PET STOLJECA HRVATSKE KNJIZBVNOSTI

Urednidki odbor:RAFO BOGI SIC, IV AN DONAEV IC

IVO FRANGES, MARIN FF"A,NICEVICJOZA HORVAT, TURE KASTELAN

GI]STAV KRKLEC, MARIIAN MATKOVICVLATKO PAVLETIC, ]AKSA RAVLIC

AUGUSTIN STIPCEVIC, KRSTO SPOIJARDRAGUTIN TADITANOVIC

SIME VUCETIC

Urednik:RAFO BOGISIC

Lektor:BRATOLIUB KLAIC

Tajnik:KRSTO SPOIJAR

ZAGREB 1969

HR\AfSKAKNIIZTVI\OST

SREDNIEGAVIIEKA

JvTATTCA HRVATSI(,IIZO FtA

ll

:'l

,il

rI

il

HRVATSKA PISMENOST I KNJIZEVNOSTSREDNJEG VIJEKA

ovoj hrestomatiji nije nam moguCe dati dobar izaokruZen presjek pismenosti i kniiZermostiHrvata u tokrr srednjeg vijeka. N,ije tomu razlogsamo ogranideni opseg knjige, nego jo5 vise toSto nam je iz starijih stoljeca ni5a-pismenostvrlo slabo ,saduvana, a njeni podeci, koji seZu ba-

rem u VIII*XI. stoljeia, nisu nam nimalo poznati. bsirn togau rra5em,p'resjekru neie doii do iwai;ajanetii sflem.rtaomi fak-tori koji zajedno s prismeninn spomenicirna na hrvatskorn (ilf,slavenskohrvatskom) jezirku sad,i,njava5'tr jedinrstvo na$e na,rrod-ne,kulture i ,lcnjidevnosti, a to su: ,tradioionalno narod,no stva-rala5wo- koje ,se prenosilo usmenirn putern i knjdievnost koj,r.lsu 'na5i ljrudi stvararli na tudim jezicirna, osobito na latfursrkorn.NaSa,pisrnena &:rjiZermos,t 1 kao,knjiievnost jedrnoga rna,lenognaroda, geografski pritije5njenog razl.idnim n-acrodima i kultu-rama - moZe da se shvati u kontinuitetu s drugim evropskimkulturama odnosno rknjiZwnos,tima. Ona se nJ razvija

-samo_

niklo, ona rezu,ltira iz lomova i kompro,rnisa te se organskiuklapa u zakone Livota. Njen razvojni proces desto niJe biomotiviran literarnim pobudama nego njenom d,ruStvenonr,ulogorn. Stoga se moZe reii da je i njena anonimnost i neori_ginalnost opravdana njenom odgojnom funkcijom, poduda-vanjem u vjerskim spoznajama i dopunjavanjem vjerskogkulta; pa i kad je htjela da zabavlja, ona se nije odricala vjei_skoodgojnih tendencija: to je srednji vijek. Ove su tendeniijeu zajednici s etnidkim osjeiajem jedi,nstva znale premostitigeopolitidku razjedinjenost,i razlidne kulturne pojaie koji supovremeno nastajali pod utjecajem te$kih politidkih razdora

i djelovanjem kulture jadih susjeda a,-naravno, i usl'ijed razli-.fitin ai3at"ekatskih segregacija. Feudalizam nije kod nas biofaktoli<oji bi snaZnije d;elovao na okuplj_aTj."- i tquij.u1:-gknjiievnog stvaralaStvi na narodnom je-zik_u. ViSi feudalci i vi5ikler, a pJnegdje i gratlanski sloj pokrivali su desto svoje potrebe na poar:rid3u pismenosti i knjiZevnosti latinskim jezikorn

i time se^ukljudivali u suvremeni kulturni i'wol zapadng,iuL-ne i srednje Et rope. Na taj je nadin slavenska odnosno hrvat-ska knjiZevna djelatnost nuZno dobila karakter ne5to degra-

d,irane, pudke knjiZevnosti.

HISTORTISKI POGLED

Tl aspon ili 'kultururohistorijski period o kojem govorimo

l\. i*u kao svoju podetnu granicu prijelaz iz nepisrnenog

lagiafijskog) razdbbtJa hrvatske kulture u pismeno razdoblje,i io 3e-otp"iU,ke VIII. stoljede na5e ere; donju mu granicu za-

murd - iako bez naglih lomoqra - humanistidko'renesansnipreobraZaj hrvatske knjilevnosti u- {rugoj ,polo-vici XV- -i uXVl. stotjLCu. Od tog dasa srednjovjekorrna knjiZevnost-ide udrugi red, ukoliko sJ njena ternatika nije znala orkoristiti no-virn-toe;Uermim tekoviorama. Ti,pi6ni zu predstavrnirci,'pre$43.nia staiih sadrZaja u nove oblirke Marko Marulid (1450-1524)u"splitu i Mavro VetranoviC (1482-1576) u Dubrovniku' Nopottimo redomt.

Hrvati su podetkom VII. stoljeCa si5li na posavsko-ja'

dranski prostof sa,mo sa usme'o tradiranom knjiZevno5du.Tu su (ni podrudju biv3eg rimskog Ifirika) upali u. krilo rne-

diteranske-kulture koja je 'veC bi'la l<ristijanizirana, i to u obje

varijarnte: bizantskoj -(iitoCnoj) i rimskoj (zap.adnoj)'. {. toi

su s'redini prirnili kisCanswo ri - da se posluiimo.rijeCimacrnorisca Hrabra - podeli pisati slavensku rijed latinskim igrdkim pismenima >bez ustrojenja< tj. bez neophodne refor'ine. S'k-oje god strane dolazili Hrvatima rnisionari (iz Rima,Akvileje,

-Salzburga ili iz datrnatinskih romanskih rgradova),

oni str- morali za njih pisati na njihovu jeziku barem najnuZ-nije 'knsCanske forrnule i uz to odgajati doanaCi kler. Ananogan

pri,mjer takvih fornnula su Briiinski listidi. Misioarari su u,-svoje latinske knjige znali unositi glose na narodnom jezikulatinskirn slo,vima, kako to potvrduju dva ne5to kasnija pri-

mjera, tj. Emmeramske glose iz IX. i glose u Radonovoi bib-liii rz X. stoljeia. Velika je vjerojatnost da je slavenske glosea Radonovoi bibliji pisao prvi zagrebadki biSLqp*g"h Pp_h,Na taj nadin morala je u toku VIII-IX. stoljeCa postojatijedna mala hrvatska knjiZevnost. Koliko je ona i5la u Sirinu,ne moZe se uriSta redi, ali ne smijemo iskljud'iti pretpostavkuda je ved tada irnala preveden kratki evandelistar. Ipak sma-tram presmionom tzv. zapadnu teoriju o postanku glagolj-skog pisma po kojoj bi Evanttelje i Psaltin Sto ih je Konstan-tin (Ciril) na5ao na Hersonu bili hrvatskog podrijetla. No mi-slirndanetrebaiskl juditi_lqqggd-_q9s!-$1Unc"it9l;1*pj-p.r-e-d:iirilometodske latinidke,.p,is:neqggti dg pismq-noqti kaqnog

.: Isrednjeg vijeka, premda .nqr1, spomgm_c-i hnvatske latinidkepiSfrdbsti nisu potvrelgni p$je XlV.'stqljeda (npr. Red i Za-kon'za-pirmiidirjb iedovni:ia tz, 1345, Sibenska molitva iz XIV"st. i dr.). Treba uoditi dinjenicu da se latinidka pismenost nd j

narodnsm jeziku mirno duva u svim kasnijim stoljecima bad i

u crkvama i samostanima s latinskirn bogosluZenjem. --)

Ncvvo razdoblje hrvatske pisrnenosti i knjilevnosti otvo-rilo se u 6asu kad su Hrvati do5li u dodir s Cirilovom i Meto-dijevorn djelatno5iu. Ova dva Bizantinca iz Soluna, po krvi ijeziku napola Slaveni, udeni i vje5ti misionari na Istoku, za-koradili su g. 863. po sporazumu moravskog kneza Rastislavai bizantskog cara Mihajla u Moravs'ku, teritorij pod jurisdik-cijom Rimske crkve. Ovdje su organizirali crkveni i kulturniZivot pa dak i pravne odnose na bazi slavenskog jezika i no-vokonstruiranog pisma, glagolj ice. _l{jj!tpya. k_o-lcepcija -ttgig..(slavenske) rkulturne sil,e - pored rimske'i bilantbke - pre-"dobift ja i suvremene glavare Rimske crkve koji su se nadal-ide"lUu- iijoj' ha6i -Slemikd u staliidin zadjevicdrna s nj ernad-kim i bizants,kim vlastodr5cima. Za Livota Cirila i Metodijaslavenska pismenost i bogosluZenje bili su se ukorijenili uMoravskoj i Panoniji te sporadidno u nekim susjeuu-irn zern-ljama. Ali otpor Nijemaca odnosno njihovih biskupa kao inov odnos medlu gldvnim politidkim akterima doveli su dotoga da posliig Metodijere sgf.t-i q8i. nije bilo sile koja bi,bilamggla sprijediti udar protiv ilavenske crkvene organizacije islav-enSkcig b-ofbsliiZerija" ii .Mtiianskoj.

Udenici brddb -Cifila' iI\,GtoAija, nos6ii hajnuZnije knjige slavenskog knjiievnog re-pertorija, pisane glagoljicom, naSli su utodi3te djelomice uCe5koj, najvi5e u Bugarskoj, a neki su dospjeli u Hrvatsku"

"1.3. , ;

U CeSkoj se iirilometodska lcnjiga sa slavenskim bogo-j sluZenjern odrZala do XI. stoljeia (posljed,nje'im je upori5tei Uio manastir u Sazavi) i ovdje se obogatiila nekim novim tek--".*'\ stovima. Ti su novi tekstovi, rnedtu kojima su Zivotopis sv,) __- -Vida te Legende o sv. Va.eb.u.z-isv. Ludmili, dospjeli direktno

i zarana u Rusiju i gl Hrvatsku) U EUgarsku s Makedonijom

u sva tri pisma; tskstovi se uzajamno prenose s jednog pismana drtugo.

Ipak nauka danas nije u moguCnosti da todnije kale ukojem dasu i na koji nadin je u Hrvatskoj pritrvadena iirilemetodska ba5tina, dakle i glagoljsko pisrno i slavensko bogo-sluZenje. O tom manjkaju historijski izvori. Vijest Lietopisapopa Dukljanina (tj. Hrvatske kronike) da rsveti muZ Ko-stanc naredi popove i knjigu hrvacku i isturnadi iz grdkogaknjlgu hrvacku.. ne rnoZemo uzeti u obzin, jer je to transponi-rana vijest Zitija Konstantina-Cinila koja se odnosi na Morav-ljane. Istoga je karaktera i tekst nekih hrvatskoglagoljskihbrev,ij ara,knj i roelonje Ko,nstantina-Cirila i Metodij a stavlj ajmu dalrnatinski Solin, a jedan (Mavrov breviiar ilz t460) jedno-stavno kate za svetu Bra6u: )vse knj€t hrvatske ,stlmadi5e(.Naravno da ne treba ni govoriti o tvrdnjama hrvatskih glago-lja$a da im glagoljsko pisrno i prijevod svetih knjiga potjedeod svetog Jero,nima. Takva je izn:ri$ljotina (koja se spominjevet g. 1248) nastala vjerojatno onda kad se u papinskoj kurijiMetodija progla5avalo heretikom, a naSi su glagoljaSi tom na-ivnom neistinorn htjeli za3tititi glagoljanje (tj. slavensko bo-gosluZenje u krilu katolidke crkve) od progona i zabrana.

U nauoi nidu razlidite hipoteze o problemu kako i kada sek-od Hryp-q1. gvrijeZflo glago[an"je. Mnogi se slaZu ri 6apa:slavci da jti 'to bil'o vei *z?_V3lg4riev_a.Zivot4 te se hvatijusvakog i najmanjeg indiclja u izvorima; npr. u prvom i dru-gom Naumovu litiju se aludfu'a na proputovanje (i udenje)svete Braie'kroz Dalmaciju. No bududi da se o dodiru sveteBraie s Hrvati,rna 'ni5ta ne govori u njihovirn Zitijima, mohdaje bliZe istini hip'oteza da su istom njihovi udenici na Sijeguiz"Muraltrske'doSli bi'bmo i {odi gJi s_? gOnj;'"fl "A{#oljske knji-ge;?6ffift6jilda"je jedan diio u,denrika dospio m Venecijir.r gdjesu bili prodavani rkao robofi'aok-in'hiSif 6tK.iBili neki Bizarn-tinci. Vrlo je lako pretpostaviti da su neki od udenika bili pre-badeni na.

-r14jbfiZg biza#inske posjede u sjevernoj Dalmaciji,

a to su bili Osor- (_Cfgls lg5injem)" {" Krk. Tu pretpostavkupotkrepljuje Cinjenica da su na ovim otooima i oko njih potvrdeni najstariji glqggljs$i gprg-r$ski spomenici u Hrvatskoj(Valunski natpis na Cresu, Plominski natpis, Krdki natpis -,svi dz XI. stoljeia - i Baidanska plota na prijelazu u XII.stoljeie) i da se na Kvannerskom podrudju i oko njega najja-de ukorijenila glagoljica.

Metodijwi su udenici (medu kojima se istidu Konstantio,Kliment i Naum) uspje5no prenijeli i dalje nazvijali starosla-vensku knjiievnost pod za5,titom kneza Bonisa i cara Simeona(.890-927) tako da je nastao >zlat'ni vijek" ibugarske knjiZev-nosti. No ovdje se hf.rjiZey.nqpt "s*fiEntifala prema S.mbijenlu,tj. prema bizaatskoj kulturi i crkvi !e, s druge strang, p-re-ma

drZavnoj samostalnosti, S-tgga su se tekstovi mijenjali i nekiignova prevodili s lgfdkogt,la glavna je promjeura na3tala upismu: glagoljica je zamijenjena grd$m trncijalnirn pismomkojernu su 2a slavenske specifid,ne glasove dodana slova izglagoljskog alfabeta. Novo je pismo progla5eno e. 891) ofici-jelrnirn pigr-nqr-r.r, u Buga,rskoi, a.prorvalo se Cirilicom. Ipak seglagoljska tradicija saduvala u Makedoniji, tj. u podrudjuplodnog djelovanja Metodijeva udenika Klimenta Ohridskog,ive do XII. stoljedd. Iz Bugarske i Ma'kedonije Sirila se slaven-ska knjiZevnost u susjedne zemlje ri u Rusiju. U Rusiju je takoisprva dospjelo glagoljsko pismo, ali je doskora zamijenjenodirilicom kao ri-u Burgarskoj. Uzajarn'lro s'trujanje izmetlu

._ ruske i juZnoslavenst<ifi rtnjiievnosti nije prestajalo, a omo-'- gudivao je tq nirodito staroslavenski jezik koji je T.usppkps- frirodnim piomjenarna u razliditim sredinama - ipa.k bioi.reke vrste opdi

-'slavenski knjiZermi jezik. Zajednidko im je

obiljeZje davita oitodoksna cikva i grCka knjiZevnost iz kojesu prevotlenjem ili preradivanjem presatlivali djela niZe knji-ievne vrijednosti - kalutlersku knjiZevnost.

Sto se Hrvatske tide, u njoj je -Ciq4-91*4-i-Meto!ijeva

knji-Zevna ba5tina takoder trhvatila dvrst korijen, kako to pokazu-je ditava hrvatskoglagotJiLa tnjiievnost. U'Hrvatskoj se gla-gg[".q$q pismp samost-alno razvljalo i preZivjelo_tr_ sjeverno-aiiiiiitins'tom i'kvarnerskom podrudju sve do XIX. stoljeia.Ciillsto-pismo prodiialo je iz nulibttkb prema Zapada pa ieparnalo dospjelo i u Bosnu, Zahurnlje i jruinu Dalmaciju, a dn-

filtrinalo se povremeno i dalje mije5ajuii se na g'ranidnimpodrudjima s glagoljicom i latinicom. Tako se dogodilo da se

hrvatska pisrnenost i knjriZevnost srednjeg vijeka mora traZiti

CTPrve pouzdaore vijesti o slavenskom bogosluZenju kod

Hrvata nalazimo istom g. 925. Pred otvaranje sptitskog sinoaapfpa_ fv-an X. piSe dalmatinskom episkopatu da se p-o njiho,vim biskupijama uz njrihovo pre5utno odobrenje Siri Meiodi-jeva rdoctrina< kojega ne nalazi metlu svetirn piscirna te traZida se misa sluZi po obidaju Rimske crkve. U drugorn pismuupuCenom h,rvatskom kralju Tornislavu i zahtrmskom knezuMihajlu papa apolira d ura njih meka se z,aLshe da se borgosl'ulenje ne obavlja na >barbarskom*, nego na latinskom ieziku. Doe.924. dafn-gtins]e sq_biskupiie (a mertu njima krdka i ostF-gfa)-6ife pod direktnim bizantinskffi "suverbnitetom i prizna-galg-Tt_lglLsflikciju caiigradskgf fatrijarhe. A sada, taa sup_re5le pod vlast hrvat-skiiga kraljd, da ovoiri"je saboru biloglarzno pitanje da se odludi koja ie crkva (biskupija) bitilabragl za nnetropolitansku i kako ie se u novol polltieto;situaciji razgraniditi teritorij pojedinih biskupija. Grgur, bis-{yn ninski (i hrvatski uopie) bio je i do tog dasa pod juris-dikcijom rimskog pape odnosno akvilejskog patrij-rhe. Sto-g-a,se ne moZe tvrdriti da se i na njega odnosi prijekor upuCendalmatinskom epis,kopatu, tj. da se i po njegovoj biskupijiraSirila Metodijeva nauka, dakle slavensko bogosiuilenje. iz,toga bi proizlazilo da se upravo bizantska Dalmacija rnoralsmatrati jezgroq glagoljaStva i da Grgura Ninskoga treba'smatrati samo borcem za metropolitsko pravo nad cijelomHrvatskom. Osim toga situaciju osvjetljarua i ta dinjenica dasu tada pod jurisdikciju splitskog (solinskog) metropolitepotpadale i biskupije u Kotoru, Baru, Svadu i Ulcinju.

Na saboru je metropolija pniznata splitskom biskupu,niqrska biskupija je ukinuta, a Grguru je doznadena skradin-ska biskupija. O slavenskorn bogosluZenju je zakljudeno dabiskupi ne smiju zaretlivati glagolja5e, ali da oni mogu bitiklerici i monasi; ipak ako bi bila nestaSica svedenstva, da i

,, glagolja5i mogu vriiti sluZbu boZju uz papino odobrenje.Ovako formulirana odSkri,nuta vrata ,glagoljanju, a pogotovodinjenica da se i dalje glagoljalo, pokazuju da se zakljudci sa-bora nisu respektirali odnosno da je stvar slavenshog bogo-sluZenja tada bila biskupima sporedan problem. Treba dativaZnost i onom izuzimanju monaha, jer str monasi u tokusrednjeg vijeka bili veoma ra$ireni u hrvatskim krajevima idali golem udio hrvatskoj duhwnoj i materijalnoj kulturi.Posroji mi$ljenje da su izbjegli Metodijevi udenici u stvari

t1

bili monasi koji su kasnije preuzeli U"oJ*r.rinriu regulu. Odmno5tva benediktinskih opatija i rezidencija koje se u na3im,stranama j,avljaju u toku srednjeg vijeka samo se za nekolikozna da sru rirnale slavensko bogosluZenje (Krk, Orni5,alj, Badka,Otodac, Rogovo odnosno Tkon na pa5rnanu, povlja

^" g"af.r).

GlagoljaStvo je preZivjelo jo5 teZu buru u XI. sto,liedu..,Na,l9ygg1^-spli$8"_* sinodu g. 1060. na.!co.je5n su se pod predSgaiijtxn""pfrnt -ditilanikt Majriardi- iirate provlsti u a;etoideje refgmistidlcog pokreta u katolidkoj crkvi, stavtjeno jeblto qra dnevni rgd i pitanie..slavenskqg tifu,rgljskog.jetika. btdni-j6'?6ffiseii ?atrjueifi= 2'aura";ili"?o zaredivati slaveneu svete redove ako me naude latinski. No ar.hiclakon splitskiToma u djel,u Historia Salonitana pisanom 1266. pridab tbrnmqogo viSe, ali kao uraziti latinaS pri$trano i zajedljivo. Onveli da je bilo zabranjeno obavljati sluZbu ;boZju na slaven-skgm jeziku, a odobreno sarno na latinskom iti grdkonn (da je,biilo grdkog bogosiluZeorja tr Splitu i Z;,adntt, znamo dz drugihiztrora); >gotska< (: glagoljska) slova da je izumio neki [re-retik Metodije koji da je Sto$ta pisao protiv u,redaba katoli-dke crkve; da su sve slavenske crkvb bile zatvorene itd. Naro-dito je irrteresantura Tomina pnida o >Sizrli< rrr Hnvatskoj kojuje on predstavio kao lakrdiju. Ukratko, neki do5ljali Ulfonagovorio je Hrvate da s njirn poSalju u Rim starca Cededuda ga papa posveti za ibiskupa i da im dorpusti vr5enje sluibeboZje na nj,iho'vu jeziku. Papa je Cededu ukorio Sto nosi b,radui i5dupao mu je iz nje par dlaka, al'i ,nije odobrio slavensl(obogosluZenje; mo Urlfo je Ceded,u,uvjerio da ga je papa tirn dinom posvetio za biskupa. DoSavSi u domovinu izbacili su krd-kog biskupa, Cededa je sjeo na njegour stolicu i vr$io sve bis-kupske funkcije. Papa je stoga poslao svoga legata kardinalaIvana da ugu5i plarnen'Sirzrne, a ovaj je prokleo Cedod;u i pna-tioca mu opata Potepu (vjerojatno ibenediktinca iz Krka), aUlfa je odveo u Split {r tarnnicu. No Cededa je ipak i daljevr5io svoju biskupsku sluibu dok nije - kako veli Toma -umro sramotnom "arijanskom( smriu.

Cini se da je u najnovije doba na5a historiografija (N.Klaii) uspjela na6i u Tominoj pridi jezgro historijske-istinei time objasniti kako je hrvatsko glagolja5rvo odoljelo zabra.narna. Naime u Hnvatslloj je birlo ofpora refor:mnorn pokrotu,.i Majnardo, legat pape Aleksandra II, imao je zadataf da preko spl,itskog sinoda 1060. provede reformne ideje u Hrvatskoj_

\

',,/\

*4

'I

tiilll

ll

lrjlirI

Ulfo (: WoIf) vjerojatno podrijetlom negdje iz akvilejskepatrijariije, bio je u stvari posl'anik prot'upape Honorija II.koji je doista tada (do 1064) stolovao u Rimu i odrZao se svedo svoje srru:,ti (1071) u sjwernoj Italiji. Protivnioi reforrnnogpokreta postavili su dakle u Krku (a molda i u Osoru i dru-gdje) svoga biskupa koji je udvrstio glagoljanje direktnim iliindirektnim odobrenjem protupape. Ifuko je kndki biskupnegdje od sredine XI. stoljeCa pa do g. 1154. drlao na kopurunekoliko Zupa koje su te godine pri,pale norroosnovanoj senj-

, skoj biskupiji, vrlo je vjerojatno da je lcroz ,trih stotinu godina\ (ako ved nije i prije) na terenu kasnije senjske biskupije pre-luzelo ,maha slavearsko bogoslulenje i odrZalo se kroz stoljeia.I U drugoj polovici XI. stdljeda biLi sru kvarner,ski otosi ru sa-stavu tzv. Dalmatinske rnarke istarsko-kranjskog mar,kgrofaUlrika, a to je hio politidki okvir unutar kojega je djelovaoantireformistidki tabor i moglo se udvr5iivati glagoljanje i uliburnijslcom dijelu Istre. Nije rnlacli od XI. stoljeia mali gla-goljski natpis na crkvi sv. J'urja u Plominu.

Moglo bi se dakle zakljuditi da se glagoljanje spasilio od' zabrana Rimske kurije i sptitskih sabora zahvaljujuii borbi

cije i kvarnerskog bazena njena ekspanzija je osvajala susje-dne hrvatske zernlje. Koliko se ona Bri,rila pneona sjevernojllrvatskoj (Slovinje) ovog dasa ne znanno, svakako osnivanjezagreba6ke biskupije (1094) nije joj i5lo na ruku, jer je onaod podettka im,atla latin:ski liour,gijski jeaik. Tek iz fl<asmijihstoljeia imamo,potvrda da se glagoljalko bogosluZenje i pis-rnenost sporadidno pro3irilo sve do Save, osobito na posjedi-ma Frankopana.

\,iri

',

Danas se ne rnode reiri dofi<le je segrnrula eksrpanzija dirilornetodske glagoljske pismenosti iz hrvatskih krajeva premafstoku, a dokle je doprla njena ekspanzija iz Bugarske i Ma-kedonije. MoZda su se trrkrstile negdje na podnudju Bosne iZahurnlja. Jesu li monasi iz Dalmacije za vrijeme splitskihzabrana prelazilri u Bosnu? MoLda na tomu ima qte$to. U XII.stoljeiu provodi se kod nas obnova benediktinskih samostanau smislu clunyjske reforme te se ide za tim da se svi monasiuniformiraju na rbazi benediktinske regule. U to je doba bilaprevedena na crkvenoslavenski benediktinska'regula kojanam se saduvala u glagoljskom pnijepisu za opatiju u Tkonus rkraja XIV. stoljeia. I u samoj se reguli osuduj,u rnonasi [<oji

Live bez regule ili se skiiu ibez stalnog boravi5ta. Postdi miS-ljenje (L. Petrovii) da su bosanski nereformirani rnonasi ustvari progla5eni bosanskim hereticirna. Bit ie u tom jedandiio istine, pogotovu ako su oni potpali pod utjecaj bugarskihbogumila. Svakako u Bosni je bilo u upotrebi glagoljsko pis-mo, samo je ono polako u toku XII-XIII. stoljeia zamijenje-no iirilskim (bosanskog 'bipa) na koje su prepisane stare gla-,goljske knjige, osobito evanelelja i Apokalipsa. Raskid izmeduhrvatsko-dalmatinskitr.i bos.ans{<ih glagoljaSa fiiisido--je to ddi-ti;i po$to"je.u'Hrvatsiio; u toku xiI-lXfn. sioljeia"bilu pro-ved'ena reforma crrkvenih knjiga po rirnskom obredu. Ta se

IeJorTl ,osobrtg fspoljila u formira,nju tzv, pleqap4og" misal-ai brevijara, pri 6emu su irn postal'e uglavnom suvi5ne starebiblije, evandelja, evantleliStari, apostLoli, homirtijarri, rninejii sl. jer su se oni, prema potrebi, uklopili u misale i brevijare.Ipak je i ,u Bosni za jedan dio vjennika brila formirana jednaredakoija plenaffirog nr,isal,a, kako to svjedodi Splitski odlomakmisala, pisan negdje na podetku XIII. stoljeia glagoljskirnpismom koje je ne5to arhaidno, jer ga nisu zahvatile neketipidne paleografske promjene koje su naitale u Hrvatskoju toku XII-XIII. stoljeca.

Hrvati su dakle naslijedili staroslavensku knjiievnu baS-tinu i onda su je dalje razvijali. Iz dinjenice Sto se u zapadnimhrvatskirn krajevirna tako ugnijezdila glagoljica'izvodimo za-kljudak da je ona ovdje zarana uvedena, tj. nije je vi5e;uspje-la potisnuti pobjedonosna 6irilica koja je konadno zavlad'alai u Makedoniji i u Srbiji, Zeti, Zalntmlju i u Bosni. Na hrvat-skoj je strani glagoljica i u opiepaleografskom kao i u orto-grafskom pogledu po5la svojim putem stvoriv5i od XII-XIII." lgl19 se*.-iglq -sslltt{ e'ti}izesi jrr i,ep d"$il'ffiafi Fff ;6k;il;po pomlaelenom hrvatskom (pqgtejnq. d-aka.vskom),fonolo$..'kgn::ipllmu -ir1i u iiajs.ta$jim lvoiim spomecricima od.Xl..doXIII. stoljeda ona pokaz-uje 'da stoji u kontinuirlno4, gpz-;roj-noq;pdimrvu' s naj s iaiijim gbgolJ'skim spomenicima de5 kim,bugarskim i makedonskim. Jezik tradiranih glagoljskih spo-mdriika-kod Hnvata u osnovi je staroslavenski, aii vee od po-detka oni gtribe neke tipidne osobine staroslavenskog, naroditonazalne glasove g, Q i y te ih zamjenjuju svojim refleksima e,u i i, a zatim nastavljaju sve viSe i vi5e zamjenjivati stare gla-sove, oblike, sintaksu i rjednik mlattim i narodnim svojstvimate su tako stvorili nonnu hrvatske redakcije crkvenoslaven-

10 11

skog jezika. Istina je da ta nonna orije dwsta, tj. pojedina je-zidna svojstva varirajm iovirsno o ikraju i o stepenu svijesti datreba ili,ne treba duvati tradirani jezik. Upada u odi da su seu naBim tekstovima dob,ro duvale stare glasovne odnosno gra-fidke skupine 3t i id (koje u hrvatskodakavskorn daju JC ili6 i j, a u Stokavskom St ili C i d\ - dakle tipidne osobine bu-garskog jezika. Iz toga neki (npr. K. Horr4lek) zakljuduju daje u Hrvatskbj Cirilometodska baltina dospjela sarno iz bu-garskog posredniStva, dakle ne prije X. stoljeda. Istodni ka-rakter podrijetla hrvatskoglagoljskih tekstova odaje mectuostalim i gr6ki itacistidki izgovor grdkitr rijed,i i v{las,titi,tr drnena (rftas Vitleern ili Villiorn, Awaam itd.) koji je vr[o dugoustrajao u na$im tekstovfuna. U novije doba nastoji se dokazati (Y. Tkadldik) da je glagoljsko pismo, zasnovano na bazimakedonskog izgovora, doiivjelo prvu refor,rnu pni dolasl<ug_Ug1ag:tg pri demru sru sta,r'i' znEciTgt'a( -i -;iterv; eoii'ilpredstavljali makedonske glasove k' i g'zarnijenjeni rnorav-skim c i z,' drugu reformu ie mavodno dolivjelo pri dolasku uBugarsku, Ffi-Effiu su stah-rniiileaonski i morivski nefleksizarrnijenjeni buganslcim gnnparrxa 5t i Zd. Po toj teoriji, ova je ,

promjena bila toliko vitalna (jer ju je nosio vladajudi slojpreslavske Bugarske) da je doskora zalwatila cijelu Bugarskui Makedoniju te j'ugozapadne slavenske zemlje sve do Hrvat-ske (a naravno i Rusiju).

U tu mogudnost munjevitog pro5irenja bugarske reformedak do zapadnih krajeva Hrvatske lg!,hg ie viergvat!. U navedene ieforme moie se sumnjati dli moZda one uristi rbile po-svuda jednako tretirane. Za de5ku redakciju s refleksima c-2,kako je prwedena u Kijevskim listifima X. st. i Praikim od-lomcima iz Xl. st., ne rnora ,se uzeti 'da je bila pnoveden:a uMoravskoj i Panoniji u IX. st. U nauci je iznijeto dosta do-kaza jezidne starine predloZaka hwatskih glagoljskih tekstovau rnisalima i brevijarirna, posebno u psaltiru, i trpozoreno na, ,

njibovu tijesnu srod,nost s tekstovima moravsko,panonskog ri'.pod,rijetla. Tijesna tekStualna srrodnos,t sa sta:rfun sakramen- ;

tarskim tekstom v Kijevskim listi6.ima, u BeCkim listiCima(hrvatskoglagoljskim spomenikom iz XIL st.) te u kanonuhrvatskoglagoljskih misala iz XIV. st. iaki su'sqgdSg-i_direkt.nog puta sa sieverozapadnih strana. Tim utrtim putern do$lisilft -ilffi -i-tdIi;n{2tri7;Konsi;;tina-ciritasastulbomci-rilu i Metodiju, zatim Legenda o sv. Vaclauu i dr., a konadno

i sacni Kijevski listiii dospjeli zu u Hnva'tsku d ovdje je na nj,i-ma dodan tekst na prvom listu negdje u XII. stoljeiu, narav-no ne5to mlatlim glagoljskim pismom.

Balkanu i u Rusiji pa i kod hrvatskih glagolja5a. Hrvatski sutekstovi katkada u tje5njoj tekstualnoj'vezi sa srpskim, kat-kada s bugarskim i makedonskirn, ali, Sto neobidno zadutlu-je, katkada ba3 napose s ruskim, a ne,s balkanskim tekstovii-ma. Taj je uhodani put iSao, dini se, ponajvi3e preko juZnihkrajeva, tj. preko.zqtsko-hrrmskih centara gdje je krrltwna kli-ma s jakirn zapadnim utjebajima bilazato vrlo povoljna. Nijeiskljudeno da je koji tekst mogao bi,ti s grdkoga preveden i uDalmaciji (gdje grdki jezik nije bio tako nepoznat), ali Hrva-tima je u ovoj izmjeni viSe pao u dio zadatak dq54 zapadnihizvori crpe i prenose knjiZevne (i ne samo knjiZe,vne) tekovi:ne na fstok.

Orijentacija Hrrrata prema Zapadu, premda rano zapode-ta, i5la je sporo. Ubrzava je opadanje bizantske snage na Bal-kanu ma izrnaku XII. i podetkom XIII. stoljeia. Nova po[i-tidka situacija daje rimskoj kuriji nade u pomirenje s istod-nom crkvom, Sto stvara novu klirnu i u pogledu'tretiranja ne-latinskih jezika u liturgiji. U -torn okviru rnoZe se gledati itelnja Rimske crkve da likvidira heretidku crkvu bosansku,Sto je imalo priwernenog uspjeha u abjuraciji na Bilinu poljug. I2A3. No znadajuriji su za nas stavovi na Lateranskom kon-cilu 1215. koji su doveli do formulacija da se dopu5ta razno-Iikost jezika i obreda u crkvi. Zbog nesta$ice dokumenatanije nam poznato kako se to odrazilo u Hrvatskoj, ali sma-tramo da je moral,o dodi do nekih (molda i pre3u'tnih) odo-brenja, kako nam to dopu5taju zakljuditi dva kasnija odobre-nja iz 1248. i 1252. Pwim papa Inocencije IV. odobrava senj-skom biskupu da se smije prilagoditi obidaj'u sveienstva svojebiskupije koje w5i bogosluienje na slavenskom jeziku; dru-gim preko krdkog biskupa dopu3ta bearediktincima u Orni5lju

i

^(,q!,

il

12 I3

da obavljaju slavensko bogoslulenje kako su to dinili i njihovip,rethodnici (uz &razlotenje da su oni Hrvati [Sclavil i da nemogu nauditi latinsku knjigu). U okvir ovakvih akcija >po-mirerrajan Rirmske arkve s hrvatskirm glagolja5irna rnoZemostaviti i defin'itivno poveaivanje glagolja5a sa Zivotom i obre-dom Rimske crkve uz koncesiju u pogledu upotrebe slaven-skog jezika.lz toga je slijedilo revidiranje biblijskih i liturgij-skih tekstova prema latinskoj Vulgati - prernda ono nije ni-kada dokraja provedeno - i uskladivanje crkvenih,knjiga poob,idaju Rfunskog dvora (seou,nd,trm finorem curiae Roorranae).

Nastala je rnirna atmosfera u kojoj se razvilo z I a t n odoba hrvatske glagoljske pismenosti kojeispunja XIV. i XV. stoljeCe. Gl,agoljamje s p,oprafilorn il.iteratu-rom udvrstilo se teritorijalno od okolime Kopra u Istri do oko-line Splita, u Lici i Krbavi, u Pounju i Pokuplju. Na tom supodrudju ipak ostale u latinaSkim rukama sarne biskupije injihovi kaptoli, u Cernu dine iznimku senjska i modruSka bis-kupija. Ton litru:gijskom sadrZaj,u (sanktora,lu) ,i opruni ko-deksa daje u ovom razdoblju preteZno zadarski centar. Dola-zi vi$e do izralaja utjecaj franjwaca koji su postali glavni no-sioci ritualnih obrasaca Rirnske kunije kojima je osobinakratkoda ditanja i ograniCenost himnod,ije. Jade otvaranjeprerna Zapadu znadilo je i preuzimanje novih, neliturgijskihtekstova i knjiZevnih vrsta, i to ne samo iz latinskog nego i iztalijanskog, njernadkog i 'na kraju iz de5kog jezika. Do ovogadrugog kontakta s Cesima do$lo je kad je de5ki kralj Ka,rlolV (1347-1378) mastanrio u pna3,kom satrnostanu Enraus hrvat-ske glagolja5e da bi obnovio ondje slavensko-katolidku litur-giju. Novi tekstovi predstavljaju nov kvalitet i u pogledu sa-drtaja kao i u pogledu jezika: jezid.nu nonmu Cini sve vi5e da-kavsko narjedje zadrLavaju(i tu i tarno patinu crkvenog je-zika. I glagoljsko se pismo u svojem razvoju izdiferenciralo uskladu sa woj,om ftrnkoijom: s jedne s,trane ewlvirao je vi-soki liturgijski ustav s ornamentacijom u kojoj se na staresiroma5ne elemente nadovezuju b,ogati furicijali i minijaturepo uzoru preteZno talijanskih minijatorskih $kola (iako obid-no ar retardaeiji); od poluustavnog pisma ndlirturgijskirh ,knji-ga stvara se od sr:edine XIV. stoljeca detverolinijsko pisrnokoje s jedne strane zadriava u knjigama pravilnije i konser-vativnije oblike (knjiski kursiv), a u svagda$njim potrebama,

narodito u diplomatioi i,notarijatu, razvija vrlo sl,obodan i in*dividualan brzopis (kancelarij ski kursiv).- Na tqgjg j9 ovo zrelo doba dovelo i do tehnidkog napre-

tka glagoljske knjige, tj. do Sta,mpanja. prva poznJta namStampana F"jig1 glagoljska i hrvatska uopCe je- Misal po za-konu r,imskoga dvora tz g. 1483. za koji se ne zna gdje ja5tam*pan, ali njegova redakcija je djelo Istrana. Druga le po hro-nolo5kom redu glagoljski brevrija,r Brvijal po-zakoiu rim-skgS! dvora w g.1491.,2a koji zbog defektnosti jedinog pri-.mjerka-ne bismo takgqgt znali galJ je Stampan, da nijJ jed-nog podatka s kraja IVI. stoljeca po kojenr izlazi da 3-e rirSe-sto njegova Stagnanjq.,Kosinj u Lici. Treda Stampana-knjigaje gp.9t glagoljski Brvijal za koji se zna da je Btampan u-fe.neciji 1493. pod rukovodstvorn BlaZa Baromiia serijskog ka-nonika.-Cetvrta je knjiga opet glagolj ski Misal stamfian u Se.nju po istom Baromiiu te Silvestru Bedrididu i GaSparu Tur-giiu -e,

1494. U Senju se na$ao skup d.ornadih sveieiika kojije sebi stavio rtr zadatak da na5irn glagoljaddrna dade n, rui,lgjnuZniji repertorij crkvenih i poudnih knjiga, pa se tu do1508. Stampalo ukupno sedam knjiga. Kasnije, tj.-1530-1531,Stampao je modru5ki biskup Simun KoZi iC u ni;eci nekoliko.glagoljskih knjiga. Potkraj XV. stoljeia podelo je i Stampanjehrvatskilr latinidkih rkrnjiga. Najstari,ja za koju se sada inade.bio-je Ettangelistar, Stampan u Veneciji 1495. za potrebe cnka-va koje su imale latinski jezik u fiturgiji. Na podrudjtr Dr.r,bro-.va6k9 republike bila se, p-ol.ed latinidke, stvo,rila i anala vjer-ska knjdievnost za katolidke vjerrnike na iirilskom pismu.\apodetku XVI. stoljeia bilo je u Dubrovniku vi5e poku5ala dase-i za ove vjernike Stampa potreban repertorij tnjigi, alikako dubrovadka vlada iz politidkih obzira nije leljeiJimatiStamparije u gradu, do5lo je do Stampanja jednog molitvenika.gsliS-"_(zap-adnog tipa) istom g. t5l2,-i to u Veneciji. To jeOfitje.od blaiene dieve Mariie i uza nj zajedno Siampario,P9lnaist molitava spete Bridide (dntgo izdanje 1571); JoS1583. Stannrpan je u Veneciji slidnirn di,rilskrirrn ilovima'Nauk.krstjanski istomaien u iezik dubrovaCki.

14 15

ill;l

liil

'ilit:l,iii

STAROSI-AVENSKO KNJIZEVNO NASLJEEE

nji5ki repertorij Sto su ga stvorili Ciril i Metodije sa svo-jim udenicima pokrio je osnovne potrebe slavenske crk-

vene organizacije i kulture Sto su je oni propovijedali. U tomrepertoriju, koji su oni najve6im dijelom preveli ili preradiliiz grdkoga, prvo je rnjesto inaa Euangelistar (Izbonno evan-.<Ielje), zatilra Psaltir i Apostol (izbor iz Djela apostolskih).Evangelistar se joi u Moravskoj kompletirao pnijevodom di-tavih evandelja (Cetveroevandelie), a modda i Apostola. Sta-ri zutjet bio je prevedenr ,barern u izboru (Parimeinik), ai,ivrlo je vjerojatno da je Metodije sa svojim rskoropiscirna<preveo potikraj twota i najvedi dia Bibliie, s:uno ona nije ni-,gdje kompletno saduvana, I za samu liturgiju u uZem smislupriredila su sveta Brada priru6nike i prema istodnom i premazapadnom obredu, satno su oni saduvani vrlo f,ragmentarno uneSto kasnijim rukopisima (Kiievski listidi X. st. Sinajski od-Iomak XI. st. i Bedki listiCi XII. st.). Cini se da je jezgro 6i-rilometodske slavenske liturgije sadinjavao prijevod tzv. Li-turgiie sv. Petra (u stvari grdrtsi prijevod latinske mdse sv. Gr.gura) kojom su se sluZili Grci u lliriku. Njeni tragovi se jo!aral'aze u kanonu hrvatskih glagoljskih rnisala XIV-XV. stoljeCa. U sastav Liturgije sv. Petra i5ao je i tekst Kiievskih li-stiCa (de5kqg spornenika) i Beikih listiia (hrvatskog najsta-rijeg spomenika misnog sadrZaja). Ovakvi prvotni l;iturgijski'sastavi utopili su se doskona kod Hrvata u plenarnom rnisalukoji se formirao u XII-XIII. stoljeiu, dok su se u Bugarskoji ostatrim krajevima koji su ostali u sfori istodne crkve napu-stili jer su bili zamijenjeni istodnom liturgijom.

Slidnb se kod hrvatskih glagolja3a dogodilo i s tekstovimaevanclelja, psaltira i ostalih biblijskih knjiga. Oni su nas,lije.,dene tekstove po potnebi raspofedili u novoformirane rnisalei brevijare pa su se pri tom neki tekstovi iizmwa prevodili izVulgate ili iz latinskih lLiturgijskih knjiga. Stoga je razumljivoSto se kod glagolja5a nisu saduvali kompletni tekstovi ni evan-delja ili evanilelistara, tekcionara odnosno biblije.'Saduvanasu dva stara glagoljs,ka fragmenta s tekstorn Apostola. To su:Gr|kovidev apostol iz pod. XII. stoljeda i Mihanovidert odlo-mak iz kraja XII. stoljeda, ali oni (kako to pokazuje urj'ihovjezik i pismo) potjedu iz istodne periferije hrvatskog glago-trja5tva, moZda iz Bosne, Zah.:rlrlJja ili Zete, pa na njima nema

traga reforme hrvats,hoglagoljskih knj,iga. Istog su karakterai.svi kasniji,bosanski iirilski rukopisi bibHjsko! sadrZaja ( ko-ji viSe-manje nose u. sebi tragove lvojih giagolfskih prlafij"-ka-i narodnog ikavskog govora), premaJmia i toa'nefcin oanjih izmjena teksta po Vulgati. Zanimljivo je da u ovoi maloibosanskoj ,knjiZevnosti ima tekstova zi koje se zna Ai s" pi_sani u krilu heretidke crkve bosanske, a iiak u njima nerirali tmg-g nekom posebnom heretidkom udenju (maniheizmuili dualizmu). Od nekih lZ spomenika s biblijikim (ponajvi5eevanileoskim ) sadrZaj em koji pripadaju bosanskom ^stabiu _ako 2uzmemo Miros.lau..Ijgylo ivindetje s kraja XII. stoljeia- naj stariji .su i najvaZniji spomen ici: Grigoro"vi1-Gilj f ei d.in_goui odlomci evanderistara iz pod. XIV. s,totieea, riz istoe ievrsrnsna i Mostarsko ri Divoieio evanttelie, sii;edi VrutoZio,falgl.oyo i Pripkoviieu-o evandetie te Giljferdingo, oportoil.qji t4" j,oS 'u XIV. stoljeie; u pod. XV. st6ijeda i-cle arhaidnoN.ikol j s ko ev and,el j e, D anidid el) o e, andeli e, Mtet aCko

"; ;;i;_lie i vflo 221!aja1 Hvatov zbornik iz M04. pisan za vojvoJu

!.Irvoia; u XV..-stoljege padaju jo5 dva Cirilska rutopisa u ko-j ima irna arhaidnih glagolj skih

-zapisa, i to C aj niiko-

"u oniitl

"i Radosavlj ev rukopis (Apokatripsi).Ne moZe se tvrditi da na hrvatskoj strani nije bilo kom.

pletnih biblijskih knjiga, jer neke se od njih naiuze " "uSi*liturgij skim.knj iga,ma. O mii al j s ki o d.lo mak- Ap o s t ol a iz XI II_-XIV. stoljeia sa sklzanijem rlakona eutalija (koji tekstimamo i u- I. novljanskom brevijaru i koji se irajbolj! poA"_dara s neki,m ruskim Apostotima) dio je jeane cletin! i moZeposlt'iiti kao primje_r kako su se prekrajali siari biblijskitekstovi 3l brev-ijarska. ditanja; imamo i inventa,rskih p6aa-taka iz XV. i XW. stoljeCa da se u Omi5lju duvala star; Bib-lija; i na5i su protestan'tski rukovodioci u XVI. stoljecu ima-li podatak o B,ibliji koja se irnala nalaziti na Cresu.

Konadno i za hnvatske latini{ke lekcionare, psaltire i dru-ge tekstove koji su se upotrebljavali u hrvatskim krajevimagdje je bila latinska rliturgija u crkvi sve se vi$e pokazuje dasu se postepeno kroatizi,ranjem jezika,i udeSavanjlf po,Vul- *gati razvili iz starih crkvenoslavenskih tekstova. Od ovakvih '

latinidkih Fnjiea spominjem najstarije: Koriulanski tekcio-nar, fragmenat iz XIV. stoljeda, Zadarski lekcionar iz pode_

lka XV. stoljeCa, Bernardinov Lekcionar, Stampan l4g5.iuv.Vatikanski ntolitvenik, dubrovaEkog podrijeda, s kraja XIVi2 Hrvatska knjiZevoost sred. vijeka lT

I 1,

16

stoljeia. Istog r5g karaktora i dirilski prijepisi ilekcionara zadubrovadke katolike iz XVI. stoljeia.

Jednom formirani misali i ;brevijari nisu se bitno mije-njali, tek koliko su to zahtijevale nove litur,gijske potrebe,novi blagdani i sveoi, ili teZnja za kratkoio,m. Promjene senisu mogle u rukopisima uvijek i svuda izvr5iti; stoga,i ne po-stoje dva posve jednaka rukopisna pa ni Stampana misala ibrevijara. Razlike su rnealu njima i jezidne, jer su neki pisariduvali tradiciju, a d'rugi unosili Zivi narodni jezik. Do danasje saduvano u svijetu 17 glagoljskih rukopisnih misala iz XIV.i XV. stoiljeia. Od njih je,najstariji Vatikanski IIt. 4 ,Iti Onei-Saljski iz prve detvrti XIV. stoljeia; ljepotom iluminacije od-likuju se Misal kneza Novaka iz 1368. koji je bio predloZakprvom Stampanom misatru iz 1483. i osobito Hrvoiev misalizprvih godina XV. stoljeda, pisan za vojvodu Hrvoja VukdiiaHrvatiniia. No najstar,ije sar potvrde hrvatskoglagoljskog mi-sala u malim fragmentirna: najprije u spomenutim Betkimlisti4ima iz XIL stoljeia, w Krakovskam palimpsestu jz XII.st., v Splitskom odlomku n pot. XIII. stoljeia (pisamorrn ikav-skim govorom vjerojatno u Bosni) te u Kukutievi1evu odlom-ku i Birbinjskom odlomku koji su iz XIII. stoljeia. Kasnijihfragmenata ima mnogo.

- Osobito je mnogo birblijskog teksta, perikopa i ditavihlrjig" (mpr. Job i Psaltir) u hrvatskoglagofiskim bnevijarima.Izmetlu mnoStva malih fragmenata brevijara najstariji su izXIII. stolje(a: Londonski odlomak, Vrbnitki odtomCi i tzv.Ljubljanski homilijar. Potpunih i'li krnjih brevijarskih ko-deksa saduvano je do danas po knjiZnicama Evrope 29. Od,gjjlr j" najsta,rTiji I. .rtrbniiki brevijar s kraja XIII. ili po6.XIV. stoljeca; tzXlY. stoljeia ih je 10, medu kojirna tt. I tV.vrbni6ki, Lobkorticzou (Psaltir) iz 1359, pasmanski, pariiki(u kojem se saduvala i zbirka od 10 pjesama) iz l3B0 (?),Va-tilcgnski iz 1379, Liubljanski iz 1396. i Vida Omiiljanina iz1396. (koji ima vrlo op5irne biblijske tekstove). Ostali su izXV. stoljeCa, a od njih su najzna'tniji: DraguCki rz 1407, III.vrbnitki, I. novljanski iz 1459, II. novljanski 1z L494, II. liub-ljanski (Beramski), Moskovski iz L443, Ma,orov (Vnbnidki) iz1460. i Vatikanski (Slavo 19) iz 1465. Stampane knjige veC smospomenuli.

_ Posebno mjesto zaazfuna FraltiAev psaltir Sto ga je pisaoPetar FraSdiC u Lindaru u Istri 1463,i to stoga Sto je fo jedini

glagoljski psaltir s komentarom (kao u nekim starim iiril-skim psaltirima), a k tomu on duva tekst rkoji ne ide ukorak,s os'talim hrvatskim psaltirima nego se dosta podudara sa sta-rim glagoljskim Sinajskim psaltirom iz XI. stoljeia.

Znatnost navedenirh i dnlgih liturgi5'skih tknjiga sastoji seu tome Sto one duvaju mnoStvo tradiranih i prinovljenih tek-stova najrazliditijeg sadrZaja i k'njiZevnih vrsta (osobito bre- |

vijari) tako da su one stvarno svojevrsne hrestomatije. A bu-duii da su bile svakodnevno Stivo sveienstva, gotovo jedinihpismenih ljudi, izvr$rile su golem utjecaj na formiranje du-hovnog i kulturnog profila klera, a preko njega i na rnentali-tet na5ega graitanstva i selja5tva.

Pored biblijskih i Iiturgijskih tekstova, vei su za Cirilovai Metodijeva Livota nastali na staroslavenskom jeziku razli-diti drugi knjiZevni proizvodi koji su pre5li u ba5tinu pojedi-nih slavenskih knjiZevnosti i dalje se meclusobno obogaiiva-li. Tu je zametak bugarske, makedonske, srpske i ruske knji-Zevnosti. Koliko su Hrvati naslijedili od te rane knjiZevnosti,pisane staroslavenskim jezikom, odnos,no koliko su u to ranodoba u njoj participirali, danas moZemo samo nagattati. \

Tako se dosad nije medu hrvatskim glagoljskim rukopisi-ma na5la potvrda da je k nama prenijeto neSto od Cirilome-todskih pravnih spornenika. Tu najprije mislimo naNomokanon, Metodijevu skraienu redakciju zbirke zakonabizantske crkve (Joana Skolasrtika). Jedini indicij da su iHrvati imali taj tekst nalazimo u Ljetopisu popa Dtkljanina(Hrvatskoj kronici) gdje se - govoreii o pravnom uretlenju.zemlje - spominju >knjige ke pri Hrvatih ostaSe i pri njih senahode, azo:u:u se Metodios". Drugi zakonski tekst, tzv. Zakonsudni ljudem, kornpilacija bizantske Ekloge za svjetovnjake

- koji rneki pniprisuju salnom Cirilu - nije rkod nas potvrtten;tako ni peniftencijal (kakav je u Sinajskam euhologiju) nipoaiv na pokor.u i ti,spovjedne formrule (kakve su u Bridinskimlisti6ima). Pravni spomenik iz Moravske je i tzv. anonimnahomilija u Kloie'vu glagoljaiu, glagoljskom rukopisu iz XI. st.koji se potkraj XV. stoljeda nalanio u rukama krdkog knezaIvana Frankqpana. Ta se adho,rtacija knezovima-sucirna, u ko-joj ih poziva na po5tivanje bradnog prava, pripisuje samotnMetodiju. Za sam Kloieu glagoljai ne zna se gdje je upravopisan, ali vjerojatno na hrvatskosrpskom podrudju.

18 19

U hrvatskim glagoljskim rukopisirna iz XV-XVI. st. imadosta tekstorva iz kanonskog prava (npr. u petrisovu zborni-ku tz 1,468), ali dosad nisu naudno analizirani pa se ne rnoiereCi ima li u njima i ostataka kanonskih normi-bizantskih od-ngsno Cirilo-Metodijevih ili su to prinove iz rimskog kanon-skog prava. Meclu p,ravnrim nonmafinra u Petriso,ttu zbolniku ne-ke se jo5 tidu robov,lasnidkih odnosa.

_ Kloieu glagoljaY inade sadrZi nekoliko homilija istodnihcrkvenih ota@. A kako se zna da je Metodije sasiavio djelokoje se g arjegovu Zivotopisu naziva Ot,d,sky knigy, vjerojat-no j.e tr KL9!1vu glagotjaiu saduvan dio takvih otaeasiltr tn;iga (homilija). No u otadaskim knjigama vJerojatno je bionktljuden i Paterik ru kojem isu opisani zirvoti,starih svetrih ota-,ca. Takvi tekstovi saduvani su jo3 i u Rilskim glagoljskim ti-stovima (u Bugarskoj) iz XI. st., u Suprasatiskom zborniku,.iirilskom bugarskorn rukopisu iz XI. st. i u Mihanovi1evu ho-milijaru, iirilskom r:ukopisu iz XIII. stoljeda. Sto se tide ho-Irtij.? (tumadenja Svetoga pisma) njih- su puni glagoljskib.19yijari, arli nije proudeno da li je u brevijare preuietd i ita-r,ijih staroslavenskih prijevoda. Svakako kao najstariji pri-mjer spominjemro tz:r. Ljubljanski homiliiar, nekoliko iistbvaiz XIII. st. sa nrrlo arhaidnirn jezikom.

Medutim u Bugarskoj je zamna bio preveden bizantskiMenologij (zbirka svetadkih legenda i crkvenih govora), kojise s vremenom raznoliko dopunjavao i na Balkantr i u Rusijipod nazivom Citaii minej. Anatrogna takva zbirka na Zapaduje

-p,opularna Legenda aurea koja je pos,lulila za svakojakeknjiievne preradbe.

I u hnntskoj su knjiZevnosti, ako ne pnije, a ono veC ba-rem u XIII. st. postdale zbirke nalik na Suprasaliski zbornikodnosno aitade mineje. Sarno kod nas se od te knjilwne vrstenisu saduvali ditavi zbornici nego tek njihovi fragmearti izXIII. d XIV. stoljeda koji posvjedoduju stariji tip gflagoljskih.'zbornika. Navodimo te fragmente da se vidi Sto je sadrZavalanala ,najstarija prozna, pripovjedadka ,knjiZevnost u glagotj-.skom pismu.

Najstariji je sitan fragment Zivotopisa sv. Makariia(Budimpe|tanski ostriSci) v X'lL st. Slijede tri lista jednog

zbom,ika (pasionala) iz XIII. st. koji sadrZe tri legende: Ma-.tenie 40 mudenika sebastenskih, Legendu o sv, Durtlu i pseu-.do-Prohorovu legendu o apostolu lyanu na Patmosu. Tu je i

sitan odlomak jedne homilije koji moida ide pod autorsrvoKlimenta Ohridskog. Iz XIII. st. je i odlomak-apokrifne Ze-geryde o sv. Tekli (rbr. l8), todnije odlomak tz Djela pavla ilekl9. Tekst predstavlja prototip hagiografskog prikaza kn$-Canske mu6enice. Dobro je poznat u 6irilskim minejirna.. U XIII. q!.1d" jo$ i jedno apokrifno Slovo o btagovjeite-

nju koje se djelomice podudara sa ,slovom Ivana DamaikinaSto se ditalo u n:rinejima za mjesec rnart kao i sa slovom Iva-na Zlatousta w Suprasaljskom zborniku w XL st. fl ru Mihano-ttifeuu homilijaru iz XIII. st. Po ovom tekstu Marija tjera odsebe andela koji joj navije5ta roclenje Isusovo ,da ne usli$itJosip i-vzvestit jereom i az li5iti se imam suZitija i ljubve atvoju glavu tesloju otdesnet(.

Jedan mali fragment iz XIII. st. ved sadrZi poslanicu onedjelji koja je pala s noba na oltar sv. Pefta i prijeti onirnakoji

-ne.daste nedjelju. Ona pripada zapadnoj (flagelantskoj)redakciji i najstarrija je potvrda tog apokrifa u slavenskim ii- 'teraturama. Kasnije je taj apokrif mnogo puta pofvrden uhrvatskoj knjiZevnosti,6ak sve do XIX. ,stoljeda, pa ga moie-mo istaknuti kao primjer konzervativnog duvanja tekstova.

Jadni ostaci jednog velikog zbornika legendarno-apokrif-nih tekstova iz pod. XIV. st. jesu tzv. Pazinski fragmenti. tJnjima se razabiru odlomci ovih zanimljivih tekstova: apokrif,nog Nikodimova evand,elja (br. 22) (o Kristovoj smrii i si-lasku u pakao) kojemu je takotter matica bila latinska; apo-krifa O krsnom drvetu, o dudesnom drvetu koje je izraslo naAdamovu grobu i na kraju posluZilo za kri| na kojem je biorazapet Krist, apokrif je ra5iren na Istoku i Zapadu; apokrifO uspeniiu (smrti) Bogorodice kojoj su pred srnrt dosli naispradaj svi apostol,i, doneseni na ob,laku izrazr.jt. strana svi-jeta, ima veze s ruskom redakcijom (potpuni je tekst u kas-nijim rukopisirna); legendarna prida O Evstatiju, svojwrsniavanturistidki roman o ovom krSCanskom obraieniku i rim-skom vojskovocti (br. 40.); navodri Govor Ivana Zlatoustana Blagovijesl koji iuti vezu sa Suprasaljskiin zbornikom i '"

ditao se u martovskirn minejima u istodnoj crkvi. U kontekstmenologija modi Ce se ubrojiti i jo5 poneki tekstovi iz na5ihmlattih glagoljs,kih rukopisa. Od njih je iz rukopisa XV. st.poznat npr. Govor lvana Zlatousta o suietnom iivotu.

Takva pripovjedadka literatura na5ega XIII-XIV. st.sadrZi nasljede istodnih slavenskih knjiievnosti, ali istodobno '

2021

I'

il

ona vei tada ima otv,orena vtata zapadnim predlo$cima ikojeo,nda uvr5tava u svoje zbornike narnijenjene javnom ditanjuparalelno s'istodnim uzorcima. Hrvaiska je knjiZevnost bilane sElmo perceptirrra p,ri,rnajudi s obijru stratrla, nego je ona bi-la i posredna karika preko koje su neki tEkstovri odnosno rno-tivi dospjeli na 6irilski Istok. P'reko nje su - kako se rnisli

- preSli na Istok: Nikodimovo evandelje (koje je preko bu-garske verzije dospjelo u Rusiju), Poslanica o nedjelii, mcd-da Legenda o sv. Eurdu, a narodito Muka sv. Andriie koja jevrlo ra5irena u hrvatskoglagoljskirn brevijarima, a veC je ne-gdje u XIII. st. bila prenijeta na Istok.

Struj anj e izmedu hrvatSke i ristodnosrlaveorslcih tknjiZevno-sti bilo je, kako se dini, vrlo intenzivno u toku XII-XIII. sto-ljeia. Na njern kao da nije ostavio traga raskol izrnettu Rim-ske i Carigradske crkve. Strujanje je iSilo ponajvi5e prekoprimorsko-zetske oblasti na Makedoniju. Stoga se i ne opaZaupliv srpske svetosavske crkve, nema traga kultu ni srpskihni bugarskih svetaca. Pritjecanje legendarnoapokrifnih tek-stova s istodnih s'trana jenjalo je u XIV. stoljeCu. Brojni tek-stovi. takve vrste preuzimali su se kod Hrvata tako, da se nemoie uvijek reci ni kada ni iz koje su iirilske knjilevnostipreuzeti. Njihove prijepise rz bogzna koje veC ruke nalazimou zbornicima raznovrsnog Stiva, sa vi$e ili manrje izmijenje-nim jezikom, u XV, XVI i XVII. stoljeCu. U tim su kodeksi-ma izmije5ani s tekstovima koji su do3li iz latinsko-talijanskepa i de5ke knjiZevnosti. Ima sludajeva da je nerki tekst kodnas po'fvrtlen prerma starroj grdkoj od,nosno mekoj stlanrenskoi,redakcij:i, a u ,drugom ,mrko,pisnlprerna nekorj preradeuroj iliskraienoj zapadnoj verziji.

Od spomenika ove vrste, saduvanih u kasnijim prijepisi-ma neki zasluZuju poseban spomen. To su u prvom redu apo-krifni tekstov,i - spisi koji zabavno i naivno pridaju o biblij-skirn licirna i dogatlajima o kojima v tzv. kanonskinn biblij-skim knjigama Sta'roga i Novoga zavjeta nema dovoljno spo-mena. Oni su zadudo u na5oj knjiZevnosti bogato zastupani.Navodimo one koje nismo veC gore spomenuli. Od starozavjet-nih: Avramot)a smrt, op5irna verztja, o posljednjim danima ismrti dobrog gostoljubivog starca Avrama (br.27); Varuhotsaviziia (apokalipsa) m rkojoj je opisan fa,ntastiEan put ovogproroka u nebesko carstvo (br. 30); O prekrasnom Josipu,pro5irena bi'blijska prida o Josipu koga su brada prodala

trgovcima (br. 28). Novozavjetni apokrifi: O krsnom drvetu(br. 25) pojavljuje se u raznim oblicima kao jedan od najza-nirnljivijih,rnotiva za srednjovjekovnog 6ovjeka, jer se u sim-bolidkom drvetu spaja u trzrqdnu vezu Adamov grijeh i Kri-stovo otkupljenje; Jakovljevo protoevanttelie (br. 2l) kojeprida detaljnije o Marijinu Zivotu i Isusovu djetinjstvu; svo-jevlsna je latinska preradba Protoevanclelja Jakovljwa Pseu-do-Matejerto evandelje, dok je Tomino evandelje tematLshi na-stavak Protoevandelja tako da i orni pridaju o IsusovLl du-desnom djetinjstvu; Prepiranje Isusa s davlom, tj. prida kakoelavao isku5ava Isusa (potvrtlen jo5 u XIV. st. i dalje); apo-krif,na djela apostolska, nalik.na putnidke romane s dudesnimobratima radnje, u nas su Djela Andrije i Mateja u gradu tiu-doidera (br. 19) i Djela apostola Petra i Andrije (br.20); Dje-Ia apastola Tome saduvzuta su ,samo u iirilskom dubrovadkomzborniku iz 1520, ali po glagoljskom predloiku; od novozav-jetnih apokaliptidkih vizija istodnog odnosno staroslavenskogje podrijetla Hodanje Bogorodice po mukama, tj. posjet Ma-riie paklu u pratnji Mihovila arhanctela i Pa"vlova apokalipsagdje se prida o Pavlovoj viziji raja i pakla (br.31), a postojiu glagoljskoj knjiZevnosti i kraia verzija po latinskom pred-loiku; u kasnijem prijepisu potvrclena je i Pseudo-Ivanovaapokalipsa, sasvim drugadija od kanonske, a ima i drugiheshatolo5kih vizija. Apokrifnog je karaktera i Opis dieviceMarije u glagoljskim rukopisima XV. st. koji se u srpskomtekstu pripisuje Epifaniju, monahu iz XII. st. Takav je i govorO silasku Kristortu nad pakao i o otkupljenju pravednika kojije analogan tekstu u Mihanoviievu homilijaru, Cirilskom ru-kopisu XIII. st., gdje se pripisuje Euzebiju aleksandrijskom.

Od starijih legenda, prernda su rnam saduvane u mlaclimglagoljskim prijepisima, zasluZuju paZnju Legenda o Agapiju(Agapitu) rnonahu koga je vodio orao do korablje u kojoj jebio Isus s apostolima, zatiwr je stigao u raj gdje mu je nalo-Zeno da opi3e 5to je vidio, dakle tematski se nadovezuje naapokaliptidne vizije; Legenda o Makariju hojemu dva anclela<rbja5nj'nju kako du5e izlaze iz tijela i kako se mjere njihovadiela; Legenda o sv. Aleksu (br. 41) koja, poput ,legende oEvstatiju, granidi po strukturi s romanom; Cudesa sv. Nikole(br, 42) odraZavaju barsku tradiciju o ovom dudotvorcu.

Posebnu hagiografsko-legendarnu skupinu dine tekstovi okultu moravsko-de5kih svetaca. U prvom redu i od historij-

22 23

9ko-q .23$nja je tinjenica da su se i kod nas naBl dijeloviiz Zitija Konstantina-Cirila (br.38). Oni su saduvani u saitauuoficija Ciritru i Metodiju koji se u tri redakcije nalao u nekoli-ko glagoljskih brevijara XV. st. Mada je ,to kratak tekst, vrloje vaian za rekonstrukciju Konstantiiova Zitiia a pore&enjus Cirils,kim,r'ukopisiqi. Kontelr$t ofircija je deilii,i u jezi*u imnaizriditih iehizama. Mada je sama kompozicija ofiiija ude5e-na neSto kasnije po rimskom uzoru, ipak i Zitiie Xonstantinakao i Pohvala sv. Cirilu (br. 12) ,kojojle autor ifliment Ohrid-ski, a_koja j9 tlkoAel ukloptjena u ti; ofici;, upuduje da suovi tekstovi do5li do Hrvata neposredno iz Moravlke iii Ce5ke,i_'to najkasnije u X-XI. stoljedu. Kul,t Cirila i MetodiJa Fotvr-9_"_t-j" u glagoljskim liturgijskim knjigama od prvih

-deienija

XIV. st. pa nije vjerojatno da bi spomenuti tekstovi ao5tik rnama irstom za vrijeme tzv. >ema,urskog" perioda (XIV-XV.st.). Slidno znadenje ima i Legenda o sv. VeAeslavu (brl 39)nazvana prvom staroslavenskom legendom za razliku od nizalatinskih legenda o istom svecu - koje su takoder nastale uX-XI. stoljeiu. Buduii da je ova legenda saduvana samo uhrvatskoglagoljskim brevijarima XIV-XV. st. i u ruskim ru-kopisima (a ne u bugarskim) , znadi da je ona direktno iz CeS-ke do5la s jedne strine u Hrvatsku, a i druge u Rtrsiju. I ka-lendari zagrebadke crkve zovu Veieslava Dpatrodrus Slavo-mrn<. Istim je puteirn k nama do5la i Legenda o sv, Vidu kojaje u CeSkoj ib.ila prevedeora s latinskog negdje u X-XI. sto-ljeiu, a ,nalazi se i'u nuskinn r,r..lkopisirna. Taj put Ce drnati ikult sv. Ludmile, sv. Pnohora i sv. Adalberta (Vojtjeha) u na-Sim glagoljskim rukopisima. MoZda je tako starog postanja iZivot sv. Klimenta pape (kojega je moii sv. Ciril donio uRim), premda je i taj tekst kasnije primijenjen u ,brevijar-skom oficiju po zapadnom uzoru (saduvan iz XIV. st.).

U dugotrajnom kontaktu s istodnim Cirilskim literatura-ma u naSe su glagoljske,nrkopise u5li jo5 razni drugi tekstovi,al,i buduii da su mnogi motivi postali opCeevropski, nije imuvijek moguCe naii pravi izvor.Za neke tekstove se zna da suk narha doSli zaobilaznim putem .saZapada, kao npr. istodn.ia-dki motivi u Pri6i o premudrom Akiru (br. 51) i u legend.ar-nom romanu Barlaam i Jozafat (br. 50) i drugi.

Iz starijeg je perioda ostalo po glagoljskim zbornicima idruge knjiievne gracle. Tako imamo u nekoliko verzija iz XIV.i XV. st. Pitanja i odgovore (br. 55) u podecima poznate kao

Besjede triju svetitelia u kojima,se trebala ispoljiti mona5ka.duhovi,tost i znanje. Stara je i vrlo ra5irena bila priEa O IZpetaka u rkoje treba postiti i moliti da bi se otklonila zla sud-bi,na or.rima koji se u te dane radaju. No to veC prelazi u ka-tegoriju egzorcizama, zaklinjanja i amuleta koji su se pisalii prepisivali stoljedima zbog njihove toboZnje nadnaiavnemoil Sli6,nog je karaktera i prije spomenuta poslanica Abga-ru. Kao primjer donijeli smo jedno takvo vrlo staro istodnozaklinjanje - Amulet s molitvama i legendom o sv. Sisinu zaza5t'itu djece od davla (br. 29).

Spomenimo i odlomke u Fiziologa (bestijarija) koji se.povlade po na5im glagoljskim rukopisima (;br. 56) a da im ne"zn:amo izvora, premda je djelo vrlo rano nastalo na grdkorn ,,i

podrudju. Slidno je i s malim Hronografima istodnog-tipa tr r''

kojgna se daju osnovni kronolo$ki podaci od s,tvonenja jvije-ta. Kad se u jednom od njih ,spominju narodi svijetaj od Sia-.vena se spgmlnju samo Bugar.i - Sto dovoljno svjedodi o nji-,,

,hovu podrijetlu. :

Red je da u ovom osvrtu na staroslavensko knjiZevno na- '

sljetle kaZerno ne5to i o pjesni5tvu. Prve ,slavenske umjetnepjesme potjedu od Konstantina-Cirila. On je za liturgijske.potrebe prepjevao grdke himne, ali nam one nisu poznate. NoSinajski odlomak misne liturgiie, glagoljslii nuikopis iz XI.st., saduvao je versificiran tekst za koji se moZe reii da pred-stavlja najstariju slavensku poeziju. Njen prozodijski obiazacje misaona cjelina od 24 sloga koja se razlidito dijeli na potu*stihove; druga partija funa o,brasce: tI*7, 6+7, ll+7,6+7,.7_I+7, -7. Druga pr:lznrta pjesma koja se pripisuje Cirilu jeProglas evandelja, sad.uvan u mlacti,m Cirilskim u:ukopisrirnl,pretpjev evantleljirna koji za svoje vrijome sadrZi nebbidanapel'slavenskom narodu da njeguje knjigu na svom jeziku.Stih joj je dvanaesterac s urestalnom ceuurom (poslije petog,.rjetle poslije sedrnog, a jo5 rjecle poslije Sestog sloga). Osnivase dakle na broju slogova, ali ne mari za kvantitetu ni za nagla-sak. Slijedeia je slavenska pjesma Azbudna mol.itva, za kojuse misli da joj je autor Metodijev udenik Konstantin Bugar-ski, ispjevana istirn stihom kao i Proglas. Zanimljiva je po tornSto joj prva slova stihova daju azbudni niz. Neki misle da je,od slidne molitve nastalo azbudno nazivlje za glagoljsko i ii-rilsko pismo. I u Kijevskim listiiima, tnada se radi o molitva-ma, vide neki suvremeni slavisti (Jakobson) stihove po sila-

24 ')<

1l

il,l

Ill'1l

ii

I

I

lrl

i{

il

ti

bidkom obrascu: 7*4, -7;7*4, -7;7+4, -S ili 2 X 8+7,7 +4, 7 +8, 7 +4 ili 2 X 6+5, --:7, 6+5. Takva silabidka pro-zodija odgovara analognom bizantskoon pjesni5tvu. Radi se'o >prirodnom< stihu bez strogih pravila, tako da stih nijeformalistidki statidan. Njegova jedinica ritmidke napetosti jepolustih kao i u psalmima. U stva,ri ovo i jest dotjeraniji psa-lamski ritam u kojem stih sadrZi misao izrailenu slobodnimritmidkim ciklusom u kojem je jedino stalno pravilo cezura.Konadno,treba vodi'tri raduna o tomu da ovakva ritmika vodiporijeklo od silabidko-tonskih umetaka u psalnre, tj. od tro-para odnosno stihira.

U staroj kr$ianskoj poeziji na Istoku i na Zapadu rijetkose prirnjenjuje klasidan stih osnovan na principu kvantiteteslogova, nego sesve deSie ve6 od IV. st. klasidna strofa ili stihtransformira na bazi tonskog akcenta. Tako je postala popu-larna strofa u jampskim trimetrima - koja je urodila dva-naestercem. Isto tako je jampski dimetar paralelno s pud-kim stihom (stihos politikos) utjecao ,na stvaranje lakiegstiha koji se obilato pri,mjenjivao u grdkoj i latinskoj crkve-noj himnodiji - a taj odgovara osmercu. U takvom je metruispjevano mno5tvo crkvenih pjesama koje su polako ulazilei u liturgijske knjige.

U hrvatskoglagoljskoj knjiZevnosti nije saduvan ni jedanod gore spomenutih iirilometodskih pjesnidkih tekstova -Sto ne znadi da ih nije bilo. Ali treba uoditi dinjeniou da naZapadu nastaje u XI-XII. st. liturgijska "revolucijac. Jedanod njenih vidova je i prodor novije hirnnodije ,u rimski obred.NaSe je glagolja5e - kad su se naSli pred obaveznom refor-morn crkvenih knjiga, tj. pred adaptiranjem plonarnih brevi-jara i misala, zatekla nenadana zada(a da prevedu himne Stoih je vei bila usvojila rimska crkva. Oni toj zada(i nisu bilidorasli pa su ,ih jednostavno prevodili u prozi ili svoje vrsteslobodnom stihu. U toj formi nalazirno ih u svim kasnijim gla-goljskim kodeksima. Ipak su pri reformi knjiga glagolja5iuspjeli zadrLati poneki obrazac posveien starinom, samo teobrasce - rkoji su naru5e,ni rneclu ostalim i izrrnjenom fonet-skog i morfolo5kog sistema govornog jezika - treba istomotkriti. Od takvih sludajeva najinteresantniji je uskrsna him-na Hrst vskrse iz mrtvih (br. 60) koja je potvrdena u III.vrbnidkom brevijaru iz XV. st., a pjevala se na Krku jo3 kra-jern XVIII. stoljeia. Ta pjesma sastavljena je od najstarijih

elernenata bizantske himnodije, tj. od tropara i stihira i u po-gledu forme i sadrZaja te vodi u duboku starinu, moZda daku iirilometodsko doba. U istorn brevijaru ima dak uputa dase psalryri pjevaju po prvom odnosno osmom glasu - Sto go-vori o istodnom na'dinu pjevanja prema oktoihu.

Bizantski dvanaesterac, kakav je u Proglasu evandelja iu Azbuinoj molitvi vide neki (Kolendii) i u iirilskorn natpi-su kneza Bredka u Povljima na Bradu iz g. LL84. Tih sest stri-hova bili bi dakle svjedoci na5ega prastarog stihotvo,rstva. ZaHimnu Cirilu i L[etodiju (br. 59) saduvanu u glagoljskim bre-vijarima XIV-XV. st. ne moZe se sa sigurnosiu reii da [iodgovara prastaroj ritmidkoj pjesur-i iti je moZda kasnija rit-mizirana proza. U takvoj ritmidkoj prozi je i prijevod pjesmenad pjesmama (br. 13) za koju takotler ne znarno da li je r,it-mizirana u XIV. st. ili prije. Stare ritmidke proze mogli 6isrnonaii ri u ,nekirn mnogo kasnije zabiljeZenim tekstovima kao5to str brratirn'srke rnoli,tve, npr. na Ktku Boiii plai te Sesto-krilati i iiyotni Serapimi (potvrrlena f oB u XV. s,t.) i potjubicakoje su se do nedavno pjevale za mrrtvacsm.

Ni u dubrovadkom Vatikanskom molitveniku, oficiju skraja XIV. st., pisanom latinioom i na narodnom jeziku, him-ne joS nisu u stihu nego u prozi. Isto je tako u tzv. Hrvatskommolitveniku Stampano n 'lati,nicom oko 1495. i u iirilskomDubrovaikom molitveniku s oficijima Stampanom 1512, prem-da je u njem ved bolja ritmika prevedenih himana.

ZAPADNO I DOMACE U KNJIZEVNOSTI

\ /"i smo konstatirali kako je geopolitidki poloZaj HrvataY uvjetovao primanje i kriZa,nje istodnih i zapadnih utje-

caja. S vremenorn, narodito poslije crkvenog raskola, poslijeslabljenja bizantske m,oii, a osobito od prodiranja Turaka naBalkan u XIV. st., zapadni utjecaj ibiva sve jadi, dak i u kon-servativnoj glagoljskoj knjiZevnosti. Ipak pravo je dudo kakoje ova knjiZevnost uporno i d,ugotrajno duvala tradicionalnetekstove i jezik. Razlikuju se tradirani i novonastali tekstoviu kojima je uzeo maha narodni jezik. Ipak je jo3 dugo kodglagolja5a vladala svijest da je knjiZevni jezik crkvenoslaven-ski jezik pa su se mnogi trsili - s veiirn ili manjim uspjehom

- da imitiraju jezik crkvenih knjiga, a od toga je desto na-

26 27

.i ,, .t. '

A'

stala mjesavi'na stare ri nove fonetike, morfologije i leksika,Prosjedno vrijedi pravilo: Sto je tekst bliZi oltaru, to je kon-servativniji, a Sto je dalje od crrkvene funkcije, to je narodniji.

Kad govorimo o Zapadu i njegovim utjecajima, treba daimamo na ,parrneti da to zapadno nije daleko od nas, nego danam je nadomak, donekle dak u na5oj sredini. Hwati su, oso-bito oni u obalnom pojasu, Zivjeli na zemlji punoj ostatakanimske civilizacije, u neposrednom susjedstvu s preostalimRomanima, u gradovima u kojima je u srodnjem vijektr vla-dao romanskoislavenski bilingvitet, u sjedriStdrna biekurpijakoje se sluZe latiorrskirn jeuikocn i drZe tijescru vezu 6 Rirnoorli drugim centrima katolicizuna. Sinovi vi$eg dru5tva polazena'Skolovanje u Civ,idale (sinovi hrvatskih knezova u IX-X.stoljeCu), zatim u Rim, Bolognu, Padovu, Bed i Pariz. Latinskijeziik i literatum njegujnr rgrarnatidke Stkole po na$im gradi-iima, kaptolske Skole u biskupskim sjedi5tima i samostanskeSkole raznih redova. Latinski se pi5u povelje jo! od \rremenanarodnih vladara, takav zanat nastavljaju gradski kancela'ri inotari koji desto dolaze iz Ita,lije. Kao kancelari ili uditeljidolaze u naSe gradove i humanistidki odgojeni ljudi, pa dak'i poznatija imena kao Sto je Giovanni di Conversino, kance-lar u Dubrormiku (1383-1387), Philippus de Divonsis, u6i,teljgramatike i filozofije u Dubrovniku (potovloom XV. st.),Tideo Acciarini koji je u Splitu bio uditelj i Marka Marulida.I naSi su ljudi postajali nastarrnici na vanjskim visokim Sko-lama, pisci naudnih djela na evropskom latilrskoan jeziku,osobito u doba ranoga i kasnoga humanizma. U ara5im su gra-dovima nastajali skupovi pa i akademije humanista iz kojihsu nicali latinski pjesnici. Od njih spominjemo 6atno znat-nije: Ivana Cesmidkog (1434-1472) iz Cesmice kod Eazme,Jurja SiZgoriia (druga pol. XV. st.) iz Siibenika i Iliju Crije-vi6a (1463-1520) nz Du,brovniika. Hnrnaniist je i,latirnski pisaci Marko Marulii, premda je postao otac sred,nje hrvatskeknjiZevnosti; pa i jedan Nikola Modru3ki, biskup, koji napu-stiv5i svoju biskupiju pledira u jednom pismu riz Italije g.L478. za slobodu glagoljanja bez posobnih dozvola. Tijesnipomorski kontakt izmeilu naSe i talijanske obale pojadao seosobito od 1420. godine kad je Venecija dobila Dalmaciju.Otada se administrativnim putem pojadala upotreba talijan-skog jezika koji je i inade bio pomorski i trgovadki jezik naMediteranu.

SaZeto redeno, Iatinski je jezik kod Hrvata u srednjem "

vijeku medij vi5eg dru5tva, crkve, feudalaca, inteligencije;narodni (pa i crkvenoslavenski) jezik u pismenosti suZen jei teritor,ijalno na jr.r,gozapadne krajeve i dru5tveno na niZe slo-jeve i miZe funkcije. Ipak prav,ih geografskih granica izmedulatinskog i narod,nog jezika nema. Ali ni fr.ont narodnog jezikanije jedinstven. Formirale 6u se kulturno-jezidne regije odkojih su se svojom fizionomijom istakle tri: glagoljsko.Ea-kavska, koja preteZe ,u sjwernoj DaLrnaciji, 'tr Kvarners,konrbazenu, Krbavi i Lici te u Istri; dalmatinska s latinidkirn pis-mom i dakavskim narjedjem te donekle s Cirilskim pismomi Stokavskim narjedjem, a k njoj gravitiraju i pozadi,nski bo-sanskohercegovadki krajevi; treia je gomjohrvatska, prete-Zno kajkavska regija, pod jadim mattarskim utjecajem. Mettuovirn regijama, kako to pokazuju i tekstovi, bilo je uvijekkontakta i uzajamnog proZimanja. Isti tekstovi mogu se na$u sva tri narjedja ,i u sva tri pisma.. Neki prozni i pjesnidkisasfavtr glegotd[G podruEja"pieiatluju se u juZnoj Dalma-ciji i Dubrovniku latinicom i iirilicom; ilatinidki ikavski tek-stovi iz Dalmaoije, narodito u Zadra - a to su prete*no pje-srne - sele u sjwerno glagoljsko podrudje; na podrudju uZeHrvatske i I'stre u glagoljskim 'se r,r,rrkopirsima ,mogu naii utoku XV-XVI. st. hibridni tekstovi s pomije5anim dakavsko--hajkavskim dijalektalnim svojstvima. Ovi tekstovi (koji susa6uvani npr. u Vinodolskom zborniku iz prve pol. XV. st., uPetrisovu iz 1468,'g Koluniievu iz 1486, u Tkonskom iz prvedetvrti XVI. st., u 2gomb[6evu rz XYI. st. i dr.), zasluZuju po-sebnu paZnju zbog kajkav5tine, jer oni svjedode da po€etkehrvatske kajkavske knjiZevnosti treba traLitt mnogo ranijenego Sto se to dosad mislil,o.

Ipak se sarno na glagoljskom podrudju udvrstila spozna-ja o suverenitetu narodnog jezika i pisma, tj. uvjerenje da onimogu na svim podnrdjima pismenost'i zarnijeniti latinski jeziki pismo. Takva univerzalnost nije nikad potpuno primijenje-na ni u dalmati,nskodubrovadkoj ni u gornjohrvatskoj regiji.Praksa upotrebe narodnog jezika i pisma za,riladala je napodrudju epigrafike, dipl,omatike, u statutarnim kodifikaci-jama, u poudnoj knjiZwnosti svake vrste, u pripovjedadkojprozi i u pjesni5tvu u kojem je obuhvadena i duhovna drarna.O wakoj od tih grana pismenosti i knjiZevnosti bit Ce ovdjeredom govora, ma u kojom se one arnbije,ntu pojavile.

28 29

EpisrafikaU stvari najstarije potvrde glagoljskog pisma i narodnog

jezika u hrvatski'm krajevi,ma mogu se naCi ba5 na polju epigrafike. U Kvarnerskom zaljevu selu 6ak u XI. stolje(e.Iz togstoljeCa poznata su tri nevelika natpisa: Plominski na crkvisv. Jurja u Plominu (istodna obala Istre) govori o klesanjureljefa istog sveca koji je na,istom kamenu rustidno,isklesan;Valunski iz malenog sela Valuna na otoku Cresu, vjerojatnonadgrobni natpis na kojem je uporedo i slidan latinski tekst;Krtki u sam'om gradu Krku, koji se odnosi na neko zidanjejedne od benediktinskih opatija. S prijelaza u XII. st. (oko1100) potjede znamenita Baiianska ploda (br. 1) koja zajed-no sa tri odlomka dnrge takve plode iz benediktinske crkvesv. Lucije u Jurandvoru kraj tsa5ke na Krku predstavlja nekevrste kameari kartular. Frvi je njezin zapis o danivanju zemlj,i-Sta svetolucijskim benediktincima od strane hrvatsllog kra-lja Zvonimira. Po rkronologiji (odnosno po paleografskomkriteriju) slijedi nevelik Grdoselski natpis iz XII. st. koji seodnosi na posvetu oltara u Grdoselu u srednjoj Istri. Sijasetdrugih kasnijih glagoljskih natpisa ne spominjamo.

Na Cirilskom pismu zapadnog tipa - koje se udomaiiloistodno od Splita, u Travunji, Zahumlju i Bosni - takocler suzarana potvrdeni epigrafski spomenici koji slijede zetsko--humsku ortografiju. Najstariji je od njih Humatka ploiakod Ljubu5kog iz XI. st. u kojoj ima par glagoljskih slova;ona govori da je Ukrsmir, ,rs11111,, Lupe, sagradio cr"kvu sv Mi-hajla. Istom iz druge polovice XII. st. je Grdov natpis, nadenkod Trebinjs, rkoji sadrZi nadgrobni natpis Lu'pana Gnda. Kti-torskog je sadrZaja Natpis kneza Breika ma pragu crkve sv.Ivana u Povljima ma Bradu (benediktinska opatija) iz g.Il84.Slijede dva bosans,ka natpisa: Natpis bana Kulina iz g. t185.(ili 1194) nadsn ,kod Visokog, koji govori talkoaler o rgnadnjicrkve; nadgrobna ptola Kulinorta sudije Gradele, naden ne-d,avno rkod Zenrice. Nadgrobni natpis kneza Miroslava (il*nezabradko-hvarskog) ,u Omi5u potjede sa samog kraja XII. sto-ljeia. Velik je ,broj nadgrobnih steCaka iz ,srednjeg vijeka uBosni i Hercegovini (,manje u Dalmaciji i Slavoniji) koji seodlikuju figuralnom i simbolidnom plastikom, a mnogi odnjih imaju sadrZajne i osjeiajne natpise (br. 2).

DiplonratikaIstodobno je narodni jezik na glagoljskom i iirilskom,

pismu osvojio i domenu koja je u Evropi ,bila rezervirana sa- .,.mo latinskorn jeziku, a to je pisanje pisama ili isprava javne. ' ' ,,vjere. Po svojoj strukturi na5a isprava nasljeduje dalmatin-si<u latinsko isp.a*ro. Javtja se od XII. st., a vrlo je instruk-

*'\,1

tivna jer obuhvata sav privatnopravni odnos, djel,omice iopie javno pravo, a sadrZi gratlu za povijest narodnog iivotai jezika. S vremenom, a narodito u doba vladanja rnletadkerepublike, bogato ,se razvila ngtgrska isprava talija,nskog tipa i. ,.koja se osniva na ustanovi notarijata; na vanmletadkom pod-ru-gju^ razvila se pedaitna i,sprava koju izdaju feudalci ili kap-toli. S podrudja glagoljske pismenosti saduvalo se rnnogo is-prala, a iirilskih je s hrvatskog podrudja manje. Najsiarijesu isprave potvrdene iz XII. st., ali nisu saduvane u izvornomobliku. To bi imala biti jedna glagoljska isprava d.atirana u i"Dobrinju na Krku g. 1100. o dotiranju crkve iv. Vida, ali sadu-y?na y talijanskom prijevodu i u hrvatskom prijevodu s ta-lijanskog iz XVIII. stoljeia; druga je iirilska isprava iz po-valja na Brldu iz g. 1184, ali saduvana u uvodnoh dijelu ta-kocler iirilske isprave o utvrdivanju dobara benedii<tinske.gnatije u Povljima iz g. 1250. Od stvarno saduvanih najstarijaje Cirilska isprava Kulina bana iz g. 1189. koja sadrZi ugovors-Du-brorrdan]ma, a pisar joj je bio iz travunjsko-zetske fisar-ske_Skole u kojoj se iuti utjecaj latinske kulture, vjerojatnoiz Dubrovnika. Dubrovnik je vei od XII-XIII. si., poredredovne la.tinske kancelarije, drlao i iirilskog pisara ia po-trebe pismenog saobraiaja s bosanskim, srpskim i bugarsklmvladarima. S'lidno je kasnije prakticirala zadarska opiina.

Statutiiregule ;' '

Poput diplomatidkih dokumenata narodnim jezikom teglagoljskim i (,na svojem podmdju) iirilskim pismom bili supisani u primorskom pojasu i zakonsko-statutarni spornenicikojlma se reguliraju pravni ,odnosi (pa i kaznene prirode)meclu gratlanima. Takve kodifikacije su obidno nastajale pri-likom dru5tveno-pol'itidkih promjena. Statute pisane laiin-skim jezikom imale su rnnoge komtrne, a hrvitskim samorrc'ke. Najstariji i najvaZniji takav zakonski tekst je glagolji-com pisani Vinodolski zakon (;br. 6) sastavljen u Novom g.-

30 31

1288 (a saduvan u prijepisu iz XVI. st.). Slijedi Vrbnitki (krE-ki) statut koji nije kodificiran odjedanput, nego odredbe u-nj unesene datiraju od g. 1362. do 1599, a rukopis koji ga jesaduvao potjede najveiim dijelom iz g. L526. kad se statutpodnosio,mletadkim v'lastima na odobrenje. Opselan je i va-tan za ilustraciju narodnog Zivota Cirilskirm kurzivom poljid-kog tipa pisan Poljiiki statut (br. 7) lcoji sadrii kodificiraneodredbe za opCinu (kneZevinu) Poljica od g, 1444, pa dalje.Kastavski statut nastao je g. 1490. vjerojatno glagoljicom, alije sadr.r,van istom u latinidllom prijepr,su iz,1759.Istom g. 1507.pisan je glagoljicom VeprinaEki statut u kojem su fiksiranestarije odredLbe obidajnog prava. Ta vepri,nadka opdina u is-todnoj Istri mora se posebno spomenu,ti zbg toga 5to je sa-'duvala velik niz glagoljskih zapisnika opCinske administracijei sudovanja.

Posebna vrsta isprava ,su razvodi, tj. dokumenti o teren-skom utvrttivanju granica. NajvaZnija su dva: Istarski razvod,"obiman dokumenat o reambulaciji komisije koja Je g. 1325.imala todno odrediti i obiljeZiti granice izmedu posjeda akvilejske patrijar5ije, pazi,nske kneZije i 'mletadkih posjeda od-nosno njihovih podloZnika. Bio je pisa,n na latlnskom, nje-madkom i hrvatskom jeziku, ali se saduvao samo glagoljskitekst u prijepisu iz g. 1546. Za stipulaciju ovog dokumentaposluZili su i mnogo stariji pisani razvodi. Drugi le KotljaCkirazvod (KoZljak na istodnoj obali l,stre), manjeg opsega, pi-san glagoljicom g. 1395. - Hrvatskim su se jezikom pisali iurbari, kojima su u zapadnim podrudjima bile odredene oba-veze seljaka prema feudalcirna, ali od saduvanih nijedan nijepisan jo5 u srednjem vijeku.

I redovnici glagoljaSi pisarli su svoje regule, konstitucije,privilegije i sl. narodnim jezikom. Regula sv. Benedikta (br.8) po kojoj su Zivjeli naSi benediktinci bila je prelredena s la-tinskog vrlo rano, barem u XII. st., a saduvao se jedan gla.goljski prijepis Rogovske opatije na Pa5manu s kraja XIV.stoljeia. Svoju su regulu preveli i franjwci te postoji jedannjen glagoljski tekst s kraja XV. stoljeda. Ali franjevci 3. re-da (pravi glagoiljaSi) koji potkraj XV. st. biljde svoju eks-panziju po sjevernoj Dahnaciji i Istri, imali su i svoju regulu(npr. u Klimantoviie'vu zborniku), a 1492. izrad,ili su i vlastiteKonstitucije (ibr. 9) ru kojiuna se rod,raZava unutra$nja discipli.na i nadin Zivota. Simun Klimantovid, pisac triju glagoljskih

zbornika iz prvih godfura XVI. st. prikupio je iz latinskih iz-vora cijelu zbirku franjevadkih privilegija pod latinskim na-slovoml Marum manjum. U ovo podrudje pismenosti ide inajstariji hrvatski spomenik pisa,n latinicom, tj. Red i zakono primanju u samostan sestara dominikanskog redaiz g. 1345.Rukopis je vjerojatno nastao t Zadru kao prijevod s latin-skoga. Ze,nskri samostani moraju ibiti posebno spomenuti kao>konzumenti< hrvatske latinidke pisrmenosti u gradovima, jerZenske nisu udirle latinski. One su i'male na pudkom jeziku ikonstitucije i molitvenike i pjesmar,ice, a u Sibeniku 6e 16L5.dak biti optuione zbog po:ikaaivaarja jedne duhovne drame.

Svoje statute, matrikule, imale su laidke ili pudkebratov5tine koje su irnale vrlo aktivnu ulogu u dm5tveuromZivotu na3ih gradova i sela. U daknatinskim gradovima sumnoge imale rnatrikule na latinskom ili talijanskom jeziku(da bi ih mogle kontroli,rati nnletadke i crkvene vlasti), ali ihima i na hrvatskom jeziku. Najstarija su od njih tzv. Pravilabrator)itine sv. Duha u BaSki pisana glagoljicom e. 1425; Sta-tut sv. Marije u Zlarinu je v g. 1456. Bratov5tine s glagoljskogpodmdja pi,s'ale su narodnirn jeziLkom svoje spise i registre,samo ih ovdje ne spominjemo, jer se nisu saduvali prijeXVI. st.

Historijski tekstoviPremda je narodni jezik osvojio razlidita podmdja javnog

Zivota, historiografija (uglavnom pisanje kronika) ostala jegotovo posve u rukama ,latinskih pisaca (npr. splitskog arhi-dakona Tome, pisca djela Historia Salonitana iz XIII. st. ili- da spomenemo jednog pisca ljetopisa iz gornje Hrvatske

- Ivana arhiclakona goridkog iz XIV. stoljeia). To je valjdazato Sto su glagolja5i, tj. niii kler, rnalo imali udjela u politid-kom Zivotu ,i 5to se takav posao nije uklapao u njihovu vjer-skodidaktidnu fu,nkciju. Stoga se njihov kronidarski posaoogranidio na vi5e ili manje ,sadrZajne zapise po kodeksirna,od kojih primjerice spominjemo: Zapis pisca Juria u I. nov-ljarrskom brevijaru iz 1459; Zapis takna Broza Koluni4a nakraju Korizmenjaka 1486. (edje je lijepo ,rodeno: >da je tknji-gam te3ko priti i gdo knjige podtuje da je knjigami podto-van(); Zapis popa Martinca iz t493. (br. 4) u II. novljanskombrevijaru o hwatskoj katastrofi na Krbavskom polju, a Lie-topis Simuna Klimantortita iz podetka XVI. st. suhoparna je

J llrvatska knjiZevnost sred. vijeka 3332

mala kronika od podetka svijeta. U takvoj nesta3ici izvornograda istide se bogatstvom grade Ljetopis popa Dukljanina(br. 3), kato'lidkog sveienika u Baru. Djelo je sredinom XII.st. bilo pisano na latinskom jeziku, a u XIV. st. je prwedenona hrvatski (vjerojatno iirilicom), ali je do nas dospjelo ulatinidkom prijepisu iz 1546. u redakciji koja ima dodarna po-glavlja o vladavini i o pogibiji kralja Zvonirn-ira. Prazninu napolju historiografije poku5ao je na kraju u svojem izdavad-kom programu ris,puniti Simun Benja KoZidiC, tbi'sku,p nnodru-5ki, koji je u svojoj glagoljskoj Stampariji u Rijeci g. 1531.izdao Knjiiice od ditja rimskih arhijereov i cesarov (br. 5).No ta neorigi,nalna kompilacija vrlo je malo zadovoljila po-trebu poznavanja povijesti. Njegova namjera da izda knjiguo hrvatskoj zemlii i njenoj slavi vjerojatno nije ostvarena.

M o r alno didakt ii k a p r o zaDaleko se bujnije razvila moralnodidaktidka proza i uop-

ie praktidna poudna pismenost. Njegovali su se neki od stari-ne nasldjetteni tekstovi (koje smo n-aveli u prednjoj glavi),ali mnogo je veii broj onih koji su u toku XIV-XV. stoljedabili prevedeni ili preracleni po latinskim, talijanskim i deSkimpredloScirna itri su izvorni, ali pisani po ustaljenoj Sabloni.To su ponajvi5e djela koja su na Zapadu bila oprobana po-pularno5iu, a koja ,su kod nas i,mala osi,guranu ditaladkupubliku u niZem kleru, klericima, redovnicima, a posebnopropovjednicima koji su tu lektiru prenosili na svoje veii-nom nepismene slu5aoce. Tu nema ni visoke teologke (sko-lastidke) literature katolidkog Zapada, a nema ni suvremenihreformistidkih tekstova kakvi su Evroporn strujali u dobajednog Wiclifa (1328-1384) ili Jana Husa (1369-1415) pa niodjeka aktualnih razdora 'na Ea_zplskqm- koncilu (1430) nakojem je ;bio artgalirarr,na5 Dubrov6anin Ivan Stojkovii. Unekoliko rukopisa dita se izravna osuda >patarenstva(. Uosta-lom za ovakvu glagoljsku pismenost rnogu se primijeniti ri-jedi koje se ditaju u Ivaniitevu i tt KoluniCevu zborniku: "Seknjige jesu uidinjene veie za priproSiih ,nego za kavdenjakeki znaju pisrna.<

Od djela ovakve vrste rkoja su k nama do5la iz latinsko--talijanske knjiZevnosti, spomenimo najprije jednu starukompilaciju zbirke moralnodidaktidnih sentencij a koj a j e ;bilau svijetu poznata kao Disticha moralia Catonis, a kod glago-

lja5a - u zborniku iz 1468 - Knjige Kata mudroga (br. 54).Glagolja5 je latinske heksametarske distihe prevodio u prozi"Od rnoralisti kih sentencija je sastavljen i Nauk sinu Viri*dovu ito ga daje otac sinu (kao i prernudri Akir), kod glago-lja$a potrurden od XV. s,toljeia.'Puno je moralistidkih sonten-cija i pridica, kojima se ilustr,iraju kreposti i njihove suprot-nosti, djelo lcoje se kod na3ih glagoljaSa zove Cpet vsake mu-drosti (br. 58), a u talijanskome izvornik'r.r Fiore di virtil.Djelo je kod nas prevedeno negdje u zapadnoj Hrvatskoj jo5potkraj XIV. st., a prijepisi mu dolaze od prve polov,ice XV.st. O grijesima i manama raspravlja dosta d;r.rhovito jednarasprava O sedam smrtnih griieha koja je kod glagolja5a pre-vedena negdje u XIV. st. vjerojatno iz talijanskog, premda jojje autor francuski dorninikanac Laurent d'Orldans iz XIII"st. u djelu Somme Ie Roi.

Pod nazivom )summa" cvali su u srednjem vijeku naZapadu teolo5ki prirudnici koji su obuhvatali ili ditavo krSian-sko udenje ili zaokruZene kompendije moralne teologije.Takvi su prirudnici obidno osnovani na glavnirn formulamakrSians,kog vjerovanja (OdenaS, Vjenovanje, 10 zarpovijedi d

s1.), a ponajvi5e su bili namijenjeni ispovjednicima ili sveie-nid'kirn kandidatima. Kod nas je najra'Siireniji rovakav prirud-nik bio prozvan Antonina (npr. jo5 g. 1603. u Vrbniku je po-sjeduju wi sveienici, a po jednoj vijesti bila je dak Stampa-na). Bila je to jedna kompilacija konfesionala Summula con-fessionis firentinskog bisktipa Antonina (1389-1459) kojanarn se saduvala u vi5e glagoljskih rukopisa od druge pol.XV. st. (najstaniji u Oxfordskom zborniku iz L486). Zanimljivje u njoj odraz tada5njeg Zivota. Tu kompilaciju izradio jesam Antonin po svojem velikom djelu Summa moralis kojese glagoljaSi nisu usudili ili nisu smatral'i potrebnim prevoditi.

Karakter summe ima i Kttadriga duhovna, glagoljski pri-rudnik moralne teorlogije u 4 dijela, prijevod talijanskog djelaQuadriga spirituale Nikole da Osirno. Talijansko je izdanjeiza5lo prvi put Stampom t470, ali na5 je prirudnik prevedenjo5 po rukopisu.

U teolo5ke prirudnike ide jo5 jedno vrlo popularno djeloglagolja5a, a to je Dijalog Grgura pape. Ono nije identidnos istoirnenirn djelorn pape Grgura, premda se oba djela je-dnako dijele u 4 knjige. NaSe djelo sadrZi u obliku dija,loga iz-medu udenika i uditelja rasprave o mnogim pitanjima kr5ian-

34 35

ske dogmatike i moralke. Iako mu autor arije identificiran,original je sva'kako bio pisan na latinskom u ltal,iji u drugojpol. XIV. stoljda. NaSa kompilacija, nastala vjerojatno udrugoj pol. XV. st., Sto5ta je sarnovoljno mijenjala; napadnisu npr. o3tri ispadi protiv bosanskih heretika, a kad 6e govo-ri o tom kako je tlavao pokazivao Isusu strane svijeta, Cetvrtastrana je

"Dalmacija i Hrvatska zemljac. Najstariji glagoljskiprimjerak Dijaloga pisam je na samom kraju XV. st. na gos-po5tijri KoZljak u Istri. - Glagoljski anrlkopis Ot ierejskago ofi-ciia, sadrti traktat o sakramentirna i sveCenidkim dulnostimaiz XV. stoljeia.

Za redo',rnice je kao poboZno Stivo bilo prevcdeno djelomistika sv. Bernarda od Clairvauxa Modus bene vlvendi adsororem koje se kao Knjige blal,enoga Brnarda opata nalazeu glagoljskom zborniku iz 1468. kao i u nekim mlatlim latinidkim rukopisima.

MimoilazeCi obilje dlanaka svakojake teololke, kateki-zamske, liturgistidke, topografsko-biblicistidke i ispovjednidke sadrZine, zadrtat Cemo se samo na onima koja su iza5laStampom. Najprije navodimo raspravu Ispovid koJa je dje-lom'ice saduvaina ru glagoljskom nukopisnom zbornirku (Tkon-skom), i to zbog toga 6to se tu o njoj kaie da je ,svnSena 1492.,da je Stampana >u kui,i me5tra Pelegrina iz Bol*onjec i da juje sloZio fra Matij Zadranin (poznati starje5ina tredoredacaglagolja5a). Bila bi to dakle jedna od na5ih najstarijih inku-nabula koja je ostala nepoznata. Ona nije identid,na sa slilnomglagoljskom knjigom koju je pod nazivom Spovd opCenaStarnpao g.1496. u Senju BlaZ Baromov sin (Baromid) iz Vrb-nika; ovo je prijevod talijanskog djela Confessionale MichelaCarcano Sto ga je preveo kasniji senjski biskup Jahov BlaZiolovii. Zanimljivo je da je ovo prva glagoljska knjiga Itampanana disto narodnom (dakavskom) jeziku.

JoS su dva takva djela iz zavr5nog perioda ove naSe knji-Zevnosti koja su proizaSla iz senjskog kruga kulturnih radni-ka na pod. XVL st., i toz Naruinik plebanuSev, Stampan u Se-nju 1507, preveden s latinskog djela Manipulus curatorumSpanjolskog teologa Gvida de Monte Rocherii. Kao prirudnikza du5obriZnike djelo sadrZi: raspravljanje o sakramentirnai njihovu administriranju, o ispovijedanju i pokori te o dlan-cima vjere. Prevelo ga je viSe ljudi senjskog kruga kojih ,ime-na ne izridu se za ukloniti se ta5ie slave<,, ali glavni je faktor

tog pothvata bio senjski arhictakon Silvestar Bedridii, a $tam-pao ga je Grgur Senjanin. Drugo je djelo Me|trija dobra umr-tija, uputa za kr5Cansku smrt, Stampana u glagoljskoj Stam-pariji u Senju 1507., a prevedena s anonrimnog latinskog djelaArs bene moriendi (Mleci 1478).

U moralno-didaklidnu prom rnoZemo ubrojiti i homileti- !'.-,..:lidku (propwjednidku) knjiievnost koja je obilno zastupana u t

glagolja5a. U starijim tekstovima tip cnkvenih govora je jed-nostarrniji, nalik na homilije crkvenih otaca istodne i zapadnecrkve (na$i ih zorr,u "slovo.. ili >dtenje< pa i >kapitul<), a ukasnijima preteile utjecaj movije retorike sa firnogo citata ibuj'nijih stilizacija. Cesto su propovijedi snabdjevene zornimprimjerima, a to su dobrim dijelom legende preuzete iz raz-novrsnih izvora, katkada i iz apokrifa. U veCim literaturamasu postojale i posebne zbirke prirnjera koje su stajale pro-pcrvjednicima na raspolaganjtr (kao Jakova a Voragine, Ce-zarija od Heistenbaoha, Joharura Herolta, Gesta Romanorumi dr.), dok kod nas takvih kompletnih zbirki nije bilo sve dopojave zbirke Marijinih Cudesa.Isto tako kod nas nisu iz sred-irjJg vijeka saduvane zaokrrLene zbirke prd'dd\dj6Ai za sveblagdane i'li svece u ,godi'ni; veie zbirke javlfaju se istorn pot-kraj XV. stoljeda. Prije toga (a i postrije) pojedine propovijedi i

ili skupine razasute su po rukopisima zajedno s drugom gra-tlom; nalazimo ih osobito u zb,ornicima podev3i od XIV. sto-ljeda (Ivandi1ev, Vinodolski, Petrisov iti.) pa dalje, a rnoZese konstatiratt da su se neke stare propovijedi prepisivale jo5u XVII. stoljeiu. Njihova originalnost je desto sporna, ali ipakone 0nnogo puta pruZaju slike nasih prilika, a neke daju iprimjere dobrog stila. Od zaokruZenih zbirki crkvenih go-vora, spominjemo najprije korizrnenjake ili kvarezirnale,zbirke govora za preduskrsno vrijeme. Korizmeni gwori subile trvijek najprikladnije prilike za demonstriranje govorni-dke vje5tine. Kod naSih je glagolja3a poznat jedan Korizme-niak saluvan u detiri rukopisa s kraja XV. st. (u Koluni6evuzborniku pisanom u KneZoj vasi u Lici g. 1486, u nukopisuSimuna Grebla ili Grebliia koji je pisan u Rodu u Istri 1498,jedan je u Jugoslavenskoj akademiji, a jedan u Oportu). NaS!ga glagolja5i nazivaju Kniige svetago Brnardina te riun je Ber-nandfur Sienski (umro t444), znarnenirtii taliijanski propovjed-nik, makar i dndirektam aurtor. Jedan od retoo:tidki najljepdi,hpredusrhrrsnih govora je Tlmadenie muki (kojim se ma Verliki

3736

petak kornentira muka Isuscvva i Zalost Marijina) Sto ga jenapisao Zakan Sirnun Greblo u Rodu 1493. Drugi glagoljskiKorizmenjaft bio je Stampan u Senju 1508. Preveli su ga s ta-lijanskog djela Quadragesimale fra Roberta Caracciola (1425

-1495) ( nevjeroj atrao popularnog napulj skog propovjednika)

dva senjska arhidakona, Petar JakorvCid (umro 1496) i Silve-star Bedridii, koji se za pogreSke ispridavaju: ra nam ne za-mirite zad smo rodom Hrvate, a naukom latinskim priprostio.Starnpar je opet,bio Gng'r.rr Senjarrri'n. Zaaknfi'ena je zbinka od150 govora (postila) Tlmaienie svetih ettanjelii kojima se tu-rnade evanilelja u toktr rgodi,ne; glagoljski rukopi,s Sto ga jepisao g. 1503. Toma5 Petrinii u Banjem Dvonr za brinjskogarhiprvada Matiju Ga5ianina prepisan je sa starijeg pred-loSka.

Zaokrul,ena je zbirka propovijedi i Blagdanar, koji sa-drZi 51 go.ror za svetadke ,blagdane. To je prirjerrod latinskekompilacije Sermones de sanctis poljskog dominikanca Pe-regrina koji je Zivio u XIV. stoljeiu. NaS je prijevod moZdanastao u drugoj pol. XV. st. a saduvan je u glagoljskom pri-jepisu popa Andrija u Novom Vi,nodolskom g. 1506. pretelnon'ovljanskim govorom.

Oko 1500. prireden ie negdje na granici dakavskog i kaj-kavskog podrudja i veliki'izbor propovijedi za cijelu godinukojri glagolja5i u rpnijepisima iz XVI. do XVIII. st. zovtr Ser-moni Disipula. lnror im je naime u djelu njematkog domi-nirkanca Joha,nna Herorlta (umrro 1468) Sermones Discipuli detempore et de sanctis u kojem ima i 99 Bogorodidnih dudesa(kojima se kasnije posluZio i naS Matej Divkovid).

Red je da posebno spomenemo jednu ditavu malu poudnuknjiZevnost koja je nastala kod glagolja5a prevodenjem ilipreratlivanjem iz dedkih predloZaka u toku XIV-XV. stolje-ia. Do kontakta s Cesirna do5lo je kad je car Karlo IV. g.1347. pozvao u pradki samostan Emaus hrvatske glagolja$eda bi u Ce5koj obnovio slavensko.katolidko bogoslulenje. Onisu Cehe naudili glagoljicu (tako da je metlu ostalim nastala iglagoljska Ce|ka biblija iz 1416, Komestor i dr.), ali u kultur-noj p'ra5koj sredini oni su od uditelja postali uCenici: od sta-node5ke pob,ohre knjriZsvnerli XIV. stoljeca preveli su nahrvatski sva znatnija djela (osim Stitnoga) i pri pwratku pod.XV. st. donijeli ih sa sobom (ili su neke i kasnije preveli) itako proiirili tematiku svoje glagoljske knjiZevnosti. Taj jaki

de5hi utjecaj prestao je poslije Husove smrti 1415. godine.oEmauski" period donio je Hrvatima - osim maniih dlanaka

- ova veia djela: Roj duie, tj. Paradisus animae Aiberta Ve'likoga, ati je od n.jega do5ao do nas samo jedan odlomak 5toga je pisao neki pop Juraj na prijelazu iz XIV. u XV. stoljeie;Zrcato iovjedanskog spasenia (latinsko djelo Speculum hu'manae salvationis bilo je pisano u stihovima) koje pri6a dogadaje Starog i Novog zavieta, rsaduvano je iu glagoljsko'm pri-jepisu lakna Luke iz Vrbnika iz g' 1445; propoviiedi Jana Husanatle su se bar dvije uz spomenuto Zrcalo, a tnoida se krijei jo5 koja u Petrisovu zborniku; Pasional (de$ka pretada Le-gende auree) ,takoder nije ditav saduvan, nego je od njeganekih 13 lragiografija prepisano u Petrisovu zborniku; tu jei od,lomak o ljtr,bavi sv. Bernarda; odlornci iz djela mis.tika sv.Bonaventure-De perfectione ttitoe ad sorores; Homiliiar naMatejevo evandelje, tj. cijela zbi'ika hornilija sta,rih crkvenilrotaca na perikope Matejeva evanclelja (kojoj de5ki kompilatori prevodilac nije poznat) saduvan je u jednorn krasnom gla-got3skom rukopisu s kraja XV. stoljeia pisano'm dakavsko--kajkavskim 'narjedjem; Lucidar (br. 57), djelo koje ne ulaziu ovakvu kategoriju teolo5ke pouke, u stvari je svoje vrstipudka enciklopedija srednjovjekovnoga maglovitog znanjab,svijetu, sverni'ru i vjeri, i to m oblikn'r dijaloga izrnedu rudenikai udiielja. Stari latinski Elucidqrium iz XII. st. bio je doskorakompiliran na njernadkom jeziku, stekao popularnost i biopreviden na 6eSki. NaS prijevod je vjerojatno izvrien po99t-^kom

XV. st. i saduvan je u dva rukopisa iz XV. i XVI. stolje'ia. Gotovo sva ta prevodiladka djelatnost nije osobito kvali-tetna, Sto se odituje u rnnogim dehizmima koje na$i prevodi-oci nisu znali adekvatno prevesti. No sva ta aktivnost svjedo'di koliko je jak utjecaj izvr5ila de5ka k'njiievnost na na5e

glagolja5e u nekoliko decenija.

Legendarna pro'zaOva se proza ne da posve odvojiti od moralistidke i vjer-

ske poudne knjiZevnosti. Ona je s njom 6esto i mehanidki po-

,erina (npr. u govorima), a ukoliko je i samostalna, tenden-cija joj je uviieli morafura'ili vjerska. To je literatura apokrifa,te"gend-a, hagiografii,ja, rnulkra, d:udesa, vizija i slidno. Ona je bo-

gata motivirna koji su u razliditim obradarna kolali po evrop-ikim literaturama i desto se iznova uskrisivali u nov'im kul-

38 39

I

l,r

llI

irl

turnim i knjiZevnim periodima, prelazili i u pudku usmenuknjilevnost pa im je te5ko nadi rizvor i put. Kod nas se poredstarih istodnih motiva javljaju novi koji katkada dolaze sakrajnjeg Zapada, Irske i Engleske. Retardacija njihove pri-

.. mjene u na5oj knjiZerrnosti dosta je desta pojava. Neke su le-

^ gende dobile romansirani oblik te pxedstavljaju prirodanJ prijelaz na svjetovne pripovijetke ili romane koji su takoder

I predstavljeni u na5oj knjiZevnosti, i to kao p'r.lstolovni ili vite-i 5ki romani.

Spomenimo najprije apokrifne legende koje imaju naj-duZu tradiciju. Vei je redeno kako se zapadni nrtjecaji od naj-l'eie starine afirmiraju paralelno s istodnima pa se to molepotvrditi i na apokrifima. Vei smo u prednjem poglavlju spo-menuli glagoljski fragment apokrifne Poslanice o nedielii izXIII. stoljeia koji odgovara tzv. flagelantskoj redakciji. Istotako je ved spomenut fragment Nikodimova evandelia (br.22) op5irnije redakcije iz pod. XIV. st. kao d. Muka sv. Andriieiz glagoljskih brevijara XIV-XV. s,toljeCa. Kako se ovi teks-tovi od davnine nalaze i u Cirilslcim literaturama, pa i u rus-koj, nnisli se da su onarno pre5li hrvatskoglago,ljski,m posred-ni3tvom. Iz latinskog je izvora i Zivot Adama i Eve (br. 26),lijepog apokrifd o iivotu prvih 'ljudi nakon njihova izgona izraja zemaljskog. T'u se prida i legendanni podatak kako jeAdamov sin Sit posadio na odwu gro u granllctl rajskogdrva iz kojeg je niklo stablo, a od tog je stabla na kraju iste-san krii na kojem je Krist razapet.Iz tog su se motiva razvilemnoge apoknifne legende o Adamovoj smrti, o zidanjtr Sala-munova hrama, o drvu kriZa i o Adarnovoj glavi koja se nalazipod kriZem. Taj krug raznovrsnih prida (mnogo primijenje-nih i u umjeturosri) 'koje rsru djelornice rpotvrdeore i u na5immlatlim rukopisfuna ne rnoZemo ovdje poirnence spominjati.Gntkog podnijetla je pak ijedna kraia verzija apolc,ri a OAbramovoj smrti koja se javlja u vi5e glagoljskih rukopisaXV-XVI. s'toljeia. Aporkmifno slovo O rodenju Isusortu i odogatlajima s Ivanom Krstiteljem kao i dmga prida o raznimdudesima Sto su se zbila u dasu Isusova rottenja (sru5ila se

, carska palada) prepisujnr se, po latinskirn izvorirna, u nadi,rnrukopisirna XV-XU. stoiljeia. Vjerojatno su rnlatli prije-vod,i s latinskqg i neki odLlomci o Mariji i drjetinjstvu fsusovuiz Pseudo-Mateieva evantlelja kojih funa po glagoljskim bre-vijanirna. O Pilartovoj srnrti, tj. kako su kaZnjeni krivoi.

40

Isusove smrti, postdi niz apokrifnih legenda, posebno ona odudesnpm Veronikinu rupcu s Isusovim likom. NaSa ranijalegenda pod naslovom Kako bi prineseno lice Isuhrstovo 1r'

Rim i kako pogibe Ana i Kajapa i Pilat (br.24) ima bez s'um-nje latinski predloiak, a nalazimo je u glagoljskim rukopisi-ma iz XV. i XVI. st., ali u,logu Veronike u ,naSem tekstu igra,Arsenija. Druga, mladta, u dubrovadkom iirilskim zbornikuiz 1520. prevedena je u prozi s talijanskog stihovanog pred-loika lLe_rendetta di Christo).

--r%

dpokalip@koje govore o svr-Setkir svijeta i opiem sudu ima,takoder pritidan broj po na5imrukopisima, i to u raznim oblicirna. Pored ,onih koje su spo-menute u prednjem poglavlju spominjemo ljudski potresnuviziju Sud Gospodina Boga u kojoj se pr.ikazuje kako predSudnjim danom su.nce i zvijezde optuZuju greSne ljude i traZepravdu pred Bogom. Druga, Ot skonianja sveta, govori o do-lasku Antikrista koji ie se roditi od clavla i koludrice, o nje-govoj propasti i o 15 znamenja koia ie prethoditi Sudnjemdanu. Obje su vizije u glagoljskim zbornicima XV-XVI.stoljeia, mada im je matica starija. Isto to vrijedi i za jednuskraienu ,latirnskiu verzij,r.r Pavlove apokalipse ili vizije pakle-nih muka. Kad bisrno htjeli navesti sve primjere gdje se apo-krifni elementi primjenjuju i kontarniniraju u homiletidkimtekstovima, dugo ne bismo bili gotovi. Spomenimo samo pri-mjer lijepe apokrifne pride O kraliu Asueru i kraljici Vastis motivom ljr-rbomore - parafraza biblijske fabule - koja seprepridava u mnogim glagoljskim crkvenim govorima od ra-nog XV. do XVII. stoljeda.

Sudbina dovjeka nakon smrti uvijek je tzazivala velikupaZnju srednjovjekovnog 6ovjeka. Pored ved ,spomenutihtvorevina ljudske ma3ite koje su prc.^vezane s licima iz Sv. pisma

- pa ih stoga i zovef,no apokrifima - nadoSla je literatura o,vizijarna drugog svijeta, pripisiva,na svecima ili raskajanirngre5nicima. Domovina im je desto Irska, iz koje sr Se u prozii stihovima Sirile po Evropi. Kod aras ima nekoliko takvih vi-zija koje su vjenojatno prevedene jo5 u XIV. stoljedu. Tun-dalorto ili Dundulovo videnje (br. 32) koje odgovara latin-.skom predlo3ku, nastalom u XII. st. u lrskoj,'dolazi u gla-goljskoj verziji u zborniku i2 t468; tatinibka verzijau Luci6e-vu zborniku iz XVI. st. odgov'bra ta,lijanskom predlolku. Toje najljudskija i urajpotpunijavinja drugog svijeta, pa se njo-.

41

me i Dante inspirirao. Cistiliite sv. Patricija (br. 33) slidna jevizija povezana s legendom o jed,noj jami koja vodi u distili-Ste. NaS je tekst preveden s latinskog, a saduvan je u glagolj-.skom rukopisu iz prve polovice XV. stoljeda.

a,Iizija dasa kada duia ulazi iz tijela poprimila je u za-, padnirn literaturama oblik prenja (kontrasta) izmetlu du5ei tijela. Navodno je autor latinske pramatice biskup Filibert

,, koji je iivio u Engleskoj podetkom XIII. stoljeCa. Hrvatski jeprijevod nastao podetkom XV. st. No na5i ga glagoljski rukopisi od prve polovice XV. st. (vjerojatno po talijanskom pri-jevodu) nazivaju Videnje svetago Brnarda (br. 34). Djelo jebilo zatim prenijeto i u na5u iirilsku i latinidku knjilevnostu Dalmaciji, Bosni i kajkavskoj Hrvatskoj u stihovanom obli-ku pa dak i kao crkveno prikazanje Go'vorenje sv, Bernarda odduie osujene iz pot. XVI. stoljeda. U ovu kategoniju ide iRazgovor meitra Polikarpa sa smriu (br. 35) koji svoje po-detke ima u jednorn latinskom spisu iz Irske, a taj se tazgra-nao po evropskim literaturama u prozi i stihu. Kod nas je pre-veden negdje na dakavsko-kajkavskom podnrdju na prijelazuiz XIV. u XV. stoljeie. U du;brovadko narjedje prevedena jetalijanska versificirana verzija u Libru iz 1520,

Drugu temu obratluje vizija Govor sv. Anselma, biskupaod Canteburyja u Engleskoj (1033-1109), u kojem se pridanjegov razgovor s djwicom Marijorn koja rnu je ispripovije-dala de,talje o muci Is'r.rsovoj. NaS prijevod ,s latinskog sadu-van je u glagoljskom rukopisu iz pod. XVI. st.

Legendarno - hagiografska knjiZevnost znatno se obo-gatila golemim blagom te vrste u latinsko-talijanskoj knjiZev-nosti. Takvo je Stivo kolalo bilo kao oficijelni crkveni tekst nasvetadke dane u brevijarima, bilo u pudkim pobolnostima, usarnostanima ,kao obavezna ili slobodna lektira skupljena uzb,ornici,ma, a posebno kao primjeri (exempla) u propovijedi-ma. Osim u glagoljskim brevijarima (u sanktoralu),'kod nasgotwo da i nerna potpunih zbirlri sve,tadkih legenda ili iivo'topisa za Eitartu godinu, nego je ta gtada razasuta po zborni-,cirna razlidita sadrZaja. Brevijarski legendarij pretelno od-,govarn tekstovima latinskog brevijara, teksitovi su mu kat-

' kada kratki (tip rimskog martirologija) a katkada op$irni -.ovisno o vainosti koja pe u odreclenom kraju pridavala svecu(lorkalni ku,lt) ili u crkrvri uopie. Op5irne su osobito pasije (rnu-,denja) svetaca'iz ranog perioda kriianstva. U brevijarima su

-E

svetadki iivoti pisani crkvenoslavenskim jezikom, ali neujod-nadenim: stariji tekstovi duvaju i vi5e jezidne starine, a mlatll,tj. oni koji su kasnije prevedeni, bliZi su narodnom jeziku.Tekstovi koji se ,nalaze u latinidkoj pismenosti, gdje nije bilojezidne norme kao u crkvenim ,knjigama, legende su pisanogotovo posve narodnim jezikom. J"l

U brevijari'ma nroZerno izabrati oveii broj lijepih legeriClfkoje su s razliditih aspekata za nas interesantne. Tu nalazimoapokrifnih pasija, kao Sto je vei spomenuta o Andreiu apo.stolu, zatirn o Iyanu apostolu i o Filipu apostolu, a dak i pojedine dijelove iz Protoevandelia lakovljeva. U njirna malazi-mo takoder vei spomenute odlomke iz Zitija Konstantino-Cirila i legendu o sv.Vedeslavu (Yaclavu). Tu su zatim stare,s latinskog prevedene pasije ili legende svetaca: Lucije, Agnijo(Pseudo-Arnbrozijeva), Barbare, Agate, Margarete (Pseudo.-Theotina), Katarine koja je nalik na drugi prijevod u dalma.tinskom latinidkom Zivotu sv. Katarine (br. 45) iz XV. st.namijenjerr opaticarna; detiri okrunjena (iz Porfirijeve pasi.1e), Jeronima, Klimenta pape (o nalazu moii na Hersonu),Antona opata, Krsogona, Duj'rpa (solinskog sveca koga obra.duje i jedna kasnija 'splitska legenda), sv. Marra (br. 43) koji Ije tradicijom vezangdo.gu&d-S& \-ilu,nt

oddffiiiTirrsiFliiilsvetadkih lesendi\ posebnu painju' siro.3om tauii6mEffiu: Z?n6t iv.'fdffpustinjaki, kod nas uglagoljskim rukopisima od XV. st. sa vrlo arhaidnim jezikom,pripisan nekom notaru Lavu, ali se poklapa s latinskirn tekstom koji ,se pripisuje Jeronimu; Zivot Mariie Magdalenc{br.44) nalik na roman, u glagoljskim zbornicima XV-XVI.st.; Zivot sv. Margarete u glagoljskom zborniku iz prve pol.XV. st. (potpuniji nego;u brevijarirrna); Legenda o lvanu Zl*toustom (br. 46) ispripovijedana vjerojatno po talijanskomjedrim dakavskirn dijalektorn; Zivot sv. Ieronima u raznirnverzijama, jer su na5i ljudi tog sveca smatrali >Hrvatinom.cJedna je - zajedno sa nekoliko drugih sveta6kih Zivotopisa

- prevedena valjda na pni'jelaau iz XIV. m XV. st. iz dedkogPasionala, ali ni tu glagolja5 nije propustio dodati Jeronimuepitet >Hrvatin<<. Drugi je Jeronirnov Zivotopis (koji se moldas pravom pripisuje Marku Marulidu) u latinidkim rukopioi.ma, i to u jednom iz sa,mog podetka XVI. st. (u Laurenziani uFirenzi) i tr jednom trogirskom iz XVI. st., a u oba se - prGF.da se radi. o prijevodu s talijanskog - umeie patriotski u&

42 43

klik: "Jerolim je na5 Dalmatin, crr je dika i poStenje, slava i

witlost, kruqra hrvackoga jazitka.u Slid.'an je Zivot sv. Jerronimau sastavu jedne wlo popularne knjige koja je na lati,nskorn ina talijanskom jeziku doZivjela mnogo izdanja veC prije 1500,

a prevedena je bila na hrvatski u dakavskom ngrjedju te Stam-paora u glagoljskoj Stampariji u Senju 1508. pod nlzivotlTransit svetoca lerolima, U 'knjizi se pored Zittota sv. Jeroni-ma (br. 47\ nalazi nekoliko priloga kojiina se slavi velidinaJeronimove svetos,t'i, i to: Pseudo'Euzebiieva poslanica bisku'pu Damasu o Jerpnimovoj svetoj smrti, Pseudo-Augustinovaposlanica ieruzalemskom biskupu Ciri'lu u kojoj se velidaju]eronimove kreposti, Pseudo'Cirilova poslanica Augustinu odudesima svetog-Jeronima, Cudesa koia su se dogodila u Troiipo zagovoru sv. Jeronirna i na kraju dvanaesteradka pjesmao Jenonimu koja podinje An'ielske kriposti nebeskoga kora.Taj cijeli zbornik - osirn pjesme koja je originalna versifika-cijl legende - preveo je netko iz senjskog kryqu s talijan-s[og. No takav je zbornik (moZda nepotpun) ibio prevedelved i prije kod na5'ih glagolja5a, i ,to dak dva puta, jer dvfjgpos'lariice, tj. Pser.rdofur'gus0inova i P,seudo-Cirilova (br. 48)dolaze veC u lvandiCevu zborinirku s kraja XIV. st. ili pod. XV,a jedna, tj. Pseudo-Euzebijeva, u jednom fragmerntu iz prvepolovice XV. st. Oba ova stariia prijevoda prevedena.su-s la-iinskog, ali od razliditih prevodilaca. Oni se sl'uZe mjeSavinomnarodnog i crkvenoslavenskog jezika. U sva tri naSa prijevodaposlanici opaLa se te5ko svladavanje latinskotalijanske mis-tidke terrninologije.

Kao Sto se u spomenutom Transitu pridaju tolika dudesakoja su se dogodila zagovorom sv. Jeronima, tako ima i drugihskupfura legendi.dudesa ,koia su tematski tlovezana. Mogli

'bismo spomenuti npr. niz legendi na ,ternu o rnodi mise, po-sveiene hostije, dostdanstvu sveienika i slidno koje su naza-

sute po glagorljskim rukopisima, ali - da ne duljimo - za'ustavit iemo painju na najbrojnijoj i najljepSoj skupini du-desa, a to su Cudesa Bogorodice Mariie (iE Mirakuli Maikebolie, kako to desto vele na5i stari). Kako je kult Marijin usrednjem vijeku bio nevjerojatno jak (uostatrom srodan vite5-kom poimanju Zene), to je ona u knjiZevnosti i umjetnostibila bez sumnje najvi5e zastupana tema. U legendarnim du'desima, kojih ima bezbroj, Marija je uvijek prikazana kaonajjada zagovornica kojoj na nebu ne mogu odbiti ni najsmi-

onije molbe. Takve legende su tirpi&ne snednjovjeko,rne ipriEe,naivne, ali zabavne. Nastajale su i prije, ali narodito su cvaleu XI-XIII. stoljeCu. Vei se u to doba Marijina dudesa naZapadu skupljaju u zbirke ili sluie kao gradivo za razliEnepjesni6ke obradbe, a pogotovo kao primjeri (prilike) u pro.povijedima. Kmnpilatori zbirkisu poznati, ali autori pojedi-nih dudesa su redovito anonimni. U na5oj knjiZevnosti pre-

,pridavala su se pojedina Marijina dudesa po mnogim rukopi.sima, i to obidno lijepim narodnim jezikom. Oveii broj moZese nadi u lvaniiCevu zborniku (prijelaz XIV-XV. st.), uPetrisovu zborniku (1468) i u Disipulima (xY-XVI. st.), anajveCa je zbirka Stampana u glagoljskoj Stampariji u Senju1507. ili 1508. kao Mirakuli slavne deve Marije. Senjski su mi-rakuli prevedeni iz jednog talijanskog tzdanja, a i starijima jevjerojatnije bio talijarnski,nego latinski predloiak. Od ljep5ihi de5iih motiva sponainjerno nrpr. ornaj o dovjeku koji je Zenuprod.ao tlavl,u (br. 36), o djevojci rbez nuku (br. 37), o slikarukoji je clavla naslikao ruina a Mariju lijepu, o opatici koja jedala iskopati svoje odi u koje se bio zaljubio kraljevii, o opa-tici koja je pobjegla iz samostana a dotle je njenu sluZbuobavljala Marija, o razbojniku koga je Marija spasila s vje-6ala itd.

Ima jo5 jedna vrsta legenda a to su one koje pridajuo isposnidkoon Zivotu i doiivljajima kr3ianskih pustinjaka.Vei u ranom ,srednjem vijeku podeli ,su se neki rigoroznikr5iani povladiti u sarnotne pustinje bliskog Is;toka i ondjeZivjeli oskudnim Zivotom u spiljama i kolibama; kad im sebroj poveiao, osnivali su zajednidke eremitaZe, a od ovih sekasnije razvilo redovni$tvo. Kaie se da je osnivad pustinja-Stva sv. Antonije opat (umro 356). Pustinjak je bio i sv. Je-ronim koji pi5e da na osamljenim dalmati,nskim otocima Zivepustinjaci. Mi smo vei i dosad imali prilike spomenuti pokoju pustinjadku legendu (npr. o Antoniju, Makariju, Jeroni-rnu, fvanu Zlatoustom i sl.), ali postojala je velika zbirkapustinjadkih legendi, anegdota i pouka koja je imala svojepodetke na grdkom jeziku, u istodnoslavenskim ,knjiZevnosti-ma postojala je zarana pod imenorm Paterik, za,tirn je slijedi-la latinska kompilacija (Vitae sanctorum patrum), koju susvojewemeno pripisivali sv. Jenonimu. Nije poznato da li jeto djelo postojalo u starijoj glagoljskoj knjiZevnosti (nekisu htjeli da u tom djelu vide Metodijeve "otadaske knjige<),

44 45

tek znamo da je izbor tog djela bio negdje u XIV. st. preve'den u dalmatinskoj lati,nidkoj pismenosti, vjerojatno u Za'dru pod nazivorn ZiCa svetih otaca (bt.49) u dakavskom na-rjedju. Junaci ovih zanimljivih prida s'u pustinjaci asketekoji se bore protiv tlavoljih napasti i podvala koje na krajuraskrinkavaju; katkada su to salno slike njihova nadina Zi-

, vota s poukama Sto ih daju mladima.No ima jo5 niz legenda kojima se velida asketski Zivot i

' koje su po kompleks,nos,ti fabule nalik na roman. Jedan zbor-nik takvih legendi, svakako najditkijih u na5oj staroj knjiiev-

'nosti, preveden je neSto'kasnije iz talijanskog i saduvan je ujednom dubrovadkom latinidkom zborniku pisanom u XVII.stolje6u. U njern je naj'ti'pidniji legendar.'ni rorna.n Barlaam iIozafat (br. 50), satkan od staroindijskih i,kr5danskih eleme-nata, u kojem kra,ljevii - po3to je preveo na kr5ianstvo svojekraljevstvo - postaje pustinjak. I u Zivotu blaZene Rosanerimska djevojka u koju je zaljubljen kraljevii, po5to je bilaprodana u harern, nakon mnogih peripetija prevodi na kr6ian-stvo cijelo kraljevs,tvo. Tu su i zanimljivi romani javnih gre5-nica: Zivot Abrama remete (vei prije poznat u iirilskim ru'kopisima) prida kako je pustinjak obratio svoju greSnu ne-Cakinju Mariju; Od svete Eufrosine koja je pobjegla od oca ikrila se u samostanu u m'rl5kim haljina,ma; Od svete Pelagiiekoju je biskup Nono obratio i ona pobjegne u samotnu ieli-ju; Livot svete Marije egipatske, u hagiografiji veoma poznatejavne gre5nice, koja pri6a o svojem Zivotu, o obraienju i od-lasku u pustinju u kojoj je proZivjela 47 godina.

Sv j etovni romaniSpomenutim smo se mona3kim pridama pribtiZili rsvjetov-

nom romanu. Svjetovne pripovjedadke proze nije se kod nasmnogo saduvalo, ali po historijskim zapisima znamo da je onabila znatno bogatija. To nije nikakvo dtrdo kad znamo u kak-vom je tijesnom susjedstvu iivjela na$a knjiZevnost s talijan-skom knjiZevno5iu, a u njoj se odrazila i motivika klasidneknjiZevnosti (osobito o Troji i o Aleksandru) i dalekih istod-nih knjiZevnosti kao i francuske ,i bretonske viteSke pripo-vjedadke knjiZevnosti (chansons de geste). Za to posredniitvoje bila osobi,to pogodna mletadka sredina, a kod nas gradskesredine u Dalmaciji, osobito uZadru i Dubrovniku. No u ovojsredini nije iskljuden ni direktan kontakt s francuskim pred-

lo5cima. Te kontakrte potvreluj,u neki arhivski podaci. Godinel_185.

q inventaru jednog zadarskog trgovca maden je ne samo ,,,

lijep primjerak Danteove Commedie nego i Liber'destructio-nis Troie na francuskom, i Esopus i Lucanus (vjeroja,tno ver-sificirani roman (to ga je po Lukanu napisao Jacques de Fo-rest), i Tresor Brunetta Latinija na francuskom itd. U inven-taru drugog zadarskog tngovca iz 1389. na5ao se unus riman-cius (roman) Febi, unu.s Princevalis (parzival), unus riman-cius parvus Tristani - sva tri na latinskom jeziku (ili pismu),a na hrvatskom unus liber Alexandri parvus in titterA sclavai unus rimancius (koji?) scriptus partim in latino et partimin sclavo. U Dubrovniku se u XVf. st. spominje prijevod dje-la I reali di Francia. A u Banbami u Istri se u oporuci kapeia-na Andrii_e Sapdiia g. 1556. pored glagoljskog misala spominjei knjiga Carlo Magno.

Od takve,knjiZevne produkcije do nas je do5ao Rumanactrojski (br. 52), roman o zauzedu Troje, koji je kompiliran pojed,nom neidentificiranom zapadnom predloSku. Vjerojatnoje taj predloZak bio latinski (premda neki hoie da je to bioizgubljeni madars'ki prijevod). U djelu je klasidni motiv (kaoi u svim zapadnim obradbama u stihu i prozi) toliko rnedie-valiziran, da u njem junaci djeluju kao- feudalci i vitezovi,dak im je rnentaiitet ,i<ristijan'iziran. Prvotna je na5a reaak- lrcija, a,rnol,da je to i domaia preradba, vje,rojatno bila juZno-dakavsika, ,moZda nasrtala podetkom XIV. st. ne daleko od

-..

Dubrovnika, dok su je mnogi stavljali u Hrv. primorje. Tak-voj redakciji saduvao ,se ,saino manji dio u glagoljskom zbornikp (Vinodolskom) iz prve porlovice XV. st., a vei u glagolj-skom zbornriku (Petriso.vu) iz g. 1468. saduvaha je kajkavizi-rana verzija. Vjerojatno je ova prida preko hrvatske verzijedospjela sredinom XIV. st. u bugarsku knjiZevnost, a odavlejeprenijetaiuRusiju.

U istoj je sredini nastala i Aleksandrida (br.53), romano podvizima Aleksa,nd,ra Velikoga, najljep$e pripovjedadkodjelo kod juZnih Slavena. Kompilirano je prema jednoj jui-noevropskoj verziji starijeg grdkog Pseudo-Kalistenova ro-mana. Ova je verzija Aleksandra napravila svoje vrste kr5ianskim vitezom, oruZjem providnosti. Iako se spominje vei g.1389. u spomenutom inventaru uZadru, gdje >littera sclava.vjerojatno oznaduje glagoljicu, ipak se kod nas nije naSaostariji prijepis. No ova je kompilacija preko ,srpskog posred-

46 47

niStva dospjela i m Bugarskl i u Rusiju g9iq,*d-IY- tt: t1d'imenom "iipska Aleksandrija( veoma raSirila (a treoa Je -raz-ii6;;ti od^Aleksandride lioja je u Rusiji bila-prevedena;;ik;gJos " xlr. st. i ulaziia ri sastav hronografa)' Postoii'i ilrsri"?i" aa 3e prevedena sa slavenskog- na grdki - a. ne

ou*"io.'Kod nas-s e Aleksandrida safrwrala,u rnladim ciril-;kil i latinidkim rukopisima XVI-XVII' st' sa Cakavsko-

-ikavskirrn jezidnim ortama.---- rJ"i, se nistr-iaduvali,tekstovi s temom iz francuskih

,oit"f[itr-romana. Ali u ruskim su se rukopisima saduv{i r.o-

;;;G Ttftnu, o Ancal,otu (Lancelotu) i o Bovu koji r$ajuffi;;;;rpste jeziene ostatke, lpre$glak p.riJwgda o Bovu

G;;;;-;;-A"tda) uio je -venecijasski'.

Misli se da su i ovi

oriievodi vieroiatno naJtali na podrudju Dubrovnita u isto

;;ii;;;i#i-iniii""arida.Konatno"eskgg'radatgangus\itt;;;;;;;;-c""" uitu j" dobro poznata u Dubrovniku ri prije

iv:-;i. t je'na5la odjeka i u epskim-narodnim pjesmama u

kosovkom ciklusu i o Kraljeviiu Marku'--- irip&i:etka o pr"*ri,o* Akiru. (br' 51) -pokazuje pri

mj". oiij""ltro" pti6" s jakom odgojnom tendencijorn' Sla-

u-"'"tf.i pii: "vod

nistao j e"vei rano -u Bugarskoj, ali. hrvatska

;k;;e;;;*rzija dini ." au 5" nastala u. istqn ambijentu kao

i-Ai'iiio"arda". Na to urpmiuju njene jezid,ne Caka0ske crte.

b;il;; je u tri hrva'tsira rukop:ita: glagoljskom iz 1468' 6i'

rilskom iz-1520. i latinidkom iz 162l'----il**an nalik je i obrada drugog iqlgdnjapt9.g motiva

" niitoiii i Jozafati (br. 50), ali on je toliko kristijaniziran,

'da se mora svrstati meilu legende'

P i esmeNadovezujuii na o'no Sto je vqq o- pjesni5tvu. redeno u

pr"a"i"- p"eiavlju, moramo- naj-prije konstatirati da je po-

iut" titu*ike- jedinice, rtj. ,stiha iti 'strofe u sred'njem yijel.<u

ti;'tii;;;;-ai"euei:", tj. slobodnije neg.o .to ga mi shvai.a-

rno danas. Mnoge tekstwe, u stvari,narnijeniene pJevan;u ul*"foaiot"om r6citiranju, nazvali bismo danas ritmidkom

;;;;; ilt trot"a"i* itihottt. No vei od rV-V' stoljeia'. tj't;d ;; ni klasidni latinski ni grdki jezik nisu mogli odrZati

o"go "rr

polako prelazili u vulgirn-e iezike, moralo se i stiho-

;t;;t".'prilagolliva'ti pudkoj tonskd ritmic'i (umjesto- kvan-

.iit"t""l. i,(uttiti su brbini nbvi obrasci stihova i strofa koji

til

.i

48

q

su se osnivali na odrettenom broju slogova i poloZaju nagla-Senih slogova, na stalnim cezurama, a desto i na rirnama. Deskora je rima postala bitan elemenat harmonije, mada sgdesto zamjenjivala i obidnom asonancom. Ova nova ritmidkapoezija nije se htjela vezati uri'na kakve s,tare rnetridke stege.Ali uz nju Zivi i dalje ritur-idka proza ili slobodan stih.

Nova ritmidka poezija poznala je najprije iz bogatecrkvene hirnnodije koju je afirmirala osobito monastidkapraksa, a ona je bila trzorak i novim ,romanskim literatura-ma. Ovakvu latinsku himnodiju usvajala je rano milanska iakvilejska cnkva (rimska kasnije) i benediktinci. U njoj rnoZemo vei u VI. stoljecu naCi osmeradke stihove tipa 4*4(Pange, lingua, gloriosi), dok tip 5*3 obiluje podev5i od mi-lanskog Ambrozija u IV. stoljeiu. Rabanus Maurus (kogapokuSavaju dovesti u vezu s glagoljicom) iz prve povice IX.st. autor je osmerad.ke himne Tibi, Christe, splendor patris idvanaesteradke himne mudenicima Sanctorum meritis inclitagaudia. Od Sesteraca tipa Ave maris stellaiz VI. st. lako je na.stao dvostih - dvanaesterac. Kad ,se znade kako je kod nas /bio raliren benediktinski red i kako su naSi liturgijski teksto. I ^;vi (i latinski i glagoljski) pod jakim njihovim utjecaiem, i,lrtilonda ie biti najprirodnije u latinskoj crkvenoj trunngdill "f -

traZiti obrasce na5i&r osmeraca i d,vanaestoraca. Taj latinski jfaktor bio je trajno prisutan te je morao-Uttil"ef-6a p."re-"'flmenog utjecaja franCuskih i talijanskih ionglera koji su do' L t

lazili u naSe gradove s francuskim aleksandrincem. Faktor ,,4,1,na5e narodne poezije nije nam pr:iznat, jer nemamo zabili* i,/ tZenih tekstova iz srednjeg vijeka sve do dvanaesteradkih pje'sama Di. Drisi,a krajem XV. stoljeia.

No s obzirom na to da su naSi glagoljaSi u liturgijskimknjigama prevodili latinske himne u pnozi ili slobodnom stihu,moglo bi ie zakljuditi da se forma latin-ske crkvene Pj€smp ,'. r,',,,

najprije adaptirala na vanlitu'rgijsku upotrebu, i to naroditou krajevima ili gradovi,ma 's latinskirn jezikom u liturgiji.Zadrani su g. 1177. dodekali papu Aleksandra III. siilnim pohvalama i pjesmama na slavens'kom jeziku (immensis laudi'bus et canticis altissime resonantibus .in eorum slanricalingua). Pjesama je dakle ved tada bilo, sarno mi o njima ni'Bta ne znzuno. Pjesme koje su narn se sludajno saduvale u ntkopisima XIV-XV. stoljeda pisane su redovito narodnilp(ne staroslavernskim) jezikom, i to ponajvi5e dakavskoikau.

4 Hrvatska knjizevnost sred. djeka 49

skim narjedjern. To govori da je njihova namjena bila vanli-turgijska, pudka, ponajviSe namij enj ena bratimskom 2ivotu.Narawro da vrijeme i mjesto postanja naSih najstarijih um-jetnidkih silabidkih pjesama os,taje jo$ otvoreno pitanje. Izvremena prije pojave ManrliCa, Mendetida i DrIiCa saduvanje rnalen broj pjesama i rni ih srnatrarno ostacima ostataka.Sa.duvale su se uglannrom one pjesme koje su imale odrealenufunkciju, tj. koje su ibile rrezane uz neke obidaje i blagdane inamijenjene javnom pjaranju ili recitiranju. Prirodno da suone - gotovo bez ianimke - bile vjerske inspiracije: ponaj-vi5e su vezane ua blagdane BoLi6a, Uskrsa (dakle i mukeIsusove), Majke boZje, pojedinih svetaca (versificirane sve-tadke legeurde), zatim slijedi skupina mrtvadkih (pogrebnih)pjesama, satira o kleru, o Zenskoj ljubavi i sl. Njihovi su sti-

, hotvorci odreda anonimni. Za neke pjesrne zlnamo da su pre-\ -', vedene s latinskoga (npr. U se vrime godi36a, Sudac gniivan' i dr.), dok mnogirna ne poznarrno iz,tora te sudirno da su do-

maCe obradbe, iiako irn je moZda osnovni motiv stran. Sto setide njihove pjesnidke vrijednosti, ona je relativna, na 'sebinosi pedat konvencionalnosti, inspiracija nije dublje proZiv-ljena, ponavljanje i razvladenje nije rijetko, imitacija pa daki preuzimanje Citavih stihova i strofa iz dnrgih pjesama nesmatra se nikakvim plagijatom itd. Ipak je njihovo knjitevno'historiijsko znadenje veliko, jer one utiru put pjesnidkom iz'razu kasnijih generacija. To je izridito priznao Marko Marulidkad je u posveti ludite (1501) napisao: 'nEvo 'bo

historiju ,tujsvedoh u versih po obidaju na5ih zadinjavac i jo5Ce po zako-nu onih starih poet.d Njemu su naime "na5i zadinjavci.. do'rnaCi stihotvorci (i pjevadi), a >stari poete< su mu klasidnipjesnici.

Izvori na5ega srednjovjekovnog pjesni5tva vrlo su rijetki.Pa i oni rkoji su saduvani sadrZe prepisanu stariju gratlu. Naj'sta'rija i prerna torLl dragocjena je rnala zbirka od 10 duhov-nih pjesama s kraja XIV. st."dodana jednom glagoljskom li'

, turgijskom kodeksu (u pariSkoj Nacionalnoj biblioteci, Code

' Slarc 1l). Tu i tamo ima po koja pjesrna tr glagoljskim zbor-nicima koji jo5 idu u XV. st. kao 5to je: Petrisott zbornik iz1468, pun srednjovjekovne knjiZev'ne grade, pisan negdje uunutraSnjoj Hrvatskoj gdje se mije5a dakavsko i kaj,kavskonarjedje; Orfordski zbornik iz t486, pisan molda u Istri;AvY:ly

"u":ytUY-q-??-lZ i$-gg pgl:[! 9torjeca-, pisan

50

moLda nra Krku. Lati,niCke su pjesmarice iz XV. ,st.: Koriulan-ska pjqsmarica koja je nekritidki izdana 1880. pa izgubljena(Sto donekle izaziva sumnju u datiranje); Rapska tili Pici6ertapjesmarica tz 1471. u kojoj irna hrvatskih, latinskih i talijan-skih pjesarna..N<i'starije pjesnidke grade duvaju mnogi m-kopisi pisani u kasnijim godinama pa iz njih treba kritidkiizluditi ono Sto ima biljeg srednjeg vijeka. Od njih navodimo:Zbornik fra Simuna KlimantoviCa pisan glagoljicom g. 1501-1512. na Rabu i na Zaglavi (Dugi otok), a on je urapisao i jo$dva slid,na zbornika; Tkonski zbornik, glagoljski rukopis pisanu prvoj detvrti XVI. s,t. negdje u jugozapadnoj Hnvatskoj;Zbornik fra Simuna Glaui6a, glagoljski rukopis ,n 1529-1557.pisarn na Ga,levcu i u Zadnu; dirilSkri zbornik Libro od mno-zijeh razloga pisan u dubrovadkom kraju 1520; latinidki ru-kopis Laurenziane u Firenci iz 'samog podetka XVI. st. iOsorsko-hvarska pjesmarica, pisana pndm dijefom u Osom,a d,rugim u Hvaru poslije 1530, imaju obje i Mar:uliCevih tek-stova; ForetiAeva ili druga kortulanska latini|ka piesmaricaiz 1560; druga rapska iz 1563; Vrtal Petra Lucida iz XVI. st. sastarijirm urnec'i'ma, veliki zbor,nik raznih pa i Marulidevih pje-sama; Budlianska pjesmaricatz g.1640. i druge.

Najstariju potvrdu ritmidko-silabidkog stihofircrstvaimamo prvi pu,t u glagoljskom Novakopu misalu iz g. 1368. ukojern je kao zapis inran teksta dodano nekoliko stihova. Tisu stihovi iz jedne osmeradke pjesme trpa 4*4 u distisimakoji se rirniraju pretetno Zenskom rimom. Pjesrna je Eitavapod naslovom Pisan ,na spomenutie smrti (br.77) sa€uvanau nekoliko gtagoljskih rukopisa iz drtge polovice XV. st. i uRapskoj ilv, 1471. Njon osnovni rnortiv je neurnitma pnolaznosti smrt, prili€no je neposredna i formalno dotjerana, a moildaje i na5a iworna pjesma. Sve te njeure osobine dolcazuju daje sredinom XIV. st., a mohda i prije, osmeradka duhovnapjesma na narodnom jeziku bila veC u svorn nazvitorn",stadiju.Njena je forma postala standardna forma na$eg pjesniStvaXIV, XV. i XVI. stoljeda. To potvrttr.r,je Pani5ka zbirika kojaod 10 pjesama irna 7 osmeradlnih koje se sve sasboje od rirnira-nih distiha (,prernda trrnjesto pravih rirna dolaze asonarrce, rilisu,islwa,rene promjenorn u titanj,u jata). I tematifi<a ti'h pjesa-ma pokazuje da se vei ru XIV. st. ovaj stih prirrqienjrivao naraanovnsne terne. Jedna je pasi,onskaz Pisan ot rnuki Hrstovi(br.72),,u kojoj se prikazivanjem anurke Isusove i Ealosti Marii

51

jine Zele izawattosjedaji slu,Salaca, aryafi'naj-e.karika I Pgealo;ivoluciji ove teme kod nas; jedna je marijinsFa: O Mariia'.bolja mati (br.65); dvije su boZidne: Proslattimo oca Bogai Bog se rodi v Vitliottt'i (br. 68), vjerojatno naSa domaia, vrlopopu--larna pjesma; dvije su mrtvadke (sprovodn-e)z Bratia,brita sproiodimo (br.79) i. Tu tnislimo, bratia, ia smo (bt-S0) koja se imala pjevati nad otvorenim grobom; jedna jesvetadlia.koja irna viSe karakter molitve nego ilegende: ,Mi-haile prebtaleni, Ostale tri pjesrne Pa'ni6tke ztidke i'maju durljiodnoino slobodniji sti,h te 'se mogu smatrati arhaidnijima- Toje naj'prije svetadka legenda Pisan sttetago luria.-(br. 6I) ui<ojoj-pjwad najprije poziva narod na sludanje; stihovi su jojtatio-siobodni, asocijativni, da imaju od devet do trinaest slo-gova, cezuresu nestalne, a rrimama se {aj9 veda vaZ-nost. Dru'Ea je Zad mi tuli!, dule (br.62), lijepa lirskqasketska pjesmaia iemu bolanske, duhovne lju,bavi, samo je na Zalost defek-tna; 'i u njoj su stihovi joS slobodniji nego u prednjoj pjesrni,a rime se respektiraju. Pjesma je vjerojatno izvgrng inspira-,cije, nastala na ikavsko{akavskom podrudju..Treia je pje-sma Suit se konta (br. 63) koja se o3trom kritikom pokvare-.nostii sveCenstva tematski izdvaja iz obi'lja duhovnog pjesni-6tva; stih ioi je preteino trodlani dvanaesterac 's rimom nakraju. OUj6 ioitjednje pjesme rijetkost su u na3oj najstarijojpoeziii, jer nisu vezane uz odredenu fu-nkciju i istidu se ne-

fosrean6SCu, a posljednja i smislom za dru5tvene,suprotnosti'bne so svjedoci visbkog uspona na5e zadinjava6ke poezije uXIV. stoljedu.

Posve je drugat'ijega karaktera jedna pjesma kojl je donas doSla neposreanb iz XIV. stoljeca. To je tnt- Sib-enskamolitva (br. O+), neka vrsta lita,nija zanosnih pohvala Marijiu posve slobodnom stihu s rimama koje desto nisu pravilne.

, Saduvana je u jednom latinskom zborniku koji je, vjerojatno

' ,u dalmatinskom Bribiru, pisao neki franje,vac koji je pjesmu

,bez sumnje priredio po latinskom.Iz XV. i podetka XVI. st. imamo saduvane ved mnoge pje-

,.,. sme, ali za sve mislimo da su starijeg postanja. Tako se za

$E&oiiCnu pjesmu Narodil se je krali nebeski (br. 70), koja je@podr'utja zagrebadke crkve, misli da je nrasta'la jo5 u XIII.

:st., za Sto govori i urjen joS neustaljeni stih. Stara je i nevje-rojatno ra3irena po svitn hrvatskim krajevirna bila ,boZiCna

pjesma Va se vrime godi$&a (br. 69), parafraza latinske .Iz

hoc anni circulo - diju je metridku formu i zadrtala, tj. stro-fe 7 *iI *7 *8. Strotu .lplrsske."buq!9d{9-" !ip1 8+8.+7. (tipStabat mater) ima maiijinska pjesma Danu iC vsi Bonizimo.(br. 66) koja nam je poz,nata iz XV. st. u latinidkoj._!-el-age[--skoj pismenosti, ali joj strani predloiak nrp6Znamo. Stro-fom origi,nala, ,tj. 8*8*8 zaodjela se i Sekvencija za mrtve(br. 76) (lat. Dies irae) jedna od naj,potresnijih pjesarnasrednjeg vijeka, koja je kod nas parafrazirana u prvoj pol.XV. stoljeCa. Metrom se razli'kuje od rnno$tva osmeradkihpjesama Tri Marije hojahu (br. 75) koja se sastoji od sedme-radkih rimiranih distiha; tematski ona je uskrsna pjesma, atrije originalna barem djelornice, jer spomfurje neko domaieGospino sveti5te i kneza Bernardina (Frankopa,na). Dalekose vi5e Sabloniziralo osmeradko sti,hotvorstvo i u pogledumetra (4+4) i religiozne tematike, frazeologije i kompozicije,ponavljala su se opia mjesta pa i cijeli stihovi - kao u na-rodnoj pjesrni. Bila je to stvarno crkvena pudka pjesma na-mijenjena pjevanju. Najbolja je potvrda za tn KorCulanskapiesmarica iz XV. st., puna osmeradkih pjesama koje su 6la-novi bratov5tine Svih svetih u Korduli stoljeiima pjevali onedjeljama i blagdanima. Takvih pjesmarica lokalnog karak-tera naii iemo kasnije po mnogim mjestima, ali one destoimaju zajednidkih pjesama koje se prenose iz koljena na ko'ljeno i iz jednog kraja u drugi. Istidu se skupine pjesama u6ast pojedi,nim svecirna, skupi,ne pasionskih pjesama (uKoriulanskoj irna pod naslovum U nediliu od palmi 7 pjesa-ma na temu muke Isusove) i skupine pogrebnih pjesama(Sekvencija, kojih tt KlimantoviCertu zborniku iima dak 9). Svesu te skupine, iako nepotpune, postojale mnogo ranije negosu zapisane. ,Od pasionskih spominjerto Versi boija tila (br.74), pet pjesarna iz dalmatinskih pjesmarica XV-XVI. st.,dok Ce o drugima biti govora dalje. Od skupine pogrebnihpjesama dirljivija je, pored vei spomearutsh, Sekvencija nadjunakom mrtrtim (br. 81).

U tom osrneradkom duhovnom pjesni5tvu ipak nekirnpjesrnama pripada posebno mjesto. To je npr. originalna iaktuelna pjesma Spasi, Marije, svojih vernih (br. 67) u kojojse pjesnik obrada Mariji u dasu opasnosti od tmrske sile; na-stala je negdje potkraj XV. st. na ikavsko-dakavskom podru-dju. Druga je Blagoslov puka (br. 82) koja takoder dodirujeZivot zazivajuCi blagoslov na Zadrarne i ostali krSianski svijet;

52 53

u ovoj ili slidnoj formi ona predstavlja vrlo popularni pudko--crkveni obidaj. TreCa 'koja se tematski izdvaja iz duhovneosmeradke poezije, mada je po sebi monotono versificirana,jest henska tjubu (br. 83). Nastala je vjerojatno u XV. st.na zadarskom podrudiu, a glagolja$ ju je ubacio utekst Crtetasvake mudrostJ u Tkomskcvm abomiku. Njen drasrtidan Zeno-

mrzadki stav je tipidna asketska terna koja se odavno varirau svjetskim literaturama. Stav da je Larra kriva svakom zluzasrtupa ba5 jeda,n proad dlanak u istom glagoljskom fFqt-skomzboruriktr iz rprve Cetv,rti XV. stoljeCa. Kara'kter srednjo-vjekovnog kontrasta ianedu du5e i tijela u dasu smrti ima ta-koiter osoneradka pjesma Tuienie duie i tiiela (bt.78) s uobi-Cajenim motivom o ni5tavosti ovog svijeta; saduvana je u la-tinidkim i glagoljskim rukopisima XVI. stoljeda.

Upada u odi da rnedu zadinjavadkirn pjesrnama gotovonema potvrde dvostnrko rimovanom dvanaesterou (6+6)koji je toliko obidajan u pjesni5tvu M. Manuliia, S. Mendetiiai D. brZiCa. Vjeroja,tno se takvo pjesniStvo nije saiuvalo, jernjegove powrde iz XV. st. ipak imamo. Najstarija su potvrda3 nepotpuna stiha pripisana u dubrovaCkoj carinskoj knjiziiz treteg decenija XV. stoljeda:

Sada sarn ostavlien srid morske putinevalotti modno b' jen, daL dojde s ttisinekad doidoh na koPno, mnih da satn...

Po njima se ne moZe suditi ni kakvom sastavu pripada tasfika-rnorske ohrje. Druga potvrda dvanaesteraca, i to dak sprijenosnom rimom s'hraja dvostiha na polovi,ct' slijede-Ceg

'dvostiha, nalazi se u proznoj legendi Zirtot sv. Katarine (bt.45). Tu oni slute kao antifone izmectu lekcija pa rnolda svje-dode da je

'u XV. st. postojaila ditava legenda u dvanaesterci-ma. Svakako s ovim stihovima nema uri$ta zajednidko osme-

rAdka legenda o sv. Katarini uKoriulanskoi piesmariciizXY..'stoljeca-Dvamaesterradka Legenda o srt. leronimu 'koia

je Stam-'pani u glagoljskom Transitu svetog lerolima u Senju 1508,

a pisana je i u' jednom latinidkom rukopisu s kraja XV. ilipod. XVI. st. (Laurenziana u Firenzi), danas se sa dosta ve-

likom vjerojafiro5iu pripisuje Marku MaruliCu. Po 'svernu se

dini da se dvanaesterac s dvostrukom rimom u XV. st. sma-trao stihom Skolovanog pjesnika. Stoga irnarno u XVI. st. po-

javu da se neke prijaSnje osmeradke obradbe preratluju udvanaesterce.

Duhovno pjesni5tvo o kojem je ,bila rijed potvrtteno jeuglavnorn iz Da,lmacije i prirmorskih krajeva, ali i tz kopneneHrvatske juZno od Kupe. Za sjevernu Hrvatsku (zagrebadkucrkvu) kao ni za Bosnu nemamo direktne potvrde prije XVI.odnosno XVII. stoljeia, ali i ove kasne potvrde dopu5tajupretpostavku da je ovakvog pjesni5tva ovdje bilo i prije. Te-Sko je vjerwati da su vjernici zagrebadke crkve ,bili samo ni-jemi gledaoci i shr5aoci latinskog bogosluienja (kao Sto nisubili ni oni u prirnorskim cnkvama). U mladim zbrrkama za-greba6kog podrudja kao Sto 1e Prekomurska iz 1593, N. Kra-jadeviia Molitrtene knjiiice iz L640, Pmtlinska pjesmarica iz1644, Evangeliomi P. PetretiCa n 165I, Drnjanska pjesmaicaiz 1687. i dr., mogu se naCi i pjesme za koje se moZe pretpo-stavljati da su ovdje Zivjele jo5 u srednjern vijeku, kao npr.Narodil se je kralj nebeski (br. 70), Vu to t)reme godiSia(isp. br. 69), Sudec serdit hode priti (isp. br. 76). Ali Truravskasinoda je g. 1566, pri,mjenjuf,udi rtrirdentske reforme, zabrani-la da se u crkvi pjevaju popijevke na narodnom jeziku osimonih za koje se r-na da ih je crkvena vlast prije 100 godinaodobrila. Na taj nadin su ovdje prevagnule pjesme koje sq'u stvari noviji prijevodi iz latinske himnodije (a ona je u'nzagrebadkim obrednim knjigarna bila obilno zast'upana) itropizi'rani Kyrie eleison i dru,gi pjevni dijelovi rnise koje jenarod imao pjevati za vrijeme,latinske liturgije. - Za Bosnum,ogu se potvrde starijeg duhovnog pjesniStva nadi u Naukukrstjanskom M. Divkovida iz 1616. kao i kod drugrh kasnijihfranjwadkih pisaca.

DijaloSke piesme i crkvena prikazanjaKad je vei osmeradki dvostih postao osnovna i svagda5-

nja forma izratwanja i kad se udruiio sa isto,tako osnovnommotivikom kr3Cankih soterskih misterija (djevidanski porod,muka, smrt i uskrsnuie fsusovo, svetadke muke, tajna smritii sl.), onda viSe nije bilo kraja stihotvorstvu. ViSe nije trebalomnogo stvaraladkog napora, jer su gotovo sav pribor i gradabili gotovi. No ipak je postojao jedan un'utra5nji razvojni pro-ces unutar kojega se stara grada stilski dotjerivala i proSiri-vala. Makar i poqqy]jajudi rimarij i poje,g,ine,stihove,,iZ*gg._spretnF$f ffi i6fr efr effi AprEiazilE#!-tru"$*fiv.+nl_"iI""l1_"

54 55

iz narativne u dijalo5ku i konadno u dramsku formu. Tai su, ai ai-

rektnog prevodenja gotovitr pjesmotvora ne nilazimo.Cini se da su kod nas kao i u Italiji raaritak pudkog reli-

gioznog pjesniStva ponijele na svojirn t-eCirna pudke braiovSti.

Pjevadki repertorij jedne naSe bratov$tine predstavlja ve6spome{r.uta fott4ggpfta:,lgSmarica. Jedna rrnatrikrurla bnatov-Stine u RabU g. 14[p. ima odredbu da brat koji pjeva >laude<po gradu i selima duiili <ip..fo-StdA iia plabanja-tro5kova za za-jednidke objede.

ne u suradnji s nilim klernm. Ovo sena mala wata i

Dijalo5ke laude ne rnogu se kod nas pratiti zbog nesta-Sice tekstova, a sigurno je da one i nisu morale prelaziti sveone stadije kao u l,taliji. Prema rezultatima dosada5njih istra-Zwanja, vrlo je rnogude da su na$e pudke duhovne pjesrne, pai dijaloSke i scenske pjesme, irnale svoje podetke u Zadru injegovu susjedstvu; a to je bila pogodna sredina i za talijan-ske utjecaje. U inventaru zadarske bidevaladke bratovStine sv.Silvestra nalaze se sredinom XV. st. i dvije pjesmarice te.odjeia i glava Judina. Ne znamo dodu5e na kojem su jezikubile ,te pjesrmarice, atri one su bez sumnje sad,r,Zavarle i neko,

sko djelo za prikazivanje kojega je trebala Judina maska.ibile vezane uz

(br. 73)Jet!

kojoj andeo pokarzuje Izusu pojedine p,redmete kojima irnabiti muden. Iako su obje pjesme zabiljey'.ene istom u XVI. st.,"njihova udestalost u prirud.nim pjesmaricama svjedo i za nji-hovo starije postanje. Za obje pjesme, a osobito za fsusovarnudila pretpostavljamo da predstavljaju scene koje su se za-tim uklopile u na5e dramatizacije Isusove muke. Slidno je kao,samostalna pjesma poznato i Govorenje ludino Skalam na

i to najprije narativno na bazi tekstova evantlelja s lirskonrimpostacijom, kaklrr nalazimo u veC spcrmenutoj pjesmi Pi-san ot muki Hrstovi (br.72) zapisanoj vei krajem XIV. sto-

U talijanskoj pokrajini Umbriji razmahao se u XIII. st.jgdan radikalan q.sligiozno-socijalfu pokret tzrr. flagelanata(bidevalaca)..tcoji se doskora pro5irio-na ditarnr Italiiu, a za-I?pl i na na5e krajeve, osobito pri,morske. pokret Je, sluteeiblizinu svr$etka svijeta, propoviledao askezu i po[oru. nra-tov5tine su imale obavezu javnog bidevanja i pjwanja pokor-nidkih i pohvalnih pjesama - lauda. U toj -siedtnf

bizo suse razvile i dijalo3ke laude. Laude su znatno prldonijele afir-maciji pjesni5tva na narodnom italijanskom jeziku, L iz nji.hova dijalo5kog za-rnetka doskora su se razviie dramatizacije$1S_{anst<!!_ misterija i svetadkih tegenda koje su u ltaliji uXIV. st. bile vr,lo popularne pod imenom udevozionic. U XV.9t.33 njihovoj osnovi nastala je, osobito u Firenci, savr5enija,knjiZevnija vrsta duhovnih drarna (sacre rappresentazioni)koje su se emancipirrale od c,rkve.

Slidan je razvoj stvar imala i kod nas, samo s vremen-skjm pomakom. Darrno je napu5,teno mi5ljenje da su se na5acrkven_a _prikazanja rantila iz tzv.liturgijskitr igara koje su ustvari bile scene umetnute ili tropizirane u redovru,r liiurgijukoja ionako predstavlja svojevrsne scenske predstave iJpu.njene simbolikom. Potvrda jedne takve igre za Td krat;a(Tractus stellae) nalazi se u pontif,i,karlnom pniruEniktr zagie-badke katedrale iz XI. stoljeta. MsZda je talivih igara bilo i uglagoljaSki,m crkvama, kako to svjedodi jedan umetak uz ado-raciju krii,ana Veliki petak zabiljelenu II. vrbniCkom misalug. 1462: Ideii ie, milostivie, ka poi.rtiju (br. 16)., Bratov5tinska djelatnost (pa i flagelanata) bila je kodnas vrlo iira ved od sredine XIII. st. Mettu obavezama braiebila je da monaju mr/tvog brata ispratiti do groba u tunika-rna i bidujuCi se. U toj zgodi recitirale su se ili pjevale mrtva-dke pjesme. Niz takvih pjesama saduvan je od velike starine(isp. br. 76-81). No dlanovi bratovStina imali su zadatak dapjevaju po crkvama i u procesijama i u drugim zgodama.

vJenucrma na.l'Dlrza. raKva Je pJesma rrtgovarcrnle owzenQWlF lsusova iu.. zrl koja ima karakter kori-trasta izmetlu Marije koja Zeli spasi:ti Ziy.ot svoga sina i kii%.

spasi dov

56 57

_*-:_\

ljeia; ili u pjesmi legda dusmo l,eljne glasi u glagoljskomzbonriku tz 1468; ili u nizu pjesama s,pomenute Kondu'lansl<epjesmarice u kojrima se napose obrad,uju pofedini stadiji Isu-sove muke. Zatim se obrada u narativno-dijalo5korn oblikuproSirila na pjesme duljega daha koje na5i stari z.ovu PIai.Takav se PlaC kod nas vei u XV. st. razvio u vi5e verzija kojesve imaju zajednidkih dijelova i tirne dokazuju zajednidkumaticu. Ipak se rnogu konstatirati dvije glavne redakcije. Je-dna se obidno zove hvarskom, premda bi joj bolje pristajaonaziv osorska, jer je njena najstarija verzija saduvana u osor-skom dijelu Osorsko-hvarske piesmarice iz oko 1530, a nalazise u vi,Se dalrnatinskifrr latinidkih pjesrnarica iz Kordule, Ra,ba,Budve i dr. Tekstovi ove redakcije variraju od 700-1400 s'ti-hova. No za niih ie karakteristidno da su ostali viSe ili manie

-.::_--..-,...rnq!4@-iv@n-sJgggglof?$e.

Druga redakcija PlaCa nalazi se u nekoliko starijih ru-kopisa, od fi<njih je vailjda najstarijd w Rapskoi trli Picitevoipjesmarici rz l47l (u kojoj pored hrvatskih ima i ta,lijanskihpoboZnih pjesama), premda je on samo prijepis starijeg pred-lo5ka. U njem u nekih 990 stihova dolazi vi5e do izrataja dija-loSki orblik, ali su upute (didaskalije) licima jo5 u,kljuEene uversificirano pridanje radnje. Versificiranje didaskalija jemoZda i naknadni posao, jer jedan glagoljski rukopis PlaCa(Vrbnidki) iz XV-XVI. st., koji je vrlo nalik na Rapski, irnaodvojene didaskalije pa je viSe prilagotlen scenskom prikazi-vanju. Dalji korak iu pravcu dramatizacije PlaCa predstavljajedan tekst u glagoljskom rukopisu (Akademijinu) pisanompotkraj XV. stoljeia. U njem pored dijal,oga u stihovima s po-veianim brojem lica irnamo i stvarnije didaskalije tr prozi.JoS viSe je upotpunjena radnja te priretlen tekst PlaCa zascensko prikazivanje u prvom glagoljskom zborniku SimunaKlirnantovida koji je pisan g. 1505. u nekih 1070 stihova. Kaoi neki drugi srednjovjekovni tekstovi i PlaC se ra5irio u svena5e krajeve bez obzira na dijalekte, 6emu je kasnije veomapridonio Matej Divkovii svojom kompilacijom PlaCa (izd.1616. u malom Nauku krstjanskom).

Dramatizacija potpunog toka muke Isusove izvrlena jekod nas negdje u drugoj polovici XV. st., i to na temeljimavei pos,tojeie pasionske osmeraeke poezije. Gdje je ona na-stala, nije utvrdeno, ali ikavski elernenti u saduvanim teksto-

vima govore z.a jrfinije krajeve, premda su tekstovi saduvanisarno u g)agoljskim rukopisirna s podrudja oko Vinodola. Unjoj se niiu rscene,kao u evantteljiirna i u knjiievnfun cftrada'ma srednjeg vijeka, ali neki tekstovi nemaju svih scena. Kodnas je jedna kraia i defektna dramatizacija muke saduva,naa tz\t. Tkonskom zborniku, grlagoljstkom nr.rkopisu iz pnvedetvr'ti XVI. stoljeda u kojoj ima 1892 stitra. Mnogo je veiitekst Muka spasitelia naiega (br. 85) koja je saduvana u gla-goljskom nulropisu iz 9.1556. pisanom u Hrvatskom primorju,moZda ba5 u gradu Rijeci. Ova je Muka proSirena nizorn scenapodevSi od uskrsnulaLazarova i Isusova u,laska u Jeruzalempa do raspeda, skidanja s kriZa i,ukopa. Ona je zapravo ci,kli'dko prikazanje te se imala prikaziva'ti u 3 dana Velikog tjed-na: na Cvjetrnicu, Veliki detvrtak i Veliki petak. Stoga onaobuhvata dak 3658 osmexaca i predstavlja najveii domethrvatske crkvene drame tzv. pudkog stadija. No postanje istrukturu te drame najbolje karakterizira d.injenica da je unjoj utkano preko 1000 ditavih stihova koji se vei nalaze uMuci Tkonskog zborrnika, a u jednoj i dmgoj Muci nalaze se

velike skupine stihova koji se ved nalaze u PlqCu Matliitry-!drusim pasionsbln pie.s."d+aa. Ova je daEldcik-liE6fl-

inacijom vei Postojeiih rteks-

tova koj'u je izwSio nepoznati kornpilator. U 'svjetlu tih dinje'nica mora se zakljuditi da je Muka naS domaii knjiZevni pro'izvod, iako rnu je u osnovi opda pasionska grada. Da se Mukastvarno i prikazivala, upuiuju i neke upute u samorn tekstu,a djelomice se i pjwala jer je jedan odlomak kao prirnjer pi-san uz muzidku notaciju. Poseban dokaz da se ta drama do'ista prikazivala, i to tr gradu Ri5'eci, jest ,to Srto se u jednomglagoljskom rukopisu iz Rijeke, pisanom u drugoj detvrtiXVI. st. saduvao'tekst jedne njene gluma.dke uloge, i to Mari-jine. U XVII. st. bilo je zabranjeno prikazivanje Muke u fi'jedkoj Zupnoj crkvi.

Na Muku nado'veznje se tematslk'i sminnanje I'susa s kriia.Ono je obraaleno u manjem prikazanju Mi|terii vele lip i sla'r)an . . . koje se nalazi u istom glagoljskorn r'r-r,kopisu kao i Mu-ka rz g. 1556. Ono je po obliku, stilu i ponavljanju pasionskihstihova izdanak na$e osmeradke dramatizacije scenA uskrs-nog ciklusa. Ova je obrada prenijeta u juinu DaLmaciju, te jeovdje dobila ne5to moderniziran oblik. Takav nalazimo u jed'nom latinidkom rukopisu na Hvaru iz XVII. st. pod naslovom

lI

r

11

58 59

Skazanje slimljenja s krita tila Isusorta (br. 86). To je potvr-da tipidne knjiievne veze izmedu sjevernog, glagoljskog ijuZnog, latinidkog podrudja.

Uskrsnom ciklusu na5e starije pudke drarnatizacije pri-pada i drama Uskrsnude Isuswo (br. 87) pisana u istoj ma-niri. Predmet su joj scene koje se na nebu i na zemlji doga-tlaju poslije Isusove smrti, a to su i rnotivi iz evantlelja kao iiz apokrifa. Tekst je saduvan u Tkonskom zborniku iz prvedetvrti XVI. st. pa je moZda kompiliran u jugozapadnoj Hr-vatskoj poEetkom istog stoljeda.

BoZiCni ciklus crkvene drarne lbio je kod nas manje zastu-pan. Vjerojatno je potkraj XV. st. bilo versificirano nevelikoprikazanje Od rojenia Gospodinova (br. 88) koje je saduvanosamo u mnogo mladim latinidkim rukopisima XVII-XVIII.st. od Budve do Krka. Ono je takotter pisano u osmeradkimdistisima, u pudkom tonu, i takocter ima uske dodire s naSompuCkom boZiCnom pjesmom. Od druge dvije boZidne teme, tj.o navje5tenju Ma'rijinu i o poklonstvu triju kraljwa, nisunam se saduvali tekstovi. Ali pretpostavljamo da je vei u ovomrazdoblju postojalo prikazanje O navjeStenju Marijinu kojesu u mladem,literarnijem obliku u XVII. st. obradili ilvanZa-dranin i SabiC Mladinid sa Brada. Isto tako znade se da se pri-kazanje Tri kralia doista prikazivalo u Sibeniku g. 1615. Nje-gov tekst nam nije poznat, ali mo2da mu je trag saduvan ujednom latiniCkom fragmentu od 30 stihova (28 dvanaestera-ca i 2 osmerca) koji je pisan u XVII. st. (danas u Budimpe-Sti). U odlomku je rijed o Herodesu koji daje pogubiti nevinudjecu.

Scenska obrada svetadkih legenda doSla je na red poslijepasionsko-uskrsne i boZidne teme. Poznato nam je prikazanjeMuka svete Margarite (br.89), dramatizirana latinska legen-da puna dudesnih zbivanja. Ova naSa razvudena dramatizacija(ima 1200 osraeraca) nastala je valjda oko g. 1500, a saduvanaje u tri latinidka mkopisa iz Dalmacije. Najstariji je od njih(firentinski) s prijelaza XV-XVI. st., a i jedan zadarski ru-kopis iz XVII. st. datira djelo 1500. Postoji rn-i$ljenje da jeversifikaciju i dramatizaciju legende izvr5io Marko Maru,lii,ali stih, stil i pjesnidki jezik posve su u skladu s ranijim stadi-jem hrva'tske crkvene drame. Druga svetadka dramatizacijaje Prikazanie iivota srt. Lovrinca koje se je dugo prikazivaloma Hvaru i Bradu. Sudeii po stilu, osmersu i duhu stare pud-

ke versifikacije mislimo da i ovo prikazanje ide u period okojem govorimo, premda nam njegov tekst nije poznat prijeXVII. st.

Drugu skupinu dine dva prikazanja s eshatolo5kim moti-vima iz splitske sredine koja su zapravo prevedena na prije-lazu iz XV. u XVI. stojleie. To je Gottorenje srt. Bemarda oddu{e osujene, prwedeno s latinskog ili talijanskog, i Skaza-nje ad nevoljnoga dne od suda ognienoga prevedeno s tali-janskog gdje rnu je autor Feo Belcari. Oba su prikazanja pi-sana u literarnijem tonu, odgovaraju talijanskirn reprezen-tacijama, a neki misle da im je versifikator sam Marulid. Takoie i dalje ,pod utjecajern tatliijanskih ra,prezentacija nas'tajatinove duhorme drame koje de obradivati slidne teme kao i na5apudka prikazanja, a autori ie im u XVI. st. biti ili joS uvijeknepoznati ili vei poznata knjiZwna imeria kao Marko Maru-lii u Splitu i Mavro Vetranovii u Dubrovniku. Takva ie sedrama njegovati i u XVII. st. po dalmatinskim gradovima,ali ustalit ie se narodito na Hvaru.

Ipak stara pudka prikazanja iive u na5im prirnorskimgradovima punim Zivotorn u toku XVI. s't., a tek se u XVII.st., u novim knjiZevnim prilikama, podinje osjeiati njihovaanahronidnost te se napu5taju. Kad je g. 1658. vikar pulskogbiskupa zabranjivao u rijedkoj crkvi prikazivanje Muke, obra-zloLio je da ono vi5e potide na smijeh nego na poboZnost. To

druge redakcije. Poznato je npr. da su se u popularnim proce-sijama na Veliki petak (osobito na Hvaru) pjevali Pladevikoji se ni u XX. stoljeCu nisu mnogo razlikovali od tekstovaXV. stoljeia.

Na kraju ovog pregleda naie srednjovjekoure drarnskeknjiZevnosti treba jo3 spomenuti neke naSe stare tekstovekoji bi se mogli nazvati konturnim dramama za ditanje. Ta-kav je dramski .moralitet u prozi Milost i istina sretostq, se,

60 61

I

i

rj1

pravda i mir obcelirtasta se, saduvan u jednom Akademijinuglagoljskom zbonriku s kraja XV. st. (izd. R. Strohal) u ko-jem je simbolidki prikaaan misterij otkupljenja tovjedanstva.U osnsvi i ovaj se tekst osniva ma komtrastu kao i Razgwormeitra Polikarpa sa smrdu (br. 35) Sto smo ga r.lbrojili metluvizije. U prozi je i drugi dramski,moralitet u istom rukopisus kraja XV. st. pod naslovorn Kako se ie duia s misaliu nakup mdnila i govorila, dijalog izmettu misli i du5e kako da sespasi du5a. Posebno je zanirnljiv jedan dijalo5ki lirski dra-molet u prozi pod naslovom Plat di.vi Mariie (podetak: Gdobe ta ki mi poveda); sugovomici su dvije Marije i lvan, aliprave radnje nema. Tekst je saduvan u Petrisovu zborniku.

Molda je u nasoj starijoj knjiZevnosti postojalo i dija-lo{ko Karanje i prigovaranie ko Cini an'iel dobri s tilom utasu smrti koje je u 684 rimirana osmerca'saduvano u g. 1614.Taj je

'koa$rasrt pnwoden is rlatinskoga.

V]EKOSLAV STEFANIC

BIBLIOGRAFIJA

GLAVNA IZDANIA I VAZNIIA LITERATURAO HRVATSKOI KNJIZEVNOSTI SREDNTEGA VIIEKA

Miho Barada.' Hrvatski vlasteoski feudalizam u Vinodolskom za.kor*t, Diela IAZU M, Zagreb 1952.

Ivan Beriii: Njekoliko staroslavenskih i hrvatskih knjiga Sto pi-sanih, Sto tiskanih glagolicom, kojim se u skoraSnje doba utrag u5lo, Rad JFTZU 59, Zagreb 1881, 158-186.

Mladen Boiniqk: -Sqduvani p4mjqqci prve hrvatske tiskane knji-ge, Slovo 6-8, Zagreb 1957, 297-310.

Galpar Buias: Rezultati u proudavanju dijela stare hrvatske poe-zije, Radovi Instituta JAZU u Zadru VI-VII, Zagreb L960,509-539.

Arturo Cronia: Della cosi detta letteratura glagolitica e del peri-odo della sua maggiore flortdezza, RiceichZ slavistiche 3, Rema 1954, 123-132.

Arturo Cronia: L'enigma del glagolismo in Dalmazia dalle originiall'epoca presente, Rivista Dalmatica VI, VII, VIII, ZadarL922-1925.

Arturo Cronia - L. Cini: Rivalutazione di una scoperta di EmilioTezza: >Editio princeps" dei breviari glagolitici, Atti dell'Instituto Veneto di scienze, lettere ed arti 113, Venezia1954/55,7t-117.

Mirko Deanovii: Les influences italiennes sur l'ancienne littdra-ture yougoslave du littoral adriatique, Reyue de littdrature'comparie, Pafiz 1934.

Franjo Fancev: Gra{a za povijest hrvatske crkvene drame, Gradall, Zagreb 1932,1t43.

F ronj o F anc ev : Hrvatska crkvena prikazanj a, Na ro dna s t arina ll,.Zagreb 1932,27-29.

Franio Fancett: Hrvatska legenda o Ivanu Zlatoustom u stihovima,Grada, 13, Zagreb 1938,213-226.

Franio Fancev: Muka Spasitelja na5ega, Grada 14, Zagreh 1938*241-287.

I

63