STRUKTURA-PRAVA

Seminarski rad: Izvori pravnog regulisanja prava intelektualne svojine u Bosni i Hercegovini

UNIVERZITET U TRAVNIKU

PRAVNI FAKULTET

ODSJEK/SMJER: Ope pravo

EFIKASNOST PRAVNIH PRAVILA- seminarski rad iz predmeta Struktura prava -Kandidat: Mentor:

Darijo Dragun, prof. dr Zijad HasiSADRAJ3UVOD

41. POJAM I OBILJEJA PRAVNE NORME /PRAVNIH PRAVILA/

82. VANOST I EFIKASNOST

12ZAKLJUAK

13LITERATURA

UVODPravno praviloilipravna normaupravnoj naucirazliito se definira. Rije norma potie izlatinskoga jezikai oznaava pravilo ili mjeru.Otuda, pravna norma ili pravno pravilo oznaava jedno te isto.Pravniki jedan od najveih pravnika 20. stoljea,Hans Kelsen, smatra da je pojam pravnog pravila sredinji pojam pravne znanosti.Pravoje drutvena norma, nastalo u drutvu i poteklo iz njegova razvoja, tako to se ponaanje ljudi i formiranje njihovih uzajamnih odnosa regulira (usmjerava i upravlja) odreenim pravilima. Pravo nije jedina ili najstarija drutvena norma. Postoje starije norme udrutvu poput religijskih obiaja, morala, pravila pristojnosti, itd.

Govorei o bitnim svojstvima pravne norme, teba napomenuti da za pravnu normu nije bitan njen sadraj, niti oblik, a niti injenica koliko e pravilo dugo biti na snazi. Za normu su bitne samo dvije injenice. Prva je vezanost zadravu, a druga je njena efikasnost. Pravna norma proistie iz dravne organizacije.

Drava putem svojih tijela stvara pravne norme, neposredno ili posredno.1. POJAM I OBILJEJA PRAVNE NORME /PRAVNIH PRAVILA/

Pravna norma je osnovno pitanje u pravnoj teoriji, bez obzira da li odreena teorija pravo potpuno poistovjeuje sa pojmom pravne norme (razne normativne teorije) ili manje ili vie odbacuje vanost pravne norme za odreivanje pojma prava (razne socioloke teorije). Pravna norma najee se definie kao drutvena norma, pravilo ponaanja ljudi koje je zatieno dravnim aparatom prinude. Ona je posebna drutvena norma, pravilo o ponaanju ljudi u drutvu, upueno na svijest i volju ljudi, stvara je drava ili drutvo, a uvijek je sankcionie drava prinudom. Iz navedenog proistie da za karakter pravne norme nije bitno ko je donosi (drava ili drutvo), nego da se drava stara o njenoj primjeni.

Pravna norma ima normativno ili imperativno znaenje (odreuje ono to treba da bude) i indikativno znaenje (odreuje ono to jeste, to se deava).

Pravne norme se, prema razliitim kriterijima i mjerilima, razlikuju od drutvenih normi, a osnovna razlika je zasnovana na dravnoj sankciji, kao spoljanjem mjerilu za navedeno razlikovanje. Razlikovanje pravne od drutvenih normi prema njihovom sadraju je daleko sloenije pitanje, nije zasnovano na racionalnom pristupu ve vie na intuiciji, s obzirom da isti drutveni odnos se moe regulisati istovremeno i pravnom i drutvenom normom.

Pravna norma, kao osnovni elemenat pravnog sistema, ini vaan sastavni dio normativnog elementa pravnog poretka. Ona vai im postane sastavni dio pozitivnog prava, bez obzira da li se primjenjuje ili ne, za razliku od pravnog poretka koji vai dok se primjenjuje, dok je efikasan.

U pravnoj teoriji, polazei od sloenog sastava pravne norme, razliito se odreuje broj elemenata koji ine njen sadraj (tri, etiri, est ili osam). Najvei broj autora smatra da pravna norma ima etiri elementa, osim bezuslovnih pravnih normi koje imaju tri elementa. Elementi pravnih normi su: pretpostavka dispozicije, dispozicija, pretpostavka sankcije i sankcija.

Pretpostavka dispozicije i pretpostavka sankcije predstavljaju faktike elemente pravne norme, opisuju injenino stanje koje jo ne postoji, ali za koje je vjerovatno da e nastati. Pretpostavka dispozicije utvruje uslove za primjenu dispozicije odreene pravne norme, a pretpostavka sankcije krenje dispozicije pravne norme.

Normativni karakter pravne norme imaju dispozicija i sankcija, pri emu je dispozicija primarno pravilo ponaanja kojim se subjektu prava nalae odreeno injenje ili neinjenje, a sankcija je sekundarno pravilo ponaanja, sekundarna dispozicija. Subjektu prava je omogueno pravo izbora kako e se ponaati i po kom normativnom pravilu u pravnoj normi e se ponaati. Dispozicija je, dakle, normativno a ne pravno pravilo u pravnoj normi.

Sankcija je pravilo o ponaanju subjekta prava koji je prekrio dispoziciju, te pravilo o ponaanju nadlenog organa drave koji prema subjektu prava treba da iskoristi mjeru dravne prinude ako on nee da se ponaa ni po sankciji. Sankcija daje normi pravni karakter, a sama po sebi nema karakter pravne norme. Faktiki sankcija predstavlja mjere koje dravni organ preduzima prema subjektu prava koji prekri sankciju.

Pravne norme se, u zavisnosti od razliitih mjerila koja se koriste, mogu klasifikovati na razliite vrste i to prema tome da li se pravilo ponaanja odreuje uslovno ili bezuslovno (uslovne i bezuslovne norme), prema krugu lica na koje se odnose (opte, posebne i pojedinane norme), prema tome da li se mogu ili ne mogu neposredno primijeniti (opte norme se dijele na opta naela i na konkretne norme), prema nainu na koji je formulisana zapovjest (nareujue, zabranjujue ili ovlaujue norme), prema stepenu odreenosti dispozicije (kategorike, alternativne, norme sa neodreenim pojmovima, norme sa diskrecionom vlau i zamjenljive norme), prema pravnoj snazi (vie i nie norme), prema tvorcima (norme dravnog, drutvenog i mjeovitog porijekla) i prema drugim mjerilima (vremensko vaenje pravne norme, podruje primjene i dr.).

Pravna norma, odnosno pravno pravilo, je centralni pojam pravne nauke. Drutvo, kao organizovana zajednica ljudi, nastoji da upravlja i usmjerava ponaanje ljudi kao jedinki u drutvu i formiranje njihovih meusobnih odnosa. U drutvu su prije pravne normenastale druge drutvene norme (obiaj, moral, norme pristojnosti, religiozne norme i dr.), koje i danas stoje na raspolaganju drutvu u upravljanju i usmjeravanju odnosa izmeu njegovih lanova ili pojedinih grupa.

Pravne norme su drutvene norme, koje imaju ire znaenje. Za odreenje pravne norme ne moe se uzeti kriterij: njen sadraj (moe biti obuhvaeno pravilo morala, tehnika norma, obiajno pravilo ili neki drugi sadraj),

njen oblik (nije bitno da li je u pisanom ili nepisanom obliku) i

vrijeme njenog trajanja (koliko dugo e biti na snazi, da li e momentom realizacije prestati vaiti i dr.).

U odnosu na drutvene norme, pravne norme se razlikuju po osnovu dvije karakteristike:

vezane su za dravu i druge pravno-stvaralake inioce i

pravne norme su efikasne.

Postoji razlika izmeu pravne vlasti i dravne vlasti. Dravna vlast donosi pravne norme, sprovodi ih ili obezbjeuje njihovo sprovoenje, te odreuje i vri sankcije. Organi drave nisu jedini donosioci pravnih normi, niti su jedini koji ih sprovode, postoji veliki broj nedravnih subjekata koji donose pravila ili pravne norme (javna i druga preduzea, javne i druge ustanove, udruenja i drugi nevladini subjekti. Iz navedenog proizilazi da je svaka dravna vlast istovremeno i pravna vlast, ali da svaka pravna vlast ne mora biti odmah i dravna vlast, pojam pravne vlasti ima iri karakter od pojma dravna vlast.

Pravna vlast je pravo odreenih subjekata da donesu i provode pravne norme, te odrede sankciju u sluaju povrede tih normi. Pravne norme su vezane za dravu i druge pravno-stvaralake inioce, a ta vezanost proizilazi iz sljedeih injenica:

organi dravne organizacije i drugih pravno-stvaralakih subjekata stvaraju (donose) pravnu normu, neposrednim stvaranjem (propisivanjem pravila ponaanja koja do tada nisu postojala kao norme) ili posrednim stvaranjem (pretvaranje drutvene u pravnu formu dodjeljujui drutvenoj normi pravnu sankciju),

pravne norme imaju za cilj ostvarivanje dravnih ciljeva, utiu realno na ljudsko ponaanje, ostvaruju pravni poredak, kao bitni cilj svake dravne organizacije,

organi dravne organizacije i drugih pravno-stvaralakih subjekata ve stvorena pravna pravila veu uza se tokom itavog perioda njihovog vaenja, oni su jedini ovlateni da ih tumae, upuuju kako ih treba primjenjivati, da ih mijenjaju, ukljuujui i djelimino ili potpuno ukidanje i za prekraj (povredu) pravne norme sankciju (kaznu) mogu odreivati i provoditi jedino organi dravne organizacije, ukljuujui i korienje mehanizama fizike prinude, a drutvene organizacije ili pojedinci mogu reagovati na povrede pravnih normi samo spontano.

2. VANOST I EFIKASNOST

Pravne norme koje su donesene od nadlenog organa u propisanom postupku i ine dio efikasnog pravnog poretka, imaju specifian vid postojanja one vae, na snazi su, obavezne su za one ija ponaanja reguliu. Svaka pravna norma ima etiri sfere vaenja i to:

materijalnu sferu vaenja (ona regulie odreenu vrstu drutvenih odnosa: porodine odnose, radne odnose, nedozvoljene ljudske radnje i dr.), to ini predmet regulisanja pravne norme,

personalnu sferu vaenja, to podrazumijeva da pravne norme uvijek obavezuju odreen krug lica (sva lica ili odreene grupe lica) na odreeno injenje ili neinjenje,

vremensko vaenje i

prostorno vaenje.

Vaenje pravnih normi u prostoru ima svoju istorijsku dimenziju. Sa konstituisanjem buroaske drave izgraen je princip da pravne norme jedne drave vae za sva lica na teritoriji te drave. U ranijim periodima razvoja drave i drutva, preovladavao je princip personalnosti prema kome su dravljani odreene drave bili duni da potuju pravne norme svoje drave nezavisno od pripadnosti dravi teritorije na kojoj se nalaze. Princip personalnosti nije u potpunosti eliminisan ni u modernog dravi (eksteritorijalnost diplomatskog predstavnitva diplomatsko predstavnitvo nije na teritoriji domae drave, ve na teritoriji drave ije je to predstavnitvo, kod graanskopravnih odnosa sa elementom inostranosti prioritet normi meunarodnog privatnog prava u odnosu na pravne norme domaeg prava).

S obzirom da pravne norme reguliu ponaanje subjekata prava u odreenom vremenskom periodu, uvijek je potrebno utvrditi vrijeme njihovog poetka i prestanka vaenja, pri emu postoji razlika izmeu uslovnih (optih) i bezuslovnih (pojedinanih) pravnih normi.Uslovna (opta) pravna norma ( pravni akt koji sadri vie normi) poinje da vai u razliite momente, koji su odreeni u samoj normi, u nekoj drugoj normi ili u normi za sve ili grupe normi. Najee, momenat stupanja na snagu (poetka vaenja) odreene pravne norme nije, istovremeno, momenat njenog donoenja. Po pravilu, ostavlja se izvjestan vremenski period od donoenja odreene pravne norme do momenta njenog stupanja na snagu, u kome bi se subjekti na koje se ona odnosi upoznali sa njenim sadrajem i pripremili za njeno sprovoenje.

Vremensko razdoblje od donoenja pravne norme do momenta poetka njenog vaenja zove se vacatio legis. Prema Ustavu FBiH , zakoni i drugi propisi stupaju na snagu najranije osam dana od dana njihovog objavljivanja, osim ako, iz posebno opravdanih razloga, nije predvieno da ranije stupe na snagu (na dan javnog objavljivanja ili na dan njenog donoenja).

Nesporno je da pravna norma ne moe stupiti na snagu prije njenog donoenja, jer ne postoji mogunost da norma motivie ponaanje subjekata koji su u obavezi da je sprovode, prije nego to je donesena. Retroaktivna (povratna) snaga pravne norme znai da se pravne posljedice odreenih radnji u prolosti cijene prema pravnoj normi koja je kasnije donesena, odnosno stupila na snagu. Nije dozvoljeno retroaktivno dejstvo pravne norme na steena prava (sluaj pravosnano okonanog postupka) zbog ugroavanja pravne sigurnosti, kao neophodne pretpostavke za uspjeno funkcionisanje drutveno-ekonomskog i politikog sistema jedne drave.

U odreenim pravnim aktima postoji razlika izmeu trenutka njegovog stupanja na snagu i trenutka poetka primjenjivanja. Naime, zakonom (ili drugim propisom) utvruje da taj zakon stupa na snagu osmog nada od dana objavljivanja, a poinje se primjenjivati nekog kasnijeg dana od dana njegovog stupanja na snagu. U ovom sluaju, postavlja se pitanje znaenja stupanja na snagu pravnog akta, s obzirom da u istom vremenskom periodu postoje paralelno dva pravna akta koji ureuju iste odnose na razliit nain (novi i stari zakon ili drugi propis). Pored istovremenog, paralelnog postojanja dva zakona (ili druga propisa), mogu nastati i pravne praznine, time to se razdvoji vrijeme stupanja na snagu i vrijeme poetka primjene novog zakona (ili drugog propisa), uz istovremeni prestanakvaenja ranijih pravnih akata stupanjem na snagu novog zakona koji se jo ne primjenjuje. U tom sluaju, drutveni odnosi ostaju neureeni. U praksi se smatra da, u takvim sluajevima, raniji zakon prestaje da vai ne danom stupanja novog pravnog akta, ve danom poetka njegove primjene. Da bi se izbjegla navedena situacija, potrebno je prestanak vaenja ranijih akata vezati za poetak primjene novog propisa.

Postoje pravne situacije kada jedan pravni akt stupi na snagu i primjenjuje se, s tim da se pojedine njegove odredbe primjenjuju od nekog kasnijeg datuma, ali u ovom sluaju nema praktinih problema u odreivanju vremena poetka primjenjivanja pravnog akta u cjelini, ni pojedinih odredbi tog akta iji je momenat poetka primjene odreen za konkretan datum.

Vrijeme stupanja na snagu bezuslovnih normi je jednostavnije pitanje, s obzirom da se, po pravilu, u samom pravnom aktu u kome je norma sadrana, odreuje i vrijeme njenog stupanja na snagu.

Utvrivanje momenta prestanka vaenja pravne norme je tee pitanje, posebno u pogledu optih, odnosno uslovnih pravnih normi.

Ako se u optoj pravnoj normi ili u pravnoj normi vioj od nje, navodi momenat kada ona prestaje da vai, onda nema problema u pogledu utvrivanja momenta prestanka vaenja pravne norme. Meutim, vrlo rijetko pravne norme sadre taan datum prestanka njihovog vaenja (pravni akti o zadravanju cijena odreenih proizvoda ili usluga na odreenom nivou, npr.). Pravilo je da pravne norme ne sadre momenat njihovog prestanka, one prestaju da vae kada budu ukinute drugom normom iste ili vie pravne snage. Abrogacija podrazumijeva prestanak pravne norme na nain da se novom pravnom normom (iste ili vie pravne snage) utvrdi prestanak ranije pravne norme.

Preutno ukidanje (derogacija) pravne norme postoji kada se u novoj normi ne istie da prestaju da vae ranije donesene pravne norme, koje su ureivale isti odnos drugaije. Za preutno ukidanje pravne norme, vae sljedea pravila:

via pravna norma ukida niu pravnu normu, ako im je sadrina protivrjena (lex superior derogat legi inferiori), posebna (specijalna) pravna norma za odreeni drutveni odnos, ukida vaenje opte pravne norme za taj odnos (lex specialis derogat legi generali) i

kasnija pravna norma ukida raniju pravnu normu iste pravne snage, a razliite sadrine (lex posterior derogat legi priori).

S obzirom da navedena pravila mogu, u konkretnoj pravnoj situaciji, biti u konfliktnim odnosima, potrebno je opredjeljivati se na osnovu potpune analize ranije i nove pravne norme, vodei rauna, u prvom redu, o klasnoj ulozi prava u drutvu.

Pravne norme mogu prestati i trajnim nestankom drutvenih odnosa koje su ureivale.

Pojedinane, bezuslovne pravne norme, prestaju da vae im budu jedanput primjenjene. Ako pojedinana pravna norma nije primjenjena, ona moe biti ukinuta od subjekta koji ju je donio, ili od subjekta ovlaenog za njeno ukidanje.

ZAKLJUAK

Vaenjepravaznai da su pravne norme obavezne, da ljudi treba da se ponaaju onako kako propisuju pravne norme, da ljudi treba da se pokoravaju pravnimnormamai da ih primjenjuju. Efikasnost prava znai da se ljudi stvarno ponaaju onako kako, prema pravnim normama, treba da se ponaaju, da se pravne norme stvarno primjenjuju i vre. Vaenje je kvalitet prava: takozvana efikasnost je kvalitet stvarnog ponaanja ljudi a ne, kao to izgleda sugerira lingvistika upotreba, kvalitet samog prava. Postavka da je pravo efikasno znai samo da je stvarno ponaanje ljudi u skladu s pravnim normama. Prema tome, vaenje i efikasnost se odnose na savreno razliite pojave.

Efikasnost je uslov vaenja; uslov a ne razlog vaenja. Norma ne vai zato to je efikasna; ona vai ako je poredak kome pripada, u cjelini uzevi, efikasan.

Svaka pojedina norma prestaje da vai kad itav pravni poredak kome ona pripada prestane da vai kao cjelina. Conditio sine qua non, a ne conditio per quam. Efikasnost itavog pravnog poretka je uslov, - ne osnov vaenja normi koje ga sainjavaju. Te norme vae ne samo zato to je itav poredak efikasan, nego zato to su stvorene na ustavan nain. One vae, meutim, samo pod uslovom da je cjelokupan pravni poredak efikasan; one prestaju vaiti ne samo kad su ponitene na ustavan nain, nego tako isto i kad cjelokupan pravni poredak prestane da bude efikasan.

Princip legitimnosti je ogranien principom efikasnosti. Odnos izmeu vaenja i efikasnosti je, prema tome, sljedei: norma vai kao pravna norma ako je stvorena na nain koji je predvidio pravni poredak kome pripada, i ako nije bila ponitena na bilo nain koji je predvidio taj pravni poredak ili putem izobiajavanja ili injenicom da je pravni poredak kao cjelina izgubio svoju efikasnost.LITERATURA Dimitrijevi Dr. Momilo, Simi Dr. Miroljub, orevi Dr. Sran, Uvod u pravo, Panevropski Univerzitet Apeiron, Banja Luka, 2007. Hasi, dr. Zijad, Osnovi prava, Uvod u nauku o dravi i pravu, DES, Sarajevo, 2004. Viskovi Dr. Nikola, Drava i pravo, II izmijenjeno izdanje, Birotehnika, Zagreb, 1997.

Hasi, dr. Zijad, Osnovi prava, Uvod u nauku o dravi i pravu, DES, Sarajevo, 2004., str.33

Dimitrijevi Dr. Momilo, Simi Dr. Miroljub, orevi Dr. Sran, Uvod u pravo, Panevropski Univerzitet Apeiron, Banja Luka, 2007., str. 126

Hasi, dr. Zijad, Osnovi prava, Uvod u nauku o dravi i pravu, DES, Sarajevo, 2004., str.34




Viskovi Dr. Nikola, Drava i pravo, II izmijenjeno izdanje, Birotehnika, Zagreb, 1997., str. 95




Kiseljak, mart 2015.13.

Documents

STRUKTURA-PRAVA