje. U Brinju na{lo se tada 189 hrvatskihku}a, u Jezeranama 30, a u Stajnici samo 9. (Pavi~i})

Kakvo je stanje naseljenosti brinjskog podru~ja tijekom 17. stolje}a saznajemo izdragocjenih izvje{}a senjsko-modru{kih biskupa koja su oni slali Papi u Rim. Prema izvje{}uiz 1615. godine senjska biskupija sastojala se samo od tri ‘upe: Senj, Brinje i Oto~ac. Po{to jestanovni{tva bilo vrlo malo to je zadovoljavalo tada{nje vjerske potrebe. Iz izvje{}a iz 1684.godine pojavljuju se jo{ Brlog i Sv. Juraj, dakle ukupno 5 ‘upa. ^itava biskupija u to vrijemeimala je samo oko 3.000 vjernika, od ~ega polovica otpada na Senj! Iz ovih podataka mogu sesagledati katastrofalne posljedice osmanske opasnosti i haranja po na{im krajevima. U istovrijeme susjedna Modru{ka biskupija imala je oko 15.000 vjernika, iz prostog razloga {to sepodru~je biskupije prostiralo na Gorski Kotar i Vinodol koji nisu stradali od Osmanskihnapada!

Ne{to je bolje stanje 1695. godine. Brinjska ‘upa broji tada oko 1500, da bi ve} 1708.godine imala 1800 vjernika. To je vrijeme kada po~inje veliko naseljavanje brinjskog podru~ja.Iz ovoga se mo‘e zaklju~iti da je na ovo podru~je najve}i intenzitet naseljavanja bio od 1708.pa nadalje, iz prostog razloga {to su prednost u naseljavanju imala novooslobo|ena podru~ja.

Stanje krajem 17. stolje}a

Liku je 1689. godine posjetio poznati putopisac Johann Weinkard Valvasor. U njegovimputopisnim materijalima nalazimo brojne korisne informacije iz tog vremena. Detaljno je usvojem djelu “Die Ehre der Herzogsthums Crain” (1689.) opisao stanje u Oto~cu i Brinju iokolici. Navodi da su ku}e uglavnom od drvene gra|e ili od granja isprepletene, oblijepljenesa stajskim gnojem i ilova~om, te premazane vapnom ili kredom. Samo su poneke bile zidane.U to vrijeme stoka se dr`i pod vedrim nebom u oborima (torovima), jer nije postojao obi~ajgradnje staja. Ujedno opisuje vojno stanje na brinjskom podru~ju gdje navodi da se “uLu~anima, Stajnici, Jezeranama dr`e dobre stra`e i mu`ari za uzbunu.”

Iz arhivske gra|e saznajemo kakve su vojne snage bile u Stajnici i okolnim mjestima.Prema popisu iz godine 1697. godine kojim su popisani vojnici venturini (domobrani, kojinisu bili u stalnom vojni~kom pozivu ve} po potrebi) u Dabru je bilo 96 vojnika u Jezeranama40 a u Stajnici samo 14. (Hrvatski dr‘avni arhiv, Uvezeni spisi karlova~kog generalata br. 1.)

Godine 1686. zapovjednik Brinja je Adam Seifried Semeni} a porkulab Ivan Mesi}.Pod brinjsko zapovjedni{tvo spadali su; Ka{tel, Dabar, Lu~ani, Stajnica, Jezerane, Brinjskoselo, Prokike, gdje su stajale kraji{ke stra‘e. Godine 1697. u Brinju je posada od 50 momakas jednim ka{telanom, a u selu ispod grada bilo je 250 hrvatskih i 130 vla{kih ku}a. (E.Laszowski).

Godine 1688. Stajni~ani sudjeluju u pohodu generala Herbersteina na gradove Dubicu,Brod i Gradi{ku.

45

4.4. Doseljavanje Vlaha

Uvod

Godina je 1679. Malobrojni stajni~ani osim problema s Osmanlijama imaju jo{ jedan.Vla{ki haramba{a Dragi} po zapovijedi generala Herbersteina naselio je na na slobodnozemlji{te u Stajnici nekoliko vla{kih obitelji. Stanje je vrlo napeto. Zbog uzurpacija imovinei velikih {teta {to im je pri~injavala vla{ka stoka, pobuni{e se Stajni~ani i oru‘jem htjedo{eistjerati doseljenike. General Herberstein ne ‘eli mijenjati svoju odluku ve} po{alje napobunjenike vojsku iz Senja koja ih silom umiri. Vlasi ostado{e na imanjima a dio Stajni~anaodlu~i odseliti u posavske i pokupske krajeve (oko Ivani} Grada), a neki i u Kranjsku, ne‘ele}i ‘ivjeti s njima. Zbog ove bune pozvan je na odgovornost brinjski ‘upnik Matija Mesi}.Osu|en je 1680. na izgon, da bi ga auditor karlova~ki Matija Heinrich. na nagovorzagreba~koga biskupa Martina Borkovi}a, povratio u Brinje. (E. Laszowski, Lopa{i}, Karlovac,str. 149. Vitezovi}eva kronika). Me|utim, to ne}e biti jedini sukobi…

Povijest Balkana i okolnog prostora je zapravo povijest seoba, ne samo naroda nego izemalja. Prvotna Srbija bila je daleko od Dunava, politi~ko sredi{te Hrvatske bilo je naJadranu, a “zemljica Bosna” bija{e mali okrug oko izvora rijeke Bosne. Venecijansko {irenjeu Dalmaciji i pripojenje Bosne Osmanlijama prouzro~ili su polaganu seobu hrvatskog plemstvaprema sjeveru, {to }e dugoro~no promijeniti politi~ku kartu Hrvatske. Pred najezdomOsmanlija Srbi i razne pravoslavne skupine kre}u prema sjeveru i zapadu, tamo gdje ih dotada nikada nije bilo. Na njihov prostor pak dolaze razne muslimanske etni~ke skupine.

Nakon iseljavanja katoli~kog ‘ivlja u prolje}e 1577. Osmanlije po~inju naseljavati pusteli~ko-krbavske predjele vla{kim stanovni{tvom koje je s njima stiglo sa Istoka. U toj su masiponajvi{e bosanski poturice, kr{}ani sljedbenici grkoisto~ne vjere koji su do tada naseljavalipodru~ja oko izvora rijeke Drine, Sjenice, Starog Vlaha i Pe{tera, potomci predslavenskogromaniziranog stanovni{tva Balkana i razne srpske etni~ke skupine (Ra{ani i ostali).

Po~etni lo{ odnos Osmanlija prema Vlasima stvorio je uvjete za njihovo bje‘anje izgrani~nih podru~ja prema hrvatskim krajevima. U vremenu od 1481. pa do 1560. manji dioVlaha trajno se naseljava na @umberku, podru~ju Ogulina i Vara‘dina. Ova naseljavanjastvoriti }e kod hrvatskog autohtonog pu~anstva velik otpor. Ono ne prihva}a odluke tu|inskihvojnih vlasti na svoju {tetu. Pojedini doma}i vojni zapovjednici sagledavaju svu dalekose‘nutragi~nost ovakvih postupaka. Godine 1580. senjski kapetan Ga{par Rab izvje{}uje vi{ezapovjedni{tvo «da je Vlahom pogibeljno slobodu dodjeljivati...» (Lopa{i} I, str 93.). Da bi ihzadr‘ali na okupiranom podru~ju Osmanlije im dopu{taju vjerske slobode i daju imautonomiju. Prvenstveni im je cilj bio da u grani~nom podru~ju stvore brojna i jaka naseljakoja }e biti sposobna za obranu od katoli~ke vojske.

Me|utim, ni Austrijanci ne stoje skr{tenih ruku. I oni u Vlasima gledaju novu obranu odTuraka i zato ih privla~e raznim obe}anjima. Pozivaju ih da nasele njihovo opustjelo podru~je,{to }e se uskoro i ostvariti. Cilj im je oslabiti naseljenost turske strane i oja~ati podru~ja podnjihovim nadzorom. Time }e se stvorili preduvjeti za lak{e oslobo|enje okupiranih turskihpodru~ja.

Na kraju su Vlasi shvatili da im je perspektiva bolja pod Austro-Ugarskom nego li podposrnulim turskim carstvom. Tako jedna njihova grupacija po~inje pregovore s Austrijan-cima, koji prihva}aju zna~ajan dio njihovih zahtjeva. Da bi pravno rije{ila njihov status,

46

Habsbur{ka monarhija godine 1630. Vla{kim statutima (Statuta Valachorum) utvr|uje njihovaprava i obveze, te ih koristi za svoje interese i ujedno parira hrvatskim stale‘ima. Dodjeljuju imobradivu zemlju i pa{njake na slobodno kori{tenje bez ikakvih da}a, a s jedinom obvezom damu{karci obna{aju vojne du‘nosti. Hrvatski je sabor 1629. godine tako|er poku{ao rije{iti“vla{ko pitanje”, ali bez uspjeha, iz prostog razloga {to Sabor nije imao nikakvih politi~kih ipravnih ingerencija na kraji{ki prostor, ali i zbog Vla{kog neprihva}anja jurisdikcije hrvatskogplemstva.

Vla{ko naseljavanje na Brinjsko podru~je

Prva manja skupina Vlaha dolazi na brinjsko podru~je godine 1611. i naseljava Brlog.Postoji njihov zna~ajan pritisak da nasele i {ire brinjsko podru~je, ali se tome protive Brinjani,koji su 1612. g. uskratili gostoprimstvo za 24 vla{ke obitelji. Ipak najzna~ajniji naseljeni~ki valVlaha dolazi godine 1638. kada su zna~ajnije naselili brinjski kraj, a time i podru~je Stajnice. Izraznih povijesnih dokumenata sa sigurno{}u mo‘emo potvrditi da je njihova naseodbina bila upredjelu dana{njih [tefani}a i da su se njihova imanja nalazila na okolnom zemlji{tu.

Zapovjednik Senjske kapetanije general Albert Herberstein bio je glavni patron za ovonaseljavanje. Njemu se protive osim pu~anstva i dio doma}eg plemstva. Knez Nikola IX.Frankopan Tr‘a~ki, prosvjeduje kod Ratnog vije}a u Grazu “{to tu|inac Herberstein nafrankopansku djedovinu naseljuje Vlahe,” ali to nije dalo nikakvih rezultata, iz prostog razloga{to je vojsku isklju~ivo zanimalo pove}anje stanovni{tva na njihovom podru~ju, {to }e stvoritii nove vojnike. (Lopa{i} II.).

Idu}e naseljavanje uslijedilo je 1642. g., kad su, kako ka‘e povjesni~ar Radoslav Lopa{i},karlova~ki generali bez potrebe napu~ili vla{kim do{ljacima selo Lu~ane, {to je provedeno“... na veliku ‘alost i nevolju Brinjana.”. General Vuk Frankopan nala‘e brinjanima da mirujui ne bune se sve dok se ne definiraju me|e izme|u njihovih i vla{kih imanja, {to je i ubrzou~injeno. Tako je 22. svibnja 1645. g. do{lo do utvr|ivanja zemlji{nih granica izme|u dvijustrana i sklapanje ugovora. (Lopa{i}, III, str 269.).

Zbog daljnjega sporenja dolazi do stanovite korekcije te novog utvr|ivanja me|a pa sedalje ka‘e: »Opet se spore te Vlasi odstupe ^e~eri{ko Brinjanom, a ovi njima obe}aju Jakov~apolje. Doma}inu ostanu zemlje, livade i pasi{}a ova: Brinjsko polje, sve oko grada skupa sDrenovcem, Letincem, Njivicom, Bu‘iji{}em od Sv. Stipana suprot Sv. Vidu do puta Brezi~koga.Zatim Gornji i Dolnji Glibodol i druga mesti{}a i glavice oko grada. Po tom Tikovo, Kamenica,Kri‘eva~ko polje, s Velikim i Malim Kutom, Dubrava Mala, Mokro, Jezera, Stajnica, Kri‘eva~kaglavica, Lipova glava (Lipice, op.a.) i sve Ce~eri{}e...

Potpisnici ugovora s brinjske (hrvatske) strane bili su me|u ostalima i: Tomica Holjevac,porkulab brinjski, Paval Vu~eti} vojvoda brinjski, Marko Mesi} zastavnik brinjski i plemenitiknezovi Hrelja, Miko i Ivan Holjevac.

Od vla{ke strane: kapetan vla{ki Vicko Bogut i pop Manojlo Rajakovi}.Kada je doseljavanjem Vlaha u Oto~ko polje oja~an vojni polo‘aj u tom kraju, naseljeno

je njima 1672. godine i Dabarsko polje i Glibodol, iako je Glibodol do tada pripadaoBrinjanima i Stajni~anima.

Me|utim, Vlasi postupno napu{taju ovo podru~je. Godine 1698. iselilo se iz Glibodola uLiku i Krbavu i podru~je pod Venecijom (okolica Zadra i Benkovca) oko {ezdeset vla{kihporodica. Time se njihov broj zna~ajno smanjio. Ostalo je svega 39 ku}a, zbog ~ega zatra‘i{eHrvati od kraji{ke uprave da im se dodijeli dio glibodolske zemlje koje je tamo bilo u izobilju.

47

Kraji{ke vlasti udovoljile su tom zahtjevu i tu se naselilo desetak porodica brinjskih Hrvata.(Pavi~i} str 174.).

Zbog svog migracijskog karaktera i masovnog bavljenja sto~arstvom, Vlasi su ~esto dolaziliu sukobe s autohtonim stanovni{tvom. Imali su puno stoke koja je pravila {tete tamo{njimpoljodjelcima.

Nakon ovoga situacija se prividno smirila. U pravilu, po{tuju se utvr|ene granice posjeda.Me|utim, dolazi do novih sporova izme|u Stajni~ana i dabarskih Vlaha oko utvr|ivanja posjedau “malom Glibodolu”. Tako je senjski kapetan Teufenbach primoran urediti i definirati “u`ivanjezemalja” izme|u Brinjaka, Stajni~ana i Vlaha. Predstavnici svih zainteresiranih strana sastalisu se dana 26. listopada 1711. u Brinju da definiraju na~in kori{tenja tamo{njih zemalja:

“Najprije u cilju op}inskog mira, da Mali Glibodol ima biti Stajni~anom, ki unutra stojidusada, i da ovi mali Glibodol ima se ovako urediti do roka dva miseca, kako prise`e MilovanPopovi}, Radas i David Vlaislavi} i Paval Luksari} (?), da su se Vlasi u Stajnici stoje}i dr`ali;drugoga kraja da Stajni~anom polak ove otkazane meje od ovih ~etiri gliudi (?) meje trebajutroje duplimi ograditi…

Drugo da nimaju nikakove zabavi Dabranom na nijedan na~in ~initi,Tre}e da nemogu Stajni~ani priko ovih me|a na vodu hoditi…”Ovim su sporazumom propisane kazne za nepo{tivanje sporazuma i ostalo. Ujedno su

Dabrani oslobo|eni svih davanja. Prema navedenom spisu vidljivo je da su se na Mali Glibodolnaselili stajni~ki Vlasi.

Ugovor su sa Hrvatske strane potpisali zapovjednik brinjski porkulab Ivan Mesi},zastavnik Ivan Mesi}, Tome Vu~eti}, porkulab Mihal Serti}, Jure Vu~eti}, sudac Vide Rajkovi},porkulab Peri{a Smol~i}, Tomica Vukovi} i Juran Serti}. (Lopa{i}, III. str 262.). Iz ovoga jevidljivo da se jo{ zna~ajnije ne pojavljuju u javnom ‘ivotu novi hrvatski naseljenici. Lokalnuvlast i dalje uglavnom dr‘e stari brinjski rodovi.

Me|utim, ve} 1713. godine Brinjani mole velikog kapetana Senjskoga, baruna Teufenbachada ih za{titi u Glibodolu. Vlasi su se i nadalje doseljavali na ova podru~ja, tako su se svakimnovim doseljeni~kim valom za hrvatske starosjedioce zapo~injale nove brige. Starosjedioci tra‘eod kapetana da se sprije~i svako novo naseljavanje ovoga podru~ja. »... kako ti biv{i gospodingeneral Karlova~ki, njih excellentia g. grof Joseph od Herberstein je njim Dabar dal i od na{egakonfina Veliki Glibodol oduze...« (Lopa{i}, III, str. 303.) Brinjani ga mole da im se ispravi nepravdakoju im ~ine vla{ki doseljenici u pogledu zemalja re~enog Velikog Glibodola. »...vavike miHervati jesmo glave gubili i u su‘anjstva padali Turska za obranbu svete vire ker{}anske i orsagov(dr‘ava) slavne ku}e Austrijanske tako da vazda mi sami konfin (granicu, kraj) brinjski ~uvali istra‘ili jesmo u kom konfinu med ostalim je bil ovi disputani Veliki Glibodol kako to komesarskapatenta (odluka) ka‘e ..., koga smo mi orali, kosili i der‘ali do tih dob, dokle pred ~etrdesetni letijedni sto ku} vla{kih je iz Turak pod krilo cesarsko usko~ilo bilo...« (Lopa{i}, isto)

Dakako da je o ovoj problematici bilo sukoba i na vi{im razinama tada{nje vlasti. BarunTeufenbach preporu~uje karlova~kom generalu da presudi u korist hrvatskih Brinjaka, jer»sami Vlasi slu‘e Turkom kao spione i uhode, nisu ni stalni, da pod jednim gospodarom dugo‘ivu nego se okre}u kako vjetar pu{e, a nasuprot Hrvati, naime Brinjani, sve sami katolici usvako su doba Va{em Veli~anstvu i ku}i Austrijanskoj vjerni bili.« Teufenbach je tu mislio i na~injenicu {to su se mnogi Vlasi odseljavali iz Brinjskog kraja, te su svoje zemlje davali nakori{tenje Vlasima koji su ostajali, {to je bilo suprotno duhu i slovu ranije sklopljenih ugovora.Iz ovoga je vidljivo da su me|uetni~ki i me|uvjerski odnosi izme|u starosjedilaca Hrvata inovonaseljenih Vlaha, bili na vrlo niskoj razini i na granici stalnih sukoba. (Krpan)

48

Treba napomenuti da su austrijske vladaju}e elite iskori{tavale tu neslogu Hrvata i Vlaha,(kasnije Srba), kako bi mogle provoditi politiku “ucjenjivanja” Hrvata u odre|enim politi~kimkrizama. Njima je trebala stara politika podvajanja Hrvata i Srba. To je posebno do{lo doizra`aja u vrijeme Bachovog apsolutizma i banovanja ma|aronskog bana Dragutina Khuen-Hedervaryja. Naime, do prve polovice 19. stolje}a tamo{nje `iteljstvo nazivalo se svojimuobi~ajenim povijesnim imenima. Bili su to Hrvati, Kranjci, Bunjevci i Vlasi, da bi u drugojpolovici istog stolje}a, poglavito nakon povijesnog Hrvatskog sabora iz 1861. na kome jepravoslavni patrijarh Josip Raja~i}, rodom iz okolice Brinja, izjavio da su Hrvati i Srbi dvaposebna naroda koji imaju svoju povijest, jezike i kulturu. Vlasi zahtijevaju srpsko ime, srpskijezik, }irilicu i ravnopravnost sa Hrvatima, autohtonost i konstitutivnost. Posljedice toga su~esti i ne rijetko krvavi sukobi, osobito izme|u Vlaha i Bunjevaca u ju`noj Lici. U toj srbizacijiLike potkraj 19. stolje}a posebno se istakao veliki `upan Bude Budisavljevi}, ina~e biv{i“prava{“. Va`no je napomenuti zanimljivu ~injenicu da je obitelj Budisavljevi} u stvariprekr{tena bunjeva~ka katoli~ka obitelj Budiseli}. Izgleda da su na ovaj na~in htjeli dokazatisvoje pravoslavlje ja~e u odnosu na iskonske pravoslavce! (Ana Tomljenovi})

Poku{aji crkvene unije s pravoslavcima

Nakon odlaska Turaka i povratka kr{}anske vlasti na podru~je Like i Krbave katoli~kacrkva poku{ava privoliti tamo{nje pravoslavce na uniju. Najve}u aktivnost na tom poslu imalisu senjski biskupi Glavini} i Benzoni. Zbog novog sastava stanovni{tva u odnosu na predturskovrijeme otvoren je prostor za su‘ivot katolika i pravoslavaca, kao dviju kr{}anskihvjeroispovijesti. U te je aktivnosti uklju~en i pop Mesi}, koji je osje}ao pogubnost podjele povjerskoj osnovi jer je znao da }e u protivnom dolaziti do stalnih sukoba, {to se, na‘alost, udaljnjoj povijesti pokazalo to~nim. Me|utim ova pozitivna zamisao propala je iz nizanes(p)retnih okolnosti i brojnih nesposobnih subjekata onoga vremena. (Buri} str. 167 inadalje). Od kobnog su zna~enja prije svega uzroci politi~ke naravi koje su prouzro~ili sukobiaustrijskog cara Leopolda I, pape Aleksandra VIII. i Inocenta XII. ali i francuskih kraljeva.O utjecaju Rusije da i ne govorimo. Be~ se oslanjao na brojnu vla{ku populaciju u vojsci.Austrija }e podupirati Pravoslavnu crkvu, smatraju}i da }e time ste}i protektorat nad svimslavenskim narodima na Balkanu i tako istisnuti utjecaj Rusije.

Drugi uzrok bili su zagreba~ki biskupi koji su tra‘ili da kr{}ani bizantskog obreda budupod njihovim patronatom i da Vlasi njima pla}aju desetinska davanja i da se podvrgnuzapadnom obredu. Ti su zahtjevi stvorili otpor Vlaha, ~ime su se smanjile mogu}nost trajnijeunije.

U tim su se aktivnostima pojavila i druga brojna nera{~i{}ena pitanja poput na~inacrkvenog obreda, negativisti~kog djelovanja pravoslavnih kalu|era protiv unije, povijesnimantagonizmima izme|u katolika i pravoslavaca.

Da je biskup Benzoni uspio zadr‘ati Vlahe u jedinstvu s Katoli~kom crkvom, bilo bi tood nesagledivog zna~aja za hrvatsku dr‘avu. Da su se Vlasi tada uspjeli prikloniti Zapadu,zasigurno bi daljnja povijest Hrvatske po{la drugim pravcem. Na‘alost, to se nije dogodiloi brojne su generacije zbog toga stradale, {to je dovelo do te{kog politi~kog i gospodarskogpropadanja ovoga prostora, ali i do ‘estokih sukoba i brojnih ‘rtava sa obje strane.

49

Brinjska tvr|ava nikada nije

pala u neprijateljske ruke.

Razglednica iz 1904. godine

Oni su se borili u obrani

brinjskog kraja...

... kao i njihovi

potomci u

Domovinskom ratu

50

Literatura:

Stjepan Krpan, Brinjski kraj u pro{losti i sada{njosti Zagreb 1995;

Stjepan Pavi~i}, Seobe i naselja u Lici,

\uro [urmin: Acta croatica, Zagreb 1899.

Zbornik: Lika u pro{losti i sada{njosti, Hrv. dr‘avni arhiv, Karlovac 1973,

Radoslav Lopa{i}, Karlovac (pretisak)

Radoslav Lopa{i}: Spomenici hrvatske krajine I-III,

Emilij Laszowski, Stari li~ki gradovi, Zagreb 1941,

dr. Milan Kruhek: Velika pobjeda Petra Zrinskog nad Turcima kod Jurjevih Stijena (knjiga

“Oto~ac 3”)

Mirko Valenti}: Turski ratovi i hrvatska dijaspora (Senjski zbornik br. 17/90.)

D. Bunjevac, Brinjani i njihovi Vlasi, Hrvatska, br. 226. i 229., Zagreb 1895.

Johann Weinkard Valvasor, «Die Ehre der Herzogsthums Crain» (1689), XII. Buch.,

Franz de Paula Julius Fras: Cjelovita topografija Karlova~ke vojne krajine,(prijevod Zlata

Derossi, Gospi} 1988.)

Manojlo Sladovi}: Povijesti biskupijah senjske i modru{ke ili krbavske, Trst 1856,

\uro [urmin: Acta croatica, Zagreb 1899,

Franjo Emanuel Ho{ko: Franjevci u Krbavskoj biskupiji, Rijeka 1988,

Ana Tomljenovi}, Smiljan i okolica, Zagreb-Smiljan 2003.

Mihael Boloni}, Crkveni patronat na podru~ju senjsko-modru{ke biskupije, Senjski zbornik

br. 5/1973.

Zorislav Horvat: Srednjovjekovna pavlinska arhitektura, Senjski zbornik 26/1999.,

@eljko Holjevac, Li~ke bune u 17. i 18. stolje}u (Li~ka revija 2/2002),

@eljko Holjevac, Gospi} u Vojnoj krajini, Zagreb 2002.

Zbornik radova “Krbavska bitka i njezine posljedice”, Novi Vinodolski 1997.

Josip Buri}. Biskupije Senjska i Modru{ka u XVIII. stolje}u, Zagreb-Gospi} 2002.

Vjekoslav Klai}, Povijest Hrvata,

Ivan Toma{i}, Cronicom breve Regni Croatiae, Zagreb 1863,

Hrvatski dr‘avni arhiv, spisi karlova~kog generalata br. 1.)

Dokumentacija Ministarstva kulture RH, Zavoda za za{titu spomenika kulture te

Konzervatorskog odjela u Karlovcu i drugi.