DRAMSKE VRSTE I KAZALIŠTE U 16. STOLJEĆU

(Bilješke uz predavanja XII-XVI)*

Nastanak hrvatskog renesansnog teatra

- Dubrovnik i Hvar

- od povratka Ilije Crijevića u Dubrovnik prije 1490. do izvedbe Benetovićeve Hvarkinje u

Hvaru prije 1600. (Batušić 1978:26)

- Držićeva kazališna djelatnost u Dubrovniku: od premijere Pometa 1548. do Hekube 1559.

- o hvarskom kazalištu između Lucića i Benetovića ne zna se ništa (Batušić 1978:28)

- Ilija Crijević se za studija u Rimu, u akademiji humanista Pomponija Leta upoznao i s

antičkom dramom, prije svega rimskom komedijom (Plaut i Terencije) > po povratku u

Dubrovnik čini se da je nastojao postaviti na scenu neka klasična djela, ali nema podataka o

tome je li u tome i uspio > sačuvani podatci o izvedbi jedne Plautove komedije u

Dubrovniku u siječnju 1525., a moguće je da je jadna izvedena i 1536. (Batušić 1978:29-

30)

- karnevalske povorke u Dubrovniku od kasnog srednjeg vijeka (14. st.) > mnoštvo zabrana

vezano uz te svečanosti

- izvođenje cingareski (jeđupijada)

- sva tri Vetranovićeva mitološko-pastirska prizora, za koje se pretpostavlja da ih je napisao

u mladosti, pretpostavljaju simultanu srednjovjekovnu pozornicu (Batušić 1978:35)

- Vetranovićevo Uskrsnutje pretpostavlja konvencionalnu prikazanjsku pozornicu, s

paklom na desnoj i s nebom na lijevoj gledateljevoj strani

- u Vetranovićevoj Suzani i u Posvetilištu Abramovu postoji apostrofiranje publike, koje

može biti i konvencionalno > podatak da je Posvetilište Abramovo izvedeno 1546.

- Vetranovićevo Prikazanje od poroda Jezusova izvedeno 1537.

- simultanost pozornice i u Držićevoj Venere i Adon

- jedini podatak o izvođenju Nalješkovićevih djela: vjerojatno Komedija V na piru Marina

Klaričića 1541. ili 1542. (prvi podatak o jednoj izvedbi na svadbi)

- renesansni jedinstveni scenski prostor prvi je put upotrijebljen u Italiji 1508., za učenu

komediju (Batušić 1978:38)* Ove bilješke imaju isključivo funkciju dodatnog informiranja/repetitorija o hrvatskoj drami 16. st. i ne ulaze

u korpus obvezne ispitne literature.

1

- termin čin, at rabe tek Nalješković, Držić, Benetović

- Batušić tvrdi da i Robinja pretpostavlja simultanu pozornicu (1978:43)

- Nalješković prvi napušta srednjovjekovnu simultanu pozornicu i prihvaća modernu

(Batušić 1978:45)

Izvori pastirske drame

Antički izvori:

> Teokrit (o. 310. – o. 245.) iz Sirakuze na Siciliji > 30 idila > desetak ih je bukoličkog,

pastirskog sadržaja (boukolikós – pastirski; boukólos – pastir; lat. bucolicus – pastirski) >

kratak dijalog u heksametrima > priprosti pastirski svijet; pastiri se natječu u pjevanju i

jadaju jedan drugome < pretpostavka o utjecaju pučke sicilske pjesme

> na Teokrita se nastavljaju Mosho iz Sirakuze i Bion iz Smirne

> Vergilije, Georgike > Vergilijeve ekologe > izražena alegoričnost > pastirski svijet nije

teokritovski priprost nego ima i oznake učenosti, uglađenosti (alegorije suvremenika)

> ekloge na latinskom pišu Petrarca i Boccaccio

Renesansni utemeljitelji:

> Angiolo Ambrogini Poliziano (1454.–1494.), Favola d'Orfeo, 1480. (izvedba 1471.)

> Jacoppo Sannazzaro, Arkadija (1481.–1486.) > 12 ekloga prikladnih za prikazivanje (prozni

se dijelovi mogu smatrati didaskalijama)

> ekloge su pisali i Serafino d'Aquilano i Antonio Tebaldeo

> G.B. Giraldi Cinthio, Egle, 1545.

> Agostino de Beccari, Il sacrificio, (Žrtva/Odricanje, 1554. > prikazano na dvoru vojvode

D'Este > drama od pet činova u kojima uz razne zaplete sretno završavaju tri ljubavi

> Alberto de Lollio, Aretusa, 1563.

> Torquato Tasso, Aminta, 1573.

> G.B. Guarini, Pastor fido, 1585.

- izvođenje pastorala u kontekstu dvorskih ceremonija

- problemi klasifikacije: pastorale (ulaze mitološki likovi) / mitološke drame (bez likova

pastira)

2

I. a. Hrvatski dramski tekstovi pastirske tematike

- Džore Držić, Radmio i Ljubmir (napisano u 15. st.)

> 316 dvostruko rimovanih 12-eraca > 6 replika dvaju pastira

> sličnosti s Polizianovom Favola d'Orfeo, s II. eklogom Serafina Aquilana (pastir Silvano

pokušava uvjeriti pastira Ircana da mu je uzaludan trud slijediti nimfu)

> izrazite sličnosti s Baldassare Taccone, Egloga pastorale (ne zna se vrijeme nastanka;

Taccone je milanski pisac iz 1480-h i 1490-ih godina) > trezveni Aminta susreće

zaljubljenog Philena u gradu > sličnosti: isti prostori; ista fabula; isti broj replika > razlika:

Držićev je tekst znatno duži (316:105 stihova); Tacconeov nema motive rodbinskih veza >

Tacconeov je tekst alegorija s ključem (zna se tko je Phileno, a tko nimfa/gospoja za kojom

on žudi, na to se upućuje u naslovnom dijelu teksta) > problem alegorijskog čitanja Džorina

teksta: je li taj tekst ozbiljan ili komičan

> pretpostavka Josipa Vončine da se ekloga izvodila i da je Džore glumio Ljubmira >

pjesnička poslanica prijatelju pod imenom Sladoje (SPH 33, br. 87) prema tumačenju

Vončine pokazuje da je i taj Sladoje pisao kraća scenska dejela (Pošlji mi tve slike ali su,

dim, pjesni), i to šaljiva sadržaja

> alegorijsko čitanje ekloge

- Mavro Vetranović, Lovac i vila (Pastirski prizor)

> motiv o prodaji otete robinje (vile) > isti motiv ima Vetranović i u drugoj svojoj

pastirskoj igri, te u maskerati Robinje > 720 dvostrukorimovanih 12-eraca > lovac i vila su

jedini likovi koji govore > vila u dugačkom govoru opisuje trenutak zarobljavanja; poziva

najprije dubrovačke trgovce, a onda vlastelu te napokon kneza da ju otkupe > lovac

naposljetku daruje vilu knezu > pohvala dubrovačkom bogatstvu, trgovini, slobodi, razumnoj

vlasti iz usta vile > vila lovca prikazuje kao "rustika", seljaka koji dolazi iz svijeta koji nije

za nju > njoj je gradski svijet bliži (kao i Ljubmiru iz Džorine ekloge) > sam lovac u

završnoj replici svoj svijet prikazuje kao idealizirani seoski svijet: mjesto bogatstva u

prirodi (dvori, veliko imanje, stoka, hrana, vino itd.); žene u njegovu prostoru su odjevene

po gospodski; oni su seoska vlastela > zanimljiva mentalna karta u vilinu obraćanju

3

vlasteli: "Još neka da znate, po svijetu svak pravi, / da ste sve Dalmate natekli u slavi, / ne

samo Dalmate, gospodo pridaga, / neg još sve Hrvate skupivši jednaga." (s. 509-512)

- Nikola Nalješković, Komedija I > 729 stihova, pretežito dvostruko rimovanih

dvanaesteraca > razvijenija dramska radnja nego kod Džore Držića > Radat je pastir

nesretno zaljubljen u vilu, kojeg uzalud razumni prijatelj Ljubmir nastoji odvratiti od

uzaludne ljubavi. Dolazi starica vračara koja Radata savjetuje kako može doći do vile

(lakrdijaški motiv kojim se asocira spolni čin) te mu nudi i razne druge čarobnjačke savjete

> Radat se svejedno ubija > vila se sad sažali nad njime i oživljava ga.

- Nikola Nalješković, Komedija III > motiv robinje > 288 stihova s prologom, pretežito

dvostruko rimovanih 12-eraca > vila bježeći od mladića koji su išli za njom došla u

dubravu i zaspala > došla četvorica satira, okružila je i tražila od nje da ih primi za svoje

sluge > stižu mladići i biju boj sa satirima > dolazi starac koji vlada/sudi dubravom > satiri

iznose svoje argumente (daju se samo u službu toj vili, a nisu joj ništa nažao učinili),

mladići svoje (prije su vidjeli vilu) > starac prepušta vili da izabere; ona ne želi nikoga >

starac naređuje mladićima i satirima da plešu, pa će vila onda izabrati, ali vila i tada želi

slobodu > starac joj daje slobodu

- Nikola Nalješković, Komedija IV, > 155 stihova s prologom > četiri mladića bježeći pred

gusarima dođu do luga i ugledaju vilu > razgovor mladića i vile; mladići joj otkrivaju da su

služili kod nekih gospoja, koje su bile okrutne prema njima, pa su pobjegli od njih > onda

su ih napali gusari > putem su izgubili dio družine (4 prijatelja) > vila im govori da su

njihovi prijatelji u društvu s vilama > mladići pjevaju; svih 8 se uhvati u ples

- Marin Držić, Venere i Adon (izvedba 1551. na piru Vlaha Držića; objavljeno 1551., 21607., 31630.)

> 347 stihova > 8 prizora: u 1., 5. i 8. su vlasi (Vukodlak, Kojak, Grubiša, sinovac Kojakov

i Vlade, Grubišina mati), u ostalima Venere, Kupido, Adon, vile i satiri > vlasi su u gradu, a

mitološko-pastirski prizori se odvijaju pred njima, na pozornici > Vukodlak je na piru

Vlaha Držića, a ostalo troje Vlaha traži u gradu nevjestu za Grubišu, i to među godišnicama

4

> na mitološkoj se sceni odvija Kupidov lov Adona > vezu dvaju prostora ostvaruje

Grubiša koji se zaljubio u Veneru >> komad izveden na piru; alegorija je pirna

- Marin Držić, Tirena (izvedba 1549. pred Dvorom u vrijeme poklada, ali prekinuta zbog

nevremena i 1551. na piru Vlaha Držića; objavljeno 1551., 21607., 31630.)

> 1690 stihova, pretežito dvostruko rimovanih 12-eraca, u 5 činova > potraga za vilom

Tirenom: Ljubmir ("uzmnožni pastir"; njegovi su prijatelji Ljubenko i Radmio); "pastiri

ubozi" (Miljenko, Radat, Dragić) > starac Remeta oživljava mrtvu Tirenu > lik Radata,

oholog starca koji izaziva Kupida pa ga ovaj kažnjava, preuzet iz sienske pastorale >

problem alegorijskih veza pastira uzmnožnih i stvarnih suvremenika > Stojnina kritika

modernih nevjesta odnosi se na gradske gospoje (II, 6)

> Miljenkov monolog kao parodija ljubavne lirike do tog vremena (II, 3)

- Marin Držić, Džuho Kerpeta (izvedeno vjerojatno 1554 na piru Rafa Gučetića)

> prozni tekst; sačuvan samo u ulomcima > komički karakter > pojava bogova: Jupiter,

Apolon, Pluton, Pan; sirene, nimfe > tematizirala se lakomost, moć novca i bogatstva

- Marin Držić, Grižula (Plakir) (izvedba 1556. na piru Vlaha Sorkočevića)

> 5 činova u prozi s umetnutim stihovima

> odvojeni svjetovi vila i pastira > nema uzmnožnih pastira > Dragić je u potrazi za vilom,

ali ona je nedostižna za njega (istovremeno je seljanka Gruba u potrazi za njim) > skladan

seljački par Miona i Rade > Mionini feministički iskazi > Omakala i Grižula; povijesno

potvrđeni bjegovi godišnica iz Dubrovnika, ali što je s bježanjem Grižule?

> Leo Košuta je pretpostavio da je vila u Plakiru možda bila ružna ili šepava, kako je znalo

biti u talijanskim rustikalnim parodijskim predstavama

- umjesto idealne žudnje za ljepotom (Ljubmir), u Plakiru se javlja samo seksualna požuda

(Grižula) > i vila je u Plakiru bliža Omakali nego Tireni

- Antun Bratosaljić Sasin, Filide

> 500tinjak stihova, 3 čina > scenom dominiraju Vlasi, a zaljubljeni par Ljubmir – Filide je

pomalo u drugom planu

5

- Antun Bratosaljić Sasin, Flora

> 1090 stihova, pretežito dvostruko rimovanih dvanaesteraca; 5 činova > dvije vile (Flora i

Filide), pastiri, vlasi, satiri, Kupido > i tu donekle dominira seljački svijet > između činova

intermediji (pjesma)

- Dominko Zlatarić, Ljubmir (napisano 1580.; prijevod djela: Torquato Tasso, Aminta;

izmijenjeni prijevod objavljen 1597.)

- Sabo Gučetić Bendevišević, Raklica (prerada T. Tasso, Aminta)

- Frano Lukarević Burina, Vjerni pastijer (napisano 1592.; prijevod djela: Giovanni Battista

Guarini, Pastor fido > pastoralna tragikomedija vrlo složenog zapleta > kasnije preveo i

Petar Kanavelović, Vjerni pastijer, 1688.)

I. b. Dramski tekstovi mitolološke tematike

- Pirna drama (zapisana u Zborniku Nikše Ranjine)

> 262 stiha > prijevod talijanskog djela: Antonio Ricco, Fior di Delia, 1514. > prerada

slične scene objavljene u Veneciji 1507. > mitološka lica: Palada, Junona, Apolon, Venera,

Kupido, Jupiter; dvoje zaljubljenih: Ljubovnik i Ljubljena (Amante i Amata)

- Mavro Vetranović, Orfeo > mitološka ekloga > dvostrukorimovani 12-erci i nešto

osmeraca > oko 600 stihova > pretpostavlja se da je to Vetranović napisao prije 1507. > istu

priču obrađuju Eshil, Vergilije, Ovidije, Dante, Poliziano > jedina čista mitološka ekloga u

dubrovačkoj književnosti 16. st. (bez miješanja s pastoralnim sadržajima) > nedostaje

naslov (dao ga je P. Kolendić), početni stihovi i kraj > početna scena: Ofejevo tuženje za

Euridikom pred vratima pakla > gospodar podzemlja pušta Orfeja u podzemlje i daje mu

Euridiku uz uvjet neosvrtanja > svaki se od njih pojedinačno raduje > Euridika se osvrće >

njena molba da se bar nakratko sastane s Orfejem > pojavljuje se Karon koji prevozi

Euridiku natrag > mnoštvo likova na simultanoj pozornici (još uvijek u tradiciji srednjega

6

vijeka) > problem osvrtanja Euridike: zatvorenost scenskih prostora (kristolikost Orfeja

koji ne smije ući u pakao) > mizoginost? >> osvrtanje Euridike osim kod Vetranovića

poznato je samo u jednom rukopisnom srednjovjekovnom komentaru Ovidija koji se čuva u

Modeni

- Mavro Vetranović, Istorija od Dijane (Dijana) > kraća verzija imala 682, a duža 1741

stih) > likovi: Dijana, Kupido, Merkurij, po 11 vila i satira > drama nije mitološka jer ne

obrađuje određenu mitološku priču; mitološki su likovi samo nositelji apstraktnih ideja > u

prvom dijelu drame motiv robinje koju je zarobio Kupido i koja se prodaje na trgu u

Dubrovniku > i ona hvali Dubrovnik i poziva da je se otkupi > igra satira i vila; njihove

pjesme u osmeračkim sestinama; borba čednosti i ljubavi > vila je vraćena Dijani > u

drugom dijelu obrnuta situacija: zarobljen je Kupido > isti likovi kao i u prvom dijelu samo

bez satira, ali s Merkurijem koji dolazi na kraju i rješava sukob voljom bogova: da se

Kupidu udijeli sloboda > ideja: amor omnia vincit > dvodijelnu strukturu drame ne slijedi

podjela na činove > mnoštvo didaskalija, elementi moreške

> duža verzija objavljena u Forum XXI/1982., 1-3, str. 88-100, 133-187

- Nikola Nalješković, Komedija II (Paridov sud) > 504 stiha, pretežito dvostruko rimovana

12-erca > tri vile se jadna za drugom pojavljuju u dubravi; treća pronalazi zlatnu jabuku

koja treba pripasti najljepšoj > odlaze do sudca, tj. pastira koji vlada dubravom i koji je

spavao jer je cijele noći gledao ples vila, da presudi kojoj pripada jabuka > svaka mu od

njih nudi nešto: prva imanje i zlato, druga razum i znanje, treća djevojku > on nehajno

dosuđuje jabuku trećoj vili, ali se opravdava da nije potkupljiv

II. Religiozne drame (crkvena prikazanja)

7

Srednjovjekovna crkvena prikazanja nastala/izvođena u 16. st.:

- Muka svete Margarite

> o. 1200 osmeračkih stihova

> nastala na prijelazu 15./16. st. dramatizacijom latinske prozne legende, koja je prevođena

kod nas u prozi u 14. st. > osmerački distisi, s tipičnim srednjovjekovnim narativnim

didaskalijama

> priča o Margariti koja je zavjetovala Bogu djevičanstvo i odoljela napastovanju bogatog i

moćnog poganina Olibrija, koji ju je dao zatvoriti i mučiti; u tamnici je ubila zmaja,

đavlova brata, koji ju je napastovao, pa joj se sam đavo (Belzebub) divio; Olibri je nakon

njezina ponovnog odbijanja stavlja u kotao na plamenu; Bog uzima njezinu dušu; okupljeni

narod počinje vjerovati u njezina Boga, a Olibri ih sve da pogubiti te naredi da se Margariti

odsječe glava, što krvnik htjedne učiniti tek pošto mu Margarita kaže da je to jedini način

da dođe u nebesko kraljevstvo

> pastoralni motivi na početku: Margarita pase ovce

> najstarija verzija u Ricerche slavistiche V/1957.; mlađa iz 16. st. u Nastavni vjesnik

33/1925.; najmlađa iz 17. st. u Građi XI/1932.

> pripisivana Marku Maruliću

- Muka Spasitelja našega (kasna dramatizacija zapisana u glagoljskom tekstu 1556.; 3658

stihova; izvođenje u tri dana)

- Prikazanje o Sv. Lovrincu

> 1007 osmeračkih stihova s parnom rimom

> oznake scena (govornici i mjesto radnje) na talijanskom jeziku

> pripisivano Petru Hektoroviću

Dijaloška djela pripisivana Marku Maruliću:

- Govorenje svetogo Bernarda od duše osujene (prijevod djela anonimnog talijanskog pisca

iz 15. st.) > 668 osmeraca s parnom rimom < govor duše, tijela, vragova, Ivana Krstitelja,

Gospe, Isusa i sv. Bernarda

8

- Skazan'je od nevolnoga dne od suda ognjenoga (prijevod djela talijanskog pisca Antonija

Aralda Rappresentazione del dì del giudizio) > 1072 osmeraca s parnom rimom > govore

anđeli, obični ljudi (otac, sin, popovi, ubogi, trgovci, bludnice, muž, žena), svetci (Petar,

Mihovil, Franjo, Nikola, Jeronim, Magdalena, Bernard), Gospa, Isus, grješnici, đavoli

(Kalabrin, Dminos)

- Prikazanje historije svetog Panuncija (prijevod djela Rappresentazione della storia di San

Panuzio Fea Belcarija) > 188 dvostruko rimovanih 12-eraca

Dramska djela Mavra Vetranovića

- Mavro Vetranović, Uskrsnutje Isukrstovo > 1072 stiha; bez činova; bez pravih didaskalija

(samo najava govora likova)

- Mavro Vetranović, Kako bratja prodaše Jozefa > 2096 stihova > bez činova;

srednjovjekovne narativne didaskalije > biblijsku priču obogatio pastoralnim elementima i

motivima iz svakodnevnog i suvremenog života: "prodaja roblja; aluzija na opasnost od

gusara, od kojih ovčari sa psima čuvaju stada; opisi trgovačkog života"

- Mavro Vetranović, Prikazanje od poroda Jezusova (prikazano 1537.) > 1516 stihova

(osmeraca; dvostruko rimovanih 12-eraca) > pripisivalo se Marinu Držiću > prevladava

pastirsko-mitološki tematski svijet nad svetim/biblijskim; okosnica Lukino Evanđelje >

dosta tekstova tog žanra iz 18. st. (Josip Betondić, Anica Bošković, Lukrecija Bogašinović i

dr.)

- Mavor Vetranović, Suzana čista > 1308 dvostruko rimovanih dvanaesteraca; 4 čina, svaki

čin sa po 3-6 scena

- Mavro Vetranović, Posvetilište Abramovo (prikazano 1546.) > vrhunac Vetranovićeva

dramskoga rada > pet verzija vjerojatno svjedoči o broju izvođenja > raspored prema broju

stihova: 492; 685; 1871; 2562; 3025 > za okosnicu uzeo samo odjeljak "Bog kuša

Abrama", u kojemu se spominju samo Abram, Isak i dvojica slugu > Vetranović uvodi

9

Sarin lik; ukupno je tu 11 likova, kor pastira, glas Boga i njegov anđeo > osim na Bibliju,

Vetranović se mogao osloniti i na druga djela; jedna je priča i u Libru od mnozijeh razloga,

zatim djelo talijanskog pisca iz 15. st. Fea Belcaria, La Rappresentazione e festa d' Abraam

e d' Isaac suo figliuolo > drama je imala pet činova ("skazanja") podijeljenih na scene

("govore") > stih je i ovdje dvostrukorimovani 12-erac s umetnutim osmercima > slika

idealnog patrijarhalnog života na selu > Sara se obraćala publici > sluge nose narodna

imena (Kujača, Grlica, Gojisava itd.) > ovim se djelom Vetranović odvojio od tradicije

srednjovjekovnih prikazanja; psihološka motiviranost likova (Sara, Isaak), realističnost,

elementi humora (sluge i pastiri), kršćanska poruka kroz priču, a ne izravno moraliziranje

- Juraj Žuvetić (o. 1556.–1606./1607.), Sud pokonji (o. 1598.)

> pisac iz Pučišća na Braču > prijevod trećeg dijela trilogije: Stefano Tucci (jezuit sa

Sicilije), Christus iudex) > 5 dijelova; preko 2300 stihova > tema: dolazak Antikrista i

Sudnji dan > latinski heksametar preveo dvostrukorimovanim 12-ercima > prijevod nastao

na zahtjev bračko-hvarskog biskupa Petra Cedulina, gorljivog pristaše protureformacije >

ovo je drugi prijevod te latinske drame; prvi nakon talijanskog

> objavljeno u GzPKH 22/1952.

III. Tema robinje u hrvatskoj drami 16. stoljeća

> prema S. P. Novaku bitno obilježje preddržićevske hrvatske drame:

"Motiv zarobljene djevojke ostvaruje se kao korelativ vječite hrvatske opsesije slobodom i

opsesije o njenoj nemogućnosti u realnim prilikama" (Teatar u Dubrovniku prije Marina

Držića, Čakavski sabor, Split 1977., str. 27)

- Hanibal Lucić Robinja

> mjesto radnje: Dubrovnik

> zaplet: odnos Robinje prema Derenčinu i njezina nevinost, a ne njezin otkup

10

> povijesna vjerodostojnost > kvazipovijesni likovi i povijesni prostori > trgovina robljem

u Dubrovniku: unatoč zabranama Malog vijeća iz 1413. i dekretu iz 1416., povremeno se

javlja i u 16. i 17. st.

> logika prostora: Ugarski / Dubrovački / Turski

> je li tekst ozbiljan ili nije > problem razgovora Dubrovkinja u 3. činu

> značenje u starijoj hrvatskoj književnosti: najstarija višečinska drama sa svjetovnom

tematikom > nema nastavljača

> pitanje podrijetla motiva robinje: 1) iz usmene tradicije (narodnih pjesama) (Antun Radić,

Branko Vodnik); 2) pučka igra; tzv. Paška robinja (Šime Ljubić, Antun Dobronić; 3)

moreška (Milivoj Petković); 4) u dubrovačko-dalmatinskoj književnoj tradiciji (napominje

već B. Vodnik; neizravno S.P. Novak)

- Džore Držić, [Čudan san], prvi stih: Ako jes istini, moj Bože, ovi san (SPH 2/1937, br. 562;

SPH 33/1965, br. LXXVII)

> narativna pjesma > 160 (158) dvostruko rimovanih 12-eraca

> sadržaj: lirski subjekt zaziva smrt ako je njegov san istinit (1-15) > usnuo je gospoju u koju

je zaljubljen, kako ju svezanu vode gusari (20) > bila je u crnom ruhu, pokrivene glave >

robinja poziva trgovce da se smiluju na njezinu mladost; opisuje svoj izgled i svoj život nekad

i sad > spominje svoje rodno mjesto: dubrava pod gorom, većim dijelom na moru, kojoj

zavide oni koji nisu slobodni (jasna asocijacija na Dubrovnik) > opisuje trenutak

zasužnjavanja (prala je lice na vodi u vrijeme podnevne žege) > proklinje mjesto na kojem je

zasužnjenja > zaziva one koji su se nekad zaklinjali da bi i za njezinu vlas kose dali svoj život

> opet moli trgovce da je kupe, pa makar i za sluškinju (25-154) > pjesnik se nakon tih riječi

probudio (155-160)

>> motivska sličnost s Lucićevom Robinjom: mjesto radnje; robinjina odjeća; usporedba

nekadašnjeg slobodna i sadašnjeg ropskog života; evociranje trenutka zarobljavanja; motiv

razočaranja u nekadašnje udvarače

- Mavro Vetranović, Dvije robinjice (SPH III / 1871., str. 237-243)

> maskerata > 232 osmerca; katreni abab > ponavlja se svaka treća strofa koju izgovaraju

robinjice ("Robinjice mi smo mlade, / u sužanstvu rascviljene, / u Dubrovnik prišle sade / s

11

našiem rodom razdieljene"), odnosno svaka treća strofa koju izgovaraju gusari ("Ove mlade

robinjice, / o gospodo Dubrovčani, careve su dvorkinjice, / zaplienjene u poljani")

> kompozicija: I. govor robinjica: 1) predstavljanje; dolaze iz Armenije, nekadašnji život u

blagostanju (s. 28); 2) opis zarobljavanja (branje cvijeća na livadi: pastoralno-idilični

ugođaj > iznenadni dolazak gusara) (s. 100); 3) muke u zarobljeništvu (vuku se po trgovima

roblja) (s. 160); 4) poziv Dubrovčanima da ih otkupe (s. 180); II. odgovor gusara: zapravo

"reklama robe": to su dvorske robinjice koje oni, gusari Persijani, prodaju za 3000 dukata, a

može se cijena sniziti na 2000 dukata (ili možda gusar najprije pokazuje jednu robinjicu za

3000, pa drugu za 2000 dukata)? (s. 232)

>> sličnosti s Lucićevom Robinjom: mjesto radnje; cijena robinje od 3000 dukata > bitna je

razlika u egzotičnosti likova: robinjice su iz Armenije, a gusari iz Perzije

- Mavro Vetranović, Lovac i vila (v. gore)

> poveznice s Lucićevom Robinjom: mjesto radnje; opis zarobljavanja u idiličnom okružju;

apostrofiranje dubrovačke slobode; prisutnost kneza, koji kod Vetranovića šuti; cijena vile je

ovdje 2000 dukata

- Mavro Vetranović, Istorija od Dijane (Dijana) (v. gore)

- Nikola Nalješković, Komedija III (v. gore)

> sigurno mlađi tekst od Lucićeve Robinje

Zaključak o temi robinje u hrvatskoj drami (književnosti) 15. i 16. stoljeća

- zajedničko većini tekstova:

> tema slobode se vezuje uz Dubrovnik

> pastoralni prostor zarobljavanja žene/vile > opis tog zarobljavanja

> prostor prodaje robinje > trgovište > cijena (2-3.000 dukata)

- žanrovska raznolikost (narativna pjesma; maskerata; dramski prizor; drama)

- pretpostavlja se uvijek više tematskih svjetova ili semantički različitih prostora

- besmislenost Novakove tvrdnje o temi robinje kao dubinskom semantičkom obilježju

hrvatske književnosti > ta je tema dubrovačka

12

IV. Komediografija

Pojam Commedia erudita

> Držić u prologu Skupa kaže da Plauta "djeci na skuli legaju" (u tom prologu nešto poput

opravdavanja pred ženskom publikom zbog izvedbe komedije umjesto pastorale)

- renesansna komedija u Italiji:

> Ludovico Ariosto (1474.-1533.) > Komedija o škrinji (Cassaria, 1508), Zamjenjivanja

(Suppositi, 1509), Negromanti (1520), Lena (1528), Studenti (nedovršena)

> kardinal Bernardo Dovizi da Bibbiena (1470.-1520.), Komedija o Calandru (Calandria,

1513)

> Pietro Aretino (1492.-1556.), Dvorski poslovi (Cortigiana, 1526), Dvorski maršal

(Marescalco, 1527), Licemjer (Ipocrito, 1542), Talanta (1542), Filosofo (1546)

> Niccolò Machiavelli (1469.-1527.), Mandragola, 1513

- opća obilježja: utjecaj talijanske novele i latinske komedije (Plaut, Terencije) > tipični

likovi: smiješni škrti starac (zaljubljen u mladu ženu; comicus senex), mladi zaljubljenici,

pedant (cjepidlaka, umišljeni učenjak) koji govori latinsko-talijanskom ili latinsko-

hrvatskom mješavinom, hvalisavi vojnik (miles gloriosus), svodilja, kurtizana, snalažljive

sluge i sluškinje > jedinstvo mjesta i vremena > pozornica: trg s kućama glavnih osoba >

motivi presvlačenja i prepoznavanja

<< puno toga prisutno i u Dundu Maroju

> Držićeve eruditne komedije s jasnim uzorima: Skup (Plaut, Aulularija - Tvrdica;

doslovno: Komedija o lončiću; glavni lik škrtac Euklion), Tripče de Utolče (okosnica iz

Dekamerona), Pjerin (sačuvano samo u izvatcima; okosnica Plautova komedija Menaechmi

- Braća blizanci)

- Nikola Nalješković, Komedija V (izvedba 1541. ili 1542.) > farsa

> 412 stihova > 22 stiha prologa drd + (368 drd + 22 ro)

> godišnice Milica i Maruša / gospođa i gospodar > Vesela, njihova rođakinja

13

> tematiziranje: bračne nevjere gospode; sluškinje potkradaju gospodare > motiv bičevanja

godišnice Petruše (o čemu razgovaraju Milica i Maruša)

- Nikola Nalješković, Komedija VI > farsa

> 282 drd = 28 + 254

> gospodar i gospođa / tri žene trudne s gospodarom: godišnica Vesela, baba (dojilja),

tovjernica / pop (hoće zadržati Veselu)

> tematiziranje bračne nevjere gospodara

- Nikola Nalješković, Komedija VII

> prolog i 3 čina, nedostaje završetak prvog i početak drugog > 14+171+64+140 = 389 drd

> likovi: mati, Dživo, Maro, djevojka Maruša / Marova amanca (ljubavnica) / Petar (otac

Marove vjerenice) / Frano, Marov prijatelj

> tematiziranje: ljubakanje mladića sa starijim gospojama; miraz (cjenkanje Dživa i Petra)

> motiv slanja djevojaka u samostan zbog nedostatka novca za miraz

- Marin Držić, Dundo Maroje (izvedba 1551.) > eruditna komedija > 5 činova nedostaje

završetak

- Marin Držić, Skup > eruditna komedija > 5 činova; nedostaje završetak > izvedba 1555.?

(skupina Njarnjasi)

> Kamilo i Zlati Kum suparnici oko Andrijane, kćeri Skupove > Kamilovi pomagači: Pjerić

(Kamilov prijatelj); Variva (Skupova stara godišnica); Gruba (Dživova mlada godišnica);

Munuo (sluga Kamilov); Dživo (prijatelj Dobrin) / pomagači Zlatog Kuma: Dobre

(Kamilova mati, sestra Zlatog Kuma); Kotoranin Pasimaha i Drijemalo (sluge Zlatog

Kuma) > indirektan pomagač Zlatog Kuma je i Niko (Kamilov dundo) >> Skup nije ničiji

pomagač: on bi htio Zlatog Kuma za zeta, ali ne zbog Adrijane, nego zbog zaštite svog

blaga, a u svima vidi potencijalne lopove, pa je posve sam >> Kamilo ima ozbiljne

pomagače, a Zlati Kum nema

> etimologija imenice skup > škrt, škrtac

14

- Marin Držić, Tripče de Utolče (Mande) > eruditna komedija

> 5 činova; nedostaju prolog, prvi čin i početak drugog čina

> izvor za ovu komediju: Dekameron; 6. i 9. novela 3. dana i 4. i 8. novela 7. dana

> radnja smještena u Kotor > svi su likovi Kotorani osim jednog mornara/vojnika Grka i

jednog Dubrovčanina koji u jednoj sceni razgovara s Kotoraninom > prolazi i skupina

dubrovačkih vlastelina (glumačka družina Gardzarija), a jedan od njih je i ljubavnik

Mandin > tobožnji Turčin je zapravo Mandin nekad davno zarobljeni brat Francesco

> sadržaj: pijani rogonja Tripče i mlada mu žena Mande, koja ljubuje s mladim

dubrovačkim vlastelinom, a za nju se još bore: Turčin (ne zna da joj je brat), pedant Krisa i

starac Lone > Tripče želi uhvatiti Mandu u prijevari na djelu, ali zapravo budu prevareni i

on i Krisa kojemu su umjesto Mande podmetnuli vlastitu ženu, pa Mande ispadne

nepravedno optužena

- Marin Držić, Arkulin > eruditna komedija

> pet činova; nedostaje početak (sačuvana samo zadnja scena prvog čina)

> sadržaj:stari škrti dubrovački neženja Arkulin želi osvojiti zaručenu udovicu Lopuđanku

Ančicu > Ančičin brat Viculin i zaručnik Marić, uz pomoć jednog negromanta i Kotoranina

Tripe utrape Ančicu Arkulinu bez miraza, ali uz kontramiraz (kontradotu) > Arkulin se

naposljetku pomiri s time

> šarolik svijet: samo su Arkulin i Kandžilijer Dubrovčani > Arkulinove sluge su Vlasi >

nedubrovački likovi: Lopuđani Ančica, Viculin i Marić; Kotoranin Tripe; "Grk Albanez" >

komad prepun lokalnih prepucavanja/animoziteta (Kotor/Dubrovnik; Lopud/Dubronik)

- Marin Držić, Novela od Stanca (izvedba 1550.; objavljeno 1551.; 21607.; 31630.)

> 316 stihova > 1 čin, 7 prizora

- Antun Bratosaljić Sasin, Malahna komedija od pira

> 1 čin 180 dvostruko rimovanih dvanaesteraca

> vlasi pred vratima Stona; dolaze u Ston oženiti svog ostarjelog, ali bogatog katunara

Vučetu Soprovića > pripovijeda se o nekim prošlim događajima i spominju imena koja se

odnose na konkretne osobe iz Stona > komad ne završava razrješenjem zapleta, već plesom

15

kola > pretpostavka o izvedbi u Stonu za kakvu posebnu prigodu (pir) > osobe u publici

mogle su se prepoznati među likovima na sceni

- Komedija od Raskota

> Franjo Fancev pripisao Martinu Benetoviću > najznačajniji talijanski predstavnik žanra

seljačke komedije: Angelo Beolco Ruzzante (1502.-1542.) > Komedija od Raskota kao

kompilaciju dviju Ruzzanteovih komedija: La Fiorina i La Moschetta > 5 činova (s dosta

lakuna)

> sadržaj: Rasko se s Duklinom bori za naklonost Cvite; Duklin je jači, ali Rasku pomaže

kum Bogdan (i pomalo se s njim ruga; preoblači u Turčina i plaši Raska) > naposljetku

Duklin dobiva Cvitu, a Rasko njezinu sestru

> radnja se događa u selu Bogomolje, ali se izvodila i čuvala u Jelsi

- Prigovaranje pod Krišišćem u Plamah meju Bojdanon i Raskoton lovčarom varhu

Brušanih (pripisivano Martinu Benetoviću)

> farsa

- Martin Benetović, Hvarkinja (Komedija od Bogdana)

> 5 činova > nastala neposredno nakon 1600. > žanr ulične komedije (commedia ridiculosa

> smiješnica) > uzor: mletački pisac Andrea Calmo, Spagnolas > rukopisi u Splitu, Trogiru

(tu naslov Komedija od Bogdana) i Zadru > ista imena kao i u Komediji od Raskota

(Mikleta di Giorgi/Zorzi Jurašević, Dubrovčanin) > u oba teksta se javlja i lik Bogdana (iz

Gdinja) > seljaci obiju komedija su Plamljani

V. Tragedije

- Marin Držić, Hekuba (izvedba 1559.; adaptacija talijanske preradbe Euripidove tragedije:

Lodovico Dolce, Hecuba, 1543.)

> 5 činova, 2733 stiha >likovi: Hekuba, Polidor, Poliksena / Polinesto / Agamemnon

- Sabo Gučetić Bendevišević, Dalida (napisano 1580.)

16

> 5 činova, 3622 stiha

> kontaminacija dviju tragedija: Luigi Groto, Hadriana, 1578. i Giovanni Battista Giraldi,

Orbecche, 1543.) > motiv Romea i Julije > prema jednoj Giraldijevoj noveli Shakespeare

stvorio Otela

- Frano Lukarević Burina, Atamante (napisano 1579.)

> 5 činova, 3306 stihova

> prijevod tragedije: Girolamo Zoppio, Athamante, 1579.) < sesta rima (ababcc, prije

Gundulićevih Suza!) < Lukarević i inače dosta eksperimentirao sa stihom > tema nevoljene

supruge; Nefele je Atamanteova žena > kod Lukarevića paralela s osobnim životom; morao

se oženiti dugogodišnjom zaručnicom Nikom Sorkočević čiji je miraz bio potrošio, a u

međuvremenu je već živio sa ženom koju je volio i s kojom je imao djecu

- Miho Bunić Babulinović, Jokasta

> 5 činova, 2958 stihova

> prijevod tragedije: Lodovico Dolce, Giocasta, 1549., preradba Euripidovih Feničanki

- Dominko Zlatarić, Elektra (prijevod Sofokla; objavljeno 1597.)

> jedan čin; 1728 stihova

> likovi: Učitelj, Oreste, Pilade (koji ne govori) Elektra, Kor žena mičenejskih, Krisotema,

Klitemnestra, Edžisto > svjetonazorska opreka: Krisotema / Elektra

> v. tekst Milovana Tatarina na Omegi

Zaključak o hrvatskim tragedijama

> sve su dubrovačke

> sve su prijevodi

> svi su autori učeni ljudi koji su živjeli ili školovali se u Italiji

> sve se tragedije odlikuju polimetrijom (najmanje izražena u Elektri)

> svima je glavni lik žena; čak i u Atamanteu to je Nefele

> sve su, osim Elektre, izravno politički aluzivne > u svima je važan ideologem prolaznosti

zemaljske sreće (nekad moćni sad su nemoćni)

17

> u dubrovačkoj (kao i u talijanskoj) književnosti žanr živi u 2./2 16. st.

> nasljeđuje ga opera i isusovačka tragedija

18