SUVREMENA - Ruđer Bošković Institute · 2019-07-08 · 5 UZ DVADESET I SEDMI BROJ Poziv K aže se da pedagogija mora računati da je znanost sva bitna pitanja riješila. Istom

Godiš

te XI

V., br

oj 27

. ‒ M

ostar

, lipa

nj 20

19.

Časo

pis

za p

rosv

jetu

i k

ultu

ru

Časopis za prosvjetu i kulturu

Godište XIV., broj 27. Mostar, lipanj 2019.

ISSN 1840-1252

S U V R E M E N A P I T A N J A

SU

VR

EM

EN

A P

ITA

NJ

A

SUVREMENA PITANJAčasopis za prosvjetu i kulturu

br. 27.

Osnivač i nakladnikMatica hrvatska u Mostaru

SunakladnikFPMOZ Sveučilišta u Mostaru

BibliotekaSuvremena pitanja

Za nakladnikeLjerka OstojićMario Vasilj

Glavni i odgovorni urednikIvan Sivrić

UredništvoMarin Ćorluka (Mostar); Marko Dragić (Split);

Marinko Jovanović (Mostar); Zdenko Klepić (Mostar); Lidija Pehar (Sarajevo); Zoran Primorac (Mostar);

Sanja Tipurić Spužević (Mostar); Mario Vasilj (Mostar); Tea Vučina (Mostar).

Znanstveno vijećeMladen Bevanda (Sarajevo): Slavica Brkić (Mostar);

Ivo Čolak (Mostar); Nevenko Herceg (Mostar); Neven Hrvatić (Zagreb); Stjepan Ivanković (Mostar);

Stjepan Krasić (Dubrovnik); Ljiljanka Kvesić (Mostar); Ivan Madžar (Mostar); Vlado Majstorović (Mostar);

Tonćo Marušić (Mostar); Mirjana Milićević (Mostar); Šimun Musa (Zadar); Josip Muselimović (Mostar); Zdenko Ostojić (Mostar); Ivan Prskalo (Zagreb);

Mario Vasilj, predsjednik (Mostar); Tomislav Volarić (Mostar) Željko Šuman (Mostar); Drago Žagar (Osijek).

Časopis Suvremena pitanja je referiran u Central and Easten European Online Library /Frankfurt am Main/ http://www.ceeol.com

ISSN 1840-1252

27SUVREMENA PITANJAčasopis za prosvjetu i kulturu

Mostar, lipanj 2019.

MHM

5

UZ DVADESET I SEDMI BROJ

Poziv

Kaže se da pedagogija mora računati da je znanost sva bitna pitanja riješila. Istom

onda bi prema tomu mogla inzistirati na svojim ciljevima, metodama i postupcima. Je li to baš posve tako sada ne ćemo dvojiti, nego se zadrža-ti na nekim aspektima odgoja, njegova „položaja i statusa“ u suvremenoj dinamici svakidašnji-ce. Činimo to zbog razloga sasvim jednostav-na, uvjereni u važnost i vrijednost propitivanja osnova na kojima počivaju današnja znanstve-no-pedagoško-kulturalna nastojanja.

Prvo na što bi trebalo obratiti pozornost jest okvir u kojem želimo promotriti stvar, jest da se ovaj osvrt usmjerava prema institucionaliziranomu odgoju, ili konkretni-je, obrazovanju. Jer odgoj u elementarnom značenju zahvaća vrlo široko polje pa bi svaki fragmentaran pristup bio osuđen na neuspjeh, rezultat bi bio minoran (i kao željena motivacija), korist nikakva za konzumente štiva te promašaj za autora priloga. Zato se vjerojatno i inače češće govori o obrazovanju kao operativnijoj djelatnosti koja ima konkretnije ciljeve i praktičnije zadaće. Ostaje ipak i „stari pojam“ u uporabi s obzirom na sve moguće konotacije ili značenja kojima odgoj, dakako, obiluje.

Obrazovanje u svojoj operativnosti se razlučilo po fazama uzrasta, prema područjima ili poljima djelovanja, prema stupnjevima itd., ali je uvijek kao i odgoj ostalo kao priprema za nešto. Što je to „nešto“, za što obrazovanje postoji? Je li to puka nostrificirana uloga kojom će pojedinac osiguravati svoju egzistenciju i omogućivati funkcioniranje zajednice, jer individua jest društveno biće, a zajednica jest sustav koji čine individue? To „nešto“ bi se najradije nazvalo smislom kad bi taj pojam bio potpuno dostupan znanstvenoj aparaturi kakva je danas u modi. Dakle, obrazo-vanje za što? To se pitanje nužno postavlja s obzirom na to da aktualna nomenklatura zanimanja (ali i zvanja) nije stabilna odrednica i ona pod-liježe promjenama, tim više što je društvena struktura labavija i razvoj dinamičniji. Nema sumnje da su promjene u suvremenom svijetu nagle, burne i neizvjesne te se stoga ovo pitanje čini još aktualnijim. Jer, izgleda kako je sve više osoba koje se obrazuju za jedno, a rade nešto posve drugo,

SUVREMENA PITANJA

6

6

kako u manje složenim zanimanjima, tako i u visoko sofisticiranim poslo-vima (još su nam u sjećanju: direktor Narodne banke, agronom; predsjed-nik države, bravar; kancelar, neuspjeli slikar etc,), ranije, kao presedani, a danas dosta česta pojava (doktori znanosti, taksisti; doktori medicine, ministri obrane; pravnici, konobari; inženjeri, obični prodavači; vozači, generali itd.), i sve to sasvim legalno u sklopu javne dužnosti. Očito je da njihovo formalno obrazovanje nije odlučujuće utjecalo na dobivanje njihova društvena položaja, odnosno uloge. Upućuje li nas to da se u obrazovanju odustane od koncepta „ustručavanja“, od specijalizacije za neophodne javne poslove, bez kojih se ne može i koji su dakako nužni u funkcioniranju zajednice?

Prethodno iznesen aspekt naime nije aktualni mainstream ni u peda-gogiji niti kulturi i njim se nitko ne bavi, iako postoji opće raspoloženje za zaštitu „ljudskih prava“ u kojima dominira pravo na obrazovanje, barem u našim prilikama, i konzumira ga gotovo svaki građanin u „neograniče-nim količinama“(!). Pa što bi trebalo činiti? Uskladiti potrebe zajednice s radom vlastitih institucija te poticati profesionalnu orijentaciju učenika, studenata… prema izglednim poslovima i dužnostima na kojima će moći ostvarivati svoj ljudski identitet, stvaralački potencijal i koristiti zajedni-ci kojoj pripadaju? Nešto drugo ili pak, treće? Sasvim je razvidno da se aktualitet rasprava o kurikulu primiče i našoj bosanskoj i hercegovačkoj sredini i očekivano, ne će biti suglasnosti o sadržajima koji bi trebali biti sukus javnoga obrazovanja, kako na idejnoj, tako na nacionalnoj, tako i na mnogim strukovnim područjima.

Zato bi bilo važno ponovo priviriti u povijesna iskustva, jer ove dvojbe nisu ništa nova, samo se pojavljuju u novim oblicima i naravno, nose nove posljedice. Ovdje smo neka pitanja ostavili po strani, budući da je za njih potrebna podrobnija raščlamba, više prostora i jednostavno istraživački uvid u „stanje na terenu“ (javno financiranje obrazovanja za privatnu dje-latnost, za rad u inozemstvu, za evidencije zavoda za zapošljavanje itd.). Imajući u vidu netom rečeno, vratimo se „starom terminu“ odgoju koji je uvijek značio ono osnovno, priprema za realan život (!). I tu ona povijesna iskustva mogu pripomoći, ako ništa drugo, a ono da se bar ne ponavljaju kobne pogrješke, a svakako je moguće naći niz poticajnih primjera. Stoga, obrazovanje se u svojoj operativnosti mora osloniti na odgoj, a odgoj je uvijek usmjeren na vrijednosti (one, naime, važe), ne nužno na činjenice (iako one postoje). Tim se ne želi reći kako je sadašnjem trenutku primje-reno samo osnovno obrazovanje (iako, kad se bolje pogledaju očekivani

7

7

ishodi iz te faze obrazovanja vidljivo je kako je ono postavljeno vrlo am-biciozno), a da su ostale faze u svojevrsnoj stihiji. Ne!

Poziv se odnosi na promišljanje i istraživanje aktualna trenutka cjeli-ne odgoja i obrazovanja. Dakako, nužan je multidisciplinaran i holistički pristup jer već poslovična fragmentarnost znanstvenih pogona ne jamči bolje dane kako za obrazovanje tako ni za ljude koji su se posvetili toj djelatnosti.

Ivan Sivrić, gl. urednik

Ivan SivrićPOZIV

PROSVJETA

Blidinje, 2017., komb. tehnika na platnu, 50 x 70 cm

11

Odgoj i obrazovanje za zaštitu i očuvanje kulturne baštine

Sažetak

Kulturna baština je skup dobara naslijeđenih iz prošlosti koje ljudi identifi-ciraju kao svoje vrijednosti, vjerovanja, znanja i tradiciju. Zaštita kultur-ne baštine, njezino očuvanje i promicanje jedan je od važnijih čimbenika u postojećem procesu globalizacije, a krajnji joj je cilj očuvanje kulturnoga identiteta pojedinoga naroda. Spoznavanje kulturne baštine, kao i odgoj i obrazovanje za njezinu zaštitu u okviru odgojno-obrazovnoga sustava te osvještavanje učenika o ovoj problematici, može se uspješno realizirati u na-stavi Prirode i društva. U tom kontekstu razmotreni su stavovi studenata završne godine učiteljskoga studija o važnosti i mogućnostima spoznavanja kulturne baštine u sklopu tog nastavnoga predmeta. Također, istaknuti su osnovni ciljevi i zadatci odgoja i obrazovanja o kulturnoj baštini te moguć-nosti njihove realizacije primjenom različitih strategija, metoda te postupaka učenja i poučavanja koji mogu pridonijeti popularizaciji sadržaja o kulturnoj baštini među učenicima.

Ključne riječi: kulturna baština, nastava Prirode i društva, izvanučionična nastava, projektna nastava.

Uvod

Kulturno naslijeđe, materijalno i nematerijalno, u svojoj raznolikosti i posebnosti predstavlja zajedničko bogatstvo cijeloga čovječanstva

(Meksička deklaracija, 1982). Ono je jedan od ključnih elemenata za prepoznavanje, definiranje i afirmaciju kulturnih identiteta, ali i nositelj specifičnih informacija i poruka prošlosti, njihov prijenosnik u sadašnjost i čuvar za budućnost (Nazor, 2009). Važnost svjetske kulturne baštine

Mario Vasilj FMPOZ Sveučilište u Mostaru Alena Letina Učiteljski fakultet Sveučilište u Zagrebu

UDK 371.3:3/5 930.85:37 Pregledni članak Primljeno: 16. ožujka 2019.

SUVREMENA PITANJA

12

12

kao i potreba njezina očuvanja i zaštite česta je tema niza međunarodnih konvencija i akata (Atenska povelja, 1931.; Europska konvencija o zaštiti arheološke baštine, 1969.; Konvencija o mjerama za zabranu i sprječa-vanja, nedopuštena uvoza, izvoza i prijenosa svojine kulturnih dobara, 1970.; Splitska deklaracija, 1971.; Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, 1972.; Amsterdamska deklaracija, 1975.; Meksička deklaracija, 1982.; Rostok-drezdenska deklaracija, 1984.; Rezolucija iz Rajsamura, 1991.; Mostarska deklaracija, 2004. i dr.). Sve navedene kon-vencije i deklaracije naglašavaju potrebu poštivanja kulturnoga naslijeđa i kulturne različitosti, obranu od njezine destrukcije te ulogu kulturne baštine u suvremenom društvu. Provedba odredaba navedenih konvencija i deklaracija te zaštita i očuvanje kulturne baštine uvelike ovisi o odgoju i obrazovanju budućih generacija. Upravo zato Amsterdamska deklaracija iz 1975. godine upozorava na veliku odgovornost škola u pripremanju učenika za pozitivan i kvalitetan odnos prema baštini.

Usvajanjem vizualnoga jezika iz bogatoga kulturnoga naslijeđa, po-sjetima muzejima i spoznavanjem kulturne baštine uz pomoć učitelja/nastavnika i muzejskih pedagoga moguće je potaknuti razvoj dječje ra-doznalosti, zanimanje za proučavanje tradicije te u konačnici utjecati na oblikovanje ponašanja koja će pridonijeti njezinu očuvanju i zaštiti.

Škola tako nastoji odgojiti učenika u duhovnom, moralnom i društve-nom smislu. Spoznavanje sadržaja vezanih uz kulturnu baštinu pomaže učenicima ne samo u tom da mogu ocijeniti ljudska dostignuća, nego i u stjecanju svijesti o osobnoj odgovornosti i važnosti vlastita rada i napora u podizanju i promicanju vlastite i opće kulture (Kuharić, 2000).

Kulturna baština

U međunarodnim konvencijama i deklaracijama razlikujemo materi-jalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu.

Pod pojmom materijalne kulturne baštine podrazumijevaju se: – spomenici: djela arhitekture, monumentalna kiparska i slikarska

djela, elementi ili struktura arheološkoga karaktera, natpisi, skupi-ne elemenata koje imaju izuzetnu univerzalnu vrijednost s povije-snoga, umjetničkoga ili znanstvenoga gledišta;

– skupna zdanja: skupine izoliranih ili povezanih građevina, koje po svojoj arhitekturi, jedinstvu i uklopljenosti u pejzaž predstavljaju izuzetnu univerzalnu vrijednost s povijesnoga, umjetničkoga ili znanstvenoga stajališta;

13

13

Mario Vasilj − Alena LetinaODgOJ I OBRAZOVANJE ZA ZAŠTITU I OČUVANJE KULTURNE

BAŠTINE

– znamenita mjesta: djela ljudskih ruku ili kombinirana djela ljud-skih ruku i prirode uključujući tu arheološka nalazišta koja su od izuzetna univerzalnoga značenja s povijesnoga, estetskoga i etno-loškoga ili antropološkoga stajališta (Basic texts of the 1972 World Heritage Convention, 2005, prema Baran, grabovac, Puljić, 2007).

Pojam nematerijalne kulturne baštine pak obuhvaća prakse, pred-stave, izraze, znanje, vještine, kao i instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore, a koje zajednice, skupine i, u nekim slučajevima, pojedinci prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine. Nematerijalno kul-turno dobro mogu biti i razni oblici i pojave duhovnoga stvaralaštva koji se prenose predajom ili na drugi način, a osobito: jezik, dijalekti, govori i toponimika te usmena književnost svih vrsta, zatim folklor-no stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, kao i druge tradicionalne pučke vrednote te tradicijska umijeća i obrti. Nematerijalna kulturna baština se prenosi iz generacije u generaciju, za-jednice i skupine stalno je iznova stvaraju kao reakciju na svoje okruže-nje, svoje uzajamno djelovanje s prirodom i svoju povijest. Ona im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta te tako promiče poštovanje za kulturnu raznolikost i ljudsku kreativnost.

UNESCO-vi dokumenti govore o kulturnoj baštini kao zrcalu kul-turne raznolikosti kojom se osigurava održiv razvoj, a smatraju je nužnom za razumijevanje svijeta danas, odnosno temeljem za poticanje interkul-turnoga dijaloga i suradnje.

Ipak, unatoč mnogim nastojanjima, svjedoci smo ubrzanoga nesta-janja tradicijske kulture i njezine posebnosti, znanja i običaja koji su se njegovali naraštajima i koji su duboko povezani s pojmom održivosti, kao i ostalih oblika materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Upravo zbog važnosti kulturne baštine kao izraza identiteta i kao poticaja za dijalog i razumijevanje, ali i opasnosti njezina nestajanja, od najveće su važnosti odgoj i obrazovanje za očuvanje, zaštitu i promicanje kulturnoga nasli-jeđa.

Zato je učenike različitim oblicima formalnoga i neformalnoga obra-zovanja potrebno pripremati i osposobljavati za život i rad u stalno pro-mjenjivim uvjetima u kojima će očuvanje povijesno-kulturne tradicije i razvoj nacionalne kulture biti temeljni uvjet za razvoj moralne, duhovne i humane dimenzije (Obad, 2007).

SUVREMENA PITANJA

14

14

Metodičke smjernice za spoznavanje kulturne baštine

Nastavne sadržaje vezane uz kulturnu baštinu učenici mogu spozna-ti kroz prigodne teme, povijesne slike i razvojne teme. Pritom je važno uvažavati načelo zavičajnosti ili životne blizine kojim se realiziraju didak-tička načela: od poznatoga k nepoznatom, od bližega k daljem, od jedno-stavnoga ka složenom, od lakšega k težem. Ovo načelo ostvaruje se pove-zivanjem nastave Prirode i društva s učeničkim okruženjem, koje se može promatrati sa stajališta prostorne i vremenske bliskosti, a podrazumijeva da učenik najprije upozna svoj zavičaj, a potom širi svoje spoznaje (De Zan, 2005). U skladu s tim, učenici bi se prilikom spoznavanja kulturne baštine ponajprije trebali upoznati s baštinom svoga zavičaja, a potom postupno spoznati kulturnu baštinu zavičajne mikroregije te u konačnici i kulturnu baštinu svoje države.

Osim načela zavičajnosti, prilikom spoznavanja i oživljavanja vrijed-nosti kulturne baštine, potrebno je uvažavati i neka druga načela kao što su aktivno sudjelovanje učenika, izravan i neposredan dodir sa sadrža-jima baštine, ostvarivanje pozitivne komunikacije sa svim sudionicima odgojno-obrazovnoga procesa, uvažavanje načela interdisciplinarnosti te partnerstva učenika, učitelja, muzejskih pedagoga i ostalih stručnjaka (Raspović, Nenadić-Bilan, 2007). Aktivnim sudjelovanjem i neposred-nim dodirom s elementima kulturne baštine u autentičnom okruženju ostvaruje se iskustveno učenje praćeno snažnim emocijama i trajnijim zapamćivanjem (Bruner, 2000).

Velika važnost pridaje se i tomu da učenici i njihovi interesi imaju središnju ulogu prilikom spoznavanja kulturne baštine. Zavičaj u kojem odrastaju bitno određuje njihov identitet pa stoga oni sami i njihovi in-teresi mogu biti izvorom sadržaja za ovo područje. To znači da iskustvo i već stečeno znanje učenika trebaju predstavljati temelj za stjecanje novih spoznaja.

Osim samih učenika, u spoznavanju kulturne baštine važnu ulogu ima i lokalna zajednica te je poželjno njezino uključivanje u proces spozna-vanja. Poželjno je stoga da članovi lokalne zajednice aktivno sudjeluju u projektima koje će učenici osmišljavati (Nacionalni okvirni kurikulum, 2010).

Izvori za spoznavanje kulturne baštine mogu biti različiti. Osim izvor-ne stvarnosti koja u ovom obliku odgoja i obrazovanja ima najvažniju i nezamjenjivu ulogu, postoje i neka druga vrela kojima se možemo poslu-žiti. To su: izvorni povijesni dokumenti, knjige i monografije vezane uz kulturnu baštinu određenoga kraja, dokumentarni filmovi i televizijske

15

15

Mario Vasilj − Alena LetinaOdgOj i ObrAzOVAnje zA zAštitu i OčuVAnje kuLturne

bAštine

emisije, novinski članci ili članci iz dječjih časopisa te internet kao najve-ća i najdostupnija baza podataka. U svakom slučaju, opus kulturne bašti-ne morao bi učenicima biti predočen vizualno, jer je vizualno tumačenje vizualnoga čina najlogičnije i najočitije (Kuharić, 2000).

Suvremena tehnologija omogućila je također digitalizaciju kultur-ne baštine pa mnoge web-stranice pružaju mogućnost virtualnoga po-sjeta muzejima i izložbama. Shvaćajući digitalizaciju kao proces zaštite kulturne baštine i mogućnost povećanja dostupnosti vrijedne građe na nacionalnoj i internacionalnoj razini, nezaobilazna je i njezina uloga u formalnom obrazovanju. Digitalizacija kulturne baštine omogućava uvid u građu iz različitih izvora.

Načini spoznavanja kulturne baštine

Važna komponenta pri spoznavanju sadržaja vezanih uz kulturnu baštinu jesu strategije, metode i postupci koje se pritom primjenjuje. U ovom radu iznosimo bitna obilježja izvanučioničke, projektne i istraži-vački usmjerene nastave kao primjere najučinkovitijih načina spoznava-nja kulturne baštine. Pritom su detaljnije opisani posjeti muzejima koji svojim sadržajima mogu uvelike pridonijeti odgoju i obrazovanju za za-štitu i očuvanje kulturne baštine.

Izvanučioničku nastavu je moguće ostvariti u neposrednom okruženju škole ili izvan toga područja ovisno o kulturnoj baštini koju se želi spo-znati, a uzimajući u obzir prethodno spomenuto načelo zavičajnosti. Cilj izvanučioničke nastave jest učenje otkrivanjem u neposrednoj životnoj stvarnosti (Nastavni plan i program, 2006). Takva nastava može pridoni-jeti identifikaciji učenika sa sredinom u kojoj žive te stvaranju kulturnoga identiteta, ali i lakšem razumijevanju znanstvenih spoznaja i mogućnosti njihove primjenjivosti u životu (Dillon i dr., 2005; Cooper, 2006; Cvita-nović, 2002). Ona podrazumijeva ekskurzije i putovanja u različita povi-jesna središta, posjete kulturno-povijesnim građevinama, nalazištima po-vijesne i kulturne baštine i posjete muzejima i izložbama. Sve to zajedno predstavlja nepresušno vrelo spoznaja o kulturnoj baštini.

Zavičajni muzeji i zbirke imaju veliku ulogu u odgoju i obrazovanju njihovih posjetitelja, jer živom građom podatnom za uporabu u nastavi pozitivno utječe na spoznaju, razvijanje pozitivnih vrijednosti i stavova prema sebi i okolini (Baran, grabovac, Puljić, 2007). Muzej stoga može-mo smatrati mjestom gdje se najbolje spoznaje slojevitost identiteta jedne zajednice (Batina, 2005). Najveća vrijednost muzeja u pedagoškom smi-

SUVREMENA PITANJA

16

16

slu je njihova zornost jer percepcijom predmeta iz prošlosti, vizualiziramo povijest čovjeka i njegova rada (Rosić, 2005).

Učeničko promatranje u muzeju treba biti usmjereno, treba voditi ra-čuna o jasnoći pojmova i poticati učenike na vlastitu aktivnost u razumi-jevanju predmeta. Pritom valja uvažiti načela primjerenosti (dobi učeni-ka), individualizacije (rad u manjim skupinama), postupnosti (od jedno-stavnijega ka složenijem), sustavnosti (povezivanje spoznaja) i zornosti (promatranje izvornih predmeta iz prošlosti) (Brajčić, Mrkonjić, 2007).

U ruralnim su naseljima vrlo često prisutni etno-muzeji, od kojih se mnogi nalaze i na otvorenom te bi ih učenici trebali posjećivati, ne samo radi spoznavanja tradicije, običaja i/ili umijeća, nego i za razumijevanje života u suvremenom svijetu. Naime, dizajneri i arhitekti u svom radu sve češće rabe tradicijske elemente te je posjete muzeju moguće iskoristiti za poticanje interesa i razvoj određenih učeničkih vještina, kreativnosti i poduzetništva, ali i za istraživanja vezana uz promjene u geografskom okolišu (Čukelj, 2009).

S obzirom na različitost eksponata koje je moguće pronaći u različi-tim muzejima, posjet muzejima kao i izložbama može potaknuti učenike na proširenje spoznaja, ali isto tako može potaknuti želju za posjetom drugim muzejima i izložbama i to ne samo u organizaciji škole, nego i u slobodno vrijeme, što je i temelj cjeloživotnoga učenja. Budući da udž-benici nemaju prostora za mnogo posebnih priloga (teksta, fotografija, geografskih i povijesnih karata i sl.), učenici i učitelji podatke moraju prikupljati sami, što svakako ima svoje vrijednosti ali ne treba zanemariti niti moguću pomoć voditelja edukativnih radionica u muzejima i grad-skim knjižnicama u kojima likovni, glazbeni i muzejski pedagozi učitelji-ma mogu pomoći u ostvarenju zavičajne nastave (Kuharić, 2005; Baran, grabovac, Puljić, 2007). Posjet muzeju treba dovesti do spoznaje o svrsi, poruci i značenju pojedinih izložaka te komparativno razvijati niz estet-skih vrijednosti.

Pri spoznavanju kulturne baštine uputno je ostvariti međupredmetnu korelaciju kojoj će temeljem biti sadržaji kulturne baštine. Mogućnosti za to su velike jer osim nastave Prirode i društva sadržaji o kulturnoj baštini prisutni su i u drugim nastavnim predmetima. Naime, mnogi elementi kulturne baštine imaju umjetničku vrijednost u glazbenom ili likovnom smislu ili se mogu povezati s početcima pismenosti, različitim književnim djelima, jezikom i govorom. Nastava Prirode i društva u tom kontek-stu ima značenje središnjega nastavnoga predmeta (De Zan, 2005). Ako se povijesni podatci i činjenice vezane uz kulturnu baštinu predoče se-gmentirano i izolirano, otežano je razumijevanje informacija i razvijanje

17

17


bAštine

sposobnosti, dok interdisciplinarni pristup olakšava primjenu naučenoga u neposrednom okruženju te pridonosi razvoju učeničkih kompetencija i emocionalnoga, moralnoga i estetskoga senzibiliteta (Raspović, Nena-dić-Bilan, 2007).

Projektna nastava također predstavlja jedan od pogodnih oblika spo-znavanja sadržaja vezanih uz kulturnu baštinu. Projekt predstavlja zajed-nički pokušaj učitelja i učenika da život, učenje i rad povežu tako da se društveno značajan i s interesima sudionika povezan problem zajednički obradi (proces) i dovede do rezultata (produkta) koji za sudionike ima uporabnu vrijednost te je vrlo učinkovit za ostvarivanje složenih cilje-va učenja. Potiče interdisciplinarni pristup radu i misaono povezivanje. Projekti imaju i motivirajući učinak na samoorganizirano učenje (Meyer, 2002).

Teme projekata su različite i specifične s obzirom na kraj u kojem je smještena škola. U projektima kulturne baštine mogu se istraživati običaji i graditeljsko naslijeđe, kao i one teme koje su vezane uz nematerijalno kulturno dobro, tj. duhovno stvaralaštvo, jezik, dijalekte, govor i toponi-miku, usmenu književnost, folklorno stvaralaštvo (glazba i ples), predaje, igre, običaje, kao i druge tradicionalne pučke vrijednosti, tradicijska umi-jeća i obrte (Čukelj, 2009).

Istraživački usmjerena nastava pak predstavlja strategiju aktivnoga i samostalnoga rada učenika pri spoznavanju domaće i svjetske kulturne baštine. Ona podrazumijeva proučavanje literature ili lokalnih povijesnih dokumenata (izvora), priča, knjiga, pjesama, zatim promatranje autentič-nih predmeta u privatnom ili muzejskom vlasništvu, intervjuiranje autoh-tonoga stanovništva određenoga kraja koji se istražuje i sl., a svrha joj je spoznavanje kulturne baštine te usvajanje vrijednosti i pozitivnih stavova prema kulturi općenito. Učenički istraživački rad ima veliko spoznajno značenje jer predstavlja aktivan, učinkovit i prirodan put spoznavanja sa-držaja iz različitih područja stvarnosti (Kranjčev, 1985; Terhart, 2001), a temelji se na paradigmi koja učenika promatra kao kompetentno biće, sposobno aktivno spoznavati sredinu koja ga okružuje, vodeći se pritom radoznalošću i unutarnjom motivacijom za istraživanje (Bruner, 2000). Uključivanje učenika u samostalna istraživanja materijalne i nemateri-jalne kulturne baštine zavičaja može imati dugoročne pozitivne odjeke u razdoblju njihova daljnjega školovanja (izbor studija), a posredno može utjecati i na oblikovanje svijesti šire lokalne zajednice (Pust-Škrgulja, 2007).

SUVREMENA PITANJA

18

18

Ciljevi odgoja i obrazovanja za zaštitu i očuvanje kulturne baštine

Odgoj i obrazovanje za zaštitu i očuvanje kulturne baštine obuhva-ća mjere kojima je cilj osiguranje održivosti kulturne baštine. Pod tim mjerama podrazumijevamo identificiranje, dokumentiranje, istraživanje, održavanje, zaštitu, očuvanje, promicanje te povećanje vrijednosti kultur-ne baštine putem formalnoga obrazovanja. Učenicima treba te sadržaje što više približiti, treba ih naučiti da vole i cijene kulturnu baštinu kako bi ona postala dio njihove kulture i način njihova življenja.

Osnovni cilj baštinskoga obrazovanja u tom kontekstu jest razviti vje-štine kod pojedinca koje će mu omogućiti da razumije fenomen baštine te razviti baštinsku pismenost odnosno sposobnost kvalitetnoga upravljanja kulturnom baštinom. (Okvirni kurikulum za predmet kulturna i duhovna baština zavičaja, 2006).

Konkretizacijom postavljenih ciljeva možemo utvrditi zadatke odgoja i obrazovanja za zaštitu i očuvanje kulturne baštine:

Spoznajni zadatci: – osvješćivanje vrijednosti kulturne baštine u globalizacijskim pro-

cesima – spoznavanje tradicije i kulture svoga zavičaja – prepoznavanje različitih kulturno-povijesnih spomenika – razlikovanje materijalnih i nematerijalnih oblika kulturne baštine – spoznavanje regionalnih odlika svoga zavičaja, – spoznavanje povijesnih tekovina svoga zavičaja.

Funkcionalni zadatci: – svladavanje vještine aktivnoga slušanja, uvažavanja tuđega mišlje-

nja te razvijanje empatije – razvijanje interkulturalnih kompetencija – razvijanje sposobnosti logičkoga zaključivanja i mišljenja – razvijanje sposobnosti samostalnoga traženja informacija i kritič-

koga razmišljanja – razvijanje kreativnih sposobnosti učenika – poticanje i oslobađanje kreativnih potencijala učenika – razvijanje i poticanje poduzetništva.

19

19


bAštine

Odgojni zadatci: – promicanje ljubavi i ponosa prema zavičaju, domovini i njihovim

stanovnicima – razvijanje interesa i pozitivnoga stava prema vlastitoj kulturi i obi-

čajima – promicanje razumijevanja i poštivanja drugih i drukčijih od sebe

(interkulturalna kompetencija) – njegovanje, čuvanje i promicanje kulturne baštine kao dijela nacio-

nalnoga i kulturnoga identiteta – razvijanje navike posjećivanja izložaba i muzeja – razvijanje senzibiliteta za doživljavanje umjetničke vrijednosti kul-

turne baštine.

Iz navedenih ciljeva i zadataka može se uočiti snažna usmjerenost odgoja i obrazovanja prema zaštiti i očuvanju kulturne baštine, prema realizaciji mnogobrojnih odgojnih ciljeva i zadataka te prema promicanju odgojnih vrijednosti što pridonosi izgrađivanju učenika kao cjelovite oso-be usmjerene ka cjeloživotnom učenju. To nas ujedno navodi na zaključak da pritom nije primarno samo usvajanje znanja o kulturnoj baštini, nego se takvim odgojem i obrazovanjem nastoji utjecati na razvoj učeničkih stavova, usvajanje određenih vrijednosti i naposljetku na oblikovanje od-govarajućega oblika ponašanja koje će biti usmjereno ka zaštiti i očuvanju kulturne baštine. Stoga možemo reći da su odgoj i obrazovanje za zaštitu kulturne baštine zapravo odgoj i obrazovanje O kulturnoj baštini (stjeca-nje znanja) i ZA kulturnu baštinu (razvoj stavova, vrijednosti i ponašanja za njezino očuvanje i zaštitu).

Metodologija istraživanja

Cilj istraživanjaCilj ovoga istraživanja bio je utvrditi stavove studenata/studentica

pete godine Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o mogućim na-činima spoznavanja kulturne baštine u nastavi Prirode i društva.

Instrument istraživanjaZa ispitivanje stavova budućih učitelja o mogućnostima i načinima

spoznavanja kulturne baštine u nastavnom predmetu Priroda i društvo, konstruiran je anketni upitnik sa skalom Likertova tipa. Prvi dio upitnika sadržavao je tvrdnje vezane uz potrebu spoznavanja kulturne baštine u

SUVREMENA PITANJA

20

20

nastavi Prirode i društva, a ispitanici su trebali procijeniti u kolikoj se mjeri slažu s navedenim tvrdnjama na skali od 1 do 5 (1 – uopće se ne slažem, 5 – u potpunosti se slažem). U drugom dijelu upitnika ispitanici su trebali iskazati osobne stavove vezane uz različite mogućnosti i načine ostvarivanja odgoja i obrazovanja za zaštitu i očuvanje kulturne baštine u sklopu nastave Prirode i društva (nastavne oblike rada, nastavne metode, ciljeve i zadatke, oblike nastave, izvore spoznaje i sadržaje) na skalama od 1 do 5 (1 – nikada do 5 – vrlo često; 1 – nimalo do 5 – u potpunosti; 1 – nevažni do 5 – vrlo važni).

Metode obradbe podatakaPodatci su obrađeni statističkim programom SPSS 17.0 (Statistical

Package for Social Science) kojim su izmjerene vrijednosti raščlanjene metodama deskriptivne statistike (relativne frekvencije).

Uzorak i provedba istraživanjaUzorak istraživanja su činili studenti pete godine učiteljskoga studija

Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (N=69). Studenti su upo-znati s ciljevima istraživanja i u njem su dobrovoljno sudjelovali.

Rezultati i rasprava

U tablici 1 uočljivo je kako većina studenta smatra da je potrebno ra-zvijati svijest učenika o potrebi očuvanja kulturne baštine te da ti sadržaji mogu pomoći učenicima u razumijevanju svijeta u kojem žive, kao i to da je poznavanje baštine danas nužno zbog izrazitoga trenda globalizacije. Nastavu Prirode i društva vide kao onu u kojoj se ti sadržaji mogu vrlo uspješno realizirati. Većina ih ne može procijeniti ima li dovoljno tema vezanih uz kulturnu baštinu u postojećem Nastavnom planu i programu što je vjerojatno uzrokovano činjenicom da nisu imali uvid u Nastavni plan i program ili da ga dovoljno ne poznaju, a povezano s tim nisu sigur-ni treba li sa spoznavanjem kulturne baštine započeti od prvoga ili tek od trećega razreda. Ta činjenica upozorava na potrebu upoznavanja studena-ta s relevantnim dokumentima odgojno-obrazovnoga sustava.

21

21


bAštine

Tablica 1: Stavovi studenata pete godine studija o potrebi spoznavanja kulturne baštine u nastavi Prirode i društva

Varijable%

1 2 3 4 5

Važno je razvijati svijest učenika o potrebi očuvanja kulturne baštine. 0 0 0 18,8 81,2

U Nastavnom planu i programu Prirode i društva ima dovoljno tema posvećenih kulturnoj baštini. 1,4 4,3 65,2 26,1 2,9

Sadržaji o kulturnoj baštini mogu pomoći učenici-ma u razumijevanju svijeta u kojem žive. 0 1,4 10,1 52,2 36,2

Poznavanje zavičajne baštine danas je nužno zbog izrazitoga trenda globalizacije. 0 4,3 11,6 39,1 44,9

Spoznavanjem pojava iz svoga zavičaja učenici lakše upoznaju i razumiju pojave prostorno udalje-

nije od njih.0 0 10,1 46,4 43,5

Kroz teme o kulturnoj baštini učenici se senzibili-ziraju za zaštitu kulturnoga naslijeđa. 0 0 7,2 30,4 62,3

Učenike nije potrebno posebno poučavati o kultur-noj baštini RH. 75,4 21,7 2,9 0 0

U nastavu Prirode i društva vezanu uz kulturnu ba-štinu trebalo bi uključiti i svjedočanstva autohtonih

stanovnika tog kraja.0 4,3 21,7 49,3 24,6

Nastavni predmet Priroda i društvo pruža mnogo mogućnosti za spoznavanje kulturne baštine. 0 5,8 27,5 43,5 23,2

Kulturnu baštinu učenici bi trebali početi spozna-vati u trećem i četvrtom razredu. 0 17,4 42,0 33,3 7,2

Na temelju podataka iz grafikona 1 može se zaključiti o nastavnim oblicima rada koje studenti smatraju najpogodnijima za sadržaje vezane uz kulturnu baštinu. Vidljivo je da studenti preferiraju rad u skupina-ma te bi takve oblike rada vrlo često primjenjivali prilikom spoznavanja kulturne baštine, često bi organizirali rad u parovima, dok individualni rad ne smatraju toliko prikladnim te bi ga većina rabila ponekad ili vrlo rijetko. Zaključujemo kako studenti uočavaju prednosti rada u skupini i rada u paru pri spoznavanju kulturne baštine jer tako učenicima pružamo mogućnost da samostalno i aktivno dolaze do novih spoznaja te razvijaju suradničke odnose.

SUVREMENA PITANJA

22

22

Grafikon 1: Stavovi studenata pete godine studija o primjenjivosti pojedinih oblika rada pri spoznavanju kulturne baštine

Grafikon 2 prikazuje kako studenti među navedenim metodama naj-više preferiraju istraživanje, zatim promatranje te sudjelovanje u humani-tarnim akcijama pa bi te metode vrlo često primjenjivali tijekom spozna-vanja kulturne baštine. Heuristički razgovor te igru uloga upotrebljavali bi često, dok usmeno izlaganje, crtanje i pisanje smatraju manje pogod-nima za uporabu prilikom spoznavanja kulturne baštine. Zaključujemo kako su studenti svjesni prednosti koje istraživanje i promatranje, kao jedan od postupaka istraživanja, može pružiti učenicima u smislu njihova aktivnoga sudjelovanja u spoznavanju kulturne baštine i stjecanja trajni-jih spoznaja koje takav način rada donosi.

Grafikon 2: Stavovi studenata pete godine studija o primjenjivosti pojedinih metoda pri spoznavanju kulturne baštine

Grafikon 3 prikazuje stavove studenata o mogućim ciljevima i zadat-cima koji se mogu ostvariti spoznavanjem sadržaja o kulturnoj baštini. Najviše studenata smatra da bi takvi sadržaji mnogo utjecali na razvijanje ljubavi prema domovini kod učenika, ali i na povećanje njihova interesa i

23

23


bAštine

odgovornosti za kulturnu baštinu općenito kao i za društvo i kulturu koja ih okružuje. Studenti su prepoznali i mogućnost da se takvim sadržajima potakne razumijevanje univerzalnih vrijednosti kod učenika, a u manjoj mjeri smatraju da bi se potakao interes učenika za likovnu i glazbenu umjetnost, vjerojatno zbog toga što zanemaruju činjenicu da osim mate-rijalne kulturne baštine veliku vrijednost ima i nematerijalna kulturna ba-ština. Također, većina studenata uočava potrebu da se takvim sadržajima kod učenika razvijaju interkulturalne kompetencije te pozitivan odnos prema pripadnicima drugih kultura.

Grafikon 3: Stavovi studenata pete godine studija o mogućnostima realizacije poje-dinih ciljeva pri spoznavanju kulturne baštine

Iz grafikona 4 uočljivo je kako studenti smatraju terensku nastavu naj-pogodnijom za spoznavanje kulturne baštine, a potom i projektnu nasta-vu. Nastavu u učionici velik broj smatra samo djelomično primjenjivom prilikom spoznavanja kulturne baštine. Zaključujemo kako su studenti u potpunosti osvijestili važnu ulogu izvorne stvarnosti u spoznavanju sa-držaja Prirode i društva kroz terensku nastavu te projektnu nastavu kao oblik aktivnoga sudjelovanja učenika u stjecanju novih kompetencija. Uočavaju i važnost integriranoga poučavanja odnosno cjelovite spoznaje različitih tema vezanih uz kulturnu baštinu.

SUVREMENA PITANJA

24

24

Grafikon 4: Stavovi studenata pete godine studija o primjenjivosti pojedinih oblika nastave pri spoznavanju kulturne baštine

Grafikon 5 pokazuje stavove o izvorima spoznaje za sadržaje vezane uz kulturnu baštinu. Studenti bi rjeđe rabili knjige, monografije i radijske emisije, a često i vrlo često dokumentarne filmove, tv-emisije te izvorne povijesne dokumente. Udžbenik bi većina studenata rabila često ili po-nekad. I ovim rezultatima potvrđuje se osviještenost studenata o važnosti izvorne stvarnosti te vizualnih poticaja pri spoznavanju sadržaja vezanih uz kulturnu baštinu što pridonosi njihovom lakšem pamćenju, prepozna-vanju i razlikovanju, ali i svijest o nemogućnosti da se takvi sadržaji spo-znaju isključivo uz pomoć udžbenika.

Grafikon 5: Stavovi studenata pete godine studija o primjenjivosti pojedinih izvora spoznaje pri spoznavanju kulturne baštine

25

25


bAštine

Iz rezultata prikazanih grafikonom 6 vidljivo je kako studenti među sadržajima vezanim uz kulturnu baštinu vrlo važnim smatraju narodne običaje i specifične proizvode dok ostale ponuđene sadržaje smatraju podjednako važnima. Zaključujemo kako je uočena potreba sagledava-nja različitih aspekata kulturne baštine i poticanja interesa učenika za tu različitost. Iz toga proizlazi zaključak kako pri spoznavanju kulturne baštine nije potrebno stavljati naglasak isključivo i jedino na spoznava-nje kulturno-povijesnih spomenika, nego je potrebno obogaćenje i nekim drugim, učenicima privlačnim temama.

Grafikon 6: Stavovi studenata pete godine studija o važnosti pojedinih sadržaja pri spoznavanju kulturne baštine u nastavi Prirode i društva

Zaključak

Odgoj i obrazovanje za vrednovanje i čuvanje različitih oblika nacio-nalne kulturne baštine predstavlja temelj odgoja i obrazovanja za vredno-vanje i čuvanje europske i svjetske kulturne baštine. Znanja, sposobnosti i vrijednosti koje učenici stječu na taj način pomažu učenicima pri obli-kovanju vlastitoga identiteta u vremenu velikih promjena i pluralizma, u razumijevanju i poštivanju drugih i drukčijih te za djelatno i odgovorno sudjelovanje u društvenomu životu. Obrazovni dokumenti trebali bi na-glasiti potrebu osvješćivanja učenika u kulturološkom smislu te dati važne smjernice za realizaciju ciljeva koje takav odgoj i obrazovanje pretpostav-lja. Pritom valja voditi računa da učenici svoje kompetencije vezane uz kulturnu baštinu stječu aktivno i učinkovito, kroz različite oblike izvanu-

SUVREMENA PITANJA

26

26

čioničke nastave, učenjem otkrivanjem, istraživanjem te izravnim susre-tom s bogatim opusom kulturnoga naslijeđa što ujedno predstavlja bazu cjeloživotnoga učenja. U svemu tome nezaobilazno je i osposobljavanje i senzibilizacija budućih učitelja za ostvarenje toga cilja.

Literatura – Baran, V., grabovac, V., Puljić, A. (2007), Zaštita prirodne i kul-

turne baštine s posebnim naglaskom na Eufrazijevu baziliku, Meto-dički obzori Vol. 2, br. 2, str. 93 – 108

– Batina, K. (2005), Baština Gorskog kotara i njezina primjena: Oblici muzeološke i turističke prezentacije. Etnološka tribina, Vol. 34/35, br. 27 – 28, str. 185 – 196

– Brajčić, M., Mrkonjić. A. (2007), Etnomuzej Slivno u kontekstu HNOS-a; U: Zavičajna baština – HNOS i Kurikulum (ur. Cambi, N.), Književni krug, Split, str. 224 – 235

– Bruner, J. (2000), Kultura obrazovanja, Educa, Zagreb – Cvitanović, A. (2002), Geografski rječnik, Hrvatsko geografsko

društvo Zadar, Matica hrvatska Zadar, Filozofski fakultet Zadar – Cooper, g. (2006), Outdoors with Young People. Scottish Mounta-

ineering Trust – Čukelj, Z. (2009), Mogućnosti stjecanja znanja i spoznaja o prirod-

noj i kulturnoj baštini u osnovnim školama Republike Hrvatske. Soci-jalna ekologija, Vol. 18, br. 3 – 4, str. 267 – 288

– De Zan, I. (2005), Metodika Prirode i društva, Školska knjiga, Za-greb

– Dillon, J., Morris, M., Lisa O’Donnell, L., Reid, A., Rickin-son, M., Scott, W. (2005),Engaging and Learning with the Out-doors – Th e Final Report of the Outdoor Classroom in a Rural Context Action Research Project. http://www.nfer.co.uk/publications/pdfs/downloadable/ocr.pdf (13. 10. 2010.)

– Etnografska baština i suvremenost: između tradicije i globalizacije, In-stitut za etnologiju i folkloristiku, www_ief_hr.mht (15. 9. 2010.)

– Kuharić V. (2000) Metode poučavanja o vrijednostima kulturne ba-štine u razrednoj nastavi, Zbornik radova Učiteljske akademije u Zagrebu, Vol.2, br.1, str. 251 – 254

– Meyer, H. (2002), Didaktika razredne kvake, Educa, Zagreb – Nacionalni okvirni kurikulum (2010), Ministarstvo znanja obrazo-

vanja i športa, Zagreb – Nastavni plan i program za osnovnu školu (2006), Ministarstvo zna-

nosti, obrazovanja i športa, Zagreb

27

27


bAštine

– Nazor, D. (2009), Prenošenje autentične kulturne baštine djeci i mladima, http://www.hrv-insea.hr/tekstovi/KonturDijanaNazor/Tekst2009.pdf

– Obad, M. (2007), Zavičajnost kao ishodište nacionalnog; U: Zavičaj-na baština – HNOS i Kurikulum (ur. Cambi, N.), Književni krug, Split, str. 174 – 189

– Okvirni kurikulum za predmet kulturna i duhovna baština zavičaja, (2006), Nansen dijalog centar, Osijek

– Pust Škrgulja, V. (2007), Baština u školi – popularizacija sustavne skrbi za baštinu zavičaja u manjoj lokalnoj sredini; U: Zavičajna ba-ština – HNOS i Kurikulum (ur. Cambi, N.), Književni krug, Split, str. 202 – 223

– Raspović, C., Nenadić-Bilan, D. (2007), Scenskom igrom do ba-štine; U: Zavičajna baština – HNOS i Kurikulum (ur. Cambi, N.), Književni krug, Split, str. 290 – 298

– Rosić, V. (2005), Pedagoško značenje muzeja; U: Zavičajno blago u funkciji razvoja Zabiokovlja (ur. Cambi N.), Književni krug, Split, str. 351 – 365

– Terhart, E. (2001), Metode poučavanja i učenja, Educa, Zagreb – UNESCO (2002), Cultural Diversity, Common Herita-

ge Plural Identities, URL: http://unesdoc.unesco.org/image-s/0012/001271/127161e.pdf (1. 10. 2010.)

– Ujedinjeni narodi (2005), Agenda 21, URL: http://www.un.org/esa/sustdev/documents/agenda21/ (11. 10. 2010.)

– http://www.scribd.com/doc/28105200/zastita-spomenika-povelje (Atenska povelja, 1931.; Europska konvencija o zaštiti arheološke baštine, 1969.; Konvencija o mjerama za zabranu i sprječavanja, nedopuštena uvoza, izvoza i prijenosa svojine kulturnih dobara, 1970.; Splitska deklaracija, 1971.; Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, 1972.; Amsterdamska deklaracija, 1975.; Meksička deklaracija, 1982.; Rostok-drezdenska deklara-cija, 1984.; Rezolucija iz Rajsamura, 1991.; Mostarska deklaracija, 2004) (15. 10. 2010.)

SUVREMENA PITANJA

28

28

EDUcATIOn fOR ThE PROTEcTIOn AnD PRESERVATIOn Of cUlTURAl hERITAgE

Summary

Cultural heritage is a set of goods inherited from the past which people identify as their own values, beliefs, knowledge and tradition. Protection of cultural heritage, its preservation and promotion is one of the most important factors in the current globalization process, and its final goal is to preserve the cultur-al identity of a nation. Understanding the cultural heritage as well as the ed-ucation for its protection as a part of educational system and raising students’ awareness of these issues can be successfully implemented in the Science and Social Studies teaching. In this context, the views of the final-year students of the Teacher Training College on the importance and possibilities of under-standing and exploring the cultural heritage within this subject of instruction were considered. Also pointed out are some basic goals and tasks of education on cultural heritage and the possibilities of its realization using various learn-ing and teaching strategies, methods and processes which may contribute to the popularization of the contents about cultural heritage among students. Keywords: cultural heritage, Science and Social Studies teaching, out-of-the-classroom teaching, project teaching.

29

Uporaba modela hibridnog učenja i poučavanja vršnjaka na nastavničkom fakultetu

Sažetak

Rasprava u radu je orijentirana na model hibridnoga učenja s nekoliko studijskih grupa nastavničkoga fakulteta iz područja prirodnih i tehničkih znanosti. Cilj istraživanja je utvrditi angažiranost studenata u okruženju hibridnoga učenja s provjeravanjem i sudjelovanjem vršnjačkoga poučavanja i ocjenjivanja u kontekstu vrednovanja sustava e-učenja. Istraživanjem su obuhvaćeni studenti na diplomskom studiju Fakulteta prirodoslovno-mate-matičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru u okviru kolegija Sustavi e-učenja (SEU) (N1=39) i kolegija Vrednovanje sustava e-učenja (VSEU) (N2=14). Nastavni proces je organiziran i proveden prema podmodelu zr-caljena učionica rotacijskoga modela hibridnoga učenja. Studenti na kolegiju VSEU (VSEU studenti) pored temeljnih nastavnih sadržaja obavljaju ulo-gu tutora vršnjaka u motrenju, analizi i vrednovanju aktivnosti studenata kolegija Sustavi e-učenja (SEU studenti). Odvijanje nastavnoga procesa za oba kolegija je vremenski sinkronizirano i obuhvatilo je razdoblje tradicio-nalne nastave (oko 30 % ukupne satnice) i razdoblje online nastave (oko 70 % ukupne satnice). Istraživanjem je ostvareno poticajno iskustvo, kako za na-stavnike tako i za studente. Konačne ocjene studenata za promatrane kolegije na kraju praćenja su u okviru od vrlo dobar do izvrstan.Ključne riječi: Hibridno učenje, podmodel zrcaljena učionica rotacijskoga modela hibridnoga učenja, poučavanje vršnjaka, sustavi e-učenja, vredno-vanje sustava e-učenja.

Slavomir Stankov Split Tomislav Volarić Matea Markić FPMOZ Sveučilište u Mostaru

UDK 7.018.42:004.738.6]:378 (497.6 Mostar)(047.31) Izvorni članak Primljeno: 7. ožujka 2019.

SUVREMENA PITANJA

30

30

Uvodna rasprava

Razvoj računalne tehnologije sastavni je dio našega života i promijenio ga je zauvijek, a očituje se pri nastajanju svake nove generacije. Takve

promjene utječu na obrazovanje pa i škola mora usvojiti nove metode učenja i poučavanja radi održavanja izvrsnosti. Nove metode podrazumi-jevaju uključivanje različitih pristupa učenju uz uporabu računala te pri-mjenskih programa i programskih alata. Tehnološki razvoj računala „pri-siljava“ učitelja na praćenje ovih promjena, što znači osvježavanje znanja i vještina. Učitelj je odgovoran za aktualnost svoga znanja, kao i znanja svojih učenika radi ispunjavanja obrazovnih ciljeva i ishoda učenja. Tradi-cionalna uloga učitelja je promijenjena jer od nekada dominantna izvora znanja učitelj postaje voditelj, savjetnik i moderator nastavnih aktivnosti u učionici. Učitelj današnjice mora biti predan svomu radu, obrazovan i osposobljen za rad s računalnim tehnologijama, organiziran, znatiželjan, inovativan te tolerantan. Navedene osobine samo su jedan dio poželjnih atributa kod učitelja. Učitelj iz aktualne prakse u vezi s tim mora prolazi-ti formalne, neformalne i informalne postupke vlastitoga obrazovanja. S druge pak strane u procesu školovanja novih generacija učitelja obrazovni sustav mora osigurati upravo ova gore navedena znanja i vještine kako bi u životnom ciklusu osigurali razvoj mladih generacija.

Suvremeno obrazovanje je pod utjecajem razvoja računalnih tehno-logija u tolikoj mjeri da taj utjecaj „otežava život“ i učitelju i učeniku. Međutim, obrazovna programska potpora i različite platforme sustava za upravljanje učenjem ostvarili su uvjete za poboljšanje suradnje učitelja i učenika. Nastava orijentirana na učenika, kao i aktivno učenje, podrazu-mijeva neovisnost učenika u učenju kombinirajući pritom individualno i suradničko učenje, kritičko promišljanje, promatranje aktivnosti učenika u učenju od tutora vršnjaka i učitelja te prilagođavanje aktualnoj razini znanja učenika. Dodajmo svemu navedenomu i stajalište izvedbe nastave koja se može izvoditi kao daljinska nastava, zatim kao tradicionalna (li-cem u lice, eng. face to face – f2f) nastava te kao nastava koja kombinira ova dva pristupa. U tom slučaju govorimo o hibridnoj ili miješanoj na-stavi i učenju (eng. hybrid learning or blended learning) (Friesen, 2012; Blended Learning1). Dio uvodne rasprave posvetit ćemo upravo hibrid-noj nastavi jer predstavlja okruženje istraživanja koje smo proveli.

Hibridna nastava i učenje kombiniraju najbolje pedagoške metode poučavanja daljinske – online nastave i tradicionalne nastave. Internet kao

1 Blended Learning: https://www.zapmeta.ws/wiki/page/Blended_learning.

31

31

Slavomir Stankov − Tomislav Volarić − Matea MarkićUporaba Modela hibridnog Učenja i poUčaVanja Vršnjaka

na naSTaVničkoM fakUlTeTU

prostor za hibridno učenje pruža svakom učeniku personalizirano isku-stvo učenja, što znači veću kontrolu nad vremenom, mjestom, tijekom i/ili tempom učenja. U dijelu online nastave dobra iskustva posebno ističu kvalitetnu interakciju učenik – učenik, ali i interakciju učitelj – učenik, kao i angažiranost i povezivanje učenika. Hibridna nastava potiče razvoj i implementaciju brojnih pristupa i modela ovoga načina učenja i pou-čavanja u obrazovnom sustavu (Siemens, 2005; Fletcher, 2012; Kassner, 2013).

U ovoj se raspravi referenciramo na najčešće rabljenu raščlambu mo-dela hibridnoga učenja (Staker i Horn, 2012 ) koja se na prvoj razini de-komponira na: (I) model rotacije (eng. rotation model) s četiri podmode-la: (I-a) rotacija stanice (eng. station rotation); (I-b) laboratorijska rotacija (eng. lab rotation); (I-c) učionica sa zrcaljenjem (eng. flipped classroom); (I-d) individualna rotacija (eng. individual rotation); (II) fleksibilni model (eng. flex model); (III) model osobnoga izbora (eng. self-blend model – a la carte model) i (IV) obogaćeni prividni model (eng. enriched virtual model). Unutar ove raščlambe u istraživanju koje prezentiramo rabimo podmodel zrcaljena učionica rotacijskoga modela hibridnoga učenja. Osim naziva zrcaljena učionica, u znanstvenim raspravama i radovima na hrvatskom jeziku prisutan je i termin obrnuta učionica (CARNet: Obrnuta učionica i google disk; Roguljić, 2016). U našem istraživanju i pristupu zagovaramo naziv zrcaljena učionica.

Zrcaljena učionica je podmodel rotacijskoga modela koji se implemen-tira unutar kolegija ili područnoga znanja u kojem učenik prema utvr-đenom rasporedu rotira između face-to-face učitelja, obično u školskoj zgradi, i online isporuke nastavnih sadržaja na udaljenoj lokaciji (često svom domu). Primarno se nastavni sadržaj isporučuje online, što zrcaljenu učionicu razlikuje od izradbe domaćih zadaća, uključujući kontrolu vre-mena, mjesta i tijeka izvedbe. Učenik bira lokaciju na kojoj će primati na-stavne sadržaje u online nastavi te pokreće aktivnosti koje se tradicionalno smatraju domaćim zadaćama, u učionici. S tim u vezi, učenici promatraju učiteljevo online predavanje (priređeno kao video uradak), surađuju u on-line raspravama ili provode istraživanja kod kuće i sudjeluju u raspravama o konceptima u učionici uz učiteljevo vodstvo. Model je usredotočen na učenika koji se tada koncentrira na primjenu naučenoga, za razliku od tradicionalnoga modela usredotočenoga na nastavni sadržaj. Usredotoče-nost na učenika dopušta obuhvat, analizu i obradbu angažiranja učenika tijekom odvijanja nastavnoga procesa. Pojam angažman učenika upotre-bljava se radi opisa spremnosti učenika da sudjeluje u redovitim školskim aktivnostima, kao što su pohađanje nastave, izvršavanje potrebnih zadaća

SUVREMENA PITANJA

32

32

i praćenje učitelja u nastavi (Chapman, 2003). To nadalje uključuje sudje-lovanje u aktivnostima obrazovnoga plana i programa (Natriello, 1984), te sudjelovanje učenika u reformama obrazovnoga sustava (Fletcher, 2005). Referentna literatura angažiranje učenika promatra u trodimen-zionalnom prostoru u kojem sudjeluju angažiranje iskazano ponašanjem, emocionalni angažman i kognitivni angažman (Fredricks, Blumenfeld i Paris, 2004), što uvažava Bloomovu taksonomiju znanja (Bloom, 1956). U ovom istraživanju se fokusiramo na kognitivni angažman. Kognitivni angažman je povezan s razinom ulaganja u učenje, što uključuje pristup školskim zadaćama i spremnost u izvršavanju napora potrebnih za razu-mijevanje složenih koncepata ili ovladavanje složenim vještinama. U on-line okruženju angažman učenika po svim obrazovnim razinama, a naro-čito u obrazovanju na sveučilišnoj razini, ima sve više pobornika i zapravo predstavlja područje koje je izravno povezano s istraživanjem koje pred-stavljamo ovim radom. Učenikova razina angažmana tijekom sinkrone i asinkrone komunikacije u online okruženju predstavlja izazov jer učenici ne moraju biti fizički na istoj lokaciji, a pri tom mogu ostvariti suradnju i pružiti si, prema potrebi, međusobnu potporu i pomoć pri rješavanju problema (Petty i Farinde, 2013). Nedostataka ima jer ponekad fizička razdvojenost uzrokuje i određene slabosti te zahtijeva veći broj iteracija u komunikaciji. Međutim, sa stajališta učenja pokazalo se da upravo online okruženje pruža kvalitetne uvjete aktivnoga učenja, što nije uvijek slučaj u tradicionalnoj učionici. U online okruženju promatra se i zapisuje uče-stalost aktivnosti, kao i duljina trajanja aktivnosti. Primjerice to može biti broj pregledanih stranica nastavnoga sadržaja, broj postavljenih početnih rasprava, čitanje i komentar rasprava svojih kolega (Morris, Finnegan i Wu, 2005). Sve to zajedno zapravo omogućava utvrđivanje angažirano-sti studenta i izravno je povezano s fenomenom aktivnoga učenja2, te predstavlja značajan čimbenik uspješnoga online učenja (Trowler, 2010; Moore, 2013; Khan i drugi, 2017).

U suglasju s ovakvim promišljanjem, obrazovne institucije na sveu-čilišnoj razini provode osuvremenjivanje nastavnih planova i programa te nastavne kolegije oblikuju tako da omoguće osposobljenost studenata (budućih učitelja) za rad i djelovanje u okruženju informacijske i komuni-kacijske tehnologije. Slijedom navedenoga, prikazujemo istraživanje koje smo proveli sa studentima diplomskoga studija Fakulteta prirodoslo vno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Istraživanje sa-držajno opisujemo po odjeljcima s prikazom nastavnih sadržaja kolegija uključenih u istraživanje (drugi odjeljak) te metodologijom s opisom pro-2 Distance Learning at Florida State University: Using Active Learning in the Classroom.

33

33



stora istraživanja i scenarija hibridnoga učenja u trećem odjeljku. U četvr-tom su odjeljku rezultati i diskusija, dok je u petom zaključak te konačno, u šestom, prikaz referentne literature.

Okruženje istraživanja

S ciljem osuvremenjivanja obrazovnoga procesa na Fakultetu pri-rodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru u okviru diplomskoga studija oblikovano je više kolegija sadržajno foku-siranih na e-učenje, sustave e-učenja, projektiranje i vrednovanje susta-va e-učenja. Naslovljenim istraživanjem su obuhvaćeni kolegiji Susta-vi e-učenja3 i Vrednovanje sustava e-učenja. Vremenski slijed realizacije obuhvaća prvu i drugu godinu diplomskoga studija te omogućava pored temeljnih ishoda učenja kolegija i suradnički rad studenata po načelima vršnjačkoga poučavanja i ocjenjivanja (eng. peer tutoring and peer asse-ssment) (Kalkowski, 1995; Chen i Liu, 2011). U vezi s ovim stajalištem, u okruženju istraživanja organiziramo scenarij vršnjačkoga poučavanja i ocjenjivanja u kontekstu vrednovanja sustava e-učenja. U odjeljcima rada koji slijede prikazuju se nastavni sadržaji promatranih kolegija.

Kolegij Sustavi e-učenja

Cilj kolegija Sustavi e-učenja (SEU) je steći znanja o e-učenju i susta-vima e-učenja te njihovoj primjeni u nastavi, učenju, poučavanju i vred-novanju znanja. U suglasju s ovakvim ciljem su i očekivani ishodi učenja: (I) opisati okruženje i prostor e-učenja i sustava e-učenja, (II) definirati e-učenje i sustave e-učenja, (III) opisati konfiguraciju sustava e-učenja, (IV) opisati, analizirati i primijeniti hibridno učenje, (V) primijeniti su-stav za upravljanje učenjem.

U suglasju s očekivanim ishodima učenja, isporuka nastavnih sadržaja se izvodi u četiri međusobno povezane cjeline: (I) rasprava na online fo-rumu o video-zapisima sadržajno povezanim s prednostima i nedostatci-ma e-učenja, ulogom učitelja u 21. stoljeću i strukturom sustava Moodle (moodle.org); (II) okruženje e-učenja i sustava e-učenja; (III) učenje i poučavanje temeljnih pojmova e-učenja i sustava e-učenja; (IV) učenje i poučavanje o sustavu Moodle.

3 Rezultati istraživanja sadržajno povezani s ovim nastavnim kolegijem su prezentira-ni na konferenciji SofCOM 2018. (Markić, Volarić, 2018).

SUVREMENA PITANJA

34

34

Sadržaj tradicionalne nastave

Sadržaj tradicionalne nastave u prvom terminu povezan je s izlaga-njem cilja i ishoda učenja kao i s teorijskom pripremom povezanom s mapama koncepata, područnim znanjem e-učenja i sustava e-učenja te s upoznavanjem sa scenarijem nastave. Dva termina obuhvaćaju analizu online razdoblja učenja, dok su dva termina ispunjena završnim predava-njem i terminima završnoga ispita.

Sadržaj online nastave

Online nastava se sastoji od dva dijela, pri čem dio obuhvaća četiri faze učenja, poučavanja i vrednovanja znanja (tekuće praćenje), dok drugi dio obuhvaća učenje i pripremu za završnu provjeru znanja.

Prva faza nastave je forum koji obuhvaća raspravu studenata o tri vi-deo zapisa sadržajno povezana s: (I) prednostima i nedostatcima e-uče-nja4; (II) poučavanjem u 21. stoljeću5; (III) interpretacijom sustava za upravljanje učenjem Moodle uz pomoć Lego objekata6. Student je dužan postaviti najmanje jednu raspravu te odgovoriti na raspravu kolege naj-manje dva puta.

Druga faza je učenje i vrednovanje područnoga znanja okruženja e-uče-nja i sustava e-učenja. Područno znanje je zasnovano na trideset i devet koncepata, petnaest relacija i četrdeset i tri propozicije znanja.

Područno je znanje isporučeno u okruženju mapa koncepata (Novak i Cañas, 2006) i aktivnosti programske potpore CM Tutor (Volarić, 2014) unutar sustava za upravljanje učenjem Moodle. Nastava se odvija u tri dijela: (I) učenje, poučavanje i vrednovanje znanja uz pomoć sustava CM Tutor; (II) papirnata inicijalna i završna provjera znanja (strukturirana sa zadatcima objektivnoga tipa – osam pitanja otvorenoga tipa, pet pitanja s dopunjavanjem i dva pitanja s uparivanjem odgovora) i (III) papirnata provjera znanja povezana s oblikovanjem mape koncepata s obzirom na zadani fokus koncept područnoga znanja.

Treća faza je učenje i poučavanje temeljnih pojmova e-učenja i sustava e-učenja pomoću osam Moodle lekcija u dva dijela: (I) učenje i pouča-vanje uz pomoć Moodle sustava; (II) inicijalna i završna provjera znanja s dvadeset pitanja uz pomoć Moodle sustava (14 pitanja uparivanja od-4 eLearning intro – https://www.youtube.com/watch?v=TrrzTSp60RI.5 Teaching In The 21st Century – https://www.youtube.com/watch?v=OTIBDR4D-

n2g.6 Moodle explained with LOGO – https://www.youtube.com/watch?v=C-p2KqU7QD4.

35

35



govora po 6 bodova ili 84 boda; 6 pitanja višestrukoga odabira po 2,66 bodova ili ukupno 15,96 bodova).

Četvrta faza je učenje i poučavanje o sustavu Moodle pomoću deset Mo-odle lekcija u dva dijela: (I) Učenje i poučavanje uz pomoć Moodle su-stava; (II) inicijalna i završna provjera znanja s pet pitanja esejskoga tipa po 20 bodova.

Drugi dio online nastave (peta faza) je ponavljanje nastavnih sadr-žaja obuhvaćenih prethodnim fazama online nastave (od 1. do 4. faze) i predstavlja pripremu studenata za završnu provjeru znanja u tekućem praćenju.

Završna provjera tekućega praćenja je sadržajno strukturirana u dva-deset i četiri pitanja: 6 pitanja esejskoga tipa (u rasponu od 7 do 9 bodova ili ukupno 46 bodova); 17 zadataka uparivanja odgovora po 3 boda i 1 pitanje s višestrukim odabirom odgovora koji se vrednuje najviše s 3 boda (ukupno 54 boda).

Kolegij Vrednovanje sustava e-učenja

Vrednovanje sustava e-učenja (VSEU) za cilj ima stjecanje temeljnih znanja o vrednovanju e-učenja i sustava e-učenja u procesu učenja, pou-čavanja i vrednovanja znanja. Višeslojno strukturiran sadržaj je orijenti-ran na uključivanje peer tutora – studenta vršnjaka sa zadaćom vrednova-nja angažiranosti studenata na SEU kolegiju. U vezi s tim su postavljeni očekivani ishodi učenja: (I) opisati ulogu peer tutora u nadziranju aktivno-sti pridruženoga SEU studenta ili skupine SEU studenata; (II) oblikovati kriterije motrenja i ocjenjivanja online nastave SEU studenata; (III) obli-kovati i primijeniti anketu zadovoljstva online nastave SEU studenata.

Sadržaj tradicionalne nastave

Prvi termin tradicionalne nastave je sadržajno ispunjen izlaganjem cilja i ishoda učenja, predavanja o vrednovanju e-učenja i sustava e-uče-nja, kao i prikazom scenarija nastave. Preostala dva termina su sadržajno povezana s analizom razdoblja online nastave, pripremom za predstojeće razdoblje te raspravom o kriterijima vrednovanja aktivnosti SEU stude-nata za pojedinu fazu online nastave. Na koncu studenti usmenim izlaga-njem prezentiraju konačne izvještaje o motrenju aktivnosti i angažirano-sti SEU studenata.

SUVREMENA PITANJA

36

36

Sadržaj online nastave

Sadržaj online nastave obuhvaća pet faza u kojima se obavlja povezi-vanje sa SEU studentima, motrenje aktivnosti SEU studenata, rasprava i oblikovanje kriterija za ocjenjivanje SEU studenata te oblikovanje i im-plementacija ankete zadovoljstva o izvršenoj nastavi SEU studenata.

Prva faza je ispunjena povezivanjem i upoznavanjem sa SEU studen-tima za koje će obavljati ulogu peer tutora. VSEU studenti u prvoj fazi motre rasprave SEU studenata na forumu te oblikuju kriterije ocjenji-vanja i izvještavaju o ocjeni. Aktivnosti SEU studenata se prate prema (I) vremenu prvoga pristupa aktivnosti foruma (student u načelu može pogledati aktivnost foruma, a da pri tom ne postavi raspravu ili odgovor na raspravu); (II) vremenu postavljanja prve rasprave i (III) vremenu od-govora na raspravu kolega.

Druga faza obuhvaća motrenje SEU studenata pri učenju, poučavanju i vrednovanju znanja na CM Tutoru. Posebno VSEU studenti na forumu raspravljaju o kriterijima ocjenjivanja SEU studenata te ih usuglašavaju s vrednovanjem znanja koje se ostvaruje na CM Tutoru. SEU studenta se ocjenjuje na osnovi (I) postignutoga stereotipa znanja (maksimalno 65 bodova); (II) učestalosti posjeta portalu CM Tutor (maksimalno 30 bo-dova) i (III) obveze pristupa prezentaciji s prikazom strukture i primjene CM Tutora (5 bodova). Najveći broj bodova je pridružen postignutom stereotipu znanja SEU studenta. Stereotip znanja učenika u CM Tutoru (Volarić, 2017) slijedi algoritam u suglasju s revidiranom Bloomovom taksonomijom znanja za kognitivno područje (Anderson i drugi, 2001). S obzirom na to stereotip je od najniže do najviše razine definiran prema sljedećim parametrima: (I) Stereotip_Z-student koji poznaje koncepte na razini znanja (25 bodova); (II) Stereotip_R-student koji poznaje kon-cepte na razini razumijevanja (35 bodova); (III) Stereotip_A-student koji poznaje koncepte na razini analize (45 bodova); (IV) Stereotip_V-stu-dent koji poznaje koncepte na razini vrednovanja (55 bodova) i (V) Ste-reotip_S-student koji poznaje koncepte na razini stvaranja (65 bodova).

Treća faza je, osim na motrenje, orijentirana na oblikovanje kriterija za ocjenjivanje SEU studenata vrednovanjem okruženja učenja i poučavanja sadržaja povezanih s temeljnim pojmovima e-učenja i sustava e-učenja. S obzirom na to u forumskoj se raspravi određuju kriteriji prema sljedećim parametrima: (I) rezultat na Moodle lekcijama (32 boda); (II) vrijeme zadržavanja na pojedinoj lekciji (32 boda); (III) razgledanost svih lekcija sa svim stranicama nastavnih sadržaja (20 bodova); (IV) lekcije pregleda-ne više puta – da/ne (8 bodova) i (V) svakodnevna aktivnost studenta za vrijeme treće faze (8 bodova).

37

37



Četvrta je faza u pogledu motrenja i ocjenjivanja SEU studenata pro-vedena na osnovi kriterija vrednovanja iz treće faze. VSEU studenti su osim ove aktivnosti imali zadaću analize i obradbe inicijalne i završne provjere znanja treće faze SEU studenata i oblikovanje izvještaja teme-ljenoga na elementima deskriptivne statistike obuhvaćene u statističkom izvještaju kviza (eng. Quiz statistic report) u sustavu Moodle.

Peta faza je obuhvatila oblikovanje, implementaciju i obradbu ankete zadovoljstva o nastavi za studente na kolegiju SEU. VSEU studenti su imali sljedeći zadatak: na temelju preporučenih pitanja za vrednovanje po završetku kolegija sastaviti upitnik za SEU studente. Tom prilikom su dobili dokument sa šezdeset pitanja od kojih su trebali izabrati njih dva-deset za koje su smatrali da će po završetku ankete, analizom odgovora, dobiti smjernice za unapređenje kolegija (https://community.articula-te.com/articles/post-course-evaluations-for-e-learning-60-que-stions-to-include). Nakon sastavljanja upitnika, pojedinačno su uputili poziv SEU studentima za popunjavanje upitnika u zadanom roku. Po završetku tradicionalne nastave raspravljalo se o rezultatima ankete.

U vezi s navedenim, cilj istraživanja je utvrditi angažiranost stude-nata u okruženju hibridnoga učenja s tekućim provjeravanjem i udjelom vršnjačkoga poučavanja i ocjenjivanja u kontekstu vrednovanja sustava e-učenja. U tom smislu definirali smo tri istraživačka pitanja (IP):

– IP1 – Kakav je odnos ocjena tekuće provjere znanja SEU studena-ta i ocjene završne provjere znanja?

– IP2 – Kakav je odnos vremena provedena u online učenju SEU studenata i ocjene završne provjere znanja?

– IP3 – Kako su VSEU studenti proveli zadaću motrenja nastavnoga procesa SEU studenata?

Metodologija

Prostor istraživanja (eng. research context) je povezan s procesom on-line nastave i tradicionalne nastave u učionici s odgovarajućom obrazov-nom programskom potporom. Uzorak istraživanja je obuhvatio studente diplomskih studija tijekom zimskoga semestra akademske 2016./2017. godine nastavnih kolegija Sustavi e-učenja (N1 = 39) i Vrednovanje susta-va e-učenja (N2 = 14). U okviru nastavnih sadržaja svaki VSEU student je tijekom odvijanja nastavnoga procesa motrio i aktivnosti dva do tri SEU studenta (uvjetovano brojem SEU studenata). Programska potpora nastavnoga procesa za oba kolegija zasnovana je na sustavu za upravlja-

SUVREMENA PITANJA

38

38

nje učenjem Moodle s definiranim protokolom scenarija razdoblja online nastave (s oko 70 % ukupne satnice) i tradicionalne nastave (s oko 30 % ukupne satnice).

Scenarij odvijanja nastavnog procesa po kolegijima

Nastavni proces po kolegijima je obuhvatio: online isporuku nastav-nih sadržaja organiziranih uz pomoć Moodle lekcija, rasprave studenata na forumu, učenje i poučavanje područnoga znanja, online vrednovanje znanja, suradnju i nadzor SEU studenata s tutorima vršnjacima (VSEU studentima) te raspravu s nastavnikom za vrijeme tradicionalne nastave u učionici. Scenarij nastave podmodela zrcaljene učionice rotacijskoga mo-dela hibridnoga učenja za oba kolegija je po svim elementima nastavnoga sadržaja SEU i VSEU studenata vremenski sinkroniziran i prikazan u tablici 1.

Trajanje nastave je deset tjedana (47 radnih dana u izračunima ak-tivnosti studenata), s tri termina f2f nastave, pet faza online nastave i dva termina za završno predavanje i završnu provjeru znanja. Scenarij odvi-janja nastavnoga procesa po kolegijima obuhvaća kognitivni angažman studenta u okruženju online učenja sa sljedećim mjernim indikatorima: aktivnosti studenata tijekom rasprava na forumima, aktivnosti u procesu učenja online lekcija i postignuća na provjerama znanja. Istraživačka pi-tanja temeljimo na angažiranosti studenata tijekom nastavnoga procesa, kako za SEU, tako i za VSEU studente. Angažiranost SEU studenata promatramo na temelju odnosa ocjena studenata tekuće provjere i za-vršne provjere znanja, kao i na temelju ukupnoga vremena provedena u online učenju. U pogledu VSEU studenata nadziremo i bilježimo njihove aktivnosti i angažiranost u pripremi i motrenju SEU studenta.

39

39



Rezultati i diskusija

Rezultati i diskusija donose prikaz, analizu i obradbu istraživačkih pitanja sadržajno povezanih s odvijanjem nastavnoga procesa po kole-gijima. Osim toga, u zaključnom dijelu je analiza istraženosti područja s kraćim prikazom relevantnih referencija uz uporabu ključnih riječi i koncepata područja.

Faze online nastave SEU studenata sastoje se od sedam elemenata tekućega praćenja koji obuhvaćaju (ocjene od O1 do O7): rasprave na fo-rumu, motrenje angažiranosti studenata pri učenju i poučavanju te vred-novanje testova znanja:

1. faza 1. forum (oznaka ocjene – O1) – ocjena za sudjelovanje u ra-spravi o sadržajima videozapisa u okviru uvodnoga dijela kolegija (ocjenjivanje proveli VSEU studenti s kriterijima koje su studenti oblikovali po svojem izboru bez međusobnoga usklađivanja)

2. faza 2. aktivnosti CM Tutor (oznaka ocjene – O2) – ocjena aktiv-nosti studenata za rad na CM Tutoru (ocjenjivanje proveli VSEU studenti po kriterijima koje su oblikovali nakon rasprave na foru-mu)

3. faza 2. – završna provjera znanja (oznaka ocjene – O3) (papirnati test koji je oblikovao nastavnik)

4. faza 2. – mape koncepata (oznaka ocjene – O4) (papirnati test u kojem student za zadani fokus-koncept oblikuje mapu koncepata i relacija njegova okruženja)

5. faza 2. je obuhvaćala područno znanje Okruženje e-učenja i sustava e-učenja

6. faza 3. aktivnosti – ocjena aktivnosti studenata za rad na sustavu Moodle (oznaka ocjene – O5) (ocjenjivanje proveli VSEU studen-ti po kriterijima koje su oblikovali nakon rasprave i usklađivanja na forumu)

7. faza 3. – završni test područnoga znanja Učenje i poučavanje temelj-nih pojmova e-učenja i sustava e-učenja na sustavu Moodle (oznaka ocjene – O6) (test oblikovao nastavnik)

8. faza 4. – završni test područnoga znanja Učenje i poučavanje o susta-vu Moodle (oznaka ocjene – O7) (test oblikovao nastavnik).

SUVREMENA PITANJA

40

40

Tablica 1: Scenarij odvijanja SEU i VSEU kolegijaNaziv i vrijeme aktivnosti SEU – sadržaj aktivnosti VSEU – sadržaj aktivnosti

f2f nastavaPrvi termin10. 11. 2016.

cilj i ishodi učenja kolegija SEU

mapa koncepatapodručno znanje: e-učenje

i sustavi e-učenja

cilj i ishodi učenja kolegija VSEU

vrednovanje e-učenja i sustava e-učenja

online nastava Prva faza 14. – 21. 11. 2016.

(SEU)14. - 23. 11. 2016.

(VSEU)

rasprava o temi sadržaja videozapisa

uspostavljanje komunika-cije između peer tutora i

SEU studenatamotrenje aktivnosti SEU

studenataocjenjivanje rasprava SEU

studenata

online nastavaDruga faza 22. 11. – 6. 12.

2016. (SEU)22. 11. – 7. 12. 2016.

(VSEU)

učenje područnoga znanja: Okruženje e-učenja i susta-

va e-učenjaprovjera znanja (papirnati

IT i ZT)učenje i testiranje na CM

Tutorutest – mapa koncepata na zadani fokus koncept (pa-

pirnati test)

motrenje aktivnosti SEU studenata

forumska rasprava o krite-rijima ocjenjivanja aktiv-

nosti SEU studenata

online nastava Treća faza 7. – 17. 12. 2016.

(SEU)7. – 20. 12. 2016.

(VSEU)

učenje i poučavanja te-meljnih pojmova e-učenja i sustava e-učenja – osam

Moodle lekcijaprovjera znanja (sustav

Moodle IT i ZT)

motrenje aktivnosti SEU studenata

forumska rasprava o kriterijima ocjenjivanja

aktivnosti SEU studenata u trećoj fazi

f2f nastavaDrugi termin15. 12. 2016.

analiza razdoblja online nastave

plan rada i priprema za sljedeće razdoblje


rasprava o kriterijima za ocjenjivanje treće faze


online nastava Četvrta faza9. – 19. 1. 2017.

učenje i poučavanja o susta-vu Moodle – deset Moodle

lekcijaprovjera znanja (sustav

Moodle IT i ZT).

motrenje aktivnosti SEU studenata prema kriteriji-

ma iz treće fazeanaliza i usporedba sta-

tističkih izvještaja inicijal-noga i završnoga testa za

treću fazu

f2f nastava Treći termin19. 1. 2017.





41

41



online nastava Peta faza 20. – 30. 1. 2017.

učenje nastavnih sadržaja po fazama odvijanja

kolegija radi pripreme za završni test tekućega

praćenja

oblikovanje i implemen-tacija ankete zadovoljstva o nastavi za studente na

kolegiju SEUobradba anketa zadovolj-

stva studenata

Ispit I. rok 2. 2. 2017.(SEU)

1. 2. 2017.(VSEU)

završno predavanje za kolegij

završni test tekućega pra-ćenja – I. termin (sustav

Moodle)

usmeno izlaganje stude-nata o rezultatima dobive-nim analizom statističkih

izvještaja

Ispit II. rok23. 2. 2017.

završni test tekućega pra-ćenja – II. termin (sustav

Moodle)

ispravke izvještaja stude-nata

zaključivanje ocjena za kolegij

Navedene faze online nastave motre VSEU studenti, bilježe aktivno-sti, oblikuju na forumu kriterije vrednovanja, vrednuju i izvještavaju (pre-ma zadanom predlošku) prema protokolu sadržaja aktivnosti prikazanom u tablici 1.

Istraživačko pitanje 1: Kakav je odnos ocjena SEU studenata na testovima tekućega praćenja i ocjene završnoga testa znanja?

Analiza i obradba podataka za utvrđivanje odgovora na prvo istraži-vačko pitanje povezane su s fazama kolegija SEU i mogu se svrstati u tri skupine: (I) aktivnosti studenata u izvršavanju zadaća online nastave obu-hvaćene su ocjenama O1, O2 i O5; (II) rezultati na papirnatim testovima znanja prikazani su ocjenama O3 i O4 i (III) rezultati testova znanja na sustavu Moodle prikazani su ocjenama O6 i O7. Postignuti rezultati su na slici 1 i u tablici 2. Svi podatci o rezultatima vrednovanja i postignute ocjene normirani su na skali od 0 do 100 bodova.

U prvoj skupini ocjena uočavamo da je vrijednost aritmetičke sredine u rasponu od 77,04 do 81,33 boda. Raspršenost rezultata najveća je u fazi 1 za ocjenu O1, dok je najmanja u fazi 2 za ocjenu O2. Može se zaključiti da su SEU studenti na promatranim aktivnostima „zaradili“ visoke ocjene, što se značajno razlikuje u ocjenama koje su studenti imali u drugoj i tre-ćoj skupini rezultata. Ovakav rezultat otvara i promišljanje o blažim kri-terijima koje su oblikovali i primijenili VSEU studenti za SEU studente.

Ocjene u drugoj skupini (ocjene O3 i O4) su uvelike niže u odnosu na promatranu prvu skupinu. „Opravdanost“ za takvo stanje je, dakako, pa-pirnati test koji, po svemu sudeći, predstavlja teže okruženje testiranja u odnosu na online testove (kvizove znanja s pitanjima uparivanja odgovo-

SUVREMENA PITANJA

42

42

ra i višestrukoga odabira). Posebno su nepovoljni rezultati u oblikovanju mape koncepata za zadani fokus-koncept područnoga znanja.

Slika 1: Ocjena SEU studenata na testovima tekućega praćenja i ocjene završnoga testa znanja

Rezultati za treću skupinu mogu se objasniti nečim što je ponovo na tragu analize za drugu skupinu rezultata. Studenti su u ovom testu imali za zadaću pet pitanja esejskoga tipa i tu su postigli loše rezultate jer ih je gotovo 50 % ostvarilo manje od 60 bodova na testu, dok je aritmetička sredina 61,85 bodova.

U konačnici, a nakon ponovna učenja (peta faza) nastavnih sadržaja za sve faze kolegija, studenti su pristupili završnom testu znanja. U za-vršnom testu njih 50 % imalo je prolazan rezultat (aritmetička sredina – 61,35 bodova). Ocijenili smo da je ovim iskazana niska razina znanja te smo u namjeri određivanja strukture ocjena proveli dodatnu analizu, ali ciljajući pri tom na skupinu studenata s boljim ocjenama. Utvrdili smo da su na esejima studenti dobili niže ocjene. Od ukupnoga broja bodova, raspon ocjena za eseje kreće se od 20 bodova, što je 43,48% od mogućih 46 bodova (za studenta s ukupnim brojem bodova rangiranim na deseto mjesto), do 32,5 bodova, što je 70,65 % od mogućih 46 bodova (za stu-denta s ukupnim brojem bodova rangiranim na četvrto mjesto). Nadalje, za preostala pitanja raspon ocjena se kreće od 43,95 bodova, što je 81,39 % od mogućih 54 boda (student rangiran na četvrto mjesto) do 52,2 boda, što je 96,67 % od mogućih 56 bodova (student rangiran na prvo mjesto).

Studenti s manje uspjeha rješavaju zadatke esejskoga tipa, što može biti povezano kako s poteškoćama u usvajanju znanja u online učenju, tako i s opisom sadržaja odgovora esejskoga tipa. U analizi rezultata je

43

43



posebno zapaženo da su studenti u jedinom esejskom pitanju, čije je rješenje zahtijevalo promišljanje u okruženju mape koncepata i relacija, imali najbolji rezultat. U ovom je slučaju deset studenata (ili 25,64 %) ocijenjeno najvećim brojem bodova.

Faza 1. forum

Faza 2. aktivnosti CM Tutor

Faza 2 papirnati

test

Faza 2 mape koncepata

Faza 3. aktivnost

Faza 3. završni

test

Faza 4. test

Završni test

Veličina uzorka

39 39 39 39 39 39 39 39

Aritmetička sredina

79,92 81,33 32,69 15,04 77,04 70,28 61,85 61,35

Mode 92,00 80,00 0,00 0,00 84,00 0,00 100,00 #N/ASt. Dev. 21,89 12,26 24,65 27,98 17,09 29,48 26,30 13,87Varijanca 478,97 150,39 607,84 782,97 292,13 869,02 691,87 192,27Minimum 0,00 48,00 0,00 0,00 1,00 0,00 0,00 0,00Donji kvartil 77,92 75,00 17,10 0,00 72,00 70,89 48,00 54,94Median 86,00 82,00 34,90 0,00 82,00 76,90 62,00 61,66Gornji kvartil 92,30 90,00 47,10 20,00 85,00 90,28 82,00 69,46Maximum 100,00 100,00 80,90 100,00 99,00 99,96 100,00 81,20Raspon 100 52 80,9 100 98 99,96 100 81,2

Tablica 2: Elementi ocjena SEU studenata na testovima tekućega praćenja i ocjene završnoga testa znanja

Međusobni odnos ocjena tekućega praćenja i ocjene na završnom is-pitu prikazan je u tablici korelacije (tablica 3). Primjećujemo da završni test ima nisku korelaciju prema rezultatima faze 1 (O1), faze 2 (O2, O3, O4) i aktivnostima faze 3 (O5), dok je umjerena za faze 3 (O6) i faze 4 (O7) na testovima znanja (Mužić, 2004). Stanje korelacije rezultata je u suglasju s ranije prikazanim i opisanim odnosima po fazama online na-stave SEU kolegija.

Faza 1. forum (O1)

Faza 2. aktivnosti CM Tutor

(O2)

Faza 2 papirnati

test (O3)

Faza 2 mape koncepata

(O4)

Faza 3. aktivnost

(O5)

Faza 3. završni

test (O6)

Faza 4. završni

test (O7)

Ukupno znanje završni

testUkupno znanje

završni test0,2295 0,3846 0,3787 0,2401 0,3619 0,6326 0,6877 1,0000

Tablica 3: Korelacija ocjena faza učenja i završnog testa

Istraživačko pitanje 2.: Kakav je odnos vremena provedena u online uče-nju SEU studenata i ocjene završnoga testa znanja?

Istraživačko pitanje s kojim povezujemo vrijeme provedeno u online učenju i ocjene studenata postignute na završnom testu znanja potaknulo je analizu u kojoj smo, pored neposrednih rezultata, dobili i niz odgovora povezanih s učenjem i stavom studenata prema online učenju.

U odgovoru na postavljeno pitanje promišljali smo o obvezama stu-denata prema kolegiju, a polazište je bio broj ECTS bodova što za kolegij SEU iznosi 4 boda. U raspodjeli bodova predavanja i vježbe obuhvaćaju

SUVREMENA PITANJA

44

44

1,5 ECTS, a uvažavajući scenarij odvijanja kolegija (oko 30 % f2f na-stave, što odgovara 15 sunčanih sati) studentu za online nastavu ostaje 30 sunčanih sati. Osim toga, za osobni rad i pripremu ispita ostaju 2,5 ECTS boda (75 sunčanih sati rada). U konačnici dolazimo do podatka o ukupnom potrebnom vremenskom angažmanu studenta pri online učenju u trajanju od 105 sunčanih sati. Izloženu računicu o normativnom broju sati povezujemo s učinkom studenta iskazanim ocjenom na završnom testu. Informacije o vremenu provedenom u online učenju dostupne su u sustavu Moodle, a vrijeme smo referencirali prema studentu koji je proveo najveći broj sati u online učenju (86,3) na iznos od 100 bodova. Ukupni rezultati su prikazani na slici 2 i u tablici 4. Primjećujemo da su aritmetič-ka sredina vremena i ocjene završnoga testa i po uspjehu i po angažirano-sti studenata na niskoj razini. Aritmetička sredina ocjena završnoga testa je tek neznatno iznad postavljenoga ranga prolaznosti (60 bodova), dok je srednja vrijednost vremena provedena u online učenju tek 36,6 % od ukupna broja raspoloživih sunčanih sati. Osim navedenoga, maksimalno vrijeme od 81,2 sati je na razini od 77,33 % od ukupno raspoloživih sati. Očekivali smo da će viša ocjena završnoga testa nužno povlačiti za sobom i više angažiranosti studenta po vremenu u online učenju. U pretraživa-nju literature za okvir ovoga istraživačkoga pitanja nismo uspjeli pronaći relevantne referencije prema kojima bismo se mogli ravnati. Smatramo, da ovo istraživačko pitanje sadržajno predstavlja jednu specifičnost efek-tivnosti, i to s obzirom na ukupno predviđeno vrijeme za kolegij. Izračun korelacije ocjena završnoga testa i vremena provedena u online učenju s rezultatom od 0,545 ukazuje ipak na umjerenu korelaciju (prema Muži-ću, 2004). Odlučili smo provesti i dodatnu analizu odnosa znanja posti-gnuta na završnom testu i vremena provedena u online učenju.

Slika 2: Završna provjera znanja i vrijeme provedeno u online učenju

45

45



Završni test

Vrijeme - bodovi

Veličina uzorka

39,00 39,00


61,35 38,75

Mod #N/A #N/ASt. Dev. 13,87 18,35Varianca 192,27 336,88Minimum 0,00 11,32Donji kvartal 54,94 29,22Median 61,66 37,66Gornji kvartal 69,46 44,26Maximum 81,20 100,00Raspon 81,20 88,68

Tablica 4: Elementi završne provjere znanja i vremena provedena u online učenju

Promatrali smo uzorak od deset SEU studenata s najbolje ostvarenim rezultatima (slika 3). Rang znanja je u rasponu od 81,20 do 69,46 bodo-va, dok je rang vremena u rasponu vrijednosti od 5 do 33 za promatrani uzorak. Uparivanje ovih vrijednosti je prikazano na slici 3. Redoslijed na skali vremena ukazuje da dobar rezultat na testu ne povlači za sobom i duže online učenje, a izuzetak je student s prvim mjestom na ljestvici prema vremenu online učenja i drugom mjestu na ljestvici ocjena završ-noga testa, dok su svi ostali prilično raspršeni. Obavili smo i razgovor sa studentima u kojem smo željeli saznati način pristupa online učenju, kao i opće stavove o ovom obliku nastave. Studenti ističu da se ranije nisu susretali s online učenjem te da su se pri obavljanju obveza prema SEU kolegiju koristili metodama poput: (I) fotografiranja i pospremanja sadržaja online lekcija (s računalnoga monitora); (II) prevođenje teksta sadržaja online lekcija (po načelu „copy/paste“ pomoću uređivača teksta) u dokument koji je osnova za učenje. Osim toga, ovim razlozima treba dodati i nedovoljno pozorno čitanje sadržaja online lekcija i nespremnost za tekstualne odgovore u esejskim pitanjima. Razloge ovakvim stavovima studenata treba povezivati s uzrastom u kojem se (možda) prvi put nalaze pred iskustvom učenja iz online sadržaja.

SUVREMENA PITANJA

46

46

Slika 3: Odnos ukupno znanje (završni test) – vrijeme

U razgovoru studenti kažu da online test globalno doživljavaju kao lakše okruženje pogotovo kad su u pitanju testovi sa zadatcima dopunja-vanja, višestrukoga izbora ili uparivanja odgovora. Mišljenja su da bi za pripremu za usmeni ispit pred nastavnikom morali potrošiti i potrošili bi više vremena. Navedeno stajalište je u suprotnosti s općim stavom stude-nata (tijekom ankete zadovoljstva) kad ističu da u nastavnim planovima i programima svojih studijskih usmjerenja treba više online nastave. Među-tim, SEU studenti u anketi zadovoljstva imaju i samokritičkih izjava. U vezi s tim ističu: nedovoljnu aktivnost, nedovoljan interes, površno učenje ili pak neozbiljnost jer ne uče redovito i ostavljaju obveze za „zadnji dan“ – dan neposredno pred test znanja.

Istraživačko pitanje 3.: Kako su VSEU studenti proveli zadaću motrenja nastavnoga procesa SEU studenata?

VSEU studenti su imali zadatak tijekom četiri faze kontinuirano motriti aktivnosti SEU studenata. Razdoblje motrenja kroz četiri faze iznosilo je ukupno 10 tjedana. Kriteriji ocjenjivanja VSEU studenata po fazama rada su prikazani u tablici 5, dok su na slici 4 i u tablici 6 prikazani elementi deskriptivne statistike. U konačnici je težina kriterija ocjenjiva-nja u svakoj fazi rada zastupljena s po 25 %, dok je po fazama to variralo. Odluka za ovakav udio nema čvrstu analitičku pozadinu, nego je heuri-stička procjena nastavnika. Analizom osnovnih elemenata deskriptivne

47

47



statistike, došli smo do zaključka da su prosječne vrijednosti ocjena ti-jekom sve četiri faze bile iznad 60 %, što znači da su rezultati globalno gledajući zadovoljavajući. VSEU studenti su ostvarili najviše ocjene u če-tvrtoj fazi, a najniže u drugoj fazi. U četvrtoj fazi su najmanja odstupanja u odnosu na prosječnu ocjenu, odnosno najveći dio rezultata se grupirao oko srednje vrijednosti, iako se primjećuje da niti jedan student nije do-segao maksimum od 100 %, za razliku od ostale tri faze u kojima imamo studente s maksimalnim brojem bodova.

1

FAZA

Kriterij 1 Kriterij 2 Kriterij3 Udio pojedine

faze u konačnoj ocjeni za

kolegij

Kriterij

Udio u završnoj ocjeni za Fazu 1

Kriterij


Kriterij


Faza1 Aktivnost

po danima 50%

Broj kriterija za ocjenu foruma SEU studenata

25%

Korisnost i kvaliteta kriterija

za ocjenu SEU studenata

25% 25%

Faza 2 Aktivnost po danima

60%

Definiranje ishoda učenja-

Bloomova taksonomija

30% Sudjelovanje u

raspravi na forumu

10% 25%

Faza 3 Aktivnost

po danima 100% - - - - 25%

Faza 4 Aktivnost

po danima 40%

Quiz statistic report - analiza

40% Sastavljanje

upitnika/ankete 20% 25%

Tablica 5: Kriteriji ocjenjivanja VSEU studenata

Najveći raspon između najniže i najviše ocjene imamo u trećoj fazi (raspon = 88,89), što možemo povezati s uporabom jednoga kriterija pri-likom ocjenjivanja ove faze. Kako je jedna od glavnih zadaća kroz cijeli kolegij VSEU bila motrenje SEU studenata, logičan slijed je bio da će upravo aktivnost studenata u izvještavanju o aktivnostima SEU studenata imati velik udio u ocjenama po pojedinim fazama.

SUVREMENA PITANJA

48

48

Slika 4: Ocjene VSEU studenata po fazama

Faza 1 Faza 2 Faza 3 Faza 4Veličina uzorka 14,00 14,00 14,00 14,00Aritmetička sredina

68,57 61,43 71,43 71,81

Mode 60,00 42,00 100,00 77,78St. Dev. 20,98 22,65 30,42 14,32Varianca 440,11 512,88 925,25 205,12Minimum 40,00 20,00 11,11 33,33Donji kvartil 50,00 42,00 44,44 68,89Median 60,00 64,00 83,33 75,56Gornji kvartil 87,50 76,00 100,00 78,89Maximum 100,00 100,00 100,00 91,11Range 60,00 80,00 88,89 57,78

Tablica 6: Elementi ocjene VSEU studenata po fazama

49

49



Izračunali smo i indeks korelacije između ocjena na kolegiju VSEU i aktivnih dana VSEU studenata, te on iznosi r=0,906, što znači da postoji vrlo visoka korelacija između broja aktivnih dana i konačne ocjene (Mu-žić, 2004). U pravilu su studenti s većim brojem aktivnih dana ostvarili bolju ocjenu po završetku kolegija i obrnuto (slika 5). Razlog tomu je na-čin ocjenjivanja, pri čem je u završnoj ocjeni velik udio imala upravo i ak-tivnost studenata u praćenju. Prikazom broja aktivnih dana u postotcima, došli smo do rezultata aktivnosti najmanje aktivnoga studenta, koji iznosi 23,4 bodova (11 dana aktivnosti), dok je najaktivniji student postigao 85,11 bodova (40 dana aktivnosti). Prosječna ocjena broja aktivnih dana je manja u odnosu na prosječnu ocjenu studenata na kolegiju, što nam ukazuje na to da su pojedini studenti prolaz na kolegiju „izvukli“ pomoću ostalih aktivnosti koje su ocjenjivane.

Slika 5: Ukupna ocjena VSEU studenata i aktivnih dani

SUVREMENA PITANJA

50

50

UkupnoDani - bodovi

Veličina uzorka

14,00 14,00


68,31 56,53

Mod #N/A 85,11St. Dev 16,34 19,71Varianca 267,04 388,42Minimum 37,08 23,40Donji kvartil

58,07 40,43

Median 67,44 54,26Gornji kvartil

89,72 82,98

Maksimum 90,97 85,11Raspon 53,89 61,70

Tablica 7: Elementi ukupne ocjene i aktivnih dana

U kontekstu aktivnih dana VSEU studenti provode i vrednovanje an-gažmana SEU studenata, što je predstavljalo težište primjenske nastave. Posebno smo od VSEU studenata tražili da nakon završenoga SEU ko-legija provedu analizu i obradbu kvalitete komunikacije s dodijeljenim vršnjacima. Ocjena kvalitete komunikacije je provedena u tri razine s ob-zirom na količinu izmijenjenih poruka: (I) nedovoljan (SEU student je imao dva do tri ciklusa izmjene poruka); (II) dobar (SEU student je imao tri do pet ciklusa izmjene poruka) i (III) izvrstan (SEU student je imao bogatu i detaljnu izmjenu poruka). U okviru ovakvih odrednica, najviše ili 69,23 % studenata (ili njih 27) ima nedovoljnu komunikaciju, 20,51 % studenata (ili njih 8) ima dobru komunikaciju i samo 10,25 % studenata (ili njih 4) ima izvrsnu komunikaciju. Moguće je sada utvrđivati razloge ovakvih rezultata. Na prvom je mjesto svakako i inicijativa predmetno-ga nastavnika (potencijalno prostor pogrješke) da VSEU studenti, osim početne poruke, ne potiču SEU studente na raspravu. Nadalje, sasvim je sigurno da ovdje treba uzeti u obzir i ranija iskustva s ovakvim vidom su-radnje – vršnjačke suradnje, pri čemu su studenti na različitim godinama studija.

51

51



Posljednja, peta faza nastave VSEU kolegija je obuhvatila oblikovanje, implementaciju i obradbu ankete zadovoljstva o izvršenoj nastavi za SEU studente. Cilj je bio stjecanje iskustva za VSEU studente u aktivnostima anketnoga istraživanja, a SEU studentima pružiti priliku da iznesu svoje mišljenje o provedenom kolegiju SEU. SEU studenti su iskazali kako kritičke stavove s istaknutim nedostatcima, tako i niz sugestija za pobolj-šanje kolegija.

U vezi s tim glavni nedostatci kolegija su, prema mišljenju SEU stu-denata, sljedeći: (I) nastavni materijali iz svih faza nisu bili dostupni kroz cijeli kolegij; (II) nedostatak komunikacije uživo među studentima; (III) premalo f2f nastave; (IV) preopširni nastavni sadržaji; (V) nedostatak motivacije; (VI) smanjena mogućnost koncentracije zbog učenja pomo-ću računala; (VII) konstantna aktivnost na sustavu koja se pri tom još i motri.

Sugestije za unapređenje scenarija nastave i nastavnih sadržaja su iskazane stavovima da se: (I) nastavni sadržaji iz pojedine faze ostave dostupnima za vrijeme trajanja cijeloga kolegija; (II) nastavne sadrža-je strukturira u manje cjeline; (III) postave kvalitetniji videosadržaji, po mogućnosti na hrvatskom jeziku; (IV) oblikuju videosnimke nastavniko-vih predavanja; (V) uvede skupni rad; (VI) poveća broj forumskih raspra-va; (VII) poveća broj testova.

Rasprava u ovom odjeljku zaključuje se analizom istraženosti uz upo-rabu ključnih riječi i koncepata područja. Smatramo da istraživanje, kao i istraživačka pitanja, u svjetlu ključnih riječi i koncepata na najbolji način opisuje fraza hibridno učenje + angažiranost učenika + vršnjačko poučava-nje. Pretražujući referentnu literaturu na hrvatskom jeziku, gotovo da i ne postoje relevantni izvori s raspravom koja je povezana s primjenom. Izuzetak je prikaz rezultata trogodišnjega istraživanje u okviru kojega je proveden eksperiment s učenicima u tri osnovne škole u općini Kiseljak u Bosni i Hercegovini za područno znanje informatike (Vidović, 2016).

Proširili smo analizu istraženosti s frazama koje na engleskom jeziku glase: (I) hybrid learning + student engagement + peer tutoring i (II) flipped classrom + student engagement + peer tutoring, pri čem su rezultati znatno povoljniji. Odabrali smo sažet prikaz referencija koje su sadržajno najbli-že našem istraživanju.

Rebucas E. i Callanta R. (2017) prikazuju dio kontinuirana istraži-vanja usmjerena na analizu ponašanja studenata u okruženju hibridnoga učenja. Jedno od postavljenih istraživačkih pitanja povezano je s utvrđi-vanjem odnosa aktivnosti studenta (s obzirom na broj logova) i uspješno-sti u učenju pomoću sustava za upravljanje učenja Moodle. U tom smislu

SUVREMENA PITANJA

52

52

analizu proširuju uvažavajući i stilove učenja, vizualizaciju aktivnosti stu-denata te utjecaj demografskoga profila.

Nadalje, zanimljivo je istraživanje internetske društvene mreže Fa-cebook za utvrđivanje angažiranosti studenta u primjeni podmodela hibridnoga učenja zrcaljena učionica te uz vršnjačko poučavanje (Tala-ei-Khoei i Jay, 2016). Istraživanje je orijentirano na eksperiment u ko-jem sudjeluju studenti druge godine (n=284) preddiplomskoga studija na kolegiju Informacijski sustavi. Studentima pruža potporu i skupina od 24 tutora vršnjaka. Prije susreta s nastavnikom u učionici studentima su podijeljeni nastavni sadržaji i pitanja za raspravu. Nastavni sadržaji, kao i nekoliko videozapisa, studentima su isporučeni pomoću sustava za upravljanje učenjem Moodle. Trajanje eksperimenta je četiri od ukupno 12 tjedna nastave za kolegij. U trećem i desetom tjednu studenti sudje-luju u online kvizu s diskusijom (pet je početnih rasprava). Nadalje, u petom i osmom tjednu Facebook je okruženje za raspravu s pet pitanja. Osim toga, u navedenim tjednima studenti fizički sudjeluju u rasprava-ma u učionici s po pet sličnih (ne istih) pitanja postavljenih u tiskanom obliku. Ishod učenja studenta izračunava se prema odgovorima na pet rasprava obavljenih u svakoj fazi eksperimenta. U konačnici, utvrđeno je da je povezanost između angažiranosti studenata u Facebook-okruženju i ishoda učenja veća u odnosu na onu koja je postignuta u online kvizu na sustavu za upravljanje učenjem Moodle. Ovakav rezultat ukazuje na zaključak da okruženje društvenih mreža poboljšava ishode i tijek učenja. U raspravama u učionici studenti naglašavaju da ih rasprave u Facebook-okruženju više motiviraju za učenje od ono-ga koje pruža sustav za upravljanje učenjem.

Umjesto zaključka

Istraživanjem je ostvareno poticajno iskustvo, kako za nastavnike, tako i za studente. U metodološkom pogledu valja naglasiti da je jedna od temeljnih poteškoća ovakvih istraživanja sinkronizacija vremenskih ter-mina različitih studijskih grupa. Međutim, to je rješivo uz dobro planira-nje i razumijevanje upravnih struktura na fakultetu. Naime, nema drugih uspješnih mogućnosti osim uključivanja ovakvih istraživanja u redovit nastavni proces i pri tom vrednovati sudjelovanje studenata u tekućim obvezama u okviru konačne ocjene na kolegiju. U pogledu uspješnosti studenata vrijedan je pokazatelj da je gotovo 90 % SEU studenta (35 stu-denata) odradilo tekuće obveze i činom završnoga testa znanja postiglo

53

53



prolaznu konačnu ocjenu za kolegij. VSE studenti također ne zaostaju u ovom pogledu pa je njih 78,6 % (11 studenata) imalo prolaznu konačnu ocjenu. Sažeto zaključujemo prikaz istraživanja osvrtom na istraživačka pitanja.

Prvo istraživačko pitanje povezano je s odnosom ocjena SEU stude-nata na testovima tekućega praćenja i ocjene završnoga testa znanja, pri čem nalazimo nisku korelaciju za faze 1 (O1), faze 2 (O2, O3, O4) i faze 3 (O5). Nešto je povoljnija situacija (umjerena korelacija) za fazu 3 (O6) i fazu 4 (O7). Studenti kod rješavanja papirnatih testova i testova s esej-skim pitanjima imaju lošije rezultate, pa ti nalazi potvrđuju globalne za-ključke u pogledu izvora za učenje nastavnih sadržaja. Međutim, iznimku predstavlja okruženje mape koncepata za rješavanje problema. U vezi s tim, buduća istraživanja trebaju sadržavati scenarij nastave koji će u većoj mjeri uključiti znanje opisano mapama koncepata i relacija.

Odnos vremena provedena u online učenju SEU studenata i ocjene završnoga testa znanja u drugom istraživačkom pitanju izmjeren je s umje-renom korelacijom (iznos 0,545). Posebno SEU studenti iskazuju nego-dovanje na motrenje njihovih aktivnosti pri online učenju što pokazuju u analizama faza učenja tijekom odvijanja nastavnoga procesa. Smatraju da je to tek istinsko „klikanje“ koje ne smije utjecati na konačno formiranje ocjene za kolegij. U vezi s ovakvim stavom očito da nam u daljnjoj pri-mjeni online učenja i obrazovanja slijedi i postupak prilagodbe studenata suvremenim tijekovima online obrazovanja koje je zastupljeno u razvi-jenom zapadnom svijetu. Studenti moraju prihvatiti suvremene metode obrazovanja, a nastavnici prilagođavati tijek nastavnoga sadržaja svakoj novoj obrazovnoj skupini s konačnim ciljem uspješna transfera znanja.

Treće istraživačko pitanje povezano je sa zadaćom VSEU studenata u motrenju i vrednovanju nastavnoga procesa SEU studenata. VSEU stu-denti su na teorijskim osnovama vrednovanja sustava e-učenja rješavali važne primjenske zadatke povezane s: (I) oblikovanjem kriterija i vred-novanjem forumske rasprave SEU studenata; (II) oblikovanjem kriterija i vrednovanjem aktivnosti pri online učenju SEU studenata; (III) obli-kovanjem kriterija i vrednovanjem ankete zadovoljstava SEU studenata. U vezi s ovakvim zadaćama smatramo da su VSEU studenti na najbolji način povezali teorijska i praktična znanja u području vrednovanja susta-va e-učenja.

SUVREMENA PITANJA

54

54

Zahvala – ONR projekt

Istraživanje i oblikovanje znanstvenoga rada je podržano projektom Office of Naval Research (USA) grant No. N00014-15-1-2789.

Literatura – Anderson, L. W. (Ed.), Krathwohl, D. R. (Ed.), Airasian, P.

W., Cruikshank, K. A., Mayer, R. E., Pintrich, P. R., Raths, J., & Wittrock, M.C. (2001). A taxonomy for learning, teaching, and assessing: A revision of Bloom’s Taxonomy of Educational Objectives (Complete edition). New York: Longman.

– Blended Learning (2017). /on line/. Posjećeno 22. prosinca 2017. na https://www.zapmeta.ws/wiki/page/Blended_learning.

– Bloom, B. S. (1956). Taxonomy of educational objectives. The classification of educational goals, Handbook I Cognitive Doma-in. Committee of College and University Examiners, Longmans, green, New York, NY.

– CARNet: ICT Edu – modul 6: Obrnuta učionica i google disk /on line/. Posjećeno 22. prosinca 2017. na http://www.carnet.hr/upload/javniweb/File/google_Drive_Prirucnik.pdf.

– Chapman, E. (2003). “Alternative approaches to assessing student engagement rates.” Practical Assessment, Research & Evaluation, 8(13). Retrieved 7/2/07.

– Chen, C., Liu, C. C. (2011) A case study of peer tutoring program in higher education, Research in Higher Education Journal 4(1).

– Distance Learning at Florida State University: Using Active Le-arning in the Classroom /on line/. Posjećeno 22. prosinca 2017. na https://distance.fsu.edu/docs/instruction_at_fsu/Chptr8.pdf.

– eLearning intro. disk /on line/. Posjećeno 22. prosinca 2017. na https://www.youtube.com/watch?v=TrrzTSp60RI.

– Fletcher, A. (2005) Meaningful student involvement: guide to students as partners in school change. Olympia, WA: Common Action. p. 4.

– Friesen, N. (2012). Report: Defining Blended Learning disk /on line/. Posjećeno 22. prosinca 2017. na http://learningspaces.org/papers/Defining_Blended_Learning_NF.pdf.

– Fletcher, B. (2012). 9 Keys to Success in Hybrid Programs. Tech-nology Horizons in Education Journal. Posjećeno 9. kolovoza 2018. na https://thejournal.com/articles/2012/09/11/9-keys-to-suc-cess-in-hybrid-programs.aspx.

55

55



– Fredricks, J. A., Blumenfeld, P. C., Paris, A. H. (2004). School Engagement: Potential of the Concept, State of the Evidence. Rev. Educ. Res. 74, 59 – 119.

– Kalkowski, P. (1995) Peer and Cross-Age Tutoring, NWREL: Eric Clearinghouse on Teaching and Teacher Education. ED18.; School Improvement Research Series, Research You Can Use, Close-Up #18; Office of Education Research and Improvement (OERI), U.S. Department of Education. /on line/. Posjećeno 22. prosinca 2017. na https://www.peertutoringresource.org/research- on-peer-tutoring-impacts-and-outcomes-2/peer-and-cross-age-tutoring/.

– Kassner, L. (2013): Mix It Up with Blended Learning in K-12 Schools: A Review of Literature; Copyright© 2013.Metropolitan Educational Research Consortium (MERC), Virginia Commonweal-th University.

– Khan, A., Egbue, O., Palkie, B., Madden, J. (2017). Active Le-arning: Engaging Students To Maximize Learning In An Online Course, The Electronic Journal of e-Learning Volume 15 Issue 2 2017, (pp107-115).

– Markić, M; Volarić, T. (2018) Usage of the Blended Learning Model at the Faculty of Education, The 26th Conference on Sof-tware, Telecommunications and Computer Networks (SoftCOM 2018), SS5: Special session on Advanced Educational Technolo-gies, September 13-15, 2018, Split-Supetar, Croatia.

– MOODLE explained with LOgO. /on line/. Posjećeno 22. prosin-ca 2017. na https://www.youtube.com/watch?v=C-p2KqU7QD4.

– Morris, L. V.; Finnegan, C.; Wu, S. S. (2005). Tracking Student Behavior, Persistence, and Achievement in Online Courses, Inter-net and Higher Education, v8 n3 2005, p221-231.

– Moore, E. A. (2013). From Passive Viewing to Active Learning: Simple Techniques for Applying Active Learning Strategies to Online Course Videos; May 20th, 2013.

– Mužić, V. (2004). Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obra-zovanja, EDUCA, Zagreb, 2004.

– Natriello, g. (1984). “Problems in the evaluation of stu-dents and student disengagement from secondary schools.” Journal of Research and Development in Education, 17p. 14.

– Novak, J. D.; Cañas, A. J. (2006). The Theory Underlying Con-cept Maps and How to Construct and Use Them, Technical Re-port IHMC CmapTools 2006-01, Institute for Human and Mac-hine Cognition (IHMC).

SUVREMENA PITANJA

56

56

– Petty, T.; Farinde, A. A. (2013): Investigating Student Engage-ment in an Online Mathematics Course through Windows into Teaching and Learning; MERLOT Journal of Online Learning and Teaching Vol. 9, No. 2.

– Post-Course Evaluations for E-Learning: 60+ Questions to Inclu-de. /on line/. Posjećeno 22. prosinca 2017. na https://community. articulate.com/articles/post-course-evaluations-for-e-lear-ning-60-questions-to-include.

– Roguljić, L. (2016). Obrnuta učionica (diplomski rad), PMF Split, 2016.

– Staker, H.; Horn, M. B. (2012) Classifying K–12 Blended Lear-ning, The Clayton Christensen Institute, May, 2012.

– Siemens, g. (2005). Connectivism: A learning theory for a digital age. International Journal of Instructional Technology and Distance Learning, 2(1), 3–10.

– Talaei-Khoei, A.; Daniel J. (2016): Peer Tutoring on Facebook to Engage Students with Flipped Classes: A Correlational Expe-riment on Learning Outcomes, AMCIS 2016: Surfing the IT Innovation Wave - 22nd Americas Conference on Information Systems, 2016.

– Teaching In The 21st Century /on line/. Posjećeno 22. prosinca 2017. na https://www.youtube.com/watch?v=OTIBDR4D-n2g.

– Trowler, V. (2010): Student engagement literature review, De-partment of Educational Research Lancaster University, Posjeće-no 14. kolovoza 2018. na https://www.heacademy.ac.uk/system/files/studentengagementliteraturereview_1.pdf.

– Vidović, V. (2016). Hibridno poučavanje nastavnih sadržaja in-formatike u osnovnoj školi. Školski vjesnik, 65 (Tematski broj), 275. – 285. Posjećeno 14. kolovoza 2018. na https://hrcak.srce.hr/160219.

– Volarić, T. (2014). Oblikovanje modela nastavnih lekcija u inte-ligentnom sustavu e-učenja (doktorski kvalifikacijski ispit), FESB Sveučilište u Splitu.

– Volarić, T. (2017). Model oblikovanja i isporuke znanja u inte-ligentnom sustavu za upravljanje učenjem (Doktorski rad), FESB Sveučilište u Splitu.

57

57



ThE USE Of BlEnDED lEARnIng AnD PEER TUTORIng MODElS AT ThE fAcUlTY Of EDUcATIOn

Summary

This paper aims to evaluate the effectiveness of the blended learning and teach-ing models applied in several study groups at the Faculty of Science and Ed-ucation, University of Mostar. The research focuses on students’ engagement in a blended learning environment which includes continuous monitoring, peer tutoring and assessment schemes in evaluation of e-learning systems. The research includes graduate students who attend courses on E-learning systems (ELS) (N1=39), and Evaluation of e-learning systems (EELS) (N2=14). The teaching process is organized in line with the sub-model based on the rotation model, called the flipped classroom. In addition to the basic learning content, the EELS students perform the role of peer tutors in monitoring and analyzing the activities of the ELS students. The teaching process includes the period of traditional teaching (approx. 30% of the total time), and the period of online teaching (approx. 70% of the total time). The research provides a stimulating experience for both teachers and students, and the results in terms of the final grades, which range from very good to excellent, are encouraging as well.Key words: hybrid learning, flipped classroom, e-learning systems, evalua-tion of e-learning systems, peer tutoring.

58

Đurđica Čotić FPMOZ – Studij razredne nastave Lidija Vladić-Mandarić FPMOZ – Studij glazbene umjetnosti

UDK 37.036:78 371.3:78]:373.32 Pregledni članak Primljeno: 29. ožujka 2019.

Glazbene aktivnosti s djecom od I. do IV. razreda osnovne škole

Sažetak

Glazba je prisutna u odgoju i obrazovanju od začetka ljudske civilizacije do danas. Oduvijek se vjerovalo u njezinu odgojnu moć, a njezin pozitivan utjecaj na cjelokupan čovjekov razvoj dokazala su i mnoga suvremena istra-živanja. Sam koncept glazbene nastave razvijao se od onoga u kojem je glaz-ba upotrebljavana kao sredstvo odgoja i obrazovanja, sve do suvremenoga, koji je nastoji pročistiti od izvanglazbenih ciljeva i teži „odgoju za glazbu putem glazbe“. Vodeći se tim načelom, u središtu suvremene nastave glazbe postavljena je aktivnost slušanja i upoznavanja umjetnički vrijednih glaz-benih djela, kako bi se kod učenika razvio glazbeni ukus, dok su aktivnosti pjevanja, sviranja i glazbenoga stvaralaštva izborne. Predmet ovoga rada su navedene glazbene aktivnosti koje se provode s učenicima od I. do IV. razreda osnovne škole u okviru redovite nastave i izvannastavnih aktivnosti. Cilj rada je utvrditi mjesto i ulogu glazbenih aktivnosti u suvremenom školstvu, kao i način njihove primjene u praktičnoj nastavi.Ključne riječi: glazba, glazbene aktivnosti, nastava, glazbeni ukus.

UMJESTO UVODA – Povijesni pregled glazbenih aktivnosti u pedagoškoj praksi

glazbeno obrazovanje bilo je od izuzetne važnosti u doba antičke grčke. grci su vjerovali da tijelo i um trebaju biti u harmoniji, što se

ostvarivalo kroz bavljenje sportom i glazbom. grčki filozof Platon (428. pr. Kr. – 348. pr. Kr.) glazbu je držao temeljem društvenoga života i sta-bilne države; „[č]vrsti red u glazbi izaziva smisao za red u čovjeku, a to mu pomaže da shvati red u državi i da ga se iz vlastita uvjerenja pridržava“ (Rojko, 2012, 6).

59

59

Đurđica Čotić − Lidija Vladić-MandarićGLazbene aktiVnosti s djecoM od i. do iV. razreda

osnoVne škoLe

Temeljnom zadaćom glazbenika držao je stvaranje didaktički vrijed-nih djela, koja će se upotrebljavati u obrazovanju mladih, i tako služiti do-brobiti države. Do šesnaeste godine glazba se učila individualno, a kako ne bi došlo do „[p]retjerane ženstvenosti i mekoće“, kasnije se njegovalo zborsko pjevanje i sviranje. Dok je za Platona glazbeni odgoj imao funk-ciju održavanja reda u državi, njegov učenik Aristotel (384. pr. Kr. – 322. pr. Kr.) glazbu je smatrao velikim dijelom igrom i zabavom. Svijest o važ-nosti glazbenoga odgoja i obrazovanja u vrijeme antičkoga Rima jenjava te glazba u to vrijeme služi isključivo za zabavu (Rojko, 2012, 7).

U razdoblju srednjega vijeka glazbeni odgoj odvijao se gotovo isklju-čivo u okviru Crkve. Osnivane su škole pjevanja u kojima se njegovalo lijepo pjevanje, a učenici su pjevanjem pratili sve crkvene svečanosti. Pje-valo se isključivo po sluhu, sve do pojave guida Aretinskoga (991. – 1050.) koji je uveo solmizaciju i tako omogućio učenicima samostalno čitanje i učenje novih pjesama. Time je došlo do preokreta u metodici glazbene kulture (Vidulin-Orbanić; Terzić, 2011, 139). Tek u XIV. i XV. stoljeću više se njegovala svjetovna instrumentalna glazba koju su izvodili kantori u dvorovima. Djeca bogatih feudalaca bila su poučavana, između ostalo-ga, „[u]mijeću pjevanja“ (Rojko, 2012, 9).

U XVI. stoljeću razvijaju se novi svjetonazori te se izuzev pjevanja podučavala i glazbena teorija – nastaju prvi glazbeno-teorijski udžbeni-ci, pjesmarice i školsko-didaktičke glazbene vrste poput kanona i oda. Nastavno gradivo bilo je metodički raspoređeno tako da se u prva dva razreda pjevalo u zboru po sluhu. U sljedeća dva razreda učile su se note i ritam. Zatim su se pjevali kanoni i jednostavnije skladbe, a u višim ra-zredima učenici su imali prigodu izraziti se u zbornom muziciranju. Broj nastavnih sati glazbe u XVII. stoljeću postupno se smanjuje u korist no-vih nastavnih predmeta. U doba prosvjetiteljstva javljaju se i protivnici glazbenoga odgoja, poput poznatoga znanstvenika i filozofa Johna Loc-kea (1632. – 1704.) koji je smatrao da je bavljenje glazbom „[g]ubljenje vremena“ (Rojko, 2012, 10).

U XVIII. stoljeću značajan utjecaj na glazbeni odgoj ostvario je Jean Jacques Rousseau (1712. – 1778.). Predložio je takozvanu brojčanu metodu, koja je prihvaćena mnogo kasnije, kako bi olakšao učenicima usvajanje glazbene teorije. Zalagao se da dječje pjesme budu sadržajno i glazbeno jednostavne i prirodne te tako prilagođene stupnju djetetova razvoja. Pod njegovim utjecajem su djelovali filantropisti koji su smatrali kako pjevanje olakšava učenje. Tako je u njihovim domovima za djecu svakodnevica bila prožeta pjesmom. U XVIII. stoljeću dolazi do buđenja nacionalne svijesti na području cijele Europe. U glazbenu nastavu ulazi

SUVREMENA PITANJA

60

60

narodna pjesma, koja potpuno preuzima dominaciju u odnosu na ranije prisutne crkvene pjesme.

glazbena pedagogija XIX. stoljeća razvija se u dva smjera: jedni pe-dagozi smatraju kako je cilj glazbene nastave isključivo pjevanje po sluhu, a drugi zagovaraju potrebu glazbenoga opismenjavanja. Iako su u to vri-jeme ostvareni neki povoljni rezultati za razvoj glazbenoga obrazovanja, nastava glazbe bila je loše kvalitete (Rojko, 2012, 12). U XX. stoljeću razvili su se brojni reformski pravci u pedagogiji koji su tek djelomično utjecali i na glazbeni odgoj. Nakon Prvoga svjetskoga rata provedena je široka reforma glazbene nastave koja je obuhvatila i obrazovanje učitelja, donijela brojne smjernice za rad te je predmet pjevanje zadobio primje-reniji naziv – glazba.

Do Drugoga svjetskoga rata glazba se u Hrvatskoj u osnovnim škola-ma poučavala pod nazivom – pjevanje, a svodila se uglavnom na pjevanje po sluhu. U srednjim školama nastava glazbe je također bila prisutna, ali ovdje kao teorija i solfeggio. Praksa je uvelike zaostajala za onim što su propisivali tadašnji programi, a revolucionarne glazbeno-pedagoške ideje koje su se javljale u Europi nisu imale odjeka u našim školama.

S godinama su nastajali novi nastavni planovi i programi u kojima se mijenjao broj sati te su se oni postupno približavali današnjem konceptu nastave glazbene kulture (Rojko, 2012, 16 – 20). Potonji naziv predmet dobiva nastavnim planom i programom iz 1984. godine. Tim je progra-mom na značenju dobilo slušanje glazbe. Nastavni plan i program se mi-jenjao i 1993. godine, kada se smanjuje broj nastavnih sati glazbene kulture u korist vjeronauka kojega se uvodi u osnovne škole. Posljednja promjena nastavnoga plana i programa dogodila se 2006. godine, kada na snagu stupa otvoreni program1 nastave glazbe, u okviru Hrvatskoga nacionalnoga okvirnoga standarda (HNOS).

UTJECAJ GLAZBENIH AKTIVNOSTI NA DIJETE

glazba je „[u]mjetnost koja tonovima izražava osjećaje, misli i do-življaje“ (Manasteriotti, 1973, 7). Njezina moć da utječe na različite se-gmente čovjekove osobnosti zainteresirala je mnoge mislioce, znanstve-nike i istraživače. Brojna istraživanja koja su proučavala utjecaj glazbenih aktivnosti na dijete ustvrdila su kako glazba djeluje na njegov kognitivni, socijalni, emocionalni i psihomotorni razvoj. 1 Otvoreni program – koncept koji učitelju daje slobodu da uz obvezno područje

slušanja glazbe sam uobličuje način aktivnoga muziciranja kroz aktivnosti pjevanja, sviranja i glazbenoga stvaralaštva.

61

61


osnoVne škoLe

Interes znanstvenika je privukla veza kognitivnoga razvoja i glazbe. S jedne strane „[u]vriježeno je mišljenje kako je svega nekoliko minuta slušanja“ Mozartove glazbe „[d]ovoljno da se poveća opća inteligencija“ ( Jakovljević; Vladić-Mandarić, 2018, 118), no brojna kasnija istraživanja su dokazala da bolji rezultati kognitivnih i kreativnih sposobnosti nisu posredovani Mozartovim efektom, nego je uzrok takva učinka zapravo optimalno emocionalno stanje, izazvano slušanjem omiljene glazbe (Ni-kolić, 2007, 143). Prema Nini Jackson upravo utjecaj glazbe na emocio-nalna stanja učenika može poslužiti kao moćno sredstvo u učionici – za motivaciju i stimulaciju, opuštanje i smirenje, ali i koncentraciju te učenje i pamćenje (2009, 1, 37, 75).

glazbene aktivnosti kod učenika utječu na socijalni, emocionalni i psihomotorni razvoj djeteta, te one mogu biti skupne ili individualne pa su tim i socijalni ishodi različiti. Pojedinačno muziciranje može pridoni-jeti disciplini, osjećaju postignuća i samopouzdanju, dok skupno prido-nosi osjećaju pripadanja, timskom radu, odgovornosti i samoizražavanju. Suradnja s drugom djecom potiče prosocijalno ponašanje i osjećaj empa-tije (Nikolić, 2007, 149/150).

Ta je saznanja nužno što više primjenjivati u praksi s ciljem poboljša-nja kvalitete nastave, smatra Jackson (2009, 3). Ovakvu uporabu glazbe, kao sredstva za ostvarivanje neglazbenih zadataka, kritizira Pavel Rojko. Autor ih naziva paraglazbenim ili kvaziglazbenim zadatcima, pri tom na-vodeći neke od zadataka iz programa glazbene kulture, kao što su „[r]azvoj osjećaja radosti, razvoj socijalnih čuvstava i emocionalni razvoj, ra-zvoj stvaralačkih i izražajnih sposobnosti, regulacije i oslobađanja moto-rike“ (Rojko, 2012, 28). Rezultate istraživanja utjecaja glazbe na čovjeka uzima sa skepsom i unatoč njima tvrdi kako „[n]ema nikakve osnove za vjerovanje da bi bavljenje glazbom pridonosilo uspjehu u matematici ili jezicima“ nadalje tvrdeći kako su bolji rezultati učenika koji su uključeni u glazbene aktivnosti „[n]ormalni nusprodukti nastavnoga procesa i uo-bičajeni transfer koji se lako objašnjava teorijom zajedničkih elemenata“ (Rojko, 2012, 33). Autor smatra kako nema potrebe glazbu u nastavnom programu braniti nikakvim izvanglazbenim argumentima, nego tvrdi: „[g]lazbeni je odgoj – odgoj za glazbu putem glazbe“ (Rojko, 2012, 33).

Ipak, N. Jackson, koristeći se rezultatima istraživanja koje je sama go-dinama provodila, ističe kako u nastavi glazbu možemo primijeniti za uspješnije učenje i koncentraciju, za opuštanje i smirenje, motivaciju, sti-mulaciju te podizanje djelotvornosti. Tvrdi kako se adekvatnom glazbom može pomoći učenicima u apstraktnom zaključivanju, kao i poticati men-talne zadatke poput analitičkoga i kreativnoga mišljenja (2009, 2).

SUVREMENA PITANJA

62

62

GLAZBENE AKTIVNOSTI U NASTAVI GLAZBENE KULTURE

Dva osnovna načela nastave glazbene kulture su: 1) psihološki, gdje djeca imaju prirodnu potrebu upoznavati glazbu i baviti se njom te „[e]motivno reagiraju na glazbu i učvršćuju vlastiti odnos s glazbom“; 2) kul-turno-estetski gdje „[u]čenici razvijaju glazbeni ukus, stječu kriterije za vrednovanje glazbe i sposobnost izražavanja vlastitih stavova o glazbi“ (NPP za OŠ, 2006, 66). Vodeći se ovim načelima, učenici će postati kom-petentni korisnici glazbene kulture i poznavatelji kvalitetnoga glazbeno-ga opusa, što je u konačnici cilj nastave glazbene kulture.

Rojko zagovara isključivo glazbeno-estetski odgoj, kritizirajući svako izvanglazbeno definiranje ciljeva i zadataka glazbene kulture, ali navodi i kako „[r]azredna nastava mora predstavljati strukom neopterećeno doba slobodnoga pjevanja, sviranja, glazbenih igara i nepretencioznoga sluša-nja glazbe“ (2012, 47).

PjevanjePjevanje je, zbog svoje povezanosti s pjesničkom riječju, učenicima

najrazumljivija i najpristupačnija glazbena aktivnost. Ono ne zahtijeva poznavanje nota ili bilo kakvo glazbeno obrazovanje, nego predstavlja čovjekov prirodan izričaj. Upravo je zato pjevanje niz stoljeća bilo osnov-na glazbena aktivnost u nastavi glazbe. Suvremena koncepcija predmeta glazbene kulture ne temelji se na pjevanju, nego mu otvoreni model daje novu ulogu: „Treba izabrati primjerene pjesme i težiti kvaliteti interpre-tacije jer propjevavanje pjesama, bez cilja i svrhe, ne pogoduje glazbenoj nastavi“ (Vidulin-Orbanić; Terzić, 2011, 44). Stoga u nastavi treba težiti umjetničkom2 pjevanju, dok „[p]ukom funkcionalnom3 pjevanju nema mjesta u školi“ (Rojko, 2012, 120). Potrebno je, dakle, jasno razlučiti umjetničko od funkcionalnoga pjevanja.

glazbeni instrument kojim se ostvaruje pjevanje jest glas. Opseg glasa djece od sedam do deset godina najčešće obuhvaća prvu oktavu (c1–c2,) koja se može proširivati na više i dublje tonove. Preduvjet umjetničkoga

2 Umjetničko pjevanje podrazumijeva lijepo i izražajno pjevanje s pravilnom into-nacijom, ritmom, pjevačkom tehnikom i disanjem, pri čem učenici oblikuju glaz-beni ukus i razvijaju svoje glazbene sposobnosti. Međutim, razina glazbenih spo-sobnosti učenika te odabir skladba u udžbenicima svakako ne doprinose realizaciji umjetničkoga pjevanja (Vidulić-Orbanić; Terzić, 2011, 144 – 146).

3 Funkcionalno pjevanje nema za cilj ostvarenje umjetničke izvedbe, nego je fokusira-no na osjećaj radosti, opuštenosti i optimizma uz društvenu svrhu (Rojko, 2012, 58).

63

63


osnoVne škoLe

pjevanja je pravilna intonacija koju je u razredu teško ostvariti jer skupi-nu čine učenici različitih glasovnih mogućnosti (Manasteriotti, 1973, 91) (prilog 1).

Za ostvarenje umjetničkoga pjevanja u razredu potrebno je pozornost posvetiti i pravilnom disanju, koje podrazumijeva skladan rad više tjele-snih organa. Pri pravilnom udahu, ošit se steže i spušta prema trbušnoj šupljini, dolazi do širenja donjih rebara i istovremena proširenja donjega dijela trupa s obje (prednje i leđne) strane. Pravilan izdah opušta i podiže mišiće dijafragme, skuplja i uvlači donja rebra, odnosno dolazi do sužava-nja prostora donjega dijela trupa (slika 1).

Slika 1: Prsni koš iz profila nakon: a) pravilnoga udaha; b) pravilnoga izdaha.4

Slika 2: Stajaće pjevačko držanje: a) pogrješno stajaće pjevačko držanje, b) pravilno stajaće pjevačko držanje.5

Zbog slaboga intenziteta udisaja i kratkoga daha, djeca udišu povr-šinski i isprekidano, što u pjevanju dovodi do „gutanja“ pojedinih slogo-va, posebice na početku ili kraju riječi. Upravo zato je u nastavi glazbe potrebno pozornost posvetiti učenju pravilnoga, hotimičnoga disanja.

4 Preuzeto: Lhotka-Kalinski, 1975, 15.5 Preuzeto: Lhotka-Kalinski, 1975, 15.

SUVREMENA PITANJA

64

64

Vježbe disanja s učenicima se provode kroz igru, kako bi ih provodili bez pritiska i napora (prilog 2). Preduvjet usvajanja pravilnoga disanja jest usvajanje pravilnoga držanja tijela u stojećem i sjedećem položaju. Stoga s učenicima treba raditi i na pravilnom držanju. Pravilno sjedeće pjevačko držanje (slika 3) podrazumijeva sjedenje na rubu stolice (a), s težištem prema naprijed i osloncem u donjem dijelu bedara, otvorena ra-mena izvijena prema natrag, ruke opuštene i smještene u krilu, uspravnu kralježnicu, glavu i vrat, dok je brada spuštena prema prsima.

Slika 3: sjedeće pjevačko držanje: a) pravilno sjedeće pjevačko držanje; b) i c) pogrješno sjedeće pjevačko držanje.6

Sljedeći element umjetničkoga pjevanja s učenicima je ritam. Razvijen osjećaj za ritam, osim za pravilnu izvedbu glazbe, ima pozitivan utjecaj i na razvoj mnogih djetetovih osobina poput orijentacije i svladavanja prostora, kretanja i razvoj govora (Manasteriotti, 1973, 47). Elementar-ni oblik ritma nastaje izmjenom dužega i kraćega trajanja, a značajno svojstvo ritma jest što za njega nije potreban ton, nego samo zvuk. Sto-ga se osjećaj ritma razvija govorom. S učenicima se razvoj ritma potiče obradbom brojalica ili pričama u kojima učenici u pojedinim dijelovima skandiraju tekst.

Pri obradbi pjesme, pozornost treba obratiti i na pravilan izgovor gla-sova i riječi, odnosno dikciju i artikulaciju. U praksi se s učenicima vježba izgovor samoglasnika kao nosioca tona, te suglasnika koji ne mogu stajati samostalno pa se u vježbama kombiniraju sa samoglasnicima u vokalize7.

6 Preuzeto: www.healthornutrition.com/understanding-back-pain-causes-treatment.7 Vokalize su tehničke vježbe za upjevavanje koje nastaju kombiniranjem vokala i su-

65

65


osnoVne škoLe

Izgovor samoglasnika vježba se na pojedinim riječima u kojima je on do-minantan, a melodija za te riječi gradi se na motivu male terce8. Naviku pravilnoga izgovora glasova učenici vježbaju kroz sustav igara i vježba kojima se otklanjaju općenite pogrješke u izgovoru, kao što je neizražajan izgovor zbog premalo otvorenih i neadekvatno oblikovanih usta te pre-slaboga kretanja jezika (Manasteriotti, 1973, 104) (Prilog 2.).

Metodički postupak pri obradbi pjesme po sluhuPjevanje je, prema mnogim istraživanjima, omiljena glazbena aktiv-

nost u okviru glazbene kulture (Radičević, Šulentić Begić, 2010, 250), a „[u] činu pjevanja (…) na licu se mjesta doživljava i uči glazba, obogaćuje učenikov osjećajni svijet i izoštrava njegov umjetnički senzibilitet” (Roj-ko, 2005, 13). Značajno je da učitelji posegnu za kreativnošću i primje-nom što više različitih metoda rada kako bi učenici svladali gradivo glaz-bene kulture s većim interesom i motivacijom te kako obradba pjesme ne bi bila monotona.

Otvoreni koncept u nastavnom planu i programu učitelju daje moguć-nost slobodna odabira repertoara pjesmica koje će pjevati u razredu. U nižim razredima osnovne škole pjesme se uče isključivo po sluhu, jer pro-gramom za tu dob nije predviđeno usvajanje elemenata glazbene pisme-nosti. Analizom niza metodičkih priručnika za glazbenu kulturu koncept učenja pjesme odvija se u pet faza (Vidulin-Orbanić; Terzić, 2011, 146):

Stvaranje raspoloženja za novu pjesmu

Doživljaj pjesme

U razredu treba stvoriti ugođaj koji odgovara karakteru i sadr-žaju pjesme. Ova faza se može izvršiti kroz kratak razgovor o temi pjesme, kroz uporabu al-ternativnih metoda kao što su slike ili druga nastavna sredstva te pomagala koja će učenicima približiti temu i pripremiti ih za obradbu nove pjesme.

Pjesmu demonstrira učitelj uz pratnju akordičkoga instrumenta (sve kitice), ako sigurno i točno vlada vještinom pjevanja i sviranja. Pri izvedbi pjesme tre-ba paziti na jasan izgovor teksta, odgovarajući tem-po i dinamiku. Pjesma se može poslušati i s nosača zvuka, osobito ako postoji interesantan i kvalitetno izveden primjer (Vidulin-Orbanić; Terzić, 2011, 250). Svrha demonstracije je kod učenika pobuditi emocionalan doživljaj o kojem se zatim razgovara s učenicima.

Usvajanje pjesme Analiza pjesme

glasnika (npr. la, na ) te se pjevaju na zadanu melodiju, a mogu se rabiti i kao vježbe za pravilan izgovor suglasnika u pjevanju.

8 Terca je razmak od tri tona.

SUVREMENA PITANJA

66

66

Pjesma se usvaja metodom igre lovica – dok učitelj pjeva pjesmu, učenici usporedno s njim hvataju riječi, odnosno supjevaju. U pravilu se pjesme usvajaju u cjelini i ne cjepkaju se na dijelove, no ako je pjes-ma teža zbog većega opsega melodije i teksta, ona se usvaja na isti način, ali podijeljena po strofama. Tekst pjesme se ne bi trebao vježbati zasebno jer melodija i tekst čine cjelinu pa melodija pomaže pamćenju teksta i obratno (Manasteriotti, 1973, 118).

Analizira se opseg melodije, način melodijsko-ga i ritamskoga kretanja te glazbeni oblik. Učenici rane školske dobi mogu obratiti pozornost na to je li opseg pjesme mal, velik ili srednji, kreće li se melodija postupno ili skače, u kojem dijelu pjesme ide uzlazno, u kojem silazno i slično. Potrebno je ustanoviti i ima li u pjesmi učenicima nepoznatih riječi te, u slučaju da ima, pojasniti njihovo značenje. Na ovaj način učenike se potiče da pozornije slušaju pjesmu, da ju točno izvode, uz što se razvija njihova sposobnost uočavanja razlika među pojedinim pjes-mama (Radičević; Šulentić Begić, 2010, 250).

glazbena interpretacijaPosljednja faza obradbe pjesme odnosi se na izražajno dotjerivanje. Kako bi se posti-glo umjetničko pjevanje pozornost se pridaje dikciji i artikulaciji, pravilnom držanju i disanju pri pjevanju, intonaciji te dinamici i tempu, kao što je ranije razloženo (Vidu-lin-Orbanić; Terzić, 2011, 148). Na kraju sata učitelj može potaknuti učenike da svoj doživljaj pjesmice izraze crtežom ili pokretom.

Slušanje glazbeSlušanje glazbe jedna je od najmlađih aktivnosti u nastavi glazbe.

U nastavnim programima javlja se tek pedesetih godina XX. stoljeća, a razlog tomu su, izuzev slabije osviještenosti, svakako i tehničke nemo-gućnosti reprodukcije takvih djela. Prema aktualnom otvorenom modelu upravo je slušanje glazbe i upoznavanje glazbenih djela u središtu nastave glazbene kulture, a druga nastavna područja učitelj bira i kombinira sam prema vlastitoj procjeni i preferencijama učenika. Nasuprot kritičarima koji smatraju da se glazba ne može spoznati bez aktivnoga muziciranja, Rojko tvrdi „[k]ao što se umjetnički senzibilitet za književnost ne stječe pisanjem sastavaka na predmetu materinskog jezika i kao što se senzibi-litet za likovna umjetnička djela ne stječe izradom rezbarija, nego isklju-čivo čitanjem književnih, odnosno promatranjem likovnih umjetničkih djela, tako se ni glazbeni umjetnički ukus ne može razvijati sitničarskim bavljenjem oko glazbe po modelu uradi sam, pogotovo ako to bavljenje od sredstva preraste u cilj, nego jedino slušanjem glazbe“ (2012, 73).

S jedne strane, cilj slušanja može biti upoznavanje glazbenih pojmo-va, jer „[s]ve generalizacije treba usvajati na temelju slušno prezentira-nih činjenica, svaka intonativna i ritamska pojedinost mora se čuti, svaki glazbeni instrument mora se upoznati na temelju slušanja, u jednu riječ,

67

67


osnoVne škoLe

priroda je glazbenih znanja takva da se sva moraju usvajati na temelju slušanja“ (Rojko, 2012, 73). S druge strane, konačni cilj slušanja glazbe u školi je razvoj glazbenoga ukusa, a vrijedna glazbena djela postaju sred-stvo za postizanje toga cilja. Ispravno vođeni u slušanju glazbe, učenici će se formirati u ljude s razvijenim senzibilitetom glazbeno-estetske osjet-ljivosti i u istinske poznavatelje glazbe. Sa slušanjem kvalitetne glazbe treba početi već u najranijoj dobi, jer se njim u djece razvija muzikalnost i senzibilnost sluha.

Model otvorene nastave glazbe očituje se, između ostaloga, i u izboru glazbenih djela za obradbu. Program sadrži popis preporučenih skladba, no one za učitelja nisu obvezujuće, nego ih on bira sam, prema svojoj stručnoj procjeni i preferencijama učenika. Pri odabiru pjesme učitelj se vodi kulturno-estetskim načelom i didaktičkim načelom postupnosti i primjerenosti dobi učenika. Skladba, dakle, treba biti umjetnički vrijedna, ali i dostupna dječjem shvaćanju. Stoga ne treba pretjerivati u težnji za umjetnički vrijednim djelima, jer uza sva nastojanja ne bismo uspjeli za-držati dječju pozornost na mnogim vrijednim simfonijama ili sonatama izvedenima u cijelosti. Pozornost je, dakle, potrebno usmjeriti i na trajanje skladbe, koja ne bi trebala trajati više od nekoliko minuta (Manasteriotti, 1973, 126).

Za slušanje s djecom mlađe školske dobi predviđene su vokalno-in-strumentalne, instrumentalne skladbe i glazbene priče (Njirić, 2001, 59). U tablici koja slijedi prikazan je popis skladba za slušanje, predložen NPP za OŠ iz 2006. godine. Snježana Dobrota (2012, 29) navodi nekoliko izbornih skladba primjerenih djeci mlađe školske dobi:

Skladatelj SkladbaAnonimus Skarazula Marazula

G. Rossini / O. Respighi Boutique Fantasque, TarantellaG. Bizet Arležanka, suita br. 2, FarandoleG. Bizet Uvertira iz opere Carmen

J. Offenbach Can-can, iz operete Orfej u podzemljuJ. Brahms Mađarski ples g-mol br. 5E. Grieg Per Gynt, suita br.1, U pećini gorskog kralja

Problem koji se javlja u praksi je nedovoljna učiteljska stručnost. Upravo zato se događa da mnogi učitelji ne primjenjuju otvorenost mo-dela pri odabiru pjesama, nego se strogo drže popisa skladba iz progra-ma ili udžbenika (Šulentić Begić i Birtić, 2012, 14). Zbog istoga razloga dolazi i do loše kvalitete nastave glazbene kulture, jer velik broj učitelja u središte nastave stavlja pjevanje, iako je programom propisano suprotno, a slušanje se često svodi na pasivno umjesto na aktivno.

SUVREMENA PITANJA

68

68

Pasivno se slušanje odnosi isključivo na fiziološki proces primanja zvučnih podražaja iz okoline i kao takvo nema utjecaja na razvoj estetske osjetljivosti i glazbenoga ukusa u učenika. U nastavi glazbene kulture bi se trebalo prakticirati samo aktivno slušanje, što se kod učenika može potaknuti samo ako je adekvatno metodički osmišljeno.

U literaturi dio metodičkih uputa navodi učitelje da u fazi priprema-nja učenika za slušanje trebaju govoriti o glazbenom djelu i o njegovoj temi (u slučaju programske glazbe), autoru skladbe ili kontekstu u kojem je glazbeno djelo nastalo. Tomu se protive Šulentić Begić i Birtić, tvrde-ći kako „[p]rije slušanja ne treba govoriti o glazbi, već glazbi treba dati priliku da ona sama govori o sebi“ (2012, 5). Prema njihovu istraživa-nju kvalitete glazbene nastave više od polovice ispitanih učitelja razredne nastave pri slušanju glazbe prakticira ovakav način rada, smatrajući da tako motiviraju učenike i stvaraju adekvatno raspoloženje za slušanje. Ta-kvo postupanje autorice smatraju metodičkim propustom i nedovoljnom stručnošću učitelja. Osim što nije metodički korektno, govoriti o autoru i njegovu životu je suvišno, jer programom nije propisano usvajanje takvo-ga znanja, posebice ne za razdoblje razredne nastave. Tim se samo odvlači pozornost učenika s istinskih glazbenih zadataka.

Učenicima je, dakle, potrebno skrenuti pozornost na određene glaz-bene elemente u skladbi, postavljajući im konkretne zadatke prije svako-ga slušanja. Učitelj postaje posrednik između učenika i glazbenoga djela, a njegov je zadatak, kako kaže P. Rojko „[d]a im u slušanju pomogne, da ih nauči kako slušati i što slušati. Umjesto praznih priča o ‘stvaranju raspoloženja’, učenicima treba prije slušanja dati jasne zadatke u vezi sa slušanjem: što treba slušati u skladbi. Zadaci mogu biti vrlo jednostavni – od opažanja izvođača (instrumenata, glasova, ansambla), preko praćenja teme i njezinih preobrazba, ritma, tempa, dinamike...“ (2012, 80).

U praksi se često događa da učitelji upućuju učenike na izvanglazbene elemente. Tako je, primjerice, za vrijeme provedbe istraživanja glazbe-ne nastave jedna učiteljica prilikom slušanja skladbe Proljeće skladatelja Antonia Vivaldija (1678. – 1741.) učenike zamolila da zatvore oči i za-mišljaju proljeće dok slušaju, a kasnije tu sliku i nacrtaju (Šulentić Begić; Birtić, 2012, 12). „Takvim tumačenjima nema mjesta u školi. Dužnost je nastavnika uputiti učenike u glazbu, omogućiti im da osjete glazbenu ljepotu kao takvu i da shvate da ona ne leži ni u kakvim asocijacijama, sli-kama, zamišljanjima, refleksijama i emocijama, nego isključivo u glazbi“ (Rojko, 2012, 83).

Slušanje glazbe ne treba povezivati s vanjskim sadržajem. Usmjerava-nje učenika na izvanglazbene elemente može stvoriti trajnu povezanost s njima. Na većini nastavnih sati za vrijeme provedbe istraživanja, bilo

69

69


osnoVne škoLe

je izvanglazbenih aktivnosti „[p]oput neglazbene motivacije (razgovor o temi pjesme), neglazbenih zadataka (najčešće crtanje sadržaja pjesme), poticanja na razmišljanje o izvanglazbenom sadržaju pri slušanju glazbe te poticanja neglazbenih aktivnosti pod krinkom stvaralaštva. U nastavi glazbe ne bi trebalo biti aktivnosti koje nisu glazbene“ (Šulentić Begić; Birtić, 2012, 14). Iz navedenoga može se zaključiti kako aktivnost sluša-nja u primarnom obrazovanju nije na zadovoljavajućoj razini, uglavnom zbog nedovoljne učiteljske stručnosti.

Metodički postupak pri slušanju glazbeSat slušanja glazbe može se započeti na više načina, ali uvijek treba

nastojati da sve, pa tako i uvodne aktivnosti, budu glazbene prirode. Jedan od načina je da se bez prethodne najave odsluša skladba. U tom slučaju cilj je da učenici poslušaju glazbeno djelo bez stvaranja ikakvih izvan-glazbenih poveznica. Tako će učenici biti usredotočeni na čist doživljaj glazbenoga djela ne tražeći u njem semantička obilježja.

Rojko navodi da je u uvodnom dijelu sata korisno otpjevati temu skladbe, ako karakter skladbe to dopušta. Nakon prvoga slušanja s učeni-cima se razgovara o dojmovima te ih se potiče da sami izraze što su čuli i kako su to doživjeli. Nakon toga se prelazi na slušanje s konkretnim zadatcima kroz koje učenici otkrivaju izvođače skladbe, tempo i dinamiku, glazbeni oblik i ugođaj. Autor smatra kako bi se slušanje glazbenih djela trebalo odvijati isključivo induktivnom metodom, tako da učenici sami traže i otkrivaju karakteristike glazbenoga djela. Zato je potrebno skladbu poslušati više puta, svaki put zadajući učenicima novi zadatak (2012, 87).

Prvi zadatak je odrediti izvođače. Svaki instrument koji se spominje u okviru slušanja potrebno je učenicima zorno prikazati, bilo da je uči-telju dostupan konkretan instrument, ili pak slikom, uz objašnjenje kako taj instrument proizvodi zvuk. Ako u kabinetu glazbene kulture postoje instrumenti kojima se izvodi određena skladba, oni se mogu posuditi i pokazati učenicima, dopustiti im da ga, uz nadzor i oprezno rukovanje, i sami dotaknu te da na njem pokušaju proizvesti zvuk. Kada se odrede izvođači, ponovo se prelazi na slušanje djela, uz zadatak da se pozornost usmjeri na tempo.

Tempo učenici obično lako raspoznaju, a označavaju ga kao polagano, umjereno i (vrlo) brzo, pri čem trebaju upotrebljavati izraz tempo, a ne brzina. Pri novom slušanju učenici određuju dinamiku. Potonja se ozna-čava izrazima: tiho, srednje glasno i (vrlo) glasno. Sljedeća komponenta do koje se dolazi ponovnim slušanjem jest oblik skladbe, no ona se ne provodi s učenicima prvoga razreda jer je za njihovu dob ovakav zadatak neprimjeren.

SUVREMENA PITANJA

70

70

Oblik skladbe učitelj zapisuje na ploču označavajući temu slovom A, a ostale dijelove skladbe drugim slovima. Potrebno je prvo s učenicima po-slušati samo temu, a zatim i cijel komad, kako bi uvidjeli razliku između teme i drugih dijelova skladbe. Prilikom ponovna slušanja, učenici mogu dobiti zadatak da podignu ruku kada nastupi tema. Kada se skladba ovim putem osvijesti, s učenicima se razgovara o ugođaju. Tijekom svakoga slušanja, učitelj u njem treba sudjelovati zajedno s učenicima, a ne raditi nešto drugo. Kontakt učitelja s učenicima za vrijeme slušanja značajan je za održavanje njihove pozornosti. Ovako metodički oblikovane aktivno-sti „[m]otivacija su učeniku za slušanje glazbe i one su isključivo u služ-bi slušanja glazbe“ (prema Rojko, 2012, 86/87). Zadatci nisu svrha sebi samima, nego služe kao „[p]utokaz i pomoć učenicima za snalaženje u glazbenom djelu koje je za njih puka apstrakcija“ (Šulentić Begić; Birtić, 2012, 5).

SviranjeNastavno područje sviranja jedno je od izbornih područja glazbene

kulture, koje učitelj može, ali i ne mora uvesti u nastavu. Rojko (2012, 63) navodi dva osnovna razloga „[z]ašto se sviranje u osnovnoj školi ne može smatrati sviranjem, a to su: nekvalitetni instrumenti i niska razina svira-nja“, a Šulentić Begić i Birtić dodaju još i nedovoljnu učiteljsku stručnost.

Umjetničko sviranje može se postići u školi, ali tek u okviru izvanna-stavnih aktivnosti – u orkestrima i ansamblima. S obzirom na sve nave-deno dovodi se u pitanje opravdanost uvrštavanja ove aktivnosti u nasta-vu glazbe. Iako sviranje u razrednoj nastavi ne dostiže visoku kvalitetu, upravo je ono učenicima omiljena aktivnost, posebno ih veseli i podiže njihovu motivaciju (Mijatović, 2017, 56/57). Stoga Rojko govori: „Zašto dijete (zaista) rado svira, na to pitanje ne znamo odgovora, kao što i inače ne znamo zašto brojni amateri također rado sviraju. To djetetovo zado-voljstvo u sviranju instrumenta dovoljan je razlog (…) da ta aktivnost bude opravdana“ (2012, 69). Analizom radova niza autora, Rojko navodi nekoliko skupina argumenata na koje se nailazi u literaturi, u korist ra-zrednoga sviranja, pritom dovodeći u pitanje opstojnost nekih od njih (2012, 69):

– u prvu bismo mogli svrstati izvanglazbene razloge poput: razvija-nja radnih navika, discipline, odgovornosti, kolektivnosti, odnosa prema radu i sl.

– drugoj bi skupini pripadali argumenti koji polaze od djeteta: ono želi svirati i biti aktivno

71

71


osnoVne škoLe

– treću skupinu čine stručni razlozi: sviranje pomaže usvajanju glaz-benih znanja

– četvrtu skupinu čine estetski razlozi: sviranje pomaže razumijeva-nju glazbe, razvija glazbeni ukus i stvara aktivna slušatelja glazbe.

Dakle, iako se u nižim razredima u sklopu nastave glazbene kulture ne može postići visoka kvaliteta sviranja, zbog velike motivacije učenika i radosti koju sviranje u njima izaziva, dobro je s učenicima provoditi ta-kve aktivnosti. Zagovaratelj koncepcije aktivnoga sviranja bio je i poznati njemački skladatelj Carl Orff (1895. – 1982.) koji je tridesetih godina XX. stoljeća iznio teoriju elementarnoga muziciranja zvanu Orff-Schu-lwerk, odnosno Orffova glazbena radionica.

Klavirsku pratnju plesa zamijenio je jednostavnim instrumentima9 na kojima učenici glazbu mogu sami proizvesti. Također, inzistirao je i na sviranju vlastitim tijelom: pljeskanjem, pucketanjem prstima, kucanjem, tapkanjem nogama… (Rojko, 2012, 64). Na temelju prvih iskustava u plesnoj školi, a prema pedagoškom konceptu Orff-Schulwerk, kaže kako ona „[n]ije nikada sama glazba, nego forme u kojima su s glazbom ujedi-njeni pokret, ples i govor. To je glazba koju netko sam stvara, u kojoj ni-smo slušatelji, nego sudjelujemo u njoj. Ona nije sofisticirana, ne uključu-je velike arhitektonske strukture nego male forme, ostinato i rondo“ (Orff, 1963, 4; prema Svalina, 2010). Prema Orffu osnovu glazbe čini ritam, a on se izvodi vlastitim tijelom ili udaraljkama. Melodijski materijal se u početku temelji na tri tona (so-mi-la), a kasnije se širi na pentatoniku te dursku ljestvicu (Svalina, 2010, 5). Djecu se vodi kroz četiri faze razvoja:

1. FAZA: istraživanje i otkrivanje

istraživanje odnosno otkrivanje zvukova i pokreta

2. FAZA: imitacija

razvoj temeljne ritamske vještine ritmiziranim govorom, uporabom tijela kao instrumenta, slobodnim ili ritmiziranim pokretom u prostoru, pjevanjem te

sviranjem instrumenata3. FAZA:

improvizacijarazvoj vještine do stupnja da je moguće samostalno oblikovanje novih

obrazaca, njihovo kombiniranje te doprinos skupnoj aktivnosti4. FAZA: stvaranje

kombiniranje materijala iz prethodnih faza tako da se stvaraju nove male forme tipa ronda, tema s varijacijama

Faze glazbenoga razvoja prema Orff-Schulwerku.9 glazbeni instrumenti sačinjavaju četiri skupine: 1) udaraljke s neodređenom vi-

sinom (štapići, zvečka, činele, triangl, kastanjete, bubnjevi, tamburin, praporci); 2) udaraljke s određenom visinom (timpani, zvončići, metalofoni, ksilofoni, čaše); 3) žičani instrumenti (gambe, psaltiri, lutnje, gitare i, eventualno, čelo i kontrabas); 4) puhački instrumenti (blok-flauta, flauta od bambusa, frule, rogovi) (Keller, 1963, 28; prema Rojko, 2012, 65).

SUVREMENA PITANJA

72

72

Metodički pristup sviranju u razredu

Sviranje u razrednoj nastavi bi trebalo biti koncipirano kao igra uče-nika s glazbenim instrumentarijem ili ritamske igre vlastitim tijelom kao instrumentom: pucketanjem prstima, pljeskanjem, lupkanjem… Pojam ritma i takta učenici će najlakše usvojiti pri obradbi brojalica koje izgo-varaju u točno određenom ritmu, označavajući rukom jednomjerni tok taktnih doba. To se najlakše postiže tako da učenici dobiju zadatak da se u paru pokretima ruke razbrojavaju nekom od prethodno usvojenih bro-jalica. Razmatrajući jednake pokrete rukom zajedno se dolazi do zaključ-ka kako oni podsjećaju na kretanje kazaljke sata, ili primjerice, stupanje vojnika, te da ih nazivamo takt.

U sljedećem koraku cijeli razred skandira brojalicu, otkucavajući takt o klupu. Nešto kasnije razred se dijeli u dvije skupine. Jedna skupina pjeva brojalicu dok druga kuca takt te obratno. Kada je tako pojašnjen pojam takta prelazi se na usvajanje pojma ritma. Razred se dijeli u dvije skupine, prva skupina izgovara tekst brojalice, a druga pljeskanjem označava tekst bez pjevanja, te obratno. Nakon toga obje skupine tekst izgovaraju u sebi, pri tom pljeskajući. Učitelj im objašnjava da se takvo kucanje teksta pje-sme naziva ritmom. Kada su učenici usvojili pojam i način kucanja takta i ritma uvodi se sviranje.

Za izvedbu ritma, u okviru glazbenoga instrumentarija najprikladniji su štapići zbog kratkoga trajanja zvuka. Zvukovi metalnih instrumenata, zbog duljega trajanja zvuka, prikladni su za sviranje takta, odnosno doba. U provedbi ovih aktivnosti javljaju se pogrješke zbog više razloga. Pri-mjerice, kada se umjesto tvorničkih instrumenata rabe ručno izrađeni, što uzrokuje nekvalitetan zvuk, potom kada se svim raspoloživim instrumen-tima u razredu svira odjednom pa nastaje prevelika buka, ili pak kada se ritamskim udaraljkama daje kriva uloga, primjerice trianglom se izvode teške dobe, a bubnjem lake.

Kada se svira, skupina svirača treba izaći pred razred, a svi učenici koji sviraju istovrsni instrument trebaju stajati u skupini, jer tvore jednu dio-nicu. Važno je da se pojedini učenik ne ‘specijalizira’ za određeni instru-ment, nego se svi učenici trebaju okušati u sviranju svakoga instrumenta. Učitelj prvo provjerava sviranje svake dionice posebno, a tek se onda pre-lazi na zajedničko. Ovako metodički provedena aktivnost sviranja omo-gućit će učenicima lakše usvajanje glazbenih znanja i vještina.

73

73


osnoVne škoLe

Glazbeno stvaralaštvo

Nastavno područje pod nazivom elementi glazbene kreativnosti po-drazumijeva dječje glazbeno stvaralaštvo, koje se u literaturi spominje i pod terminom improvizacija. U aktualnom NPP od 2006. godine ono obuhvaća: improvizaciju ritma i ritamskih cjelina, improvizaciju melodije, meloritamskih cjelina i pokreta. Svalina navodi kako se glazbenim stvara-laštvom učenici u nastavi mogu baviti tako da mijenjaju poznate pjesme, stvaraju nove jednostavne melodije, da preoblikuju melodije variranjem, harmoniziranjem, ekspresivnim oblikovanjem i orkestriranjem, ili kreira-njem melodije na zadani tekst. Osim toga oni mogu improvizirati i na ra-zličitim melodijskim instrumentima ili na udaraljkama (2010, 3). Razvoj dječje glazbene kreativnosti se odvija u više faza, odnosno u sedam razina dječje improvizacije (Kratus, 1991, 38/39):

Razina is-traživanja

Predškolska dob Djeca istražuju na instrumentima različite kom-binacije zvukova čime najčešće nastaju slučajni

zvukovi. Djeca su orijentirana na proces, a ne na produkt.

Razina im-provizacije

orijentirane na proces

Rana školska dob

Djeca stvaraju glazbu zbog svoga zadovoljstva, ne vodeći računa o mišljenju publike. Dolazi do

pojave povezanih glazbenih obrazaca.

Razina im-provizacije

orijentirana na produkt

Devet godina Obrasci mnogo skladniji i cjelovitiji. Djeca nasto-je improvizirati glazbeno djelo koje će biti dobro

prihvaćeno i od publike.

Razina fluidne improvizacije

Viši razredi OŠ Vokalna i instrumentalna improvizacija dobro kontrolirana. Djeca mijenjaju strategije i počinju

stilski improvizirati.Razina struk-turalne im-provizacije

Nije naznačeno Primjena strukturalne tehnike kao što su razvoj ili variranje u improvizaciji

Razina stil-ističke im-provizacije

Učenici sa završenim glazbenim

obrazovanjem

Razina na kojoj su učenici, nakon što su upoznali melodijske, harmonijske i ritamske karakteristike određenoga stila te postigla vještinu u upotrebi

tih karakteristika u improvizaciji, u stanju su im-provizirati vrlo vješto u zadanom stilu.

Razina osobne improvizacije

Izuzetni glaz-benici

Kada glazbenik u improvizaciji prekorači granice postojećih stilova i stvori novi, originalan im-

provizacijski stil.Sedam razina dječje improvizacije prema Johanu Kratusu

SUVREMENA PITANJA

74

74

Hrvatska glazbena pedagoginja i pijanistica Elly Bašić (1908. – 1998.) promatrala je i zapisivala dječje glazbene improvizacije kako bi istražila i shvatila „[o]no svako dječje, kolosijek njegove osobne potrebe izražavanja“ (Supek; Kroflin; Posilović; 1987, 162). Među zapisima nalazi se zapis ritmičke improvizacije jednoga švedskoga dječaka koji je „[u]moran od galopiranja svojim zamišljenim konjem – gledajući kroz staklo prozora u svom stanu kraj Stockholma, svojim monologom i dalje živio to, pronala-zeći iracionalna govorna sredstva koja će taj tok dinamizirati, ili smirivati“ (1987, 162):

Primjer ritmičke improvizacije. Dijete i kreativnost.

Ako se nekoliko puta ponovi rum pum, kao što je to dječak činio, za-pazit će se inovativna zvučna skupina p – t, koja pokreće i dramatizira čitav daljnji ritamski tijek cjeline. Sredstvo drugoga muzikalnoga kaziva-nja bila je naoko „nemuzikalna“ grupacija triju suglasnika: m–č–k, kojom se i govorno i ritmički uzbudljivo iznenadio u drugoj kadenci. Autorica naglašava kako potpuno slobodno dijete koje nije opterećeno konvencio-nalnom komunikacijom, niti komunikacijom uopće, oslobađa svoju mu-zikalnost i putem zvuka i zvučnosti „[ž]ivi svoju radost življenja“ (1987, 162). Ono se izražava glazbenim elementima prirodno i neopterećeno.

Orff je dao posebno mjesto glazbenoj improvizaciji smatrajući je zna-čajnom aktivnošću. Od hrvatskih autora glazbeno stvaralaštvo najviše je zagovarao Vladimir Tomerlin (1920. – 1979.), koji je smatrao da mu se u školi pridaje premalo vremena i pozornosti, tvrdeći kako je dječji interes usmjeren baš na stvaralaštvo, kako ono u djeci izaziva radost te potiče nji-hovu bogatu maštu i estetski smisao. Navodi pet preduvjeta za uspješno glazbeno stvaralaštvo s učenicima: 1) poznavanje mogućnosti glazbenoga oblikovanja pjevanjem i izmišljanjem brojalica; 2) tekst treba biti osnova za melodijsko izražavanje djece, jer je djetetu težak i apstraktan zadatak

75

75


osnoVne škoLe

stvarati melodiju koja nije vezana uz tekst; 3) glavno sredstvo izražavanja u glazbenom stvaralaštvu treba biti glas jer tako djeca najbolje odražava-ju svoju glazbeno-stvaralačku fantaziju; 4) rad se treba odvijati u živom tempu, što znači da treba izbjegavati teoretiziranje kako bi se što prije došlo do cilja; 5) rad na stvaranju melodije treba odvoji od njezinoga za-pisivanja, jer je to za učenike preteško (zapisivati bi trebao učitelj, ako je dovoljno stručan za to) (Svalina, 2010, 6).

Kod odabira glazbeno-stvaralačkih aktivnosti potrebno je voditi ra-čuna o tom koje su aktivnosti doista stvaralačke i glazbene. Navoditi ra-zne reproduktivne glazbene aktivnosti ili aktivnosti koje pripadaju nekim drugim područjima, nisu primjerene, kao što se u našoj metodičkoj lite-raturi često čini. Iako takve aktivnosti mogu doprinijeti kvaliteti nastave glazbene kulture (ako imaju konkretnu svrhu), treba imati na umu da one ne će razvijati dječje kreativne glazbene sposobnosti, odnosno razvi-jati smisao za ritamsko i melodijsko kretanje te za frazu i oblik (Svalina, 2010, 7).

IZVANNASTAVNE GLAZBENE AKTIVNOSTI

U sklopu škola organizira se niz izvannastavnih aktivnosti kako bi učenici kvalitetno iskoristili slobodno vrijeme te kako bi se obogatila dje-latnost škole i pozitivno utjecalo na učenika. Stoga bi svaka školska usta-nova trebala omogućiti razvoj postojećih i stvaranje novih interesa, proši-renje i produbljivanje učeničkih znanja (Pejić Papak; Vidulin, 2016, 66).

Slobodno vrijeme djece i mladih je pedagoška kategorija koja je za-interesirala mnoge istraživače. Ono predstavlja velik vremenski prostor o čijem planiranju i vođenju ovisi hoće li biti pozitivan ili negativan čimbenik djetetova razvoja. Izvannastavne aktivnosti podijeljene su u osam područja: 1) jezično-umjetničko; 2) prirodoslovno-matematičko; 3) sportsko-zdravstveno-rekreacijsko; 4) njegovanje nacionalne i kultur-ne baštine; 5) očuvanje prirode i okoliša te zdravoga načina života; 6) društveno-humanistički projekti i radionice; 7) učeničko zadrugarstvo; 8) tehničko stvaralaštvo (NPP za OŠ, 2006, 13/14).

Izvannastavne glazbene aktivnosti10 spadaju u jezično-umjetničko područje. Istraživanjem zastupljenosti aktivnosti u Prigorsko-goranskoj

10 Učenicima se nudi četrnaest različitih oblika glazbenih aktivnosti: glazbena mladež, glazbeno-stvaralačka radionica, zborno pjevanje, vokalna skupina, školska klapa, instrumentalna skupina, tamburaški orkestar, komorni sastav, sintesajzer, klavir, ritmika, zvuk i pokret, mažoretkinje te plesna skupina.

SUVREMENA PITANJA

76

76

županiji utvrđeno je da je najveći broj, odnosno 35 % ukupnoga udjela izvannastavnih aktivnosti, upravo iz jezično-umjetničkoga područja, gdje spadaju i glazbene aktivnosti. Analizom podataka utvrđeno je kako je čak 1 915 učenika razredne nastave uključeno u neku glazbenu aktivnost, pri čem glazbene aktivnosti višestruko prednjače u broju učeničkih preferen-cija u odnosu na ostale izvannastavne aktivnosti. Pjevački zbor pohađaju 1 152 učenika razredne nastave i 1 399 učenika predmetne nastave, što zborno pjevanje čini aktivnošću za koju su učenici daleko najviše zain-teresirani, a od glazbenih je aktivnosti na drugom mjestu ritmika s 535 učenika. Na trećem mjestu je instrumentalna skupina – orkestar, koju pohađaju 104 učenika razredne nastave (Pejić Papak, 2011, 53).

godine 2015., Svalina i suradnici su proveli istraživanje izvannastav-nih glazbenih aktivnosti ponuđenih učenicima nižih razreda OŠ u Osječ-ko-baranjskoj županiji. U ispitivanju je sudjelovalo 58 škola te je utvrđe-no kako najveći broj škola učenicima nudi upravo aktivnosti pjevačkoga zbora i ritmike, odnosno plesne skupine. U sljedećem prikazu vidljivo je koje aktivnosti škole nude učenicima i u kolikom broju (2015, 11):

Prikaz glazbenih aktivnosti iz svih 58 škola uključenih u istraživanje

Osnovne škole, dakle, učenicima nude veliku paletu izvannastavnih glazbenih aktivnosti, a prema rezultatima istraživanja vidljivo je kako se učenici u njih rado uključuju i kako su im upravo one omiljene. Takvo se stanje može argumentirati psihološkim načelom prema kojem djeca jednostavno žele biti aktivna, vole glazbu i žele pjevati, svirati ili plesati. Rojko za školske zborove i orkestre kaže „[t]o su prava mjesta aktivnog muziciranja i to iz dvaju razloga: prvo, jer je jedino u ansamblima, a ne u razredu, moguće postići razinu muziciranja dostojnu predmeta i učenika, i drugo, u ansamble će se učenici uključivati vlastitom voljom, bit će, da-kle, intrinzično motivirani“ (2012, 137).

77

77


osnoVne škoLe

ZAKLJUČAK

glazba je od davnina pratila čovjekov svakodnevni život, stoga je kroz povijest gotovo uvijek bila sastavnim dijelom obrazovanja djece i mladih. Brojna istraživanja potvrđuju kako se već tisućama godina vjeruje u njezi-nu odgojnu moć te kako glazbene aktivnosti povoljno utječu na djetetov emocionalni, socijalni, psihomotorni razvoj kao i na njegove kognitivne sposobnosti.

Suvremeni koncept nastave glazbene kulture uzima u obzir povoljan utjecaj glazbe na sve segmente učeničke osobnosti, ali u središte ne stavlja izvanglazbene zadatke nego teži „[o]dgoju za glazbu putem glazbe“ (Roj-ko, 2012, 33). Vodeći se tim načelom, u središtu suvremene glazbene na-stave postavljena je aktivnost slušanja i upoznavanja umjetnički vrijednih glazbenih djela, kako bi se kod učenika razvio glazbeni ukus nuždan za snalaženje u današnjem svijetu gdje su djeca putem mass medija i inter-neta izložena velikom broju glazbenih djela upitne umjetničke vrijednosti i kvalitete.

Osim slušanja, programom su predviđene i druge aktivnosti kojima se razvijaju učenikove glazbene vještine i glazbeni ukus, a to su pjevanje, sviranje i glazbeno stvaralaštvo. Iako bi prema nastavnom programu u središtu glazbene nastave trebalo biti slušanje, istraživanja ukazuju na to da u praksi učitelji s učenicima uglavnom obrađuju područje pjevanja, dok se slušanje često svodi na pasivno, što nema adekvatne rezultate na razvoj dječjega glazbenoga ukusa.

Kvalitetno vođenje izvannastavnih glazbenih aktivnosti mogu osigu-rati jedino učitelji s kvalitetnim glazbenim obrazovanjem, odnosno oni koji imaju dovoljno razvijene kompetencije za vođenje pojedinih glazbe-nih aktivnosti. No praksa je pokazala kako je mal broj učitelja koji su se tijekom svoga ranijega obrazovanja dodatno bavili glazbom te stoga treba težiti kvalitetnijem glazbenom obrazovanju učitelja kao temelju kvalitet-ne nastave glazbene kulture u budućnosti.

Literatura – Dobrota, Snježana (2012) Uvod u suvremenu glazbenu pedagogi-

ju. Split: Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za učiteljski studij. – Jackson, Nina (2009) Mala knjiga glazbe za učionicu. Zagreb: Os-

tvarenje. – Jakovljević, Marko; Vladić-Mandarić, Lidija (2018) Istraži-

vanje utjecaja glazbe na spacijalno zaključivanje po uzoru na Mo-zartov efekt. Suvremena pitanja. god. XIII. br. 25. 111. – 131.

SUVREMENA PITANJA

78

78

– Kratus, Johan (1991) growing with Improvisation. Music Edu-cator Journal. 78 (4). 35. – 40.

– Lhotka-Kalinski, Ivo (1975) Umjetnost pjevanja. Zagreb: Škol-ska knjiga.

– Manasteriotti, Višnja (1973) Muzički odgoj na početnom stup-nju – Metodske upute za odgajatelje i nastavnike razredne nastave. Zagreb: Školska knjiga.

– *** (2006) Nastavni plan i program za osnovnu školu. Zagreb: Mini-starstvo znanosti, obrazovanja i sporta.

– Nikolić, Lidija (2018) Utjecaj glazbe na opći razvoj djeteta. Na-predak. br. 159. Zagreb. 139. – 158.

– Njirić, Nikša (2001) Put do glazbe, Zagreb: Školska knjiga. – Pejić Papak, Petra; Vidulin, Sabina (2016) Izvannastavne ak-

tivnosti u suvremenoj školi. Zagreb: Školska knjiga. – Radičević, Božica; Šulentić Begić, Jasna (2010) Pjevanje u

prvim trima razredima osnovne škole. Život i škola. br. 24. Osijek. 243. – 252.

– Rojko, Pavel (2005) Metodika glazbene nastave – praksa II. dio: Slušanje glazbe. Zagreb: Tipomat d.o.o.

– Rojko, Pavel (2012) Metodika nastave glazbe teorijsko – tematski aspekti. Zagreb: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera – Pedagoški fakultet Osijek.

– Supek, Rudi; Kroflin, Livija; Posilović, Antonija (ur.) (1987) Dijete i kreativnost. Zagreb: globus.

– Svalina, Vesna; Bistrović, Karolina; Peko, Anđelka (2015) Izvannastavne glazbene aktivnosti u prva četiri razreda općeobra-zovne škole. Napredak. br. 157. Osijek. 71. – 89.

– Vidulin-Orbanić, Sabina; Terzić, Veronika (2011) Polazište i pristup pjevanju u općeobrazovnoj školi. Metodički ogledi. br. 18. Zagreb. 137. – 156.

Internetski izvori – Mijatović, Hana (2017) Utjecaj glazbenih aktivnosti na emocije

učenika primarnog obrazovanja (diplomski rad pod mentorstvom dr. sc. Jasne Šulentić Begić). Osijek: Fakultet za odgojne i obrazov-ne znanosti sveučilišta J. J. Strossmayera: www.zir.nsk.hr/islando-ra/object/foozos%3A426; (pristup, 25. 2. 2018.).

– Svalina, Vesna (2010) Dječje stvaralaštvo u nastavi glazbe: www.bib.irb.hr/datoteka/478180.Djeje_stvaralatvo_u_nastavi_glaz-be__Subotica_23._25.09._2010.pdf; (pristup, 20. 6. 2018.).

79

79


osnoVne škoLe

– Šulentić Begić, Jasna; Birtić, Veronika (2012) Otvoreni model nastave glazbene kulture u primarnom obrazovanju u nekim osječkim školama: www.bib.irb.hr/datoteka/607445.Otvoreni_model_nastave_glazbene_kulture_pdf; (pristup, 22. 6. 2018.).

PRILOG 111

Vježbe za intonaciju i impostaciju glasa (Manasteriotti, 1973, 92)Vježbe na istom tonu

Pjevanje na istom tonu ima višestruku vrijednost. Ponavljajući isti ton više puta sva djetetova slušna aktivnost usredotočena je na taj ton jer kontrast drugoga tona ne postoji, stoga dijete taj jedan ton pamti i usvaja. Provedba ovakve vježbe ne bi trebalo trajati duže od 2 do 3 minute jer su pri pjevanju istoga tona glasnice neprekidno jednako opterećene. Učitelj može učenicima postaviti neko pitanje pjevajući na istom tonu i tražeći da mu učenici odgovore, također pjevajući na tom tonu.

Igre na intervalu silazne male terceIntervalom silazne male terce izražava se praiskonska formula dozivanja u svim dječ-jim igrama. Igra kukavice – u kućici živi kukavica. Iza zatvorena prozora čuje se njezin nježni pjev: ku – ku (so – mi). Ako učenik otpjeva isto tako kao ona, prozor se otvori, a kukavica se pojavi na prozoru i otpjeva djeci ku – ku. Ako dijete ne otpjeva točno, prozor ostane zatvoren, a kukavica se ne javlja. Tada učenik ponovo pjeva, nastojeći otpjevati točnije i ljepše.

PRILOG 2Vježbe disanja i vježbe za dikciju i artikulaciju – Prije nego što ton

zazvuči, čitav vokalni instrument mora biti pripravljen da bi ga mogao primiti i da bi mu mogao otvoriti sve rezonatore. To se postiže pravil-nim, punim udisajem koje se s učenicima vježba kroz igru (Manasteriotti, 1973, 88–115):

Vježbe udisanjaOTVORENIM USTIMA:Kada se ujutro probudimo zijevamo.Kada smo tužni uzdišemo: aaah.I čovjek se može napuhnuti kao balon.

ZATVORENIM USTIMA:Na stolu je cvijeće. Udišemo njegov miris za-tvorenim očima i ustima i prepoznajemo ga po mirisu.Učenici su leptiri i pčelice koje lepršaju oko cvijeća i udišu miris.

11 Vježbe navedene u prilozima treba uklopiti u nastavu kad god je to moguće. Težnja k umjetničkom pjevanju zahtijeva više vremena, rada i truda od funkcionalnoga pjevanja, no za posljedicu će imati formiranje učeničke estetske osjetljivosti i glaz-benoga ukusa, kao i njegove vještine pjevanja.

SUVREMENA PITANJA

80

80

Djeca duboko udahnu, zadrže dah i na njem izgovore dvije do tri riječi, a zatim po-stupno izdišu.Dok učitelj broji jedan, dva, tri, djeca udišu, zatim zadržavaju dah dok učitelj ponovo broji do tri, a potom postupno izdišu dok učitelj broji.Vježbe izdisanjaPOSTUPNO:Lokomotiva pušta paru: f---, š---Zuji veliki kukac: z---U lopti je rupa koja pušta zrak: s---Oprezno pušemo vruću juhu: p---

NAGLO:Otpuhnimo prašinu s kaputaOdjednom gasimo sve svijeće na tortiLokomotiva se sprema za put: ph, ph

Vježbe za dikciju i artikulaciju IZGOVOR

VOKALA/SAMOGLASNIKAIZGOVOR KONSONANATA/

SUGLASNIKA12

Igra 1: Pčelica Lili – izgovor samoglas-nika uLili je mala pčelica koja još nikad nije izašla iz svoje košnice. Pčela učiteljica željela ju je naučiti kako se zove pojedi-no cvijeće na livadi.Najprije je zapjevala pčela učiteljica, a za njom je ponavljala pčelica. Tako će i učenici ponoviti za učiteljem (ime-na cvijeća pjevaju se na intervalu male terce):zumbul – ruža – ljubica – đurđica – tu-lipan – kukurijek.Igra 2: Imenovanje predmetaUčenicima se pokaže niz fotografija predmeta (ili se njihovi nazivi ispišu na školsku ploču) čija imena počinju nekim od samoglasnika. Učitelj oblikuje usta za izgovor samoglasnika, ali ga ne izgovori. Po obliku usana djeca pogađaju koja će riječ biti otpjevana. Učenik koji pogodi zadaje zagonetku ostalim učenicima.

Izgovor suglasnika vježba se u slogovima sastavljenim od samoglasnika i suglasnika koji se nazivaju vokalize. Kako bi se izbjeg-lo mehaničko ponavljanje uvode se različiti načini izvedbe vokaliza: poznata pjesma se, umjesto riječima, pjeva vokalizom. razred se dijeli u dvije skupine; dok jedna skupina kiticu pjeva riječima, druga skupina pjeva pripjev vokalizom.Učenici oponašaju zvuk udaraljki: veliki bubanj svira bum, bum, bum, bum, bum mali bubanj svira trom to, to , to, to, tom zvuk ksilofona dočaravaju slogovi plink – plonk zvuk zvončića plink – cink

12

12 U ovim se primjerima samoglasnici izgovaraju kratko i odrješito, kako bi suglasnici mogli odzvanjati.

81

81


osnoVne škoLe

PRILOG 3Popis skladba predloženih za slušanje u prva četiri razreda (NPP za

OŠ, 2006, 68 – 71)1. razred 2. razred

Skladatelj Skladba Skladatelj SkladbaMihanović–J.

RunjaninLijepa naša domovino A. Mihanović

– J. RunjaninLijepa naša domovino

L. van Beet-hoven

Ptičja tuga R. Schumann Vojnička koračnica (Album za mlade, op. 68)

J. Baptiste Lully

Dok mjesec sja (dječji zbor)

F. Schubert Uspavanka (dječji zbor i klavir)

R. Schumann Divlji jahač (Album za mlade, op. 68.)

I. L. Kalinski Stari dubrovački plesovi

R. Schumann Radostan seljak (Album za mlade, op. 68.)

J. Magdić Mali zoo (Leptir, Muha, Pauk)

D. Šostakovič Koračnica A. Vivaldi ZimaM. Miletić Bubnjar C. Saint-

SaensKlokani, Akvarij, Fosili

(ciklus Karneval životin-ja)

M. P. Mu-sorgski

Ples pilića (ciklus Slike s izložbe)

N. Rims-ki-Korsakov

Bumbarov let (Priča o caru Saltanu)

C. Saint-Saens

Pijetao i kokoši (ciklus Karneval životinja)

L. Mozart Dječja simfonija (svi stav-ci, ali pojedinačno)

L. van Bee-thoven

Za Elizu (samo tema) W. A. Mozart Menuet (III. stavak: Mala noćna muzika KV525)

W. A. Mozart Sonata za klavir u A-du-ru, KV 331, III. stavak:

Allaturca

A. Hačaturjan Ples sa sabljama (balet Gajane)

S. Prokofjev 1. simfonija u D-duru (Klasična), op. 25: III.

stavak: Gavota

g. B. Pergo-lesi

Gdje je onaj cvijetak žuti (dječji zbor)

xxx Radujte se narodiB. Krnic Medo pleše xxx Svim na zemlji mir, veseljeB. Bartok Igra R. Schumann ProljećeNarodna Narodi nam se J. Strauss Jelačić koračnica

P. gotovac En, ten, tini B. Sakač Instrument čarobnjak3. razred 4. razred

Skladatelj Skladba Skladatelj SkladbaA. Mihano-

vić –J. Runjanin

Lijepa naša domovino P. I. Čajkov-ski

Zima (dječji zbor)

W. A. Mozart Čežnja za proljećem (dječji zbor)

F. Chopin Valcer u Ges-duru, op. 70, br. 1

SUVREMENA PITANJA

82

82

W. A. Mozart Das klinget so herrlich, das klinget so schon – zbor sa zvončićima (Čarobna

frula: Finale 1. Eina)

J. Haydn Koncert za trubu u Es-du-ru, I. stavak: Allegro

F. Pintarić Dudaš M. P. Musor-gski

Slike s izložbe (Promena-da, Ples pilića Tuilleries)

E. Cossetto: Moja diridika (zbor i tamburaški orkestar)

F. Schubert Impromptu, As-dur, op. 142, br. 2

W. A. Mozart Andre-Ernest-Modeste gretry: Magarac i kukavi-

ca (dječji zbor)

F. Mendels-sohn

Svadbena koračnica op. 61/9 iz glazbe za Shake-speareovu komediju San

Ivanjske noćiR. Matz: Stara ura igra polku W. A. Mozart Mala noćna muzika KV

525: Menuet (3. stavak)R. Matz: Elegija i humoreska R. Schumann Divlji jahač iz Albuma za

mlade, op. 68C. Saint-

SaensZavršna koračnica (iz ci-klusa Karneval životinja)

A. Vivaldi Četiri godišnja doba, Koncert br. 4 u f-molu

(Zima) – II. stavak: LargoC. Saint-Sa-

ensLabud (iz ciklusa Karne-

val životinja)g. Verdi Zbor Cigana iz opere

TrubadurC. Saint-Sa-

ensPijanisti (iz ciklusa Kar-

neval životinja)B. Bjelinski Kapljice (dječji zbor)

C. Saint-Sa-ens

Slon (iz ciklusa Karneval životinja)

B. Kunc Mlado lišće: Draga priča: Tri prizora iz crtanog

filmaA. Dvorzak HumoreskaI. L. Kalinski Gudba za kolo horvatsko L. Kalinski Dalmatinski plesoviS. Prokofjev Peća i vuk B. Papando-

puloOsam studija za klavir br. 1; Sinfonietta za gudače, III. stavak: Perpetuum

mobile

L. Boccherini MenuetP. I. Čajkov-

skiPles šećerne vile

83

83


osnoVne škoLe

MUSIcAl AcTIVITIES WITh 1st – 4th gRADE ElEMEnTARY SchOOl chIlDREn

Summary

Music has been present in upbringing and education since the beginning of human civilization up to this day. One has always believed in its educational power, and many contemporary researches have proved its positive influence on overall human development. The very concept of musical education has been developing from the one where music was used as a method in upbringing and education up to the contemporary one that seeks to cleanse it of out-of-music goals and strives towards „upbringing for music through music“. Guided by that principle, the activity of listening and getting to know artistic values of musical pieces has been put in the focus of contemporary musical education in order to develop musical taste in students, while singing, playing and musical creativity are optional. The subject of this paper is the aforementioned musical activities that are practiced with students from the 1st to the 4th grade of ele-mentary school in the course of regular teaching and extracurricular activities. The goal of the paper is to determine the position and role of musical activities in contemporary education, as well as the way of their implementation in practical teaching.Key words: music, music activities, teaching, musical taste.

84

Milea Ajduk Kurtović FMPOZ Sveučilišta u Mostaru

UDK UDK 811.111’373.612.2 811.111’38 811.111’42 Pregledni članak Primljeno: 5. travnja 2018.

Kolokacijska i kritička stilska analiza pojmova u domeni dijelovi tijela u romanima gotike

Sažetak

U radu će se analizirati jezične strukture pojmova koji se mogu svrstati u skupinu dijelovi tijela, u četiri romana gotičke proze, stavljajući riječ kao osnovu za analizu književnoga teksta, ne uzimajući u obzir njegovu umjet-ničku vrijednost. Cilj istraživanja je utvrditi frekventnost ovih pojmova, odrediti njihovu kolokabilnost, izdvojiti metafore s domenama pojmova iz ove skupine te dokazati veze između jezičnoga oblika i ideološkoga značenja tekstova korpusa specifična za razdoblje gotike. Imenice Arms, Ears, Eyes, Face, Foot, Hand, Head, Heart, Lips and Blood, koje će biti analizirane, su ujedno i najučestalije u ovim romanima te se kao takve nameću brojem i ide-ološkim značenjem, i kao takve su jedan od dokaza karakteristika jezika kor-pusa istraživanja. Korpus istraživanja obuhvaća izdvojene gotičke romane: Dracula (Stoker, Bram); Dr Jekyll and Mr Hyde (Stevenson, Robert Louis); Frankenstein (Shelley, Mary); Jane Eyre (Brontë, Carlotte). Karakteristike razdoblja gotike su strah, tama, bijes, nadnaravno i smrt. Radom će se poku-šati dokazati da su upravo pridjevi koji tvore kolokacije s ovim imenicama, kao što je opis očiju ili usana, jedan od načina da se opišu ova stanja. Rad se temelji na ranijim istraživanjima u području analize teksta, metodom kri-tičke stilske analize koja pruža skup analitičkih postupaka uz pomoć kojih možemo otkriti ideologije skrivene u tekstu. Metafore će biti analizirane na semantičko-kognitivnoj razini, prema teoriji Georga Lakoffa i Marka John-sona. Prednost kritičke stilistike je činjenica da učestalost uporabe određenoga pojma i njegovih kolokacija, te konceptualne metafore koje imenice tvore, upo-rabom povezanih alata, omogućava određivanje karakteristika i ideologije književnoga korpusa koji se istražuje. Ključne riječi: kritička stilska analiza, kognitivna lingvistika, kolokacija, konceptualna metafora, dijelovi tijela.

85

85

Milea Ajduk KurtovićKoloKacijsKa i KritičKa stilsKa analiza pojmova u

domeni dijelovi tijela u romanima gotiKe

1. Uvodna razmatranja

Temeljno istraživanje počiva na metodi kritičke stilske analize i ko-gnitivne lingvistike, uključujući metodološke procese na više jezičnih

razina, a to su imenovanje, kolokacije i konceptualna metafora. glavni cilj kritičke stilske analize je pružanje sveobuhvatna i sustav-

na skupa analitičkih postupaka, a može se smatrati drugim pristupom kritičkoj analizi diskursa te može biti podskupina kritičke analize jezika. Kognitivna lingvistika ističe metaforu kao jednu od najvažnijih retoričkih figura u književnom djelu.

Većina metoda istraživanja književnoga teksta temelji se uglavnom na jednoj razini, ponajprije leksičkoj (analiza leksema) ili semantičko-ko-gnitivnoj (analiza konceptualnih metafora). Ova metoda je najprimje-renija, jer upravo kombinacijom različitih metoda analize jezika na više razina trebala bi omogućiti otkrivanje skrivenih ideologija.

2. Kritička stilistika – osnovni pojmovi, povijest i ranija istraživanja

Kritička stilska analiza povezuje alate stilistike i kritičke analize, kako bi se otkrili lingvistički izbori autora tekstova i njihove moguće ideološke implikacije. ( Jeffries, 2010; Jeffries & McIntyre, 2010; Baker & McE-nery, 2005; Walker, 2010; Jeffries & Walker, 2012).

Stilistika je grana lingvistike koja proučava stil teksta, uglavnom knji-ževnoga, kombinirana s kritičkom lingvistikom i književnom kritikom. Za cilj ima proučavanje teksta i ideologije, stavljajući riječ kao osnovu za analizu bilo kojega književnoga teksta.

Jakobson (1960) proučavajući odnos između lingvistike i stilistike kaže: „Iako postoje pojedini kritičari koji sumnjaju u kompetenciju lin-gvistike u proučavanju poetike, ja osobno vjerujem da su lingvisti pogrije-šili u stavu prema funkciji jezika u književnosti, baš kao i analitičari knji-ževnog djela zbog ravnodušnosti i neposvećenosti jezičnim problemima, i nepotpunim jezičnim metodama“ ( Jakobson, 1960: 337).

Ovakvim stavom o analizi jezika, Jakobson će dokazati da je lingvi-stička analiza koja se bavi strukturom rečenice i teksta adekvatan način za proučavanje književnoga teksta, koji tako postaje poželjan korpus za lingvističko-stilističku analizu. Osim Jakobsonova kritičkoga stava, kri-tička stilistika se u početku temelji i na Widdowsonovoj kritici (1998, 2005), koja je zasnovana na mišljenju da je kritička analiza diskursa nesis-

SUVREMENA PITANJA

86

86

tematična, oslanjajući se na Fowlerov stav koji tvrdi da „kritički lingvisti zasnivaju analizu na vrlo malom izboru analize jezičnih pojmova kao što su tranzitivnost i nominalizacija“ (Fowler, 1996: 8).

Widdowson smatra da je kritička analize diskursa usredotočena na određene leksičke stavke ili na određene gramatičke značajke (pasiv, no-minalizacije), te da je tako moguće doći do određenih zaključaka o ideo-logiji u tekstu, iako postavlja pitanje vjerodostojnosti tih rezultata.

Dakle pojam stilska čini se najviše prikladnim jer ukazuje na činjenicu da se „ova metoda odnosi isključivo na književni tekst i fokusirana je na izbor riječi stvaratelja teksta, a taj izbor, svjesno ili nesvjesno, uvijek je ideološki određen“ ( Jeffries, 2010: 3).

Upravo je povezanost s različitim granama lingvistike, te ostalim društvenim i humanističkim znanostima, prilika za proučavanje tekstova kako bi se otkrila skrivena značenja i ideologije.

Korisno je razlikovati „diskurs“, što označava „tekst koji je usmjeren na određenu temu“ (Mills & Mullany, 2011: 76) i „ideologiju“, što se od-nosi na „ideje koje dijeli zajednica ili društvo“ ( Jeffries, 2010: 5).

Jezik je osnovni alat, a uz kreativnost, kojom se književnici koriste u stvaranju djela, proučavanje književnosti se svodi na proučavanje riječi i više je lingvistički orijentirano nego kritička analiza diskursa.

Korpusna lingvistika može se definirati kao „proučavanje jezika na temelju primjera koji koristi računalne metode analize i velikih količina podataka“ (McEnery & Wilson, 1996: 1). Ona analizira jezik na osnovu frekventnosti riječi ili izraza, a za cilj ima otkrivanje kako se upotreblja-va jezik u odnosu na diskurs. Fairclough razlikuje tri razine istraživanja kritičkom analizom diskursa, a to su „opis, interpretacija i objašnjenje“ (Fairclough, 2001: 21). Jeffries smatra da je „fokus uvijek na trećoj razini, dok su prve dvije zapostavljene, te smatra da ih treba sustavnije istraživati, što je moguće upravo metodom kritičke stilistike“ ( Jeffries, 2010: 44).

Metode kritičke stilistike koje predlaže Jeffries (2007, 2010a), razvr-stane su po skupinama s više kategorija, tako da čitatelj ima „ideju o vrsti informacija“ na koje se svaka kategorija odnosi. U knjizi The Power of En-glish (2010), Jeffries ističe važnost i uporabu koncepta funkcije jezika po Hallidayu (1971), koji navodi tri funkcije koje jezik obavlja istovremeno, a to su:

– idejna funkcija – kako jezik predstavlja svijet, koju Halliday smatra ključnom

– interpersonalna funkcija – kako se jezik rabi u govoru, među ljudi-ma i

– tekstualnu funkcija – kako jezik stvara diskurs i kako ga čitatelj ra-zumije.

87

87



3. Opis kategorija analize književnoga teksta

Mnoge vrste tekstova mogu se analizirati na ovaj način, uključujući književni tekst, kao i svakodnevne informativne tekstove, imajući na umu da svi tekstovi po prirodi nose neku ideologiju.

Jeffries tako predlaže kategorije u istraživanju, koje će obuhvatiti ne samo prijedloge Fairclougha, Fowera i ostalih teoretičara jezika, nego će uključiti i nove metode koje se oslanjaju na klasične kao što su tranzi-tivnost i modalnost. Sve navedene kategorije nisu primarno tehničko-ga karaktera, nego konceptualnoga. Po podatcima pokazanim tablici 1, jednostavno je utvrditi koja se točno informacija traži u kojoj skupini i kategoriji.

Tablica 1: Kritička stilska analiza podjele pojmova prema tekstualnoj funkcijiKonceptualno-tekstualna funkcija Realizacija

imenovanje i opis opis imenica i nominalizacija

predstavljanje radnje, stanja i zbivanja izbor glagola, tranzitivnost (Simpson, 1993)

usporedba leksički ili strukturno konstruirana su-protnost (antonimski odnosi); negacija (Nahajec, 2009); kolokabilnost

strukture rečenice – prvenstvo odnosi se na strukturu rečenice; transfor-macije gramatičkih konstrukcija; aktivne/pasivne rečenice i sl.

konstrukcije vremena i prostora glagolska vremena; prilozi vremena; de-ixis; metafora (Lakoff & Johnson, 2003)

izjednačavanje i usporedba antonimi, jednakost, sinonimi ( Jeffries, 2010)

predstavljanje misli modalnost; (Simpson, 1993), predstav-ljanje misli i govora (Semino & Short; Short, 2004)

Izvor: Jeffries (2010a:15)

Činjenica je da kad ne upotrebljavamo sve raspoložive alate, jer se radi o imenicama, no u nastavku ćemo se usredotočiti na primjere i pokušati dokazati postavljen cilj rada identifikacijom pojma, kolokabilnosti poj-mova, te konceptualnoj metafori s domenom dijelovi tijela.

SUVREMENA PITANJA

88

88

3.1. Analiza korpusa na leksičkoj raziniImenovanje i opisivanje je analiza načina na koji se entiteti i događaji

oslovljavaju imenskom frazom. U ovu kategoriju spada izdvajanje imenica iz teksta ili imenskih fraza koje se sastoje od glavne imenice i uglavnom pridjeva i brojeva koji imenicu pobliže opisuju, a potom se identificiraju kolokacije tih imenica.

3.1.1. Identifikacija imenica Izradba popisa putem identifikacije pojmova, početak je statističkih

zapisa o pojedinačnoj riječi, ili jezičnoj konstrukciji koju riječ tvori te se smatra polazištem za analizu korpusa.

Tablica 2: Identifikacija imenica u domeni dijelovi tijela i broj pojavljivanja u pojedinom romanu

Roman ARMS BLO-OD EARS EAYS FACE FOOT HAND HEAD HE-

ART LIPS

Dracula 32 113 31 186 205 10 209 105 138 61Dr. Jekyll and

Mr. Hyde1 10 1 20 40 9 45 10 11 3

Frankenstein 9 19 8 104 20 5 26 25 81 18Jane Eyre 54 39 15 188 192 31 183 135 168 62

Izvor: Autorovo istraživanje

Postupak analize u radu temelji se na popisima ideološki bitnih riječi izdvojenih prema učestalosti, koji pokazuju postotak određene riječi u korpusu, a prema Stubbsu „popis riječi je bitna početna točka za sustavnu tekstualnu analizu“ (Stubbs, 2005: 11).

U tablici 2 se prikazuje točan broj pojedinoga pojma u svakom romanu korpusa istraživanja, iz koje je očito da se određeni pojmovi pojavljuju bitno učestalije.

3.1.2. Identifikacija kolokacija Kolokacije se odnose na riječi koje se pojavljuju zajedno u tekstu, tako

daju značenje najčešćim pojmovima i značenju samoga teksta i smatraju se uobičajenim spojem jednoga leksema s drugim. Svaka kolokacija čini cjelinu koja je prirodan način izražavanja nekoga značenja, odnosno sadr-žaja u jeziku. Kombinacija riječi doprinosi njezinom značenju, pružajući informacije o najčešćim pojmovima povezanim s nekom riječi. Specifično za kolokacije je ustaljenost veza, iako nisu neokamenjene kao što su idio-mi, kolokacije spadaju u frazeologiju.

89

89



Nije sigurno tko je prvi upotrijebio izraz collocation, kao i collocability, ali ga je u lingvističku teoriju prvi uveo Firth, 1950. On prema učestalosti kolokacije dijeli na uobičajene i okazionalne kolokacije. Firth (1957) je pokušao objasniti kolokacije pomoću sintagmatskoga i paradigmatskoga odnosa između leksičkih jedinica koje mogu biti prikazane s dvije osi – vodoravnoj i okomitoj, od kojih se vodoravna odnosi na sposobnost riječi da se kombiniraju s drugim riječima, a okomita na riječi koje se mogu zamijeniti u drugom jezičnom kontekstu.

Nakon Firtha, Hausman ranih osamdesetih godina definira kolokaci-je kao „Zweierkombination von Wortern“, odnosno binary word combina-tions; (Hausman, 1988:148). Jedan leksem naziva bazom koji je dominan-tan, a drugi kolokat na kojem baza dominira, a s obzirom na položaj riječi nad kojom dominira baza, kolokat gubi barem dio svoga osnovna zna-čenja. Način rješavanja pitanja klasifikacije kolokacija od početka je bio izazov kojim se najviše bavi Hausman (1990), dajući konkretne smjernice u definiranju različitih tipova kolokacijskih struktura.

Nakon njega, velik doprinos teoriji kolokacije dali su Morton Benson, Evelyn Benson i Robert Ilson koji su 1986. godine objavili rječnik kolo-kacija u dvije osnovne skupine: gramatičkoj i leksičkoj.

gramatička podjela odnosi se na prijedloge, infinitive ili rečenice, dok se leksička podjela sastoji od imenica, pridjeva, glagola i prijedloga. Kolokacije bitno pridonose značenju, pružajući informacije o najčešćim pojmovima povezanim s jednom riječju.

Leksičke kolokacije sastoje se od glagola i imenice, pridjeva i ime-nice, imenice i glagola, prijedloga i pridjeva ili priloga i glagola. gra-matičke kolokacije sadrže riječi poput glagola, pridjeva ili imenica u kombinaciji s prijedlogom, prilogom ili nekom gramatičkom strukturom (Bahns,1993:57).

Rad sadržava leksičke kolokacije, s ciljem analize pojavljivanja riječi u kombinaciji. U korpusu istraživanja utvrđujemo učestalost riječi Arms, Ears, Eyes, Face, Foot, Hand, Head, Heart, Lips and Blood, koje su u kolo-kacijama takozvane nosive riječi, a njihova važnost je neupitna.

U tablici 3 su identificirane kolokacija imenica Arms, Ears, Eyes, Face, Foot, Hand, Head, Heart, Lips and Blood i broj pojavljivanja u pojedinom romanu.

SUVREMENA PITANJA

90

90

Tablica 3: Identifikacija kolokacija imenica u domeni dijelovi tijela i broj pojavljivanja u pojedinom romanu

Roman Pridjev/glagol +imenica EYES

Pridjev/glagol +imenica ARMS

Pridjev/glagol + imenica EARS

Pridjev/glagol+ imenica FACE

Pridjev/glagol+ imenica HAND

Pridjev/glagol+ imenica HEAD

Pridjev/glagol+ imenica HEART

Pridjev/glagol+ imenica

LIPSDracula - bright

-blue -deep

-burning -3-red -9-green

-big-dark -blue

-mortal -baleful -great -dark

-piercing -dead -dying-green -golden -brave -young -angels’

-cast -sweet

-outstret-ched

-rude -long

-loving

-old wolf ’s

-ago-nized -iron

-white-4-wry -poor

-pale - 3-distorted

-sweet -bold

-youthful -waxen

-warn-ing 4

-great -cold

-drooping -bowed

- 3-old head

-grey -poor

-bleeding -desola-

ted -glead

-noblest 2-little -truest

-beating -dear

-red 3-human volup-tuous 2-scarlet

-dead - 2-white

-parched-gloating

-old

Dr. Jekyll and Mr. Hyde

-injected -evil -ugly

-dinner -handsme

-cold trem-

bling 2-vast

-upright -uncer-

tain

-heavy

Franken-stein

-dark -blue 2

-celestial -sleepless -aching

-darkened -fixed

-human -gentle

-languid -watery -clouded

-mild -humid

-lustrous 2

-bloodless -delicate -muffled

-greek -familiar

-fair

-invisible -thin -vast -dear

-cursed -misera-

ble -devoted

-black -quiver-

ing -lovely

91

91



Jane Eyre -dark - 7-grey

-brown -bright - black -blue -deep

-green -red

-bloodshot -flashing

-fiery -sorrowful

-impious -heavy -strict -good

-cautious -clammy -white -skilful

-cool -muscular

-graceful -colossal -cameo -hatted -fancy -gaunt -mossy

-wicked -relived -inmost -whole -proud -throb-

bing -embit-

tered -aching -whole

- 2-ascend-

ing -social -large -full

-fascina-ting -still

-white 2-ripe -coral-cut

Izvor: Autorovo istraživanje

Kolokacije imenica Eyes snažno su ideološki obojene i karakteristične za razdoblje gotike.(1) something long and dark with red eyes, just as we saw in the sunset

(Dracula)(2) the red eyes glared with the horrible vindictive look which I knew so

well. (Dracula)(3) his teeth of a pearly whiteness; but these luxuriances only formed a more

horrid contrast with his watery eyes. (Frankenstein)(4) I could forget the roll of the red eyes and the fearful blackened inflation

of the lineaments ( Jane Eyre).

Iako korpus ne obiluje velikim brojem imenice Lips, ova imenica u kolokacijama ima sve karakteristike gotičke proze.(5) his shrivelled complexion and straight black lips (Frankenstein).

Povezanost imenice Lips sa smrću možemo prikazati u primjerima iz romana Dr. Jekyll and Mr. Hyde, Dracula i Jane Eyer, gdje bijela boja usana znači smrt, odnosno crvena strast i život ili tek ugašeni život. Mrtve usne su mrtva osoba.(6) pulled back the dead lips and showed the white teeth (Dracula)(7) The thing in the coffin writhed, and a hideous, blood-curdling screech

came from the opened red lips. (Dracula)(8) He wetted the poor white lips with it, and together we rubbed palm

and wrist and heart. (Dracula)(9) Have you felt the Vampire’s lips upon your throat? (Dracula)

SUVREMENA PITANJA

92

92

(10) I had, again and again, held the water to Mason’s white lips; I feared he was dying; ant I might not even speak to him. ( Jane Eyre)

Za razliku od njihova doslovna značenja, određene imenice stvaraju kolokacije kao jedan od najboljih načina stvaranja osjećaja straha, koji je npr. imenica Face.(11) which had been blown back by the drought through the broken window,

showing the drawn, white, face, with a look of terror fixed upon it. (Dracula)

(12) She had an evil face, smoothed by hypocrisy;(Dr. Jekyll and Mr. Hyde)(13) and anon the devilish face of Judas, that grew out of the panel, and

seemed gathering life and threatening a revelation of the arch-traitor – of Satan himself - in his subordinate’s form. ( Jane Eyre).

Primjeri kolokacija u kojim pronalazimo kolokacije cold blood i fresh blood:(14) The mouth was redder than ever, for on the lips were gouts of fresh

blood (Dracula)(15) I saw it drip with the fresh blood! (Dracula)(16) At the sight that met my eyes, my blood was changed into something

exquisitely thin and icy (Dr. Jekyll and Mr. Hyde)(17) I went to it in cold blood, and my heart often sickened at the work of my

hands (Frankenstein).

Popisom riječi može se u određenoj mjeri otkriti ideologija u korpu-su, jer izbor riječi ili učestalost nekih riječi, izražava ideologiju na teme-lju činjenice da „jezik nije slučajan“ (Baker, 2006: 49). Kako bi analiza bila održiva, ograničena je na kolokacije naznačene u tablici 3, jer upravo najfrekventnije imaju važnost u smislu interpretativna i ideološkoga zna-čaja. Iz romana su izdvojene kolokacije imenice eyes, koja se pojavljuje uz pridjeve dark, darkened, red, black, deep, burning, bright and blue, big, dark blue eyes, green, mortal, dying, dead. Crvene oči u romanu Dracula i Jane Eyre, direktno su povezane s demonima i užasom. Boja očiju stvara kontrast svjetla i tame, dobra i zla, tako da su ili very bright ili dark, black eyes. Plave oči povezujemo s nevinošću i anđeoskim izgledom, dok su u romanima korpusa obično opisane kao krupne i imaju demonske karak-teristike i ispunjene su zlom i strašću.

Crne, tamne oči vežemo s tamom, obično su male, za razliku od pla-vih, i povezane su s ljutnjom i bijesom.

Imenice Lips u kolokacijama s pridjevom black, kao što je u romanu Frankenstein, opisuju čudovišta što daje posebnu zlokobnost. Velik je broj

93

93



primjera u romanu Dracula, zbog same tematike romana. Pojavljuje se i u romanu Dr. Jekyll and Mr. Hyde i Jane Eyer. Ova imenica s pridjevom black, kao što je u romanu Frankenstein, opisuje čudovište i daje posebnu zlokobnost. Velik je broj primjera kolokacija imenice Lips u romanu Dra-cula, zbog same tematike romana. Pojavljuje se i u romanu Dr. Jekyll and Mr. Hyde i Jane Eyer.

Imenica Face opisana je bojom lica govoreći o stanju osobe, ili je opi-sana pridjevom kao što je devilish u romanu Jane Eyre.

Primjeri kolokacija u kojima pronalazimo izraze kao što su cold blood i fresh blood, impliciraju osjećaj straha, hladnokrvnosti, okrutnosti, nedo-statka osjećaja i smrti.

4. Konceptualne metafore

Temelje kognitivno-konceptualne teorije metafore postavljaju geor-ge Lakoff (profesor lingvistike na kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju) i Mark Johnson (profesor filozofije na oregonskom sveučilištu).

Oni 1980. god. objavljuju svoju, sada već čuvenu, knjigu Metaphors We Live By. U središtu njihova istraživanja je način na koji doživljava-mo svakodnevni život te kako razmišljamo i govorimo o njem. Obra-zloženje svoje teorije u knjizi Metaphors We Live By počinju primjerom ARgUMENT IS WAR, gdje analiziraju naše poimanje verbalnoga su-koba kao rata. Velik je broj primjera metafora koje autori nazivaju dead metaphors, zbog toga što su one ustaljene u svakodnevnom govoru i nji-hovu metaforičnost ne primjećujemo.

Upravo ustaljenost neke metafore, kao i njezinu prihvaćenost, Lakoff i Johnson nazivaju konvencionalnost metafore, kao što je metafora LIFE IS A JOURNEY, dok su nekonvencionalne metafore metafora kao što je LIFE IS A MIRROR. Združivanje izvorne domene s ciljnom, vrlo često rezultira stvaranjem složenica, odnosno konceptualnih materijala koji su novi u odnosu i na izvor i na cilj. Potrebno je naglasiti kako se konceptu-alne metafore često ostvaruju ili izvode na nelingvističke načine, odnosno ne samo u jeziku i misli, nego i u društveno-fizičkoj praksi i stvarnosti.

U određivanju specifičnosti domene kojom se bavimo, te pojedinosti vezanih uz pojedine metafore, izdvojene su i opisane metaforične jezične konstrukcije s domenama Arms, Ears, Eyes, Face, Foot, Hand, Head, Heart, Lips and Blood.

Metafore su izdvojene prema ranijim istraživanjima iz područja anali-ze konceptualne metafore i spoznajama kognitivne lingvistike. Tumače-nje metafora zahtijeva uzimanje u obzir važnost metaforičnosti u prouča-

SUVREMENA PITANJA

94

94

vanju ideologije književnoga djela. Iz romana su na semantičko-kognitiv-noj razini izdvojene konceptualne metafore (prema teoriji Georga Lakoffa i Marka Johnsona), kao jedan od alata kritičke stilistike.

Prikazan je jedinstven integriran pristup, koji u obzir uzima sve naj-važnije elemente opisa konceptualne metafore. U najvažnije elemente ubrajamo sposobnost povezivanja domena i metaforičkih preslikavanja.

4.1. Konceptualne metafore s domenom ARMSRUKE SU OSOBA / DIO ZA CJELINU(1) My arms are hungry for you. (Dracula)

Metaforičnost imenice Arms, u ovom primjeru je u poimanju ruku kao osobe kojoj ruke pripadaju.

Konceptualne metafore s domenom BLOODImenica blood i njezino značenje su dokazani kolokacijama koje ta

imenica tvori te velikom broju toga pojma u gotičkoj književnosti. Kako prisutnost krvi i krvarenja služe kao metafora za slom cijeloga

tijela, odnosno krv i kretanje krvi kroz tijelo znači život, baš kao i opisiva-nje stanja straha u kojim se nalazimo opisujući temperaturu krvi, izdvo-jene su konceptualne metafore TOPLINA KRVI JE STANJE; ŽIVOT JE U KRVI; KRETANJE KRVI JE ŽIVOT / SMRT.

TOPLINA KRVI JE STANJE(2) which made my blood run cold, (Dracula)(3) This turned my blood cold (Dracula)(4) And his blood ran cold in his veins. (Dr. Jekyll and Mr. Hyde)(5) as froze the very blood of the two gentlemen below. (Dr. Jekyll and

Mr. Hyde)(6) At the sight that met my eyes, my blood was changed into something

exquisitely thin and icy. (Dr. Jekyll and Mr. Hyde)(7) made their blood freeze, he was silent. (Frankenstein)(8) prevents the blood from actually freezing in your veins. (Franken-

stein)(9) but the fever of my blood did not allow me to be visited by peaceful

dreams. (Frankenstein) (10) I went to it in cold blood, (Frankenstein) (11) my blood was still warm; ( Jane Eyre)(12) froze the very blood in our veins ( Jane Eyre)(13) my blood crept cold through my veins. ( Jane Eyre).

95

95



KRETANJE KRVI JE ŽIVOT / SMRT(14) ‘Thud, thud!’ to my heart, till it send back the blood from my cheek.

(Dracula)(15) ‘Here I am! Here I am!’ till the blood come dance back (Dracula)(16) the blood rushed to his face for an instant, but as quickly fell away

again, (Dracula)(17) and the blood surging through my temples sounded like blows from a

hammer. (Dracula).

ŽIVOT JE U KRVI(18) All red blood, with years of life in it, and not merely buzzing flies!

(Dracula, 262)

Među ostalim metaforičnim izrazima koje tvori imenica Blood, ta-kvim izrazima označava se rodoslovlje, a upotreba krvi kao metafora za obiteljsko stablo, eufemizmom pri opisivanju nečijega podrijetla.(19) for in our veins flows the blood of many brave races, who fought as the

lion fights, for lordship. (Dracula)(20) What devil or what witch was ever so great as Attila, whose blood is in

these veins? (Dracula)(21) till the dying peoples held that in their veins ran the blood of those old

witches (Dracula)(22) and the young and stately gentleman who had found me almost dying

at his threshold was my blood relation. (Dracula)(23) and blood is said to be thicker than water.’ ( Jane Eyre).

4.3. Konceptualne metafore s domenom EYESEyes među metaforama u korpusu imaju bitno značenje, jer su slika

unutarnjega svijeta, misli, želja, strahova i osjećaja. Iz korpusa su izdvo-jene metafore OČI SU SPREMNICI, OČI SU ŽIVO BIĆE i OČI SU PREDMETI. OČI SU SPREMNICI(24) then the maidens shine not to the eyes that are filled. (Dracula) (25) There was fire in his eyes (Dracula)(26) I think he recognized my thought in my eyes (Dracula)(27) a feverish fire still glimmers in his eyes (Frankenstein)(28) The flame flickers in the eye; ( Jane Eyre).

Čest je primjer metafore da su oči spremnici vatre, metafore koja je zasnovana prema konceptu EMOCIJE SU TOPLINA, BIJES JE TO-

SUVREMENA PITANJA

96

96

PLINA, a OČI SU SPREMNICI EMOCIJA. OČI SU ŽIVO BIĆE(29) I took it that my eyes deceived me straining through the darkness.

(Dracula)(30) lest some day it should meet Mina’s eyes and cause her pain, (Dracu-

la)(31) Her eyes spoke to us, that was all. (Dracula)(32) The beautiful colour became livid, the eyes seemed to throw out sparks

of hell fire, (Dracula)(33) Her eyes were mad with terror. (Dracula)(34) Utterson could not trust his eyes. (Dr. Jekyll and Mr. Hyde)(35) At the sight that met my eyes, (Dr. Jekyll and Mr. Hyde)(36) whose eyes would reply to mine. (Frankenstein)(37) My limbs now tremble, and my eyes swim with the remembrance;

(Frankenstein)(38) until the eye recovered itself from the preceding flash. (Frankenstein)(39) Had my eyes deceived me? (Frankenstein)(40) His eye wandered. ( Jane Eyre).

U metaforama OČI SU ŽIVO BIĆE, očima se daju karakteristike živoga bića, i javljaju se uz glagole follow, meet, catch, decive, blaze wickedly, keep away, burn, foll, roll, have, speak, leave, trust, express i recover itself.

OČI SU PREDMETI(41) How dare you cast eyes on him when I had forbidden it? (Dracula)(42) and the eyes fell upon me, with all their blaze of basilisk horror.

(Dracula).

4.3. Konceptualne metafore s domenom EARS

UŠI SU OSOBA(43) Unless my ears deceived me, I heard the voice of the Count. (Dracula).

4.4. Konceptualne metafore s domenom HEART

Heart je imenica koja je česta u metaforama, jer je znak života. Izdvo-jene su metafore SRCE JE OSOBA, SRCE JE PREDMET i SRCE JE SPREMNIK.

97

97



SRCE JE OSOBA(44) laying his very heart and soul at my feet (Dracula)(45) I’d cheer up my own heart (Dracula)(46) it is the belief of my heart that there was murder done (Dr. Jekyll and

Mr. Hyde)(47) your heart shall be the victim ( Jane Eyre).

SRCE JE PREDMET(48) And the lawyer set out homeward with a very heavy heart (Dr. Jekyll

and Mr. Hyde)(49) but my heart was heavy (Frankenstein)(50) without it, my heart is broken ( Jane Eyre).

SRCE JE SPREMNIK(51) he is in my heart (Dracula)(52) I find it in my heart to pity him (Frankenstein).

Metaforičnost imenice LIPS, neizgovorene su riječi koje umiru na usnama:(53) my purposed avowal died away on my lips. (Frankenstein)(54) I attempted to speak, but the words died away on my lips. (Franken-

stein).

Zaključak

Imenovanje spada u analizu načina na koji se entiteti i događaji os-lovljavaju imenskom frazom. U tu kategoriju spada izdvajanje imenica iz teksta, kao i imenskih fraza koje se sastoje od glavne imenice i uglavnom pridjeva i brojeva koji imenicu pobliže opisuju. Jeffries smatra da je upo-raba imenice osnovna jedinica analize, imenice Arms, Ears, Eyes, Face, Foot, Hand, Head, Heart, Lips and Blood su izdvojene i pobrojane, a u kombinaciji s pridjevima, u izdvojenim kolokacijama funkcioniraju kako bi se postigao ideološki učinak. Velik broj ovih imenica u korpusu četiri romana gotičke proze, dokaz su ideologije u ovim književnim djelima. U kolokacijama su u službi imenice kombinirane s pridjevom, ili glagolom, a u metaforičnim izrazima vladaju kao izvorna domena.

Cilj kognitivne lingvistike je usredotočen na pitanje izgrađivanja zna-čenja u jeziku, tako da je jedan od ostvarenih ciljeva rada upravo prouča-vanje specifične uloge ovih kolokacija i metafora u kontekstu gotičke pro-ze. Teorija g. Lakoffa bila je primjenjiva na primjerima iz ovoga korpusa, i većina se može karakterizirati kao univerzalna metafora.

SUVREMENA PITANJA

98

98

Isticani dvojni cilj u prvom redu je ukazao na značajke ovih kolokacija i metafora, a koje su upućene na potencijalnu metaforičnost pojedinih konstrukcija te tako olakšale istraživanje metafore u književnom djelu, kao i globalne zaključke o gotičkoj prozi.

Pojmovi koji spadaju u dijelove tijela, sami po sebi nemaju karakteri-stike straha, smrti ili tame, no u kolokacijama i metaforama izdvojenim u ovom radu, upravo su dokaz motiva karakterističnih za gotiku.

Iz romana su izdvojene sve kolokacije pojmova koji su navedeni kao predmet istraživanja i dokazano je da većina ostavlja snažni dojam stra-ve, s naglaskom na kolokacijama imenice Eyes, Lips i Blood. Konceptual-ne metafore dokaz su gotovo svih motiva gotičke proze, a izdvojene su metafore RUKE SU OSOBA; TOPLINA KRVI JE STANJE; ŽIVOT JE U KRVI; KRETANJE KRVI JE ŽIVOT / SMRT; EMOCIJE SU TOPLINA, BIJES JE TOPLINA; OČI SU SPREMNICI EMOCIJA; UŠI SU OSOBA; SRCE JE OSOBA; SRCE JE PREDMET; SRCE JE SPREMNIK.

Kako je riječ o velikom korpusu istraživanja i velikom broju primjera koji su dokaz ideologije straha u razdoblju gotičke književnosti, rad može pružiti korisne smjernice za buduća istraživanja ideologije u književnim djelima, putem analize jezika.

Literatura – Althusser, L. (1971). Ideology and Ideological State Apparatuses. u

L. Althusser (ur.), Lenin and Philosophy and other Essays. New York: Monthly Review Press, str. 46-71.

– Fowler, R. (1981). Literature as social discourse: The practice of lin-guistic criticism, London: Batsford Academic and Educational.

– Fowler, R. (1996). Linguistic criticism, Oxford: Oxford University Press.

– gibbs, R. W. Jr. (1994). The poetics of mind − figurative thought, lan-guage and understanding, New York: Cambridge University Press.

– grady, J. (1997). Foundations of Meaning: Primary Metaphors and Primary Scenes, Ph. D. Dissertation, University of California, Ber-keley.

– Hall, S. (1977). „Culture, the Media and the Ideological Effect, Mass Comunication and Society“. London : Edward Arnold, str. 495. – 514.

– Jakobson, R. i Halle, M. (1956). Fundamentals of language, The Hague: Mouton.

99

99



– Jeffries, L. (2007). Textual construction of the female body: a critical discourse approach, Basingstoke: Palgrave Macmillan.

– Jeffries, L. i Mcintyre, D. (2010). Stylistics, Cambridge: Cam-bridge University Press.

– Jeffries, L. (2010a). Critical stylistics, The power of English. Basin-gstoke: Palgrave Macmillan.

– Jeffries, L. (2010b). Opposition in discourse: the construction of oppositional meaning, London: Continuum International Publis-hing group.

– Lakoff, g. i Johnson, M. (1980). Metaphors we live by, Chicago: University of Chicago Press.

– Leech, g. i Short, M. (1981). Style in fiction, London: Longman. – Stevenson, R. L. (2012). Dr Jekyll and Mr Hyde, Penguin Books,

England. – Stanojević, M. M. (2009). „Konceptualna metafora u kognitiv-

noj lingvistici: pregled pojmova”, u: Suvremena lingvistika, 68, str. 339. – 369.

– Van Dijk, T. (2001). „Critical discourse analysis“, u: Handbook of Discourse Analysis (ur. D. Tannen, D. Schiffrin i H. Hamilton), Oxford: Blackwell, str. 352. – 371.

cOllOcATIOnAl AnD cRITIcAl STYlISh AnAlYSIS Of ThE TERMS In ThE DOMAIn Of BODY PARTS In

gOThIc nOVElS

Summary

The paper will analyze language structures of the terms that may be classified into the group of BODY PARTS in four novels of Gothic prose, putting the word as the basis for the analysis of a literary text without considering its artistic value.The aim of the research is to establish the frequency of these terms, to determine their collocability, to single out the metaphors with the domains of the terms from this group and to prove the connections between the linguistic form and the ideological meaning of the corpus of texts specific for the Gothic period.The nouns Arms, Ears, Eyes, Face, Foot, Hand, Head, Heart, Lips and Blood, that will be analyzed, are at the same time the most frequent ones in these novels, and as such they impose themselves with the number and ideo-logical meaning, and are as such one of the proofs of the characteristics of the language of the researched corpus.

SUVREMENA PITANJA

100

100

The corpus of the research includes the singled-out Gothic novels: Dracu-la (STOKER, BRAM); Dr Jekyll and Mr Hyde (STEVENSON, ROB-ERT LOUIS); Frankenstein (SHELLEY, MARY); Jane Eyre (BRONTË, CARLOTTE).The characteristics of the Gothic period are: fear, darkness, wrath, supernat-ural and death. The paper will try to prove that just the adjectives forming collocations with these nouns, such as the description of eyes or lips, are one of the ways to describe these conditions.The paper is based on earlier researches in the field of text analysis by the meth-od of critical stylistic analysis that offers a set of analytical actions by means of which we can discover the ideologies hidden in the text. The metaphors will be analyzed at a semantic-cognitive level according to the theory of George Lakoff and Mark Johnson. The advantage of critical stylistics is the fact that the frequency of the use of a certain term and its collocations, and the conceptual metaphors created by nouns, with the use of connected tools, make possible the identification of char-acteristics and ideology of the literary corpus being researched. Key words: critical stylistic analysis, cognitive linguistics, collocation, con-ceptual metaphor, BODY PARTS.

101

Marija Polić glazbena škola Ivana pl. Zajca Mostar Marina Bazina FPMOZ – Studij glazbene umjetnosti

UDK 781.2“04/14“ Pregledni članak Primljeno: 5. travnja 2019.

Musica ficta u primjerima vokalne i instrumentalne prakse srednjega vijeka

Sažetak

Svako važno stilsko razdoblje obuhvaća i vremenski značajan prostor koji je usko povezan s razvojem glazbeno-izvođačkoga načina mišljenja. Istraži-vačkim metodama kao i nizom postavljenih zadataka koji vode osnovnom cilju ovoga istraživanja dolazimo do teme rada koja se odnosi na srednjovje-kovnu praksu musica ficta-e značajnu za pojavu i razvoj fenomena altera-cije i kromatike kroz povijest uz analizu primjera vokalne i instrumentalne prakse te teorijskih rasprava iz toga razdoblja. Musica ficta1 važna je praksa koja se smatra srednjovjekovnom oznakom za kromatske tonove. Ova praksa vodit će do fiksiranja tzv. „prividnih“ alteracija2 koje će biti ključne za razvoj dursko-molskoga sistema. Ključne riječi: musica ficta, alteracije, kromatski tonovi.

1. Uvod

Cilj ovoga rada prvenstveno je istraživanje percepcije fenomena musica ficta-e – pravila i primjena u praksi te analiza vokalnih i instrumen-

talnih zapisa kao i teorijske rasprave koje se bave ovom pojavom. Naime,

1 Pojam musica ficta prvi put se spominje početkom 9. stoljeća u djelu Scholia enchiria-dis de arte musica koje se pripisuje Odon de Clunyiu.

2 Literatura koja je poslužila pri istraživanju o musica ficta-i, za ove alteracije upotre-bljava izraz „lažne“ alteracije. Međutim, u današnjem jeziku „lažno“ se uglavnom doživljava u negativnom kontekstu pa to ne predstavlja prigodan izraz. Ovdje se radi o načinu mišljenja koje je bilo vezano za izvedbu djela u to doba. Zbog toga bi primjerenije bilo prevesti termin musica ficta kao upotrebu „prividnih“ alteracija kako ćemo upotrebljavati u nastavku rada.

SUVREMENA PITANJA

102

102

u ovom razdoblju dolazi do općeprihvaćena stava o značenju i važnosti alteracija u glazbenom mišljenju i oblikovanju. Oni u suštini dovode do nekih glazbenih komponenta, kao što je harmonijski način mišljenja od-nosno harmonijska zvučnost, o kojima se dotad nije razmišljalo u pravom smislu harmonije.

Formulirani cilj zahtijevao je istraživanje u više pravaca sa zadatcima koji su oblikovani tako da se međusobno uvjetuju i dopunjuju. Za to je bilo potrebno sagledavanje povijesnoga slijeda nastanka i razvoja altera-cije vodeći računa o parametrima rada kroz analizu odabranih primjera iz literature navedenoga razdoblja. S obzirom na kompleksnost oblasti koja se istražuje, bilo je neophodno primijeniti više metoda istraživanja i obradbe. Metodom prikupljanja i sistematizacije tretirani su svi izvori informacija. Povijesna metoda podrazumijeva pronalaženje i proučavanje dostupne i relevantne literature koja je od velika značenja pri istraživanju vremena nastanka te razvoja alteracije. Na temelju izvora i detaljnijega pristupa ove metode utvrđuje se u kakvim je okolnostima nastala određe-na pojava pa se tako, konkretno u ovom slučaju, istraživački rad bazira na povijesnim izvorima koji se bave pitanjem nastanka i definiranja oblasti alteracije. Komparativnom metodom uspoređivane su „prividne„ altera-cije (musica ficta) koje se pojavljuju u odabranim primjerima iz literature. Metodom analize obrađeni su odgovarajući primjeri vokalne odnosno instrumentalne literature iz vremena musica ficta-e.

2. Povijesni pregled razvoja notacijeU srednjem vijeku duže vrijeme nisu bili fiksirani znakovi za zapisi-

vanje nota. Umjesto pisanih znakova upotrebljavana je tzv. cheironomija3 odnosno davanje određenih znakova dizanjem i spuštanjem ruku čime se zapravo pokazivala uzlazna i silazna melodijska linija. Nastala je po uzoru na starogrčku glazbenu praksu, no pomoću nje nije bilo moguće točno fiksiranje intervala. Kasniji približni pokušaji bili su prvi pisani znakovi za bilježenje tonova tzv. neume4. Neume predstavljaju tip akcentnoga i interpunkcijskoga pisma koje se vjerojatno razvilo iz oblika grčkih ak-cenata: acutus ⁄ za visoki ton, gravis \ za duboki ton i circumflexus nastao njihovim spajanjem ˄ odnosno ˅.5 U početku je neumatska notacija bila nesavršena i pokazivala je samo smjer melodijskoga kretanja. Međutim, u 11. stoljeću javlja se težnja za što točnijim određivanjem intervalskih razmaka među tonovima, a razlog je bilo povećanje broja neumatskih 3 Od grčkih riječi heir – ruka i nemein – upravljati, voditi.4 Od grčke riječi neuma – znak, klimanje glavom i sl.5 Ovi znakovi za dočaravanje melodijskoga toka susreću se u 8. i 9. stoljeću.

103

103

Marija Polić − Marina BazinaMusica ficta u PriMjeriMa vokalne i instruMentalne

Prakse srednjega vijeka

znakova.6 Za daljnji razvoj notacije i definitivno određivanje položaja ne-uma u sustavu od četiri crte zaslužan je guido d’ Arezzo7, srednjovjekov-ni teoretičar i reformator glazbene pedagogije. Te četiri crte u notnom sustavu bile su dovoljne za zapisivanje gregorijanskih koralnih melodija.8 Za lakše učenje i pamćenje ovih melodija upotrebljavao se srednjovje-kovni pomoćni sustav tzv. gammaut. On je predstavljao tonski sustav sa-stavljen od izmjenjivanja serija spojenih i odijeljenih tetrakorda9 (stepen – polustepen – stepen). Ako bi se tetrakord proširio dodavanjem cijeloga stupnja s donje i gornje strane, dolazilo bi do pojave heksakorda. Zahva-ljujući Arezzu heksakordalni sustav uvodi se u široku primjenu te on prvi uvodi u praksu nazive tonova heksakorda radi lakšega učenja i pamćenja melodija. Nazive za prvih šest tonova dali su prvi slogovi riječi himne posvećene sv. Ivanu: Ut, Re, Mi, Fa, Sol, La, dok je naziv za sedmi stupanj nastao kasnije u 16. stoljeću od inicijala njegova imena (Si). Pomoću ovih novih naziva razrađen je sustav solmizacije heksakorda10. Svaki od tih heksakorda u tonskom sustavu imao je sljedeću shemu: 2 cijela stepena – 1 polustepen – 2 cijela stepena.11

U Arrezzovom tonskom sustavu, zasnovanu na heksakordima, bila su moguća tri položaja: Ut = c (cantus naturalis) – hexacordum naturale (pri-rodni, naravni); Ut = f (cantus mollis) – hexacordum molle (mekani); Ut = g (cantus durus) – hexacordum durum (tvrdi).

Hexacordum durum je sadržavao b durum (b quadratum) tj. h koji se označavao znakom s pravokutnim bridovima ( ), dok je hexacordum mollis sadržavao b molle (b rotundum), tj. zaobljeni b ( Ƅ ) odakle su hek-sakordi i dobili nazive.12

Tonske visine u gammautu bile su organizirane u serijama od sedam slova, koje su u zavisnosti od oktave u kojoj se nalaze, prikazane velikim, malim i dvostrukim malim slovima. Najniži ton označavao se grčkim slovom Ă (gamma) koji je zajedno sa solmizacijskim slogom Ut davao cjelokupnom sustavu naziv gammaut. Gammaut je bio zatvoren misaoni sustav fiksiranih tonskih odnosa, a ne fiksiranih tonskih visina. Sastojao 6 Usp. Andreis, J. (1989). Povijest glazbe 1. Zagreb: Liber, Mladost, str.100. – 101.7 guido d` Arezzo (oko 995. – oko 1050.). U literaturi se također spominje kao gu-

ido Aretinski.8 Neume nisu određivale trajanje tona pa će savladavanje toga nedostatka točnije

odrediti menzuralna notacija.9 Tetrakord (od grčkih riječi tetra – četiri i korda – struna) – niz od četiri tona.10 Arezzo nije upotrebljavao naziv heksakord. Taj izraz potječe najvjerojatnije iz 16.

stoljeća. 11 Usp. Andreis, J. (1989). Povijest glazbe 1. Zagreb: Liber, Mladost, str.103. – 112.12 Ibid. p. 111.

SUVREMENA PITANJA

104

104

se od sedam heksakorda koji su se međusobno preklapali i tvorili musi-ca recta-u13, dok je musica ficta14 omogućavala zamišljene heksakorde na drugim tonovima.

4

Slika 1: Srednjovjekovni gammaut s heksakordima i tetrakordima15

Što se tiče predznaka, povisilica i snizilica razvile su se iz slova b, koje je u

srednjovjekovnoj slovčanoj notaciji najčešće označavalo cijeli stepen iznad tona a. Kako je taj

ton unutar tadašnjega dijatonskoga sustava bio i završni ton tritonusa16, tako su za njega u

nekim zemljama već u 10. stoljeću bila uobičajena dva grafička znaka: b quadratum durum

(četvrtasti iz kojega proizlazi razrješilica) za ton koji odgovara suvremenom h, i b rotundum

molle (okrugli iz kojega proizlazi snizilica) za ton koji odgovara suvremenom sniženom h, tj.

b (hes). Kasnije su se ti oblici slova b stavljali ponekad i uz ostale note kao oznaka za dvije

različite tonske visine pojedinoga stupnja ljestvica točnije heksakorda.17 Međutim, nakon

razvoja sustava heksakorda Guido d' Arezza, dijatonika postaje pravilo u kasnom srednjem

vijeku, pa čak i u ranoj renesansi. Note se alteriraju kromatski uglavnom da bi se izbjegle

vertikalne i melodijske disonance ili za stvaranje vođičnoga odnosa u kadencama, a u oba

primjera je primjenjivano načelo tzv. musica ficta-e.18

3. Pojava prvih alteracija (musica ficta) – sadržaj i struktura

Za potpunije upoznavanje ove prakse potrebno je ukazati na nekoliko činjenica. Prije nego

što se sazna zašto i kako su određeni tonovi odnosno stepeni upotrebljavani, treba se upoznati

s tonovima koji su postojali, kako su međusobno bili povezani, zapisivani i čitani. Dakle,

prilikom istraživanja potrebno je shvatiti položaj u kojem su se nalazili tadašnji učenici

glazbe. Osim toga, treba paziti na način mišljenja današnjih glazbenika i njihovo zamišljanje

sustava tonova koji je ranije bio upotrebljavan u praksi. Međutim, potrebno je uzeti u obzir

podrijetlo kao i razvoj ljestvice kroz povijest. Pokazujući kako se ljestvica razvila, može se

15 Usp. DUFFIN, ROSS W.(2000). A preformer’s guide to medieval music. Bloomington: Indiana university press,

str. 483. 16 Karakterističan disonantan interval povećane kvarte ili smanjene kvinte. 17 Usp. ANDREIS, J. (ur.) (1958). Muzička enciklopedija 2. Zagreb: JLZ, str. 436. 18 Usp. SADIE, S. (ur.) (1980). The New Grove. London: Macmillan Publishers Limited, str. 378.

Slika 1: Srednjovjekovni gammaut s heksakordima i tetrakordima15

Što se tiče predznaka, povisilica i snizilica razvile su se iz slova b, koje je u srednjovjekovnoj slovčanoj notaciji najčešće označavalo cijeli stepen iznad tona a. Kako je taj ton unutar tadašnjega dijatonskoga sustava bio i završni ton tritonusa16, tako su za njega u nekim zemljama već u 10. stoljeću bila uobičajena dva grafička znaka: b quadratum durum (četvrtasti iz kojega proizlazi razrješilica) za ton koji odgovara suvremenom h, i b rotundum molle (okrugli iz kojega proizlazi snizilica) za ton koji odgovara suvremenom sniženom h, tj. b (hes). Kasnije su se ti oblici slova b stavljali ponekad i uz ostale note kao oznaka za dvije različite tonske visine po-jedinoga stupnja ljestvica točnije heksakorda.17 Međutim, nakon razvoja sustava heksakorda guido d’ Arezza, dijatonika postaje pravilo u kasnom srednjem vijeku, pa čak i u ranoj renesansi. Note se alteriraju kromatski uglavnom da bi se izbjegle vertikalne i melodijske disonance ili za stva-ranje vođičnoga odnosa u kadencama, a u oba primjera je primjenjivano načelo tzv. musica ficta-e.18

13 Musica recta – sustav ustanovljenih tonskih visina unutar gammaut-a. Originalno značenje ovoga izraza danas se rijetko upotrebljava.

14 Musica ficta (lat. fiktivna, lažna, izmišljena, prividna) predstavljala je niz dodanih tonskih visina koje se nisu nalazile u gammaut-u. Svi postupci oko alteriranja tonova i stvaranja novih vođica ulazili su u pojam musica ficta.

15 Usp. Duffin, Ross W.(2000). A preformer’s guide to medieval music. Bloomington: Indiana university press, str. 483.

16 Karakterističan disonantan interval povećane kvarte ili smanjene kvinte.17 Usp. Andreis, J. (ur.) (1958). Muzička enciklopedija 2. Zagreb: JLZ, str. 436.18 Usp. Sadie, S. (ur.) (1980). The New Grove. London: Macmillan Publishers Limited,

str. 378.

105

105



3. Pojava prvih alteracija (musica ficta) – sadržaj i struktura

Za potpunije upoznavanje ove prakse potrebno je ukazati na nekoliko činjenica. Prije nego što se sazna zašto i kako su određeni tonovi odno-sno stepeni upotrebljavani, treba se upoznati s tonovima koji su postoja-li, kako su međusobno bili povezani, zapisivani i čitani. Dakle, prilikom istraživanja potrebno je shvatiti položaj u kojem su se nalazili tadašnji učenici glazbe. Osim toga, treba paziti na način mišljenja današnjih glaz-benika i njihovo zamišljanje sustava tonova koji je ranije bio upotreblja-van u praksi. Međutim, potrebno je uzeti u obzir podrijetlo kao i ra-zvoj ljestvice kroz povijest. Pokazujući kako se ljestvica razvila, može se objasniti koji tonovi su bili dostupni u pojedinim fazama razvoja te tako razlikovati „uobičajeno„ upotrebljavane od onih „neuobičajenih„ tonova. glazbenici kasnoga srednjega vijeka i renesanse organizirali su materijal najčešće upotrebljavanih tonova u strukturu nazvanu ruka (lat. manus), koja je ponekad bila poznata i pod drugim imenima, npr. skala (lat. scala).

Scala ili gamma (gammaut) su česti sinonimi ruke odnosno manusa koji jasno ukazuju na to da je ruka izravni predak današnjih teorijskih pojmova ljestvice ili skale. To je niz stepena (visine definirane ne u apso-lutnim nego u relativnim terminima, relativne u odnosu na druge stepene ljestvice) koji su raspoređeni uzlaznim redoslijedom pa ruka predstavlja tonski materijal glazbe. Međutim, ona daje više informacija nego današ-nja ljestvica.

Slika 2: Guidonska ruka19

19 U srednjem vijeku učenici su se pri pjevanju služili mnemotehničkim sredstvom, simbolom temeljita poznavanja glazbene teorije tzv. guidonskom rukom. Taj naziv

SUVREMENA PITANJA

106

106

Ruka kao učvršćeno mnemotehničko sredstvo u praksi 11. stoljeća upotrebljavana je za memoriranje ljestvica.20 Takva ruka je opisana ko-relacija od četrdeset i dva sloga koja predstavljaju sastavni dio sedam heksakordalnih intervalskih nizova s dvadeset mjesta i njihovim slovi-ma. Poznavanje ruke značilo je poznavanje svih tonova i stepena zajed-no upotrebljavanih u glazbi kao i njihovih odnosa te mogućnost njihova zapisivanja i čitanja. Da bi to znanje bilo u potpunosti, učenik je trebao jasno naučiti cijelu strukturu koja se prikazivala na lijevoj ruci. Kad se postavlja pitanje zašto je lijeva ruka bila izabrana za sredstvo, teoretičar Tinctoris21 je dao karakteristično objašnjenje: „mjesta na toj lijevoj ruci su se lakše pokazivala kažiprstom desne, iako neki ljudi pogodnije pokazuju mjesta na palcu lijeve ruke s kažiprstom iste ruke i mjesta na drugim pr-stima slično palcem iste ruke; zato se oni mogu koristiti samo na jednoj ruci tj. na lijevoj, u uputama za određene vrste vježbe“.22 Učenik koji je savladao Tinctorisovo učenje do sada je savladao osnovne ljestvice, ali je još uvijek daleko od poznavanja svih tonova koji su se mogli upotrijebiti u glazbi.

Prikaz ruke daje nezamjenjivu pozadinu bilo koje rasprave o pojavi zvanoj musica ficta. Teoretičari iz toga razdoblja općenito su isticali sadr-žaj ruke kao „pravu“, „ispravnu“, „pravilnu“ glazbu (musica vera, recta ili regularis) i one stepene koji se ne nalaze na ruci kao „lažnu“, „izmišljenu“, „obojenu“, „dodanu“ ili „dobivenu“ (musica ficta, falsa, colorata, conjuncta ili acquisita). Francuski skladatelj Phillipe de Vitry23 tvrdi da musica falsa nastaje „kad napravimo cijeli stepen od polustepena ili obrnuto“ i njoj se suprotstavlja musica regularis, što jasno pokazuje da uvodi stepene koji se ne mogu naći u uobičajenoj ljestvici.24 Teoretičari toga vremena ukazuju na to isto razlikovanje „lažne“ (musica ficta) od one „istinske“ glazbe (mu-sica vera) prikazane na ruci. Sve do kraja ovoga razdoblja nastavilo se s

prvi put nalazimo u raspravama iz 13. stoljeća, dok se u Arezzovim zapisima ne može pronaći taj naziv.

20 Berger, K. (1987). Theories of accidental inflesctions in vocal polyphony from Marchetto da Padova to Gioseffo Zarlino. Cambridge: Cambridge University Press, str. 87. – 120.

21 Johannes Tinctoris (1435. – 1511.) – najugledniji francusko-flamanski teoretičar i skladatelj.

22 Seay, A. (1975). Opera theoretica Johannes Tinctoris, Corpus scriptorum de musica 22-I. American Institute of Musicology, str. 32.

23 Philippe de Vitry (1291. – 1361.) – francuski skladatelj, glazbeni teoretičar, pjesnik i biskup.

24 Berger, K. (1987). Theories of accidental inflesctions in vocal polyphony from Marchetto da Padova to Gioseffo Zarlino. Cambridge: Cambridge University Press, str. 12.

107

107



ovakvim razlikovanjem tonova. Osnovna identifikacija musica ficta-e kao tonova koje ne pronalazimo unutar ruke zahtijeva dodatna objašnjenja. Prema Prosdocimusu25 „musica ficta je lažiranje slogova ili postavljanje slogova na bilo koje drugo mjesto na ruci gdje ih nikako ne možemo naći – upotreba Mi gdje Mi ne postoji i Fa gdje nema Fa, te tako i za druge slogove“.26 Stoga, musica ficta uključuje „zamišljanje“ (lat. fictio) slogova na bilo kojem od dvadeset mjesta na ruci, a koje ne sadrži musica vera. Ovo može, ali ne mora nužno, promijeniti visinu tona koji se inače nalazi na tom danom mjestu. Međutim, dok je istina da se musica ficta sastoji od tonova koje ne nalazimo u okviru ruke, važno je shvatiti da se „prividni“ stepen ne mora razlikovati u visini od pravoga koji se nalazi na tom istom mjestu. Sve što je potrebno kako bi stepen bio „prividan“ je da njegov slog također bude „prividan“.

7

Slika 3: Zamjena i dobivanje „prividnih“ slogova

Ovo razumijevanje musica ficta-e pojavljuje se toliko često u raspravama u 15. i 16.

stoljeću pa ga sigurno možemo prihvatiti kao zajedničko mišljenje. Teoretičar Orvieto27 tvrdi:

„Prividna glazba je stavljanje nekih slogova na mjesto gdje se ne nalazi samo po sebi.“28

Još jedna bitna točka mora biti razjašnjena ako želimo preciznije definirati koji tonovi

pripadaju musica ficta-i. Od kasnoga 15. stoljeća, teoretičari sve više primjećuju mogućnost

širenja raspona ljestvice koja je dobro istražena u polifonoj praksi. Već je Philippe de Vitry

primijetio da sedam tonova ljestvice mogu biti reproducirani u različitim oktavama. Proširenje

ruke potpuno je usustavio Stephano Vanneo29 čija je ljestvica proširena za oktavu ispod i

iznad, a dodani tonovi su smješteni na kraj ruke.

4. Musica ficta u praksi i pravila primjene

Musica ficta je bila od posebne vrijednosti za stvaralačku i izvođačku praksu. Predstavljala

je oznaku za praksu izvedbe nota drukčije nego što su zapisane, odnosno za tonove koji su

nastali kromatskom promjenom pojedinih stupnjeva crkvenih modusa30 u literaturi od 13. do

27 Ugolino di Francesco da Orvieto (oko 1380. – 1457.) – talijanski glazbeni teoretičar i skladatelj. 28 SEAY, A. (1960). Declaratio musicae disciplinae. Corpus scriptorum de musica 7-II. American Institute of

Musicology, str. 45. 29 Stephano Vanneo (1493. – ?) – glazbeni teoretičar. 30 Modusi – grčke modalne ljestvice, ljestvični tipovi na kojima se zasniva srednjovjekovna i renesansna glazba.

Bile su sastavljene od sedam oktava, a razlikovale su se po položaju polustepena i po rasporedu i organizaciji

Slika 3: Zamjena i dobivanje „prividnih“ slogova

Ovo razumijevanje musica ficta-e pojavljuje se toliko često u rasprava-ma u 15. i 16. stoljeću pa ga sigurno možemo prihvatiti kao zajedničko mišljenje. Teoretičar Orvieto27 tvrdi: „Prividna glazba je stavljanje nekih slogova na mjesto gdje se ne nalazi samo po sebi.“28 25 Prosdocimus de Beldemandis (oko 1375. – 1428.) – talijanski matematičar, glazbeni

teoretičar i fizičar.26 Berger, K. (1987). Theories of accidental inflesctions in vocal polyphony from Marchetto

da Padova to Gioseffo Zarlino. Cambridge: Cambridge University Press, str. 12.27 Ugolino di Francesco da Orvieto (oko 1380. – 1457.) – talijanski glazbeni teoretičar

i skladatelj.28 Seay, A. (1960). Declaratio musicae disciplinae. Corpus scriptorum de musica 7-II.

American Institute of Musicology, str. 45.

SUVREMENA PITANJA

108

108

Još jedna bitna točka mora biti razjašnjena ako želimo preciznije defi-nirati koji tonovi pripadaju musica ficta-i. Od kasnoga 15. stoljeća, teoreti-čari sve više primjećuju mogućnost širenja raspona ljestvice koja je dobro istražena u polifonoj praksi. Već je Philippe de Vitry primijetio da sedam tonova ljestvice mogu biti reproducirani u različitim oktavama. Proširenje ruke potpuno je usustavio Stephano Vanneo29 čija je ljestvica proširena za oktavu ispod i iznad, a dodani tonovi su smješteni na kraj ruke.

4. Musica ficta u praksi i pravila primjene

Musica ficta je bila od posebne vrijednosti za stvaralačku i izvođačku praksu. Predstavljala je oznaku za praksu izvedbe nota drukčije nego što su zapisane, odnosno za tonove koji su nastali kromatskom promjenom pojedinih stupnjeva crkvenih modusa30 u literaturi od 13. do 16. stoljeća. Skladatelji većinom nisu zapisivali kromatske promjene stupnjeva u onim ljestvicama kod kojih se između VII. i VIII. stupnja nalazio cijeli stepen, a gdje je, zbog uvjerljivijega završetka u kadencama, trebao zvučati po-lustepen (tako se na primjer u dorskom modusu nije izvodio c nego cis).31 Ranije definicije musica ficta-e pokazuju da je primjenjivala polutonske alteracije ili causa necessitatis ili causa pulchritudinis („zbog potrebe“ ili „zbog ljepote“).32

Važno je naglasiti da je musica ficta ili musica falsa bila primjenjivana zbog melodijskih i harmonijskih razloga. Jedina kromatska pojava koju je srednjovjekovni tonski sustav ranije sadržavao, preuzevši iz starogrč-ke teorije, bilo je postojanje spomenutih tonova b rotundum ili b molle (današnji ton b) i b quadratum ili b durum (današnji ton h).33 Međutim, kromatičnost je mogla biti uvedena i kako bi stvorila melodičnu liniju ili jednostavno zato što je s njom melodija dobro zvučala odnosno „zbog ljepote“, ali za to nisu postojala nikakva pravila. Tonovi su ponekad bili povišeni ili sniženi isključivo zbog estetskih razloga, zbog veće zanimlji-vosti i privlačnosti melodijske linije.

29 Stephano Vanneo (1493. – ?) – glazbeni teoretičar.30 Modusi – grčke modalne ljestvice, ljestvični tipovi na kojima se zasniva srednjovje-

kovna i renesansna glazba. Bile su sastavljene od sedam oktava, a razlikovale su se po položaju polustepena i po rasporedu i organizaciji kvinta i kvarta. Usp. Martinjak, M. (1997). Gregorijansko pjevanje. Zagreb, Hrvatsko društvo crkvenih glazbenika, Institut za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“, str.155. – 156.

31 Spiller, F. (1996). Muzički sustav; teorija, harmonija, polifonija, muzički oblici, povi-jest muzike, instrumenti, interpretacija. Zagreb: vlastita naklada, str. 245.

32 Reese, g. (1941). Music in the Middle Ages. London: J.M. Dent & Sons LTD, str. 381.

33 Usp. Andreis, J. (ur.) (1958). Muzička enciklopedija 2. Zagreb: JLZ, str. 236.

109

109



4.1. Melodijski razlozi musicae fictaePravila primjene musica ficta-e posebno su vidljiva u starocrkvenim

ljestvicama ili modusima. U praksi se javljao karakterističan ton b (h) koji je bio tijesno povezan s tonom f, a njegova pojava je značajna u svim modusima zbog izbjegavanja nespretnih melodijskih pomaka. B rotun-dum se primjenjivao radi izbjegavanja tritonusa f – h. U intervalu f – h, da se izbjegne melodični tritonus, h je bio snižen ako je nakon njega melodi-ja bila silazna, a ako je bila uzlazna, kasnije je f bio povišen.

Primjer 1Musica ficta se primjenjivala i u melodijskoj figuri a – b – a umjesto

a – h – a.34

Primjer 2

Obrnutim načelom, ideja polustepena preuzela je oblik i alteracija je primijenjena na donjem kraju heksakorda tako da je f između dva g bio povišen (g – fis – g). Također, g između dva a je bio povišen (a – gis – a) i c između dva d (d – cis – d).35 To se posebno odnosilo na melodijske pomake u kadencama.

Primjer 3

Drugo pravilo koje se manje spominjalo, zahtijevalo je da se zadnji ton u ljestvici povisi za pola stepena, čak i ako je notacija sugerirala cijeli stepen.34 „Una voce super La semper est canendum Fa“ glasi stara uputa za pjevanje poluste-

pena iznad tona a. Usp. Andreis, J. (ur.) (1958). Muzička enciklopedija 2. Zagreb: JLZ, str. 236.

35 Reese, g. (1941). Music in the Middle Ages. London: J. M. Dent & Sons LTD, str. 381.

SUVREMENA PITANJA

110

110

Primjer 4

4.2. Harmonijski razlozi musicae fictaeOsim melodijskih, u srednjovjekovnim i renesansnim raspravama, su-

sreću se pravila koja se odnose i na harmonijske razloge pojave alteracija. Njihova formuliranja nisu nužno jasna i potpuna, a mnogi teoretičari ne pristupaju toj temi uopće. Budući da skladatelji toga vremena nisu zapisi-vali (ili su to činili rijetko) izvođaču predznake, nastala su sljedeća pravila o primjeni alteracija.

Note koje se povisuju za polustepen:36

a) VII. stupanj ljestvice ako se rješava naviše u toniku s ciljem stvara-nja velike durske sekste sa supertonikom ispod:

Primjer 5ali:

Primjer 6

b) da bi se izbjegla umanjena kvinta ako se rješava naknadno;

Primjer 7

36 Usp. Blom E. (ur.) (1954). Dictionary of music and musicians. London: Macmillan & Co LTD, str. 1014.

111

111



c) radi izbjegavanja tritonusa;

Primjer 8

d) radi izbjegavanja male terce u kadenci;

Primjer 9

Note koje se snižavaju za polustepen:37

a) radi izbjegavanja tritonusa;

Primjer 10

b) radi izbjegavanja akorda s umanjenom kvintom (quinta falsa).

Primjer 11

37 Ibid. p. 1014.

SUVREMENA PITANJA

112

112

Do kraja 15. stoljeća neka „pravila“ musica ficta-e tj. pravila za izvođa-čevu primjenu predznaka koja nije specificirana u aranžman, postigla su prilično općenitu vrijednost.

4.3. Poteškoće u notnom zapisivanjuNeki skladatelji, kao što je Francesco Landini38, bilježili su kromatske

znakove u svojim djelima. Međutim, alteracije u glazbi 14. stoljeća ne bi predstavljale poteškoću za današnje izvođače da su svi skladatelji ili prepisivači (pisari) bili dovoljno pozorni i zapisali ih u rukopise. Rijetko su to činili, a čak i kada jesu, nisu uvijek bili dosljedni: isti odlomak se može naći u različitim rukopisima s različito zapisanim predznacima. U današnjoj notaciji rane glazbe takve kromatske promjene bilježe se od-govarajućim predznakom iznad određene note. Tako je sasvim jasno da se radi o tzv. „prividnoj“ noti. Kada bi se danas tiskala knjiga koja datira iz tadašnjega vremena, dakle sa svim izostavljenim predznacima, glaz-benici bi nailazili na sljedeća dva uzorka mogućih problema pri izvedbi: 1. glazba može u bilo kojem trenutku modulirati39 bilo gdje i zbog toga slučajevi dvosmislenosti mogu nastati kad nema navedenih predznaka; 2. određena suzvučja bi trebala biti modalna ili „prividno“ modalna pa taj način izražavanja može biti nepoznat odnosno neobičan izvođaču koji je navikao na durske i molske tonalitete.40

5. Dokumenti s primjerima upotrebe predznaka

Dokumenti koje upotrebljavaju muzikolozi da bi otkrili pravila za pri-mjenu i reguliranje „prividnih“ predznaka nalazimo kao: izvore vokalne polifonije, instrumentalne izvore (partiture) i teorijske rasprave.

5. 1. Izvori vokalne polifonije Unatoč činjenici da se heksakordalni znakovi (b molle ili b quadratum)

često pojavljuju u srednjovjekovnoj polifoniji, navodno se nisu upotre-bljavali za određivanje vođice prije kraja 13. stoljeća.

38 Francesco Landini (oko 1325. – 1397.) – talijanski skladatelj, orguljaš i graditelj instrumenata.

39 U ovom slučaju ne misli se na modulaciju u današnjem smislu te riječi nego na činjenicu da melodija može poprimiti neke izmjene.

40 Usp. Blom E. (ur.) (1954). Dictionary of music and musicians. London: Macmillan & Co LTD, str. 1015.

113

113



Primjer 12: Adam de la Halle Bonne amourette

Ovaj primjer je vjerojatno jedan od prvih primjera u kojem možemo vidjeti dvostruku vođicu u kadenci. Rijetko se to može naći u repertoaru kasnoga 13. stoljeća, a tek je u 15. stoljeću značajno dobila važnost poseb-no u Francuskoj i Italiji. Međutim, mnoge kromatske promjene do tada nisu bile pisane ispred note što je vidljivo u usporedbi između različitih izvora rukopisa mise Notre-Dame g. de Machauta. Nailazimo na ne-slaganja jedino u pogledu broja i stavljanja vođica. Štoviše, čak i ako se uzimaju u obzir sve kromatske promjene u svakom od šest rukopisa, neke će i dalje nedostajati, kao što je prikazano u sljedećem odlomku.

Primjer 13: g. de Machaut, misa Notre-Dame, Kyrie II

Isti razlog također vrijedi za komade talijanskih skladatelja iz tog raz-doblja. U sljedećem primjeru J. da Bologne u srednjem glasu (c) vjerojat-no nedostaje znak za kromatsku promjenu jer povišena kvinta između gornjih glasova (c-gis) izgleda nezamisliva u kontekstu glazbenoga jezika toga vremena.

SUVREMENA PITANJA

114

114

Primjer 14: J. da Bologna, Lux purpurata – Diligite iusticiam

U kasnom 15. stoljeću francusko-flamanski skladatelji kao što su J. Barbireau ili J. Ockeghem, pišu djela gdje se još uvijek može pronaći ne-koliko izričitih „prividnih predznaka“, ali takvi slučajevi su postali vrlo rijetki.

S druge strane, „prividni“ predznaci su gotovo nepostojeći u Ockeghe-movom zrelom razdoblju, kao i u svim djelima velikih francusko-flaman-skih skladatelja do sredine 16. stoljeća. Iznimke ovom pravilu su izuzetno rijetke, a jedan slučaj može se vidjeti kod J. N. gomberta.

Primjer 15: N. gombert, Le chant des oiseaux

Italija je bila mjesto gdje je određeni razvoj predznaka najprije ne-stao. Jednim od najnaprednijih skladatelja u tom smislu može se smatrati Carpentras (E. genet) čija su djela danas zaboravljena. On je jedna od najvećih osobnosti svoga vremena i majstor papinske kapele u 16. stolje-ću, a u Avignonu je nadzirao objavljivanje svojih djela koja su se pojavila u četiri sveska (1532. – 1535.). U tim svescima može se uočiti velik broj određenih predznaka zamišljenih kao pikardijske terce, te kao vođice:

115

115



13

Primjer 15: N. Gombert, Le chant des oiseaux

Italija je bila mjesto gdje je određeni razvoj predznaka najprije nestao. Jednim od

najnaprednijih skladatelja u tom smislu može se smatrati Carpentras (E. Genet) čija su djela

danas zaboravljena. On je jedna od najvećih osobnosti svoga vremena i majstor papinske

kapele u 16. stoljeću, a u Avignonu je nadzirao objavljivanje svojih djela koja su se pojavila u

četiri sveska (1532. – 1535.). U tim svescima može se uočiti velik broj određenih predznaka

zamišljenih kao pikardijske terce, te kao vođice:

Primjer 16: E. Genet (Carpentras) Magnificat

5.2. Instrumentalni izvori

Primjer 16: E. genet (Carpentras) Magnificat

5.2. Instrumentalni izvoriInstrumentalne partiture posebno su zanimljive za proučavanje musica

ficta-e. Zbog tehničkih razloga one po pravilu ne miješaju danu visinu sa svojom kromatskom promjenom. Ovako neke vrste instrumentalnih izvora mogu se samo nepropisno zvati „tablature“ i nisu fundamental-no različite od vokalnih izvora s obzirom na notaciju. U najranijem raz-doblju 14. stoljeća dostupne su samo njemačke orguljaške tabulature koje se uglavnom sastoje od fragmenata te Buxheimer Orgelbuch – knjige za orgulje (datira od otprilike 1470. godine). Fragmenti 14. stoljeća ostaju rijetki, a uključivali su određene predznake za vođice. Predznaci se vje-rojatno nisu nalazili na svim potrebnim mjestima koji su se mogli javiti zbog činjenice da se VII. stupanj ljestvice najčešće pojavljuje u gornjem glasu.

SUVREMENA PITANJA

116

116

14

Instrumentalne partiture posebno su zanimljive za proučavanje musica ficta-e. Zbog

tehničkih razloga one po pravilu ne miješaju danu visinu sa svojom kromatskom promjenom.

Ovako neke vrste instrumentalnih izvora mogu se samo nepropisno zvati „tablature“ i nisu

fundamentalno različite od vokalnih izvora s obzirom na notaciju. U najranijem razdoblju 14.

stoljeća dostupne su samo njemačke orguljaške tabulature koje se uglavnom sastoje od

fragmenata te Buxheimer Orgelbuch – knjige za orgulje (datira od otprilike 1470. godine).

Fragmenti 14. stoljeća ostaju rijetki, a uključivali su određene predznake za vođice. Predznaci

se vjerojatno nisu nalazili na svim potrebnim mjestima koji su se mogli javiti zbog činjenice

da se VII. stupanj ljestvice najčešće pojavljuje u gornjem glasu.

Primjer 17: Estampie 14. st.

Primjer 17: Estampie 14. st.

Buxheimer Orgelbuch u 15. stoljeću bio je glavni izvor njemačkih orgu-ljaških tabulatura, a sadrži brojne pasaže kao u sljedećem primjeru.

Primjer 18: Buxheimer Orgelbuch, Vierhundert Jare

Unatoč njegovom ranijem datumu, Lochamer Liederbuch (1452. – 1456.) uključuje četiri povećane kvarte između gornjih glasova.

117

117



Primjer 19: Lochamer Liederbuch, Mit ganczem Willen

Iako je nakon renesanse postojalo pravilo tonalne glazbe više od dva stoljeća, u 19. stoljeću skladatelji H. Berlioz, A. Borodin i A. Dvorák našli su dio svoje inspiracije u modalnoj estetici. Vjerojatno je da će se modalne formule rabiti opet u nekim kasnijim razdobljima jer je moguće da proces evolucije nije došao do kraja.

5.3. Teorijske raspravePojavom i pravilima primjene musica ficta-e bavili su se glazbeni te-

oretičari srednjega vijeka. Jedan od njih je Johannes de garlandia koji u svom djelu Introductio Musicae definira musica ficta-u kao lažnu glazbu nastalu stvaranjem polutona od tona i obrnuto. Djelo De Musica Men-surabili obrađuje također tu temu, ali ne upotrebljava termin musica falsa niti musica ficta. Ovi termini „lažan“ ili „izmišljen“ koji se upotrebljavaju su u arhaičnom smislu sinonimi.

Talijanski glazbeni teoretičar Marchettus iz Padove, predviđajući „kromatičnost“, pokušao je zamijeniti terminom colorati toni termin falsi toni, budući da su neki tonovi označeni kao „prividni“ bili zaista „potreb-ni“.41 U svom djelu Pomerium in arte musicae mensuratae (oko 1320.) on predlaže naziv musica colorata umjesto musica ficta. U djelu Lucidarium musicae planae (između 1309. i 1318.) poznaje fis, cis i gis, koji se pojavlju-ju obilježeni s razrješilicom ili povisilicom. Kromatske promjene naziva permutatio42 i njihovom veoma slobodnom upotrebom dobiva nove kon-

41 Reese, g. (1941). Music in the Middle Ages. London: J. M. Dent & Sons LTD, str. 381.

42 Naziv permutacija je upotrijebljen za kromatski polustepen h – b (Mi – Fa ), a rabila se kad je kod solmiziranja melodija mutirala iz hexachordum durum u hexachordum molle ili obratno. Za razliku od prijelaza iz hexachordum naturale u hexachordum du-rum ili hexachordum molle i obratno, gdje solmizacijski slogovi Mi – Fa označavaju

SUVREMENA PITANJA

118

118

sonantne intervale.43 Posebnu neophodnost kromatskih tonova naglašava glazbeni teo-

retičar Philippe de Vitry. U isto vrijeme kromatika ulazi i u liturgijske melodije što izaziva reakciju tradicionalista. Teorijska djela 14. stoljeća izlažu upotrebu kromatike u vezi s načelima višeglasja.44 De Vitry u svojoj raspravi Ars nova smjelo uvodi kromatiku u melodičnu liniju prelazeći tako na područje onoga što je dotadašnja glazbena znanost s omalovaža-vanjem i s nepovjerljivošću nazivala musica ficta ili musica falsa (fiktivna, lažna muzika). U tom pogledu naprednost stava obilježavaju njegove ri-ječi: „glazba koju nazivaju lažnom nikako nije lažna, već naprotiv istinita i nužna“.45

6. Zaključak

Prije pojave prvih alteracija važno je istaknuti da se glazba razvijala u jednom dijatonskom prostoru. Izvjesno je bilo da se kromatika u ne-kom obliku pojavila u razdoblju modalne glazbe, ali u drugoj funkciji i na drukčiji način nego što je to poznato danas. Musica ficta – srednjovjekov-na oznaka za kromatsku promjenu tonova bila je pojava važna za stva-ralačku i izvođačku praksu. U ovom razdoblju usvojio se općeprihvaćeni stav o značenju i važnosti alteracija u glazbenom mišljenju i oblikovanju. To je u suštini dovelo do nekih glazbenih komponenta, kao što je harmo-nijski način mišljenja odnosno harmonijska zvučnost, o kojima se dotad nije razmišljalo u pravom smislu harmonije.

Alteracije su dalje vodile ka pretapanju modusa u dursko-molski su-stav i primjenjivane su isključivo iz melodijskih, a ne iz harmonijskih razloga. Sve se to odvijalo s ciljem dolaska do prihvatljiva zvuka koji je nametala estetika jednoga vremena. Cijela faktura višeglasja u srednjem vijeku počivala je uglavnom na linearnom odnosno melodijskom mišlje-nju. Osjećaj za suzvuk i vertikalno zvučanje razvijao se postupno što je vodilo k afirmaciji harmonijskoga mišljenja tek pri kraju renesanse i na prijelazu u barok.

Analizom odabranih ulomaka iz vokalnih i instrumentalnih zapisa kao i navođenjem nekih teorijskih rasprava koje se bave pojavom alte-

uvijek dijatonski polustepen prema gore, u permutaciji oni vrijede za silazni kromat-ski polustepen. Usp. Andreis, J. (ur.) (1958). Muzička enciklopedija 2. Zagreb: JLZ, str. 390.

43 Usp. Andreis, J. (ur.) (1958). Muzička enciklopedija 2. Zagreb: JLZ, str. 236.44 Ibid. p. 236.45 Usp. Andreis, J. (1989). Povijest glazbe 1. Zagreb: Liber, Mladost, str. 157.

119

119



racija prikazali smo važnost pojave musica ficta-e, pravila i način njihove primjene u praksi. Ono što je bitno napomenuti pri ovakvim analizama je problem zapisivanja alteracija koje skladatelji onoga vremena nisu do-sljedno zapisivali u svojim partiturama smatrajući da svaki izvođač dobro poznaje pravila za upotrebu alteracija. Takav način zapisivanja prisutan je sve do kraja 15. stoljeća kada su pravila za izvođačevu primjenu predznaka koja nije specificirana u aranžman, postigla prilično općenitu vrijednost. Navedene spoznaje i prikazi predstavljaju podlogu za daljnje istraživanje percepcije ovoga fenomena i primjene u praksi.

Literatura – Andreis, J. (ur.) (1958). Muzička enciklopedija 1. Zagreb: JLZ. – Andreis, J. (ur.) (1958). Muzička enciklopedija 2. Zagreb: JLZ. – Andreis, J. (1989): Povijest glazbe 1, Zagreb, Liber, Mladost. – Apel, W. (1963): Keyboard Music of the Fourteenth & Fifteenth

Centuries, Rome, American Institute of Musicology. – Arlettaz, V. (2000): Musica ficta, une histoire des sensibles du XIIIe

au XVIe siècle, Liège: Mardaga. http://www.rmsr.ch/ficta (pristup 24. 1. 2019.).

– Berger, K. (1987): Theories of accidental inflesctions in vocal po-lyphony from Marchetto da Padova to Gioseffo Zarlino, Cambridge, Cambridge University Press.

– Blom E. (ur.) (1954). Dictionary of music and musicians, London, Macmillan & Co LTD.

– Chailley, J. (2006): Povijest glazbe srednjeg vijeka, Zagreb, Hrvat-sko muzikološko društvo.

– Čavlović, I. (2004): Uvod u muzikologiju i metodologiju nauč-no-istraživačkog rada, Sarajevo, Univerzitet u Sarajevu, Muzička akademija u Sarajevu.

– Duffin, R. W. (2000): A preformer’s guide to medieval music, Bloo-mington, Indiana university press.

– Klaić, B. (1978): Rječnik stranih riječi, Zagreb, Nakladni zavod MH.

– Magdić, J. (2006): Vokalna polifonija, Zagreb, Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu.

– Marović, Šime (2009): Glazba i bogoslužje. Split, Crkva u svijetu. – Martinjak, M. (1997): Gregorijansko pjevanje. Zagreb, Hrvatsko

društvo crkvenih glazbenika, Institut za crkvenu glazbu „Albe Vi-daković“.

SUVREMENA PITANJA

120

120

– Michels, U. (2004): Atlas glazbe I, Zagreb, golden marketing – Tehnička knjiga.

– Peričić, V. (2008): Višejezični rečnik muzičkih termina, Beograd, Srpska akademija nauka i umetnosti, Zavod za udžbenike univer-ziteta umetnosti.

– Reese, g. (1941): Music in the Middle Ages, London, J. M. Dent & Sons LTD.

– Reese, g. (1954): Music in the renaissance, London, J. M. Dent & Sons LTD.

– Sachs, C. (1980): Muzika starog sveta, Beograd, Univerzitet umet-nosti u Beogradu.

– Sadie S. (ur.) (1980). The New Grove, London, Macmillan Publi-shers Limited.

– Spiller, F. (1996): Muzički sustav; teorija, harmonija, polifonija, muzički oblici, povijest muzike, instrumenti, interpretacija, Zagreb, vlastita naklada.

– Seay, A. (1972. – 1973.): Elziarii Geneti (Carpentras) opera omnia vol 4, American Institute of Musicology.

– Seay, A. (1975): Opera theoretica Johannes Tinctoris, Corpus scrip-torum de musica 22-I, American Institute of Musicology.

– Tajčević, M (1970): Osnovna teorija muzike, Beograd, Prosveta.

MUSICA FICTA In ThE EXAMPlES Of ThE MEDIEVAl VOcAl AnD InSTRUMEnTAl PRAcTIcE

Summary

Every important stylistic period also covers a significant space in terms of time that is closely connected with the development of music-performing way of thinking. Through research methods as well as through a number of set tasks leading to the basic goal of this research, we come to the topic of this paper re-lated to the medieval practice of musica ficta significant for the emergence and development of the alteration and chromatics phenomenon through history along with the analysis of the examples of vocal and instrumental practice and theoretical discussions from that period. Musica ficta is an important practice that is considered as a medieval designation for chromatic tones. This practice would lead to the fixation of the so called „fictitious“ alterations that were going to be crucial for the development of the major-minor system.Key words: musica ficta, alterations, chromatic tones.

121

Maja Lasić FMPOZ Sveučilište u Mostaru

UDK 371.13 371.331 Pregledni članak Primljeno: 3. listopada 2018.

Dramsko-interpretativne vještine u nastavničkim zanimanjima

Sažetak

Budućnost civilizacije uvelike ovisi o kvalitativnoj razini odgojno-obra-zovnoga kadra. Ovaj rad želi istaknuti važnost govorničkih odnosno glu-mačko-interpretativnih vještina dramskih pedagoga. Određene kompetenci-je podrazumijevaju se za ovo zanimanje poput psihološkoga, pedagoškoga i stručnoga profila, ali se u velikoj mjeri zanemaruju njihove govorničko-pri-povjedačke tj. glumačko-interpretativne vještine s kojima postaju kvalitetniji prenositelji znanja, ali i što je puno važnije, izvrsni motivatori u dramskom stvaralaštvu a tim i u cjelokupnom odgojno-obrazovnom procesu. Isticanjem važnosti ovih vještina potaknula bi se osobna i institucionalna selekcija uvo-đenjem vrednovanja spomenutih vještina u programe prijamnih ispita, te tako povećala kadrovska kvaliteta u inicijalnom stupnju razvoja.Ključne riječi: govor, interpretacija, jezik.

Uvod

Poticanje kvalitete u dramskom stvaralaštvu neophodno je koliko i u cjelokupnom obrazovnom sustavu, osobito kad je u pitanju govor, go-

vorništvo, jezik, interpretativne vještine. Ovaj rad želi spomenute termine izuzeti kao osnovne i prvotne u samom promišljanju osoba koje su poka-zale interes za nastavničko zanimanje odnosno interes prema radu u od-gojno-obrazovnom sustavu. Ako zakaže samokritičnost kao prvi stupanj vrednovanja i osvještavanja vlastitih govorničko-interpretativnih vještina, nikako ne bi smio zakazati program prijamnih ispita koji bi stručno eli-minirao ili uputio na „popravku“ eventualnih nedostataka.

SUVREMENA PITANJA

122

122

Razradba teme

Dramsko-pedagoške kompetencije bazirane na kultiviranom govoru i glumačko-interpretativnim vještinama jedna su od važnijih odlika od-gojno-obrazovnoga kadra osobito u dramskom stvaralaštvu. Kako bismo mogli nastaviti s osvještavanjem i isticanjem važnosti spomenutih termi-na, treba ih prvo jasnije odrediti te pokušati s dubljom analizom s ciljem određivanja načina njihove procjene u programu prijamnih ispita. Radeći skoro deceniju u nastavnom procesu na fakultetu, uočila sam brojne i velike probleme kod svojih kolega, upravo u samom izrijeku, kao i kod nastavnika i profesora tijekom moga školovanja. Uvriježeno je mišljenje kako su nastavnici samo „prenositelji znanja“ i to isključivo u deklamativ-nom i taksativnom navođenju činjenica pod parolom „važno = dovoljno je imati stručno znanje“ uz ostale psihološke i pedagoške predispozicije. Ali malo ih je koji su svjesni vlastitih govorničko-interpretativnih nespo-sobnosti pripisujući ih „prirodnom nedostatku“ odnosno manjku talenta ili im ne pridaju važnost stavljajući naglasak na stručnost i znanje te tako ostaju zarobljeni kao puki deklamatori umjesto motivatori, jer: „Drugi temeljni unutarnji uvjet čovjekova učenja čini motivacija“ (grgin 2004: 161). Na temelju istraženih podataka grgin je još davne 1975. godine zaključio koji su najpoželjniji oblici ponašanja nastavnika te navodi je-dan od njih: „pregledno, zanimljivo izlaže svoju građu“, a kao negativno mišljene o nastavniku uočava „slab je i dosadan predavač“ (grgin 2004: 161). Motivatori mogu biti samo vrsni nastavnici jer: „Učitelji su ključ-ne figure, reprezentant društva koje ih je zadužilo za transmisiju znanja, vještina i vrijednosti“ (Zloković 1998: 122). Zastarjele metode prisile na učenje i usvajanje novih vještina bio je i Platon svjestan i to slikovito po-jašnjava u svom kapitalnom djelu Država: (...) „Jer tjelesni poslovi, ako se obavljaju pod silu, ništa ne kvare tijelo, ali u duši ne ostaje nijedan nauk pod silu“ (Platon 2004: 299). Kad govorimo o učenju odnosno usvajanju znanja, gary Thomas podsjeća na ozbiljno Platonovo upozorenje kako naglasak treba staviti na igru, a nikako na prisilu i zaključuje kako se to može shvatiti kao jedan od prvih zagovora pedagoške reforme (Thomas 2015: 5). „Od odgajatelja ovise djetetove aktivnosti, uvjeti u kojima se one odvijaju, količina njegove inicijative i samostalnosti te cjelokupni so-cioemocionalni, intelektualni i tjelesni razvoj općenito. U tom kontekstu profesionalna kompetencija odgajatelja ima snažan utjecaj na prepozna-vanje i iskorištavanje djetetovih potencijala te razvijanje individualnih karakteristika u različitim varijacijama. (...) Središnje pitanje vezano je uz prepoznavanje one kompetencije koja je potrebna odgajatelju za kvalitet-

123

123

Maja LasićDraMsko-interpretativne vještine u nastavničkiM

zaniManjiMano obavljanje njegove zadaće“ (Šagud 2006: 8). Da bi učitelji, nastavnici, profesori mogli poznati, osvijestiti i razvijati kultivirani govor, kreativnost, interpretativne vještine kod učenika, moraju ih prvo oni imati i nepresta-no razvijati jer je: „Izazivanje zanimanja za učenje, odnosno ovladavanje novim vještinama i znanjima, jedno je od temeljnih načela psihologije učenja. Kada dobro poznajemo dječju narav nije teško probuditi i održati interes“ (Posokhova 2008: 32).

Herbert gudjons ističe kako su: „Nepreglednost i nesigurnost obiljež-ja su suvremene pedagoške prakse. Sažet pregled punine globalnih i druš-tvenih problema i pitanjima o izgledima za budućnost (npr. Škole), poka-zat će kako će se pedagogija kao znanost prakse koja biva sve složenijom, primjenjivati ubuduće“ (gudjons 1993: 261). Jasminka Zloković u svojoj knjizi Školski neuspjeh – problem učenika, roditelja i učitelja piše o činjeni-cama koje pokazuju da je učiteljev stil poučavanja relevantan čimbenik o kojem velikim dijelom ovisi učenikov uspjeh, navodeći poteškoću upravo u tome što se učitelji u radu s učenicima ne mogu opredijeliti isključivo za jedan stil poučavanja i ocijeniti ga efikasnim. Stoga su razvijeni brojni projekti kojima je svrha razvoj učenikova mišljenja, razumijevanja, plani-ranja i istraživanja“ (Zloković 1998: 132). Kako bi nastavili s ovim „pro-jektom“ o govorničko-interpretativnim vještinama nastojat ćemo ih defi-nirati. Ilona Posokhova navodi kako je: „govor je socijalni fenomen i njegov je razvoj moguć isključivo u uvjetima ljudskog okruženja. Obitelj je najbliže i najprirodnije okruženje djeteta, i zato ima najveću ulogu u procesu dječjeg razvoja, uključujući i razvoj govora“ (Posokhova 2008: 7). Škarić ističe kako za „obično govorenje ne treba posebnog drugog umije-ća do onog koje smo u ranom djetinjstvu stekli i govornom praksom po-slije usput razvijali“ (Škarić 1988: 27). Ali, kad govorni izraz postaje kul-turni čin, potrebno je posebno umijeće, kad govor postaje zanat, te pravi usporedbu: „I kao što netko pretežno radi rukama, drugi to čine grlom. To su u prvom redu si nastavnici, glumci i spikeri (...) Svi oni govore i više nego im se hoće, govore i kako im se ne govori, i kome im se ne govori, i kad im se ne govori (...) Svi koji rade i stvaraju govorom u umjetničkim ili neumjetničkim profesijama morali bi među ostalim svladati tehniku govora kako bi mogli svoj posao dobro obavljati“ (Škarić 1988: 27). Da-kle, važno je osvijestiti nastavnom kadru spoznaju da je govor zanat, što znači kako se govor može učiti i naučiti pravovaljanom izrijeku. Škarić upravo govor tako i opisuje kao opću prirodnu sposobnost, ali i umijeće, zanat i talent, te kaže kako: „Čovjek se služi govorom, ali i služi govoru. govor je sredstvo za ostvarenje i ostvarenje samo“ (Škarić 1988: 23). Naravno, u ovom radu ne želi se umanjiti vrijednost znanja, stručnosti

SUVREMENA PITANJA

124

124

nastavnoga kadra, jer kao što i Škarić navodi: ‘Sadržaj’ je govoru podjed-nako forma kao što je govor forma tom sadržaju. (...) Kultura govora pretpostavlja opću kulturu, ali ne proizlazi samim tim iz nje. govor kao svaki drugi medij ima u sebi mogućnosti oblikovanja, sam je u sebi izvo-rište informacije (Škarić, Isto). Dobro govoriti značilo bi spajanje vrijed-na sadržaja s vrsnim izrijekom, odnosno pravovaljanim govorom, jer: „Očito da je za govor, koji je najdostupniji i najbogatiji ljudski izraz, po-djednako kao i za druga sredstva, važno i što i kako. Što i kako dva su oblika istog: oba su izraz čovjeka, oba su njegovo djelo. govorimo o ne-čemu i zato da bismo ljepše govorili, a ne govorimo samo lijepo da bismo to nešto bolje izrazili“ (Škarić, Isto). Spomenutim vještinama „(...) teško može čovjek samouk dobro ovladati. Već je mnogo ako sam dođe do toga da bi nešto trebalo. Uključimo stoga i vještinu govorenja u programe op-ćeg primarnog, stručno-usmjerenog i permanentnog obrazovanja. Naža-lost, nastavnička, upravno-pravna, uslužna i slična zanimanja daleko su još od toga da shvate da su govorna poput glumačkih, spikerskih ili novi-narskih, a ‘reformirani’ programi za obrazovanje tih struka još su uvijek na ‘čistoći jezika i pravilnosti pisanja’ – alfi i omegi domaćeg poimanja reto-ričkog umijeća“ (Škarić 1988: 29). Škarić umijeće govora komparira s umijećem života: „Kao za življenje, i za govorenje je potrebno umijeće“ (Škarić 1988: 37). Važno je spoznati i ukazati na razliku između pravilna, normalna i kultivirana govora koje Škarić definira i piše o njima još davne 1988. godine: „Pravilan govor, normalan govor i kultiviran govor tri su raznorodna pojma; svaki se odnosi na nešto drugo, svaki ima svoje krite-rije određenja i u velikoj su mjeri slobodne varijable. Pravilan govor kori-sti se jezikom istovjetnim po formi standardnom idiomu. Normalan je govor zdrav, bez govornih mana i ostvaruje univerzalne mogućnosti ljud-skog govora. Kultiviran govor sa sviješću gradi i probire kriterijem auten-tičnosti ono najbolje i to propušta u se. Pretežno pravilno govore u nas svi koji govore novoštokavskim idiomima. Svi koji govore pravilno ne govo-re i normalno jer ih ima mnogih koji mucaju, koji unjkaju, koji imaju kreštav glas i sl. Svi koji govore i pravilno i normalno mogu govoriti siro-vo i primitivno ili kultivirano. Dakle, pravilan govor ne jamči ni normalan ni kultiviran govor“ (Škarić 1988: 44). Važnost kultivirana govora Škarić izriče sljedećom sentencijom: „Kultiviran govor svjestan je izraz o našoj svijesti i o govoru samom“ (Škarić 1988: 17), te pojašnjava kako je „Spo-znaja prirodnih svojstava govora presudna je za njegovo kultiviranje. Na toj se spoznaji temelji svekoliko dalje oblikovanje. Ona, štoviše, uključuje preoblikovanje. (...) Spoznati govor, njegov značaj i svojstva, znači preo-braziti ga u kultiviran govor. Način shvaćanja odredit će način preobraz-

125

125


zaniManjiMabe“ (Škarić 1988: 30). Nakon definiranja govora slijedi definicija jezika kroz Foucaultovu prizmu: „Jezik je bio spoznaja, a spoznaja je bila pu-nopravni diskurs. U odnosu prema svakoj spoznaji on se, dakle, nalazio u poziciji temelja: stvari koje na svijetu postoje mogli smo spoznati samo kroz jezik (...) zato što je bio prvi obris poretka u predodžbama svijeta, zato što je bio inicijalni, neizbježan način reprezentacije reprezentacija“ (Foucault 2002: 322). Škarić vrlo duhovito i slikovito pojašnjava razliku između govora i jezika: „Ljudi i djeca čudesno su djetinjasti: teško razli-kuju jednu stvar od druge ako su navikli da se te dvije stvari pojavljuju jedna uz drugu. U njima se tada stvori automatizam, uvjetni refleks po kojemu jedno asocira drugo i odatle jedno postaje drugo. Sasvim mala djeca misle da su kornet i sladoled isto; (...) Taj mehanizam hvata i govor i jezik. Te se dvije riječi javljaju kao sinonimi, premda to uopće nisu“ (Škarić 1988: 43). Konstantnim „radom na sebi“ utječemo i na artikulaci-ju vlastita glasa. glas treba osvještavati, „krotiti“ i razvijati. Kako je glas nevjerojatno osjetljiv na sve oko sebe pojašnjava Cicely Berry te nastavlja: „Uvjeti života određuju govor, tako da se ovisno o njima mijenja ritam, visina i modulacija. Na isti način, samo neizmjerno suptilnije, osobni od-nosi i stupanj lakoće u odnosu prema okolini i situaciji neprestano utječu na glas pojedinca“ (Berry 1997: 13). glas pomno govori i o osobi i izni-mno je važan pri izražavanju. „glas je sredstvo pomoću kojega, u svakod-nevnom životu, komunicirate s drugim ljudima, i premda to kako sebe predstavljate – vaš stav, kretnja, odjeća i nehotična gesta – daje sliku vaše osobnosti, glas je taj kojim prenosite točnost misli i osjećaja. To uključuje također i bogatstvo vokabulara kojim raspolažete, kao i pomnjivo odabi-ranje riječi. Prema tome, što je glas adekvatniji i djelotvorniji, to je točni-je i vaše izražavanje“ (Berry 1997: 11). Škarić se „buni“ protiv forsiranja podučavanja lingvistici u školama na štetu plemenitijem izražavanju i postavlja pitanje: „Zašto djecu u školama ne učiti boljem, promišljenijem i plemenitijem izražavanju umjesto da se od njih pokušavaju stvoriti lin-gvisti u malom?“ (Škarić 1988: 35). Škarić daje prednost upozoravanju i upućivanju kao efikasnijim metodama pri razvoju kultiviranog i govora u odnosu na metode vježbanjem i usavršavanjem, jer: „Predavanje o tipolo-giji, mjestu i vrsti pauza u govoru donosi mnogo manje nego upućivanje na doživljaj napetog iščekivanja u pauzi. Ni versifikacija ni iscrpna analiza poetskih elemenata ne mogu učiniti za život pjesme u nama koliko ri-tmičko skandiranje stihova i poetično govorenje pjesme. Koliki nikad nisu pravo doživjeli stih i pjesmu, a mogli bi!“ (Škarić 1988: 31). Berry preporučuje govorenje umjetničkih tekstova koja predlažem da se uvrste i u program prijamnih ispita i da: „(...) uvijek ponovno otkrivamo i sluša-

SUVREMENA PITANJA

126

126

mo zvuk i značenja riječi, jer će nam se jedino na taj način otkriti i znače-nje i ljepota umjetničke proze i poezije, koja će u nama pokrenuti naše najdublje iskustvo. Kroz takav susret otkrit ćemo i svoj izvorni istinski glas, osebujan i jedinstven, kao što ćemo otkriti i nešto novo, dublje i bitno o sebi samima. I tek nakon takva susreta s poetskom riječi u nama samima, ona nas poziv da ta svoja osobna i izvorna otkrića prenesemo i publici“ (Berry 1997: 251).

Zaključak

Nakon svega navedenoga i opisanoga moglo bi se zaključiti kako po-malo banalan ali zasigurno efikasan postupak uvođenja interpretativnoga čitanja ili vrsnoga recitiranja poetske riječi u programu prijamnih ispita može biti odličan i vrlo brz pokazatelj potencijala ili nepotencijala osoba koje su se odlučile za rad u nastavnom sektoru. Također, zaključuje se kako učitelj zapravo mora biti vječni učenik jer ima vječne zadaće rada na sebi u obliku čitanja, produbljivanja vlastitih spoznaja oplemenjenih umjetnošću, poetskom riječi, te ga sve to čini dostojnim u radu s najosjet-ljivijom populacijom, „našom djecom“ jer: „Ne raditi ništa već je samo po sebi rušenje“ (Škarić 1988: 18).

Literatura – Berry, Cicly. 1997. Glumac i glas. Zagreb: AgM. – Foucalt, Michael. 2002. Riječi i stvari. Zagreb: golden marke-

ting. – grgin, Thomas. 2004. Edukacijska psihologija. Jastrebarsko: Na-

klada Slap. – gudjons, Herbert. 1993. PEDAGOGIJA temeljna znanja. Za-

greb: Educa. – Platon. 2004. Država, peto izdanje. Zagreb: Naklada Jurčić. – Posokhova, Ilona. 2008. Razvoj govora i prevencija govornih po-

remećaja u djece. Buševec: Ostvarenje d.o.o. – Šagud, Mirjana. 2006. Odgajatelj kao refleksni praktičar. Petrinja:

glasila d.o.o. – Škarić, Ivo. 1998. U potrazi za izgubljenim govorom. Zagreb:

Školska knjiga. – Thomas, gary. 2015. Kratak uvod u pedagogiju. Zagreb: Educa. – Zloković, Jasminka. 1998. Školski neuspjeh – problem učenika,

roditelja i učitelja. Rijeka: Filozofski fakultet Rijeka.

127

127


zaniManjiMa

ACTING-INTERPRETATIVE SKILLS IN TEACHING PROfESSIOnS

Summary

The future of civilization depends to a great extent on the qualitative level of the educational staff. This work wishes to emphasize the importance of speech or acting-interpretative skills of drama pedagogues. This profession demands certain competencies, such as a psychological, pedagogical and professional pro-file, but one largely neglects their rhetorical-narrative, that is, theatrcal-in-terpretative skills with which they become better transmitters of knowledge, but, more importantly, excellent motivators in dramatic creativity and thus in the entire educational process. By highlighting the importance of these skills, personal and institutional selection would be encouraged by introducing eval-uation of the abovementioned skills into the entrance examination programs, thus increasing the quality of staff at the initial stage of development.Key words: language, interpretation, speech.

128

Gordana Nakić OŠ „Fra Lovro Karaula“, Livno

UDK 373.3(497.6 Livno)(091) Stručni članak Primljeno: 20. ožujka 2019.

Prva seoska škola u livanjskom krajuPovodom 110 godina škole u Čukliću

Sažetak

Cilj je ovoga rada istražiti razloge i potrebu za gradnjom prve seoske škole u livanjskom kraju. U radu se prati razvoj škole i njezino djelovanje kroz bur-na i manje burna vremena naše prošlosti te donose podatci o prvim učiteljima i broju učenika od njezina osnutka do danas. Radi što cjelovitijega i potpu-nijega razumijevanja sveukupnih prosvjetno-pedagoških prilika promatrane su i društveno-političke i gospodarske prilike u kojima je škola osnovana i djelovala. Prva seoska škola u livanjskom kraju i učitelji koji su udarili teme-lje pismenosti stanovnicima ovoga kraja neizostavan su djelić povijesno-pro-svjetne baštine u ukupnom mozaiku povijesti školstva Bosne i Hercegovine te kao takvi trebaju biti istraženi i sačuvani od zaborava.Ključne riječi: seoska škola, livanjski kraj, Čuklić, učenici, učitelji.

1. Uvod

Školstvo je važan dio duhovne i materijalne baštine svakoga naroda. Korijeni školstva, i znanja kao takva, leže u iskonskoj čežnji ljudskoga

bića za novim spoznajama. Ta težnja znanju bila je prirođena i seoskom puku livanjskoga kraja. Kako bismo danas mogli govoriti o prvoj seo-skoj školi u livanjskom kraju – školi u Čukliću neophodno je osluhnuti i sagledati njezin povijesni razvoj i sve ono što mu je prethodilo.

Boreći se za prosvjetni i kulturni napredak, stoljećima su franjevci bili jedini prosvjetitelji i učitelji, a turski zulum i bremenita prošlost livanj-skoga kraja osnovni je uzrok što se organizirano školstvo javlja dosta ka-sno, a prva seoska škola osniva tek početkom 20. stoljeća.

Na Berlinskom kongresu, 28. lipnja 1878. godine, Austro-Ugarska je dobila suglasnost velikih sila, sudionica Kongresa, da okupira Bosnu

129

129

Gordana Nakić Prva seoska škola u livanjskom kraju

i Hercegovinu. Teško socijalno i kulturno stanje stanovništva, pretežno konfesionalno školstvo, nerazvijeno i zaostalo gospodarstvo i neprove-dena agrarna reforma bila je slika Bosne i Hercegovine kakvu je zatekla nova vlast. Austro-Ugarska je u cijeloj Bosni i Hercegovini zatekla svega pedeset četiri katoličke pučke škole s pedeset šest učitelja i 2 295 učeni-ka.1 Djeca livanjskih sela nisu imala školu sve do 1907. godine kada je otvorena prva seoska škola u livanjskom kraju – škola u Čukliću.

2. Otvaranje prve seoske škole u livanjskom kraju - škole u Čukliću

Stav biskupa fra Augustina Miletića – kako se narod ne može evange-lizirati ako se pismenošću ne prosvijetli – prihvatili su fra Lovro Karaula i drugi livanjski franjevci. Mladi svećenici školovani u europskim zemlja-ma bili su glavni nositelji pismenosti i prosvjetiteljstva, pa tako i franjevci župe Čuklić. Fra Anđeo Ćurić je pet godina bio župnik u Čukliću (1892. – 1897.), gdje je uz pastoralni rad angažiran u poučavanju djece osnova-ma pismenosti.2

U selu Čuklić, prema Šematizmu Bosne Srebrene iz 1935. godine, bilo je prvo župno sjedište cijeloga Livanjskoga, glamočkoga i grahovskoga polja sve do zadnjih godina 18. stoljeća. Kada se Livanjska župa podije-lila na gornje i Donje polje sjedište župnika za gornje polje bilo je selo Čuklić, a za Donje polje selo Ljubunčić.3 Ova dva sela u kojima su bila sjedišta župe i župnika bila su logičan izbor za gradnju prvih škola. Vlada je poticala otvaranje škola u nekim mjestima, ali uz uvjet da ih puk sam financira. Sličan poticaj za otvaranje škole u selu Ljubunčić uputile su li-vanjske civilne vlasti ljubunskom župniku. Naime, kotarski predstojnik iz Livna u pismu upućenom župnom uredu u Ljubunčiću, 9. listopada 1880. godine, traži da i župnici rade na podizanju novih škola. Tako se župni ured trebao zauzeti za gradnju i otvaranje pučke škole u Ljubunčiću, a predviđeno je otvaranje i pučke škole u Čukliću.4 U Ljubunčiću su škola sa stanom i štala, na parceli od 1 900 m² koja je općenarodno dobro, upi-sane u gruntovnu i katastarsku knjigu odmah po njezinu osnutku, 1893.

1 Papić, Mitar: Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (1878. – 1918.). str. 30.

2 Vrgoč, Miro: Leksikon franjevaca Bosne Srebrene iz livanjskog kraja. Sarajevo – Za-greb – Livno, 2003., str. 70.

3 Župa Ljubunčić (ur. Marijan Karaula), fra Anđelko Barun u Povijest župe Ljubunčić, str. 142., Svjetlo riječi, Sarajevo, 2015.

4 Karamatić, Marko: Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878. – 1914., Svjetlo riječi, Sarajevo, str. 271.

SUVREMENA PITANJA

130

130

godine, odnosno od kada postoji gruntovnica u Livnu.5 Ovaj podatak dokazuje kako je školska zgrada u Ljubunčiću najstarija, ali nema poda-taka da su vrata ove škole za učenike bila otvorena prije školske 1910./11. godine zbog čega se najstarijom seoskom školom smatra škola u Čukli-ću koja je otvorena školske 1907./08. godine.6 Školska zgrada u Čukliću sačuvala je svoj izvorni oblik do danas. U sklopu školske zgrade bio je stan za učitelje, a u dvorištu šupa za drva, čatrnja i nužnici. U školu Čuklić išla su djeca iz sela Čuklića, Lipe, Ćosanlija, Tribića, Orguza i Srđevića, a pohađala su ju i djeca iz Bile prije nego što je otvorena škola u ovom selu.7

Prema službenim austrougarskim glasilima Bošnjaku i Bosnischer Bote, školske 1909./10. godine otvorena je Narodna osnovna škola Bila; škol-ske 1910./11. godine otvorena je Narodna osnovna škola Ljubunčić; a školske 1913./14. godine Narodna osnovna škola Podgradina.8 Uz Na-rodnu osnovnu školu u Livnu, ove četiri seoske škole su jedine škole koje su u livanjskom kraju sagrađene za vrijeme austrougarske uprave Bosnom i Hercegovinom.

3. Učitelji u školi Čuklić – društveni i socijalni položaj učitelja za vrijeme austrougarske uprave

Prvi učitelj u školi Čuklić bio je Mirko Cuculić. Osim njega, u školi Čuklić, od 1909. do kraja austrougarske vladavine, radio je učitelj Stani-slav Ćurić, a u školskoj 1917./18. godini škola Čuklić imala je dva uči-telja jer je te godine u školu došao učitelj Ivan Vukelić. Mirko Cuculić u Čuklić je došao iz Sarajeva po otvaranju škole 1907. godine. Iz Čuklića je 1909. godine premješten u Bučiće. Umro je u Zenici 1911. godine. Učitelj Stanislav Ćurić u školi Čuklić je radio od 1909. do kraja austrougarske uprave. Iz Čuklića je školske 1918./19. godine premješten u Dobrašin, a već sljedeće godine u gornji Vakuf. Ivan Vukelić je u školu Čuklić došao školske 1917./18. godine iz Tuzle, a već sljedeće školske godine je pre-mješten u guču goru. Petar Kučinić iz Kalesije, a Branko Deselbruner iz Busovače su 1918. godine premješteni u Čuklić, ali su oba iste godine i napustili Čuklić. 9

5 Na temelju uvida u katastarske i knjige gruntovnice Livno, Katastar općine Livno, KO Ljubunčić K. Č. 1979/7, z. k. ul. 185, el 413.

6 Bošnjak i Bosnischer Bote za 1908. godinu.7 Manđeralo, Stipo: Najstarije seoske škole u livanjskom kraju u Bosna franciscana,

br. 47; 2017., str.123. i 124.8 Bošnjak i Bosnischer Bote za 1908.,1910., 1911. i 1914. godinu.9 Nakić, gordana: Livanjske škole i učitelji za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije,

u Suvremena pitanja – časopis za prosvjetu i kulturu. br. 15. Mostar, 2013., str.132. – 143. i Stipo Manđeralo, Bosna franciscana, br. 47; 2017. god., str. 123. i 150.

131

131


Što se tiče kvalifikacije učitelja u početku su zahtjevi bili vrlo skromni, ali se to brzo promijenilo i znatno pooštrilo. Učitelji su bili ljudi široke opće kulture i znanja, pokretači listova i časopisa, pokretači i organizatori kulturno-prosvjetnih društava. Ulagali su velike napore u opismenjavanje, organizirali analfabetske, higijenske i zdravstvene tečajeve.10

glede društvenoga položaja i javnoga ugleda učitelja Zemaljska je vlada 1885. godine izdala naredbu kojom se političkim vlastima stavlja na znanje da učitelje, kao najodgovorniji čimbenik obrazovanja, pritegnu sebi kako se ne bi udaljili od političkoga okupacijskoga aparata.11 Učitelji nisu svrstani u kategoriju zemaljskih činovnika zbog čega je materijalna nagrada za njihov rad bila daleko manja od one koju su imali ostali činov-nici. Usprkos istim obvezama i dužnostima, učiteljice nisu ravnopravno i jednako nagrađivane kao njihove muške kolege. Udanim učiteljicama smanjivani su mnogi dodatni oblici nagrađivanja, kao što su stanarina, ogrjev, putni odnosno selidbeni troškovi.12 Loš položaj učiteljica dodatno je pogoršala naredba Zemaljske vlade iz 1908. godine kojom se svaka udaja koga ženskog nastavničkog lica, neposredno državnoj školskoj upravi podređenog, koja se dogodi poslije proglašavanja ove naredbe u Glasniku zako-na i naredaba, smatra svojevoljnim napuštanjem službe.13 Ova naredba tzv. Celibat nije se odnosila na slučajeve kada se brak sklapa između učitelja i učiteljice. Disciplinski propisi koji su se odnosili na učitelje ograničavali su im ne samo bavljenje politikom nego je nerado gledano na bilo kakvo nacionalno očitovanje. Svjedodžba o građanskom vladanju bila je obvezna kada se učitelja postavljalo, promicalo ili se javljao na natječaj, a odraža-vala je nacionalno-političko opredjeljenje učitelja.14

4. Značajke osnovnoga školstva u zajedničkoj državi

Bosna i Hercegovina je 1. prosinca 1918. godine ušla u sastav Kralje-vine Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevina SHS). Bila je to prva zajednič-ka država južnoslavenskih naroda. Odmah po ulasku u zajedničku državu do izražaja dolazi nacionalna diskriminacija te do kraja zaoštreno i neri-ješeno nacionalno pitanje. Pismenost i školstvo, kao osnovni preduvjet i pokretač razvoja svakoga društva, bili su na vrlo niskom stupnju. Bosna i 10 Bevanda, M., Pedagoška misao u Bosni i Hercegovini od 1918. do 1941. godine, str. 46.11 Papić, M., nav. dj., str. 76.12 Bogičević, Vojislav: Istorija razvitka osnovnih škola u Bosni i Hercegovini 1463. –

1918., Zavod za izdavanje udžbenika BiH, Sarajevo, 1965., str. 162.13 Školski glasnik, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1916., str. 105.14 Papić, M., nav. dj., str. 77.

SUVREMENA PITANJA

132

132

Hercegovina je imala nerazvijenu i neravnomjernu mrežu osnovnih ško-la te visok postotak nepismena stanovništva. U Bosni i Hercegovini je školske 1918./19. godine bilo 426 osnovnih škola koje je pohađala jedna desetina za školu dorasle djece. Od ukupnoga broja stanovništva 87 % je bilo nepismenih.15

Na zahtjev Ministarstva prosvjete u Beogradu, Zemaljska vlada je za BiH slala izvješća o stanju u školstvu. Stanje osnovnoga školstva u škol-skoj 1918./19. prikazano je u tablici 1.16

Tablica 1: Stanje osnovnoga školstva u školskoj 1918./19. Narodne osnovne škole u BiH školske 1918./19. godine

Broj na-rodnih

osnovnih škola

Broj učitelja i učiteljica Broj učenikaUčitelja Učiteljica Svega Dječaka Djevojčica Svega

426 505 511 1 016 37 570 11 339 48 909U odnosu na ostale dijelove Monarhije, BiH je zaostajala u broju

škola, učitelja i učenika. Uzroci takvom stanju su gospodarska i kulturna nerazvijenost, ali i bosanskohercegovačko društvo koje nije imalo dovolj-no političkih, kadrovskih i drugih potencijala za dizanje školstva na višu razinu. U travničkom okrugu, kojemu je pripadao i livanjski srez, školske 1919./20. godine postojale su 63 osnovne škole. Livanjski je srez s jeda-naest škola prednjačio u travničkom okrugu.17

Školski je sustav jedan od najvažnijih aspekata za svaku državu. Zbog toga vlast u Kraljevini SHS nastoji škole staviti pod svoj nadzor. S ciljem centralizacije države, 1921. godine ukinuta je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu i formirana Pokrajinska uprava. Pregled troškova o tom kako se trošio državni novac pokazuje da diskriminacija nije zaobišla ni školstvo. Državni proračun su pravoslavne konfesionalne škole opterećivale s 20 354 590, a katoličke s 2 951 275 kruna, što je razlika od 17 403 315 kruna na štetu katolika. Za vjersku upravu i škole pravoslavci su ukupno primali 161 601 026, a katolici 13 855 268 kruna – što je u konačnici 147 745 758 kruna na štetu katolika.18 Ubrzo, po ulasku u zajedničku državu, sve ovo dovelo je do razočaranja, nezadovoljstva i nemira. Zbog zaoštrene političke situacije, režim je u noći između 29. i 30. prosinca 1920. godine 15 Selimović, Sead: Značajke osnovnoga školstva u Bosni i Hercegovini u vrijeme

privremenog državnog uređenja (1918. – 1921.). Povijesni zbornik – godišnjak za kulturu i povijesno naslijeđe br. 4, Filozofski fakultet Osijek, Osijek, 2009., str. 241.

16 Selimović, S., nav. dj., str. 248.17 Selimović, S., nav. dj., str. 261.18 goluža, Božo: Hrvatski narod u Kraljevini Jugoslaviji. Crkva na kamenu, Mostar,

2008., str. 161.

133

133


objavio Obznanu, odnosno Dekret Kraljevine SHS o sužavanju demo-kratskih prava građana radi obrane države. Iz državne službe otpušteni su mnogi činovnici i prosvjetni radnici.

U školi Čuklić za vrijeme zajedničke države radili su Antun Ivanović, Božidar grgić, Kvinto i Lepija Aralica.19 Anto Ivanović je rođeni Liv-njak. Preparandiju je završio u Sarajevu. Iz Narodne osnovne škole u Šu-jici došao je u Čuklić 1919. godine. Iz Čuklića je premješten u Bilu, a od 1931. do 1935. godine bio je upravitelj u NOŠ Livno. Iz Livna je odselio u Sarajevo, gdje je i umro. Boško grgić je također Livnjak. Po završetku preparandije u Sarajevu 1919. godine imenovan je namjesnim učiteljem u NOŠ u Biloj, a iz Bile je premješten u Čuklić. Radio je u gračanici kod Bugojna, Sarajevu i Docu kod Travnika, gdje je i umro.20

Prema kazivanju Joze Franjičevića, rođenoga 1933. godine u Čukli-ću, Kvinto i Lepija Aralica rodom su iz šibenskoga kraja. Učitelj Aralica radio je u školi u Čukliću pet – šest godina. Jozi Franjičeviću je u 1. i 2. razredu predavala Lepija Aralica, a njezin muž je predavao 3. i 4. razredu. Kada je Jozo završio drugi razred, počeo je rat pa je škola prestala s ra-dom, a učitelj Kvinto Aralica je s obitelji otišao iz sela. Učitelj Aralica je s obitelji napustio selo vjerojatno u velikoj žurbi jer je ostavio otključanu školu.21 Škola je devastirana, a dokumentacija uništena.

5. Škola u Čukliću za vrijeme Drugoga svjetskoga rata

Drugi svjetski rat je međunarodni sukob koji je izbio dvadeset jednu godinu nakon Prvoga svjetskoga rata, odnosno 1939. godine. Već u trav-nju 1941. godine napadom njemačkih i talijanskih postrojba na Kraljevi-nu Jugoslaviju, formalno je započeo rat i na ovim prostorima, a masovna stradanja Livnjaka počela su granatiranjem Livna 1942. godine. Drugi svjetski rat uzeo je 2 085 života livanjskih Hrvata, a od toga broja iz župe Čuklić 180 osoba.22

Kako je već rečeno, učitelj Kvinto Aralica je otišao iz Čuklića. Škola je devastirana, a školska dokumentacija uništena te iz ovoga razdoblja nema sačuvanih podatka o učenicima i učiteljima u školi Čuklić. Škola

19 U školi je u ovom razdoblju radilo još nekoliko učitelja, ali zbog uništene dokumen-tacije i zato što su radili vrlo kratko stariji mještani nisu se mogli sjetiti njihovih imena.

20 Manđeralo, S.: Bosna franciscana, br. 47, str. 125. i 126.21 Prema kazivanju Stipe Duvnjaka, rođenog 1953. godine u Čukliću, rukovoditelja PŠ

Orguz.22 Karaula, Marijan: Knjiga bola, Svjetlo riječi, Sarajevo, 2005., str. 93. – 95.

SUVREMENA PITANJA

134

134

je vjerojatno prestala s radom 1942. godine kada je počelo granatiranje livanjskoga kraja i masovna stradanja Livnjaka.

Škola u Čukliću ponovo je počela s radom školske 1945./46. godine.

6. Škole u župi Čuklić za vrijeme FNRJ I SFRJ

Budući da se Bosna i Hercegovina od 1945. do devedesetih godina 20. stoljeća nalazila u okviru Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), kasnije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), proučavanje osnovnoga školstva neodvojivo je povezano s utjecajem marksističke i socijalističke ideologije na školstvo kojom je bio prožet cjelokupan odgojno-obrazovni sustav. Najvažniji cilj komunističkoga re-žima bio je „narodno prosvjećivanje” koje je podrazumijevalo odgoj u so-cijalističkom duhu, eliminiranje ideološke oporbe i nametanje vladajuće komunističke ideologije.23

Dolaskom komunizma u cijelu Jugoslaviju 1945. godine, vjeronauk postaje neobvezan predmet, a pedesetih godina potpuno se odstranjuje iz škola. Iako je iz učionica službeno izbačen tek 1953. godine, ovaj pred-met u većini livanjskih škola u praksi je izbačen odmah nakon završetka rata. Upravo je izbacivanje križa i vjeronauka iz učionica bila prva velika promjena u poslijeratnom školstvu. Na zidu učionice, gdje je nekada bio križ, Titova je slika. Državni ateizam predstavljao je dio službene državne politike KPJ od 1945. godine. Osobito se grubo postupalo s Katoličkom crkvom. Franjevci Bosne Srebrene i hercegovački fratri bili su žrtve takve politike te su tijekom Drugoga svjetskoga rata i u poratnom komunistič-kom režimu ubijena 132 svećenika, među kojima i dvanaest livanjskih fratara.

U razdoblju od 1945. do 1950. godine obnovljeno je 615 škola i sa-građeno 289 školskih zgrada. Već je u prvoj poslijeratnoj školskoj godini u Hercegovačkom okrugu, kojemu je pripadao i livanjski kraj, otvoreno 105 škola.24

U ožujku 1947. godine usvojen je Zakon o sedmogodišnjem osnov-nom školovanju u BiH, a Odluka o obveznom osmogodišnjem obrazo-vanju usvojena je na trećem Plenumu CK KPJ krajem 1949. godine25, ali u školama župe Čuklić ovaj Zakon će zaživjeti tek desetak godina kasnije23 Fuček, Marko: Konsolidacija jugoslavenskoga socijalizma kroz ideološke aparate

države, Časopis za suvremenu povijest, 3/2014., Zagreb, str. 527.24 Beus, Marina: Prosvjetna politika u službi ideološkoga pre/odgoja u Hercegovini

(1945. – 1952.). HRČAK – Časopis za prosvjetno i kulturno naslijeđe, 2016., str. 249. – 258.

25 Papić, M., Školstvo u Bosni i Hercegovini 1941. – 1955., str. 110. – 111.

135

135


U školskoj 1938./39. godini bilo je 8 956 škola koje je pohađalo 1 428 223 učenika, a u školskoj 1949./50. godini 12 742 škola koje je pohađalo 1 640 094 učenika.26 Broj škola u FNRJ povećan je za 3 786, a broj uče-nika za 211 871 u odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju.

7. Učitelji i broj učenika u školi Čuklić od 1945. do 1960. godine27

Poratno vrijeme moglo bi se opisati kao sređivanje općega stanja u zemlji i u školstvu te pokušajima da se iznađe modus kojim bi se smanjio velik postotak nepismena stanovništva. Škole su četverorazredne, a os-novna škola u praksi nije obvezna. Učitelji su nerijetko oslobađali učenike pohađanja škole dok im stariji brat ne završi četvrti razred.28 U nekoliko navrata naišlo se na zabilješke u kojima piše da je učenik ispisan jer je ma-louman.29 Osim toga, ovo vrijeme karakterizira i velika neimaština, loša opremljenost učionica i skroman učenički pribor.

Prva poratna učiteljica školske 1945./46. godine bila je Kornelija Fra-njičević.30 U razdoblju od 1946. do 1950. godine učiteljevali su: Mirko Matić, Branko Križan, Mate Čokljat, Mihailo Janketić, Petar Joka, Bisera Nuhbegović i Mirko Lijović. Iz sačuvanih podataka, koji nisu potpuni, razvidno kako je školu Čuklić od 1945. do 1950. godine pohađalo više od 560 učenika, od čega 436 dječaka i 124 djevojčice. U petogodišnjem poslijeratnom razdoblju očit je nerazmjer muške i ženske djece koja su pohađala školu.

Od školske 1950./51. do 1959./60. godine u školi su radili Bisera Nuhbegović, Šefika Jelač, Nevenka i Nikola Čokljat, Mate Dronjić, Ako-tić, Čondrić,31 Pavo Duvnjak, Željko Arapović, Mirjana Džaja, Živko Vuco, Kata i Boško Baković. U ovom razdoblju školu je pohađalo više od 1 337 učenika32, od čega 708 dječaka i 629 djevojčica. Razlika u broju

26 Lukaš, Mirko i Munjiza, Emerik.: Pedagoška hrestomatija – izbor tekstova hrvat-skih pedagoga. Filozofski fakultet, Osijek, 2010., str. 270.

27 Podatci o učiteljima i učenicima u školi Čuklić preuzeti su iz arhiva škole.28 Razlog zbog kojega su učitelji oslobađali mlađe dijete školskih obveza dok starije

ne završi četiri razreda leži u činjenici kako su djeca, u ovom izrazito stočarskom kraju, od malih nogu imala ulogu pastira te su na ovaj način učitelji izlazili u susret roditeljima kojima je dječja pomoć oko čuvanja stoke bila neophodna.

29 Matične knjige i razrednice.30 Kornelija Franičević (djevojački Kiš) rodom je iz Sombora gdje je završila učiteljsku

školu. Od 1943. do 1945. godine radila je u Prijedoru.31 Nismo uspjeli saznati ime učitelja Akotića i Čondrića.32 S pravom se može reći više jer za neke razrede nisu sačuvane razrednice i broj učenika.

SUVREMENA PITANJA

136

136

muške i ženske djece koja su bila obuhvaćena osnovnim obrazovanjem znatno se smanjila u odnosu na poslijeratno razdoblje.

8. Uvođenje osmogodišnjega obrazovanja u župi Čuklić i potreba za gradnjom nove školske zgrade33

U župi34 Čuklić, škola u Prologu je prva školske 1958./59. godine do-bila peti razred, a školske 1961./62. godine prerasla u potpunu osmo-godišnju školu. Ovo razdoblje karakterizira nedostatak stručnoga kadra pa nastavu u višim razredima dobrim dijelom izvode učitelji. Česte su i promjene nastavnoga kadra.

Uvođenjem osmogodišnjega obrazovanja postavilo se i pitanje škol-skoga prostora koji u župi Čuklić nije bio odgovarajući. Školske 1969./70. godine škole župe Čuklić imale su ukupno 617 učenika. Zbog neadekvatna prostora za izvedbu nastave za ovolik broj učenika, nastava je organizi-rana u tri smjene. gradnja nove školske zgrade, koja bi kapacitetom i opremljenosti odgovarala pedagoškim standardima osmogodišnjega ob-razovanja, bila je neminovna. U kolovozu 1969. godine odlučeno je da se krene s akcijom izgradnje škole te je formiran odbor za gradnju škole u koji su ušli predstavnici svih sela ove župe. Na sjednici Savjeta škole od 18. lipnja 1970. godine jedna od točaka dnevnoga reda bilo je izdvajanje sredstava iz fonda zajedničke potrošnje za izgradnju nove osmogodišnje škole, a kao najbolja lokacija odabrano je selo Orguz. Već je sljedećega mjeseca organiziran sastanak s predstavnicima gospodarskih i društve-no-političkih organizacija koje su bile voljne podržati akciju za izgradnju nove škole „Španski borci“, kako je nazvana. Razlog za davanje ovakvoga imena školi je taj što je iz livanjskoga kraja u španjolskom građanskom ratu sudjelovalo čak 40 boraca.

Od polaganja kamena temeljca do otvaranja škole proteklo je šest godi-na. gradnju škole svesrdno su radom i financijski pomagali mještani župe. Nova osmogodišnja škola u Orguzu je svečano otvorena 1977. godine.

Od školske 1984./85. godine škola u Orguzu i ostale škole župe Ču-klić postaju područne škole OŠ „Ivan goran Kovačić” Livno.

33 Podatci navedeni u ovom tekstu preuzeti su iz arhive i Ljetopisa škole.34 Župa je najmanja administrativna jedinica u kršćanskim crkvama. Označava

zajednicu vjernika koja živi na određenom području unutar biskupije. Župom Čuklić upravljaju franjevci Bosne Srebrene, a pripadaju joj naselja Čuklić, Ćosanlije, Lipa, Orguz, Prolog i Tribić.

137

137


9. Školstvo u župi Čuklić za vrijeme ratnoga vihora

Školska 1991./92. godina počela je 2. rujna. Nastava se odvijala uobičajenim ritmom do ožujka kada je od 17. do 23. ožujka 1992. godine izvođenje nastave obustavljeno zbog generalnoga štrajka prosvjetnih radni-ka BiH. Nakon ove obustave nastava se izvodila nešto više od dva tjedna, a već 13. travnja 1992. godine počela je agresija jugo-četničkih snaga na livanjski kraj. Četiri dana poslije prestala je nastava u svim livanjskim školama.

Nakon prvih granatiranja livanjskoga kraja školske zgrade bile su u tužnom stanju. Kako bi ubrzali saniranje štete na školama, neki učitelji su se sami uhvatili posla i pokazali da osim učiteljskoga zanata znaju i mogu biti dobri zidari, moleri, staklari itd. Osim učitelja, u školama u Čukli-ću, Prologu, Biloj, Podgradini itd., roditelji su iskazali posebnu brigu za pripremanje početka nastave i uključili se u sve popravke na školskim zgradama.35

Ratna događanja promijenila su život u ovim selima i cijelom livanj-skom kraju, ali ga nisu uspjela zaustaviti. Tijekom ratnih zbivanja u ško-lama župe Čuklić nastavu je pohađalo 1 049 učenika. Rat je službeno završen potpisivanjem Daytonskoga mirovnoga sporazuma, odnosno u prosincu 1995. godine. U škole je vraćen vjeronauk.

10. Uvođenje devetogodišnjega obrazovanja i stalni pad broja učenika

Prvo desetljeće 21. stoljeća bit će zapamćeno po uvođenju devetogo-dišnjega osnovnoga obrazovanja. Uvidjevši kako tradicionalno školstvo ne zadovoljava trenutne potrebe društva, kreatori obrazovne politike pri-stupili su reformi obrazovnoga sustava. Prvi korak u smjeru promjena učinjen je kada je ministar znanosti, prosvjete, kulture i športa Hercegbo-sanske županije Marin Ivić donio Odluku o uvođenju devetogodišnje-ga osnovnoga obrazovanja u osnovne škole Hercegbosanske županije u školskoj 2006./07. godini.36 Te školske godine u školama župe Čuklić upisana su dva prva razreda i to prvi razred koji će završiti školovanje kao posljednja generacija osmogodišnjega obrazovnoga sustava i prvi ra-zred novoga devetogodišnjega obrazovanja. Osim formalnoga prijelaza

35 Livanjski vidici, 15. studenoga 1992., br.4., str 7.36 Narodne novine Hercegbosanske županije, br. 5. Odluka; br. 06-01-38-284/06., Liv-

no, 20. lipnja 2006.

SUVREMENA PITANJA

138

138

s osmogodišnjega na devetogodišnje osnovno obrazovanje nije učinjen važniji pomak u reformi školstva ili bolje reći u trajnoj preobrazbi obra-zovnoga sustava u skladu s potrebama vremena u kojem živimo.

Drastičan pad broja učenika u školama ovoga, pa i cijeloga livanjskoga kraja, pravi je pokazatelj pada nataliteta i iseljavanja stanovništva. Uspo-redimo li, u određenim razdobljima, podatke o broju učenika, dolazimo do poraznih, čak katastrofalnih pokazatelja za stanovništvo ovoga kraja.

Tablica 2: Prikaz broja učenika od sedamdesetih godina 20. st. do danas kroz petogodišnje i desetogodišnje obrazovno razdoblje37

Obrazovno razdoblje Broj učenika1970./71. – 1974./75. 2 8531975./76. – 1979./80. 2 723

Ukupno od 1970. do 1980. 5 5761980./81. – 1984./85. 2 1931985./86. – 1989./90. 1 593

Ukupno od 1980. – 1990. 3 7861990./91. – 1994./95. 1 354

1995./96. – 1999./2000. 1 045Ukupno od 1990. do 2000. 2 399

2000./01. – 2004./05. 8872005./06. – 2009./10. 716

Ukupno od 2000. do 2010. 1 6032010./11. – 2014./15. 4532015./16. – 2018./19. 243

Ukupno od 2010. do 2019. 696

Ova tablica pokazuje tempo pada broja učenika u župi Čuklić. Danas je u školskim klupama broj učenika daleko manji nego u vremenu od 1990. do 1995. godine kada je rat bjesnio na ovim prostorima. Ako se broj učenika nastavi smanjivati ovakvim tempom, nije teško izračunati kako za manje od deset godina u župi Čuklić ne će biti ni jednoga školarca od prvoga do devetoga razreda.

Umjesto zaključka

Škola u Čukliću proslavila je svoj 110. rođendan, a cijela župa 110 godina od otvaranja prve škole u ovom kraju i prve seoske škole u livanj-skom kraju uopće.

37 Podatci preuzeti iz arhiva škole.

139

139


Još uvijek u škole ove župe dolaze radoznali učenici i donose osmijeh, radost, graju i poneku školsku brigu, ali stalni pad broja učenika zabrinja-va. Imajući u vidu ove porazne podatke moramo se upitati hoće li škole uskoro ostati bez učenika, a livanjski kraj bez djece i mladih.

Claus Moser reče: „Obrazovanje je skupo, ali je neznanje još skuplje.”Nadajmo se da oni koji trebaju znati znaju i da će žurno nešto podu-

zeti, u protivnom će nas neznanje i nepoduzimanje koštati opstojnosti u ovom kraju.

Literatura: – Barun, A.: Župa Ljubunčić (ur. Marijan Karaula), Svjetlo riječi,

Sarajevo, 2015. – Beus, M.: Prosvjetna politika u službi ideološkoga pre/odgoja u

Hercegovini (1945. – 1952.). HRČAK – Časopis za prosvjetno i kul-turno naslijeđe, 2016.

– Bevanda, M.: Pedagoška misao u Bosni i Hercegovini od 1918. do 1941. godine, Dom štampe d.d. Zenica, Filozofski fakultet Sara-jevo, 2001.

– Bogičević, V.: Istorija razvitka osnovnih škola u Bosni i Hercegovini 1463. – 1918., Zavod za izdavanje udžbenika BiH, Sarajevo, 1965.

– Bosnischer Bote, službena tiskovina Austro-Ugarske Monarhije. – Bošnjak, službena tiskovina Austro-Ugarske Monarhije. – Fuček, M.: Konsolidacija jugoslavenskoga socijalizma kroz ideo-

loške aparate države, Časopis za suvremenu povijest, 3/2014., Za-greb.

– goluža, B., Hrvatski narod u Kraljevini Jugoslaviji. Crkva na ka-menu. Mostar, 2008.

– Karamatić, M.: Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878. – 1914., Svjetlo riječi, Sarajevo, 1992.

– Karaula, M.: Knjiga bola, Svjetlo riječi, 2005. – Katastar i gruntovnica općine Livno, KO Ljubunčić K. Č. 1979/7,

z. k. ul 185, el 413. – Livanjski vidici, br. 4., 15. studenoga 1992. – Lukaš, M. i Munjiza, E.: Pedagoška hrestomatija – izbor tekstova

hrvatskih pedagoga, Filozofski fakultet, Osijek, 2010. – Ljetopis škole – Manđeralo, S.: Najstarije seoske osnovne škole u livanjskom kra-

ju, Bosna franciscana, br. 47., Franjevačka teologija Sarajevo, 2017. – Matične knjige i razrednice škola župe Čuklić.

SUVREMENA PITANJA

140

140

– Nakić, g.: Livanjske škole i učitelji za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, Suvremena pitanja – časopis za prosvjetu i kulturu, br. 15., Mostar, 2013.

– Narodne novine Hercegbosanske županije, br. 5., Livno, 20. lipnja 2006.

– Papić, M.: Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (1878. – 1918.), Veselin Masleša, Sarajevo, 1972.

– Selimović, S., 2009. Značajke osnovnoga školstva u Bosni i Hercegovini u vrijeme privremenog državnog uređenja (1918. – 1921.), Povijesni zbornik – godišnjak za kulturu i povijesno naslijeđe br. 4, Filozofski fakultet Osijek, Osijek, 2009.

– Školski glasnik, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1916. – Vrgoč, M.: Leksikon franjevaca Bosne Srebrene iz livanjskog kraja,

Sarajevo – Zagreb – Livno, 2003.

ThE fIRST VIllAgE SchOOl In ThE lIVnO AREA Marking 110 Years of the School at Čuklić

Summary

The purpose of this paper is to explore the reasons and the need for the construc-tion of the first village school in the Livno area. The paper follows the devel-opment of the school and its operation through stormy and less stormy times of our past and presents the facts about the first teachers and the number of pupils from its foundation up to now. For the sake of a more integral and more com-plete understanding of the overall educational/pedagogic circumstances, one has also considered social/political and economic circumstances in which the school was founded and operated. The first village school in the Livno area and the teachers who laid down the foundations for the literacy of the inhabitants of this area are the unavoidable tiny part of the education history heritage in the overall mosaic of the history of the educational system in Bosnia and Her-zegovina, and as such they should be explored and preserved from oblivion. Key words: village school, the Livno area, Čuklić, pupils, teachers.

141

Sandra Medić Zavod za školstvo Mostar Marija Perutina Mostar

UDK 371.314:57]:373.5 (497.6-3 HNŽ) Stručni članak Primljeno: 11. siječnja 2019.

Interaktivna nastava biologije u strukovnim školama HNŽ

Sažetak

Suvremeni zahtjevi didaktike i metodike naglašavaju potrebu uvođenja no-vih, kvalitetnijih i suvremenijih nastavnih metoda u učionice. Jedan od pri-mjera pozitivne prakse je uvođenje interaktivne nastave u nastavni proces. U Bosni i Hercegovini ovakva metoda učenja i podučavanja još nije toliko rasprostranjena. Naše istraživanje je bilo usmjereno na procjenu stupnja za-stupljenosti interaktivne nastave u pojedinim strukovnim srednjim školama u HNŽ. Anketa je provedena sa 145 učenika i 7 nastavnika s ciljem uvida u stupanj zastupljenosti klasične i interaktivne nastave u učionici te njiho-va utjecaja na proces usvajanja znanja kod učenika. Dobiveni rezultati za-htijevaju razvoj spektra strategija koje bi nas usmjerile na adekvatan način uvođenja kvalitetne interaktivne nastave u učionice te bismo na takav način mogli pomoći djeci usvojiti i zadržati određena znanja kako bi bili spremniji suočavati se s izazovima u budućnosti.Ključne riječi: interakcija, interaktivna nastava, suradnička nastava.

1. Uvod

Razvoj suvremene znanosti i tehnologije sve više zahtijeva sposob-nost timskoga rada među stručnjacima. Današnji obrazovni sustav

u HNŽ prolazi kroz reformu koja, između ostaloga, uključuje i potpuno izmijenjen pristup nastavnom procesu. Tako se dosadašnja dominacija frontalne nastave pokušava zamijeniti raznim nastavnim metodama i ob-licima rada koje u prvi plan stavljaju aktivnu ulogu učenika u nastavnom procesu.

SUVREMENA PITANJA

142

142

2. Suradnja ili interakcija

Suradnja se u hrvatskom jeziku definira kao zajednički rad ili sudjelo-vanje radom na nekom problemu, projektu i slično.

Riječ interakcija je složenica latinskoga podrijetla koja se sastoji od dvije riječi: inter (između) i agere (djelovati). Definira se kao uzajamno djelovanje, akcija dvaju ili više pojedinaca ili čimbenika.

Može se reći da je za pojam interaktivna nastava sinonim suradnička nastava.

3. Što je nastavni proces?

Često se izraz „nastava“ poistovjećuje s odgojno-obrazovnim proce-som. Iako nastava spada u odgojno-obrazovni proces, ona nije jedini nje-gov dio. Osim nastave, komponentu odgojno-obrazovnoga procesa čine i svi oblici izvannastavnih aktivnosti.

„Nastavne aktivnosti se mogu podijeliti prema različitim kriterijima: na primjer, prema obveznosti možemo razlikovati obveznu (redovitu) nastavu te izbornu i fakultativnu nastavu. Dok je redovita nastava nami-jenjena svim učenicima, izborna je okrenuta interesima učenika. Svaki učenik mora ponešto izabrati, a to što izabere i realizirati. Fakultativna nastava ima još manji stupanj obveznosti i učenik odlučuje hoće li u tom nastavnom tipu participirati ili neće.“ (Bognar, Matijević, 2002: 31).

Nastava, prema mjestu održavanja može biti učionička i izvanučionič-ka. Učionice mogu biti univerzalne ili specijalizirane za određene pred-mete. Izvanučionička nastava nije vezana samo za nastavu u školskom dvorištu. Svi oblici nastave koji imaju određen cilj, zadatak i osmišljene aktivnosti koje se realiziraju izvan učionice, spadaju u oblike izvanučio-ničke nastave. Tako imamo: školu u prirodi, ljetovanja i zimovanja, smo-tre, susrete, proizvodni i društveno koristan rad i slično. Svi ovi oblici nastave se ubrajaju u odgojno-obrazovni proces u kojem su glavni sudi-onici učenici i nastavnik. Međutim, osim učenika i nastavnika, subjekti odgojno-obrazovnoga procesa su i roditelji, a svaki od tih subjekata ima svoju specifičnu ulogu.

Odgojno-obrazovni proces postoji zbog učenika koji je njegov aktiv-ni sudionik u svim etapama i aspektima. Bez takve učenikove uloge taj proces ne će biti moguć. Učenik kao subjekt se sam angažira, zna i osjeća svoje interese i potrebe.

Nastavnik je tu da pomogne učeniku, da ga nauči kako se izraziti i na koje sve načine može sudjelovati u odgojno-obrazovnom procesu. Na-

143

143

Sandra Medić − Marija PerutinaInteraktIvna naStava bIologIje u

StrukovnIM školaMa HnŽ

stavnik je voditelj i organizator odgojno-obrazovnoga procesa i on je tu da učenika usmjeri u samostalnost i samoostvarenje.

Uloga roditelja u odgojno-obrazovnom procesu je također velika, ali treba imati na umu da roditelj nije „nastavnik u kući“. Ako nastavnik svo-ju ulogu u školi obavlja profesionalno i odgovorno, onda roditelju ostaje samo preuzeti svoju specifičnu funkciju, i to tako da ne remeti normalnu obiteljsku atmosferu.Nastava mora imati:

1. jasno definirane ciljeve koji se odnose na očekivane vrijednosti koji se postižu učenjem i poučavanjem učenika

2. jasno postavljene zadatke koji proistječu iz ciljeva3. jasne kriterije vrednovanja postignuća učenika.Ako nastavu nazovemo nastavno događanje, onda to događanje odre-

đuju sljedeće komponente:a) učenik (U) – stječe znanja i vještine, razvija intelektualne, psi-

ho-motoričke, tjelesne i senzorne sposobnosti, formira specifične osobine osobnosti

b) nastavnik (N) – poučava i odgaja učenike, organizira i usmjerava nastavno događanje

c) nastavni sadržaj (NS) – predstavlja temelj učenja i potiče gad) nastavno ozračje i komunikacija (NO i K) – u funkciji ostvariva-

nja nastavnih ciljevae) prostor i oprema (PiO) – u funkciji djelotvornoga učenja i pouča-

vanja.

Slika 1: Prikaz komponenta nastavnoga procesa

Izvor: Originalni navod iz Jelavić, Filip (2008). Didaktika. Zagreb: str. 24.

SUVREMENA PITANJA

144

144

Nastava ili nastavno događanje je dvodimenzionalan proces (Schafer, 1976) koji čine dimenzija sadržaja i dimenzija odnosa. Dimenzija sadr-žaja se odnosi na učenje, odnosno obrazovanje, dok je dimenzija odnosa usmjerena na uspostavljanje odnosa između subjekata u nastavi. Inte-gracijom ove dvije dimenzije dobivamo cjelokupan odgojno-obrazovni proces.

Slika 2: obrazovno-odgojni proces

Izvor: Originalni navod iz Jelavić, Filip (2008.). Didaktika. Zagreb: str. 24.

4. Metode i oblici rada u nastavi biologije u strukovnim školama HNŽ

U strukovnim školama HNŽ biologija se najčešće izučava jednu na-stavnu godinu. U medicinskoj školi izučavanje biologije je sveobuhvatnije te je podijeljeno na niz strukovnih predmeta koji se odnose na pojedi-ne discipline i oblasti biologije kao znanosti, ovisno o smjeru. Može se zaključiti kako većina učenika strukovnih škola biologiju doživljava kao „sporedni predmet“ pa joj i ne posvećuju dovoljno pozornosti. S obzirom na to da je biologija znanost o životu, a njezine segmente doživljavamo, čak i živimo svakodnevno, za uvažavanje biologije kao predmeta u stru-kovnim školama nastavnici koji ju predaju od presudna su značenja. Sto-ga je neophodno izabrati adekvatne nastavne metode i oblike rada koji će

145

145



učenicima maksimalno približiti nastavni sadržaj, a ujedno ih potaknuti i motivirati za njegovo izučavanje.

Dominacija frontalnoga rada i njegove loše strane, česta su tema ra-sprave metodičara, didaktičara i drugih stručnjaka u odgojno obrazov-nom procesu. Duboko je ukorijenjena što se može jasno uočiti prilikom izravna uvida u nastavni sat, a otpor nastavnika prema modernom načinu poučavanja učenika i bilo kakvim izmjenama je više nego očigledan.

5. Interaktivna (suradnička) nastava

Interakcija podrazumijeva takav odnos u nastavi u kojem nastavnik osigurava potpun odgojno-obrazovni utjecaj i učenikov nesmetan razvoj. Interaktivna nastava se ne odnosi samo na međudjelovanje u smjeru uče-nik-nastavnik i obratno, nego na široko razvijen spektar odnosa među svim sudionicima nastavnoga procesa. U takvim odnosima do izražaja dolazi metodičko-didaktička namjena tijekom koje se postiže zajedništvo i sporazumijevanje svih sudionika u nastavi.

Nastavnik na satu kombinira više oblika rada: skupni, frontalni, tan-dem1, individualni. Međutim, najširi aspekt socijalne komponente će se postići radom u skupini.

Pogrješka koja se najčešće događa prilikom pokušaja uvođenja rada u skupini, kao jednoga od oblika interaktivne nastave, jest raspored uče-nika po skupinama, ali zadržavanje individualnoga rada unutar skupine. Takvim načinom rada međusobne interakcije učenika su kratkotrajne i oskudne.

Skupina se najčešće formira od tri do šest učenika, a poželjno je da skupine budu heterogene, to jest da obuhvaćaju učenike različitih moguć-nosti i predznanja. Nadalje, učenici unutar skupine moraju dobiti takav zadatak koji će podrazumijevati obveznu suradnju. Skupine mogu dobiti isti ili različit zadatak, od čega će ovisiti i planiranje završnoga dijela sata (ili posljednje faze glavnoga dijela sata). Tako postoje dvije mogućnosti: prva je da se u završnom dijelu sata pravi usporedba rezultata i druga da se objedinjavaju rezultati u jednu cjelinu, ovisno za koju vrstu rješavanja zadataka smo se opredijelili.

Učenici strukovnih škola biologiju često nazivaju „sporednim“ pred-metom. Zato je najvažnija zadaća nastavnika održati pozornost učenika, njihovo zanimanje za predmet i pobrinuti se da svi budu na neki na-čin aktivni sudionici nastavnoga procesa. Upravo je biologija adekvatan

1 Rad u parovima.

SUVREMENA PITANJA

146

146

predmet za osmišljavanje različitih aktivnosti za učenike. To ne znači da učenici tijekom cijeloga sata trebaju imati pune ruke posla, jer kvantiteta nije garancija svrsishodne aktivnosti. One moraju biti pedagoški djelo-tvorne, a da je učenik u većem dijelu sata maksimalno zaokupljen nekim radom. Nastavnici pokušavaju iznaći način kako učenike potaknuti da steknu sposobnost učenja, organiziranja i koncentriranja na satu. To se može postići postupnim produžavanjem razdoblja učenikova rada bez nastavničke pomoći.

Nije svaka nastavna jedinica prikladna za interaktivnu nastavu. NPP biologije strukovnih škola usmjeren je na čovjekovu anatomiju i fiziolo-giju te na ekologiju. Većina ovoga gradiva je učenicima poznata iz završ-noga razreda osnovne škole. Čovjekovi organski sustavi, kao i ekološki termini, nisu nešto s čim se učenici strukovnih škola prvi put susreću. Zato se vrlo lako u obradbi nove nastavne jedinice može primijeniti sku-pni rad kao i razni oblici projektnih aktivnosti. Ovakav nastavni sadržaj je i poznat i ujedno zanimljiv većini učenika. Stoga se nastavnici trebaju što češće odlučivati za neke od oblika interaktivne nastave, bilo da je to skupni ili tandem rad ili projektna aktivnost.

Uloga nastavnika i učenika u realizaciji suradničke nastaveUloge nastavnika i učenika u interaktivnoj nastavi u odnosu na tradi-

cionalnu, predavačku su promijenjene. Tako je nastavnik u predavačkoj nastavi imao sljedeće uloge: prenositelj znanja, primarni izvor informa-cija, ekspert u sadržaju predmeta, izvor svih odgovora, kontrolor svih as-pekata učenja.

U interaktivnoj nastavi, uloga nastavnika poprima potpuno drukčiji oblik. Tako nastavnik postaje facilitator učenja, suradnik, mentor i vodi-telj, navigator, suučenik, potiče učenike na preuzimanje odgovornosti za njihovo vlastito učenje.

Uloga učenika u predavačkoj nastavi svodila se na pasivno primanje informacija, reproduciranje znanja, realiziranje pojedinačne aktivnosti, dok mu se uloga u interaktivnoj nastavi usmjerava na aktivno sudjelo-vanje u nastavnom procesu, stvara i dijeli znanje te uči kroz suradnju s drugima (https://www.azoo.hr/images/razno/Ucenje_ucenja.pdf).

Prednosti i nedostatci rada u skupinamaPrednosti rada u skupini odnose se na socijalni aspekt odgojno-obra-

zovnoga procesa. Tako uočavamo neposrednu interakciju učenika me-đusobno, kao i neposredan odnos sa svim raspoloživim izvorima znanja,

147

147



shvaćanje važnosti preuzimanja odgovornosti za svoju ulogu u skupini, poticanje timskoga rada i uvažavanje tuđega mišljenja, kulturu dijaloga, samostalnost u rješavanju postavljenoga zadatka itd. Nedostatci se odno-se na složen ustroj rada tijekom izradbe pripreme kao i same realizacije sata, zatim na otežano uočavanje bitnoga pri samostalnom radu učenika, dominacija boljih učenika i pasivizacija lošijih, otežano održavanje dis-cipline i tihoga rada u učionici. Međutim, ovi nedostatci su uočljiviji na samom početku uvođenja skupnoga rada i daju se vremenom otkloniti. Također je bitno naglasiti da je suradnički oblik rada najbolje kombini-rati s ostalim oblicima, ali svakako da interakcija treba biti dominantna tijekom sata kako bi se učenici maksimalno uključili u nastavni proces i bili njegov aktivan sudionik.

6. Primjer iz prakse

Anketiranje učenika i nastavnika nakon uvođenja interaktivne nastave iz biologije provedeno je u sedam škola u Mostaru: Srednjoj građevinskoj školi Jurja Dalmatinca, Srednjoj elektrotehničkoj školi Ruđera Boškovi-ća, Srednjoj medicinskoj školi Sestara milosrdnica, Srednjoj ekonomskoj školi Joze Martinovića; te u strukovnim školama: Srednjoj školi Stolac, Srednjoj školi Prozor i Srednjoj školi Čitluk. Anketirano je sedam na-stavnika i 145 učenika.

Rezultati ankete provedene među učenicima i nastavnicima

Usporedba suradničke i klasične nastaveAnketa za učenike (anketirano 145 učenika)1. Koji oblik nastave vam je bio zanimljiviji? S K 114:312. Koji oblik nastave u vama potiče veći interes za biologiju? S K 106:393. Na kojoj od ova dva oblika nastave ste se osjećali korisnije? S K 104:414. U kojem obliku nastave vam je bilo jasnije gradivo? S K 72:73 5. Pri kojem obliku nastave ste više uvažavali mišljenje kolega? S K 120:256. U kojem obliku nastave ste prije došli do rješenja ili odgovora? S K 105:407. U kojem obliku nastave ste imali bolju koncentraciju na gradivo? S K 68:77 8. U kojem obliku nastave ste osjećali veću odgovornost za rad? S K 101:449. U kojem obliku nastave ste mogli povezati gradivo

s postojećim znanjem iz drugih predmeta ili svakodnevnog života? S K 91:54

SUVREMENA PITANJA

148

148

Grafikon 1: prikaz rezultata usporedbe suradničke i klasične nastave među učenicima

Grafikon 2: prikaz postotka zastupljenosti

Anketa za nastavnike biologije (anketirano 7 nastavnika)1. Izradba pripreme za sat S K 2:52. Realizacija i izvedba sata S K 3:43. Zanimljivost sata S K 7:04. Zainteresiranost učenika S K 7:05. Aktivnost učenika S K 7:0

149

149


StrukovnIM školaMa HnŽ 6. Rezultati rada učenika S K 3:47. Samostalnost učenika S K 6:1 8. Veća korelacija s drugim predmetima i

saznanjima iz svakodnevnoga i života S K 4:3

Grafikon 3: prikaz rezultata usporedbe suradničke i klasične nastave među nastavnicima

Grafikon 4: prikaz postotka zastupljenosti suradničke nastave

SUVREMENA PITANJA

150

150

Zaključak

Obradbom i analizom dostupnih podataka doneseni su sljedeći za-ključci:

Utvrđeno je kako je suradnička nastava učenicima zanimljivija te po-buđuje veći interes za biologiju. Također, učenici se osjećaju puno kori-snije kada surađujući s kolegama dolaze do rješenja problema koji je po-stavljen pred njih. Prema analiziranim podatcima, više od 80 % učenika bolje uvažava mišljenje kolega na suradničkoj nego na klasičnoj nastavi, a njih 72 % prije dolazi do rješenja zajedničkim snagama. Veću odgovor-nost za svoj rad upravo na suradničkoj nastavi osjećalo je 69 % ispitanih učenika. Sve nas to dovodi do premise kako je u suradničkoj nastavi vid-ljivo razvijanje socijalnih vještina kao jedne od bitnih socijalnih kom-petencija, dok se emocionalna klima u razredu poboljšava što rezultira većom motiviranosti učenika.

Iznenađujući je podatak kako je gradivo prikazano na klasičan način učenicima jasnije, a njihova koncentracija na gradivo na takvim satima bolja nego na suradničkoj nastavi. Pretpostavlja se da upravo u tom leži razlog otpora nastavnika prema suradničkoj nastavi. Sukladno tomu, ne iznenađuje podatak kako su rezultati rada učenika bolji u klasičnom tipu nastave.

Svi anketirani nastavnici su uvidjeli kako je zainteresiranost učenika, kao i njihova aktivnost, u odnosu na klasičnu nastavu, puno veća. Izradba pripreme za sat za suradničku nastavu oduzima više vremena stoga ne čudi da se manje od jedne trećine nastavnika odlučilo za takvo planiranje sata. U interaktivnoj nastavi nastavnik je ključan faktor koji usmjerava i organizira nastavni proces kako bi se stvorilo uspješno radno ozračje u razredu koje bi vodilo k boljim rezultatima rada učenika.

Literatura – Jelavić, F. (2008). Didaktika. Zagreb: Naklada Slap. – De Zan, I. (2005). Metodika nastave prirode i društva. Zagreb:

Školska knjiga. – Bognar, L., Matijević M. (2002). Didaktika. Zagreb: Školska

knjiga. – Desforges C. (Ed.). (2001). Uspješno učenje i poučavanje – psiholo-

gijski pristup. Zagreb: Educa. – Kyriacou, C. (2001). Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa. – Poljak, V. (1980). Didaktika. Zagreb: Školska knjiga.

151

151



– Schäfer, K. H. (1976). Einführung in die kritisch-kommunikative Didaktik, In: Schäfer, K. H., Schaller, K., Kritissche Erziechun-gswissenschaft und komunikative didaktit. Heidelberg.

Dodatci literaturi: – https://www.azoo.hr/images/razno/Ucenje_ucenja.pdf.

InTERAcTIVE BIOlOgY TEAchIng In hnc VOcATIOnAl SEcOnDARY SchOOlS

Summary

Contemporary requirements of didactics and teaching methods emphasize the need of introducing new, better and more modern teaching methods in the classroom. One of the examples of positive practice is the introduction of in-teractive teaching into the teaching process. In Bosnia and Herzegovina, such method of learning and teaching has not been so widespread. Our research was focused on assessing the degree of representation of interactive teaching in some vocational secondary schools in the Herzegovina-Neretva Canton. The survey was conducted with 145 students and 7 teachers with the aim of gaining insight into classroom and interactive classroom teaching and their impact on the process of acquiring knowledge in students.The obtained results require the development of a spectrum of strategies that would lead us into an adequate way of introducing high-quality interactive teaching in the classroom so that we can help children in adopting and retain-ing certain knowledge in order to be more willing to face the challenges in the future.Keywords: interaction, interactive teaching, collaborative teaching.

STUDIJA

Kozmička vrata, 2018, kolaž, 24,2 x 19,4 cm

155

Anita Dedić Miranda Ćaveliš Anđelka Lasić Dragan Škobić Svjetlana Stanić-Koštroman FMPOZ – Sveučilište u Mostaru

UDK 556.11(282.24 Rama)(047.31) 574(282.24 Rama)(047.31) Izvorni članak Primljeno: 12. prosinca 2018.

Kvaliteta vode i ekološki status rijeke Rame

Sažetak

U radu je prikazana procjena kakvoće vode i ekološkoga statusa rijeke Rame i njezina pritoka Volujka na temelju zajednica alga kremenjašica te fizikal-no-kemijskih čimbenika vode. Istraživanjem je obuhvaćeno pet postaja, tri na rijeci Rami i dvije na njezinom pritoku Volujku. Na navedenim postaja-ma obavljena su uzorkovanja u studenom i prosincu te terenska mjerenja fizi-kalno-kemijskih čimbenika vode. Ukupno je određeno 69 svojta alga kreme-njašica. Za procjenu kakvoće vode upotrijebljen je indeks saprobnosti (Pantle i Buck, 1995). Primijenjeni biološki indeksi te izmjereni fizikalno-kemij-ski čimbenici kretali su se od oligosaprobnoga stupnja (I. kategorije) kakvoće vode za postaje: Rama (Lug, ispod ribnjaka), Volujak (Banjalučica), Volujak (Kuti) te oligo-betamezosaprobnoga stupnja (I. – II. kategorije) kakvoće vode na postajama: Rama (Marina pećina) i Rama (iznad Marine pećine). Pre-ma važećoj zakonskoj regulativi na području Bosne i Hercegovine, odnosno prema Odluci o karakterizaciji površinskih i podzemnih voda, referentnim uvjetima i parametrima za ocjenu stanja voda i monitoringu voda, visok ekološki status utvrđen je za sve istraživane postaje. Takav status odgovara nepromijenjenim prirodnim uvjetima.Ključne riječi: alge kremenjašice, kvaliteta vode, ekološki status, rijeka Rama, pritok Volujak.

1. Uvod

Alge kremenjašice, nazivaju se još i dijatomeje, su najraznolikija sku-pina jednostaničnih eukariotskih protista. Naseljavaju sve vodene

prostore uključujući i ekstremna staništa kao što su termalni izvori, boča-te vode, estuariji, snijeg, led i sl. Primarni su organski producenti, zaslužni su za približno polovicu primarne produkcije i gotovo četvrtinu svjetske

SUVREMENA PITANJA

156

156

fiksacije ugljika (Smetacek, 1999). Jednostavnost u građi, mala veličina, kratko generacijsko razdoblje, različite morfološke prilagodbe i sl., omo-gućile su im široko rasprostranjenje kao i veliko ekonomsko i industrij-sko značenje. Sve navedeno također im omogućava da prve reagiraju na promjene koje se događaju u vodenom staništu u kojem obitavaju. Pona-šaju se kao rani otkrivači problema. Također mogu predstavljati i izvor problema, tako da smanjuju kvalitetu vode, daju miris i okus vodi koja se rabi za piće, začepljuju filtre za vodu te sudjeluju u toksičnim cvjetanjima vode (Palmer, 1962). Prepoznate su i kao nezaobilazan element u sastavu i strukturi zajednice fitobentosa te ih se upotrebljava u ekološkim procje-nama kakvoće slatkovodnih ekosustava (Kelly, 2008, Plenković-Moraj i sur., 2009).

Prema okvirnoj direktivi o vodama (eng. Water Framework Directive) (2000/60/EC), najznačajnijem dijelu EU legislative o vodama, sve zemlje članice EU, kao i pristupnice, dužne su izraditi procjenu stanja vodnih tijela, kao i njihovu klasifikaciju. Okvirna direktiva o vodama je najzna-čajniji dio EU legislative o vodi, osmišljen da poboljša i integrira način na koji se upravlja vodnim tijelima diljem Europe, osigura održivo uprav-ljanje, spriječi daljnje uništavanje površinskih i podzemnih voda i osigura dobar status svih vodnih cjelina (Herceg, 2013). Klasifikacija ekoloških stanja vodnih tijela mjeri kvalitetu strukture i funkcija ekosustava i izra-đuje se na temelju: 1) bioloških elemenata (gustoća i raznolikost vodenih organizama); 2) hidro-morfoloških elemenata koji podržavaju biološke elemente (dinamika toka, dubina); 3) fizikalno-kemijskih elemenata koji podržavaju biološke elemente (temperaturni režim, koncentracija kisika, salinitet).

Klasifikacija ekološkoga statusa površinskih voda sastoji se od pet kla-sifikacijskih kategorija za biološke elemente (visok, dobar, srednji, nizak i loš status), i po tri kategorije (visok, dobar i srednji status) za hidro-mor-fološke i fizikalno-kemijske elemente, a ukupan ekološki status određu-je se prema onoj stavci koja je najlošije ocijenjena. Ako je status prema biološkom i fizikalno-kemijskom elementu ocijenjen kao dobar, a prema hidro-morfološkom elementu kao umjeren, ukupan ekološki status bit će ocijenjen kao umjeren. Biološki elementi prikazuju se kao omjer dobive-nih vrijednosti parametara u odnosu na referentne vrijednosti. Referen-tno stanje koje odgovara kategoriji „visokoga ekološkoga stanja“ označava uvjete i raspone parametara koji odgovaraju nepromijenjenim prirodnim uvjetima, ili neznatno promijenjenim uvjetima uslijed antropogenih utje-caja.

Biološki elementi kakvoće su: fitoplankton, fitobentos, makrofita, ma-krozoobentos i ribe (Kelly, 2008).

157

157

Anita Dedić − Miranda Ćaveliš − Anđelka Lasić − Dragan Škobić − Svjetlana Stanić-Koštroman

KvALitetA voDe i eKoLoŠKi StAtuS rijeKe rAMe

Sve sastavnice fitobentosa, kao i alge kremenjašice, imaju poznate gra-nice tolerancije na okolišne promjene, uključujući koncentraciju hranjivih soli, suspendiranoga materijala i vodnoga režima (Kelly i sur. 2008). Pri procjenama ekološkoga stanja u državama članicama Europske unije, pri-mjenjuju se metode i indeksi koji se temelje na odnosu dijatomejskoga sastava fitobentosa i kemijskih čimbenika.

Klasifikacija ekološkoga stanja površinskih voda prema Okvirnoj di-rektivi o vodama (ODV) prikazana je u tablici 1.

Tablica 1: Klasifikacija ekološkoga stanja prema EU – Okvirnoj direktivi o vodamaStanje Oznaka bojeVisoko PlavaDobro Zelena

Umjereno ŽutaLoše Narančasta

Vrlo loše Crvena

U ovom radu prikazana je kvaliteta vode rijeke Rame i Volujka s ciljem utvrđivanja prisutnih poremećaja, procjene trenutnoga stanja na temelju utvrđenoga sastava i strukture zajednica i usporedbom s referentnim vri-jednostima te određivanja kategorija kakvoće vode.

2. Područje istraživanja

Rijeka Rama je krška tekućica smještena na sjeveru Hercegovine. De-sni je pritok rijeke Neretve i pripada slijevu Jadranskoga mora. U preda-kumulacijskom razdoblju rijeka Rama bila je tipična krška rijeka, kratka toka, obilna vodom. Najveći dio vode Rama prima iz podzemnih reten-cija, a samo manji dio od neposredna slijeva. Dužina toka rijeke Rame, od izvora do ušća u Neretvu, je oko 33 km, a 376 m je visinske razlike. U gornjem toku teče smjerom sjeverozapad-jugoistok, koji se mijenja kod naselja gračanica. Od gračanice teče prema jugu i poslije kraćega toka se vraća u prvobitni smjer.

Izvorišni dio rijeke Rame predstavljaju brojni krški izvori, od kojih su najizdašniji Buk, Krupić i Rama. Sva tri izvora su reokrenoga tipa.

Izgradnjom brane (1964.) za HE Rama formirano je akumulacijsko jezero Rama, koje je potopilo gornji odnosno izvorišni dio toka. Pod-ručje ušća i skoro 10 km donjega toka, potopljeno je nakon izgradnje HE Jablanica (1954.). Zbog navedenih antropogenih utjecaja došlo je do

SUVREMENA PITANJA

158

158

značajne degradacije rijeke Rame i njezina porječja, ali i ekoloških zajed-nica koje u njima obitavaju. Jedino je središnji dio toka zadržao ekološke karakteristike krške tekućice i na tom je području odrađeno istraživanje.

Na rijeci Rami uzorci su prikupljeni na tri postaje: L1 – rijeka Rama (Marina pećina), L2 – rijeka Rama (iznad Marine pećine) i L3 – rijeka Rama (Lug, ispod ribnjaka). Na rijeci Volujku, desnom pritoku rijeke Rame, prikupljena su dva uzorka na postajama L4 – Volujak (Banjalučica) i L5 – Volujak (Kuti) (slika 3).

Volujak je desni pritok rijeke Rame. Tok formira više izvora u pod-nožju gorače i Divan planine, a ulijeva se u rijeku Ramu u naselju gra-čanica. Ukupna dužina toka je 19 km. Istraživana postaja Kuti nalazi se uz istoimeno naselje, nedaleko od izvorišta. Druga istraživana postaja smještena je nizvodno kod naselja Banjalučica. Ispod ovoga naselje rijeka formira kanjon koji završava kod gračanice.

Srednji godišnji protok Rame kod Slatine (lijevi pritok Rame) je 40 m3/sec. Na režim utječe u prvom redu složen pluviometrijski režim te raščlanjenost reljefa i klimatske prilike.

Slika 1: Položaj istraživanih postaja

3. Metodologija

Istraživanje se odvijalo kroz nekoliko etapa: terensko istraživanje, mjerenje fizikalno-kemijskih čimbenika, prikupljanje i pohrana materija-

159

159



la, kemijska obradba materijala, pravljenje trajnih preparata, determinaci-ja te statistička obradba podataka.

Uzorci za analizu vode sakupljeni su tijekom zime (studeni i prosinac 2014.) na lokalitetima: L1 rijeka Rama (Marina Pećina); L2 rijeka Rama (iznad Marine pećine); L3 rijeka Rama (Lug, ispod ribnjaka) te na prito-ku Volujku L4 – Volujak (Banjalučica) i L5 – Volujak (Kuti).

Na svakoj postaji mjereni su fizikalno-kemijski čimbenici vode. Od fizikalnih čimbenika mjereni su temperatura i električna vodljivost, a od kemijskih količina otopljenoga kisika, pH vrijednost, tvrdoća vode te koncentracija otopljenih nitrata, nitrita, fosfata i amonijaka.

Vrijednosti pH, temperature, električne vodljivosti i sadržaja otoplje-noga kisika u vodi su mjerene na terenu terenskim kombiniranim mjera-čem WTW Multi-Parameter Instruments.

Ostali kemijski parametri, tvrdoća vode, koncentracija otopljenih ni-trata, nitrita, fosfata i amonijaka, mjereni su terenskim priručnim labora-torijem AQUANAL-Fishwater Lab dizajniran za uzorkovanje i analizu vode na mjestu uzorkovanja.

Uzorci za alge kremenjašice su uzimani slijedeći European Standard EN 13 946 (2014). Sa stjenovita i kamenita dna uzorci su uzeti struga-njem materijala (skalpelom i ortodontnom četkicom) s površine kamena. Prikupljeni uzorci su na terenu spremljeni u etiketirane bočice i konzer-virani 4 postotnim formaldehidom do daljnje laboratorijske obradbe. De-terminacija je obavljena na trajnim preparatima, nakon čišćenja silikatnih ljušturica, prema metodi Hustedta (1930). Svjetlosnim mikroskopom marke ZEISS (Axio Imager A2) pod različitim uvećanjima objektiva (4x, 10x i 40x) i uporabom imerzionoga objektiva (100 x) odrađena je determi-nacija svojta. Brojanje svojta je rađeno brojeći 400 frustula na svjetlosnom mikroskopu s kontrastom (DIC) na uvećanju 1000x. Vrste su određene uporabom relevantnih znanstvenih i stručnih ključeva i to: geitler (1925, 1930 – 1932), golerbach i suradnici (1953), Hindak i suradnici (1978), Hustedt (1927 – 1966, 1930), Klotter (1965), Komarek i Anagnostidis (1999), Komarenko-Vasiljeva (1978), Cooke (1987), Lenzenweger (1996, 1997), Proškina-Lavrenko (1955), Starmach (1968), Ucherković (1966), Zabelina i suradnici (1951), West (1905, 1912), Krammer i Lange-Ber-talot (1986 – 1991), Krammer (2000 – 2003), Lange-Bertalot (2001) i dr. Nomenklatura svojta usklađena je prema bazi alga; AlgaeBase (http://www.algaebase.org/).

Trajni preparati i konzervirani uzorci čuvaju se u algološkoj zbirci Studija biologije Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih zna-nosti Sveučilišta u Mostaru.

SUVREMENA PITANJA

160

160

Svaka determinirana svojta je fotografirana pod mikroskopom. Foto-grafije su zabilježene kamerom AxioCam ICc5.

Na temelju kvantitativnoga i kvalitativnoga sastava zajednica određuje se saprobiološko stanje istraživanoga dijela vodotoka te se na temelju toga određuje stupanj onečišćenja vode. Indikatorske vrijednosti vrsta defini-rane su prema Weglu (1983), a za saprobiološku procjenu zajednica fito-bentosa upotrijebljen je indeks saprobnosti prema Pantle-Bucku (1955) i Zelinka-Morvan (1961). Za procjenu kvaliteta upotrijebljen je saprobni sustav od četiri stupnja s korelacijskim vrijednostima od oligosaprobnoga do polisaprobnoga stupnja (tablica 2).

Tablica 2: Klase kvalitete vode prema vrijednosti indeksa saprobnosti

SAPROBIOLOŠKO OBILJEŽJE

INDEKS SAPROBNOSTI

OPIS VODENOgA BIOTOPA

Oligosaprobno 1,00 – 1,50 neopterećen ili veoma malo opterećen

Oligo do β – mezosaprobno 1,51 – 1,80 malo opterećen

β – mezosaprobno 1,81 – 2,30 umjereno opterećen

β do α – mezosaprobno 2,31 – 2,70 srednje opterećen

α – mezosaprobno 2,71 – 3,20 srednje do puno opterećen

α do polisaprobno 3,21 – 3,50 opterećen

polisaprobno 3,51 – 4,00 jako puno opterećen

Procjene stanja istraživanih ekosustava napravljene su u skladu s Odlukom o karakterizaciji površinskih i podzemnih voda, referentnim uslovima i parametrima za ocjenu stanja voda i monitoringu voda (Sl. novine FBiH 01/14), Okvirnom direktivom o vodama te Nacrtom plana upravljanja vodama za vodno područje Jadranskoga mora na području Federacije BiH (tipologija vodnih tijela).

4. Rezultati i rasprava

4.1. Fizikalno-kemijski čimbenici vodeU isto vrijeme, s uzorkovanjem alga kremenjašica, mjereni su i anali-

zirani i fizikalno-kemijski i kemijski čimbenici vode na svim istraživanim postajama. Vrijednosti mjerenih čimbenika vode prikazani su u tablici 3.

161

161



Tablica 3: Fizikalno-kemijski i kemijski čimbenici vode na istraživanim postajama

Postaja Rama(L1)

15. 11. 2014.

Rama(L2)

15. 11. 2014.

Rama(L3)

15. 11. 2014.

Volujak(L4)

13. 12. 2014.

Volujak(L5)

13. 12. 2014.

Čimbenici

Temperatura 8,9 9,6 10 3,2 3,2

pH 7 7 7,5 6,5 6,5

Otopljeni kisik 12,54 14,18 10,25 12,3 11,8

Električna vodljivost 342 482 421 145,5 105,1

Tvrdoća 142,8 160,65 142,8 - 35,7

N-NO3 0 0 0 0 0

N-NO2 ≤0,02 0,02 ≤0,02 ≤0,02 0,02

N-NH4 ≤0,05 ≤0,05 ≤0,05 ≤0,05 0,2

P-PO4 1,2 1,2 1,2 3 3

Vrijednosti koncentracija otopljenoga kisika bile su visoke što pokazuje stabilnosti i neznatno onečišćenje istraživanih vodenih sustava. Uočena je korelacija temperature i električne vodljivosti što i nije iznenađujuće bu-dući da porast temperature vode uzrokuje i porast električne vodljivosti. Vrijednosti koncentracija nitrata, nitrita, amonijaka i fosfatnih soli su u okviru graničnih referentnih vrijednosti visokoga ekološkoga statusa.

Istraživane postaje rijeke Rame i njezina pritoka Volujka su se razli-kovale u temperaturi, što posljedično uzrokuje razlike i u koncentraciji električne vodljivosti i tvrdoće vode. Razlog temperaturnih razlika je po-ložaj istraživane postaje prema izvorima budući da vode bliže izvoru ima-ju nižu temperaturu. Slično tumačenje su objavile i Kapetanović i Hafner

SUVREMENA PITANJA

162

162

(2007) istražujući alge kremenjašice vlažnih staništa planine Vranica gdje su utvrdile da postaje bliže izvorištima pokazuju niže vrijednosti tempe-rature kao i manje sezonske varijabilnosti. Uočena je i korelacija tvrdoće vode s temperaturom i električnom vodljivosti. Prema Wetzelu i Likensu (1991) električna vodljivost raste za oko 2 do 3 % na 1˚C. Tvrdoća vode ima veće vrijednosti na postajama rijeke Rame gdje varira od 142,8 do 160 mg CaCO3/L, za razliku od tvrdoće na Volujku koja iznosi 35.7 mg CaCO3/L. Fizikalno-kemijski čimbenici izmjereni na rijeci Rami su u podudarnosti s vrijednostima koje su dobili Kosi i sur. (2004) u istraživa-nju na krškoj rijeci Krka dok su se na rijeci Volujak pokazala odstupanja. Razlog navedenom odstupanju je najvjerojatnije razlika između istraži-vanih postaja u geološkom smislu. Sve analizirane i mjerene vrijednosti fizikalno-kemijskih čimbenika vode, uzevši u obzir tipologiju tekućica i važeću zakonsku regulativu Bosne i Hercegovine, odnosno prema Od-luci o karakterizaciji površinskih i podzemnih voda, referentnim uvjetima i parametrima za ocjenu stanja voda i monitoringu voda („Službene novi-ne FBiH“, broj 1/14), pokazuju visok ekološki status. Navedeno opisuje vode koje odgovaraju nepromijenjenim prirodnim uvjetima, ili neznatno promijenjenim uvjetima uslijed antropogenih utjecaja. Navedeni rezultat se odnosi samo na vrijeme uzorkovanja i mjerenja predstavljena u ovom radu.

4.2. Kvalitativno-kvantitativni sastav alga kremenjašicaUkupno je određeno 69 svojta alga kremenjašica svrstanih unutar 29

rodova. Broj vrsta varirao je od 18 na lokalitetu Kuti, do 37 na lokalitetu Banjalučica (slika 2).

Slika 2: Prikaz broja svojta u istraživanim postajama

163

163



Rodovi s najvećim brojem svojta su: Gomphonema (s devet), Diatoma i Navicula (sa sedam), te Nitzschia (s pet). Vrste koje se pojavljuju u svim uzorcima su Achnanthidium minutissimum (Kützing) Czarnecki, Cocconeis placentula Ehrenberg, Encyonema silesiacum (Bleisch) D. g. Mann, Na-vicula tripunctata (O. F. Müller) Bory de Saint-Vincent i Ulnaria ulna (Nitzsch) P. Compère (slike a, b, c, d, e). U pogledu taksonomskoga sastava dijatomejskih svojta brojnost kao i raznolikost je u sličnosti s rezultatima koje su dobili i drugi istraživači krških tekućica (Kosi i sur., 2004, Hafner i Jasprica (2010)). Hafner i Jasprica (2010) su također u istraživanjima provedenim na krškim tekućicama kao najzastupljenije rodove zabilježili Gomphonema, Navicula, Nitzschia, Surirella, Achnanthes, Cocconeis i Fra-gilaria.

Zanimljiv rezultat dobiven ovim istraživanjem je da se ukupno 32 svojte pojavljuju samo na jednom od lokaliteta (Banjalučica), što nam ukazuje na različitost između postaja. Uzrok tomu može biti variranje fizikalno-kemijskih čimbenika ili nekih drugih ekoloških čimbenika koji nisu mjereni u ovom istraživanju kao npr. količina svjetlosti, jačina struje, anorganskih nutrijenata (silicij, ugljik) ili organskih polutanata. Budući da su ovo prvi rezultati o algama kremenjašicama tih postaja, istraživanja će se nastaviti i ubuduće kako bi odgovorila na pitanja dobivena u okviru predstavljenoga istraživanja.

4.3. Idioekološke značajke najzastupljenijih svojta alga kremenjašica (dijatomeja)Achnanthidium minutissimum (Kützing) Czarnecki (slika 3a)

Široko je rasprostranjena i brojna vrsta u slatkovodnim bentosnim staništima. Česta je u kisikom bogatim vodama. Pojavljuje se u neutralnim ili alkalnim vodama s niskim ili umjerenim koncentracijama hranjivih tvari i organskih onečišćenja. Żelazna-Wieczorek i Mamińska (2006) navode da se ova vrsta može naći u vodama oligotrofnoga do eutrofnoga statusa te neutralnoga pH. Zanimljiva je jer se smatra indikatorom za čiste vode po dijatomnom indeksu (Potapova i Hamilton, 2007), a isto-vremeno se ubraja i u vrste tolerantne na onečišćenje teškim metalima (Szabó i sur., 2005). Ivorra i sur. (1999) specificiraju tu toleranciju na cink (Zn) i kadmij (Cd). Česta je vrsta s velikom brojnošću na krškim izvorima i tekućicama (Cvijan i sur., 2012; Dedić i sur., 2015; Kosi i sur., 2004; Roca i Sabater, 1992). Pionirska je vrsta, brzo naseljava nove pod-loge i prva se pojavljuje na umjetno postavljenim podlogama (Caput i sur., 2005; Dedić i sur., 2015; gonzalo i de los Reyes Fernandez, 2012). Saprobni indeks prema Weglu (1983) joj iznosi 2.

SUVREMENA PITANJA

164

164

Cocconeis placentula Ehrenberg (slika 3b)Široko je rasprostranjena vrsta. Može se naći u gotovo svim vodama

na kopnu gdje je pH neutralan ili alkalan. Česta je i brojna u krškim tekućicama (Cvijan i sur., 2012; Hafner i Jasprica, 2013; Kosi i sur., 2004), i u krškim jezerima (Hafner i Jasprica, 2005). Prema Van Damu i sur. (1994) β-mezosaprobna je vrsta. Żelazna-Wieczorek i Mamińska (2006) navode da je ova vrsta eutrofna i alkalofilna. Česta je na bentoskim sta-ništima gdje je pričvršćen za stijene, makrofite ili alge. Brzorastuća je pionirska vrsta koja je u stanju brzo kolonizirati gole podloge (Dedić i sur. 2015). Tolerantna je na umjerena ali ne i teška zagađenja. Saprobni indeks prema Weglu (1983) iznosi 1,6.Encyonema silesiacum (Bleisch) D. G. Mann (slika 3c)

Široko je rasprostranjena vrsta. Pojavljuje se u širokom trofičkom rasponu, sve do α-mezosaprobno. Prema Van Damu i sur. (1994) neu-trofilna, α-mezosaprobna slatkovodna vrsta. Krammer i Lange-Bertalot (1986) definiraju je kao jednu od najučestalijih diajatomeja u stajaćicama i tekućicama, s velikom trofičkom oscilacijom od oligotrofnih do eutro-fnih voda. Također Żelazna-Wieczorek i Mamińska (2006) navode da se ova vrsta može naći u vodama oligotrofnoga do eutrofnoga statusa te u vodama neutralnoga pH. Ne pojavljuje se u oligotrofnim vodama krških jezera (Ivanković i Hafner, 2012; Hafner i Jasprica, 2005). Hoffmann i sur. (2011) definiraju je kao čestu i brojnu u oligotrofnim do mezotrofnim vodama, ali se također pojavljuje u eutrofičnim uvjetima bez saprobnoga zagađenja, i umjerenoga sadržaja elektrolita.Navicula tripunctata (O. F. Müller) Bory de Saint-Vincent (slika 3d)

Kozmopolitska je vrsta česta u vodama bogatim elektrolitima. Podno-si zagađenje β do α – mezosaprobno. Prema Van Damu i sur. (1994) alka-loidna, β – mezosaprobna vrsta. Żelazna-Wieczorek i Mamińska (2006) navode da je ova vrsta alkalofilna i preferira eutrofične vode. Tolerantna je na umjerena organska zagađenja. Da je prisutna u vodama slabije kva-litete navode Kwandrans i sur. (1998). Česta je vrsta s velikom brojnošću u krškim rijekama i izvorištima (Cvijan i sur., 2012; Dedić i sur., 2015; Kosi i sur., 2004; Roca i Sabater, 1992), Saprobni indeks prema Weglu (1983) iznosi 1,2.

Ulnaria ulna (Nitzsch) P. Compère (slika 3e)Kozmopolitska je vrsta s velikom ekološkom amplitudom. Prema

Van Damu i sur. (1994) alkalofilna, α-mezosaprobno do polisaprobno. Żelazna-Wieczorek i Mamińska (2006) navode da je ova vrsta alkalofilna te da naseljava vode od oligotrofnoga do eutrofnoga statusa. Također je

165

165



tipičan stanovnik krških rijeka i izvorišta (Cvijan i sur., 2012; Dedić i sur., 2015; Kosi i sur., 2004) kao i krških jezera (Hafner i Ivanković, 2012; Hafner i Jasprica, 2005).

Slika 3: Mikroskopske fotografije najučestalijih svojta

Slika a) Achnanthidium minutissimum Slika b) Cocconeis placentula Slika c) Encyonema silesiacum

Slika d) Navicula tripunctata Slika e) Ulnaria ulna

4.4. Saprobni indeks i kvaliteta vodeNa temelju kvalitativno-kvantitativnoga sastava svojta izračunat je

indeks saprobnosti te procijenjena kvaliteta vode istraživanih postaja. U tablici 3 su prikazane vrijednosti indeksa.

Tablica 3: Indeks saprobnosti i kategorija kakvoće vode istraživanih postaja

Postaja Indeks saprobnosti

Klasa kvalitete

Rijeka Rama(Marina pećina) 1,54 I. – II.

Rijeka Rama (iznad Marine pećine) 1,72 I. – II.Rijeka Rama (Lug, iznad ribnjaka) 1,29 I.

Rijeka Volujak (Banjalučica) 1,40 I.Rijeka Volujak (Kuti) 1,14 I.

SUVREMENA PITANJA

166

166

Prema izračunatom indeksu saprobnosti dvije postaje rijeke Rame (Ma-rina pećina i iznad Marine pećine) pripadaju oligo do betamezosaprobnoj zoni, s vodom I. – II. kategorije kakvoće, tj. malo organskim tvarima op-terećene (zagađene) vode. Dok postaje rijeka Rama (Lug, ispod ribnjaka), rijeka Volujak (Banjalučica), rijeka Volujak (Kuti) pripadaju oligosaprob-noj zoni, s vodom I. kategorije kakvoće, tj. neopterećene ili veoma malo opterećene vode. Uzevši u obzir vrijednost saprobnoga indeksa izračuna-toga upotrebom alga kremenjašica kao i vrijednosti fizikalno-kemijskih čimbenika mjerenih na istraživanim postajama ukupna procjena ekološ-koga statusa za sve istraživane postaje je visoko ekološko stanje. Odnosno stanje koje odgovara nepromijenjenim prirodnim uvjetima, ili neznatno promijenjenim uslijed antropogenih utjecaja.

Navedena procjena je u skladu s Odlukom o karakterizaciji površin-skih i podzemnih voda, referentnim uslovima i parametrima za ocjenu stanja voda i monitoringu voda (Sl. novine FBiH 01/14), Okvirnom di-rektivom o vodama te Nacrtom plana upravljanja vodama za vodno po-dručje Jadranskog mora na području Federacije BiH (tipologija vodnih tijela).

5. Zaključci

Prema izmjerenim vrijednostima fizikalno-kemijskih čimbenika vode sve istraživane postaje spadaju u kategoriju čistih voda.

Na temelju ukupnoga broja vrsta može se zaključiti da postaje poka-zuju veliku raznolikost dijatomejskih svojta.

Vrste koje se pojavljuju na svim postajama su: Achnanthidium minu-tissimum, Cocconeis placentula, Encyonema silesiacum, Navicula tripunctata i Ulnaria ulna. Navedene svojte su široke ekološke amplitude rasprostra-njenja.

Postaje L1 – rijeka Rama (Marina pećina) i L2 – rijeka Rama (iznad Marine pećine) pripadaju oligo do betamezosaprobnoj zoni, s vodom I. – II. kategorije kakvoće, tj. malo opterećene (zagađene) vode, dok posta-je L3 – rijeka Rama (Lug, ispod ribnjaka), L4 – Volujak (Banjalučica) i L5 – Volujak (Kuti) pripadaju oligosaprobnoj zoni, s vodom I. kategorije kakvoće, tj. neopterećene ili veoma malo opterećene vode.

Prema važećoj zakonskoj regulativi, odnosno Odluci o karakteriza-ciji površinskih i podzemnih voda, referentnim uvjetima i parametrima za ocjenu stanja voda i monitoringu voda, visoko ekološko stanje (sukladno fizikalno-kemijskim pokazateljima i vrijednostima indeksa saprobnosti

167

167



izračunatim preko alga kremenjašica) utvrđeno je za sve istraživane po-staje visok ekološki status.

Da bi procjena ekološkoga statusa bila potpuna, uz rezultate pred-stavljene ovim radom, u obzir se trebaju uzeti i drugi biološki elementi kakvoće vode (makrozoobentos, makrofita i ribe) kao hidromorfološki elementi.

6. Literatura

– Agencija za vodno područje Jadranskog mora (2016): Nacrt plana upravljanja vodama za vodno područje Jadranskog mora na po-dručju Federacije BiH.

– Agencija za vodno područje Jadranskog mora (2016): Dodatak I – Nacrt plana upravljanja vodama za vodno područje Jadranskog mora na području Federacije BiH – Karakterizacijski izvještaj.

– Agencija za vodno područje Jadranskog mora (2016): Dodatak II – Nacrt plana upravljanja vodama za vodno područje Jadranskog mora na području Federacije BiH.

– Odluka o karakterizaciji površinskih i podzemnih voda, referen-tnim uslovima i parametrima za ocjenu stanja voda i monitoringu voda („Službene novine FBiH“, broj 1/14).

– Cvijan, M., Krizmanić, J., Z. Andrejić, J. (2012): Diatom spe-cies composition of the Nišava River and its tributaries Jerma and Temska Rivers (Southern Serbia). Arch. Biol. Sci. Belgrade. 64: 1127. – 1140.

– Dedić, A., Hafner, D., Kralj Borojević, K., Plenković-Mo-raj, A. (2015): The first report on periphytic diatoms on artifi-cial and natural substrate in the karstic spring Bunica, Bosnia and Herzegovina. Acta Botanica Croatica. 74: 1. – 14.

– Herceg, N. (2013): Okoliš i održivi razvoj. Synopsis, Zagreb. – guiry, M. D., guiry, g. M., 2017. AlgaeBase. Worldwide electro-

nic publication. National University of Ireland, galway. http://www.algaebase.org.

– Pantle, R., Buck, H. (1955): Die biologische Überwachung der gewässer und die Darstellung der Ergebnisse. (Biological moni-toring of water bodies and the presentation of results). gas und Wasserfach. 96, 604.

– Wegl, R. (1983): Index für die Limnosaprobitat. Wasser und Abwasser, 26: 1. – 175.

SUVREMENA PITANJA

168

168

WATER QUAlITY AnD EcOlOgIcAl STATUS ASSESSMEnT Of ThE RAMA RIVER

Summary

This paper presents the water quality and ecological status assessment for the Rama River and its tributary Volujak using diatom communities and phys-ical and chemical water parameters. The research included five sites: three on the Rama River and two on the Volujak River. The sampling of diatom com-munities was done together with the field measurements of physical and chem-ical parameters of the water. Saprobity index (Pantle & Buck, 1995) was used for the water quality assessment. A total of 69 diatom taxa were found. Applied biological indices and measured physical and chemical parameters ranged from the oligosaprobic level (category I) of water quality for the sites: Rama (Lug, below the fish-pond), Volujak (Banjalučica), Volujak (Kuti), to the oligo-betamesosaprobic level (category I-II) of water quality at the sites: Rama (Mara’s Cave) and Rama (above Mara’s Cave). According to the legal regulation in the area of Bosnia and Herzegovina, according to the Decision on the characterization of surface and groundwater, the reference conditions and parameters for the assessment of water status and water monitoring, es-tablished a high ecological status for all investigated sites. Key words: Diatoms, quality of water, ecological status, Rama River, Vo-lujak tributary.

KUlTURA

Charta Magna, 2018., kombinirana tehnika, 56 x 48 cm

171

Helena Dragić Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru

UDK 811.163.42` 373.21(497.6 Mostar) Izvorni članak Primljeno: 19. travnja 2019.

Oronimija u mostarskom kraju

Sažetak

Oronimi su grana toponimije koji služe za označavanje imena planina, brda, uzvišica, od humova do planina. U radu se govori o teorijskom određenju oronimije. Od šezdesetak oronima interpretiranih u radu najviše ih je mo-tivirano apelativima. U nazivu oronima Velež ogledaju se mitski elementi. Oronim Kobilovača zoonimskoga je podrijetla. Navedeni i interpretirani oronimi zorno svjedoče višetisućljetnu burnu povijest življenja u mostarskom kraju. Prema povijesnim događajima i osobama nazvani su oronimi: For-tica, Petralj i Porim. Oronim Mikuljača baštini ime prema svetom Nikoli (biskupu) kojega narod i sada, primjerice, u Dalmacija naziva sveti Mikula.U radu se primjenjuju metode: induktivno-deduktivna, kartografska, teren-sko-istraživačka te metode: deskripcije, analize i sinteze. Nazivi oronima sadrže leksičko bogatstvo u kojem se ogledaju latinizmi, turcizmi itd.Ključne riječi: oronimi, apelativi, povijesne osobe i događaji, mostarski kraj.

1. Uvod

Zbog nedostatne istraženosti oronimije mostarskoga kraja uz karto-grafsku metodu iznimna pozornost pridaje se terensko-istraživač-

kom radu. Primjenom tih metoda moguće je doći do valjanih rezultata.U nekim radovima primjenjivane su samo neke od navedenih metoda,

a često je primjenjivana samo kartografska metoda. U tim radovima došlo je do materijalnih pogrješaka, a na to se u ovom radu ukazuje. Analiza će se primjenjivati u interpretaciji etimologije i etiologije toponima, a komparativna analiza služit će za usporedbu dosadašnjih i suvremenih rezultata istraživanja. Pri tom je rabljena induktivno-deduktivna metoda.

Sintezom će se iznijeti zaključci o etiologiji i etimologiji oronimije mostarskoga kraja.

SUVREMENA PITANJA

172

172

2. Teorijsko određenje oronima

Oronimi služe za označavanje imena planina, brda, uzvišica, od hu-mova do planina. Alerić navodi da je Konstantin VII. Porfirogenet imen-om oronim nazivao „veliko brdo“ koje se u 10. stoljeću izgovaralo Hļm, (Hum).1 Imenica hum < hļm označava golu uzvisinu.2

Za razliku od ostalih toponima, oronimi kroz povijest nisu gotovo nikako mijenjali ime. Brojni su oronimi nastali u predrimskom razdoblju, nekima se ne zna ni podrijetlo, dok su hrvatski oronimi mlađega postan-ka.

Šimunović u Uvodu u hrvatsko imenoslovlje oronime klasificira na: 1. praslavenske oronime; 2. hrvatske oronime i 3. neslavenska imena (najmlađi sloj).3

Oronimi su nastali različitom motivacijom. Primjerice, velik je broj oronima nastao prema obilježju reljefa (Brdo, grana, Hum), životinjskim svijetom (Bjelolasica, Medvednica, Risnjak), ljudskom djelatnošću (Olo-vo, Fužine i dr.). golem je broj oronima koji sadrži metaforička imena, primjerice glava, Čelo, Rebar, Pleće i sl.

O postanku imena planina u Bosni i Hercegovini u stručnoj literaturi nemamo gotovo nikakvih podataka. Pretpostaviti je da su neka poput onih u Hrvatskoj po svom podrijetlu ilirska ili ilirsko-romanska. Nasta-la su različitim tvorbenim načinom. Od sufiksalne tvorbe najplodniji su nastavci -ica, -an, -ić.

Imenica planìna je ženskoga roda (g mn planína). Sklanja se prema e-sklonidbi. Vladimir Anić navodi etimologiju riječi planina: geogr. veliko kopneno uzvišenje (iznad 500 m relativne visine) koje obično ima više vrhova; gora.

Dakle, sve što je iznad 500 m relativne visine smatra se planinom. Ko-rijen joj je praslavenska riječ *polnína „šumom obrastao brdoviti predjele“. Praslavenski korijen odrazio se i kod drugih Slavena na sljedeći način: mak. planina, sln. planína, „planina, planinski pašnjak“, č. slĕ. planina… gluhak smatra da je imenica planina nastala od pridjeva *polnъ(jъ) „pust, prazan“…4

1 Danijel Alerić pogrješno navodi da se Hum nalazi oko Blagaja. Hum je brdo iznad Mostara i po tom se sve do 1448. godine rabio horonim Hlonska, pa Humska ze-mlja. Za vrijeme vladavine hercega Stipana Vukčića Kosače 1448. godine taj kraj prozvan je Hercegovinom.

2 Danijel Alerić, Porfirogenetovi zahumski toponimi, Rasprave ZJ, 10 – 11, Za-greb, 1985., str. 28. – 29.

3 Vidi: Petar Šimunović, Uvod u hrvatsko imenoslovlje, golden marketing – Tehnič-ka knjiga, Zagreb, 2009., str. 285. – 290.

4 Vidi: Alemko gluhak: Hrvatski etimološki rječnik, August Cesarec, Zagreb, 1993.,

173

173

Helena DragićOrOnimija u mOstarskOm kraju

Skok u Etimologijskom rječniku navodi da se imenica planina javlja kod većega broja južnoslavenskih naroda. Prema Skoku riječ je o izvedenici i nastavku -ina od praslavenskoga pridjeva *polnъ(jъ). Taj pridjev s manjim promjenama zastupljen je u svim slavenskim jezicima, npr. češ. plany.

U hrvatskom jeziku sačuvan je poimeničen toponim Plana. Od imenice planina načinjeni su pridjevi. Tvorbeno su nastali od os-

nove; imenice planina i nastavka -ski, poimeničen na -jak odnosno na -jar; primjerice, planina > planinski (Kosmet) > planištak (Sinj), na -jar planištar (Hercegovina) pastir = planìnār, a danas ima značenje alpinista; od čega je izvedeno apstraktno na -arstvo > planinarstvo. Prvotni slog pla- nastao je kao rezultat metateze likvida. Zbog tzv. zakona otvorenih slogova imenica planina u poljskom glasi plonina, a u ukrajinskom po-lonýna. Skok navodi da je prema tomu načinjen bizantski izraz za porez planinatiki, planiniotik. Taj izraz prvi su upotrijebili Novogrci.5

Imenica planina vrlo je plodna u tvorbi pridjeva. Također, u onomas-tici velik je broj osobnih, ali i zemljopisnih imena nastao upravo mo-tiviran tom imenicom. Na mrežnoj stranici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje navodi se nekoliko potvrđenih imena nastalih od navedene imenice.

Planìna ž. os. ime (narodno), zast.; isto: Plànīnka.Primjeri: (etnici, prema podrijetlu doseljenja): Planínac (150, Vukovar,

Pokuplje, Istra), Plàninc (170, Zagreb, Zaprešić), Planínčević (Dugo Selo, sred. Dalmacija), Plànīnčić (110, Samobor, okolica Zagreba), Planínec (Kutina, Prigorje), Plàninić (150, Zagreb, Ploče), Planìnšek (okolica Za-greba).

Ekonimi: Planìna Dȏnjā (grad Zagreb, 674 stan.), Planìna gȏrnjā (grad Zagreb, 266 stan.), Planìna Kúnićkā (Duga Resa,16 stan.), Planìna Skràdskā (Delnice, 63 stan.), Pȍtplaninskō (Duga Resa, 46 stan.)

2.1. PlanìnicaPlanìnica je krška visoravan iznad Mostara s koje se vide svi ulazi i

izlazi iz Mostara i šire. Nalazi se na nadmorskoj visini od 838 metara. Župa Planinica se prvi put spominje 1844. godine.

Oronim i ekonim Planinica je deminutiv od planìna. To je južnosla-venska, poljska, ukrajinska riječ, praslavenski *poln + ina. Izvedena je od pridjeva *polnъ koji je zastupljen u svim slavenskim jezicima.6

str. 484. Ljiljana Jojić (gl. ur.) Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga. Zagreb, 2015.

5 Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, uredili akademici Mirko Deanović i Ljudevit Jonke, knjiga druga, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1973., str. 676.

6 Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, uredili akademici

SUVREMENA PITANJA

174

174

3. Nazivi oronima motivirani apelativima

Najviše je oronima u mostarskom kraju motivirano apelativima: brdo, gláva, gvȍzd, kòsa, gréda, krȋž, kȑst, kȕk, ljȗt, hum.

U mostarskom kraju apelativ brdo nalazi se u toponimima: Arapovo brdo u Vrdima; Brdo u Pologu; Crno brdo u Pologu; Golo brdo u goranci-ma; Lovino brdo u Bogodolu; Medino brdo u Bogodolu; Poredno brdo u gorancima; Štino brdo u Bogodolu; Veliko brdo u gorancima i dr.

3.1. Hȗm Hum je sveslavenska i praslavenska riječ *hъlmъ kojoj su sinonimi

brežuljak, glavica, brdo. Taj je oronim veoma raširen. Također su rašireni i deminutivi od toga oronima: na -ьc húmac, gen. húmca; na -ьk húmak, gen. húmka. Oronimi izvedeni od imenice hum i sufiksa -ac > Humac.7 U naše je vrijeme apelativ hum je toponimiziran.

Od riječi *hъlmъ nastao je pridjev na -ьn human. Analogno tomu: prisojan / osojan (onaj ili ono što je na suncu / u hladovini, izložen / zaštićen od vrućini/e).

Pridjevi na -ast − humast, na -ski − humski, na -ovit − humovit. Kon-stantin VII. Porfirogenet spominje *za hlъmom > zahlumi – Zahumlje.8

Samoglasnik u nastao je iz sonantnoga ļ; starocrkvenoslavenski hъlmъ.9 Neki leksikolozi, piše Petar Skok, navode da je riječ hum u prasrod-

stvu s njemačkom riječi te da je germansko-slavenska riječ hum nastala od praindoeuropske riječi *skulm a bez pokretnoga fonema s, a sufiks -m preuzet je iz latinskoga jezika collis i culmen. Prema Skoku odatle su inter-nacionalne riječi kulminírati, kulminácija.

Hum je brdo iznad Mostara 436 n/m.

3.2. BusakDvočlanim ekonimom *Bunьsky(jь) hļm(ъ) moglo je se prvo označa-

vati golo brdo iznad vrela Bune. Moguće je da je kasnije preneseno na

Mirko Deanović i Ljudevit Jonke, knjiga druga K – Poni, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1972., 675. – 676.

7 Takvi su toponimi: iznad Salakovca s desne strane Neretve na nadmorskoj visini 250 metara; iznad Prigrađana u Bjelopoljskoj kotlini na nadmorskoj visini od 371 metra; kod Ljubuškoga i dr.

8 U Rami na putu Rumboci – Tomislavgrad nalazi se planinsko selo Za(h)um.9 Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, uredili akademici

Mirko Deanović i Ljudevit Jonke, knjiga prva A – J, Jugoslavenska akademija zna-nosti i umjetnosti, Zagreb, 1971., str. 694.

175

175


grad koji je ondje izgrađen. U 19. stoljeću spominje se Bunjsko brdo kao posljednje brdo koje treba prevaliti na putu iz Nevesinja u Blagaj.

Alerić potvrđuje da je prvotno ime za Bunjsko brdo glasilo *Bunьsky-(jь) hļm(ъ) ili *Bunьsky(jь) brĕg(ъ), te se danas to brdo zove Busak, gen. Buska. Taj je oronim morao nastati od starijega oronima motivacijom hļm(ъ) ili brĕg(ъ): *Bunьsky(jь) > * Bunski > (najviše preko sintagme) > Buski > (poimeničavanjem pa singularizacijom) Busak.10

Praslavenskoga je postanja imenica *bьrdo; bugarski bъrdo ‘brdo’; makedonski brdo, slovenski brdo, češki i slovački brdo, gornjolužički bardo, ukrajinski bérdo, bjeloruski bërda.

U većini jezika brdo označava tkalačko brdo. To je značenje starije od značenja brdo, brijeg.11

Apelativ gláva nalazi se u toponimima: Dračeva gláva, mikrotoponim, Blagaj; Mala Borova gláva, oronim, Striževo, 1 463 n/m; Merdžan gláva oronim Blagaj, 802 n/m, Šiljata gláva oronim Bogodol, 1 407 n/m.

Deminutiv od imenica glava je glàvica i čest je apelativ: Borova glàvica, oronim, Striževo, 1 312 n/m; Crna glàvica, oronim Drežnica, 1 764 n/m; Čelinska glàvica, oronim, Striževo, 1 423 n/m; Glàvica, oronim, Drežni-ca, 279 n/m; Glàvica, oronim, Striževo, 1 220 n/m; Glàvica, oronim, Drežnica, 1 172 n/m; Glàvice, mikrotoponim, Drežnica; Gola glàvica, oronim, Drežnica, 975 n/m; Grgina glàvica, oronim, Đubrani, 590 n/m.

Pored tih još je dvanaest toponima s apelativom glavica.U Vrdima, na nadmorskoj visini 1 416 metara, nalazi se Babina greda.Apelativ gvȍzd nalazi se u oronimima: Balića gvȍzd u Drežnici; Cvitin

gvȍzd u Bogodolu; Gvȍzd u Drežnici; Mrkušin gvȍzd u Drežnici; Rakitski gvȍzd u Striževu.

U Hrvatskoj je planina gvozd, na kojoj je braneći Hrvatsku od Uga-ra 1102. godine poginuo posljednji hrvatski kralj Petar Svačić, prozvana Petrova gora.

Velik je broj oronima u mostarskom kraju u kojima je apelativ kòsa, na primjer: Ćavarova kòsa u Bogodolu; Oštra kòsa u Vrdima; Široka kòsa u gorancima; Široka kòsa u Bogodolu; Trnova kòsa u Bogodolu; Vajina kòsa u Pologu; Velika kòsa u Bogodolu; Vilin kòsa u Bogodolu.

U mostarskom kraju pridjev veliki i apelativ križ čine naziv oronima Veliki križ, Blagaj, 132 n/m. U Hrvatskoj je četrdesetak toponima izve-denih od apelativa križ. 12

10 Danijel Alerić, Porfirogenetovi zahumski toponimi, Rasprave ZJ, 10 – 11, Zagreb, 1985., str. 39. – 40.

11 Alemko gluhak, Hrvatski etimološki rječnik. August Cesarec, Zagreb, 1993., str. 148.

12 Vidi: Vladimir Anić, Dunja Brozović Rončević, Ivo goldstein, Slavko

SUVREMENA PITANJA

176

176

Apelativ kȑst označuje sakrament krštenja. U Hrvatskoj, u Zagorju, postoji oronim Krsnik (1 120 n/m). 13 U mostarskom kraju oronimi: Krstača, Sovići, 828 n/m; Krstina, Blagaj, 851 n/m; Krstina, Raška gora, 632 n/m pripadaju skupini sanktonima.14

Na području Mostara postoje oronimi u kojima je apelativ kula: Ćordina kúla u Raškoj gori; Kúla u Vrdima; Kúla u Vrapčićima, 730 n/m. Deminutiv od imenice kula15 nalazi se u toponimu Kulica u Bogodolu.

Kȕk, gen. kùka, potječe od praslavenske imenice klъkъ16, a znači po-višeno mjesto. Ti apelativi nalaze se u mostarskim oronimima17: Blizni kȕk u Pologu, 673 n/m; Crveni kȕk, Striževo, 1 743 n/m; Drežnica; Žukov kȕk u gorancima, 851 n/m.

Augmentativ od imenice kȕk glasi kučine.18 Augmentativ može glasiti i kućetine, ali se tako naziva povišeni mikrotoponim na kojemu se nalaze kuće. Mikrotoponim Kućetine nalazi se u Raštanima.

Deminutiv od imenice kȕk glasi kučeljak. Mikrotoponim toga naziva nalazi se u Raštanima.

Pridjev ljȗt javlja se kao apelativ u nekim toponimima. Primarno značenje pridjeva ljȗt je: 1. koji okusom nadražuje jezik i druge organe; 2. pren. koji je vrlo nezadovoljan; srdit; gnjevan; bijesan; ljutit; 3. surov, neumoljiv, strašan, oštar (-i, krš, -a, zima).19

Značenje surov, neumoljiv, strašan, oštar može se odnositi na to-ponimiju. Takvi su primjeri: Raštani; Kruškova ljȗt, oronim, Blagaj, 901 n/m; Ljȗti hum, oronim, gornja grabovica, 1 054 n/m.

goldstein, Ljiljana Jojić, Ranko Matasović, Ivo Pranjković, Hrvatski enci-klopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb, 2003., str. 632.

13 Vidi: Vladimir Anić, Dunja Brozović Rončević, Ivo goldstein, Slavko goldstein, Ljiljana Jojić, Ranko Matasović, Ivo Pranjković, Hrvatski enci-klopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb, 2003., str. 636.

14 Sanktonimi su toponimi koji su nastali motivacijom kršćanskih svetaca i svetica, te sakralnih objekata i predmeta.

15 U Blagaju i kod Staroga mosta znamenite su kule hercega Stipana Vukčića Kosače. Te kule nazivaju se i Herceguše. Istoimene kule nalaze se iznad Ljubuškoga i Vrgorca.

16 Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, uredili akademici Mirko Deanović i Ljudevit Jonke, knjiga druga K – poni, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1972., str. 225.

17 Apelativ kuk nalazi se i u mostarskim mikrotoponimima: Čužića kȕk, Striževo; Hodžin kȕk, Blagaj; Orlov kȕk, Striževo; Pribojin kȕk, Buna; Ravni kȕk, Blagaj; Šuplji kȕk, Blagaj; Veliki kȕk, Drežnica.

18 Kučine je naziv toponima kod Splita.19 Vladimir Anić, Veliki rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 2006., str. 709.

177

177


4. Velež

Od navedenih planina svojom tvorbom, odnosno nastavkom izdvaja se planina Velež. Asim Peco u časopisu Most bavi se problematikom roda i sklonidbe te imenice. Imenice koje završavaju na -ež, kao što su palež, da-vež, gnjavež i dr. u hrvatskom jeziku muškog su roda. Iznimku predstavlja imenica mladež koja može biti i ženskoga roda. Katkad se imenice na -ež javljaju u muškom i ženskom rodu. Norma nam nije suglasna o tom pita-nju. Tom analogijom Peco zaključuje da je planina Velež muškoga roda.20

Oronim Velež nazvan je prema slavenskom bogu Velesu koji je u mi-tologiji bog zemlje, vode i podzemlja. Sličan je grčkom Hermesu i nor-dijskom Lokiju. Veles se u mitologiji smatra bogom glazbe, magije, pri-jevare, stoke i bogatstva. Veles je najveći Perunov protivnik s kojim je po mitologiji često ratovao.

5. Oronimi motivirani povijesnim događajima i osobama

Neki su oronimi nazvani prema povijesnim događajima. Takvi su oro-nimi Fortica i Petralj.

5.1. ForticaPostoji na Mostarskom brdu više zidina i ostataka kula, a imaju

i tri-četiri čatrnje. Te kule su bile turske karaule. A narod ih je poslije prozvao fortice, jer i austrougarska vojska je tu obitavala i služila se tim čatrnjama. Poslije je izrađena još jedna fortica, pa se danas cijelo brdo zove Fortica.

S Fortice se vidi cijelo Bijelo Polje do kanjona Salakovca. Vidi se cijela Raška gora i sve prema Dubravama i moru.

***Oronim Fortica je riječ latinskoga podrijetla, fortis – jak, snažan, čvrst

+ fikacija = utvrđenje, utvrda, tvrđava, vojno-inženjerijska struka koja ut-vrđuje mjesta s namjerom da se njihovoj vojsci olakša ratovanje, a nepri-jateljskoj oteža.21

U praslavenskom jeziku potvrđena je riječ *storža, a već u starocrkve-noslavenskom jeziku današnja riječ straža. Ista se riječ upotrebljava u

20 Vidi, Asim Peco, Rod i promjena planine Velež, http,//www.most.ba/053/056.htm (24. kolovoza 2011.).

21 Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1980., str. 446.

SUVREMENA PITANJA

178

178

slovenskom, bugarskom i makedonskom jeziku. U gornjolužičkom, pol-jskom i donjolužičkom jeziku riječ je stróža, a u ruskom storóža (čita se staroža). U ukrajinskom jeziku je storóža, a u bjeloruskom staróža.22

5.2. PetraljPrema tradiciji na Svići je bila grčka crkva u kojoj je živio general Pe-

tar. Kada je general vidio da su ga Turci nadmudrili pobjegao je na brdo i od tuge odmah umro. Narod je to brdo prozvao Petralj.

Sljedeća je predaja, nedvojbeno, vjerojatnija:Oronim Petralj nazvan je prema fra Petru koji je bježeći od Turaka

zanoćio na Prislopu. Kada se probudio na crkvi je vidio turski barjak. Od žalosti je odmah izdahnuo. Narod je tada to brdo prema njemu prozvao Petralj.23

5.3. PorimPorim je brdo u podnožju Veleža iznad Bijeloga Polja. U rječnicima

hrvatskoga jezika ne spominje se podrijetlo riječi porim. Moguće je da je oronim Porim nazvan prema Porinu, jednom od vojskovođa Ljudevita Posavskoga.24

6. Kobilovača

Brdo Kobilovača nalazi se na putu Mostar – Čitluk. Oronim Kóbi-lovča nastao je od praslavenske imenice *kobyla. Istovjetna je i starocrkve-22 Alemko gluhak: Hrvatski etimološki rječnik, August Cesarec, Zagreb, 1993., str.

587.23 Turci su osvajajući Drežnicu došli od Duvna, s polja, idući niz Drežanku. Sreli su jednu

babu koja im je rekla: “Ako hoćete osvojiti Drežnicu, potkujte konje naopako.“ Tako su Turci učinili i osvojili Drežnicu.

Pripovijeda se da je u selu Svića u Drežnici bila crkva i u njoj pra (fra) Petar. Kada su Turci jurišali na Drežnicu, neka im je baba kazala da konjima okrenu ploče naopako i tako uđu u Drežnicu.

Kada je pra Petar čuo da Turci idu s Klanca u Drežnicu, uzeo je svoga dobroga konja i istjerao ga u Plane bježeći do Prislopa gdje je zanoćio. Kada je ujutro na crkvi vidio turski barjak od žalosti je odmah izdahnuo.

Vlajko Palavestra, Narodne pripovijetke i predanja iz Drežnice, gZM BiH, Et-nologija, NS sv. 37, Sarajevo 1982., str.181.

24 Ljudevit Posavski bio je knez Panonske Hrvatske od 810. do 823. godine. Sjedište mu je bilo u Sisku. Poznat je kao Ljudevit, knez Donje Panonije. godine 819. podi-gao je ustanak protiv franačke vlasti. Ustanak je ugušen nakon tri godine ratovanja. Ljudevita Posavskoga 823. godine pogubio je Ljudemisl, ujak kneza Borne, koji je umro 821. godine.

179

179


noslavenska riječ. Pretpraslavenski oblik riječi bio je *kabulā. Po gluhaku to je posuđenica iz tračkoga jezika. Iz toga jezika su posuđenice u grčkom jeziku kaballes ‘zaprežni konj’; u latinskom jeziku caballus ‘kljuse, običan konj’. Ta se imena povezuju i s tračkom majkom božicom Kabyle ‘majka planine Kibela’. U grčkoj mitologiji Kibela je ‘gospodarica konja. U Ma-loj Aziji božica Kibela prikazivala se na konju. Tračka riječ nastala je od praindoeuropske *keub- ‘gora, hrpa’.25

***Planina Kobilovača nalazi se i na gorancima na nadmorskoj visini

775 metara.

7. Mikuljača

Oronim Mikuljača ne spominje se ni u jednom rječniku niti enciklo-pediji. Također nema ni tradicije o nastanku imena te planine. Možda je to ime, pod dalmatinskim utjecajem, nastalo prema svetom Mikuli (Ni-koli).26

U suvremenom narodnom pripovijedanju spominju se gradovi Miku-ljača i Biograci koji su bili u neprijateljstvu.27

Budući da u povijesnim izvorima nema spomena grada Mikuljače su-kob bi se odnosio na ilirsko razdoblje. Prema tom bi i ime Mikuljača moglo biti ilirskoga podrijetla, nepoznata značenja.

8. Prenj

Prenj je planina u Hercegovini koja počinje pored glavatičeva na Ne-retvi uzvodno od Konjica, a proteže se do Bijeloga Polja kod Mostara. Okružuju ga planine: Visočica s istoka, Bjelašnica sa sjeveroistoka, Bitov-nja sa sjevera, Čvrsnica sa zapada, Velež (1 969 m.) s juga i Crvanj (1 921 m.) s jugoistoka. Prenj je, dakle, smješten u središnjem dijelu Dinarida, a okružuju ga prirodna i umjetna jezera: Boračko, Jablaničko, grabovičko, Salakovac, kao i rijeke: Neretva, Ljuta, Neretvica, Bijela i Drežanka.

25 Alemko gluhak, Hrvatski etimološki rječnik, August Cesarec, Zagreb, 1993., str. 326. – 327.

26 Vidi: Marko Dragić, Sveti Nikola – biskup u hagiografskoj baštini Hrvata, Ethno-logica Dalmatica, 22 (1), Etnografski muzej, Split, 2015., str. 5. – 42.

27 Vidi: Vlajko Palavestra, Narodne pripovijetke i predanja iz okolice Lištice, gZM BiH, svezak XXIV./XXV., Sarajevo, 1969./70., str. 350.

SUVREMENA PITANJA

180

180

Prenj obiluje mnogobrojnim vrhovima, od kojih je najviši Zelena glava koji je visok 2 155 m. Ispod Prenja su gradovi: Konjic, Jablanica i Mostar.

***Mnogobrojni su krematonimi, najčešće planinarska društva, nazvani

imenom Prenj.U stručnoj i znanstvenoj literaturi nije zabilježeno podrijetlo oronima

i ekonima Prenj.

9. Zaključak

Najviše je interpretiranih oronima koji su motivirani apelativima. Neki oronimi baštine naziv prema povijesnim događajima. Takav je oro-nim Fortica koji je služio u obrambene svrhe. O tom svjedoče ostatci zidina i čatrnje. Naziv toga oronima latinskoga je podrijetla fortis – jak, snažan, čvrst + fikacija = utvrđenje, utvrda, tvrđava s namjerom da se nji-hovoj vojsci olakša ratovanje, a neprijateljskoj oteža.

Prema Konstantinu Porfirogenetu VII. iz prve polovice 10. stoljeća pod pojmom hum podrazumijevalo se brdo do nadmorske visine 500 me-tara. Stoga se današnja Hercegovina do 1448. godine nazivala Zahumlje, Hlonska (Humska) zemlja.

Naziv oronima Kobilovača motiviran je zoonimom. U oronimu Mi-kuljača ogleda se sanktonim koji ime baštini po svetom Nikoli (Mikuli).

Oronim Petralj nastao je prema antroponimu Petar, fratru koji je bje-žao od Turaka. Kad je ugledao tursku zastavu na crkvi od žalosti je umro, a od tada se oronim prozvao Petralj.

Moguće je da je oronim Porim nazvan prema Porinu, jednom od voj-skovođa Ljudevita Posavskoga.

181

181


Literatura – Alerić, Danijel 1985. Porfirogenetovi zahumski toponimi. Zagreb:

Rasprave ZJ, 10 – 11, 27. – 48. – Anić, Vladimir 2006. Veliki rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb:

Novi Liber. – Anić, Vladimir & Brozović Rončević, Dunja & goldste-

in, Ivo & goldstein, Slavko & Jojić, Ljiljana & Matasović, Ranko & Pranjković, Ivo 2003. Hrvatski enciklopedijski rječnik. Zagreb: Novi Liber.

– Dragić, Marko 2015. Sveti Nikola – biskup u hagiografskoj baštini Hrvata, Ethnologica Dalmatica, 22 (1), Etnografski muzej, Split. 5. – 42.

– Gluhak, Alemko 1993. Hrvatski etimološki rječnik. Zagreb: August Cesarec.

– Jojić, Ljiljana (gl. ur.) 2015. Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika. Zagreb: Školska knjiga.

– Klaić, Bratoljub 1980. Rječnik stranih riječi. Zagreb: Nakladni zavod MH.

– Palavestra, Vlajko 1982. Narodne pripovijetke i predanja iz Drežnice, gZM BiH, Etnologija, NS sv. 37, Sarajevo.

– Palavestra, Vlajko 1969./70. Narodne pripovijetke i predanja iz okolice Lištice. Sarajevo: gZM BiH, svezak XXIV./ XXV.

– Peco, Asim Rod i promjena planine Velež. http://www.most.ba/053/056.htm (24. kolovoza 2011.).

– Skok, Petar 1971. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga je-zika. (uredili akademici Mirko Deanović i Ljudevit Jonke), knjiga prva, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb.

– Skok, Petar 1972. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga je-zika. (uredili akademici Mirko Deanović i Ljudevit Jonke), knjiga druga, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb.

– Skok, Petar 1973. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga je-zika. (uredili akademici Mirko Deanović i Ljudevit Jonke), knjiga treća, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb.

– Šimunović, Petar 2009. Uvod u hrvatsko imenoslovlje. Zagreb: Golden marketing –Tehnička knjiga.

SUVREMENA PITANJA

182

182

OROnYMY In ThE MOSTAR REgIOn

Summary

Oronyms are a branch of toponymy that serve for denoting the names of el-evations from hillocks and hills to mountains. The paper deals with the the-oretical definition of oronymy. Out of some sixty oronyms interpreted in the paper most of them are motivated by appellatives. In the oronym Velež mythic elements are reflected. The oronym Kobilovača is of zoonymic origin (kobila = mare). The said interpreted oronyms vividly testify about the centuries-long stormy history of living in the Mostar region. The oronyms Fortica, Petralj and Porim were named after historical events and persons. The oronym Mi-kuljača inherits the name from St. Nicholas (bishop) whom people even today, for example in Dalmatia, call Mikula.The paper uses the following methods: inductive-deductive, cartographic, and field-investigative one as well as the methods of description, analysis and syn-thesis. The names of the oronyms contain lexical wealth reflecting Latinisms, Turkisms etc.Key words: oronyms, appellatives, historical persons and events, Mostar re-gion.

183

Ivan Perutina Jelena Putica Džajić Jelena Šimunović FPMOZ, Sveučilište u Mostaru

UDK 314(210.7 Brač)“1971/2011“ 314(210.7 Krk)“1971/2011“ Pregledni članak Primljeno 12. veljače 2019.

Osnovne značajke kretanja stanovništva otoka Brača i Krka

Sažetak

Rad se bavi proučavanjem promjene broja stanovništva na otocima Krku i Braču. Razmatraju se uzroci, promjene i značajke demografskih obilježja otoka. U radu su analizirani kretanje broja stanovnika, opće kretanje broja stanovnika, dobno-spolna struktura i gospodarska struktura stanovništva. Osnovno obilježje kretanja broja stanovnika je negativno do 1971. godine, a pozitivno u promatranom razdoblju. Prirodni prirast u svim općinama u promatranom razdoblju je negativan, a uzrok negativnoga prirodnoga prirasta je smanjenje broja stanovnika u mlađim dobnim skupinama oba-ju spolova. Gospodarskim razvojem otoka došlo je do promjene u strukturi zaposlenosti po sektorima djelatnosti. Značajan porast bilježe tercijarne, a negativan trend obilježavaju primarne djelatnosti.Ključne riječi: Krk, Brač, demografska obilježja, depopulacija, imigracija.

Uvod

U radu se analiziraju demografska kretanja otoka Brača i Krka, uvjeto-vana preseljenjem stanovništva na gospodarski značajniji priobalni

dio. Istraživane otoke geografski karakterizira približno jednaka površina, administrativna podjela, broj stanovnika, ali prometna komunikacija je bitno različita. Razvoj naseljenosti otoka uvjetovan je prometnom pove-zanošću s kopnom. Otok Krk je povezan s kopnom mostom, pomorskim i zračnim prometom, a otok Brač samo pomorskim prometom.

Od sredine 20. st. bilježi se izrazita transformacija krajolika, uvjetova-na razvojem masovna turizma. Razvoj turističke djelatnosti je imao utje-caj na preobrazbu obalnih dijelova otoka koji postaju središta gospodar-skih i društvenih zbivanja. Početak 20. stoljeća obilježila je depopulacija

SUVREMENA PITANJA

184

184

kao dominantan demografski proces koji je trajao sve do sedamdesetih godina 20. st. Dugogodišnje iseljavanje potaknuto je krizom tradicional-ne poljoprivrede, urbanizacijom priobalja i političkim razlozima. Starost stanovništva onemogućuje prirodan prirast stoga su pozitivna kretanja broja stanovništva na popisnom razdoblju 1971. godine izravna posljedi-ca imigracijskih procesa. Zbog tranzicije iz primarnoga u sekundarni te u tercijarni sektor djelatnosti jača privlačna moć otočnoga područja. Na temelju navedenih podataka mogu se uočiti promjene u naseljenosti koje su rezultat društveno-gospodarskih procesa i događaja.

Predmet istraživanja ovoga rada je dinamička promjena broja stanov-nika, dobno-spolni sastav, gospodarska struktura stanovništva otoka Bra-ča i Krka prema popisnim razdobljima 1971., 1981., 1991., 2001. i 2011. godine.

Cilj rada je istražiti i razmotriti dinamiku, uzroke i posljedice odre-đenih demografskih komponenta po navedenim popisnim razdobljima.

1. Opće kretanje broja stanovnika otoka Krka i Brača

Razvoj naseljenosti na otocima Braču i Krku u suvremeno doba uvje-tovan je ponajviše udaljenošću od kopna i načinom prometne poveza-nosti. Otok Krk povezan je s kopnom mostom, zračnim i trajektnim linijama, dok je otok Brač povezan trajektnim linijama, a tek u novije vrijeme zračnim prometom, koji nije dostupan za dnevna putovanja ( Jo-vanović, Turk, 2013). Rad proučava dinamiku određenih demografskih komponenta na jednom dobro povezanom otoku i dinamiku određenih demografskih komponenta na prometno slabije povezanom otoku. Brač je podijeljen na osam jedinica lokalne samouprave, jedan grad i sedam općina koje čine 22 naselja, a Krk je podijeljen na sedam jedinica lokal-ne samouprave, jedan grad i šest općina, koje čine 68 naselja. Krajem 20. i početkom 21. st. oba otoka doživljavaju svoj demografski vrhunac, s jasnim naznakama depopulacije unutrašnjosti otoka (Kuvedžić, 2001; Jovanović, Turk, 2013).

Pri proučavanju demografskih obilježja otoka Krka i Brača ne smiju se zanemariti barem tri skupine metodoloških problema. Prvi problem je različita metodologija popisa stanovništva te njihova usporedivost ili ne-usporedivost. Popisi iz 1971., 1981. i 1991. provedeni su prema koncepciji stalnoga stanovništva (tzv. De iure stanovništvo), a popisi iz 2001. i 2011. provedeni su prema koncepciji uobičajena mjesta stanovanja. Drugu sku-pinu problema predstavlja obuhvat otočnih naselja, otočno-obalnih na-selja i definiranje otočnih skupina. Treću skupinu problema predstavlja

185

185

Ivan Perutina − Jelena Putica Džajić − Jelena ŠimunovićOsnOvne značaJke kretanJa stanOvnIŠtva OtOka Brača I

krka

statističko prikazivanje malih populacija ili statistika malih brojeva gdje male promjene pokazuju velike statističke promjene. Na temelju uspore-divih rezultata popisa te egzaktnih rezultata prirodnoga kretanja daje se mogućnost precizne konstrukcije selidbenih salda (Lajić, Mišetić, 2013).

Pri razmatranju ukupnoga kretanja broja stanovnika otoka Krka u razdoblju od 1857. do 2011. godine mogu se izdvojiti tri razdoblja. Prvo razdoblje porasta broja stanovnika od 1857. do 1910.; drugo razdoblje pada broja stanovnika od 1910. do 1971. i treće razdoblje porasta broja stanovnika od 1971. do 2011. Porast broja stanovnika u prvom razdoblju posljedica je pozitivna prirodna prirasta, jer u to vrijeme nije bilo znatnije-ga doseljavanja na otok. Otok ulazi u demografsku tranziciju, a poboljša-njem medicinskih uvjeta i višom stopom rodnosti dolazi do porasta broja stanovnika u ovom razdoblju. Drugo razdoblje svakim popisom bilježi stalan pad broja stanovnika. Njega su obilježila dva svjetska rata, kriza poljoprivrede, demografska starost i emigracija stanovništva s otoka koju nije mogao nadoknaditi prirodni prirast ( Jovanić, Turk, Šimunić, 2014). Posljednje promatrano razdoblje od 1971. do 2011. godine prilikom sva-koga popisa stanovništva za oba otoka potvrđuje porast broja stanovnika. Prema popisu iz 2011. god. na otoku Krku živjela su 19 093 stanovnika, približno jednako kao i na kraju 19. st. ( Jovanić, Turk, Šimunić, 2013). Najznačajniji porast broja stanovnika zabilježile su općine Krk i Omišalj. Općina Krk u promatranom razdoblju je skoro udvostručila broj stanov-nika (s 3 192 na 5 875 stanovnika), a općina Omišalj je utrostručila broj stanovnika (s 976 na 2 980 stanovnika). Od općina jedino je općina Vrb-nik zabilježila negativno kretanje stanovništva u promatranom razdoblju (s 413 manje stanovnika) iako se nalazi na obali. Od 68 naselja otoka u njih 37 ili 54% zabilježena je pozitivna promjena broja stanovnika, dok je negativna promjena broja stanovnika zabilježena u 31 naselju ili 46% naselja otoka u razdoblju od 1971. do 2011. godine. Naselja koja se iz-dvajaju sa značajnim pozitivnim promjenama su grad Krk, s porastom većim od 2 000 stanovnika; Omišalj, s 1 106 stanovnika; zatim Njivice, sa 898 i Malinska, s 573 stanovnika više u promatranom razdoblju (slika 1). Razlog ovakvu kretanju broja stanovnika u općini Omišalj je to što je ona zadnjih tridesetak godina doživjela gospodarsku preobrazbu, razvoj indu-strije, LNg terminal, itd., pa ju je neminovno pratio i demografski polet. Naselja koja se izdvajaju s najvećom negativnom promjenom stanovniš-tva u promatranom razdoblju su Draga Bašćanska (s 261 stanovnikom manje) i naselje Risika (s 212 stanovnika manje). Razlozi porasta broja stanovnika su višestruki. Sedamdesetih godina 20. st. dolazi do bržega razvoja turizma, za koje otočni prostor nudi nove mogućnosti. Dolazi do promjene u gospodarskoj strukturi dijela otočnoga prostora te do poveća-

SUVREMENA PITANJA

186

186

nja udjela u tercijarnom sektoru djelatnosti. Za snažan vikendaški i turi-stički razvoj otok Krk može zahvaliti blizini važnih domaćih i inozemnih emitivnih područja te povoljnom geo-prometnom i turističkom položaju. Doseljavanje je od osamdesetih godina 20. st. potaknuto izgradnjom pe-trokemijskoga kompleksa i naftovodnoga terminala u blizini Omišlja te izgradnjom Krčkoga mosta. Spajanjem otoka s kopnom stvorili su uvjeti za dnevnu migraciju stanovništva i jači razvoj sjeverozapadnoga dijela otoka, koji je potaknuo doseljavanje novoga stanovništva i useljavanje je nadjačalo iseljavanje (tablica 1) ( Jovanić, Turk, Šimunić, 2014).

Tablica 1: Ukupno kretanje broja stanovnika Krka u razdoblju 1971. – 2011. godine

Općine otoka Krka

Kretanje broja stanovnika po općinama otoka Krka

Apso-lutna pro-

mjena 2011.

– 1971.

Indeks popi-sne promjene

1971. 1981. 1991. 2001. 2011.2011.

– 1971.

2011./ 1971.

2011./ 2001.

Baška 1 568 1 439 1 456 1 554 1 660 92 105,87 106,82Dobrinj 2 633 1 949 2 367 2 429 2 682 49 101,86 110,42

Krk 3 192 3 982 4 700 5 103 5 856 2 664 183,46 114,76Malinska 1 292 1 688 1 914 2 471 2 692 1 400 208,36 108,94Omišalj 976 1 235 2 723 2 998 2 980 2 004 305,33 99,40Punat 1 551 1 645 1 920 1 876 1 953 402 125,92 104,10Vrbnik 1 683 1 396 1 313 1 245 1 270 -413 75,46 102,01Ukupno otok Krk

12 895 13 334 16 393 17 676 19 093 6 198 148 108

Izvor: Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovi, Korišćenje i nastanjena lica, rezultati po naseljima i opštinama, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1972.; Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981., Stanovništvo po na-seljima, općinama i zajednicama općina, Dokumentacija 553, Republički zavod za statistiku, Zagreb, 1984.; Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljo-privrednih gospodarstava, 31. 3. 1991., Stanovništvo u zemlji i u inozemstvu po naseljima, Dokumentacija 911, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1996.; Po-pis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovništvo prema spolu i staro-sti, po naseljima, CD-ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2001.; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovi prema načinu korištenja, po naseljima, CD-ROM, Zagreb, 2004. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovi prema načinu korištenja, po naseljima, CD-ROM, Zagreb, 2013.

187

187


krka

Položaj uz more velika je prednost obalnih naselja, jer more pruža razne mogućnosti i perspektive. Od 68 naselja otoka Krka, na obali se razvilo 15 naselja, koja su tijekom prošlosti, ovisno o veličini i broju sta-novnika, različito valorizirala svoj maritimni položaj. Suvremeno doba donosi velike promjene u unutarnjim naseljima otoka, koja se sve više orijentiraju prema obali, pa se prostorno i funkcionalno uključuju u nove procese. Prostorni učinak turizma ograničen je i utjecaj mu se smanjuje udaljavanjem od obale (Nejašmić, 2000). Naselja u unutrašnjosti otoka Krka posredno osjećaju impulse turizma, jer oblici turizma koji nisu ori-jentirani na more na otoku još nisu dovoljno razvijeni. Od 1971. do 2011. došlo je do povećanja apsolutnoga broja stanovnika u obalnim naseljima. U tom razdoblju stanovništvo obalnih naselja povećalo se za 5 808 sta-novnika ili 81,0%, dok kod naselja u unutrašnjosti to je povećanje bilo tek za 465 stanovnika ili 7,8%, što govori o intenzitetu litoralizacije na otoku. Na slici 3 i 4, vidljivo je povećanje broja stanovnika na zapadnoj i sjeve-rozapadnoj obali otoka Krka. Odnos broja stanovnika naseljenih na obali i unutrašnjosti 1971. god. bio je 54,7% prema 45,3% dok je taj odnos 2011. iznosio 66,9% prema 33,1%, što govori da je u manje od četvrtine naselja otoka živjelo dvije trećine stanovništva. Za razliku od otoka Brača unutarnja naselja otoka Krka bilježe blag porast broja stanovnika, dok unutarnja naselja otoka Brača bilježe stalan pad. Uočena razlika između ova dva otoka je zbog toga što otok Krk ima znatno veći broj unutarnjih naselja od kojih neka zbog svoga položaja i drugih funkcija bilježe blag porast stanovništva (tablica 2) ( Jovanić, Turk, 2012).

Tablica 2: Apsolutni broj i relativni udio stanovništva naselja otoka Krka s obzirom na udaljenost od obale

Naseljska skupina položaj

1971. 1981. 1991. 2001. 2011.

Aps. % Aps. % Aps. % Aps. % Aps. %

Naselja na obali 7 167 54,7 8 223 61,7 11 271 68,8 11 768 66,4 12 825 66,9

Naselja u unutrašnjosti

5 728 45,3 5 111 38,3 5 122 31,2 5 908 33,6 6 258 33,1

Otok Krk ukupno

12 895 100 13 334 100 16 393 100 17 676 100 19 383 100

Izvor: Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovi, Korišćenje i nastanjena lica, rezultati po naseljima i opštinama, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1972.; Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981., Stanovništvo po naseljima, općinama i zajednicama općina, Dokumentacija 553, Republički zavod za sta-tistiku, Zagreb, 1984.; Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivred-nih gospodarstava, 31. 3. 1991., Stanovništvo u zemlji i u inozemstvu po nase-ljima, Dokumentacija 911, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1996.; Popis

SUVREMENA PITANJA

188

188

stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, CD-ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2001.; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovi prema načinu korištenja, po naseljima, CD-ROM, Zagreb, 2004. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovi prema načinu korištenja, po naseljima, CD-ROM, Zagreb, 2013.

Pri razmatranju ukupnoga kretanja broja stanovnika otoka Brača u razdoblju od 1857. do 2011. godine mogu se izdvojiti tri razdoblja. Prvo razdoblje porasta broja stanovnika od 1857. do 1900.; drugo razdoblje pada broja stanovnika od 1900. do 1971. i treće razdoblje porasta broja stanovnika od 1971. do 2011. Prvi popis stanovništva 1857. bilježi veći broj stanovnika nego ijedne popisne godine iza Drugoga svjetskoga rata. Prvo razdoblje je rezultat uglavnom prirodna prirasta, jer u to vrijeme nije bilo znatnijega naseljavanja na otoku. Otok Brač kao i otok Krk tek ulazi u demografsku tranziciju, a poboljšanjem medicinskih uvjeta i višom sto-pom rodnosti dolazi do prirodna prirasta stanovništva u ovom razdoblju.

Drugo razdoblje svakim popisom bilježi stalan pad broja stanovnika i ovo je razdoblje kod otoka Brača nešto ranije počelo nego kod otoka Krka. Nakon 1900. godine, zbog nemogućnosti zapošljavanja i u vrijeme konjunkture vinogradarstva, započinje iseljavanje s otoka. Broj stanovni-ka otoka bio je najveći 1900. godine, (24 408 stanovnika) i od tada kon-stantno opada do 1971. god. Uzrok tomu leži u dugotrajnoj depopulaciji otoka, koja je započela početkom 20. st. krizom tradicionalne poljopri-vrede, a pogotovo bolesti vinove loze te dva svjetska rata što je utjecalo na povećanu emigraciju s otoka (Fabjanović, 1991).

Posljednji promatrani popisni interval od 1971. do 2011. godine pri-likom svakoga popisa stanovništva za oba otoka potvrđuje porast broja stanovnika. Prema popisu iz 2011. god. na otoku Braču živjelo je 14 194 stanovnika. Iako su približno jednake površine i oba su unutarnja otoka, relativna promjena broja stanovnika je znatno veća na otoku Krku. Zbog njegova boljega geografskoga položaja, prometne povezanosti i blizine jačih emitivnih centara otok Krk bilježi jači gospodarski razvoj i ima veću privlačnu moć.

Od osam općina na otoku Braču samo su općina Bol (s 592 stanov-nika više) i općina Supetar (s 1 707 stanovnika više) zabilježile pozitivno kretanje ukupna broja stanovnika u promatranom razdoblju. Sve ostale općine zabilježile su negativno kretanje ukupna broja stanovništva, među kojima najviše općina Milna (s 407 stanovnika manje ) i općina Nereži-šće (s 237 stanovnika manje). Sva sjedišta jedinica lokalne samouprave osim Nerežišća i Pučišća, koje je neznatno udaljeno od obale nalaze se na samoj obali. Općina Nerežišće se izdvaja zbog činjenice kako ima 237 manje stanovnika u promatranom razdoblju od 1971. do 2011. godine,

189

189


krka

dok u među popisnom razdoblju 2001. – 2011. godine bilježi značajan porast ukupna broja stanovništva od 300 stanovnika. Razlog porastu broja stanovnika u općini Nerežišća je čvorišni prometni položaj samoga mjesta unutar otoka, eksploatacija i preradba kamena te otvaranje dis-tributivnoga centra (slika 2). Od 22 naselja otoka Brača u njih 7 ili 31,8 % zabilježena je pozitivna promjena broja stanovnika u promatranom razdoblju. Naselja koja se izdvajaju sa značajnim pozitivnim promjena-ma su Supetar (s 1 737 više stanovnika), zatim naselje Bol (sa 650 više stanovnika) (slika 4 i 5). U promatranom razdoblju negativna promjena broja stanovnika zabilježena je u 15 ili 68,2 % naselja otoka. Naselja koja se izdvajaju s najvećim negativnim kretanjem ukupna broja stanovniš-tva su naselja Selca (s 290 stanovnika manje) i Milna (s 254 stanovnika manje). Snažna turistička izgradnja započinje tijekom šezdesetih godina 20. st., proširenjem postojećih i izgradnjom novih smještajnih kapaciteta. Izgradnja i znatno povećanje najviše se odnose na Supetar i Bol, gdje su izgrađeni novi hoteli, pansioni, turistička naselja i kampovi. Uvođenje trajektne linije Split – Supetar, asfaltiranje bračkih prometnica, dovođe-nje vode vodovodom iz rijeke Cetine i potpuna elektrifikacija utjecali su na razvoj turizma na ovom otoku, a s njim i na porast broja stanovnika imigracijom. Poboljšanje uvjeta života, povećanje smještajnih kapaciteta prati i porast broja stanovnika otoka Brača u promatranom razdoblju (ta-blica 3) (Kuvedžić, 2001) .

Tablica 3: Ukupno kretanje broja stanovnika Brača u razdoblju 1971. – 2011. godine

Općine otoka Brača

Kretanje broja stanovnika po općinama otoka Brača

Apso-lutna

promje-na 2011. – 1971.

Indeks popisne promjene

1971. 1981. 1991. 2001. 2011. 2011. – 1971.

2011./ 1971.

2011./ 2001.

Bol 1 101 1 113 1 507 1 661 1 693 592 153,8 101,9Milna 1 416 1 102 1 118 1 100 1 009 -407 71,3 91,7

Sutivan 584 601 641 759 850 266 145,5 112Pučišća 2 354 2 397 2 393 2 224 2 263 -91 96,1 101,8Postira 1 632 1 465 1 495 1 553 1 611 -21 98,7 103,7Selca 1 977 2 221 2 221 1 977 1 804 -173 91,2 91,2

Nerežišća 1 105 1 001 1 013 568 868 -237 78,6 152,8Supetar 2 389 2 815 3 324 3 889 4 096 1 707 171,5 105,3Ukupno

otok Brač 12 558 12 715 13 712 13 731 14 194 1 636 113 103

SUVREMENA PITANJA

190

190

Izvor: Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovi, Korišćenje i nasta-njena lica, rezultati po naseljima i opštinama, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1972.; Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981., Sta-novništvo po naseljima, općinama i zajednicama općina, Dokumentacija 553, Republički zavod za statistiku, Zagreb, 1984.; Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava, 31. 3. 1991., Sta-novništvo u zemlji i u inozemstvu po naseljima, Dokumentacija 911, Dr-žavni zavod za statistiku, Zagreb, 1996.; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, CD-ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2001.; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovi prema načinu korištenja, po naselji-ma, CD-ROM, Zagreb, 2004. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovi prema načinu korištenja, po naseljima, CD-ROM, Za-greb, 2013.

Tablica 4: Apsolutni broj i relativni udio stanovništva naselja otoka Krka s obzirom na udaljenost od obale

Naseljska skupina položaj

1971. 1981. 1991. 2001. 2011.Aps. % Aps. % Aps. % Aps. % Aps. %

Naselja na obali 8 360 66,5 8 492 66,7 9 988 72,8 10 333 75,2 11 174 78,7Naselja u unutraš-

njosti 4 198 33,5 4 223 33,3 3 724 27,2 3 398 24,8 3 020 21,3

Otok Krk ukupno 12 558 100 12 715 100 13 712 100 13 731 100 14 194 100Izvor: Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovi, Korišćenje i nastanjena lica, rezultati po naseljima i opštinama, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1972.; Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981., Stanovništvo po naseljima, općinama i zajednicama općina, Dokumentacija 553, Republički zavod za sta-tistiku, Zagreb, 1984.; Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivred-nih gospodarstava, 31. 3. 1991., Stanovništvo u zemlji i u inozemstvu po nase-ljima, Dokumentacija 911, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1996.; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, CD-ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2001.; Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovi prema načinu korištenja, po naseljima, CD-ROM, Zagreb, 2004. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovi prema načinu korištenja, po naseljima, CD-ROM, Zagreb, 2013.

Od 18 naselja otoka Brača njih 12 su unutarnja naselja, prema kri-teriju da ne izlaze direktno na morsku obalu. Suvremeno doba donosi velike promjene u unutarnjim naseljima otoka, koja se sve više orijentiraju prema obali, pa se prostorno i funkcionalno uključuju u nove procese. U razdoblju od 1971. do 2011. godine, stanovništvo obalnih naselja pove-ćalo se za 2 787 ili 33,3% stanovnika, dok je kod naselja u unutrašnjosti

191

191


krka

došlo do pada za 1 178 stanovnika, što govori o intenzitetu litoralizacije na otoku (tablica 4).

Brač pripada srednjodalmatinskoj otočnoj skupini, koja stagnira ili ima blag porast broja stanovništva, dok Krk ima veoma značajnu promje-nu broja stanovništva u promatranom razdoblju. Sam otok Krk ima veću promjenu stanovništva nego što imaju tri ostala velika kvarnerska otoka.

Slike 1 i 2: Broj stanovnika otoka Krka po naseljima 1971. i 2011. god.Izvor: Popis stanovništva i stanova 1971., Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1972.; Stanovništvo prema starosti i spolu 1991., DZS, Zagreb, 1992.; Stanov-ništvo prema starosti i spolu, 2001., DZS, Zagreb, 2001.; Stanovništvo prema starosti i spolu, 2011., DZS, Zagreb, 2013.

Karte 3 i 4: Broj stanovnika otoka Brača po naseljima 1971. i 2011. Izvor: Popis stanovništva i stanova 1971., Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1972.; Stanovništvo prema starosti i spolu, 2011., DZS, Zagreb, 2013.

2. Prirodno kretanje stanovništva otoka Krka i Brača

Promatrane su razlike u prirodnom kretanju stanovništva otoka Krka za popisne 1971., 1991., 2001., i 2011. godinu (tablica 5). Otok Krk još od ranih šezdesetih godina 20. st. bilježi prirodan pad stanovništva. U promatranom razdoblju (od 1971. do 2011.) samo je u četiri godine za-

SUVREMENA PITANJA

192

192

bilježena pozitivna prirodna promjena broja stanovnika: 1977. (0,8‰), 1984. (1,0‰), 1987. (0,9‰) i 1988. (1,0‰). Najveća negativna stopa pada broja stanovnika u promatranom razdoblju zabilježena je 1999. go-dine (-7,2‰). Iako je otok Brač u promatranim godinama 1971., 1991. i 2001. imao pozitivan prirodni prirast to ne govori kako je cijelo vrijeme bio pozitivan trend jer postoje velike oscilacije u pojedinim godinama za cijeli otok. Najbolji primjer je mjesto Nerežišća, koje je 1971., 1991. i 2001. godine imalo najveću negativnu prirodnu promjenu, da bi 2011. godine imalo najveći prirodni prirast, kada je na cijelom otoku prirodna promjena bila negativna. Veća naselja, koja su nastala na obali imaju pozi-tivan prirodni prirast u promatranim godinama, kao što su Malinska, Krk i Vrbnik na otoku Krku ili Supetar i Bol na otoku Braču. Naselja koja su udaljenija od obale i ona smještena u unutrašnjosti otoka, imaju negativ-nu prirodnu promjenu stanovnika, kao što su Baška, Punat Vrbnik, Draga Bašćanska i Polje na otoku Krku te Ložišća, Nerežišća i Pučišća na otoku Braču. Razlog zbog kojega su na oba otoka veća naselja s pozitivnim pri-rodnim prirastom je njihova privlačna moć stanovništva u fertilnoj dobi što je odraz vrlo povoljna položaja, funkcija i mogućnosti zaposlenja (Fa-bjanović, 1991). Osnovni problem prirodnoga kretanja otoka nalazi se u niskoj stopi nataliteta, a ne visokoj stopi mortaliteta. Nepovoljno stanje na oba otoka odrazit će se ne samo na negativne procese u demograf-skom, nego i u društveno-gospodarskom te u psihološkom smislu (Lajić, Mišetić, 2013).

Budući da je broj stanovnika na razini oba otoka od 1971. godine u porastu, a prirodna promjena uglavnom negativna predznaka, može se zaključiti kako je porast stanovništva uvjetovan imigracijom stanovništva, koje slabije sudjeluje u demoreprodukciji ( Jovanić, Turk, 2013).

Tablica 5: Prirodno kretanje po naseljima za otok Krk 1971., 1991., 2001., 2011.

Otok Krk

Prirodno kretanje stanovništva 1971. godine


N M P n m p N M P n m p149 211 -62 11,5 16,3 -4,8 206 229 -23 12,5 13,9 -1,4

Otok Krk



N M P n m p N M P n m p161 202 -41 5,6 11,6 -6 175 233 -58 9,1 12,2 -3,1

Izvor: Statistički godišnjaci SRH, RZS, Zagreb, 1971. dokumentacija o prirod-nom kretanju stanovništva, Statistički godišnjaci RH, 1990. – 1991., Zagreb, 1990. – 1991., Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske, po naseljima za godišta 2001 i 2011., DZS, Zagreb.

193

193


krka

Tablica 6: Prirodno kretanje stanovništva po naseljima otoka Brača za 1971., 1991., 2001., 2011.

Otok Brač


Prirodno kretanje stanovišta 1991. godine

N M P n m p N M P n m p189 166 23 18,3 16,1 2,2 139 150 -11 9,6 10,3 -0,7

Otok Brač



N M P n m p N M P n m p115 139 -24 8,3 10,1 -1,8 156 183 -27 11,2 13,2 -2

Izvor: Statistički godišnjaci SRH, RZS, Zagreb, 1971. dokumentacija o prirod-nom kretanju stanovništva, Statistički godišnjaci RH, 1990. – 1991., Zagreb, 1990. – 1991., Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske, po naseljima za godišta 2001 i 2011., DZS, Zagreb.

3. Promjene u sastavu stanovništva prema dobi i spolu

Sastav stanovništva prema dobi odraz je zajedničkoga dugoročnoga djelovanja većega broja čimbenika. Određuju ga tendencije i razina rod-nosti, smrtnosti, migracije i vanjski čimbenici. Primjetan je početak de-mografskoga starenja na otoku Krku i na otoku Braču, kao što je zabilje-ženo i u cijeloj Republici Hrvatskoj u drugoj polovici 20. st. Zanimljivo je kako su vrijednosti indeksa starosti povoljniji 1991. god. nego vrijednosti indeksa 1971. god. na otoku Krku. Tri su ključna razloga koja su uvje-tovala pomlađivanje na otoku. Prvi je intenzivniji razvoj turizma, koji je jedan od najvažnijih prostorno-diferencijalnih demografskih kretanja na otocima. Drugi razlog pomlađivanja je izgradnja mosta 1980. god. čime je otvorena mogućnost za dnevnu migraciju stanovništva s prostora Krka. Treći razlog je razvoj industrije na sjevernom dijelu otoka što je privuklo generacije reproduktivne dobi. Kod otoka Brača najvažniji razlog blagoga povećanja stanovništava je razvoj turizma i neznatan razvoj industrije na otoku. Nakon 1991. god. stanovništvo stari i indeks starosti za 2011. je osobito nepovoljan i pokazuje veću starost stanovništva nego ijedne po-pisne godine prije.

SUVREMENA PITANJA

194

194

Slike 5 i 6: Sastav stanovništva po dobi i spolu 1971. i 2011. godine za otok KrkIzvor: Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovi, Korišćenje i nastanjena lica, rezultati po naseljima i opštinama, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1972. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, CD-ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2013.

grafički prikaz dobno-spolne strukture stanovništva pokazuje pro-mjene u sastavu stanovništva po dobi i spolu. godine 1971. je uočljiv smanjen dotok novih generacija u reproduktivnu dob što je posljedica starenja stanovništva. Primjetno je također kako su generacije iz kom-penzacijskoga razdoblja nakon Prvoga i Drugoga svjetskoga rata znatno brojnije. Te godine najbrojnija generacija je bila od 20 do 24 godine i 60 do 64 na otoku Krku, dok su na otoku Braču najbrojnije bile od 10 do 14 i do 20 do 24 godine života. Indeks starosti za otok Krk 1971. godine iznosio je 117,38 što upućuje na činjenicu kako je već tada broj stanov-ništva starijega od 60 godina bio veći u odnosu na stanovništvo od 0 do19 godina. Udio mladoga stanovništva iznosio je 24,58% od ukupnoga broja stanovnika, dok je udio staroga stanovništva iznosio 28,86% od ukupno-ga broja stanovništva. Indeks starosti za otok Brač 1971. god. iznosio je 75,47 što upućuje na to da je 1971. god. stanovništvo Brača bilo mlađe po dobnoj strukturi u odnosu na stanovništvo Krka. godine 1991. udio mladoga stanovništva otoka Krka povećao se na 26,02% dok se udio sta-roga stanovništva smanjio na 21,57%. Indeks starosti za otok Krk iznosio je 82,92 što upućuje na činjenicu kako se stanovništvo otoka pomladi-lo s obzirom na stanovništvo popisne 1971. godine. Kod otoka Brača nije došlo do značajnih promjena između ove dvije popisne godine, pa je tako indeks starosti 1991. god. iznosio 78,76 što upućuje na blagi po-rast starenja stanovništva. Udio mladoga stanovništva iznosio je 26,85% i nešto je manji s obzirom na popisnu 1971. godinu, dok je i kod staro-ga stanovništva zabilježen blagi pad na 21,15% od ukupnoga stanovniš-tva ove popisne godine. Dobno-spolna struktura iz 2011. godine za oba otoka prikazuje znatno ostarjelu populaciju i poprima još suženiji oblik s obzirom na prethodnu prikazanu dobno-spolnu strukturu. Najbrojni-

195

195


krka

je su generacije rođene u kompenzacijskom razdoblju nakon Drugoga svjetskoga rata. Mlade dobne skupine su malobrojne i upućuju na produ-bljenje demografske krize ova dva otoka. Indeks starosti otoka Krka za 2011. godinu iznosio je 158,39 dok je indeks starosti otoka Brača iznosio 166, 22 što upućuje na činjenicu kako stanovništvo otoka sve više ulazi u duboku starost. Udio mladoga stanovništva otoka Krka 2001. iznosio je 17,59% dok je udio staroga stanovništva iznosio 27,86% od ukupnoga broja stanovnika. Na otoku Braču udio mladoga stanovništva iznosio je 18,06%, a udio staroga stanovništva iznosio je 30,02% od ukupnoga broja stanovnika. Primjetno je kako je udio mladoga stanovništva za otoke ma-nji i kako je udio staroga stanovništva značajno veći s obzirom na popisnu 1991. kod koje je ipak došlo do pomlađivanja na otoku Krku i stagnacije na otoku Braču. Nastavi li se negativan trend starenja stanovništva pojavit će se veliki demografski problemi na oba otoka. Smanjivanjem fertilnosti stanovništvo, ionako slaba obnova prirodnim prirastom će biti još manja. S tim će započeti proces smanjivanja broja stanovnika, ako imigracija ne nadjača gubitak stanovništva. Premoštenost otoka Krka jača njegovu vi-talnu snagu, dok vitalna snaga Brača slabi. Problem kod analize otoka je fiktivno stanovništvo koje je prijavljeno, a ne živi na otoku cijelu godinu.

Slike 7 i 8: Sastav stanovništva po dobi i spolu 1971. i 2011. godine za otok BračIzvor: Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovi, Korištenje i nastanjena lica, rezultati po naseljima i opštinama, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1972. Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., Stanovništvo prema sta-rosti i spolu po naseljima, CD-ROM, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2013.

4. Sastav stanovništva po sektorima djelatnosti

Sastav stanovništva po sektorima djelatnosti teško je analizirati zbog različite metodologije popisa za ova tri promatrana popisna razdoblja. Napravit će se analiza prema onim sektorima u kojima je najviše došlo do promjena u broju zaposlenih. Na otoku Krku 1971. god. bilo je zapo-

SUVREMENA PITANJA

196

196

sleno ukupno 2 002 osobe, od toga je najviše bilo zaposleno u trgovini i ugostiteljstvu, oko 60% ili 1 205 osoba. Od ostalih djelatnosti značajan broj zaposlenih bio je u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu, 18,2% ili 369 zaposlenih osoba; zatim u rudarstvu i industriji, 16,5 % ili 331 osoba; prometu i vezama, 9% ili 181 zaposleni; u kulturnim socijalnim i zdrav-stvenim službama, 7,7% ili 155 osoba i u društvenim i državnim služba-ma, 6,8% ili 137 osoba. Na otoku Braču 1971. god. bilo je zaposleno 1 780 osoba, od toga najviše u rudarstvu i industriji, 41,8% ili 745 osoba; u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu, 27,6% ili 492 osobe; u ugostiteljstvu i turizmu, 24,8% ili 442 osobe; u kulturnoj, socijalnoj i zdravstvenoj dje-latnosti, 9,9% ili 177 osoba te u državnim i društvenim službama, 6,8% ili 137 osoba. Uočljivo je kako je 1971. god. veći dio zaposlenoga stanov-ništva na otoku Krku radio u ugostiteljstvu i turizmu, dok je na otoku Braču veći dio radio u rudarstvu i industriji, bavio se poljoprivredom, ri-bolovom i šumarstvom, tek na trećem mjestu ugostiteljstvom i turizmom (tablice 5 i 6). Zaposlenih osoba bilo je 5 021, od toga najviše u trgovini i ugostiteljstvu, 1 684 osoba ili 33,5%; zatim u industriji i rudarstvu, 1 382 osobe ili 27,5% te u građevinarstvu, 555 osoba ili 115. Od značajnih pro-mjena treba spomenuti kako je udio zaposlenih u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu pao ispod 1%, a kako je znatno porastao broj zaposlenih u građevinarstvu. Uzrok ovim promjenama je razvoj industrije i turizma pa sve više ljudi napušta primarni sektor djelatnosti, a porast broja vikendica i razvoj industrije utjecali su na porast zaposlenih u građevinarstvu.

Ukupan broj uposlenih na otoku Braču 1991. bio je 3 481 od toga najviše u rudarstvu i industriji, 1 339 ili 38,5%, gdje prednjače preradba ribe i eksploatacija kamena, zatim u trgovini i ugostiteljstvu, 840 uposle-nih ili 42,1%. Od ostalih djelatnosti valja spomenuti kulturnu, zdravstve-nu i socijalnu djelatnost s 378 uposlenih ili 10,7% te poljoprivredu, ribar-stvo i šumarstvo sa 196 uposlenih ili 5,6%. Zanimljivo je za Brač kako je ove popisne godine najveći broj uposlenih i dalje u rudarstvu i industriji. Potaknut razvojem turizma i ugostiteljstva broj uposlenih je porastao u ovom sektoru, ali je i dalje značajno manji nego u rudarstvu i industriji otoka. Broj zaposlenih 2011. godine na otoku Krku je nešto manji nego 1991. godine, zbog starosti stanovništva jer sve je više stanovništva u sta-rosnoj dobnoj skupini. Drugi uzrok je svjetska ekonomska kriza, koja se odrazila i na otok Krk. Od ukupnoga broja zaposlenih najviše ih radi u trgovini i ugostiteljstvu, 1 291 osoba ili 26,9%; zatim u građevinarstvu, 931 ili 19,4%, gdje se broj udvostručio s obzirom na broj zaposlenih 1991. godine. Broj zaposlenih u rudarstvu i industriji se s obzirom na 1991. godinu smanjio za više od 50%. Od ostalih djelatnosti značajan broj za-poslenih ima u djelatnosti prometa i veza, 351 ili 7,3%, te u društvenim

197

197


krka

i državnim službama, 269 ili 5,6%. U promatranom razdoblju neznatno je porastao broj uposlenih u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu, na 89 osoba ili 1,7%. Broj zaposlenih na otoku Braču 2011. bio je 2 789, od toga najviše u turizmu i ugostiteljstvu, 767 ili 27,5% od ukupnog broja, i ovo je prvi put u promatranom razdoblju kako je broj uposlenih u ugostiteljstvu i turizmu najveći, iako je broj relativno manji nego 1991. godine. Iduća djelatnost po broju uposlenih je kulturna, socijalna i zdravstvena, s 504 uposlena ili 18,0%; zatim rudarstvo i industrija, s 412 ili 14,7% uposlenih, koje je dugo vremena bila glavna djelatnost na ovom otoku, ali zbog krize u ribarstvu i privatizaciji kamenoloma došlo je do značajna pada uposle-nih u ovoj djelatnosti. Analizirajući udio uposlenih za promatrane godine otoka Krka i Brača možemo primijetiti kako je na oba otoka došlo do po-rasta uposlenih u tercijarnim i kvartarnim djelatnostima, dok je vrhunac u primarnim djelatnostima bio sedamdesetih godina, a u sekundarnim devedesetih godina.

Tablice 7 i 8: Zaposlene osobe prema sektoru djelatnosti za otok Brač i Krk 1971., 1991., 2011.

otok Brač

Uku-pno

Poljo-privreda ribarstvo i šumar-

stvo

Rudar-stvo i indu-strija

gra-đevi-nar-stvo

Pro-met i veze

Trgo-vina i

ugosti-teljstvo

Stambe-no-ko-

munalne djelat-nosti

Finan-cijske usluge

Kul-tur-

no-so-cijalna

i zdrav-stvena

Druš-tvene i dr-žavne službe

1971. 1 780 492 745 0 77 442 31 177 791991. 3 481 196 1 339 9 164 840 90 23 378 1532011. 2 789 306 412 32 123 767 210 35 504 287

otok Krk

Uku-pno

Poljo-privreda ribarstvo i šumar-

stvo

Rudar-stvo i indu-strija

gra-đevi-nar-stvo

Pro-met i veze

Trgo-vina i

ugosti-teljstvo

Stambe-no-ko-

munalne djelat-nosti

Finan-cijske usluge

Kul-tur-

no-so-cijalna

i zdrav-stvena

Druš-tvene i dr-žavne službe

1971. 2 002 369 331 22 181 1 205 69 155 1371991. 5 021 39 1 382 555 364 1 684 197 154 376 2542011. 4 798 83 652 931 351 1 291 293 66 414 269

Izvor: Zaposlene osobe u društvenom sektoru prema djelatnosti 30. IX. 1971. Statistički godišnjak Savezne Republike Hrvatske, Republički zavod za stati-stiku, Zagreb 1972.; Radnici po djelatnostima stanje 30. IX. 1991., Statistički ljetopis Republike Hrvatske, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1993.; Zapo-sleni u pravnim osobama po županijama i gradovima/općinama, prema nkd-u 2007., stanje 31. III. 2011., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2013.

SUVREMENA PITANJA

198

198

ZAKLJUČAK

Razvoj masovnoga turizma krajem pedesetih godina prošloga stolje-ća na oba otoka uvjetovao je socio-ekonomske promjene. Iako otok Krk zbog svoje blizine, a kasnije i povezanosti, ranije ulazi u turistička kre-tanja, ni otok Brač puno ne zaostaje te već krajem Drugoga svjetskoga rata dolazi do izgradnje prvih odmarališta. Razvoj masovnoga turizma na oba otoka uvjetovao je razmještaj kako stanovništva tako i gospodarstva uz sam obalni dio, dok su u unutrašnjosti obaju otoka najvećim dijelom prisutni procesi depopulacije i deagrarizacije. Iako je otok Krk bolje pro-metno povezan nego otok Brač nema nekih većih i značajnih razlika u kretanju stanovništva. Na njima se bilježi negativan prirodni prirast sta-novništva, ali ukupan se broj stanovnika neznatno povećava jer na oba otoka razvojem prvo industrije, a u novije vrijeme turizma broj stanov-nika održava se jakom imigracijom. Stanovništvo oba otoka evidentno stari i već pripada skupini ostarjeloga stanovništva sa slabom reproduk-tivnom snagom. Kod mlađih populacija udio muškoga stanovništva je nešto veći dok je kod starijega stanovništva udio ženskoga stanovništva značajniji. Problem stvaraju metodološke razlike u popisima stanovništva pa zbog toga nije moguće točno odrediti stvaran broj stanovništva koje živi na otocima. Kroz popisno razdoblje od 1971. do 2011. god. mije-njala se struktura zaposlenih po sektorima pa se tako udio stanovništva zaposlenoga u primarnom sektoru smanjivao, sekundarni sektor je svoj vrhunac doživio do devedesetih godina 20. st. da bi u novije vrijeme pri-mat preuzele djelatnosti iz tercijarnoga i kvartarnoga sektora pogotovo ugostiteljstvo, turizam, uslužne djelatnosti i javna uprava.

Literatura – Dumbović, Bilušić, B. (2014): Prilog tumačenju pojma krajolika

kao kulturne kategorije, Sociologija prostora, 199 (2) : 187. – 205. – Fabjanović, Đ. (1991): Promjene u dinamici i strukturi stanovniš-

tva otoka Brača, Geografski glasnik, 53 : 75. – 94. – Friganović, M., A. (2001): O demografskoj problematici hrvat-

skih otoka na Jadranu, Sociologija sela, 39: 37. – 59. – Friganović, M., A. (2001). Demografska problematika hrvatskih

otoka, Sociologija sela, 39 (1/4): 37. – 59. – Jovanović, M. i Turk, I. (2013): Promjene u dinamičkim obiljež-

jima naseljenosti otoka Krka, Društvena istraživanja, 1: 167. – 193. – Jovanović, M., Turk, I. i Šimunić, I. (2014): Promjene u dob-

199

199


krka

nome sastavu stanovništva otoka Krka u razdoblju 1961. – 2011. godine, Mostariensia, 18: 253. – 276.

– Kuvedžić, H. (1999): Razvoj i suvremeno stanje turizma na otoku Braču, Acta Geographica Croatica, 34: 127. – 140.

– Lajić, I. i Mišetić, R. (2013): Demografske promjene na hrvat-skim otocima na početku 21. stoljeća, Migracijske i etničke teme, 29: 169. – 199.

– Lajić, I. i Mišetić, R. (2013): Osnovni demografski procesi na kvarnerskim otocima od 1991. do 2011. godine, Geoadria, 18: 71. – 92.

– Nejašmić, I. (2000): Prirodno kretanje stanovništva hrvatskog otočja (1991-1997), u: D. Pejnović (ur.): Zbornik radova 2. hrvat-skog geografskog kongresa. Zagreb: Hrvatsko geografsko društvo, 263. – 272.

– Nejašmić, I. i Toskić, A. (2013): Starenje stanovništva u Hrvat-skoj – sadašnje stanje i perspektive, Hrvatski geografski glasnik, 75: 89. – 110.

– Opačić, V., T. (2009): Fizionomske implikacije vikendaštva u re-ceptivnim naseljima primjer Malinske na otoku Krku, Geoadria, 14/2 273. – 310.

– Opačić, V., T. (2008): Vikendice na otoku Krku – prostorni raspo-red i strukturna obilježja vlasnika, geoadria, 1371 41. – 80.

– Zupančić, I., Opačić, T., V. i Nejašmić, I. (2000): Utjecaj turizma na demografska kretanja hrvatskih otoka, Acta Geographica Croa-tica, 35: 133. – 146.

Izvori – Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovi, Korišćenje i nastanje-

na lica, rezultati po naseljima i opštinama, Savezni zavod za stati-stiku, Beograd, 1972.

– Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981., Stanovništvo po naseljima, općinama i zajednicama općina, Dokumentacija 553, Republički zavod za statistiku, Zagreb, 1984.

– Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gos-podarstava, 31. 3. 1991., Stanovništvo u zemlji i u inozemstvu po naseljima, Dokumentacija 911, Državni zavod za statistiku, Za-greb, 1996.

– Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovništvo pre-ma spolu i starosti, po naseljima, CD-ROM, Državni zavod za

SUVREMENA PITANJA

200

200

statistiku, Zagreb, 2001. – Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovi prema na-

činu korištenja, po naseljima, CD-ROM, , Zagreb, 2004. – Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., CD-ROM, Dr-

žavni zavod za statistiku, Zagreb, 2011. – Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., Stanovništvo pre-

ma starosti i spolu po naseljima, CD-ROM, Državni zavod za sta-tistiku, Zagreb, 2013.

– Zaposlene osobe u društvenom sektoru prema djelatnosti 30. IX. 1971. Statistički godišnjak Savezne Republike Hrvatske, Repu-blički zavod za statistiku, Zagreb 1972.

– Radnici po djelatnostima stanje 30. IX. 1991., Statistički ljetopis Republike Hrvatske, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1993.

– Zaposleni u pravnim osobama po županijama i gradovima/opći-nama, prema nkd-u 2007., stanje 31. III. 2011., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2013.

– Promet turista u primorskim mjestima 1971., Dokumentacija 113, Republički zavod za statistiku SRH, Zagreb, 1972.

– Promet turista u primorskim općinama 1991., Dokumentacija 848, Republički zavod za statistiku, Republika Hrvatska, Zagreb, 1992.

– Promet turista u naseljima primorskih gradova i općina u 2001., Statistička izvješća, Državni zavod za statistiku Republike Hrvat-ske, Zagreb, 2002.

– Promet turista u naseljima primorskih gradova i općina u 2011., Statistička izvješća, Državni zavod za statistiku Republike Hrvat-ske, Zagreb, 2012.

– Statistički godišnjaci SRH, RZS, Zagreb, 1971. dokumentacija o prirodnom kretanju stanovništva.

– Statistički godišnjaci RH, 1990. – 1991., Zagreb, 1990. – 1991., dokumentacija o prirodnom kretanju stanovništva.

– Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske, po naseljima za godišta 2001. i 2011., DZS, Zagreb

201

201


krka

BASIc chARAcTERISTIcS Of POPUlATIOn Of ThE POPULATION OF THE ISLAND OF BRAČ AND KRKA

Abstract: the paper deals with the study of the population change on the is-lands of Krk and Brač. The causes, changes, and characteristics of the demo-graphic characteristics of the island are examined. The paper analyzes popula-tion trends, general population trends, age structure and economic structure of the population. The main characteristic of population trends is negative until 1971, and positive in the observed period. The natural increase in all munic-ipalities in the observed period is negative, and the cause of negative natural increase is the decrease in the number of inhabitants in the younger age groups of both sexes. The economic development of the island experienced a change in the structure of employment by sectors of activity. A significant increase is recorded in tertiary, while the negative trend is marked by primary activities.Key words: Krk, Brač, demographic characteristics, depopulation, immigra-tion.

202

Sonja Jurić FMPOZ – Sveučilište u Mostaru

UDK 39(497.6) 316.7(497.6) Pregledni čanak Primljeno: 26. ožujka 2019.

Tradicija i običaji u Bosni i Hercegovini sa stajališta interkulturalne komunikacije

Sažetak

Na teritoriju Bosne i Hercegovine žive tri konstitutivna i ravnopravna naroda: Hrvati, Srbi i Bošnjaci te manjine poput: Roma, Mađara, Alba-naca, Crnogoraca, Makedonaca, Slovenaca i drugih. Svi spomenuti narodi imaju svoj nacionalni i kulturni identitet, jezik, običaje i tradiciju koji su u međusobnom doticaju te se svakodnevno prožimaju. Ipak, svi imaju i svoja specifična obilježja, njeguju svoju kulturu, ali i primaju utjecaje suvremenih svjetskih i europskih strujanja na polju glazbe, kulture življenja, gastrono-mije, te usvajaju nove riječi iz drugih jezika (anglizme, internacionalizme, posuđenice i sl.). Ovaj rad istražuje običaje i tradiciju sa stajališta interkul-turalne komunikacije, a s ciljem boljega poznavanja kulture susjednih naroda i njihovih kultura. Ključne riječi: kultura, komunikacija, jezik, tradicija, običaji, Bosna i Her-cegovina, kontrakultura.

Uvod

U ovom radu nastojat će se pokazati kako na jednom malom multiet-ničkom prostoru žive, djeluju i razvijaju svoje društvene zajednice

tri naroda: Hrvati, Srbi i Bošnjaci te kako promiču i obilježavaju svoju kulturu, jezik, običaje i njeguju višestoljetnu tradiciju.

U ovom uvodnom dijelu jako je bitno odgovoriti na pitanje: Što je tra-dicija, a što običaj? Tradicija je usmena predaja znanja, načina ponašanja i običaja unutar jedne kulture ili skupine ljudi. Pod tradicijom se podra-zumijeva: usmena predaja, prenošenje znanja o uobičajenom te običaji, konvencije i starodavni kodeksi ponašanja.

203

203

Sonja Jurić TradiciJa i običaJi u boSni i Hercegovini Sa STaJališTa

inTerkulTuralne komunikaciJe

Također se postavlja pitanje zašto jedan običaj ili navika koju usvoji jedna društvena zajednica postane tradicija, a druge ne. Što je presudno da se nešto usvoji kao tradicionalan i neodvojiv dio neke kulturološke zajednice? Unatoč povijesnim mijenama, političkim previranjima, smje-nama vlasti, autoriteta, režima i društvenih uređenja? Zašto je sevdalinka preživjela kao tradicionalna glazba Bošnjaka, ganga zapadnohercegovač-kih Hrvata, guslarske pjesme o pobjedi nad Turcima kod Srba? Odgovori na ta pitanja slični su kao i na pitanja: Zašto su gajde tipičan glazbeni instrument Škota, balalajka Rusa, mandolina starih Dubrovčana? Da se zaključiti da nešto autentično, nešto originalno opstaje i traje, unatoč svim društvenim, socijalnim, religijskim i civilizacijskim promjenama. I postaje i ostaje tradicija.

Običaj je jednostavno rečeno oblik ponašanja pripadnika jedne za-jednice, skupine ili društva povodom nekih prigoda (blagdana, vjenčanja, vjerskih obreda, pogreba, slavlja ili obilježavanja nekoga važnoga doga-đaja za tu ljudsku zajednicu). Običajima se ponekad reguliraju društveni, pravni i trgovački običaji (npr. običaj je da sestra pokloni svoj dio imetka bratu ili braći kad dođe do imovinsko-pravne diobe nasljednika nakon smrti oba roditelja; običaj je da sin ostaje živjeti s roditeljima; običaj je u nekim mjestima da trgovac piše dugove pripadnika svoje zajednice u bilježnicu i da oni na kraju mjeseca donesu novac te tako poravnaju du-govanja trgovcu, tj. vlasniku trgovine, itd).

U ovom radu će se također istaknuti neki religijski i narodni običaji koje prakticiraju pripadnici različitih kultura na području BiH te razlike i sličnosti koje su očite kod svih naroda. U dodiru jedne s drugima, kulture zadržavaju svoje temeljne značajke, ali i razmjenjuju i usvajaju neke obi-čaje i navike jedne od drugih.

1. Komunikacija i kultura

Termin komunikacija potječe od latinskoga glagola communicare koji znači učiniti zajedničkim, odnosno saopćiti. Imenica communicatio koja je izvedena iz spomenutoga glagola označava zajednicu, komuniciranje i općenje (djelovanje u skladu sa zajednicom i društvenim životom) pa se u tom kontekstu može reći da je komunikacija po svojoj suštini „prijelaz od individualnog ka kolektivnom“ (Tomić, 2007:7).

Komunikacija je i proces ostvarivanja veza među ljudima. Te veze mogu biti između dvije osobe, dvije ili više skupina i između pojedinca i skupine. Komunikacija se uči, ljudsko biće uči kako komunicirati s ciljem zadovoljenja svojih potreba (Tomić, 2007:10).

SUVREMENA PITANJA

204

204

Treba naglasiti također da razlikujemo verbalnu i neverbalnu komu-nikaciju: ova prva, dakako, odnosi se na govor i komunikaciju riječima (usmeno i u pisanom obliku), a u neverbalnu komunikaciju se ubrajaju: odijevanje, frizura, stil, mimika, izraz lica, gestikulacija, pogled, držanje tijela, kontakt očima, dodir, geste i sl.; smatra se da 60 % spada na never-balnu, a 40 % na verbalnu komunikaciju kad je u pitanju komunikacija među ljudima.

Osim definiranja komunikacije važno je definirati i kulturu te pojam interkulturalne komunikacije. „Sve što je čovjek stvorio i izumio zove-mo kulturom“ (Erlich, 1968:11). Pod pojmom kulture podrazumijeva se cjelokupno društveno naslijeđe neke skupine ljudi, tj. naučeni obras-ci mišljenja, ponašanja i djelovanja neke skupine, zajednice ili društva. Svaka kultura ima svoje komponente: simbole, jezik, vrijednosti, norme i rituale. Interkulturalna komunikacija podrazumijeva način na koji ljudi iz različitih kultura međusobno komuniciraju i vide svijet oko sebe. Bitno je znati koji socijalno-kulturološki činioci utječu na dobru komunikaci-ju među ljudima kako bi se uspostavila što bolja komunikacija između pripadnika različitih nacija, kultura, religija, rasa, te ljudi različitih druš-tvenih, socijalnih i geografskih odrednica. Svijet se danas smanjuje, ali i širi; revolucionarnim napretkom na polju tehnike i tehnologije svijet je zbližio ljude preko društvenih mreža, turističkih putovanja, poslovnih i obiteljskih migracija te samim tim doveo u kontakt ljude različitih kul-tura. Čovjek ne može ne komunicirati, pa čak ni onda kad ne zna jezik svoga sugovornika on odašilje signale neverbalne komunikacije: frizura, odijevanje, nakit, držanje i izgled tijela, geste, dodiri, rukovanje/naklon, kontakt očima, izbjegavanje kontakta očima, hod itd. Vrlo često smo svje-doci loše komunikacije među ljudima, odnosno nerazumijevanja i nepo-znavanja drukčijega. Većina ljudi tumači ponašanje i govor drugih ljudi koristeći se svojim osobnim referentnim okvirom, odnosno uspoređujući druge kulture sa svojom.

Postavlja se pitanje kako na malom prostoru poput BiH unaprijediti interkulturalnu senzitivnost i postići interkulturalnu efikasnost na najbo-ljoj razini kada su u pitanju ogromne kulturološke različitosti. Već smo spomenuli da na području BiH susrećemo različite kulturne, sociološke, nacionalne i vjerske komponente koje izuzetno snažno utječu na komuni-kaciju naroda koji žive na ovim područjima. Svaki od spomenutih naroda i narodnosti ima svoja obilježja: jezik, tradiciju, običaje, umjetnost, glaz-bu, etički kodeks ponašanja, arhitekturu, književnost (usmenu i pisanu), rituale i sl. Suživot i dobra komunikacija je moguća ako se od najranijega doba pripadnici svih zajednica upoznaju s običajima i tradicijama svojih sugrađana te ih njeguju, poštuju i uvažavaju.

205

205



2. Difuzija i akulturacija

U uvodu i prethodnom poglavlju definirani su pojmovi: kultura, ko-munikacija, tradicija i običaj te je nužno pojasniti i pojmove: difuziju i akulturaciju. Ako je tradicija putovanje kulture kroz vrijeme, tada bi se za difuziju moglo reći da je ona putovanje kulture kroz prostor. Preciznija definicija difuzije bi bila: „proces u kojemu se nove ideje, ponašanje, teh-nološka otkrića i dostignuća, te vjerovanja i običaji, prenose s osobe na osobe, s grupe na grupu ili s društva na društvo“ (Erlich, 1968:59).

Treba naglasiti činjenicu da niti jedna društvena zajednica nije pot-puno zatvorena; društvene zajednice su povezane radi komunikacije te neki običaji, jezični elementi, simboli i pravila ponašanja vrijede za više kulturoloških skupina u kontaktu. Kulture, kao i jezici, su u neposrednom kontaktu i često se neki elementi prožimaju u više društvenih zajednica. Ono što zajednice u kontaktu donekle dijeli su: jela, pića, narodne nošnje, način odijevanja, glazba, ples, književnost (usmena i pisana), rituali, obre-di te načini mišljenja i djelovanja. Dakle, samo ako su društva otvorena, postoji utjecaj jedne kulture na drugu. Taj utjecaj je najlakše objasniti koncentričnim krugovima (kad kamen bacite u vodu oko njega se šire krugovi). Na prvom prstenu je autentičan oblik, a na zadnjem znatno izmijenjen. To znači da neki običaj prenesen iz jedne kulture u drugu, zatim u treću itd., dok stigne na najudaljenije odredište biva multipliciran u nešto što je tek približno slično autentičnomu polaznomu obliku.

Neki elementi teško ili nikako prodiru u druge kulture (primjer ban-karstva i lihvarstva u islamskim zemljama; kamatarenje je strogo zabra-njeno po šerijatskom zakonu). Postoje i sasvim zatvorena društva, neka pod totalitarnom vlašću, npr. kakva je bila Albanija u 20. st. u vrijeme Envera Hodže. Ništa od duhovne kulture, pravila ponašanja, oblačenja, inovacija u tehnologiji i proizvodnji nije prodiralo u Albaniju. Slično je bilo i s Kosovom u bivšoj Jugoslaviji – bila je to najslabije razvijena oblast u državi. Režimske vlasti izravno ruše kulturne i civilizacijske napretke i koče interkulturalnu komunikaciju i suradnju među pripadnicima razli-čitih kultura.

Pod pojmom akulturacije podrazumijevamo pojavu kada neka skupi-na ili zajednica u dodiru s drugom gubi svoje izvorne kulturne značajke i preuzima tuđe (tipično za kolonizacije, Indijanci i Aboridžini) (Erlich, 1968:65). Slično je bilo s turskom okupacijom na našim prostorima; osva-jači su donijeli: arhitekturu, način oblačenja, novu religiju, gastronomiju, jezik i neke druge običaje koje su nametnuli tadašnjem stanovništvu. I dan-danas se kuhaju neka jela: sarma, baklava, tulumba, tufahija, kadaif; da ne spominjemo turcizme koji se još uvijek govore u svakodnevnom

SUVREMENA PITANJA

206

206

govoru kod svih naroda u BiH: jastuk, jorgan, šećer, čarape, ali i arhaizmi poput: avlija, muhajam, merak, po istilahu itd. Iako se propašću turskoga carstva puno toga iskorijenilo, u društvu ima još primjesa turske akultura-cije i danas, u 21. stoljeću. Npr. običaj je kod svih naroda u BiH pri ulasku u kuću izuti obuću. Prvotno se taj običaj veže za izuvanje pred džamijom jer vjernici idu na molitvu bez obuće; taj običaj je danas rasprostranjen uglavnom u islamskim zemljama širom svijeta (ali i u Indiji, Maleziji i mnogim drugim zemljama na istoku). Također i među svim narodima i narodnostima u BiH. Fatalizam kao pogled na svijet je također prisutan kod svih naroda na ovim prostorima (u manjoj ili većoj mjeri). Smatra se da vuče korijen iz islamskoga učenja kako je sve u Božjim rukama i da je čovjeku sudbina unaprijed određena (zapisana rođenjem). Pa čak i kršćani u BiH imaju često običaj reći: Dao Bog. Tako mora biti. Pomiri se sa sudbinom. Pa čak ako je tko bolestan često čujemo rečenice: Dani su mu/joj odbrojani. Čovjek snuje, Bog odlučuje. Ne može se protiv Božje volje. Tako je Bog htio. Ove rečenice su odraz pomirenosti sa sudbinom te či-njenicom da čovjek ništa ne može promijeniti nego se samo pomiriti s Božjom voljom. Nije čest običaj da tako govore samo stariji ljudi; i mladi slično misle i govore. To je, dakle, svjetonazor jedne šire ljudske zajednice, ukorijenjen među sva tri naroda na ovim prostorima.

Također je čest običaj dvaput kucnuti o drvo ako sve dobro ide i reći: Ne ureklo se! Taj običaj vuče korijen još iz pradavnih vremena; naime to je bio običaj starih Slavena koji su smatrali da božanstvo živi u drvetu te su mu se obraćali kucanjem o drvo (npr. hrastovo drvo u šumi). Danas se još uz kucanje o drvo kaže: Bože, podrži.

Običaj je kad djetetu ispadne zub staviti ga pod jastuk te reći djetetu da će mu vila donijeti novac. Ili da će mu miš odnijeti zub, a ostaviti svoj koji je jači i zdraviji. U nekim krajevima Bosne djeca pjevaju pjesmu: Mišu, mišu, evo ti moj zub koštani, a ti meni daj zub gvozdeni. U Meksiku npr. dijete baca prvi ispali zub preko krova kuće i pjeva: Mali mišiću (ra-ticino) dajem ti svoj zub, a ti meni podaj jedan od svojih (Erlich 1968:63). Ovo je tipičan primjer difuzije koji je nemoguće objasniti jer je Balkan geografski jako udaljen od Meksika. Također je star običaj na Balkanu bio (kod svih naroda: Hrvata, Srba, Bošnjaka, Albanaca, Crnogoraca, Make-donaca) da mlada nakon prve bračne noći svima pokaže krvavu plahtu kako bi dokazala da je ušla u brak nevina. Ovaj običaj je zabilježen i u Meksiku. Kako je tako daleko putovao i u kojem pravcu, nepoznanica je i dan-danas.

Poslovice se kao dio usmene predaje također šire i ostaju među na-rodima BiH. Uglavnom su iste ili slične, što je i obilježje poslovica. Mo-žemo navesti neke koje čujemo u svakodnevnom govoru: Budi dobar, da

207

207



ne budeš modar; Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani; Tko će krivu Drinu ispraviti?; Kud god pođi kući dođi; U laži su kratke noge; Dobar i budala na istoj deredži; Drvo se savija dok je mlado; Kenjac u Rim, četiri iz Rima; Gdje je puno baba, kilava su djeca; Tko s đavlom tikve sadi, o glavu mu pucaju; Tko te ne zna, skupo bi te platio; Ne laje pas radi sela nego radi sebe; Ne možeš imati i jare i pare (I ovce i novce); Nije zlato sve što sija; Ne prodaji bostan bostandžiji; Para na paru, uš na fukaru; Pomozi sirotu na svoju sramotu; Po-meti ispred svojih vrata; Ne budi svakom loncu poklopac; Ne prodaji muda pod bubrege; Sam pao, sam se ubio; Rugala se ruga pa postala druga; Željezo se kuje dok je vrelo, itd. Spomenute izreke još uvijek se mogu čuti na našim prostorima i u tradiciji su sva tri naroda u BiH. Također su zabilježene u knjigama usmene književnosti kao blago sva tri naroda. Toliko duboko su ukorijenjene u ove prostore i u sve kulture da ih svi smatraju svojim i podjednako upotrebljavaju u svakodnevnom izričaju, u svom jeziku, u svojoj pisanoj i usmenoj književnosti. Teško je objasniti kako su nastale i zašto su se toliko stoljeća prenosile s generacije na generaciju.

gostoprimstvo je također izraženo kod svih naroda u BiH; naime, ugostiti gosta i počastiti ga najboljim pićem i hranom te ponuditi preno-ćište ako je na proputovanju, običaj je i tradicija kod svih naroda istoga intenziteta. Također je uvriježen običaj da ako neki radnik ili majstor radi na kući, u kući ili na imanju da ga se redovito obiđe i ponudi ručkom, kavom, rakijom, pivom i važno je da osjeća dobrodošlicu dok god je u domaćinovoj kući. Postoji uistinu obilje sličnosti, ali i razlika u običajima i obrascima naroda na ovim područjima. U sljedećim poglavljima ćemo istaknuti razlike u pojedinim zajednicama.

3. Tradicija i običaji u Bosni i Hercegovini

Za proučavanje kulturnih kontakata Bosna i Hercegovina je jako za-nimljiva. Kad su Turci u 15. stoljeću redom osvojili balkanske zemlje i kad su se približili Bosni, Bosanci su ih prihvatili. Još je Marin Držić u Dundu Maroju zapisao: Za sedam dana Bosna šaptom pade. Hercegovi-na je pružala otpor još dvadesetak godina, a onda je pokorena od sto-struko nadmoćnije sile. Nije bilo teško pokoriti malenu zemlju u kojoj je ionako vladala netrpeljivost među feudalnim velikašima i dominirala borba između Katoličke i Pravoslavne crkve. U tom kontaktu ostvario se orijentalni stil života na ovim prostorima; jedna cjelovita asimilacija u orijentalnoj kulturi i osmanlijskom sustavu državna uređenja. Otpor takvom sustavu i kulturi pružali su stanovnici Hercegovine, Crne gore i dijela današnje Dalmacije (tzv. dinarska plemena). Može se slobodno

SUVREMENA PITANJA

208

208

reći da je današnji stil Bosne i Hercegovine nastao iz spoja slavenske tra-dicije i orijentalnih utjecaja. Ovaj stil opaža se u odnosima u obitelji, u poziciji žene, načinu odijevanja, u načinu građenja kuća i načinu stanova-nja, folkloru, fatalističkom stavu stanovništva, u umjetničkim elementima te načinu prehrane i spravljanju jela koja danas prakticiraju svi narodi u BiH: đuveč, musaka, baklava, bosanski lonac, pita zeljanica, turska kava skuhana u džezvi itd. (Erlich 1968:72).

Premda turski jezik nije preuzet u cijelosti, mnoštvo je turcizama u svakodnevnom govoru, ali i germanizama, romanizama, hungarizama, latinizama i drugih riječi usvojenih iz stranih jezika, jer je BiH bila i u sa-stavu Austro-Ugarske Monarhije (1878. – 1918.) te se još uvijek uočavaju rezultati akulturacije i difuzije.

3.1. Običaji povodom rođenja djeteta (obredi krštenja, obrezivanja, pričesti i krizme)

„Rođenja novih članova obitelji kod bosanskohercegovačkih Hrvata je posebno velika radost jer ih Bog stvara i za život im se stara. Sva djeca su roditelju podjednako draga i nikad ih nije puno. Ali muška djeca su draža jer na muškoj djeci koljeno ostaje“ (Buconjić, 1999:69). Nekad se žene okrivljavalo ako nisu rađale muške potomke te su mnoge skončale skočivši u hladnu rijeku, zajedno sa ženskim djetetom. O tom pjevaju usmene lirske pjesme. Kod kršćana je običaj odmah krstiti dijete, da se ne bi dogodilo da se dijete razboli ili umre a da nije kršteno. Ženskom djetetu se bira kuma, a muškom kum. Oni odnose dijete već drugoga dana poslije poroda u crkvu (otac, kum/kuma i još koji uži član obitelji). Kum mora biti kršćanin, kod katolika mora donijeti potvrdu da je kršten, pričešćen i krizman te, ako je u braku, potvrdu da je vjenčan po obredu Katoličke crkve. Pravoslavci trebaju imati potvrdu da su kršteni u Crkvi jer oni ne-maju obrede pričesti i krizme. Potvrdu daje župnik, odnosno paroh. Isti je obred krštenja kod pravoslavaca i katolika te se krštenje priznaje (Ne može krst na krst, kaže se u usmenoj predaji) npr. u slučaju da osoba krštena npr. u Katoličkoj crkvi želi stupiti u brak s osobom krštenom u Pravoslavnoj crkvi. Kum je važna osoba u životu i odgoju djeteta; on na obredu krštenja pred svjedocima obećava da će brinuti o djetetu u slučaju da se roditeljima dogodi neka nezgoda. Kaže se da dijete može sličiti na kuma/kumu. Stari hercegovački običaj je donijeti „babinje“ majci: kolač (patišpanja, obični žuti kolač), domaću koku kako bi se žena nakon poroda okrijepila do-maćom juhom te bocu vina (Buconjić 1999:80). U novije vrijeme, darovi su sofisticiraniji: odjeća za novorođenče, torta, dar od zlata za bebu, neki dar za majku i sl. U svakom slučaju ostaje običaj darovati i majku i dijete

209

209



kao novoga člana obitelji. Također se pozivaju gosti na velik svečan ručak nakon obreda krštenja, što su u ranija vremena (ali i danas) prakticirali i pravoslavci i katolici. Za razliku od prijašnjih vremena, danas se novoro-đenče nosi na obred krštenja kad ima dva, tri ili više mjeseci i na svečani ručak se poziva puno više uzvanika. Da se zamijetiti da je prije sve bilo skromnije, a na svečani ručak se pozivao manji broj ljudi.

„Muslimani prakticiraju obred obrezivanja. Taj obred je preuzet od Židova i najčešće se prakticira kod muške djece nakon navršenih osam dana. Nakon obreda obitelj poziva goste na svečani ručak te gosti donose darove za dijete. Muslimani u BiH također biraju kuma/kumu za dijete (muslimani poznaju striženo kumstvo, sunnetsko i vjenčano)“ (Hangi 2009:93).

Ako je dijete iza poroda slabo i kržljavo i nije ni za umrijeti ni za ozdraviti, iznese ga netko iz kuće zorom prije sunca, u mladu nedjelju ili u mladi petak, pa tko prvi tuda naiđe, bio to muškarac ili žena, musliman ili kršćanin, pa da je i crni Ciganin, bit će kum bolesnom djetetu. „Onaj koji drži dijete na rukama ponio je makaze, pa ih dade onomu koji tuda prvi prođe. Onaj uzme makaze i odreže djetetu kose koje mu preko čela vise, i tako je postao striženi kum ili kuma onog djeteta. Narod vjeruje da će se dijete, kada dobije kuma, riješiti boli, to jest da će ozdraviti, ili ako je za umiranje, da će prije i lakše umrijeti“ (Hangi 2009:93).

Striženo kumstvo smatra se u nekim krajevima Bosne i Hercegovine većim od vjenčanoga, a i od sunnetskoga kumstva, pa ne samo da ono dijete zove svoga kuma ili kumu: kume, ili kumo, nego se i svi ukućani iz tih kuća obraćaju jedni drugima: kume, kumo. Koliko muslimani cijene striženo kumstvo vidi se i po tom što se članovi tih kuća međusobno ne mogu vjenčati i što se smatraju rođacima. Isto tako, ako se dogodi da mu-sliman bude muslimanu striženi kum, ne kriju se njihove žene i ženska čeljad onih kuća pred njim (Hangi 2009:93). Muslimani su, što se striže-noga kumstva tiče, slobodoumniji od kršćana pa rado uzimaju i muslimane i kršćane za strižene kumove, dok obje kršćanske Crkve svojim vjernicima, ako ne direktno, a ono indirektno zabranjuju da uzmu sebi muslimana ili muslimanku za kuma ili kumu (Hangi 2009:94).

Šišano kumstvo također njeguju i Srbi (ne samo u BiH nego na ci-jelom Balkanu). Kažu da kod njih postoji suho i mokro kumstvo (šišano i crkveno – krsnom vodom u crkvi). Kod Srba je kum najčešće vjenčani kum roditelja i kumstvo se ne mijenja (ako je slučajno umro ili se razbo-lio, onda ga mijenja njegov sin ili kći). U nekim krajevima smatra se kum „većim od oca i majke“ on može dijete prokleti tako da kletva bude jača nego roditeljska. Običaj prvoga, svečanoga šišanja kose vuče korijene od

SUVREMENA PITANJA

210

210

starih Slavena; ono je u to doba imalo dvojako značenje: prvo higijensko i drugo prinosila bi se žrtva dušama predaka (Drobnjaković 1960:140).

Pripadnici sva tri naroda i dan-danas njeguju kumstvo i uvažavaju ku-move kao najbliže članove obitelji. Posebno se njeguje i cijeni krsni kum/kuma kod pravoslavaca i katolika, a kod muslimana striženi kum. Kod katolika postoji još kum/kuma na obredu krizme, tj. svete potvrde, te se i to kumstvo izuzetno cijeni i uvažava (sv. potvrda se obilježava kad dijete navrši 15 godina života). Pripadnici svih naroda i narodnosti, a posebno Crnogorci koji također žive na teritoriju BiH, doživljavaju kumstvo kao svetinju i za kuma se bira najbolji prijatelj/prijateljica.

Kod muslimana je jako važno spomenuti uroke. Čim se dijete rodi, pa dok ne odraste, treba ga osobito čuvati od uroka, strave, sihira, mora i vje-štica. „Uroci dolaze od očiju. Sve što postoji na zemlji mogu zle oči ureći i ne postoji stvar na svijetu kojoj urok ne može nauditi. Od uroka ne umiru samo djeca, već i odrasli ljudi. Urečeno dijete vrišti i plače, niti jede niti spava, a ako malo i zaspi sve se u snu breca i trza, te bez razloga brizne u plač i čini se da hoće umrijet od plača“ (Hangi 2009: 96). Ovakvo mišlje-nje je preraslo u svjetonazor ne samo muslimana nego i kod pravoslavaca i katolika u BiH. Da bi se dijete smirilo, ide se kod fratara, popova i hodža kako bi vršili neke obrede i ceremonije te na taj način otjerali nečiste sile i otklonili uroke od djeteta. Činjenično je stanje da je ovakav svjetonazor još uvijek prisutan kod sva tri naroda u BiH u 21. stoljeću.

3.2. Obredi vjenčanja Čim djevojka ili mladić kaže svojoj obitelji da ima partnera/partne-

ricu, prvo se provjerava jesu li u kakvoj rodbinskoj vezi. To je običaj kod svih naroda i narodnosti na području BiH. Katolička crkva, ali i pravo-slavna brani obred vjenčanja ako su mladenci svojta u četiri generacije (koljena). Tako je i po šerijatskom zakonu, rođaci se ne smiju ženiti. Kod muslimana postoji dvostruko rodbinstvo: rodbinstvo po mlijeku i rodbin-stvo po krvi. Rođaci po mlijeku su oni koje je jedna žena na svojim prsima othranila i svojim mlijekom dojila. „Rođaci po mlijeku se ne smiju nika-da vjenčati (kod muslimana), dok rođaci po krvi mogu samo u rijetkim slučajevima. A to su ako npr. nekoj djevojci pomru roditelji, a njoj ostaje znatan imetak. Tad je dozvoljen brak čak i između djece od dva brata. Ili djece od dvije sestre. Ali to je prava rijetkost“ (Hangi 2009:145).

Kod Hrvata je običaj da se nakon što momak zaprosi djevojku, dogo-vori prošnja. Prošnja podrazumijeva dolazak užega kruga rodbine i prija-telja u djevojčinu kuću (gdje njezina obitelj okupi svoju užu rodbinu); tad

211

211



se djevojka daruje prstenjem, zlatom, novcem i drugim poklonima. Tu se roditelji mladenaca dogovore oko svih detalja vezanih za vjenčanje: da-tum, crkveno vjenčanje, broj gostiju itd. Na dan vjenčanja po djevojku do-laze svatovi, ali bez mladoženje (tako je bilo sve do polovice 20. stoljeća). U novije vrijeme po mladu dolazi i mladoženja; naime po starim običaji-ma po mladu dolaze: djever (to je mladoženjin brat), djeveruša (mladože-njina sestra, ako nema sestru može prva rodica ili kći kumova), stari svat i nekoliko uzvanika (po starim običajima svekrva ne dolazi kao ni druge žene iz obitelji). One očekuju mladu na vratima svoga doma i običaj je da svadbeno veselje bude u kući mladoženjinih roditelja. Također u novije vrijeme (od polovine 20. stoljeća) po mladu dolazi i svekrva i uži krug rodbine i prijatelja, bez obzira na spol. Mlada mora darovati sve ukuća-ne darovima: košulje, posteljina, neki odjevni predmeti, a nakon svadbe mladenci najčešće žive kod muževe obitelji ili sebi prave kuću (Buconjić 1999:107). Važno je napomenuti da je crkveno vjenčanje obavljeno ne-koliko dana prije u prisutnosti kuma i kume. Crkveni obred odnosi se na polaganje zavjeta ljubavi i uzajamna poštovanja do kraja života. Katolička crkva kao ni pravoslavna ne dopušta rastavu braka, osim u delikatnim i specifičnim situacijama (ako se sakrila neka nasljedna bolest ili neki drugi valjan razlog). U novije vrijeme svadbeno veselje se planira istoga dan kad i crkveno vjenčanje, kod katolika i pravoslavaca je to najčešće subotom, a kod muslimana petkom.

„Kod bosanskohercegovačkih Srba glavni cilj braka je stvaranje obi-telji. Djeca trebaju biti pomoć u kući i svim poslovima, oni koji će čuvati roditelje kad ostare i zapaliti im smrtnu svijeću. Dugo je vladao običaj da se momci žene između 18 i 25 godina, a djevojke udaju nakon navršene 16. godine života. Brakovi su sklapali tako da roditelji dogovore vjenča-nje svoje djece, a da se oni nikad nisu vidjeli prije stupanja u brak. Slični običaji su bili i kod Makedonaca, Crnogoraca, Albanaca i muslimana. Također je bio običaj kupovanja mlade kod svih ovih navedenih naroda. Također su zabilježeni i običaji otmice (postoji prava otmica kad mladić ukrade djevojku protiv volje njezinih roditelja i ona prividna, da bi se izbjegli troškovi vjenčanja). Također su zabilježeni običaji da tek vjenčana mlada neko vrijeme živi sa svekrom (običaji opisani u romanu Nečista krv Bore Stankovića) što bi rezultiralo razvodom, a katkad i smrću. U tradiciji su dugo bili brakovi na probu; naime svrha je bila da se vidi je li djevojka sposobna za rađanje“ (Drobnjaković, 1960:143).

„Po starim običajima svadbe su se pravile na jesen kad ima u kući svih plodova, pića i hrane. Svadbe su nekada trajale više dana, a u za-dnjih stotinjak godina samo jedan dan. glavni svadbeni momenti jesu:

SUVREMENA PITANJA

212

212

pozivanje svatova, skupljanje i odlazak svatova iz mladoženjine kuće u mladinu, uzimanje mlade i odlazak na vjenčanje, odlazak mladenaca i svatova mladoženjinom domu, svečani obred kad mlada dariva ukućane, prebacuje jabuku preko kuće, te kuša skuhanu čorbu (što je običaj i kod Hrvata), svatovsko veselje, odlazak mladih u sobu, svadbeno jutro i na koncu ispraćaj svatova“ (Drobnjaković 1960:148). Običaji se s vremenom mijenjaju, uvode se neke novine, ali se i zadržavaju neke značajke duboko ukorijenjene u narodu. Dosta se tradicionalnih običaja zadržalo do danas; samo se svadbena veselja ne upriličuju kod kuće (jer najčešće nema mjesta za sve uzvanike), nego u restoranima i hotelima, mladenci sami sebi biraju odabranika/odabranicu, poštuju se svi crkveni obredi (ako je dogovoreno vjenčanje u crkvi), mladenci sami odlučuju gdje će živjeti itd.

Kod Bošnjaka je običaj da mladoženjin otac ode hodži i odnese pismo u kojem piše da se djevojka udaje bez prisile i da momak i djevojka nisu u rodu. Po šerijatu momak mora kupiti djevojku. Taj iznos varira tj. ovisi o materijalnom stanju obitelji mladića koji se ženi. Muž može pustiti ženu (tj. razvesti se) i ako je pušta bez njezine krivnje dužan joj je plaćati nićah, kako su to prije vjenčanja kod hodže dogovorili (iznos novca za koji je djevojka kupljena prije vjenčanja). Također joj mora plaćati hranu i odje-ću kroz tri mjeseca i deset dana, a ako je žena u trenutku rastave bila trud-na, mora uzdržavati dijete do 5 godina. Po šerijatu dijete je muževo, pa joj on može odmah poslije rastave uzeti dijete i dati ga drugoj ženi da ga odgoji. Ako pak žena napusti muža, on joj ne daje razvod odmah. Mora je tri puta kući zovnuti i ako se ne vrati, prestaje mu biti žena. Nije ju dužan financirati pa čak ni ako je trudna otišla od njega (Hangi 2009:147).

„Kad je dogovorena svadba, svatovi idu po djevojku. Ide kum, stari svat, djever, prijatelji i rodbina. Svekrva i muževe sestre ne idu, one ostaju da ih dočekaju u kući na povratku. I kod Bošnjaka postoji općinsko i vjer-sko vjenčanje (u džamiji). Vjenčanja se obavljaju petkom kao obred svad-benoga slavlja, jer je petak dan kad se ne radi nego se ide u džamiju (kao kod kršćana nedjelja). U šerijatu postoji mogućnost da jedan muškarac oženi još jednu ženu. Vjenčanje se obavlja na isti način, samo žene žive u odvojenim kućama i dužne su se slagati, s pravilom da mlađa poštuje stariju, odnosno prvu ženu“ (Hangi 2009:164).

Navedeni običaji kod sva tri naroda su bili duboko ukorijenjeni na ovim prostorima stoljećima. U 21. stoljeću ovi običaji su znatno izmije-njeni i modernizirani kad je u pitanju vjenčanje, odabir partnera, način života, pogled na svijet. Ipak treba spomenuti da se dosta običaja još prak-ticira jer kako se u narodu kaže: Bolje da nestane sela nego običaja.

213

213



3.3. Obredi povodom ukopa pokojnikaKad je kod katolika Hrvata netko jako bolestan, uži članovi obitelji

odu po svećenika da se bolesniku udijeli sakrament posljednjega poma-zanja. Ako bolesnik ima kakvu želju (vezano za svoju ostavštinu ili ne-što drugo) običaj je ispoštivati njegovu posljednju želju. Kada ta osoba premine, upali se blagoslovljena svijeća pokraj njegove glave, zatim se tijelo okupa i obuče se najljepša odjeća koju je pokojnik imao. Stari je običaj kod svih kršćana da se sačeka 24 sata od trenutka kad je pokojnik preminuo do pokopa. Također je stari običaj da se po cijelu noć sjedi kraj pokojnika (najčešće članovi obitelji, prijatelji i susjedi). Ovaj običaj se još uvijek prakticira u BiH iako je u novije vrijeme običaj da pokojnikovo ti-jelo bude u mrtvačnici do ukopa. Crkveno zvono zvoni za vrijeme ukopa. Pogreb vodi svećenik (koji prvo u kući žalosti izmoli propisane molitve), blagoslovi pokojnika vodicom te se krene prema groblju. Nekad se išlo pješke, na početku pogrebne kolone prvi ide dječak koji nosi križ, zatim svećenik, pa ljudi koji nose sanduk, zatim uža obitelj, rodbina, prijatelji i drugi. „Došavši sprovod do mjesta gdje je grob, spusti se sanduk, svećenik izmoli molitvu i blagoslovi grob, te se sanduk spušta u zemlju. Na spu-šteni sanduk u grob najprije svećenik spusti grumen zemlje, a zatim svi ostali“ (Buconjić, 1999:142). Pri izlasku iz groblja običaj je popiti čašicu rakije i kazati: Tko je umro, pokoj mu duši. Zatim se ide u kuću žalosti gdje se sprema ručak/večera za rodbinu izdaleka, ali svrate i susjedi te se opet okupljaju oko objeda u čast pokojnika. Običaj je i tradicija da se crnina za pokojnikom nosi godinu dana; posebno žene imaju obvezu korote. Muš-karci nose crninu samo na pokop i godinu dana ako im je dijete umrlo. „Kršćanska je dužnost pomoliti se za dušu pokojnika, tokom godine, a posebno za Dušni dan, 2. studenoga“ (Buconjić, 1999:144).

Kod pravoslavaca Srba koji žive u BiH postoji dosta sličnih običaja kao kod katolika: nosi se crnina godinu dana, kad netko umre pali se svijeća i cijelu noć se sjedi kod pokojnika, na groblje se nosi cvijeće i svijeće, a posebno kad je Dušni dan itd. Ipak postoje i brojne razlike. U narodu postoji vjerovanje da neki znakovi navješćuju smrt: zavijanje psa, ptica koja slijeće ili udara o prozor, kreštanje sove kukviže, kad koka prokukuriče itd., a ako se sanja zub kako ispada iz vilice netko će iz obi-telji uskoro umrijeti. Na samrtnoj postelji oko bolesnika se skupi obitelj i prijatelji te se izmire, ako je bilo nekih nesuglasica. I kod pravoslavaca je običaj da mrtvac ostaje u kući 24 sata nakon smrti (u novije vrijeme u mrtvačnici). Smrt se objavljuje naricanjem (kukanjem), mrtvačkim zvo-nom i slanjem vijesti prijateljima i rodbini. Običaj je kad netko umre da

SUVREMENA PITANJA

214

214

susjedi ništa ne rade na njivi kao i za vrijeme pogreba. Tipične su žene naricaljke (one nariču u kući, za vrijeme pogreba i u kući poslije sahrane) te tako žale za pokojnikom. One govore neke tužne pjesme „tužbalice“ tipa: Zašto si nas ostavio tako rano? Što smo ti učinili pa nam ode? Opje-vavaju se i neki trenutci iz pokojnikova života s ciljem da se uža obitelj isplače i oslobodi tuge. Narikače su tipične i za Crnogorce i za Srbe gdje god žive. Nakon obreda pokopa koji obavi svećenik, mrtvački se sanduk polije crnim vinom te se daća (običaj da se ruča nakon pogreba) događa u groblju. Dakle, donosi se hrana (veliki kruh u obliku križa, meso i crno vino) u groblje i tu se ruča. I danas je običaj ispeći janje i donijeti na daću u groblje. U nekim krajevima danima se nakon pogreba donosi hrana i piće na pokojnikov grob, a posebno se obilježava četrdesetnica (40 dana od smrti) službom u crkvi i okupljanjem većega broja rodbine i prijatelja u kući žalosti (vjeruje se da treba 40 dana proći da duša otputuje na onaj svijet) (Drobnjaković, 1960:163). Crnina se nosi godinu dana kao i kod katolika, iako je običaj zadnjih godina samo 40 dana nakon smrti bližega člana obitelji.

„Rijetko tko očekuje smrt onako mirno i hladnokrvno kao muslimani. Oni vjeruju da im je sve unaprijed suđeno, kako će živjeti i kako će umri-jeti. Čemu da se plaše smrti koju im šalje Bog?” (Hangi, 2009:185). Ako je tko teško bolestan, odmah zovne kadiju i pisara i izgovori svoju opo-ruku. Kako je kod kršćana česta pojava (ali ne i nužna) da se dio imovine ostavi crkvi, tako je kod muslimana red i običaj ostaviti dio svoje imovine džamiji, sirotinji te svojim nasljednicima. Ako koje dijete ode po zlu putu, roditelj ga ima pravo razbaštiniti. Dovoljno je da kadija (ili hodža) i pisar budu svjedoci. Također mora odvojiti novac za ukopno mjesto i odrediti kakav mezar (grob) želi da mu naprave. „Muslimanski grobovi imaju dva nišana; jedan, veći, iznad glave, drugi, manji, podno nogu. Bogatiji ljudi imaju veće nišane, siromašniji manje. Također se razlikuju muški od žen-skih nišana; muški imaju veći dio u obliku fesa ili turbana, a ženski su pri zemlji nešto širi i deblji, a prema vrhu idu u šilj“ (Hangi, 2009:187). gro-blje, tj. harem se nalazi pokraj svake džamije te je običaj nakon svake mo-litve i izlaska iz džamije, pogledati prema haremu i nazvati rahmet (pokoj) pokojniku. Kad tko kod muslimana umre, dolazi hodža koji ga okupa, te nagoga zamota u čistu plahtu. Žene kupaju starije žene, najčešće hodžine supruge. Običaj je da se pokojnik nosi na nosilima do harema i da se što prije kopa (ako je umro ujutro, sprovod je istoga dana poslijepodne; ako umre uvečer, sprovod je odmah ujutro). Običaj je da se mrtvac nosi do ukopnoga mjesta, gdje hodža obavi vjerski obred pokopa. Taj obred se zove dženaza-namaz. grob je obično visok čovjeku do pasa (za razliku od

215

215



kršćanskih koji su malo iznad visine prosječna čovjeka). Mrtvac se polaže u grob tako da gleda licem prema Meki, a zatim preko tijela redaju daske tako da svaka daska jednim dijelom bude na dnu groba, a drugim iznad glave. Da zemlja ne pada na mrtvaca. Kad su mrtvaca pokrili daskama po njima se baca zemlja. Sevap (dobro djelo u Božjim očima) je baciti koju lopatu zemlje na pokojnika. Na kraju pogrebnoga obreda kod groba osta-je samo hodža u molitvi dok anđeli (meleki) dolaze po dušu pokojnika. Hodža na arapskom govori: „Ne boj se, ne boj se.“ Vjeruje se da pokojnik ide u Džennet (raj) ako je bio dobar na ovom svijetu i pokoran vjernik. U protivnom ide u Džehennem (pakao). Bog (Alah) je milosrdan i oprašta mnoge grijehe, samo ne prašta samoubojicama (Hangi, 2009:204). Treba spomenuti da po starim običajima žene nisu išle na pogreb kao ni ženska djeca. One su ostajale u kući, a muški članovi obitelji su išli na pokop u harem. Također je grijeh plakati i naricati za pokojnikom (crnina se nikad ne nosi, ni bilo koji znak korote) jer ga je Bog pozvao k sebi, a čovjek je malen i ne smije se protiviti Božjoj volji. U novije vrijeme obredu pokopa mogu nazočiti i žene.

Obredi ispraćaja pokojnika su se malo promijenili zadnjih dvadese-tak godina, ukorak s vremenom, ali uglavnom su ostali isti kao zadnjih stotina godina. U grobljima i haremima isti su običaji, samo je tijelo po-kojnika najčešće u mrtvačnici (a ne u kući kao nekad) i vozi se u kolima (ne ide se pješke u koloni kao nekad). Većina drugih običaja i molitava (mise, službe i hatma-dove) se obavljaju na isti način, poštujući narodne i vjerske običaje.

4. Kontrakultura

U sadašnjici, u svakoj sadašnjici koegzistiraju različite generacije i među njima ustanovljeni odnosi s obzirom na dob. Ti odnosi predstavljaju dina-mičan sustav privlačenja i odbijanja, slaganja i suprotnosti koji u svakom datom trenutku tvore zbilju povijesnog života Jose Ortega y gasset, Man and Crisis (London, Allen and Unwin, 1959. str. 45.).

„Ako se složimo s Ortegom u tome da je nepostojana izmjena ge-neracija značajan element povijesne promjene, moramo priznati i to da mladi ljudi mogu učiniti jedva nešto više od preoblikovanja naslijeđene kulture u manjoj ili beznačajnoj mjeri. Ono što je posebno u sadašnjoj izmjeni generacija jest širina na kojoj se ona odvija i dubina antagonizma koju razotkriva. I zaista bi se ono što nastaje među mladima moglo, bez straha da ćemo pretjerati, nazvati kontrakulturom. Pod ovim nazivom

SUVREMENA PITANJA

216

216

podrazumijeva se kultura koja je toliko korjenito udaljena od glavnih to-kova našeg društva da mnogima ne izgleda kao kultura nego kao provala barbara“ (Roszak, 1978:7).

Oduvijek je postojao antagonizam među generacijama; da se zaklju-čiti da je svoj vrhunac dosegao zadnjih pedesetak godina, a od početka 21. stoljeća taj ionako širok dijapazon se znatno proširio. Posebice ako obratimo pozornost na odijevanje, frizure, svjetonazore, stilove života, putovanja te rapidni razvoj tehnike i tehnologije koji je uvelike napravio raskorak između čovjeka, njegove kulture, tradicije i običaja koji su uvri-ježeni na ovim prostorima, ali i jaz među generacijama.

Svi, u prethodnim poglavljima navedeni, stoljetni običaji Hrvata, Srba i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini su u ovom stoljeću manje zastupljeni, neki su se potpuno izgubili, a usvojene su i nove regule ponašanja. Sta-novništvo se uglavnom fokusiralo u gradove, gdje nema puno uvjeta da se njeguju običaji i tradicija, tek ono malo stanovništva na selima još uvijek njeguje tradiciju i običaje. Što se tiče stanovništva u gradu, manje-više svi se slično oblače, hrane, imaju neki gradski sleng u govoru, imaju slične navike odlaska u kino, na koncerte te bavljenje umjetnošću (kad je bilo koja grana u pitanju). S antropološkoga stajališta i fizionomija je jako slična, možda oscilira ovisno od geografskoga položaja, ne nacionalnoga ili vjerskoga (npr. Hercegovci su rastom viši od Bosanaca). Treba naglasiti i kulinarstvo: trend brze hrane je podjednako prisutan kod svih. Što se tiče prehrane, vrlo je slična, samo što Bošnjaci ne jedu svinjetinu (kao ni Židovi, koji žive na ovim prostorima) isključivo zbog vjerskih razloga. Usvojen je neki urban trend ubrzana tempa života i svakodnevice te se prakticiranje običaja svelo na minimum (kod svih naroda na ovim prosto-rima među mlađim generacijama), a svakodnevni život i obveze su skoro iste kod sviju.

Mlađi naraštaji sva tri naroda vrlo često prakticiraju samo sudbeno vjenčanje, mnogi parovi žive zajedno, a da nisu uopće vjenčani, što ranije nije bio običaj na ovim prostorima. Također je i velik broj samohranih majki te ljudi različite spolne orijentacije. Miješani brakovi ne slave nika-kve vjerske blagdane, niti poštuju religiozne obrede vjenčanja, običaje kod rođenja djeteta niti pokope (pokop najčešće bude na gradskom groblju bez svećenika). Rijetkost je da u gradu netko upriliči daću (umjesto nje najčešće ljudi preferiraju tihu sućut), dok je u selima daća još uvijek čest i obvezatan običaj. Oni koji obilježavaju Božić, Bajram, Uskrs, krsne slave i sl. u gradskim sredinama običaje svode na minimum. Obitelj se okupi u najužem krugu i proslavi uz ručak i kolače, eventualno se pozovu prijatelji i kumovi. U svakom slučaju uočava se znatan raskorak u odnosu na neko-

217

217



liko decenija unatrag. Postavlja se pitanje: Je li dobro što se gube i zatiru narodni običaji i uvode neki novi obrasci ponašanja u svih naroda na ovim prostorima? Koliko je praktično i izvedivo držati se starih običaja? Svaki pojedinac ima pravo na svoj vlastit izbor, ali činjenica je da stil života modernoga čovjeka diktira i arhitekturu, i oblačenje, pristup medijima, svjetonazor općenito te navike koje čovjek svakodnevno usvaja.

Pojam supkulture ili potkulture je prisutan u našoj društvenoj zajed-nici, posebice od druge polovine 20. stoljeća. „I potkultura je kultura, iako nepotpuna kulturna cjelina, preko nje se odvija život određene zajednice, zato je ona i način i sredstvo održanja zajednice, pa se i kulturalizacija vrši preko potkulture, što bitno pridonosi njezinu održanju. Ipak potkulture, posebice lokalne, nisu trajne kao kulturni tipovi, što se može vidjeti naro-čito u naše vrijeme kad zbog raznovrsne povezanosti zajednica u svijetu potkulture gube mnoge osebujne elemente i odlike, tako da se zajednice sve više kulturno ujednačavaju“ (Kale, 1977:113). Na ovim prostorima se uočavaju sljedeće potkulture (najčešće se odnose na stil oblačenja i sluša-nja glazbe): šminkeri, pankeri, metalci, narodnjaci, turbo-folkeri, rockeri, hip-hoperi, ljubitelji techno kulture. Potrebno je istaknuti i dvije pot-kulture na našim prostorima i to navijačke: Red Army i Ultrasi (navijači NK Velež i NK Zrinjski). Svaki navijač u spomenutim skupinama se u danom trenutku osjeća pun ponosa, pripadnosti i superiornosti, što se zna rezultirati u devijantno ponašanje nakon utakmica, posebno kad igraju spomenuti klubovi. Česta je pojava da policija čuva sigurnost na stadi-onu i u cijelom gradu za vrijeme i nakon utakmice. Također su prisutne potkulture doseljenika na ove prostore, ratnih izbjeglica, zatim uličnih bandi (u manjoj mjeri, ali ipak postoje), „travara” (oni koji konzumiraju marihuanu) i sl. Postoji čitav niz skupina mlađih ljudi koji imaju sklo-nost psihodeličnom (slušaju takvu glazbu), istočnjačkoj filozofiji i religiji, avangardnoj umjetnosti i sl.

„Kulturolozi istražuju još jednu srodnu kulturnu pojavu koju nazivaju: dvije kulturne tradicije. Riječ je o seoskoj i gradskoj kulturi. No tu se ne radi o dvije kulture, već o dva vida ili načina izražavanja i življenja iste kulture ili potkulture“ (Kale, 1977:113). Nije isto reflektirana potkultura u gradu i na selu; ona ima svoje oscilacije u ostvarivanju ponašanja pri-padnika bilo koje potkulture. Na selima je najčešće zastupljena kolektiv-na svijest društvene zajednice, gdje pripadnici zajednice jako uvažavaju mišljenja jedni drugih, zbog rodbinskih i prijateljskih veza. Na selima se ne ostavlja dovoljno mjesta za potkulture. U gradovima više dominira pojedinačna svijest i orijentacija, prisutna je veća sloboda u ponašanju, pa je manifestacija raznih potkultura drukčije izražena nego na selima. I ima

SUVREMENA PITANJA

218

218

više prostora za djelovanje što otvara razne opcije za šarolikost u obrasci-ma kulturnih ponašanja.

Zaključak

Na ovim prostorima već stoljećima žive Hrvati, Srbi i Bošnjaci, i nji-hovi su kulturni i kulturološki fenomeni u stalnom dodiru. Za dobru i kvalitetnu interkulturalnu komunikaciju važno je poznavati tradiciju i običaje naroda koji žive pokraj nas, važno je poznavati njihov jezični identitet, književnost, životne navike, ples, glazbu, slavljene određenih blagdana, svjetonazore, pravila ponašanja kod pogreba, vjenčanja, te obre-da kršenja, kumstva, obrezivanja i sl.

Također je važno biti svjestan da u našoj društvenoj zajednici žive miješani brakovi sa svojim obiteljima i svojim svjetonazorima, zatim neke manjine poput Roma, Židova, Mađara itd., koji prakticiraju svoje običaje i drže se svoje tradicije, ali i usvajaju tradiciju i običaje naroda koji žive na ovim prostorima. Kao rezultat međugeneracijskoga jaza i ubrzana na-pretka tehničkih otkrića, zbog povijesnih i socioloških zbivanja, ali i vrste glazbe koju slušaju, na ovim prostorima svakodnevno susrećemo razne potkulture koje imaju svoje obrasce ponašanja i poimanja svijeta i života, tj. svoje svjetonazore.

Da se zaključiti da su interkulturalni susreti obilježeni brojnim nes-porazumima koji nastaju kao posljedica vrednovanja, odnosno prisutnosti različitih vrijednosnih sustava kod svih naroda na ovim prostorima, ali postoji i velik uspjeh kod interkulturalnih dodira kad su pripadnici razli-čitih kultura od malih nogu upoznati s običajima, tradicijom i obrascima ponašanja svojih sunarodnjaka. Tada možemo reći da je suživot kvali-tetniji, na višoj razini razumijevanja i spremnosti da se na različitostima gradi ljepši i bolji svijet za generacije koje dolaze. Unatoč ratovima, nesla-ganjima na političkoj i društvenoj pozornici, te socijalnim previranjima, da se zaključiti da različite kulture mogu dijeliti isti prostor za (su)život i da su multikulturalne zajednice čest primjer u cijelom svijetu. Kao takve čine neprocjenjivo bogatstvo ne samo lokalno, nego na globalnoj svjetskoj razini.

Literatura: – Erlich, St, Vera: U društvu s čovjekom, Naprijed, Zagreb, 1968. – Kale, Eduard: Uvod u znanost o kulturi, Školska knjiga, Zagreb,

1977.

219

219



– Roszak, Theodore: Kontrakultura, Naprijed, Zagreb, 1978. – Tomić, Zorica: Komunikacija i javnost, Čigoja, Beograd, 2007. – Hangi, Antun: Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini,

Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 2009. – Drobnjaković, Borivoje: Etnologija naroda Jugoslavije, Univerzi-

tet u Beogradu, Beograd, 1960. – Buconjić, Nikola: Život i običaji Hrvata katoličke vjere u BiH,

Matica hrvatska, Mostar, 1999.

TRADITIOn AnD cUSTOMS In BOSnIA AnD hERZEgOVInA fROM ThE STAnDPOInT Of

InTERcUlTURAl cOMMUnIcATIOn

Summary

There are three constituent and equal nations on the territory of Bosnia and Herzegovina: Croats, Serbs and Bosniaks, and minorities like Romanies, Hungarians, Albanians, Montenegrins, Macedonians, Slovenes and others. All these nations have their national and cultural identity, language, customs, and tradition that are in touch with and permeate each other daily. Never-theless, they all have their own specific characteristics, they foster their own culture, but they also receive the influences of the contemporary world and European trends in the field of music, culture of living, gastronomy, and adopt new words from other languages (Anglicisms, Internationalisms, loanwords, etc.). This paper explores the customs and traditions from the standpoint of in-tercultural communication for the purpose of a better knowledge of the neigh-boring nations and their cultures.Key words: culture, communication, language, tradition, customs, Bosnia and Herzegovina, counterculture.

220

Izabela Ćavar Ivan Madžar Sveučilište u Mostaru

UDK 316.334.52:728.71(497.6) 379.834/.836(497.6) Pregledni članak Primljeno: 27. ožujka 2019.

Analiza sekundarnoga stanovanja na primjeru Europe i Bosne i Hercegovine

Sažetak

S razvojem turizma u nekoj atraktivnoj turističkoj destinaciji dolazi do po-jave sekundarnoga stanovanja koje može biti većih ili manjih razmjera. Se-kundarno stanovanje sve je zastupljenije u zapadnoeuropskim zemljama i susjednoj Hrvatskoj, ali pojavu razvoja sekundarnoga stanovanja imamo i u atraktivnim planinskim i primorskim područjima u Bosni i Hercegovini. Pojava sekundarnoga stanovanja u BiH do sada nije znanstveno istraživa-na, više se pozornosti pridaje istraživanju razvoja turizma. Osnovna svrha i cilj ovoga istraživanja je ukazati na potrebu istraživanja sekundarnoga stanovanja te ustanoviti koji su utjecaji sekundarnoga stanovanja na prostor i društvo. Usporedba različitih koncepata utjecaja i razvoja sekundarnoga stanovanja u zapadnoeuropskim zemljama, Hrvatskoj i BiH. Istraženi su i analizirani specifični aspekti sekundarnoga stanovanja. Potrebno je, također, istražiti i pojasniti ulogu i utjecaje sekundarnoga stanovanja s ekološkoga, ekonomskoga, geografskoga, sociološkoga i prostorno-planerskoga aspekta na lokalnoj razini. Analiziran je razvoj i utjecaj sekundarnoga stanovanja u općini Kupres. Istraživanje je bazirano na analizi raznih znanstvenih i stručnih istraživanja o fenomenu sekundarnoga stanovanja s ciljem pojašnja-vanja i definiranja fenomena sekundarnoga stanovanja. Održiv gospodarski razvoj potreban je kako ne bi došlo do saturacije i devastacije ekološki osjetlji-vih atraktivnih planinskih, primorskih, krških ili nekih drugih područja gdje se razvija turizam i sekundarno stanovanje.Ključne riječi: sekundarno stanovanje, turizam, zapadnoeuropske zemlje, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, održiv razvoj.

221

221Izabela Ćavar − Ivan Madžar

AnAlIzA sekundArnogA stAnovAnjA nA prIMjeru europe I Bosne I HercegovIne

Uvodne napomene

Fenomen sekundarnoga stanovanja i tradicionalna izgradnja kuća/stanova za odmor i rekreaciju istražuje se još od 1930-ih godina u

skandinavskim zemljama i zapadnoeuropskom području, s posebnim naglaskom na istraživanje sekundarnoga stanovanja u Švedskoj. Pojava sekundarnoga stanovanja zahvatila je sva atraktivna receptivna područja i očekuje se da će broj kuća/stanova za odmor i rekreaciju u budućnosti biti još veći.

Turizam i sekundarno stanovanje u Hrvatskoj započinje 1960-ih go-dina, kada je izgrađena Jadranska magistrala, odnosno kada su turistički atraktivne destinacije postale prometno dostupne. Istraživanjem fenome-na sekundarnoga stanovanja na Jadranskom primorju 1970-ih godina s geografskoga aspekta istražuje Pepeonik, a s ekonomskoga i ekološkoga aspekta probleme nekontrolirane izgradnje kuća/stanova za odmor na atraktivnim destinacijama istražuje Alfier. O pojavi i razvoju izgradnje kuća/stanova za odmor i rekreaciju pišu brojni strani autori i autori iz Hrvatske gdje je ta pojava većih razmjera nego na području Bosne i Her-cegovine. U Bosni i Hercegovini turizam nije razvijen kao u atraktivnim receptivnim područjima zapadnoeuropskoga prostora, skandinavskim ze-mljama i susjednoj Hrvatskoj, ali u malom primorskom dijelu koji pripada Bosni i Hercegovini i u planinskim područjima može se primijetiti po-većana izgradnja kuća/stanova za odmor i rekreaciju. Službeni statistički podatci o broju kuća/stanova za odmor i rekreaciju u Bosni i Hercegovini ne postoje (ili postojeći podatci kojima su raspoloživi nisu točni) zbog čega uopće nisu ni rađena istraživanja koja se bave samo istraživanjem sekundarnoga stanovanja.

Strani autori i autori iz Hrvatske su pojavu izgradnje kuća/stanova za odmor i rekreaciju te fenomen sekundarnoga stanovanja i migracija stanovništva proučavali s ekonomskoga, geografskoga, sociološkoga, so-cio-kulturnoga, prostorno-planerskoga i ekološkoga aspekta. Svrha ovog rada je davanje kompleksnoga pregleda odabranih znanstvenih istraži-vanja o utjecaju razvoja turizma i sekundarnoga stanovanja na održivo gospodarenje prostorom na lokalnoj razini.

Ciljevi i metodologija istraživanjaCiljevi rada su sljedeći:1. usporedba različitih koncepata proučavanja sekundarnoga stano-

vanja u svijetu, Hrvatskoj i BIH2. proučiti utjecaje sekundarnoga stanovanja na lokalnoj razini

SUVREMENA PITANJA

222

222

3. istražiti ulogu vlasnika kuća/stanova za odmor u turističkoj de-stinaciji

4. istražiti dvojno stanovanje, inozemno vlasništvo, prometnu do-stupnost

5. istražiti pritisak sekundarnoga stanovanja na atrakcijsku osnovu.

Metode koje su upotrijebljene prilikom istraživanja pojava i procesa koji su vezani za razvoj turizma i sekundarno stanovanje su: induktivna i deduktivna metoda, metoda sinteze i analize te komparativna metoda. Na osnovi analize znanstvenih, stručnih radova o sekundarnom stanova-nju s geografskoga, ekonomskoga, ekološkoga, sociološkoga, sociokultur-noga i prostorno-planerskoga aspekta iz raznih dijelova svijeta napravlje-na je sinteza i izdvojeni su relevantni aspekti sekundarnoga stanovanja. Neki od navedenih aspekata nadalje su analizirani na primjerima pojave sekundarnoga stanovanja u Bosni i Hercegovini. Analizirani su na pla-ninskom području Kupresa gdje imamo uslijed razvoja zimskoga sport-sko-rekreacijskoga turizma pojavu sekundarnoga stanovanja.

Prethodna istraživanja i definiranje pojma sekundarnoga stanovanja

O turističkom razvoju zapadnoeuropskoga prostora i skandinavskih zemlja, te s tim povezanom pojavom izgradnje kuća/stanova za odmor i rekreaciju, pišu brojni strani autori. Fenomen sekundarnoga stanovanja istražuje se još od 1930-ih godina, s posebnim naglaskom na istraživanje sekundarnoga stanovanja u Švedskoj (Dijst i dr., 2005). Sekundarno sta-novanje je pojava koja ima tradiciju, ali u novije vrijeme zbog suvremeno-ga načina života u užurbanoj urbanoj svakodnevici postaje sve poželjniji način za provedbu slobodna vremena u kući za odmor koja je smještena u ruralnim i prirodno atraktivnim krajolicima.

Turizam kao masovna pojava na području Jadranskoga primorja po-čeo se razvijati sredinom 1960-ih godina kada je izgradnja Jadranske ma-gistrale omogućila većem broju zainteresiranih stranih i domaćih turista pristup Jadranskom primorju (Curić, 1994; Curić 1989b). S masovnošću i sve većim ekonomskim mogućnostima sve više se razvija turizam i s njim povezana izgradnja kuća/stanova za odmor i rekreaciju. Pepeonik je prvi autor koji se 1970-ih godina bavi istraživanjem fenomena sekundarnoga stanovanja s geografskoga aspekta na atraktivnim lokacijama (Pepeonik, 1977). Pored njega Alfier se bavi istraživanjem pojave fenomena sekun-

223



darnoga stanovanja te problemima koji se javljaju zbog nekontrolirane izgradnje kuća/stanova za odmor na nekom atraktivnom prostoru (Alfier, 1994a, 1999).

Na atraktivnim prostorima BiH također imamo pojavu sekundarnoga stanovanja. Na državnoj razini ne postoje točni službeni statistički po-datci o broju i vlasnicima kuća/stanova za odmor i rekreaciju u Bosni i Hercegovini.

Prilikom istraživanja fenomena sekundarnoga stanovanja te izgrad-nje kuća/stanova za odmor i rekreaciju u Bosni i Hercegovini, nailazimo na malen broj radova koji su spominjali temu sekundarnoga stanovanja, zbog čega ni terminologija nije zastupljena u onoj mjeri kako je to u Hr-vatskoj i svijetu. Termini koji se rabe za ovu pojavu su najčešće izgradnja kuća za odmor ili vikendica, a naselja koja se formiraju izgradnjom kuća za odmor ili vikendica naziva se vikend-naseljima. U Hrvatskoj i svije-tu ovaj fenomen sekundarnoga stanovanja je intenzivnije istraživan zato što su to tradicionalne receptivne turističke zemlje. Na osnovi analize tih istraživanja može se uočiti pojava raznih naziva za iste pojmove ili isti na-zivi za različite pojmove. Također vidimo kako se ovaj fenomen pojavljuje masovnije od 1960-ih godina u zapadnoeuropskim zemljama i u Hrvat-skoj, ali i u tradicionalnim turističkim područjima u primorju Hrvatske. Može se primijetiti i kako ne postoji neko univerzalno pravilo kojim bi se moglo jasno definirati na koji način nazvati kuću ili stan, odnosno objekt u kojem se povremeno provodi slobodno vrijeme (postoje li, mož-da, razni nazivi ovisno o veličini toga objekta?), kako nazvati vlasnika koji tu provodi vrijeme, kako nazvati pojavu koja nastaje u prostoru takvom intenzivnom izgradnjom spomenutih objekata, kako nazvati naselja koja se formiraju intenzivnom izgradnjom.

Prve kuće za odmor i rekreaciju pojavljuju još u antičkom dobu, a bile su poznate kao vile i ladanjska imanja. Istaknuti predstavnici robovlasnič-ke klase u antičko doba imali su posebne kuće poznate kao vile i ladanjske rezidencije koje su služile za provedbu slobodna vremena i odmor izvan prebivališta, u klimatski ugodnim prirodnim krajolicima. Feudalni gos-podari u srednjem vijeku su na svojim velikim poljoprivrednim imanjima gradili prostrane kuće za odmor i zabavu poznate kao maisons de plaisance i palazzi di delizie, a kasnije su čvrsto utvrđene kule, kaštele i burgove preuređivali u ugodna ladanjska boravišta – šatoe (Alfier, 1987). Ladanjske kuće građene su u doba renesanse u Europi, posebno u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj, a u Hrvatskoj u Dubrovačkoj Republici gdje su bogati vla-stelini i trgovci gradili izvan grada ljetnikovce (Alfier, 1987). Dubrovački ljetnikovci bili su izgrađeni na ograničenom prostoru Astereje, Elafitskim otocima, a proširili su se na Primorje i Konavle. Najveći broj je izgrađen

SUVREMENA PITANJA

224

224

u 15. i 16. stoljeću. Bogati trgovci i vlastela postaju zemljoposjednici i grade dubrovačke ladanjske vile s raskošnim vrtovima (grujić, 2003). Iz-gradnja kuća za ladanje ubrzana je u doba nastajanja i uspona kapitalizma i formiranja buržoaske dokoličarske klase u 17., 18. i 19. stoljeću. Proces izgradnje privatnih kuća za odmor i rekreaciju u zapadnoj Europi na-glo se počeo razvijati 1950-ih godina, što je povezano s urbanizacijom, demografskom ekspanzijom i industrijskom revolucijom, kao i pojavom masovnoga turizma (Alfier, 1987).

U hrvatskim turistički atraktivnim područjima i ruralnim područjima većih urbanih središta počele su se 1960-ih godina graditi kuće i kolibe za odmor. Kuće za odmor (tzv. vikendice) služile su za provedbu slobod-na vremena u prirodno atraktivnim krajolicima vikendima i za ljetnih odmora (Taylor, 2011).

Sekundarno stanovanje je pojava masovnije izgradnje kuća/stanova za odmor i rekreaciju u turistički atraktivnim lokacijama, bilo da se radi o primorskom području, planinskom području ili ruralnoj okolici velikih i većih gradova. Autori koji su se bavili proučavanjem ovoga fenomena upotrebljavali su razne nazive koji se rabe u popisnoj statistici, stranoj literaturi ili u svakodnevnom govoru.

Prvi autor koji istražuje pojavu sekundarnoga stanovanja na ovim pro-storima, kuće/stanove za odmor i rekreaciju naziva stambenim objektima za odmor i rekreaciju, naglašavajući da su oni popularno nazvani u našim krajevima vikendicama, ali da su takvi objekti već odavno poznati u svijetu (Pepeonik, 1977). Oni su se počeli pojavljivati kao ljetnikovci najbogatije-ga sloja stanovništva, a njihov broj nije bio velik. Ljetnikovci u tom smi-slu bile su velike, raskošne i bogato uređene kuće za odmor povlaštenih slojeva društva. Pojava takvih objekata 1970-ih i 1980-ih godina postaje sve masovnija razvojem turizma, ali s njihovom masovnošću smanjuje se veličina objekata za odmor (Pepeonik, 1983). Termini za pojam kuće/stana za odmor i rekreaciju koji se učestalo rabi u drugim državama gdje je sekundarno stanovanje postalo masovna pojava su sljedeći: u Kanadi su kuće za odmor poznate pod nazivom summerhouses odnosno kuće za ljetovanje, u Francuskoj pod nazivom residences secondaires, u Engleskoj second homes, u Njemačkoj Wochenend und Ferienhäuser i Zweitwohnungen, u Češkoj privatni objekti za odmor (Pepeonik, 1983). U Finskoj za kuće za odmor odnosno vikendice rabi se termin mökki te ona predstavlja kultur-nu koncepciju ruralne kuće za odmor (Hiltunen i dr., 2013). U Norveškoj termin hytte u početku je značio kabina ili vikendica, ali razvojem i osu-vremenjivanjem počeo se rabiti kao termin koji označava kuće/stanove za odmor i rekreaciju (Flogenfeldt, 2004).

225



Nazivi za kuće/stanove za odmor mogu se također definirati na os-novi veličine i namjene objekta. Prosječna veličina objekata za odmor u Hrvatskoj 1970-ih i 1980-ih godina bila je 52,6 m². Uočeno je kako se objekti za odmor male površine koji se nalaze u kontinentalnom dijelu i u blizini većih gradova, s pravom nazivaju vikendicama jer su u blizini stalnoga prebivališta i posjećuju se vikendom. Objekti za odmor koji su smješteni uz more, prilično su udaljeni od mjesta stalnoga prebivališta, a posjećuju se za vrijeme godišnjih odmora na duže vrijeme. Takvi objekti bi se trebali nazvati kućama za godišnji odmor, jer su za to namijenjene (Pepeonik, 1983).

U literaturi je također zastupljen pojam sekundarne rezidencije (engl. secondary residence, fran. residence secondaire, njem. Zweitwohnung). Ovaj pojam je najprikladniji naziv za objekte za odmor i rekreaciju jer se najviše upotrebljava u svjetskoj literaturi. Bitno je primijetiti kako se na našim prostorima najviše rabi pojam kuća za odmor, odnosno stan za odmor i rekreaciju (posebno u statističkim publikacijama), a u slobodnom govoru najčešće se rabi termin vikendica (Klarić, 1989).

Najveći broj autora rabi termin kuće ili stanovi za odmor i rekreaciju, kao i termin koji se rabi u svakodnevnom govoru vikendice (Curić, 1989a). Pojam kuće/stana za odmor i rekreaciju možemo definirati kao kuću za od-mor koja služi povremenom odnosno sezonskom boravku u atraktivnoj destinaciji tijekom ljetne turističke sezone. Bitno je spomenuti prostrane ljetnikovce najbogatijega sloja stanovništva. Na prostoru Hrvatske broj ra-skošnih ljetnikovaca nije bio velik, puno više je bilo standardnih kuća za odmor. Zadnjih desetljeća izgradnja objekata za odmor postaje masovna pojava što se odrazilo na njihovu veličinu, zbog čega se grade relativno skromniji objekti za odmor i rekreaciju (Curić, 1994).

Navedene termine kuća i stanova za odmor i rekreaciju rabe brojni auto-ri koji istražuju fenomen sekundarnoga stanovanja u Hrvatskoj, a kasnije u pisanju zbog jednostavnijega izražavanja rabe skraćenice kuća za odmor ili stan za odmor. Definiraju termine kuća i stanova za odmor i rekreaciju kao „objekte koji nisu trajno nastanjeni“, a popularan zajednički naziv za navedene objekte je vikendica (Novosel-Žic, 1980-81; Blažević, 1987; Turk, 2002).

Često se rabi termin sekundarno stanovanje te ga se sa sociološkoga stajališta definira kao „stanovanje koje se realizira u drugom stanu, izvan mjesta stalnoga boravka, privremenoga je karaktera, a čija pokretačka snaga najčešće izvire iz potraga za zadovoljstvom i užitkom“. Učestalo se rabe pojmovi vikendica, kuća za odmor, klijet, vila, sekundarni stan (Mile-tić, 2011, 71). Tako je pojašnjena uporaba termina sekundarno stanovanje jer se u nomenklaturi Državnoga zavoda za statistiku rabi termin stanovi

SUVREMENA PITANJA

226

226

za odmor koji se „isključivo koriste za odmor i rekreaciju, bilo povremeno ili više mjeseci u godini“. Smatra se kako se i u domaćoj i stranoj literaturi najčešće rabi srodni pojam: sekundarni stan, u tom smislu je logično za sta-novanje rabiti termin sekundarno stanovanje. „Sekundarno stanovanje ne podrazumijeva samo promjenu sredine nego i promjenu načina na koji se provodi vrijeme“ (Miletić, 2011, 9-11). Potrebno je objasniti kako termin vikendica „značenjski pokriva kuću sa samo jednim stanom, namjenski uređenu za odmor i povremeni boravak, no stambeni objekti namijenjeni odmoru ne moraju biti isključivo vezani za samo stojeće kuće, nego ih je moguće naći i u više stambenim zgradama“ (Miletić, 2011, 9). Izgradnja objekata za odmor može biti više ili manje luksuzna, smatra kako je za ove luksuznije i raskošne objekte potrebno rabiti termine poput ladanjska kuća, vila ili ljetnikovac. Postoji mnoštvo naziva za objekte za odmor i re-kreaciju na engleskom jeziku koji se rabe u stranoj literaturi: cottage, cabin, holiday home, summer/weekend/vacation house (Miletić, 2011).

Detaljnije se problematikom definiranja pojmova sekundarnoga sta-novanja bavi u novije vrijeme Opačić. On je uveo pojam fenomen viken-daštva kao pojave koja se javlja uslijed intenzivne izgradnje objekata za odmor. Smatra kako je „najrašireniji termin koji je povezan s ovom te-matikom ipak „vikendica“ pa se iz njega može proizvesti opća imenica vikendaštvo i pridjev vikendaški te naziv za vlasnika/korisnika vikendaš/vikendašica“ (Opačić, 2012, 12,13). Uočava ograničenja koja na prvi po-gled podrazumijeva termin vikendica, odlučivši se na objašnjenja značenja vikendica u užem smislu i vikendica u širem smislu. „Vikendica u užem smi-slu podrazumijevala bi stambenu jedinicu za odmor i rekreaciju u obliku kuće ili djela kuće bez obzira na učestalost dolazaka i dužinu boravka i bez obzira na to je li riječ o objektu za rekreaciju ili iznajmljivanje. Ter-min vikendica u širem smislu podrazumijevao bi sve stambene jedinice za odmor i rekreaciju /sekundarno stanovanje koje se pojavljuju u obliku kuće i u obliku stana, koje se rabe bilo vikendima i kraćim praznicima, bilo za duže boravke te koje služe bilo za odmor i rekreaciju, bilo za ko-mercijalne svrhe“ (Opačić, 2012, 12,13) Pored ovih termina on se služi terminima kuća za odmor i apartman. Izjednačava pojmove vikendaštvo s pojmom fenomen sekundarnoga stanovanja (Opačić, 2012) te uočava kako je potrebno definirati i skupne forme objekata za odmor u prostoru, na-zivajući ih vikendaškim zonama odnosno vikendaškim kompleksima. „Po-jam apartmansko naselje često se pojavljuje u više značenja, ali s aspekta sekundarnog stanovanja, apartmansko naselje označuje planski izgrađenu apartmansku zonu izvan postojećih granica građevinskih područja stalnog naselja“ (Opačić, 2012, 16).

227



Analizirajući sve navedene primjere autora koji su rabili razne poj-move kako bi što jasnije definirali objekte i pojave u prostoru o kojima govorimo, može se zaključiti kako je za objekte u kojima se provode duži ili kraći odmori, manjih ili većih dimenzija najjednostavnije rabiti pojam kuća/stan za odmor i rekreaciju. Kad su u pitanju termini za stambene je-dinice u kojima se povremeno provodi slobodno vrijeme, zbog jednostav-nosti je potrebno rabiti skraćenice kuća za odmor ili stan za odmor jer su to pojmovi koji se najučestalije rabe u gotovo svim radovima. Također, ne treba zanemariti učestalost pojmova vikendica koji je najrašireniji pojam u svakodnevnom govoru. Termin vikendica se također često upotrebljava za oglašavanje nekretnina za iznajmljivanje putem web-stranica. Pojam vi-kendaš/vikendašica također je bitan jer je puno jednostavniji od složenice vlasnik/vlasnica kuće za odmor. Nakon definiranja kuće i stana za odmor i rekreaciju potrebno je definirati pojam koji objašnjava pojavu u pro-storu koja se događa zbog intenzivne izgradnje kuća/stanova za odmor. Smatram kako pojam sekundarno stanovanje najbolje objašnjava pojavu koja se događa. Sekundarno stanovanje je oblik povremenoga stanovanja u drugom domu (second home) i provedba slobodna vremena na drukčiji način od onoga gdje je prvi dom (first home), odnosno stalno prebivalište i radna sredina.

S fenomenom sekundarnoga stanovanja te intenzivnom izgradnjom kuća/stanova za odmor i rekreaciju u prostoru se vremenom formiraju tu-rističke zone s kućama za odmor, odnosno počinju se graditi turistička naselja. Na primjeru razvoja sekundarnoga stanovanja u Bosni i Herce-govini, a tim i sekundarnoga stanovanja u planinskom području općine Kupres, rabimo, za takve skupne forme objekata za odmor, termin pla-ninska turistička (vikend) naselja. U svim navedenim člancima definira se pojava sekundarnoga stanovanja u primorskim krajevima, dok je u ovom radu riječ o pojavi sekundarnoga stanovanja u planinskom području. Bitno je napomenuti kako bi pojam vile i ladanjske rezidencije trebalo rabiti za velike, raskošne luksuzne kuće s vrtovima, posebno arhitektonski dizajni-rane za bogatu klijentelu, kao što je bilo u prošlosti te omogućiti njihovu izgradnju u skladu s propisima i pravilima prostornoga planiranja.

Analiza istaknutih aspekta sekundarnoga stanovanja u Europi i Bosni i Hercegovini

Analizom znanstvene i stručne literature o pojavi sekundarnoga sta-novanja mogu se uočiti neki aspekti koji se pojavljuju i ponavljaju u pro-storu uslijed razvoja sekundarnoga stanovanja:

SUVREMENA PITANJA

228

228

• stanovanje na više adresa ili dvojno stanovanje• statusna uloga vlasnika kuća/stanova za odmor i rekreaciju• izgradnja osnovne infrastrukture i obnavljane stambenoga fonda• ekološki pritisci na atrakcijsku osnovu• inozemno vlasništvo i prometna povezanost.

Aspekti sekundarnoga stanovanja koji se pojavljuju prilikom analize sekundarnoga stanovanja u susjednoj Hrvatskoj i zapadnoeuropskim tu-rističkim zemljama mogu se primijeniti i na pojašnjavanje pojave sekun-darnoga stanovanja u malom planinskom području općine Kupres.

Sekundarno stanovanje u općini Kupres (BiH)

Sekundarno stanovanje u općini Kupres počelo se razvijati s razvo-jem turizma. U blizini zimskih sportsko-rekreacijskih centara „Čajuša“ i „Stožer – Vrana“, te manjega „Ski Ivan“, smješten je najveći broj kuća/stanova za odmor i rekreaciju, jer su ova područja postala najatraktivni-ja razvojem turizma. Sekundarno stanovanje u općini Kupres ima svoje začetke u 1980-im godinama, odnosno 1983. godine je bila pripremljena urbanistička dokumentacija za vikend naselje Rustine I i počela izgradnja kuća za odmor i rekreaciju u blizini hotela „Adria Ski“. Zbog sve veće-ga interesa za kupovinu zemljišta, kao i potencijalnom izgradnjom kuća za odmor, bilo je potrebno 1985. godine napraviti dokumentaciju za još jedno vikend-naselje naziva Rustine II (interna dokumentacija Općine Kupres: Službe za opću upravu, društvene djelatnosti, imovinsko pravne poslove, katastar i geodetske poslove1, Vukmirović i dr., 1985).

Pojavu sekundarnoga stanovanja na prostoru općine Kupres možemo uočiti na četiri lokacije:

1. administrativno područje grada Kupresa s turističkim zonama2. turističko planinsko naselje – Čajuša 1 i Čajuša 23. turističko-ruralna planinska naselja – Begovo Selo, gornji i Donji

Odžak, Ledića i Viline Kuće4. turističko-ruralna planinska naselja – Botun 1 i Botun 2.

Na osnovi podataka o vlasnicima kuća/stanova za odmor i rekreaciju, te statistički obrađenih i analiziranih podataka o vlasnicima zemljišta/parcela ustanovljeno je sljedeće:

1 Katastar i geodetska uprava općine Kupres ne raspolaže potpunom dokumentaci-jom Regulacijskih planova za vikend-naselja Rustine I i II iz 1983. i 1985. godine, jer je arhiva tijekom ratnih zbivanja prilično uništena.

229



Ukupan broj izgrađenih kuća/stanova za odmor i rekreaciju u općini Kupres je 404. U vikend/turističkim naseljima Čajuša 1 i 2, ukupan broj je 144 izgrađene kuće/stana za odmor i rekreaciju. U vikend/ruralno-tu-rističkim naseljima gornji i Donji Odžak, Begovo Selo, Ledića i Viline Kuće ukupan broj je 100 izgrađenih kuća/stanova za odmor i rekreaci-ju. U vikend/ruralno-turističkim naseljima Botun 1 i 2, ukupan broj je 38 izgrađenih kuća/stanova za odmor i rekreaciju. Na administrativnom području grada Kupresa postoji jedanaest zgrada s ukupno 106 stanova/apartmana čiji vlasnici nemaju prebivalište u općini Kupres, te 16 stano-va/apartmana u zgradi Libertas u sklopu turističkoga naselja Čajuša 2 (interni podatci Općine Kupres – Službe za gospodarstvo, graditeljstvo, prostorno uređenje i komunalne poslove, Ćavar, 2019).

Ukupan broj zemljišta/parcela na području općine Kupres čiji vlasnici imaju prebivalište izvan općine Kupres je 986. Navedeni podatak je broj zemljišta/parcela za koje su bili dostupni podatci o prebivalištu vlasnika za područja u općini Kupres, gdje se nalazi njihov najveći broj, a to su Čajuša 1 i 2, Begovo Selo, gornji i Donji Odžak, Ledića Kuće i jedan dio vlasnika u ruralnom naselju Viline Kuće te Botun 1 i 2 (Ćavar, 2019).

Stanovanje na više adresa ili dvojno stanovanje

Istraživanje pojave sekundarnoga stanovanja sa sociološkoga aspek-ta najveći naglasak se stavlja na svakodnevne i sve učestalije migracije stanovništva. Migracije stanovništva se povećavaju s boljim ekonomskim statusom pa se tako vlasnici kuća za odmor i rekreaciju na više različi-tih mjesta osjećaju kao da su kod kuće. Jedan razlog je ključan za sve češće migracije, a to je sve bolja prometna povezanost koja omogućuje vlasnicima kuća za odmor i rekreaciju da češće i duže provode vrijeme izvan mjesta prebivališta. Sve veći broj ljudi u zapadnoeuropskim zemlja-ma nema samo jednu kuću za stanovanje, nego provode više vremena na različitim lokacijama. U Finskoj pojam sekundarnoga stanovanja po-drazumijeva mobilnost između dva stambena okruženja, urbanoga doma i ruralne kuće za odmor. Koncept dvojnoga ili višestrukoga stanovanja upotrebljava se kako bi se naglasila povezanost s više mjesta, suvremenim mobilnim načinom života vlasnika kuća za odmor (Hiltunen i dr., 2013). Na švedskom primjeru možemo uočiti kako je relativan kontrast između primarnoga doma i kuće za odmor. Posebno kada se uzme u obzir da je većina kuća za odmor udaljena samo oko 30 km od vlasnikova mjesta prebivališta (Müller, 2013). U Norveškoj osuvremenjivanjem izgradnje kuća za odmor, razvojem elektroničke komunikacijske tehnologije, poje-

SUVREMENA PITANJA

230

230

dini vlasnici kuća za odmor sve više posla mogu uraditi daleko od ureda. Krajolici i okruženja odmorišnih naselja smatraju se boljim i ugodnijim mjestima za život od gradova, posebno za obitelji s djecom, pa neke obi-telji upotrebljavaju kuću za odmor kao mjesto primarnoga doma. Zna-čajka sekundarnoga stanovanja je planiranje života na više adresa (Flo-gnfeldt, 2004).

Promjene u suvremenom društvu uslijed pojave sekundarnoga stano-vanja možemo promatrati sa sociološkoga stajališta. Na osnovi istraživa-nja stranih autora smatra se kako sve više stanovništva živi na više adresa, ako analiziramo povezanost mjesta prebivališta s mjestom drugoga doma možemo uočiti tendenciju da druga kuća postane stalno prebivalište. Na osnovi strane literature potrebno je za ovakvu pojavu koristi se pojmom „multiplehomes“ (višestruki domovi) što bi značilo da pojedinac ima više domova gdje se osjeća kao kod kuće. Zbog sve većih mogućnosti migra-cija postoji mogućnost upotrebe više domova (Mišetić, 2006). Na osnovi dugogodišnjega istraživanja sekundarnoga stanovanja Müller predlaže da zbog sve češćega preseljavanja ili dužih boravaka u kući za odmor, vlasnici kuća za odmor, u vremenu sve veće mobilnosti, imaju pravo na odlučiva-nje u mjestu gdje se najduže zadržavaju te da se administrativno omogući pravo na više domova (Müller, 2002).

Problem regionalnoga identiteta vlasnika kuća za odmor i stalnoga stanovništva istraživan je u turističkim destinacijama u Češkoj. Istraži-vanje je rađeno o emocionalnoj povezanosti i identifikaciji povremenih stanovnika s turističkom destinacijom koju su odabrali za sekundarno stanovanje. Istraživanje potvrđuje kako vlasnici kuća za odmor i rekreaci-ju koji su emocionalno vezani za taj kraj, imaju osjećaj obveze prema sta-novima i mjestu njihovih predaka. U nekim turističkim destinacijama u Češkoj tradicija posjedovanja kuće za odmor generacijski je ukorijenjena. Neki vlasnici osjećaju veću povezanost s mjestom gdje povremeno borave, nego s mjestom prebivališta (Vagner i Fialova, 2011). Analizom vlasni-ka kuća/stanova za odmor sa sociološkoga stajališta možemo primijetiti kako je bitna povijesna povezanost vlasnika kuće za odmor s destinaci-jom u kojoj je odlučio privremeno stanovati i napraviti ili kupiti kuću za odmor. Smatra se kako je pozitivna povezanost između broja kuća za odmor i mjesta rođenja vlasnika kada je velik broj vlasnika kuća za odmor povijesno povezan s mjestom, a gustoća kuća za odmor se smanjuje kad je manji broj vlasnika koji imaju povijesne veze s mjestom (Lundmark i Marjavaara, 2005).

Na primjeru općine Kupres ne možemo još govoriti o pojavi dvojno-ga stanovanja u smislu tradicionalnih turističkih zemalja. Na osnovi po-dataka o iseljavanju koje su prikupljali svećenici za razdoblje od 1940-ih

231



do 1970-ih godina možemo zaključiti kako je velik broj osoba iz Kupresa odselio u Hrvatsku. Na osnovi navedenih argumenata možemo zaključiti kako su neki od vlasnika kuća/stanova za odmor emocionalno vezani za ovaj planinski kraj. Odlučili su se za kupovinu ili izgradnju kuće/stana za odmor u svom rodnom kraju, a prometna povezanost omogućuje im sve češće posjećivanje, odnosno boravak u kući za odmor. Vlasnici kuća/stanova za odmor koji imaju prebivalište u južnom jadranskom primorju i regiji Hercegovini zbog relativno male udaljenosti, putovanja sat do sat i pol, mogu sve češće boraviti u kući za odmor, posebno vikendima. U općini Kupres većina vlasnika kuća/stanova za odmor nisu u mogućnosti boraviti duže u svojoj kući za odmor. Duže borave u svojoj kući za odmor jedino oni koji su u mirovini. Neki vlasnici kuća/stanova za odmor ili ruralnih kuća koji su naslijedili nekretninu rabe je za iznajmljivanje ili su te kuće/stanovi u nekim slučajevima i napušteni, posebno ako u njih treba financijski ulagati dodatna sredstva.

Statusna uloga vlasnika kuća/stanova za odmor i rekreaciju

Vlasnici kuća/stanova za odmor i rekreaciju, posebno oni koji su emo-cionalno vezani za turističku destinaciju, žele dati neki doprinos u mjestu gdje imaju kuću za odmor. Vlasnici kuća za odmor voljni su sudjelovati u udrugama, događanjima, manifestacijama, ulagati financijska sredstva za ugodniji boravak u turističkoj destinaciji. Za pojedine vlasnike kuća za odmor, posjedovanje kuće za odmor predstavlja statusni simbol u društvu, a za neke zaradu od iznajmljivanja nekretnina.

Pretpostavka je kako privremeni vlasnici kuća za odmor mogu prido-nijeti lokalnom razvoju aktivnim uključivanjem u lokalne udruge, poseb-no one koje zagovaraju razvoj lokalnoga gospodarstva i podupiru lokal-ne poduzetnike pa čak i sudjeluju u organiziranju društvenih događanja (Nordin i Marjavaara, 2012). Pozitivni utjecaji sekundarnoga stanovanja sa sociološkoga i sociokulturnoga aspekta mogu nastati ako se vlasnike kuća za odmor smatra inovatorima i pokretačima poslovnih prilika, koji su voljni sudjelovati u lokalnom razvoju. Smatra se kako je vrlo bitna interakcija lokalnoga stanovništva i vlasnika kuća za odmor s ciljem gos-podarskoga razvoja lokalne zajednice. Na osnovi toga smatra se kako su lokalne udruge najbolje rješenje za doprinos vlasnika kuća za odmor lo-kalnom gospodarstvu (Nordin i Marjavaara, 2012).

Istraživanje pojave sekundarnoga stanovanja rađeno je u ruralnim prostorima u Portugalu, te možemo zaključili kako je sa sociološkoga sta-jališta od iznimne važnosti interakcija i integracija u lokalnu zajednicu, uključivanje u društvena događanja, kao i jačanje susjedskih odnosa za

SUVREMENA PITANJA

232

232

ugodnu provedbu odmora u svojim kućama za odmor. Tako vlasnici kuća za odmor mogu steći snažne emocionalne veze i povezanost s mjestom koje povremeno posjećuju. Neki se vlasnici kuća za odmor, već prilikom odabira mjesta gdje žele graditi kuću za odmor, odluče na turističke de-stinacije za koje su emocionalno vezani, odnosno odakle potječu ili imaju neke rodbinske veze. Što se tiče socio-kulturnih utjecaja vlasnici kuća za odmor sve više se učlanjuju u udruge koje se bave organizacijom nekih društvenih događanja u mjestu gdje privremeno borave, a sve je veća za-interesiranost za razmjenu multikulturalnih iskustava (Roca i dr., 2011).

Bitno je također analizirati motive vlasnika kuća za odmor, posebno one koji osjećaju emocionalnu povezanost vlasnika stanova za odmor s privremenim boravištem, potrebom za bijegom od gradske svakodnevice, ekonomskim motivima ulaganja u nekretnine te izvorima prihoda od tu-rizma. Vlasnike kuća za odmor možemo podijeliti u tri skupine: oni koji su gradili kuću, kupili kuću ili je naslijedili (Miletić i Mišetić, 2006). U Švedskoj zbog demografskih promjena možemo primijetiti kako vlasnici iz urbanih područja nasljeđuju kuće u ruralnim područjima te ih pretva-raju u kuće za odmor, neki ih iznajmljuju, a neki ih ne održavaju i one spadaju u kategoriju napuštenih kuća (Müller, 2004).

Na osnovi istraživanja vlasnika kuća/stanova za odmor i rekreaciju te vlasnika parcela/zemljišta koji nemaju prebivalište u općini Kupres, mo-žemo zaključiti kako je velik udio vlasnika emocionalno povezan s ovom atraktivnom destinacijom, kao i da su podrijetlom vezani za ovo područ-je. Udruge u koje bi se mogli uključiti vlasnici kuća/stanova za odmor, značile bi korist za domicilno stanovništvo i za vlasnike kuća za odmor. Udruge bi mogle udružiti razne stručnjake iz velikih gradova koji bi svo-jim savjetima i iskustvom mogli pomoći da se poboljša gospodarska si-tuacija te investiranjem u pravom smjeru revitaliziraju pojedina područja. Vlasnici kuća za odmor koji dolaze iz većih dalmatinskih gradova mogli bi savjetima pomoći kako izbjeći negativne posljedice pretjerane i nele-galne izgradnje u općini Kupres. Imućniji vlasnici kuća za odmor mogli bi prikupljati sredstva koja su potrebna za izgradnju ili obnovu osnovne infrastrukture: prometnica, kanalizacije, vodovoda, rasvjete. Investiranje u izgradnju brze ceste, osnovnu infrastrukturu te projekte maloga gospo-darstva bilo bi korisno za sve one koji žele boraviti na kupreškoj visoravni.

Izgradnja osnovne infrastrukture i obnavljane stambenoga fonda

Razvojem turizma i sekundarnoga stanovanja u nekoj turističkoj de-stinaciji dolazi do izgradnje i obnavljanja osnovne infrastrukture i ob-

233



navljanja stambenoga fonda posebno u depopulacijskim i populacijski praznim ruralnim naseljima. Za izgradnju vikend-naselja potrebni su priključci za struju, vodu, odvodnju, potrebno je izgraditi pristupnu cestu, parking i osigurati rasvjetu. Izgradnja ili obnova osnovne infrastrukture u nekoj lokalnoj turističkoj destinaciji ima značenje, odnosno korisna je i za domicilno stanovništvo.

Na primjeru jednoga projekta kojem je bio cilj jačanje ruralnoga turi-stičkoga razvoja u depopulacijskom ruralnom naselju Aldeia da Pedralva u Portugalu rađeno je istraživanje s ekonomskoga stajališta koji su učinci razvoja turizma i sekundarnoga stanovanja. Izravnim ulaganjem kapitala u razvoj turizma (izgradnja osnovne infrastrukture) i izgradnju kuća za odmor koje su iznajmljivali pokušali su oživjeti gospodarstvo opustjeloga ruralnoga naselja (Agapito i dr., 2012). Uložen je velik kapital u obnovu osnovne infrastrukture kao što su ceste, vodovod i sustav odvodnje, ra-svjeta, popločavanje ulica i ostale potrebne infrastrukture kako bi vratili život u ovo područje i učinili ga turistički privlačnim. Obnovom i revita-lizacijom ruralnoga naselja povećala se potražnja i cijene nekretnina, pri čem su oni koji su posjedovali nekretnine ili zemljište u tom kraju mogli prodati svoje zemljište i nekretnine po višim cijenama. S prodajom lokal-nih proizvoda i rukotvorina te ponudom lokalne gastronomije posjetite-ljima, oživjeli su lokalno gospodarstvo (Agapito i dr., 2012).

Ulaganje kapitala u turizam treba planirati tako da budu zadovoljni i domicilno stanovništvo i turisti. Inozemni kapital treba biti usmjeren i na opremanje turističke destinacije osnovnom infrastrukturu koja je potreb-na, a ne donosi nikakvu dobit, kao i ulaganjem u neke domaće projekte. Predlaže poticanje samostalnoga gospodarskoga razvoja nekoga mjesta kako bi se smanjivala ovisnost o stranom kapitalu te da strana ulaganja budu poticaj još jačem gospodarskom razvoju (Krippendorf, 1986).

Razvoj sekundarnoga stanovanja u nekom receptivnom području ipak ima više pozitivne, nego negativne učinke u ekonomskom smislu. Porezi na promet nekretninama i porezi na vikendice trebali bi služiti za ob-novu i izgradnju osnovne infrastrukture i na taj način bili bi dugoročno korisni domicilnom stanovništvu i povećanju standarda. Općina mora ulagati znatna sredstva za razvoj turizma, a ekonomska korist od pore-za bi se jedino mogla dobiti kroz sve veću izgradnju i tim više plaćanja poreza koji bi bio usmjeren za gospodarski razvoj receptivnoga područja (Opačić, 2008). Bitno je naglasiti potrebu određivanja poreznih i drugih obveza vlasnika kuća/stanova za odmor i rekreaciju koje trebaju plaćati u receptivnom području (Alfier, 1987). Također je vrlo bitno naglasiti kako bi navedene naknade koje bi plaćali vlasnici kuća/stanova za odmor

SUVREMENA PITANJA

234

234

i rekreaciju trebalo zadržati na lokalnoj razini, potom ulagati u ono što je najpotrebnije za ugodan boravak vlasnika kuća/stanova za odmor i rekre-aciju, ali i domicilnoga stanovništva.

U općini Kupres unatoč razvoju turizma i sekundarnoga stanovanja prevladavaju negativni demografski i ekonomski trendovi. Ruralna na-selja su zahvaćena procesom depopulacije, neka su populacijski prazna. gospodarska situacija je loša, u tradicionalno stočarskom kraju dolazi do gospodarskoga restrukturiranja. Naknade koje bi se naplaćivale vlasnici-ma kuća/stanova za odmor potrebno je preko adekvatna modela ostaviti u lokalnoj zajednici. Navedena sredstva bi trebalo usmjeriti za daljnji razvoj turizma. Naknade koje bi se trebale naplaćivati vlasnicima kuća/stanova za odmor i rekreaciju trebale bi služiti isključivo za gospodarski opravak, izgradnju osnovne infrastrukture i planiranje održiva razvoja turizma na lokalnoj razini, odnosno za unapređenje lokalne turističke destinacije.

Razvoj sekundarnoga stanovanja u ruralnim prostorima značajno je utjecao na poboljšanje cijena nekretnina i na obnovu kuća koje su rat-nim razaranjem bile napuštene, srušene ili zapaljene. Stambeni fond u ruralnim naseljima razvojem sekundarnoga stanovanja znatno se obno-vio. Možemo pretpostaviti kako bi trend iseljavanja bio još intenzivniji da nije došlo do razvoja turizma i sekundarnoga stanovanja u općini Kupres. Vlasnici kuća za odmor i rekreaciju u većoj su interakciji s domicilnim stanovništvom u ruralnim naseljima Odžak i Begovo Selo, nego u zaseb-nim turističkim naseljima Čajuša 1 i 2.

Kapitalna ulaganja u ovu depopulacijsku općinu su nužna za daljnji razvoj turizma i za revitalizaciju gospodarstva. Bitno je ulagati u razvoj selektivnih oblika turizma, a ne samo u zimski sportsko-rekreacijski tu-rizam. Potrebno je osim ulaganja u osuvremenjivanje skijališta, kapitalna ulaganja usmjeriti prema izgradnji osnovne infrastrukture, u prvom redu bitno je ulagati u izgradnju prometnica. Planirana izgradnja brze ceste koja bi povezivala Kupres s većim gradovima u Hercegovini i susjednoj Hrvatskoj, značajno bi doprinijela razvoju gospodarstva i oživljavanju depopulacijskih ruralnih naselja. Također bi bilo potrebno za veće inve-sticije surađivati s vlasnicima kuća/stanova za odmor i rekreaciju, koji bi mogli svojim savjetima, idejama ili stručnom pomoći osigurati sredstva potrebna za revitalizaciju lokalnoga gospodarstva. Domicilno stanovniš-tvo u suradnji s vlasnicima kuća/stanova za odmor mogli bi konkurirati na projekte Europske unije za izgradnju pogona za uzgoj i preradbu lje-kovitoga bilja, za plasiranje na tržište proizvoda poput kupreškoga mli-jeka, sira i kajmaka te posebnih eko-proizvoda poput meda, marmelada, džemova i sokova. Na području kupreške visoravni u ljetnim mjesecima

235



prevladavaju povoljniji klimatski uvjeti, koji bi uz adekvatno kapitalno ulaganje mogli pokrenuti razvoj zdravstvenoga turizma.

Ekološki pritisci na atrakcijsku osnovu

Istraživanjem pojave sekundarnoga stanovanja s ekološkoga aspekta autori su uglavnom kritizirali pretjeranu izgradnju kuća za odmor u pro-storima koji su ekološki osjetljivi poput obala u primorskim dijelovima, pretjeranu izgradnju u osjetljivom krškom području, u osjetljivim planin-skim područjima te izgradnju neposredno uz rijeke, jezera itd. Svi oni upozoravaju na to da će se, ako se pretjerana izgradnja kuća za odmor u osjetljivim atraktivnim područjima ne stavi pod kontrolu, u budućnosti izgubiti vrijedna atraktivna područja. Saturacijom i devastacijom turistič-ke atrakcijske osnove, doći će do nazadovanja u gospodarskom razvoju turističkih destinacija.

Na početcima razvoja turizma i sekundarnoga stanovanja, kuće za odmor i rekreaciju nisu predstavljale velik problem u prostoru, ali s ma-sovnijom pojavom dolazi do ekoloških problema. S masovnim turizmom (masovnom izgradnjom turističkih objekata) i izgradnjom kuća/stanova za odmor povećali su se i zahtjevi turista te je s tim započeo veliki pritisak na vrijedne prirodne prostore, koji su ujedno i najosjetljiviji (Alfier, 2010). Na primjeru razvoja turizma na Kalničkom gorju navodi kao negativnu posljedicu razvoja sekundarnoga stanovanja prodaju vrijednih šumskih površina za izgradnju kuća za odmor i novih stambenih objekata koji se grade na najatraktivnijim lokacijama i neukusno s neprikladnim građe-vinskim materijalnima. Tako dolazi do narušavanja pejzaža jer se grade pristupni putovi do svake kuće za odmor (Alfier, 2010).

glavni pritisci turizma na okoliš povezani su s izgradnjom turistič-ke infrastrukture i s razvojem sekundarnoga stanovanja. Najveći pritisci turizma na okoliš posljedice su velike koncentracije turističke djelatnosti u relativno ograničenom prostoru i vremenu. Direktni utjecaji turizma na prostor, koji mogu biti vezani za sekundarno stanovanje, su sljedeći: 1. iscrpljivanje prirodnih resursa zauzimanjem najkvalitetnijega prosto-ra kopna i mora, 2. vizualna degradacija prostora koja je nastala nepri-hvatljivim načinima gradnje, 3. nekontrolirana izgradnja kuća za odmor i rekreaciju koje zauzimaju velika područja namijenjena turizmu i 4. po-većano onečišćenje zraka i buke zbog prekomjerna prometa. Potrebno je naglasiti kako prekomjerna izgradnja kuća za odmor i rekreaciju, osim na obali, najviše devastira okoliš u kontinentalnom dijelu prekomjernom

SUVREMENA PITANJA

236

236

izgradnjom uz obale rijeka, obale jezera, rubove šuma te druge ekološki osjetljive i vrijedne krajolike (Kružić, 2004).

Negativne posljedice razvoja gradova potaknule su izgradnju kuća za odmor i rekreaciju u ruralnim sredinama u blizini gradova. Na taj način se i prostori koji su ekološki očuvani pretjeranom izgradnjom devastiraju. On navodi na primjeru Švicarske kako se najviše površine upotrebljava za izgradnju kuća za odmor i rekreaciju (vikendica), a znatno manje površi-ne za ostale smještajne kapacitete u turizmu (Bilen, 2011). Razvoj zim-skoga turizma i sve popularnija izgradnja zimskih sportsko-rekreacijskih centara, zbog izgradnje potrebne infrastrukture nanosi najveću štetu u ekološkom smislu, jer: 1. krče se šumske površine čime dolazi do erozije tla, 2. na tim prostorima kada padaju kiše bujice odnose vrijedni humus, 3. kada dođe do promjene konfiguracije tla erozija se širi i 4. ostali eko-loški problemi koji se javljaju (Bilen 2011).

Autori iz Hrvatske i svijeta koji su se bavili istraživanjem razvoja tu-rizma i sekundarnoga stanovanja ukazali su na potrebu planske izgradnje u turističkim destinacijama te posebno naglašavaju kako je bitno planski pristupiti izgradnji kuća/stanova za odmor jer oni zauzimaju velike po-vršine. Također je jako bitno ograničiti izgradnju kuća/stanova za odmor samo na ona područja koja su predviđena za građenje, naravno na dopu-štenoj udaljenosti od izvora, rijeka, jezera ili posebno zaštićenih područja koja predstavljaju atrakcijsku osnovu.

U općini Kupres Urbanistički plan grada Kupresa je napravljen 1987., Regulacijski plan je iz 1989., a Prostorni plan je izrađen 2006. godine. Na osnovi navedenoga možemo primijetiti kako su svi planovi rađeni prije nego što je započela intenzivna izgradnja kuća/stanova za odmor i rekre-aciju. Kuće/stanovi za odmor nisu dovoljno udaljeni od zimskih sport-sko-rekreacijskih centara posebno SRC „Stožer – Vrana“ i „Ski Ivan“, odnosno nije adekvatno isplanirana izgradnja samo u određenim zonama koje su predviđene za izgradnju. Intenzivnijom izgradnjom na tim loka-cijama može doći do devastacije i saturacije osjetljivoga krškoga područja, posebno ako znamo da je Stožer razvodno gorje s brojnim izvorima pitke vode. Zbog potonjih razloga bitno je sve navedene planove ponovo izra-diti, s posebnim osvrtom na održiv razvoj turizma. Planskim pristupom treba razvijati sekundarno stanovanje. Potrebno je u navedenim planovi-ma obratiti posebnu pozornost na atrakcijsku osnovu, odnosno posebno zaštićena područja, bilo da se radi o prirodnim ili kulturno-povijesnim dobrima. U blizini izvora, rijeka i jezera strogo zabraniti izgradnju. Na lokalnoj razini strogo zabraniti nelegalnu, „divlju“ i „stihijsku“ izgradnju te pratiti koliko se vodi računa o zaštiti atrakcijske osnove.

237



Od regulacijskoga plana iz 1985. za vikend naselja Rustine I i II koja jasno naglašava potrebu izgradnje kanalizacijske mreže do danas nitko nije riješio pitanje odvodnje u novim vikend-naseljima u općini Kupres. Posljedica je činjenica da danas imamo kuće za odmor i rekreaciju sa septičkim jamama. U cijeloj općini Kupres kuće za odmor su većinom smještene u ruralnim i turističkim naseljima izvan grada Kupresa pa bi trebalo u budućnosti osigurati kanalizacijsku mrežu s pročišćavačima i za okolna naselja, jer bi s povećanjem izgradnje kuća za odmor moglo doći do onečišćenja okoliša. Otpadne vode odlaze u osjetljivo krško područje i zagađenjem od otpadnih voda sama destinacija gubi svoju atraktivnost, odnosno atrakcijsku osnovu, kao ekološki očuvane sredine za ugodnu provedbu odmora.

Inozemno vlasništvo i prometna povezanost

Velik broj vlasnika kuća/stanova za odmor ima mjesto prebivališta u susjednoj zemlji pa tad govorimo o inozemnom vlasništvu. Neki od mo-tiva vlasnika za kupovinu ili posjedovanje kuće za odmor u drugoj državi su: dobra prometna povezanost, relativno mala udaljenost, povoljne cije-ne nekretnina, atraktivne lokacije koje možda nemaju u mjestu prebivali-šta. U Švedskoj i Nizozemskoj vlasnici kuća za odmor imaju prebivalište u Njemačkoj, Rusi su zainteresirani za kupovinu nekretnina u Finskoj, a u Bosni i Hercegovini imamo dosta vlasnika kuća za odmor koji imaju prebivalište u Hrvatskoj.

Analizom pojave sekundarnoga stanovanja sa sociološkoga stajališta možemo primijetiti kako je s pojavom sekundarnoga stanovanja „ponaj-prije riječ o sve većem preljevu stranih državljana koji postaju vlasnici stanova za odmor, a to rezultira situacijama da stranci postaju većinsko stanovništvo u pojedinim naseljima, a time važan čimbenik u odlučivanju na lokalnoj razini“ (Miletić, 2006, 46).

Analizom motiva Rusa koji su kupili ili žele kupiti kuću za odmor u Finskoj, sa sociološkoga aspekta smatra se kako je ta kupovina kuće za odmor i rekreaciju u drugoj državi, pogotovo ako se ta nekretnina nala-zi na nekom ugodnom bogatom mjestu, može sa sociološkoga aspekta simbolizirati status u društvu. Smatra se također kako kuće za odmor predstavljaju jednostavan i tradicionalan način života jer ih posjeduju i predstavnici srednje i više klase društva (Lipkina, 2013). Za transnacio-nalno posjedovanje zemljišta i kuća za odmor i rekreaciju jako je bitno poznavati okruženje iz kojega posjetitelji dolaze. Strani turisti u nekim predjelima svoje zemlje ne mogu kupiti kuću za odmor jer ne postoji

SUVREMENA PITANJA

238

238

dovoljno atraktivnih zemljišta/parcela (poput zemljišta u blizini jezera ili planinskom području) i mišljenja je kako bitno niže cijene zemljišta i nekretnina mogu značajno utjecati na kupovinu stranih vlasnika. Bitno je naglasiti povezanost udaljenosti i turističke potražnje jer povećanjem udaljenosti od atraktivne destinacije smanjuje se potražnja turista. Vla-snici kuća za odmor traže odredište koje zahtijeva najmanje ulaganje vre-mena i novca (Lipkina, 2013).

Poboljšana dostupnost u komunikaciji i prometu, otvaranje granica, povećanje standarda omogućili su nekim vlasnicima kuća za odmor da potraže atraktivne krajolike, jeftinije i raspoložive nekretnine u inozem-stvu. Velik broj vlasnika kuća za odmor sezonski migriraju na atraktivne lokacije preko državnih granica. Primjeri inozemne potražnje za kućama za odmor uključuju Britance u ruralnoj Francuskoj, Amerikance u Mek-siku i Kanadi, Nijemce u Danskoj i Švedskoj. U Finskoj transnacionalni turizam sekundarnoga stanovanja predstavlja problem jer sve veći broj Rusa i manji broj Norvežana posjeduju kuću za odmor (Hiltunen i dr., 2013). Poboljšanje komunikacija i prometnica omogućilo je jednostavan pristup atraktivnim područjima koja su daleko od gradova i naselja, a zainteresirani vlasnici kupovali su stare kuće ili prazne parcele na kojima su gradili kuće za odmor. S učestalijom upotrebom osobnih automobila 1960-ih godina, na atraktivnim područjima južne obale Norveške inten-zivno se razvija sekundarno stanovanje. Zbog bolje prometne dostupnosti neki dijelovi Švedske postali su atraktivni za vlasnike kuća za odmor koji imaju prebivalište u istočnoj Norveškoj. Smatra se kako u Norveškoj veći broj kuća za odmor potiče izgradnju i bolji cestovni sustav (Flognfeldt, 2004).

U općini Kupres od 404 vlasnika kuća/stanova za odmor analizirano je 282 vlasnika koji imaju prebivalište u drugim mjestima na tri navedene atraktivne turističke lokacije. Od analiziranih 282 vlasnika kuća/stanova za odmor, njih 191 ima prebivalište u susjednoj Hrvatskoj, a samo 91 vlasnik kuće/stana za odmor ima prebivalište u drugim općinama unutar Bosne i Hercegovine. Od analiziranih 986 vlasnika zemljišta/parcela na tri atraktivne lokacije unutar općine Kupres, 636 vlasnika zemljišta/par-cela ima prebivalište u Hrvatskoj, 290 vlasnika zemljišta/parcela ima pre-bivalište u drugim općinama u Bosni i Hercegovini, a 60 vlasnika zemlji-šta/parcela ima prebivalište u ostalim zemljama. Na osnovi navedenoga možemo zaključiti kako u Bosni i Hercegovini ima dosta vlasnika ze-mljišta/parcela i kuća/stanova za odmor čije je prebivalište u inozemstvu.

Vlasnici kuća/stanova za odmor u općini Kupres imaju prebivalište na području južnoga jadranskoga primorja susjedne Hrvatske i u susjednim općinama te na području regije Hercegovine unutar Bosne i Hercegovi-

239



ne. Na osnovi ovoga možemo zaključiti kako je planinsko područje Ku-presa privlačno stanovnicima urbanih područja iz južnijih krajeva, s kojim je relativno dobro prometno povezan. Također možemo istaknuti kako su cijene nekretnina u urbanim sredinama južnoga jadranskoga primorja i regije Hercegovine puno veće od cijena nekretnina u atraktivnom turis-tičkom planinskom području.

Zaključak

Sekundarno stanovanje ima dužu tradiciju u zapadnoeuropskim ze-mljama i Hrvatskoj. U Bosni i Hercegovini fenomen sekundarnoga sta-novanja još je u početnoj fazi, ali bi se razvojem turizma mogao dalje razvijati. Uslijed razvoja turizma i intenzivnije pojave sekundarnoga sta-novanja može svakako doći do pretjerane, nelegalne, „stihijske“ izgrad-nje kuća/stanova za odmor te devastacije i saturacije ekološki osjetljivih atraktivnih planinskih, primorskih, krških i nekih drugih područja. Kako bi spriječili i zaustavili negativne utjecaje razvoja turizma i sekundarno-ga stanovanja možemo se osvrnuti na razvoj i probleme sekundarnoga stanovanja u zemljama koje imaju tradiciju sekundarnoga stanovanja te izvući pouke o potrebi održiva gospodarenja na lokalnoj razini. Utjecaj razvoja turizma i sekundarnoga stanovanja u nekim zemljama poput Fin-ske postali su problem zbog sve veće kupovine i posjedovanja nekretnina i zemljišta od inozemnih vlasnika, susjeda Rusa i Norvežana. U zapadno-europskim zemljama vlasnici kuća za odmor žele imati i ostvarivati veća prava u općinama gdje imaju kuću za odmor, jer oni praktički žive na dvije adrese. Također su došli na ideju kako trebaju osnovati udruge preko kojih bi ostvarivali svoja prava, ulagali u lokalne gospodarske projekte, organizirali razne kulturne događaje i manifestacije s ciljem interakcije s domicilnim stanovništvom. Velik dio vlasnika kuća/stanova za odmor u Hrvatskoj su emotivno vezani za atraktivnu destinaciju. Oni su spremni dati svoj doprinos na lokalnoj razini atraktivne destinacije te ulagati sred-stva za izgradnju osnovne infrastrukture, kulturnih događanja, gospodar-ske revitalizacije. Pojava sekundarnoga stanovanja u napuštenim ruralnim naseljima obnavlja stambeni fond, vlasnici su uglavnom iz urbanih pod-ručja i spremni su ulagati u napuštena atraktivna ruralna područja.

U općini Kupres sekundarno stanovanje razvijeno je na četiri atrak-tivne lokacije: u blizini zimskih sportsko-rekreacijskih centara „Čajuša“ i „Stožer – Vrana“, u administrativnom području grada i prirodno atraktiv-nom krajoliku u blizini Kukavičkoga jezera. Sekundarno stanovanje nije većih razmjera, ali izgradnja nije u skladu s konceptom održiva razvoja.

SUVREMENA PITANJA

240

240

Potrebno je sekundarno stanovanje prostorno ograničiti u zone predviđe-ne za izgradnju turističke i ostale infrastrukture. Turistički razvoj i sekun-darno stanovanje treba biti u skladu s konceptom održiva razvoja kako ne bi došlo do devastacije i saturacije osjetljivoga planinskoga i krškoga područja. U općini Kupres na atraktivnim lokacijama najveći broj kuća/stanova za odmor i zemljišta je u inozemnom vlasništvu. Pozitivno je što vlasnici kuća/stanova za odmor obnavljaju stambeni fond u napuštenim i razrušenim depopulacijskim ruralnim naseljima. Naknade koje bi trebali plaćati vlasnici kuća/stanova za odmor trebale bi omogućiti gospodarski razvoj, izgradnju osnovne infrastrukture i daljnji turistički razvoj na lo-kalnoj razini, kako bi bili zadovoljni vlasnici kuća za odmor i domicilno stanovništvo. Vlasnici kuća za odmor su emotivno vezani za ovaj pla-ninski kraj i spremni su na ulaganje kapitala za gospodarski razvoj ali na lokalnoj razini. Sekundarno stanovanje i dužina boravka vlasnika kuća za odmor u općini Kupres još nije tako velikih razmjera da bi osnivali udruge, ali bismo s razvojem turizma i sekundarnoga stanovanja to mogli očekivati u budućnosti. Također velik broj vlasnika kuća za odmor nalazi se na relativno maloj udaljenosti i često posjećuju svoju kuću za odmor, ali još na prostoru Bosne i Hercegovine nema naznaka potrebe za dvojnim stanovanjem.

Literatura – Agapito, D., Mendes, J., Oom do Valle, P., 2012: Ruralno tu-

rističko naselje kao otvorena vrata turizmu u prirodi u Portugalu: primjer naselja Aldeia da Pedralva, Turizam 60 (3), 349. – 362.

– Alfier, D., 1987: Pristup istraživanja uzroka i posljedica pretje-rane izgradnje kuća za odmor i rekreaciju na području Jugoslavije s posebnim osvrtom na Hrvatsku, u: Zborniku radova s Okruglog stola, Turizam i prostor – Ekološki aspekti konfliktnih situacija (ur. Horak, S.), Institut za turizam, Zagreb, 237. – 266.

– Alfier, D., 1994a: Kolizije dokoličarske sredine i prirodne okoli-ne u obalnom prostoru, Turizam – izbor radova 1994, 261. – 281. (izvorni rad 1977.).

– Alfier, D., 1999: Uloga turizma u resocijalizaciji i desocijalizaciji suvremenog čovjeka, Turizam u sociokulturološkoj perspektivi, Za-greb, 1999, 170. – 192. (izvorni rad 1979.).

– Alfier, D., 2010: Zaštita prirode u razvijanju turizma, doktorska disertacija, Zagreb.

– Bilen M., 2011: Turizam i okoliš: ekonomsko-geografski pristup izu-čavanju problematike, Zagreb.

– Blažević, I., 1987: Dinamika izgradnje i prostorni razmještaj sta-

241



nova za odmor i rekreaciju na području Istre i Kvarnera, Susreti na dragom kamenu, 327. – 335.

– Curić, Z., 1989a: Transformacija primorskih naselja općine Kar-deljevo pod utjecajem turizma, Geografski glasnik 51, 165. – 172.

– Curić, Z., 1989b: Mogućnost razvoja turizma u delti Neretve, ma-gistarski rad, Zagreb, 107. – 120.

– Curić, Z., 1994: Donjoneretvanski kraj: potencijali i valorizirani turistički činitelji, Zagreb.

– Ćavar, I., 2019: geografski aspekt sekundarnog stanovanja u op-ćini Kupres, doktorska disertacija, Fakultet prirodoslovno-mate-matičkih i odgojnih znanosti, Sveučilišta u Mostaru.

– Dijst, M., Lanzendorf, M., Barendregt A., Smit, L., 2005: Second homes in germany and the Netherlands: Ownership and travel impact explained, Tijdschrift voor Economische en Sociale Ge-ografie 96 (2), 139. – 152.

– Flognfeldt, T., 2004: Second Homes as a Part of a New Rural Lifestyle in Norway, In: Tourism mobility and second homes: between elite landscape and common ground, (eds. Hall C. M., Müller D. K) Channel View Publications, Clevedon, Buffalo, Toronto, 233. – 243.

– grujić N., 2003: Dubrovački ljetnikovci, Zagreb. – Hiltunen, M. J., Pitkänen, K., Vepsäläinen, M., Hall, C. M.,

2013: Second Home Tourism in Finland: Current Trends and Eco-Social Impacts. In: Second Home Tourism in Europe: Lifestyle Issues and Policy Responses (ed. Roca, Z.) Lisabon, Portugal, 165. – 199.

– Klarić, Z., 1989: Sekundarne rezidencije u Jugoslaviji – prostorni raspored i utjecaj na okolinu, Geografski glasnik 51, 75. – 90.

– Krippendorf, J., 1986: Putujuće čovječanstvo – Za novo poimanje slobodnog vremena i putovanja, Zagreb.

– Kružić N., 2004: Turizam i okoliš, Tourism and hospitality mana-gement 10 (2), 97. – 100.

– Lipkina, O., 2013: Motives for Russian Second Home Owners-hip in Finland, Scandinavian Journal of Hospitality and Tourism 13 (4), 299. – 316.

– Lundmark, L., Marjavaara, R., 2005: Razmještaj kuća za od-mor u švedskom planinskom području, Turizam 53 (1), 3. – 16.

– Miletić, g. M., Mišetić, A., 2006: Zašto imati drugu kuću? Analiza motivacije na primjeru vlasnika kuća za odmor na hrvat-skoj obali, Društvena istraživanja Zagreb, 15 (1 – 2), 61. – 78.

– Miletić, g. M., 2006: Stavovi lokalne javnosti o nekim socioeko-

SUVREMENA PITANJA

242

242

logijskim posljedicama izgradnje stanova za odmor na otoku Viru, Društvena istraživanja Zagreb, 15 (1 – 2), 43. – 60.

– Miletić, g. M., 2011: U potrazi za drugim prostorom: Sociologij-ski aspekti sekundarnog stanovanja u Hrvatskoj, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb.

– Mišetić, A., 2006: Koncept povezanosti s mjestom i sekundarno stanovanje, Društvena istraživanja Zagreb, 15 (1 – 2), 27. – 42.

– Müller, D. K., 2002: german Second Home owners in Sweden, Tourisme et migrations 18(1), 1. – 18.

– Müller, D. K. 2004: Second Homes in Sweden: Patterns and Issues, in: Tourism mobility and second homes: between elite landscape and common ground (eds. Hall C. M., Müller D. K), Channel View Publications, Clevedon, Buffalo, Toronto, 244. – 258.

– Müller, D. K., 2013: Second Homes and Outdoor Recreation: A Swedish Perspective and Second Home Use and Complementary Spaces, in: Second Home Tourism in Europe: Lifestyle Issues and Poli-cy Responses (ed. Roca, Z.), Lisabon, Portugal, 121. – 140.

– Novosel-Žic, P., 1980 – 81: Kuće za odmor na otoku Krku: prilog poznavanju suvremenih procesa na Jadranskoj obali, Radovi 15 – 16, 13. – 23.

– Nordin, U., Marjavaara, R., 2012: Lokalno stanovništvo i vi-kendaši: uključivanje vlasnika kuća za odmor u Švedskoj u aktiv-nosti lokalnih udruga, Turizam 60 (3), 317. – 329.

– Opačić, V. T., 2012: Vikendaštvo u hrvatskom priobalju: jučer, danas, sutra, Zagreb.

– Pepeonik, Z., 1977: Stanovi za odmor i rekreaciju u Jugoslaviji, Geographica Slovenica 5, 181. – 194.

– Pepeonik, Z., 1983: Prostorni raspored i osnovne značajke stam-benih objekata za odmor i rekreaciju u SR Hrvatskoj, Geografski glasnik 45, 91. – 104.

– Roca, M. N. O., Roca, Z., Oliviera, J. A., 2011: Features and Impacts of Second Homes Expansion: the Case of the Oeste Re-gion, Portugal, Hrvatski geografski glasnik 73 (2), 111. – 128.

– Taylor K., 2011: Najezda vikendica: privatna arhitektura za od-mor u socijalizmu, Čovjek i prostor 57 (05 – 06), 68. – 70.

– Turk H., 2002: Općina Malinska-Dubašnica – uvjeti i značajke turističke valorizacije, Općina Malinska-Dubašnica, Malinska.

– Vagner, J., Fialova, D., 2011: Impacts of second home tourism on shaping regional identity in the regions with significant recrea-tional function, International conference on tourism and management studies, Algarve, 285. – 294.

243



– Vukmirović, M., Raspudić., K., Babić, S., gavrić, I., Smiljanić, g., Šehović, J., golubić, P., Jovanović, S., Plavišić, M., Savić, S., Karakeš, I. Lagumdžija E., Mašić, E., Sarić, g., 1985: Re-gulacioni plan vikend naselja „Rustine II“, Sarajevo.

AnAlYSIS Of SEcOnD hOMES On ThE EXAMPlE Of EUROPE AnD BOSnIA AnD hERZEgOVInA

Summary

With the development of tourism at an attractive tourist destination, there emerge second homes of greater or smaller proportions. Second homes are in-creasingly common in West-European countries and the neighboring Croatia, but the development of second homes is also apparent in attractive mountai-nous and seaside areas in Bosnia and Herzegovina. The emergence of second homes in BiH has not been scientifically researched so far; rather more attenti-on has been devoted to researching the development of tourism. The basic pur-pose and aim of this paper is to point to the need of researching second homes, and to find out the impacts of second homes on landscape and society. Different concepts of impacts and development of second homes in West-European co-untries, Croatia and BiH are compared. The specific aspects of second homes have been researched and analyzed. It is also necessary to research and explain the role and impacts of second homes from the ecological, economic, geographic, sociological and space planning aspect at the local level. The development and impact of second homes in the Kupres Municipality have been analyzed. The research was based on the analysis of various scientific and expert researches of the second home phenomenon with the aim of explaining and defining the second home phenomenon. Sustainable economic development is necessary in order to avoid the saturation and devastation of ecologically sensitive attra-ctive mountainous, coastal, karstic or some other area where tourism and se-cond homes are developing. Key words: second homes, tourism, West-European countries, Croatia, Bo-snia and Herzegovina, sustainable development

KNJIŽEVNI PRIlOg

Conjuctio magna, 2018., kombinirana tehnika, 56 x 48 cm

247

Mato Nedić Orašje

Jedan sat u školi za žene

Svaki dobar nastavni sat počinje motivacijom. Međutim, pred učite-ljem je uvijek pitanje: kako za nastavne sadržaje motivirati one du-

hovno lijene, one nedostojne znanja i užitka koji znanje donosi onomu tko ga posjeduje. Upravo zato što nisu svi učenici jednako zainteresira-ni niti imaju jednake (a pod tim podrazumijevam visoke) sposobnosti za usvajanje znanja, učiteljski poziv zna biti mučan, usprkos ugodi koju, načelno, sa sobom nosi. Međutim, sposoban će učitelj učiniti sve da svo-je učenike privuče k znanju koje im je dužan, ali i voljan podijeliti. Pri tom će svojom rječitošću buditi njihovu rječitost, svojom će osjećajnošću draškati njihovu osjećajnost. Davat će im onoliku slobodu kolika im je potrebna i uskraćivat će ju onda kada im nije potrebna. Od učenika će nastojati načiniti suradnike, probudit će u njima svijest da oni zajedno s njim rade na istom, veoma korisnom i ugodnom poslu stjecanja znanja i sposobnosti koje će učenicima dobro doći u životu. Upravo u mišljenju da znanja koja su stečena u školi učenicima nikada ne će trebati u životu (ili da će im trebati samo njihov malen dio) leži i razlog zašto se učenici osjećaju nemotiviranima te se opiru školskoj stezi i nametnutim progra-mima. Ako je učitelj sposoban u učenicima probuditi uvjerenje da se ne uči samo za danas i za sada, nego i za budućnost, da se ne uče samo znanja praktične naravi, ona koja će se iskoristiti u svakodnevnom životu da bi se radilo i zarađivalo, nego i ona koja nazivamo općima i koja nas čine naobraženima te ako je voljan programe prilagoditi učeničkim interesima i sklonostima, taj će učitelj postići dobre rezultate, učinit će svoju poduku privlačnom i zanimljivom, a njegovi će učenici biti motivirani. No, da bi netko postao takav učitelj, on mora imati duboko znanje koje će uvijek iznova nadopunjavati s vodotoka sveznanja, on mora imati dara za pou-čavanje i mudrosti za uočavanje onih bitnih sitnica koje čine život. Takav će učitelj biti dobar učitelj.

SUVREMENA PITANJA

248

248

Ja sam pak učiteljica. Ime mi je Sapfa, a živim na otoku Lezbu. Moj se otok nalazi u Egejskom moru i za njega, jasno je, mogu reći da je jedan od najljepših na svijetu. Kažem: jasno je, zato što bi, znam to, isto ustvrdili i svi drugi ljudi za svoj zavičaj.

Potječem iz aristokratske obitelji pa sam navikla na raskoš, na život u obilju. U mladosti sam puno polagala na naobrazbu budući da sam znala da bez dobre naobrazbe u suvremenom društvu nema cjelovita čovjeka. Učila sam marno i stekla puno duhovnih dobara. Sada, kao učiteljica, ta dobra dijelim drugima i tako ih umnažam. Motivirana sam željom da i drugi ljudi spoznaju ljepotu znanja i umjetnosti, ne zato da bih ih učinila sebi sličnima, nego zato da bi oni postali izgrađeni i cjeloviti. Svakomu tko je nakupio dosta godina jasno je da izgradnja čovjeka traje cijeloga života, a da se cjelovitost postiže u ravnoteži duhovnih i tjelesnih težnji. Kako je ta ravnoteža često ugrožena vanjskim utjecajima kojima je čovjek izložen, umijeće postizanja ravnoteže treba učiti. Učenje je cjeloživotno i škola pojedincu u tom učenju može pomoći, ali ona nije jedinim mjestom na kojem će pojedinac steći znanje. Školsko je znanje segmentirano; cje-lina se nalazi u svijetu, u svem što nas okružuje i u svima koji su oko nas.

Nakon što smo učenike dobro motivirali, odnosno uvodno pripremili za sadržaje o kojima ćemo zajedno razmišljati, za znanja u koja ćemo ih uputiti, uslijedit će najava našega cilja ili teksta koji će nam poslužiti kao polazište za analizu. Tom ćemo najavom učenike dodatno zainteresirati za sadržaje koji će uslijediti, otklonit ćemo njihove nedoumice koje su se možda u prvom dijelu sata bile pojavile. Zato će najava biti kratka i jasna.

Uz potrebnu najavu tekst ćemo i lokalizirati. To znači da ćemo po-nešto reći o stvaralačkoj biografiji samoga autora i o mogućim zanimlji-vostima vezanima uz nastanak teksta. Ne ćemo se pritom zadržavati na nebitnim životnim činjenicama, ne ćemo zamarati učenike navođenjem godina kojima je obilježen autorov životni vijek. Bit će nam daleko važ-nije upozoriti na značajke autorova stila, na njegovo mjesto u sjajnom društvu naših književnika. Htjet ćemo ukazati na ona njegova djela koja su učenicima možda već poznata, ali i na ona koja bismo rado preporučili za čitanje.

Kada sam bila još djevojčica, učenica jednoga učitelja koji me pouča-vao u kući mojega čestitoga oca, u duši sam osjetila želju pročitati mnoge književne svitke, ne da bih se tim hvalila u oholosti, nego da bih uživala u milozvuku pjesničke riječi, da bih o životu puno naučila i još više: da bih proniknula u tajnu umjetničkoga stvaranja kako bih i sama mogla postati umjetnicom. Biti umjetnica, znala sam to, ne može svatko. Da bi se stvarala neprolazna djela, potrebno je ujediniti božanske darove, koji su

249

249

Mato NedićJedaN sat u školi za žeNe

nam dodijeljeni, s onima koji su čisto ljudski, zanatlijski. Kako sam u sebi pronalazila obilje mašte, znala sam da imam snagu koju treba oplemeniti znanjem. Neoplemenjena snaga ne bi mi mogla otvoriti vrata onoga svi-jeta za kojim sam čeznula; snaga bez znanja mogla bi doduše izroditi i blijede stihove, ali oni nikada ne bi bili prihvaćeni od znalaca, možda tek od običnoga puka koji se zadovoljava plitkoćom misli i u toj pličini lijeno uživa, a takav je užitak jednak ispraznosti.

Budući da sam čeznula za višim i boljim, za dubljim i snažnijim, htjela sam čitati sve svitke koje smo imali u našoj kućnoj knjižnici. Zbog mla-dosti nisam znala zašto me u tom sprječavaju i roditelji i učitelj. Mislila sam da mi iz zlobe priječe pristup tajanstvenim svjetovima, da se pod-smjehuju mojemu naumu da jednoga dana i sama stvaram svjetove. Ni-sam bila mudra. U to sam vrijeme bila još nedozrela, pomalo razmažena bogataška kći. Kada mi je moj vrijedni i dobrostivi učitelj pojasnio da se znanje iz djela koja su stvarali prethodni naraštaji mora crpsti postupno zato što je ono u njih i stavljano postupno, a ne najednom, podsmjehivala sam se njegovoj logici govoreći da bih morala poživjeti stoljećima ako bih željela učiti onako sporo kako se kroz povijest ljudsko znanje sporo gomi-lalo. Kada mi je pak taj isti marljivi učitelj govorio da se pri odabiru djela koja ću čitati mora poštovati načelo primjerenosti i da nisu svi sadržaji za svaku dob, nego da se za određenu dob biraju prikladni sadržaji, bila sam uvjerena da me on hoće spriječiti da odrastem, da u meni želi trajno gledati djevojčicu kako bi me mogao poučavati do svoje starosti, kako ne bi, doučivši me, izgubio plaću u kući mojega oca.

Sada, u svojim zrelim godinama, sramim se ovakvih misli i nesretnih zaključaka do kojih sam dolazila ne iz zlobe, nego zbog želje da što prije dohvatim plodove znanja kako bih i sama počela roditi znanjem. Nisam znala što sada znam i nisam bila ova koja sam sada. Život me naučio da je za sve na svijetu potrebno vrijeme i da zelene mladice ne mogu dati obilan rod sve dok i same ne odrastu, ne dozriju i dočekaju doba zrenja.

Poslije najave teksta i njegove lokalizacije uslijedit će interpretativno čitanje. Ako je tekst, koji smo odabrali kao polazište za zajedničko pro-mišljanje, uzvišen, čitat ćemo ga tako da visinu i dubinu svojega glasa prilagodimo sadržaju. Naš glas mora pogađati u srce, on mora prenijeti osjećaje i atmosferu koju pisac zatvara u riječi od kojih je stvorio dje-lo. Ako je tekst smiješan, mi ćemo glasom na to ukazati, ali ne ćemo dopustiti da učenici slušanje pretvore u smijeh i tako smijehom zagluše umjetničku riječ.

Dok budemo čitali, ne ćemo sjediti, nego ćemo ustati kako bismo i tim ukazali na važnost onoga što činimo, kako bismo iskazali poštova-

SUVREMENA PITANJA

250

250

nje autoru koji nije osobno nazočan, ali je tu s nama, u tekstu, njegovim posredovanjem. Stojeći iskazat ćemo i poštovanje prema svakoj riječi u tekstu pa ćemo tako lakše doći do učenikova uma i srca.

Kada izvodimo nastavu, moramo biti prikladno odjeveni. Tom ćemo prikladnošću doprinijeti svečanosti trenutka u kojem se mlade učenič-ke duše susreću sa znanjem i s umjetnošću. Ako bismo bili neprikladno odjeveni, obezvrijedili bismo i autora kojemu iskazujemo čast što smo odabrali njegovo djelo da posluži kao polazište pouci, ali bismo i samo djelo učinili manje uzvišenim jer bi ono bljeskalo raskošnim sjajem iza kojega bi stajala tmina naše nedostojnosti da taj sjaj posredujemo dru-gima. Zato učitelj, kada čita tekst pred učenicima, treba u jednu cjelinu stopiti sebe s tim tekstom pa će kod učenika postići željene učinke.

Moje prve pjesme nastale su kada sam bila još dijete i ja sam ih rado pokazivala svojim prijateljicama želeći čuti njihovo mišljenje. One su se naizgled divile, neke su se, čula sam kasnije, izrugivale stihovima koji su još bili slabi, djetinjasti. Što su te prijateljice i mogle učiniti – jedne su bile zanesene drukčijim snovima, različitima od mojih, druge su bile neznali-ce. Bile su nezrele, kao što sam i sama bila, a ja sam im još nudila i nezrelo voće – stihove bez prave slasti i sočnosti pa sam zbog toga, izgleda, bila još manje zrela od njih.

Poslije su moje duhovne snage rasle. Sve sam više upoznavala svijet u kojem sam živjela, sve više sam postajala dijelom toga svijeta te sam i nje-mu dopuštala da postane dijelom mene. Što sam više primala od svijeta, to sam postajala svjesnija misli koje su me obuzimale i osjećaja koji su ih pratili. Tako se u meni postupno rađala sposobnost da te misli uobličim u stihove. Kada sam se usudila pokazati ih svojemu učitelju, nadvladala sam u sebi strah od kritike jednoga znalca, a tim sam prevladavanjem straha otvorila vrata u bezgranične prostore pjesničke slobode, u prostore u kojima se sluti nedokučivo, pronalazi traženo i dalje beskrajno traga za ljepotom, istinom i svjetlošću koja rasvjetljuje duhovne svjetove.

Učitelj me najprije pohvalio i tim me ohrabrio. Zatim je još jednom glasno pročitao pjesmu do koje sam puno držala. Pustio je da njegov glas preda me iznese sve nijanse osjećaja koje sam nastojala ugraditi u riječi koje su za mene bile gotovo svete. Onda je zašutio. Pustio je mojemu sluhu da upije šumove tišine. Želio mi je omogućiti sređivanje dojmova i misli. Učinio je zapravo ono što i ja redovito činim nakon interpretativ-noga čitanja na nastavnom satu: napravio je emocionalnu i intelektualnu stanku. Za vrijeme te stanke u meni su se podigli osjećaji. Dok je učitelj čitao pjesmu, dok sam slušala klokotanje njegova glasa, postala sam svje-

251

251


sna da sam napisala dobar epitalamij1, ali i da sam na mjestima načinila pogrješke kojih ranije, kada sam pjesmu sama čitala, nisam bila svjesna.

Moj je učitelj bio u godinama u kojima sam ja sada. To su godine u kojima se čovjek više ne osjeća mladim, ali zna da još nije ušao u starost. godine su to u kojima zrelost donosi svoje najbolje plodove. Jedan od tih plodova u duhu mojega učitelja bila je mudrost. Potaknut njezinim blagotvornim djelovanjem on me nije htio ukoriti zbog pogrješaka koje sam načinila pišući pjesmu, čak ni zbog toga što ih nisam sama uočila i popravila prije nego što sam s pjesmom izašla u javnost, to jest pred njega. On je točno znao kako se u ovom trenutku osjećam te nije htio ugasiti stvaralački plamen koji je u meni već počeo gorjeti. Dopustio mi je misliti i uvidjeti ono što je i sam, poučen iskustvom, vidio. Onda me pozvao da iznesem svoje dojmove o pjesmi.

Kada čuju pjesmu koju im čitam ili govorim pa srede osjećaje i misli, učenici iznose dojmove i zapažanja o pjesmi. Mogu to činiti tako što će ih najprije zapisati pa ih potom podijeliti s drugima i sa mnom. U takvom im slučaju dajem priliku da svoje misli pravilno uobliče u rečenice, da u slobodi u vremenu koje im je dodijeljeno izraze sve ono što u usmenom priopćenju ne bi uspjeli iskazati. U ovakvom zapisu dobivamo preciznost misli i možemo im se i naknadno vraćati. Postoje i slučajevi kada učenici dojmove iznose usmeno, spontano. Prednost ovakvoga iznošenja dojmo-va u tom je što se među učenicima otvara dijalog te oni nadopunjuju i ispravljaju mišljenja jedni drugih. Tu zajednički dolaze do zaključaka, izražavaju svoje slaganje ili neslaganje s iznesenim mišljenjima.

Pred svojim sam učiteljem bila sama. Dijalog sam mogla voditi samo s njim i on me mogao usmjeravati kako je mislio da će za mene biti korisno. Prednost ovakve privatne, individualne nastave u tom je što je učiteljeva pozornost usmjerena prema potrebama jednoga učenika, a nedostatak je sadržan u nemogućnosti ogledavanja vlastitih htijenja i postignuća u hti-jenjima i postignućima učenikovih vršnjaka.

Učitelj je od mene zatražio iznošenje dojmova o pjesmi koju sam na-pisala i koju mi je pročitao. Učinila sam to hrabro i iskreno. Znala sam da upravo iskrenost od mene očekuje i da je iskrenost preduvjet dobroj po-duci. Saslušavši me, učitelj se sa mnom upustio u analizu pjesme te mi je otvorio brojne vidike za koje nisam ni znala da postoje, u mojoj je pjesmi pronašao staze koje su mi, dok sam ju pisala, bile zakrčene početničkim stvaralačkim oduševljenjem. Analizirajući s učiteljem vlastitu pjesmu, i svoju sam dušu vidjela osvijetljenu iz drugoga kuta.

1 Korska svadbena pjesma.

SUVREMENA PITANJA

252

252

Cilj interpretacije književnoga teksta trebao bi biti proniknuti u smi-sao i dubinu stvaralačke poruke koja svoje korijene ima u životnim isti-nama. Književni bi tekst u takvoj analizi morao biti ogledalom životne stvarnosti, simbolom onih odnosa koji obilježavaju svakoga pojedinca i čovječanstvo u cjelini. Kako je poezija uzvišena, ona u malo riječi želi puno kazati, ne razmeće se, nego u samu sebe, u stihove od kojih je nači-njena želi zaključati spoznaje do kojih je pjesnik došao često mukotrpno tragajući po prostorima duha. Da bi učenik takvu kvalitetnu poeziju mo-gao dobro razumjeti i protumačiti na zadovoljstvo i korist svih oko sebe, u njemu treba razvijati sluh za poetske poruke, a to se razvijanje postiže čitanjem, promišljanjem i analizom.

U radu s učenicama u školi koju sam otvorila i koju već dugo vodim obrađujem različite teme i zajedno s njima tragam za idejnim porukama djelā koja nam u razmatranjima služe kao književni predlošci. Svako je književno djelo odsječak stvarnosti te ono ukazuje na određeni problem i sadrži poruku. Tema djela najčešće je vezana za naslov, a poruka se na-lazi pri završetku. Sve ono između naslova i završetka predstavlja put na kojem se nalaze rješenja za problem koji se obrađuje, a koji je vezan s temom.

Kako ja vodim školu za djevojke koje podučavam plesu i pjevanju, nastojim im ukazati na potrebu razumijevanja stihova koje pjevajući iz-govaraju. Zato s njima najprije analiziram pjesmu.

Premda je ljubav osnova života pa i svakoga ljudskoga djelovanja, možda je ženskoj ćudi prirođena potreba da o njoj više misli i pripovijeda. Muškarci, kao lovci, zgrabe ono što je pred njima, uživaju u svojoj nasladi, a onda idu dalje kroz život ne zanoseći se previše osjećajima. Žene čeznu za nježnošću, neke i za grubošću, ali sve za osjećajnošću koja ih prožima i koja u njima stvara poeziju duše čak i onda kada nisu pjesnikinje. Mi-slim da su upravo zbog toga učenice u školi za žene osobito voljele moju pjesmu Ljubavna strast.

Ljubav sam, kao i većina nas, upoznala u ranoj mladosti. Nisam se nje-zinim čarima prepuštala nepromišljeno, kao što je činila većina mojih pri-jateljica. Istina, postoje trenutci u kojima je razum isključen, a u naručje druge osobe nosi nas snaga osjećaja. No, kada ti trenutci prođu, potrebno je i u onom što je bilo, u onom što se uz sudjelovanje voljene osobe dogo-dilo, kao i u onom što jest, što je sada, pronaći svojevrsnu poeziju. Voljeti nekoga ne znači samo predati mu se u tjelesnom stapanju koje je vrhunac na kojem se ujedinjuju znanje i zaborav; voljeti znači postići duhovno i tjelesno jedinstvo s drugom osobom.

Kada sam ljubila, ljubila sam strasno, bez ostatka i bez srama, dariva-jući se i primajući uzdarje; kada sam pisala pjesme, činila sam isto, u taj

253

253


sam čin unosila sve svoje duhovne snage, cijelu sebe. Bez toga ne bih bila potpuna, ne bih bila žena kakva jesam; bez toga ni moje pjesme ne bi bile iskrene i iskreno prihvaćene od drugih.

Kako je tjelesno sjedinjenje u ljubavi vrhunac one pjesme koju pjeva-ju srca, tako je interpretacija književnoga djela vrhunac školskoga sata u nastavi kakvu održavam. Djevojke su voljele moje pjesme i ja sam rado s njima dijelila istine koje sam zatvorila u stihove. Te smo istine u razgo-voru otvarale.

Najtužniji dio mojega života smješten je u razdoblje između dvadeset druge i dvadeset pete godine, kada sam s dragim pjesnikom Alkejem i s mnogim drugima, meni nepoznatim, ali i poznatim ljudima, bila progna-na s voljenoga Lezba. Bile su to godine straha i nade koji su se izmjenji-vali tako da su ukočili moju dušu ne dajući joj predaha, onemogućivši ju da zagrabi na izvorima mašte i da stvara. Te su godine uslijedile nakon teških borbi na Lezbu u kojima su sudjelovale dvije struje: ona koja se bo-rila za očuvanje staroga poretka i ona koja je na otok donijela nešto novo: vladavinu naroda. Narod je bio rušilački raspoložen te su predstavnici puka često upadali u aristokratske palače kako bi pljačkali i zlostavljali vlasnike. Demokrati su takvo ponašanje donekle opravdavali govoreći da će se narod smiriti dok se naplati za dugogodišnje nepravde koje su mu činili aristokrati. Kada bi se zaista radilo samo o materijalnoj šteti koju bogati trpe, možda bih i ja šutjela i gledala kako priprosti i iz moje palače iznose ono bez čega ću moći živjeti. No, priprosti su sebi dali slobodu činiti više od toga te sam se, čuvši što se događalo drugim plemkinjama za vrijeme pljačkaških pohoda puka, pobojala za svoju čast, za tjelesnu nedodirljivost. Kao žena koja poznaje filozofiju i umjetnost morala sam progovoriti, javno izreći svoj stav, podići glas protiv nasilja. Stavila sam se na stranu čuvara starih prava našega staleža, na stranu reda i mira, a protiv onakve izopačene demokracije kakva nam je nuđena. Zato sam osuđena i prognana.

godine progonstva bile su i godinama nemirā, ne samo na Lezbu, nego i u mojoj duši. Te sam godine preživjela i tada mi je upravo to bilo važno: preživjeti. Živjeti se može samo ondje gdje slobodnom voljom odredimo da će nam biti dom. Tamo gdje smo natjerani živjeti ono što bismo trebali zvati životom možemo nazvati samo preživljavanjem budu-ći da je vrijeme koje u izgnanstvu provodimo vrijeme iščekivanja, vrijeme u kojem se priželjkuje povratak.

Kada su se političke prilike na Lezbu smirile, vratila sam se. Nisam više pronašla otok onakav kakav je nekada bio, ali sam pronašla ljude koje volim. Oni su mi pomogli otvoriti školu za žene, a škola je moj život traj-

SUVREMENA PITANJA

254

254

no usmjerila prema poučavanju. U život mi se uselio mir i ja sam mogla, osvrnuvši se na prošle godine, jasno vidjeti iskustva koja sam u njima stekla usprkos progonstvu.

Jednako je i na kraju nastavnoga sata na kojem smo djevojke i ja anali-zirale pjesmu. Nakon promišljanja i raščlambe uslijedit će usustavljivanje zaključaka. Ono će poslužiti meni da vidim koliko su djevojke naučile, a djevojkama će biti korisno da bi kroz završna izlaganja popunile još one praznine koje su im tijekom poduke možda ostale.

Sretan je onaj čovjek koji u životu radi posao koji voli ako ga radi s ljudima koje voli i koji njega vole. Tada on uživa sklad, tada se može nadati uspjehu.

U školi za djevojke našla sam utočište, stvorila sam rasadnik znanja, poligon ideja, vježbalište za život. Zadajući na kraju nastavnoga sata za-datke za samostalan rad, pogledom sam obuhvatila sve učenice. Vidjela sam njihova ozarena lica, oči pune radoznalosti, duše napunjene spozna-jom. Moje je životno utočište njihova marljivost, moje je pribježište po-ezija koju s njima dijelim. Sretna sam zato što imam nešto za podijeliti i imam to s kim dijeliti. Radoznala sam i to me nuka na stvaranje. Pjesni-kinja sam. Sapfa sam.

255

Jedan sat u školi za muškarce

Škola je bila prostrana zgrada, udaljena od središta grada i buke koja to središte svakodnevno ispunja. Bila je okružena visokim drvećem koje

joj je u vrućim danima pružalo blagotvornu sjenu. Ipak, nije bila tamna, kako bi se moglo očekivati, nego svijetla i prozračna zato što je drveće koje je oko nje zasađeno bilo znalački raspoređeno tako da ništa ne oduz-me njezinoj ljepoti i svrsi, nego da joj pridoda skladnost i privlačnost.

Kada je već završio početne škole u Rimu, u koje ga je otac poslao kako bi stekao potrebnu pismenost i izvrsnost u svim vještinama koje su jednomu mladiću potrebne, Kvint Horacije Flak upućen je o državnom trošku u Atenu kako bi se na izvorištu napojio snagom grčkoga duha, kako bi znanja stečena u Rimu oplemenio i produbio pa se tako obogaćen vratio u središte svijeta i bogatstvo koje je stekao podijelio s onima koji čeznu za napretkom rimske države.

Napuštajući prije puno godina rodnu Apuliju da bi došao u Rim, Ho-racije je mogao osjećati tugu zbog rastanka s ocem, zbog napuštanja polja svoje mladosti. Ta se tuga ipak miješala s radošću što će upoznati grad o kojem svi pričaju hvaleći ga, što će dolaskom u Rim otvoriti vrata u novi svijet, u život kakav ni on a ni njegovi vršnjaci koji ostaju u Apuliji nisu poznavali. Osjećao se ponosnim što je njegov otac, nekadašnji rob, imao toliko novca da ga je mogao poslati u najbolje škole, ali i još više što je spoznao da bez dobre naobrazbe nema napretka za društvo u cjelini. Došao je u Rim s očima otvorenim za dobro i zlo i sa srcem spremnim da ih razluči.

Kada je određeno da će on, zbog izvrsnosti koju je pokazao u rimskoj školi, školovanje nastaviti u Ateni, tada nije bilo u njegovom srcu žaljenja ni za čim: ni za tim što napušta Rim i prijatelje, ni za ocem koji se pono-sio sinom što je opravdao njegovo povjerenje i ispunio njegove nade. Tada je Horacije bio odrastao čovjek, željan putovanja i pustolovina, otvoren za upoznavanje novih ljudi i neviđenih krajeva, a nadasve željan da u samoj maternici europske kulture, tamo gdje je ona začeta, gdje se razvijala i odakle je rođena, živi onako kako žive grci, da govori njihovim jezikom, čita slasna djela njihovih pjesnika i o njima raspravlja. Kao mladić, sanjao je i o tom da pronađe iskren zagrljaj poštene grkinje i da doživi ljubav koja će ga nadahnuti i život mu učiniti ispunjenim.

Prispjevši na grčku obalu Horacije je duboko udahnuo taj novi zrak koji mu je pluća napunio svježinom, a onda je koraknuo na kopno kojim su nekada kročili oni ljudi čija je djela iznimno cijenio.

SUVREMENA PITANJA

256

256

*Škola je bila dobro opremljena, a što je najvažnije, imala je izvrsne

učitelje. Badava su sva učila i uzalud postoje bogato opremljene školske knjižnice ako u školi nema nikoga tko bi znao pravilno uputiti učenike u tumačenje književnih djela, tko bi mogao ukazati na povezanost povi-jesnoga trenutka u kojem su pjesnici živjeli s onim o čem su pisali ili na filozofska ishodišta njihovih djela. Zaista, do mnogih bi istina učenici mogli doći i sami, čitajući i raspravljajući među sobom, ali ako nema ono-ga tko bi ih uputio što bi trebali pročitati, ako ne postoji učitelj koji bi njihova razmišljanja pravilno usmjeravao, a zaključke usustavljivao, mno-ge bi vrijedne knjige ostale nepročitane, mnoga bi pitanja ostala neodgo-vorenima, a rasprave među učenicima završavale bi svađama.

Kao i u svakoj školi, i u ovoj je bilo onih učitelja koji su se skrivali iza svoje lažne učenosti te su glumili znanje ondje gdje ga nije bilo. Za poučavanje, međutim, nije dovoljno posjedovati samo znanje, iako je ono neophodno, potrebna je i vještina prenošenja življenoga znanja da bi ga učenici tako upili u sebe da bi ga osjetili toliko nužnim koliko su im za život bili nužni zrak, voda i hrana. Većina učitelja u ovoj školi bili su ljudi koji su život posvetili znanosti i poučavanju. Takve je Horacije volio.

*Sat je uvijek započinjao pozdravom. To je bio uljuđen znak poštovanja

učenika prema učitelju i obrnuto. Poslije toga ulazili su u riznicu znanja. Da bi se dobro poznavala književnost, koja je Horacija osobito zanimala, valjalo je izvrsno naučiti grčki jezik, njihovo pismo i gramatiku. Potom se trebalo posvetiti izučavanju filozofije i povijesti, upoznati glazbu i običaje, razviti sposobnosti koje se tiču vojnih vještina i ratne strategije, stalno vježbati duh i tijelo. I dok su neki drugovi u Horacijevoj školi posustali pod teretom obveza i nauka koji su trebali usvojiti pa su se povlačili pred novim izazovima i napuštali školovanje ili su mrmljali protiv učitelja koji su im nametali nove brige, Horacije se nije dao slomiti. Znao je s kojom je namjerom došao u Atenu i bio je svjestan da mora uložiti sve svoje snage da bi postigao cilj. Ipak, usprkos školskim opterećenjima, njegova je mladost tražila svoje ostvarenje te je on nalazio i vrijeme za odmor, kao i ono potrebno za ljubav.

grkinje su bile divne žene – sjećao ih se Horacije u kasnijim godina-ma kada se već vratio u Rim. Sjećajući se njih, on se prisjećao i mladosti koja je već bila minula, a za kojom je čeznuo ne zato da bi zaustavio pro-laznost, nego stoga što mu je ona donosila uvijek novu borbu i uspjehe, a tim mu je i život činila zanimljivijim. Zrelo doba donosi jednoličnost koja je u Horacijevu životu osobito nastupila u vrijeme bavljenja pisarskim

257

257

Mato NedićJEDAN SAT U ŠKOLI ZA MUŠKARCE

poslom. Nakon što se u bitci kod Filipa svrstao na gubitničku, Brutovu stranu, morao se vratiti u Rim. Tu su mu oduzeli svu imovinu pa je tri godine radio kao pisar da bi preživio. Takav je život smatrao dosadnim, previše običnim za njega koji je vidio grčke ljepote i izučio nauk kojim bi mogao dodati novi sloj pozlate na rimskoj kulturi samo kada bi mu ljudi oprostili onu potporu koju je u borbi protiv Oktavijana i Antonija pružio Brutu i Kasiju i kada bi mu htjeli dati novu priliku. No, ono što ne će učiniti ljudi možda će za njega učiniti bogovi.

*Učitelji su s njima u atenskoj školi puno raspravljali o životu, ali i o

smrti. Sve je jedno – govorili su – i sve je razdijeljeno u dvije polovine koje se savršeno uklapaju. I čovjek je sastavljen od dvoga, od muška i ženska, i kao biće sastoji se od dviju polovina: od lijeve i desne, od razuma i srca, od snage i malaksalosti. Sve je dvoje iako je sve jedno – nastavljali su – i ta dvojnost tjera sunce da se smjenjuje s mjesecom, zahtijeva od dana da smijeni noć. Sve je u mijeni i sve nestaje da bi ponovno postalo.

Mudro su govorili učitelji, još su mudrije kazivale knjige o životu i o smrti, a najbolje o svem zborilo je iskustvo jer bez njega teško bi bilo shvatiti učitelje, a knjige bi predstavljale samo zamršeni splet slova.

Usprkos svemu znanju koje čovjek u školi stječe, teško je prihvatiti poraz života koji se pretače u smrt, osobito kada je to pretakanje svo-jevoljno. Izgubivši bitku kod Filipa, Brut je smatrao da više ne postoji razlog zbog kojega bi živio. Poraz koji je doživio nije u nepovrat odnio samo brojne živote, nego je uništio i nade onih koji su uz njegovo rame stali zbog uvjerenja da čine pravu stvar, a među takvima je bio i Horacije. Čuvši da se Brut povukao iz života, da se ubio, Horacije je doživio slom. Ne bi ga valjda toliko pogodila ni vijest da mu je umro otac budući da se u određenim godinama očevoj smrti svatko može nadati, koliko ga je pogodila spoznaja da je njegov idol, Brut, posustao, da je prezreo život i daljnju borbu i povukao se, neki bi rekli hrabro (jer nije lako zaploviti rijekom bez povratka), drugi bi rekli kukavički (zato što je izgubio snagu i potonuo u očaju), Horacije bi rekao izdajnički (stoga što Brut, birajući smrt, nije mislio o onima koje je vodio u borbu koliko o sebi i o moguć-nosti da spasi bar ono malo što mu je još ostalo, a to je kukavni život koji radije predaje smrti nego da ga dadne u ruke svojih neprijatelja).

Tek sada, u razočaranju, spoznavši još jednu stranu ljudske duše, Ho-racije je mogao potpuno razumjeti riječi učitelja koji su govorili o udvo-jenosti svega što postoji, o jedinstvu koje nam se prikazuje u mnogostru-kosti.

SUVREMENA PITANJA

258

258

*Da u školi nije tako dobro upoznao Sapfu, Alkeja, Pindara i Ana-

kreonta, Horacije vjerojatno ne bi bio kadar spjevati onakve ode kakve su mu donijele slavu u Rimu. Sapfa ga je poučila ljubavi, Alkej ga je upozorio na zlo tiranije, Pindar ga je učio mrziti rat, a Anakreont ga je usmjeravao k veselosti i umjerenosti u svem. Prijateljujući s njima u duhu je prošao prostranstvima Lezbosa i Male Azije i zašao je u svijet koji je davno mi-nuo. Ipak, njihove je stihove resila živost zato što su govorili o prastarim temama, o spoznajama koje suvremenomu čovjeku nisu nepoznate, na-protiv, koje su dijelom njegove stvarnosti, ali na koje je u svojoj oholosti i brzopletosti zaboravio. Izdašnost jezika kojim su ti stihovi spjevani i značenja koja su iz njih proizlazila u Horaciju je budila želju da se i on okuša u stihotvorstvu, da propjeva, i učinio je tako. Dok je još bio učenik u atenskoj školi, za školske je potrebe pjevao grčkim jezikom. Bili su to stihovi kojima su se divili njegovi školski prijatelji, koje su hvalili znalci učitelji, kojima je mogao očarati poneku mladu grkinju široka duha kojoj se udvarao.

Kada se vratio u Rim, u onim turobnim godinama dok je još zarađi-vao kruh u pisarskom uredu, spjevao je stihove latinskim jezikom i tim su se stihovima kasnije divili Rimljani koji su ih u oduševljenju prenosili u druge krajeve. Međutim, da bi se u potpunosti mogao predati umjet-nosti, Horacije je maštao o drukčijem životu od ovoga kakvim je živio, o izvorima prihoda koji ne bi ovisili o pisarskom radu, nego bi bili stalni i nepromjenjivi, dolazili bi tako kako dolaze kiša ili sunce, bez čovjekove volje i utjecaja, a ipak u dovoljnom omjeru da bi se moglo dobro živjeti.

Kako ući u krug odabranih, pitao se Horacije, kako zaslužiti mjesto u njem? Ako u taj krug čovjek ne može tek tako ući, tom se krugu može približiti pa će odabrani možda poželjeti primiti ga u svoje društvo, mož-da će oni doći k njemu.

Horacija su u njegovoj skromnoj pisarnici jednoga dana pohodili umni Vergilije i dobri Varije koji su upoznali njegove stihove pa su po-željeli čuti i čovjeka koji ih je spjevao. U njima se nije, kao kod pojedinih oholica među pjesnicima, ugnijezdila zavist zbog uspjeha koji su već bili postigli Horacijevi stihovi. Oni su ih shvatili i zavoljeli, u njima su pro-našli plamen vječne umjetnosti, a u Horaciju čovjeka koji je sličan njima i koji svijet razumije na isti način na koji ga oni razumiju. Izveli su ga iz pisarnice na svjetlost, upoznali su ga s gajem Cilnijem Mecenatom čijoj su ga zaštiti preporučili te su ga oslobodili za umjetnost.

259

259


*„griješe oni koji kažu da u ljudima nema dobrote i da dobro nisu spre-

mni učiniti ako u isto vrijeme ne misle samo na sebe i ne traže nešto za uzvrat. Osnovno načelo ljudskoga života jest dobrota“, kazivali su atenski učitelji poučavajući mladiće u svojoj školi. Horacije se sada osvjedočio da su bili u pravu. Da bi ga u potpunosti oslobodio za umjetnost, Mecenat mu je darovao imanje Sabinum, ne zato da bi od Horacija zauzvrat imao bilo kakvu korist, nego da bi korist imalo rimsko društvo i umjetnost sama. Veliki uživatelj ljepote gaj Cilnije Mecenat oko sebe je okupljao one koji su svojim djelima služili kultu krasote. Horacija je oslobodio pisarskoga posla i brige za preživljavanje kako bi mu omogućio da se u potpunosti posveti stvaranju. Kako su u Horaciju već ležale brojne zamisli za djela koja je želio napisati, on se nesebično i strasno prepustio pisanju.

Stvaranje književnoga djela u neku je ruku slično stvaranju života. U toj je djelatnosti važno posjedovati strast i njom znati upravljati kako se ne bi prelila i zaprljala djelo tim ga obezvrjeđujući, ali i kako ne bi pre-sušila jer ako bi se to dogodilo, djelo bi bilo mlitavo, kao nedonošče, i ne bi moglo preživjeti. S obzirom na to da nitko među ljudima nije savršen, i Horacije je u svom radu upoznao i preobilje, ali i plitkoću stvaralačke strasti. Zato je na stihovima koje je stvarao predano radio, puštajući ih da odstoje prije nego što bi ih predao javnosti, pitajući za savjet svoje uzore među starim grčkim pjesnicima i okušavajući ih u usporedbi s njihovim stihovima, stavljajući se u poziciju publike i prosuđujući ih kao da nisu njegovi, dajući ih i vjernim prijateljima od kojih je znao da može očekivati iskreno mišljenje.

Izgarajući za umjetnost ka kojoj se svim srcem bio usmjerio, Horacije je u stvaralačkom zanosu počeo zaboravljati na sebe, čak i na osnovne po-trebe koje svaki čovjek ima, a tiču se osnivanja obitelji bez koje ni za koga nema budućnosti. No, zato je njegov otac bio tu da ga opomene.

*„Nikada ne prezirite očeve svoje ni majke svoje i uvijek im budite pri

ruci“, govorili su mudraci s Istoka koji su vjerovali samo u jednoga Boga. Rimljani su im se čudili zbog njihove jednobožačke religije, narod iz ko-jega su potjecali smatrali su zaostalim, a ipak su oni pronicljiviji među njima znali da se mišlju tih mudraca vrijedi pozabaviti zato što je i ona dijelom sveukupna svjetskoga iskustva. Zato su u atenskoj školi izučavali i povijest religija te su istraživali misli zabilježene u knjigama jednobo-žačkoga naroda koji je, kao i svaki drugi narod u svojoj prošlosti nekada

SUVREMENA PITANJA

260

260

bio silan, nekada slab, ali usprkos svemu uvijek zatvoren za strane utjecaje i uvijek vjeran svojemu Bogu vjerujući da je upravo on od Boga narod izabrani da učini velika djela na Zemlji.

„Poštuj oca i majku“, govorili su njihovi mudraci, „da dugo živiš i do-bro ti bude na zemlji.“ Iako nije bio jednobožac i nije pripadao tomu na-rodu, Horacije je mudrost iz njihovih svetih spisa naučenu u Ateni ponio u Rim i nije ju usput izgubio. Kada ga je otac posjetio na imanju Sabinum pa ga oduševljen susretom i sinovim životnim uspjehom upitao gdje su mu žena i djeca, a Horacije mu odgovorio da ih još nije stekao, gorko ga je ukorio i pjesnik se onda sjetio mudračevih riječi i shvatio je zašto su bile izrečene onomu narodu s Istoka.

„Nije dobro, sine moj, da se znanosti prepustiš kao ljubavnici koja će iz tebe isisati svu snagu i ispiti tvoje životne sokove. Ne valja biti ni previše uman kao što nije dobro biti ni predebeo ni premršav. Sredina je uvijek zlatna, nemoj to zaboraviti.“

Učenost čovjeka usmjerava k riječima drugih, k njihovim iskustvima i spoznajama, u njemu budi želje koje se tiču uma, a tijelo se onda polako povlači i prepušta prvenstvo duhu. Tada nastaju plodovi duha, a plodovi tijela izostaju. Tako je mislio Horacije i uviđao je da je otac u pravu.

„Posveti se ženama, sine moj, zagledaj se u neku dok je još vrijeme i dok nisi suviše ostario da bi te poštena žena mogla poželjeti u svojem na-ručju, da bi ti htjela roditi sinove. Od nepoštenih je žena mala korist, sine moj. One mogu pružiti tjelesnu nasladu uz određenu naknadu, ali srce ne mogu trajno zadovoljiti.“

Žene su druga polovina muškarca, zato on za njima čezne i među njima traga za onom koja će ga upotpuniti. Ova misao nije novost, znao je to Horacije, poznata je od pamtivijeka, a naglašavali su ju i učitelji. On se ipak u posljednje vrijeme suviše predao umnosti, a zapustio je potragu za drugom polovicom sebe.

„Prevelika umnost, voljeni moj sine, može izazvati gađenje nad tjele-snošću. Ona te može toliko udaljiti od tebe da se izgubiš u labirintima uma i da zaboraviš pronaći izlaz, da čak zaboraviš i da izlaz postoji. Tada postaješ nesposoban za tjelesne užitke, a umnost sama po sebi ne može te usrećiti. Ako bi ti se to dogodilo (o, neka bogovi takvu nesreću drže daleko od tebe), prokleo bih sebe što sam te poslao u škole i što te nisam držao uza se kako bih sačuvao tvoju prirodnost.“

Otac je znao mudro govoriti, Horacije je umio pozorno slušati. Dok mu je otac u svijest ulijevao vječne istine, pjesnik ih je u svojem umu va-gao i uviđao je da su očevi savjeti dobronamjerni i ispravni.

261

261


*„Radost zbog novorođenoga života neusporediva je s bilo kojom ra-

došću kojoj se čovjek može prepustiti. Ona obnavlja životnu snagu u nama, nosi nadu i našemu postojanju daje smisao. I slava i besmrtnost koje postižemo zahvaljujući ljepoti djela koja stvaramo samo su tlapnja u usporedbi s novorođenim životom.“ Tako su zborili Horacijevi učitelji na nekom od posljednjih njihovih susreta s učenicima. Pjesnik se sada, nakon razgovora s ocem, sjećao njihovih riječi.

„Da bi muškarac mogao voljeti ženu i da bi ona voljela njega, oni mo-raju odbaciti sve predrasude, osloboditi se svega što ih sputava. Ni njemu ni njoj nitko i ništa ne smije biti preče od njihove ljubavi. Ljubav će im darovati sreću i ispunjenje, obdarit će ih djecom koja će živjeti i onda kada njih dvoje prekrije prah.“

Riječi dobrih učitelja strujale su Horacijevim umom. Mislio je o njima i nalazio je da su ispravne.

Nije prošla godina od njegovoga razgovora s ocem, a Horacije je već u naručju držao sina kojega mu je rodila žena u kojoj je pronašao svoje drugo ja.

PRIKAZI

Intergalaktički most, 2018., kombinirana tehnika, 56 x 48

265

Ivan Sivrić Mostar

Vjeridba s poezijom

Stanko Krnjić, Sto i jedna mala pjesma, OMH Podstrana i DHK HB Mostar, 2019.

Kad dobijete novu knjigu u ruke, najprije vas susretne njezin izgled. Izgled nije nevažan. On može biti privlačan pa je rado otvarate ili

odbijajući pa vas može zavesti u nekorektan odnos prema knjizi. O tom inače vodi brigu nakladnik ili, točnije, urednik. Ova knjiga u impresumu navodi više imena koja jamče o primjerenosti knjige, o njezinu identitetu. Svi su oni u svojoj domeni zaslužni ili odgovorni za uređenost izdanja, no autoru pripada slava, ili kako god nazvali odjeke koje će izdanje izazvati. Tako i ime autora ovoga priloga u knjizi jest na vrhu druge stranice kao nakladnika i to opredjeljuje ovaj njegov govor o knjizi.

Kad nakladnik dobije zahtjev da se knjiga tiska u njegovoj recentnoj biblioteci Suvremenici, pravo je reći, mora biti zadovoljan. Evo i zašto! Najprije, Stanko kao pjesnik do sada nikada nije iznevjerio svoje umjet-ničko poslanje, a drugo, vidljivo je da, ako bi se kojim slučajem i malo opustio, ne bi mu to dopustili ocjenjivači, ugledni članovi DHK HB, Luko Paljetak i Antun Lučić, obojica pjesnici s istančanim smislom za pjesnički izraz te višestruki laureati brojnih nagrada. Tako se odgovornost nakladnika odmah preporodila u ugodnu dužnost pomaganja Sto jednoj maloj pjesmi da ugleda svjetlost dana.

Dakle, rukopis se pregledava prije nego što Sto jedna mala pjesma iza-đe iz tiska. I tada se razmišlja o autorovu opredjeljenju za naslov, zašto sto jedna i zašto mala. Također, o izboru forme, jer se svaka mala pjesma sastoji od pet redaka i u svakoj je prvi stih istovjetan s petim, posljed-

SUVREMENA PITANJA

266

266

njim i tako sto jedan put. Neke su „male pjesme“ imale i nadnevak. Još davno je pisac ovih redaka bio opomenut savjetom rimskoga klasika da bi napisana pjesma trebala „odležati“ sedam godina pa je istom tada, ako „preživi“, pustiti u javnu uporabu. Suvremena poezija je dinamičnija od starih običaja, raspolaže tehnikom pa se u autorove motive i razloge brže nekako proniče, ali opet i za to, bome, treba prilična pozornost. Narav-no, danas se također radije odustaje od teška odgonetanja, ali uputno je prihvatiti relativno lako dostupne izvore te razumijevanje značenja broja 101 ide nešto laganije nego prije. Na lijepo dizajniranoj bijeloj naslovnici, uz naslov knjige, figura je kvadrata sa sto punih tamnih kružića i na dnu je pridodan još sto prvi kružić plave boje. Zašto baš taj broj? Je li autoru bila nakana da se stotici kao „bezbroju“ ili kao umnošku savršenoga broja deset doda jedinica (kao neparan broj i kao muško načelo?), kao još je-dan koračić prema beskonačnosti pjesničke imaginacije ili je asocijacija na nešto posve drugo? Vjerovati je da je autor hotimice postavio zamku čitateljima da odgonetaju tajne numerologije.

Slično je s neobičnim formama malih pjesama. Odmah postaje jasno da je forma važna, zapravo vrlo bitna. griješe li oni koji preferiraju sa-držaj, dvojim. Ta ništa ne postoji izvan forme pa tako ni pjesma. Ovoga puta doista prostorna dimenzija (arhitektura pjesme!) ne igra odlučujuću ulogu u vrijednosti pjesme, premda je njezina arhitektura čini osobitom. Inače, sve postojeće mora imati neki oblik. I po tom obliku se spoznaje da postoji. Forma nije samo prostor, ona je i vrijeme, dapače, i značenje se pokazuje u stanovitoj formi. Pa i sam Bog je Actus purus, čista forma, reče nekada Toma Akvinski. Ovdje je, međutim, riječ o osebujnim pje-smama, koje (svaka) počinju poticajnim stihom i završavaju istim stihom koji su putovanjem preko četiri iduća „obogatili se iskustvom“ i dobili pretežito drukčije značenje od prvoga stiha. Tako se krug zatvara, krug kao savršenost ili kao težnja k savršenstvu. Tako cijela knjiga djeluje kao niz malih pjesama, poput kolajne, ili kao lanac, zapravo je jedna ogrlica ili niz prstena, kao znakova, Krnjićeve vjeridbe s poezijom. Teško je proni-knuti u sve zakutke kojima autor tvori te prstene, prepoznati sva značenja koja naviru asocijacijama kroz intimne pjesničke slike što ih je Krnjić proživio, prikupio i ponudio na stranicama knjige. Asocira to dijelom na haiku, na tanku… No Male pjesme nemaju tako strogo određenu formu, fiksan broj slogova od čega se ne bi odstupalo, nije to naravno ni defini-rana, nepromjenjiva pjesnička mjera u koju se morao „zbiti“ sav Krnjićev pjesnički potencijal. Pa ipak, u tih pet stihova ugodno se smjestio smisao i mnogostruka značenja, poticajne ideje i bogata empatija usmjerena na prepoznavanje čitateljskoga bila. Tu istodobno ljubavne i socijalne teme

267

267

Ivan SivrićVjerIdba S poezIjom

obitavaju s domoljubnim i duhovnim idejama, lako interpretativno, ra-zumljivo i primjenjivo. Nije onda čudno što promocije autorovih knjiga bivaju vrlo posjećene.

Dakako, knjiga je potkrijepljena recenzijama već spomenutih ocjenji-vača. Lijepo je vidjeti da su oni rado prihvatili svoju ulogu i koja može samo pripomoći rastu njihova ugleda budući da njihove akribične ocjene vrlo povoljno predstavljaju autorov umjetnički naboj, stvaralački doseg i plodonosnu primjenu poetske empatije u svakidašnjici. Osjeća se kako su oni vrlo rado priložili svoje imprimature u nakladu na radost i korist hrvatskoga književnoga i umjetničkoga pogona.

Nakon kratkoga vijeka knjige, vidi se da su nakladnici dobro odabrali, autoru stižu priznanja sa svih strana. Među ostalima, ulazak u uži izbor knjige za godišnju nagradu na Šimićevim susretima 2019. (DHK HB Mostar), druga Nagrada pasionske baštine (Zagreb) itd. Potpuno oprav-dano, jer se radi o doista, ne samo o lijepoj, nego i o iznimno dobroj knjizi.

268

Ivan Baković Mostar

Stalna je samo vojna

Mijo Tokić, Siguran grm, Planjax komerc, Tešanj, 2018.

Zbirka pjesama Mije Tokića Siguran grm sastoji se od pedeset osam pjesama raspoređenih u pet ciklusa i dodatka nazvanoga „Žišci“ (u

kojem je dvadeset književnih minijatura). U prvom ciklusu pjesama na-ziva „Ovo je moj kam“ autor razgovara sa stećcima i onima kojima su ti stećci podignuti pokušavajući kroz stihove dosegnuti do nekih životnih odgovora: Nisam došao da vas budim / Nisam došao da diram u vaš mir / Nego da naučim / Kako sve podnijeti (Spavajte, spokojno spavajte). A ispod tih stoljetnih „kamenih spavača“, koji daleko natkriljuju i nadživljuju obi-čan ljudski vijek, čuje se šapat, poruka i vječna istina: Na zemlji smo kratko / Dok dlan od dlan (Na stećcima); Nema onoga što je bilo / I ovo što je sad / Kratka je vijeka (…) Sve se mijenja, sve prolazi / Stalna je samo mijena i smrt (Stećak na uzvišenju pokraj puta za Šujicu).

Kao što je Mak Dizdar neke svoje pjesme pisao po uzoru na stare tekstove uklesane na stećcima slično i Mijo Tokić ispisuje stihove (koji bi svojom sažetošću i univerzalnom istinom) mogli biti uklesani na stećak iz davnina: I sad se svatko / Na svoj način / Liječi / Ja tijelo / Travama gorkim / A on osvajač / Valjda dušu / Ne znam čim / (ako ima lijeka) (Uvijek neka vojna).

*Šegedin veli kako „nema spasa od života“. A u životu, u kojem Stalna

je samo mijena i smrt, životu koji nas progoni „kroz iglene uši“, ili kako je to Mijo zapisao u svojoj zbirci Uspinjanja: Vrijeme nas još nije dotuklo // tuklo je / tuklo // (i oštricom / i muklo); u tom i takvom životu stalno je neka

269

269

Ivan BakovićStalna je Samo vojna

vojna: Uvijek neka vojna / Nevoljna / A tek sam se vratio / Iz boja / Ljuta / Pun poraza i rana (Uvijek neka vojna). Svatko ima svoj način liječenja svojih rana (od vremena koje nas tuče ili od ljutih rana iz boja), a Mijin način, čini mi se, odgovara onomu što je, već spomenuti, Petar Šegedin odgovorio Pavletiću na pitanje postavljeno u jednom intervjuu. Pavleti-ćevo pitanje: „Što je za Vas literatura: izazivanje ili savladavanje sudbine; pobjeda nad vremenom ili kompenzacija poraza… neprestano kopanje po rani ili pripravljanje melema za nju?“ Šegedinov odgovor: „Literatura, kao uostalom sva umjetnost, za mene je spas, spas od uvjeta u kojima živimo u ovom kozmosu.“ Možda se u ovim riječima krije odgovor na pitanje (sve je više pitanja, a odgovora?) o tajni poezije Mije Tokića. Je li Miji pisanje spas? Bilo kako bilo, bilo Miji pisanje spas ili ne bilo, slažem se sa Šege-dinom da je literatura „spas od uvjeta u kojima živimo u ovom kozmosu.“

*Kako god okrenuli čovjek je uvijek gubitnik: Život je razbojište / U kom

svi / Jedan po jedan Polože oružje // Ne znaš pred smrću / Ili pred životom (Razbojište). Vae victis, ali i Vae victoris. I onomu tko je sam na ovom svijetu – Vae soli. Je li isti motiv onih koji su pisali po stećcima i onih koji pišu pjesme (pjesme o stećcima)? Iako često ne znamo razlučiti kad smo pobjednici, a kad pobijeđeni, jedno je sigurno: na kraju smo sami (ispod stećka, stojećka, mašeta, biliga…). Hoćemo li tada imati odgovor ako ga sad nemamo? Pjesme u ovoj knjizi su pokušaj smanjenja broja pitanja. Svaka krije, ako ne odgovor a ono barem, putokaz prema odgovoru. U ovom labirintu svaki putokaz je dragocjen / A oni što pričaju pale vatre da pokažu put / U noći (O priči, pepelu i feniksu).

*Ciklus „O priči pepelu i feniksu“ goneta ljudsku potrebu za pričom, za

porukom… Veća je potreba da se nešto kaže / Da se nešto što se otkrilo / Što se spoznalo / Saopći svima / Da postane bogatstvo baština svih (Pjesma o priči). „Baština svih“, baš kao i natpisi na stećcima…

*Pjesme u ciklusu „Siguran grm“ nisu okrenute prošlosti nego pita-

njima sadašnjice: moralnim, filozofskim, egzistencijalnim…; a i sva ova pitanja su svevremena – ponavljaju se od stećaka (i još prije) pa do današ-njih dana. A pitanja će uvijek biti puno više nego odgovora. A tek ljudske zapitanosti: Kako će razumjeti tvoje riječi / Kad ne razumiju ni tvoju šutnju (Pjesme o šutnji).

SUVREMENA PITANJA

270

270

Ima li za čovjeka sigurna grma na ovoj zemlji, sigurna mjesta gdje nije ljuta boja, gdje život ne udara oštricom i muklo. Kad bi čovik, barem bio tica: U drugi grm / ili pod drugo nebo / prhne ptica / kad je obuzme nemir / i strah //A čovjek / sam // razdrljen u oluji // nigdje za njeg grma / sigurnog / I ovo nebo mu je beskrajno (Siguran grm). Ima se na čem zavidjeti pticama: Leti ptico, leti / Ti bar imaš krila / Moja su slomljena / Možeš iznad oblaka put sunca / Negdje u zavjetrinu / U neke nedirnute predjele / (sna) / Skrovitu uvalu / U koju ni voda ne zna doći / (u koju je i voda zaboravila doći) // Ze-mlja je zlom zatrovana // Tebe sa zemlje / Može raniti / Samo pucanj / Mene sve / Ne samo zato / Što sam previše ranjiv / Već zato što je previše tog / Što zadaje rane (Leti ptico).

Kad je već o ticama riječ valja mi ovdje ponoviti misao pok. Duvnjaka Joze Mašića (ne samo zbog njegove misli, koja je lijepa – iako gorka, nego i zbog toga da bi poneka naša misao oživjela uspomenu na njega; a ako se na to pridoda još i neka molitvica za njegovu dušu – kud’ ćeš, u Boga, bo-lje), dakle, misao iz Jozine knjige Ljudi i tice: „Ljudi su poput ptica: izlegu se, prolete, polete, lete, lete..., spuste se na neku granu, proskakutaju po zemlji, a onda nestanu bez jednog, bez oba krila i u ustima (u kljunu) im ostane pokoje zrno ječma ili pšenice, a oni zakovrnu glavama i – nestanu“ (Ljudi i tice).

*Zbirka pjesama „Siguran grm“ dijelom je sljednica tradicije (posebno

u prvom ciklusu), što joj nije mana jer u njoj nema ponavljanja nego samo oslanjanja na već provjerena rješenja. Dočim je u svakom drugom pogle-du autonomna, originalna i samosvojna zrela poezija autora koji dobro barata mišlju i riječju i zaslužuje svoje mjesto u suvremenoj bosanskoher-cegovačkoj i hrvatskoj književnosti. A kad već govorim o uporabi riječi i kad se već nekoliko puta pozivam na druge (da autoritetom poduprem svoj nesiguran sud), spomenut ću ocjenu, meni posebno dragu, koju je o Mijinoj poeziji izrekao Petar Majić koji veli: „U Mijinim pjesmama nema ni jedne riječi koju moja mater ne bi mogla razumiti“. Kud’ ćeš, u Boga, bolje kritike.

AKTUAlnOSTI

Teorija struna, 2018., kombinirana tehnika, 56 x 48 cm

273

Prof. dr. sc. Mladen Bevanda IVO ANDRIĆ O UČITELJU

Silvija Ćorić Džidić gimnazija fra grge Martića Mostar

Ukorak s najboljimaOvako to radi aktiv matematike fizike i informatike

gimnazija fra grge Martića Mostar rasadnik je prepoznatljivo na-darene i talentirane djece. Rasadnici znanja u ovoj školi nepresušno

hrane svoje učenike, kako kroz redovitu nastavu, tako i kroz brojne sekcije i izvannastavne aktivnosti prepoznate daleko izvan granica naše zemlje. Jedan od takvih prepoznatljivih izvora znanja su i sekcije i projekti veza-ni za tehniku i nove tehnologije. Aktiv matematike, fizike i informatike kreator je mnogih takvih aktivnosti.

Web dizajn i informatička skupina privlače mlade ljude koji su aktivni nositelji informatičkih inovacija i glavni akteri u njihovoj primjeni u gi-mnaziji fra grge Martića. Želja za informatičkom naobrazbom, moder-nim tehnologijama i kreativnošću njihova je zajednička poveznica. Čla-novi sekcije osim uređivanja i ažuriranja školske web-stranice, sudjeluju u realizaciji različitih aktivnosti vezanih za njezinu promociju (prezentaci-je, anketa, plakati, letci, promotivni filmovi). Web-stranica gimnazije fra grge Martića postoji od 2003. godine, a u njezinoj prvoj izradbi sudjelo-vali su učenici izborne nastave informatike.

Sekcija je iznjedrila učenike kreativce u izradbi fotografije, ali i filma, a vrlo brzo su uključeni i u ostale sekcije koje traže dobru fotografiju i diza-jn, kao što je Novinarska sekcija. Sekcija je spona i s raznim projektima, a jedan takav projekt je Connecting Classrooms (British Councile) po kojem smo posebno prepoznati u našoj regiji, ali i šire, kao jedna od najboljih i najkreativnijih škola od dvadeset europskih škola tijekom osmogodišnje-ga trajanja projekta. Veliku zaslugu za to su imali mladi IT kreativci koji su se velikim dijelom okupljali u ovoj sekciji.

Connecting Classrooms je globalni projekt British Councila koji uspo-stavlja partnerstva između škola u Velikoj Britaniji i škola širom svijeta. Kroz ova partnerstva, aktivizam i nove tehnologije škole uključene u pro-jekt ostvaruju međunarodnu dimenziju obrazovanja učenika i poboljšava-

SUVREMENA PITANJA

274

274

ju njihovo znanje i razumijevanje o drugim kulturama. Projekt priprema buduće generacije za rad i život u globalnom društvu.

Projekt je započeo s aktivnostima 2010. god. u Sarajevu prvim zajed-ničkim druženjem deset odabranih škola iz BiH. Sljedeća veća aktivnost bila je sudjelovanje naših profesora u projektu Project leaders u Poljskoj u veljači 2011. godine, gdje su bili u posjetu partnerskoj školi u Krakowu.

Krakow – profesorice Gimnazije fra Grge Martića i Gimnazije iz Krakowa

U sklopu E-Twinning projekta vezanoga uz Conecting Classrooms pod naslovom „Pogled kroz moj prozor“, naša učenica osvojila je nagradu za jednu od najboljih umjetničkih fotografija među četiri države EU. Nje-zina fotografija uvrštena je u zajednički kalendar za naš projekt za 2011. godinu. Ovom aktivnošću potaknuti su naši talentirani učenici, pa smo zbog toga u prosincu 2011. u prostoru Kluba Aluminij organizirali hu-manitarno-prodajnu izložbu fotografija i likovnih radova. Također smo izradili kalendar za školu s najljepšim fotografijama, od čije prodaje je no-vac darovan u humanitarne svrhe. Projekt su podržali akademski slikari i kipari iz likovne skupine EN FACE. Prihod od prodaje učeničkih radova doniran je Osnovnoj školi za djecu s poteškoćama u razvoju Mostar.

Nagrađena fotografija naše učenice koja je uvrštena u zajednički kalendar četiri EU države

275


275Silvija Ćorić DžidićUkorak S najboljima

Humanitarno-prodajna izložba likovnih i fotografskih uradaka učenika Gimnazije fra Grge Martića Mostar u Galeriji Aluminij

Connecting Classrooms naše škole organizirao je akciju pod sloganom „Svima trebamo pomoći“. Učenici su tijekom volontiranja radom u za-jednici svoje slobodno vrijeme provodili pomažući potrebitima. Stotinjak učenika gimnazije fra grge Martića podijelilo je vizitkarte potrebitima u našem gradu kako bi im uvijek bili na raspolaganju. Cilj ovoga projekta bio je prevladavanje različitosti koje smo pokušali učiniti manjima kroz ovakve aktivnosti.

Kartica volontiranja – ideja i uradak učenika naše škole (Svima trebamo pomoći i Svi trebamo pomoć)

Od veljače 2012. godine pod sloganom „Svima trebamo pomoći“ na-stavili smo akciju volontiranja u šesnaest različitih ustanova u Mostaru. Projektu se odazvalo osamdesetak gimnazijalaca koji su pomagali u hu-manitarnim i samostalnim ustanovama. Ovim projektom škola je uspo-stavila dobar odnos s udrugama i građanstvom.

Sljedeća aktivnost bila je istraživanje stavova građanstva i naših sred-njoškolaca o aktivizmu pod nazivom „Aktivizam i mladi“ kojoj je cilj po-dizanje svijesti o raznim važnim pitanjima današnjice. Ovo je prva anketa koju smo organizirali. Prvotni cilj bio je dobiti podatke na temelju kojih bismo pronašli najbolji način kako djelovati u zajednici i kako potaknuti građane na veći socijalni angažman i osviještenost o važnosti humani-tarnoga djelovanja. U anketi je sudjelovalo stotinu učenika naše škole i stotinu građana Mostara, a odgovori svake skupine su prikazani zasebno. Dio ankete proveden je i elektronskim putem.

SUVREMENA PITANJA

276

276

Zanimljivi su odgovori na posljednje pitanje. U pozitivne promjene u duljem razdoblju vjeruje 45% građana, dok su učenici naše škole vidno pesimističniji – preko 60% ispitanih smatra da ne će doći do bilo kakvih važnijih promjena u socijalnom, političkom i kulturnom životu u gradu.

Tijekom svibnja 2012. godine obilježen je projekt Big dance show. Po uzoru na London, gimnazijalci su odlučili počastiti Mostar i biti dio svjetskoga plesnoga događaja. Tim smo događajem sudjelovali u obaranju guinessova rekorda s ostatkom svijeta i dobili priznanje od gradonačel-nika Londona, gospodina Wayna Mcgregora.

Big dance show ispred naše škole

Tijekom svibnja također smo obilježili tzv. Multicultural days te smo u svim odjelima naše škole održali kratka predavanja i prezentacije na satu razrednoga odjela o kulturi i običajima partnera naše škole, škola iz Španjolske, Poljske i Škotske. U sklopu tih aktivnosti ispitali smo znanje naših učenika o kulturi i običajima ovih zemalja uz pomoć kvizova na ra-zini škole i online anketa na razini države. Također smo ukrasili predvorje škole prigodnim plakatima i zastavama zemalja partnerica.

Nakon ovih aktivnosti javio se interes medija za naš CC tim. Od tada nas prate radiopostaje i web-portali na lokalnoj i državnoj razini (Radio slobodna Europa, Studio 88, Bljesak.info, BHTV1, Radio Herceg Bosne, Večernji list…).

Kao jedna od najaktivnijih škola, s još tri škole iz BiH, prisustvovali smo projektu povezivanja škola na međunarodnoj razini u glasgowu u Škotskoj krajem 2012. godine. Naša učenica predstavila je projekt CC-a i iskustva stečena kroz ovaj projekt u Parlamentu Federacije BiH na inici-jativu Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (APOSO).

277



Najuspješnija škola – naši učenici prezentiraju projekt CC u Parlamentu Federacije BiH na prijedlog APOSO agencije

Tijekom božićnih blagdana, također, organiziramo razne akcije. Sva-ke godine priređujemo aukciju kolača u prostorijama škole pod nazivom „One more cake – one more love“. Kolači se prodaju po simboličnoj cijeni učenicima i posjetiteljima škole, a sav prihod donira se u humanitarne svrhe (kao npr. Egipatskom selu ili Školi za djecu s poteškoćama u ra-zvoju). U vrijeme blagdana kreativci naše škole izrađuju nakit, čestitke i suvenire koji se prodaju s istom svrhom.

U veljači 2013. godine proveli smo anketu na uzorku od stotinu učeni-ka naše škole i stotinu građana grada Mostara. Anketa je imala naglasak na političkoj perspektivi mladih, ocjeni odnosa političkih institucija pre-ma mladima te planovima mladih za budućnost.

Istoga su mjeseca našu školu posjetili predstavnici British Councila na čelu s gospođom Ruth Ur. Naši učenici, s učenicima Srednje medicinske škole Sestara milosrdnica iz Mostara koja je članica CC-a, predstavili su svoj grad prezentacijom i kratkoga filma koji su sami osmislili te su tako prezentirali probleme koje smatraju bitnim. gosti su bili ugodno iznena-đeni, dobili su pohvale i poticaj za daljnje djelovanje.

glavni projekt škole 2013./2014. bio je „Ekološka osviještenost“ gdje se u predvorju škole odvajao plastični i papirni otpad. Takav ekološki stav prenijeli smo na okolna naselja i zgrade. Potaknuli smo upravu grada na razvrstavanje smeća vrlo brzo.

Za isti projekt naš je učenik dobio nagradu za najbolju kameru na na-tjecanju na Festivalu Srednjoškolskoga kratkoga filma Švenk u Sarajevu (travanj, 2015.) – treća nagrada za film Društvo bez signala.

Učenici iz 56 srednjih škola u Bosni i Hercegovini odlučili su raz-mišljati o temi 100 zadnjih godina, raditi s kolegama i na kraju prijaviti svoje ideje za film. Natječaj je privukao 109 aplikacija iz 33 grada širom Bosne i Hercegovine. Selekcijski odbor, uzimajući u obzir kreativnost i inovativnost, te filmski potencijal, izabrao je 15 najboljih ideja koje su se

SUVREMENA PITANJA

278

278

do 25. travnja 2015. pretočile u filmove. Filmovi su se prikazani na Festi-valu u Sarajevu gdje su se naši učenici natjecali za mnogobrojne nagrade. Nagrada „Tilt švenk“ za najbolju kameru i treće mjesto pripala je našem predstavniku – filmu Društvo bez signala.

Društvo bez signala kroz igranu nas formu vodi godinama kroz po-vijest u neko drugo vrijeme. Nagrade je dodjeljivao tročlani žiri, koji su činili redatelji Pjer Žalica i Srđan Vuletić te Talents Sarajevo menadžer Asja Makarević.

Društvo bez signala – postava iz filma Gimnazija fra Grge Martića Mostar 3. mjesto i nagrada za najbolju kameru

Natjecatelji Festivala SKF „Švenk“

279



U istom projektu realizirano je volontiranje i izradba različitih letaka, plakata, elektronskih novina kao i online anketa gdje su glavni pokretači bili članovi ove sekcije.

Svake godine u suradnji s glazbenom i Literarno-recitatorskom sek-cijom realiziramo svečanu podjelu svjedodžba učenicima završnih razreda u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače i uveličamo našim prezen-tacijama ove svečane trenutke. Rad sekcije zabilježen je i kroz prired-be u predvorju škole (Valentinovo – plakati, prezentacije). Također smo osmislili promotivni letak i prezentaciju naše škole za Sajam škola grada Mostara.

Većina učenika ove sekcije informatiku nadograđuje i razvija i poslije srednje škole, praktično ili kroz različite studije. Web-sekcija je odskočna daska za veće pothvate i daljnja usmjerenja ovih mladih ljudi u IT-u. Naj-veći broj budućih kreativnih IT-jevaca svoje prve korake napravi upravo kroz ovakve aktivnosti u školi.

Također, projekti vezani za informatičke tvrtke kao što su Spark, In-tera ili Nsoft redovno zaokupljaju učenice i učenike ove sekcije, kao i izborne nastave informatike i srodnih znanosti.

U sklopu Aktiva matematike, fizike i informatike važno je istaknuti dugogodišnju suradnju s Fakultetom elektrotehnike, strojarstva i brodo-gradnje u Splitu. Završni razredi izborne nastave informatike, matemati-ke i fizike već četiri godine sudjeluju na edukacijskim radionicama iz naj-modernijih oblasti tehnologije na ovom uglednom Sveučilištu (labora-toriji za robotiku, biomehaniku, automatiku, numeričko modeliranje...). Učenici imaju priliku iz prve ruke saznati sve o svijetu tehnike, znanosti i inovacija te raditi na konkretnim zadatcima. Također imaju priliku slušati predavanja najvećih znanstvenika iz oblasti fizike, prof. Nikole godino-vića i prof. Ivice Puljka.

Takva suradnja iznjedrila je projekt na svjetskoj razini – Internati-onal Masterclasses. International Masterclasses (Međunarodni istraživački dan učenika) pruža jedinstvenu priliku učenicima srednjih škola da budu znanstvenici za jedan dan. Učenici u dobi od 16 do 19 godina u zemljama širom svijeta pozvani su na jedan dan u obližnja sveučilišta ili istraži-vačke centre na sudjelovanje u autentičnom istraživačkom procesu te na predavanja aktivnih znanstvenika, kako bi dobili uvid u teme i meto-de fundamentalnih istraživanja iz područja fizike i elementarnih čestica. Tako pripremljeni, učenici sami provode mjerenja na stvarnim podatci-ma prikupljenima u eksperimentima (ALICE, ATLAS, CMS, LHCb) na najvećem akceleratoru na svijetu „Large Hadron Collider“ (LHC) na CERN-u (Europski laboratorij za fiziku elementarnih čestica). Na kraju

SUVREMENA PITANJA

280

280

svakoga dana do pet učeničkih skupina iz različitih gradova diljem svijeta pridruže se videokonferenciji s CERN-om kako bi raspravili o svojim rezultatima.

Prvi put se „Međunarodni istraživački dan učenika“ održao i u Mo-staru uz pomoć znanstvenika s FESB-a Ivice Puljka i Nikole godinovića, a u suradnji s Fakultetom strojarstva, računarstva i elektrotehnike Sveu-čilišta u Mostaru. FSRE je ugostio učenike gimnazije fra grge Martića i njihove profesorice. glavi koordinator „International Masterclasses“ je dr. Uta Bellow, Technical University Dresden.

MasterClass projekt otvara predavanje uglednih znanstvenika s Fa-kulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje iz Splita, prof. dr. Ivi-ce Puljka i prof. dr. Nikole godinovića, koji su sudjelovali u jednom od najznačajnijih dostignuća moderne fizike, vjerojatnom otkriću Higgso-va bozona, Božje čestice, na CERN-u (Europskom centru za nuklearna istraživanja). Znanstvenici su nominirani za Nobelovu nagradu za fiziku. gimnazija fra grge Martića je prva škola u Bosni i Hercegovini koja sudjeluje u ovom međunarodnom projektu (jedna od 52 škole iz cijeloga svijeta).

Veliko je zadovoljstvo proširiti mladim ljudima vidike i pokazati im svijet gledan očima uvaženih znanstvenika te im omogućiti susret i rad s vrhunskim znanstvenicima kakve će imati prilike upoznati na MasterC-lassu i ove 2019. godine.

gimnazija fra grge Martića također je bila jedna od pilot-škola JICE ( Japanske agencije za međunarodnu suradnju). JICA je sudjelovala u mo-dernizaciji nastavnih planova i programa za informatiku, također je edu-cirala sve profesore informatike gimnazija u Mostaru i BIH (jednomje-sečni tečaj u Japanu i seminari u BIH kroz nekoliko godina). Profesor informatike naše škole je bio na jednomjesečnoj obuci u Tokiju i Saporu.

Aktiv matematike fizike i informatike ponosno izdvaja svoje trofeje:InformatikaNa natjecanju iz općega znanja iz informatike za gimnazije u lipnju

2015. godine na području HNŽ, učenici prvih razreda gimnazije fra grge Martića pokazali najbolje znanje iz opće informatike i osvojili prvo mjesto.

FizikaIznimno dobre rezultate postižu i naši fizičari radom na redovnoj i

zbornoj nastavi iz fizike. Županijsko natjecanje iz fizike prvi put je odr-žano 2012. godine. Radom na redovnoj i izbornoj nastavi fizike naši su učenici, iz godine u godinu, pokazivali iznimno dobre rezultate:

281



– 2012. godine jedno prvo mjesto i jedno treće mjesto – 2013. godine tri prva mjesta, pet drugih i dva treća mjesta – 2014. godine tri prva, dva druga i tri treća mjesta – 2015. godine tri prva, tri druga i dva treća mjesta – 2016. godine četiri prva mjesta, tri druga i dva treća mjesta – 2017. godine jedno prvo, sedam drugih i jedno treće mjesto – 2018. godine tri prva, tri druga i jedno treće mjesto.

MatematikaJako visoko smo rangirani i u matematici. Od 1994. održavaju se na-

tjecanja iz matematike. Učenici se pripremaju kroz redovitu, izbornu na-stavu i rad u sekciji matematičara.

Održano je 25 natjecanja na federalnoj razini. Učenici gimnazije su kroz ove godine ostvarili zavidne rezultate pa je škola jedna od najuspješ-nijih u regiji.

Na županijskim natjecanjima ostvarili smo 58 plasmana na prva tri mjesta (od toga 27 prvih). Na federalnom natjecanju ostvarili smo 27 plasmana na prva tri mjesta. Trinaest naših učenika sudjelovalo je na dr-žavnim natjecanjima u BiH.

Učenici ovih sekcija vinuli su se visoko u oblake znanosti od tehnike, tehnologije, prirodoslovlja po svim krajevima svijeta.

Znanstvenici nominirani za Nobelovu nagradu za fiziku ponovo do-laze u Mostar kroz projekt MasterClass 2019.

gimnazija fra grge Martića je prva škola u Bosni i Hercegovini koja sudjeluje u ovom međunarodnom projektu (jedna od 52 škole iz cijeloga svijeta).Veliko je zadovoljstvo proširiti mladim ljudima vidike i pokazati im svijet gledan očima uvaženih znanstvenika te im omogućiti susret i rad s njima.

Nadarenu djecu treba tražiti, kreativnost treba njegovati, kritičko raz-mišljanje treba poticati! Znanost i tehnologija potiče proizvodnju, a pro-izvodnja nas vodi u nebeska prostranstva novih spoznaja. Najprestižnija imena ovakvih pokretačkih znanosti dolaze u naš grad i u našu školu na sljedećem MasterClassu.

Tko zna koliko budućih takvih i većih znanstvenika je među našim gimnazijalcima. Tko zna tko je sljedeći kandidat za Nobela. Možda baš učenik iz ovoga aktiva

282

In MEMORIAM

Odlazak doajena BH filma

Vlatko Filipović (Turkovići, 1936. – Neum, 2019.) bosanskohercegovački redatelj, scenarist i sveučilišni profesor, potekao je iz obitelji otpravnika vlakova že-ljezničke pruge Dubrovnik – Sarajevo. Po ocu podrije-tlom je iz Ravnoga – selo Turkovići, po majci iz Čitlu-ka – selo Tepčići. gimnaziju je završio u Dubrovniku, a Filozofski fakultet – skupina jugoslavenskih knji-ževnosti u Sarajevu. Radio je kao umjetnički direktor

„Sutjeska filma“, te kao urednik u Dokumentarno-obrazovnom progra-mu TV BiH. Predavao je na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu i Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, predmet Filmska i RTV kultura / medijska kultura. Završni dio svoga impresivnoga stvaralačkoga čina realizirao je kao istaknuti član udruge „HUM – Mostar“.

Nije postao u obitelji treća generacija željezničara, nego je postao filmski redatelj. Filipović je bio jedan od začetnika sarajevske škole do-kumentarnoga filma. Snimio je četiri igrana filma: „Moja strana svijeta“ (1968.), „Deveto čudo na istoku“ (1974.), „Nastojanje“ (1982.), „Kako ubiti griega u Sarajevu“ (1995.) no snimio je više od 40 dokumentar-nih i kratkometražnih filmova, od kojih se do rata ističu: „U zavjetrini vremena“ (1964.), „Žedno polje“ (1964.), „Zemlja neretljanska“ (1965.), „Hop-jan“ (1965.), „Punta veljega mora“ (1977.), „Kruh naš svagdašnji“ (1978.), „Doba mijena“ (1984.) i drugi. Osim televizijskih serija „Kultura religija“, „Ratna TV škola“ i „Bosanski duh“, u razdoblju 1990. – 2000. ističe se deset filmova pod zajedničkim nazivom „Konac XX. stoljeća BiH u filmovima Vlatka Filipovića“. To su: „Testament“ (1990.), „Poruke sa stećaka“ (1991.), „Ravno u tri dijela“ (1992.), „Vatre Sarajeva“ (1992.), „Križni put u Sarajevu“ (1993.), film i serija „Kardinal od Bosne i Her-cegovine“ (1994. – 1998.), „Kuća nade“ (1998.), „Princip prvi“ (1999.), „Neum MM“ (1999.). Od 2000. do 2004. pripremao, snimao i slagao neretvansku trilogiju „Saga o Neretvi“: „Čarobni jug“, „Pečat vremena“ i „Agonija zelene rijeke“.

Zajedno s HUM-om uspio je realizirati svoja dva posljednja doku-mentarna filma „Od gabele do Huma“ i „Hardomilje od davnina“, te obilježiti vrijednosnice identiteta i prostora iz kojega potičemo. Te dvi-je ključne činjenice, identitet i prostor iz kojega potječemo, trajno su ga određivale u njegovom cijelom stvaralačkom opusu, kojim je postavio standarde koji će obilježavati desetljeća koja dolaze.

283

IN MEMORIAM 283

Svjetski je prepoznat Vlatkov talent filmskoga dokumentiranja tako da je dobitnik brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu.

Nagrade: Oberhausen, nagrada službenoga žirija za najbolji film („U zavjetri-

ni vremena“), Cannes, omladinski festival, nagrada za režiju filma („U zavjetrini vremena“), Bologna – Trento, film „Kardinal od Bosne i Her-cegovine“ dijeli grand prix festivala, Nagrada internacionalnoga žirija CIDALC za režiju filma „Hop-jan“, Diploma čelnom filmu nagrađe-ne Jugoslavenske selekcije dokumentarnih filmova u Oberhausenu za film „Hop-jan“; Diplome za uspjeh filmova na festivalima: „Moja stra-na svijeta“ u Chicagu, Diplome za „Hop-jan“: u Londonu, New Yorku, Oberhausenu, Mexicu, Leipzigu, Sofiji, Krakovu („Hop-jan“ prvi film iz „regije“ uvršten u stalni postav Muzeja moderne umjetnosti New York); Nagrade „Festivala jugoslavenskog dokumentarnog filma Beograd“; Prva nagrada za režiju filma „U zavjetrini vremena“; Velika zlatna medalja za film „Kruh naš svagdanji daj nam danas“; Nagrada „Kekec“ međunarod-nog žirija za film „Hop-jan“, diplome festivala za „Hop-jan“ i „Testa-ment“. Nagrade Pulskog filmskog festivala: Zlatna arena za film „Kako ubiti grega u Sarajevu“; Zlatna Arena za glavnu žensku ulogu u filmu „Moja strana svijeta“.

Ostale nagrade; „Šestotravanjska nagrada grada Sarajeva“ za film „U zavjetrini vremena“; „Dvadesetsedmosrpanjska nagrada SR BiH“ za dokumentarnu trilogiju „Doba mijena“ (filmovi „Polje“, „Zemlja“, „Dani O(limpijade)“); Nagrada Udruženja filmskih radnika za unaprjeđenje ki-nematografije.

Vlatko Filipović je bio istaknutim članom više udruženja među ko-jima su: HKD Napredak, HDZU, HAZU BiH, HUM Mostar, Matice hrvatske i drugih.

Ivan Sivrić

284

Odlazak uglednoga psihoterapeuta, pedagoga i sportskoga radnika

Branko Barišić rođen je 3. lipnja 1934. godine u Ra-kitnu, općina Posušje u Bosni i Hercegovini. Školo-vao se u Širokom Brijegu, Slavonskoj Požegi, Zagrebu i Sarajevu. U Zagrebu je 1964. godine stekao diplo-mu nastavnika fizike i opće tehničkoga odgoja. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1974. godine je stekao diplomu profesora pedagogije i psi-

hologije, a nakon specijalizacije 1996. godine i zvanje obiteljskoga psiho-terapeuta. Pola stoljeća profesionalno je posvetio djeci i njihovim razvoj-nim problemima. Ostvario je vrlo bogatu i uspješnu suradnju s brojnim nevladinim udrugama iz Mostara i Hercegovine koje su se bavile sličnom problematikom.

Branko Barišić je od malena pokazivao talent za brojne sportove. Izra-zito snažne građe bavio se atletikom i rukometom (velikim i malim). Od 1952. godine kad je bio član RK „Optika“ Zagreb, igrao je još za RK „Sloga“ Sarajevo, RK „Sarajevo“, RK „Metalac“ Zagreb i RK „Medve-ščak“ Zagreb. Jedan je od prvih rukometnih sudaca u Bosni Hercegovini. Poseban doprinos dao je razvoju boćanja. Jedan je od utemeljitelja i prvi predsjednik Boćarskoga odbora u Mostaru 1984. godine. Boćarski odbor 1986. godine prerasta u Boćarski savez grada Mostara i Hercegovine. On je bio nukleus iz kojega je osnovan Boćarski savez Bosne i Hercegovine u Sarajevu 1988. godine. Branko Barišić je sve to vrijeme bio neumoran animator i promotor boćanja, utemeljitelj boćarskih sekcija i klubova u Mostaru i Hercegovini. Inicijator je osnivanja prvoga i drugoga boćar-skoga kluba u Bosni i Hercegovini (BK „Radobolja“ i BK „Mostar“).

Nastupao je kao natjecatelj za mostarske klubove „Mostar“ , i „Mostar – geoplan“ četiri puta u finalu Kupa Jugoslavije. S Boćarskim klubom „Zrinjski“ iz Mostara bio je prvak Bosne i Hercegovine 1997. godine. Nastupao je za reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Europskom pr-venstvu u Zagrebu 1994. godine. Nastupao je za momčad „Zrinjskog“ koja je 1997. godine nastupila u Kupu europskih prvaka kao predstavnik Bosne i Hercegovine protiv BK „Polje“ iz Ljubljane.

Više puta bio je predsjednik komisija za polaganje sudačkih ispita. Sudio je dva meča kvalifikacija za boćarskoga prvaka Europe u Ljubuš-kom 29. i 30. travnja 2000. godine kad se oprostio od aktivnoga suđenja međunarodnih utakmica u boćanju.

In MEMORIAM

285

IN MEMORIAM 285

Spada u najuži krug onih koji su zaslužni za prijam Bosne i Herce-govine u Svjetsku boćarsku organizaciju (FIB) 1994. godine. Predsjednik FIB-e Alphons Bruno Lagier dodijelio mu je u Mostaru 5. svibnja 1996. godine Medalju za doprinos razvoju boćanja u Bosni i Hercegovini.

Autor je monografije o sportskom boćanju Boćanjem do stote koju je objavio Sportski savez grada Mostara 2004. godine. Također je napisao Obitelj u buri i oluji života 1. i 2. 2007. godine. Za monografiju Rakitno I. i II. dobio je 2013. godine Diplomu za najbolji izdavački poduhvat godine na Međunarodnom sajmu knjiga – XII Bijenale knjige Sarajevo.

Bio je član Akademije za razvojnu rehabilitaciju sa sjedištem u Zagre-bu. Ovaj istaknuti pedagog, psihoterapeut i jedan od pionira mostarskoga boćanja umro je u Mostaru 27. siječnja 2019. godine u 85. godini života. Pokopan je na rimokatoličkom groblju Šoinovac u Mostaru.

Marinko Jovanović

SUVREMENA PITANJA

286

286

SURADnIcI U OVOM BROJU

Mario Vasilj (Međugorje, Čitluk, 1967.) osnovnu ško-lu završio je u Međugorju, a Srednju tehničku u Čitlu-ku. Studij politehnike završio je na Pedagoškom fakul-tetu Sveučilišta u Rijeci. Magistarski rad iz pedagogije obranio je 1997. godine na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Radni odnos zasnovao je u zvanju mlađega asistenta na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta

u Rijeci, Odsjek za politehniku. Na istom fakultetu bio je mlađi asistent i asistent. Doktorski rad obranio je na Filozofskom fakultetu Sveučili-šta u Rijeci 2005. godine. U zvanje docenta izabran je 2006. godine na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru gdje drži kolegije Metodika nastave prirode i društva i Didakti-ka. U zvanje izvanrednoga profesora izabran je 2009. godine. Aktivno su-djeluje na brojnim znanstvenim skupovima i konferencijama te objavljuje stručne i znanstvene radove. Trenutno obnaša dužnost dekana Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.

Alena Letina u Zagrebu je završila osnovnu školu i jezičnu gi-mnaziju. godine 2000. završava dodiplomski učiteljski studij, a 2001. pojačani program prirodoslovlja na Filozofskom fakulte-tu Sveučilišta u Zagrebu te stječe zvanje diplomirane učiteljice s pojačanim programom iz nastavnoga predmeta prirodoslovlje. Od 2009. godine znanstvena je novakinja-asistentica na Odsjeku za učiteljske studije Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagre-bu i izvoditeljica nastave na kolegiju Metodika prirode i druš-tva te suradnica u znanstvenom projektu Učenje otkrivanjem i istraživanjem u nastavi prirode i društva. Doktorirala je 2013. godine s temom „Istraživački usmjerena nastava prirode i društva i razvoj učeničkih kompetencija“. Područje njezina znanstveno-ga interesa su didaktika i metodika prirode i društva, s poseb-nim usmjerenjem na istraživanja suvremenih nastavnih strategija i metoda i istraživačkoga učenja. Aktivno sudjeluje na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. Autorica je i suautorica stručnih i znanstvenih radova te udžbeničkih kom-pleta, metodičkih priručnika i multimedijskih sadržaja za nastavu prirode i društva od 1. do 4. razreda osnovne škole. Aktivno su-rađuje s Agencijom za odgoj i obrazovanje održavajući plenarna predavanja i radionice na stručnim skupovima učitelja razredne nastave

287

287SURADNICI U OVOM BROJU

Slavomir Stankov (Risan, Boka Kotorska, 1947.) umirovljeni je redoviti profesor u trajnom zvanju Sve-učilišta u Splitu u području tehničkih znanosti u polju računalne znanosti. Osnovnu školu polazio u Tivtu, Risnu i Splitu. gimnaziju u Splitu. Na Fakultetu elek-trotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) Sveuči-lišta u Splitu, smjer Elektronika, diplomirao je 1972. godine. Magistrirao je u svibnju 1979. godine na FE-SB-u u Splitu s radom pod naslovom Pristup projektiranju sistema proce-sorskog upravljanja. U travnju 1997. obranio je disertaciju pod naslovom Izomorfni model sustava kao osnova računalom poduprtog poučavanja načela vođenja na FESB-u u Splitu.U razdoblju od 1973. do 1991. godine nastavnu i znanstveno-istraživač-ku djelatnost obavlja u Školskom centru Ratne mornarice bivše države u Splitu. Osim toga, u ovom razdoblju kao vanjski suradnik sudjeluje u realizaciji nastavnoga procesa sa studentima na FESB-u u Splitu i Višoj pomorskoj školi u Splitu. Od jeseni 1991. godine do umirovljenja 2013. godine je zaposlen na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu, gdje održava nastavu i provodi znanstveno-istraživačku djelat-nost iz područja računalstva, primjene računala u nastavi te informatike. Vanjski je suradnik i izabrani nastavnik u razdoblju od 2000. do 2013. godine na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagre-bu, Kemijsko tehnološkom fakultetu, FESB-u i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu te Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgoj-nih znanosti Sveučilišta u Mostaru (zaključno s akademskom godinom 2017./18). Na matičnom fakultetu kao i u vanjskoj suradnji posebno radi na uvođenju i primjeni informacijske i komunikacijske tehnologije u obrazovanju. U vezi s tim u suradnji s kolegama uvodi kolegije Inteli-gentni tutorski sustavi, Sustavi e-učenja, Projektiranje sustava e-učenja i Vrednovanje sustava e-učenja.Znanstveno istraživanje je orijentirano na inteligentne tutorske sustave, autorske alate i autorska okruženja inteligentnih tutorskih sustava, obli-kovanje nastave u sustavima e-učenja i posebno inteligentnim sustavima e-učenja. Voditelj je nekoliko znanstvenih projekta financiranih od Mi-nistarstva znanosti RH. Voditelj je za oko pedeset diplomskih radova stu-denata, sedam magistarskih i tri doktorska rada na Sveučilištu u Splitu i Sveučilištu u Zagrebu. Autor je više od stotinu istraživačkih i znanstvenih radova objavljenih i citiranih na više znanstvenih konferencija i časopisa (prema izvješću google Scholar).

SUVREMENA PITANJA

288

288

Tomislav Volarić (Ljubljana, 1985.) nakon završene osnovne škole pohađao je Opću gimnazija fra Slavka Barbarića u Čitluku. Inženjer računalstva (univ. bacc. ing. comp.) postaje 2007. godine, da bi 2010. postao magistar inženjer računalstva (mag. ing. comp.). Tije-kom studija imao je stipendiju od Ministarstva obrazo-vanja Republike Hrvatske kao top-student. Magistrirao

je odličnim uspjehom kod mentora prof. dr. sc. Vlatka Lipovca. Od 2008. do 2009. godine radi u tvrtki Libertina u Dubrovniku kao informatičar na održavanju informacijskih sustava, obavlja dužnosti potpore za raču-nalnu sklopovsku opremu kao i web-programiranje. Cisco tečaj (CCNA) završio je 2008. godine. Nakon magistriranja, u listopadu 2010. godine zaposlio se na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znano-sti Sveučilišta u Mostaru kao vanjski suradnik i u isto vrijeme postaje profesor informatike u Srednjoj školi fra Slavka Barbarića u Čitluku do listopada 2012. godine. Upisuje, 2010. godine, poslijediplomski doktorski Studij elektrotehnike i informacijske tehnologije na Fakultetu elektro-tehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu, gdje doktorira u travnju 2017. (tema: „Model oblikovanja i isporuke znanja u inteligen-tnom sustavu za upravljanje učenjem“). Dio istraživanja na disertaciji proveo je u Finskoj.U srpnju 2017. izbran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Fakul-tetu računarstva, strojarstva i elektrotehnike, na područje tehničke znano-sti, znanstveno polje računalstvo, grana umjetna inteligencija. U nastavni je uključen na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znano-sti, vanjski je suradnik Fakulteta strojarstva, računarstva i elektrotehnike Sveučilišta u Mostaru i vanjski suradnik Univerziteta u Sarajevu.Od 2017. voditelj je Centra i Ureda za informacijske tehnologije Sveu-čilišta u Mostaru (SUMIT), a od 2016. pomoćnik dekana Fakulteta pri-rodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Od 2014. do 2017. član je Odbora za upravljanje i unapređenje kvalitete na Sveučilištu u Mostaru. Od 2014. obavlja funkciju stručnoga savjetnika i mentora u Herceg-bosanskoj županiji za predmet Tehnička kultura.Angažiran je i na međunarodnom projektu „Adaptive Courseware based on Natural Language Processing (AC & NL Tutor)“, koji financira Ured američke mornarice (Office of Naval Research) od 1. srpnja 2015. do 1. srpnja 2019. Od 2012. godine član je udruge ACM i IEEE. Od svibnja 2018. godine pridruženi je član Hrvatskoga društva za znanost i umjet-nost u Bosni i Hercegovini.

289


Autor je za više od dvadeset istraživačkih i znanstvenih radova objavlje-nih i citiranih na više znanstvenih konferencija i časopisa (prema izvješću google Scholar).Oženjen je i otac troje djece. Aktivno govori i piše engleski jezik

Matea Markić Vučić (Čapljina, 1992.) osnovnu i sred-nju školu završava u Ljubuškom. Na Fakultetu priro-doslovno-matematičkih i odgojnih znanosti je stekla zvanje magistre informatike i geografije. Diplomski rad je obranila 2016. godine (tema: „Analitika učenja – okruženje za unapređenje e-učenja“. Na istom Fakul-tetu ostaje raditi dvije godine kao asistentica na kole-gijima Sustavi e-učenja, Vrednovanje sustava e-učenja i Projektiranje su-stava e-učenja, Računalni praktikum 1 i 2. Trenutno radi kao projekt-me-nadžer. Aktivno sudjeluje na znanstvenim skupovima i konferencijama te objavljuje stručne i znanstvene radove.

Đurđica Čotić (Zagreb, 1994.) osnovnu školu pohađala u gornjoj Stubici u Hrvatskom zagorju, a Opću gimnaziju u Oroslavju. godine 2012. upisuje Studij razredne nastave Sveučilišta u Rijeci. Nakon završena tri semestra, zbog preseljenja u Metković, školovanje nastavlja na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, gdje 2018.

godine postaje prvostupnicom Studija razredne nastave. Trenutačno je apsolventica navedenoga Studija.

Lidija Vladić-Mandarić (Mostar, 1971.) doktorirala je na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu na po-dručju humanističkih znanosti, polje znanost o umjet-nosti, grana muzikologija i etnomuzikologija. Aktivna je sudionica znanstvenih i stručnih skupova te autorica i suautorica više znanstvenih i stručnih radova. Člani-ca je nekoliko stručnih asocijacija kao što je Interna-tional Council for Traditional Music (ICTM), Hrvatskoga muzikološ-koga društva, Muzikološkoga društva Federacije Bosne i Hercegovine, te Ogranka Matice hrvatske Mostar. Trenutno je u zvanju docentice te obnaša dužnost pročelnice Studija glazbene umjetnosti FPMOZ Sveu-čilišta u Mostaru.

SUVREMENA PITANJA

290

290

Milea Ajduk Kurtović (Mostar, 1978.) osnovnu i osnov-nu glazbenu školu završila je u Mostaru, kao i gimna-ziju fra Dominika Mandića. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru diplomirala je na smjeru engleski/hrvatski jezik i književnost. Svojim početnim radom ve-zana je uz Mostar, prvo kao profesorica engleskoga je-zika u građevinskoj školi Juraja Dalmatinca, potom i u gimnaziji fra Dominika Mandića, a od 2012. asistentica je na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, gdje je djelatnim radom vezana uz izvedbu nastave engleskoga jezika.Poslijediplomski doktorski studij „Jezici i kulture u kontaktu“ upisuje također na Filozofskom fakultetu, gdje 2016. brani kvalifikacijski rad naslova „Konceptualne metafore ljubavi u romanima Wuthering heights and Heart of darkness“, a 2018. doktorski rad naslova „Lingvističke kon-strukcije zla u gotičkoj fikciji“. Tijekom rada i studija objavila je nekoliko znanstvenih i stručnih radova te je održala izlaganja na nekoliko znan-stvenih konferencija.

Marija Polić (Mostar, 1986.) osnovnu školu završila je u Posušju, a gimnaziju i srednju glazbenu školu u Širo-kom Brijegu. Studij u okviru prvoga ciklusa na Odsje-ku za muzičku teoriju i pedagogiju Muzičke akademije u Sarajevu završava 2009. godine, a 2012. završava i po-slijediplomski studij na istom Odsjeku, smjer Solfeg-gio. 2009./2010. bila je angažirana kao demonstratorica

za predmet Solfeggio na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u klasi doc. dr. Senada Kazića. Za uspjeh tijekom studija dobila je priznanje Federalnoga ministarstva znanosti i obrazovanja kao jedna od najboljih studenata u Federaciji BiH. Istraživački i nastavni interesi vezani su joj za područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, grana teorija glazbe. Trenutno je zaposlena u glazbenoj školi Ivana pl. Zajca u Mostaru kao profesorica teorijskih predmeta. Na FPMOZ-u u Mostaru od svibnja 2014. godine angažirana je kao vanjska suradnica na mjestu asistentice na kolegiju Solfeggio u klasi doc. dr. Vedrane Milin Ćurin.

Marina Bazina (Mostar, 1987.) osnovnu školu, gimnaziju i srednju glaz-benu školu završila u Mostaru. Magistrirala je glazbenu kulturu 2011. godine na Studiju glazbene umjetnosti FPMOZ Sveučilišta u Mostaru. Poslijediplomski doktorski studij Etnomuzikologije upisala je 2012. go-dine na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Istraživački i nastav-ni interesi vezani su joj za područje humanističkih znanosti, polje znanost

291


o umjetnosti, grana teorija glazbene umjetnosti. Upo-slena je kao viša asistentica Studija glazbene umjetno-sti i razredne nastave FPMOZ Sveučilišta u Mostaru. Autorica je nekoliko znanstvenih i stručnih radova izlaganih na međunarodnim znanstvenim i stručnim konferencijama.

Gordana Nakić (djev. Papić, Livno, 1972.) u Livnu je završila osnovnu i srednju školu. Na Pedagoškom fa-kultetu u Mostaru stekla je zvanje nastavnice razredne nastave, a na Univerzitetu Džemala Bijedića u Mostaru zvanje profesorice razredne nastave. Nositeljica je Spo-menice Domovinskoga rata. Radi u OŠ „Fra Lovro Ka-raula“ u Livnu. Suautorica je Monografije župe Ljubun-

čić. Objavljuje stručne i znanstvene radove iz širega područja pedagogije. Imenovana je za savjetnicu / vanjsku suradnicu J. U. Zavoda za odgoj i obrazovanje. Poseban interes predstavljaju joj povijest livanjskoga škol-stva i osmišljavanje novih sadržaja za djecu s teškoćama u razvoju kojima se može poboljšati kvaliteta njihova odgoja i obrazovanja.

Sandra Medić (Sarajevo, 1970.) osnovnu i Srednju strojarsko-tehničku školu završila je u Kreševu, nakon koje je upisala Pedagošku akademiju u Sarajevu. Zbog ratnih djelovanja u Bosni seli se u Hercegovinu gdje upisuje Pedagošku akademiju u Mostaru i 1997. godi-ne stječe zvanje nastavnice biologije i kemije. godine 2002. nastavlja školovanje na Pedagoškom fakultetu, odnosno Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru te je stekla zvanje profesorice biologije i kemije.Radila je u Osnovnoj školi kardinala Stepinca u Neumu, Osnovnoj školi Ante Brune Bušića u Rakitnu te u Osnovnoj školi Marina Držića Buna. Od 2015. godine zaposlena je u Zavodu za školstvo Mostar na mjestu stručne savjetnice za biologiju. U dosadašnjem radu na tom radnom mje-stu bila je uključena u izradbu dokumenta „Zajednička jezgra nastavnih planova i programa za moju okolinu, prirodu i društvo, prirodu i biologiju definirana na ishodima učenja“. Također je bila dio tima za izobrazbu stručnih savjetnika u Županiji zapadno-hercegovačkoj. Bila je sudionica u više međunarodnih projekta, inicijatorica i organizatorica natjecanja iz zoologije za učenike osnovnih škola HNŽ, po prvi put su sudjelovali uče-nici iz Osnovne škole za djecu s posebnim potrebama Mostar.

SUVREMENA PITANJA

292

292

Marija Perutina (Čapljina 1993.) osnovnu školu završila je u Crnićima, a opću gimnaziju u Srednjoj školi Stolac. Diplomirala je kombinirani studij biologije i geografije na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru (tema: „Fizikalno-kemijske značajke tla i vode u koritu rijeke Bregave“).U 2016. godini je glavna urednica i voditeljica student-

ske televizijske emisije „Eureka“. Boravila je u inozemstvu u okviru stu-dentskoga programa CEEPUS (Austrija) te obavljala IAESTE stručnu praksu na Institutu za kliničku i istraživačku fiziologiju Medicinskoga fakulteta u Lodzu (Poljska). Aktivna je članica studentske organizacije IAESTE od 2014. do 2017. godine gdje je rukovodila timom za projekte i marketing. Od 2017. članica je IAESTE Alumni mreže. Aktivno se služi engleskim jezikom u govoru i pismu.

Anita Dedić (Prozor, 1985.) diplomirala je 2008. na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru i stekla zvanje profe-sorice biologije i kemije. Doktorski rad obranila je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2015. godine. Docentica je na Fakulte-tu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, na Odjelu biologije, od 2016. godine. Područ-je znanstvenoga interesa su joj ekologija alga i cijanobakterija vodenih ekosustava na kopnu s posebnim naglaskom na dijatomeje i krške izvore, procjena kvalitete voda te praćenje stanja vodenih ekosustava. Sudjelovala je u izradbi nekoliko međunarodnih i domaćih projekata kao članica ekspertnoga tima. Autorica je više radova s međunarodnom recenzijom. Sudjelovala je u radu brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova i radio-nica.

Anđelka Lasić (Kiseljak, 1980.) diplomirala je 2004. na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru (da-nas Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti) i stekla zvanje profesorice biologije i kemije. Doktorski rad obranila je na Prirodoslovno-matema-tičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2011. godine Docentica je na Fakultetu prirodoslovno-matematič-

kih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, na Odjelu biologije od

293


2012. godine. Područje znanstvenoga interesa su joj makrofitska vege-tacija, ekologija vodene i močvarne vegetacije, kvaliteta vode. Sudjelova-la je u izradbi nekoliko međunarodnih i domaćih projekata kao članica ekspertnoga tima. Autorica je više radova s međunarodnom recenzijom. Sudjelovala je u radu brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova i radionica.

Dragan Škobić (Mostar, 1971.) diplomirao je 2001. godine na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mo-staru (danas Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti) i stekao zvanje profesora biologije i kemije. Magistarski rad obranio je na Prirodoslov-no-matematičkom fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, smjer Ekologija 2008., a doktorski rad na Prirodoslovno-ma-tematičkom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 2012. godine. Docent je na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru na Odjelu biologije. Od 2017. je pročelnik Studija biologije. Područje znanstvenoga interesa su mu fiziologija bilja, ekologija voda i sekundarni metaboliti. Sudjelovao je u izradbi nekoliko međunarodnih i domaćih projekata kao član ekspertnoga tima. Autor je više radova s međunarodnom recenzijom. Sudjelovao je u radu brojnih domaćih i me-đunarodnih znanstvenih skupova i radionica.

Svjetlana Stanić-Koštroman (Sarajevo, 1978.) diplo-mirala je 2002. godine na Pedagoškom fakultetu Sveu-čilišta u Mostaru (danas Fakultet prirodoslovno-mate-matičkih i odgojnih znanosti) i stekla zvanje profesorice biologije i kemije. Doktorski rad obranila je na Priro-doslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagre-bu 2009. godine. Izvanredna je profesorica u granama

ekologije i zoologije na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgoj-nih znanosti Sveučilišta u Mostaru od 2014. godine. Područje znanstve-noga interesa su joj ekologija makrozoobentosa vodenih ekosustava na kopnu s posebnim naglaskom na tulare i krške izvore, procjena kvalitete vode te praćenje stanja vodenih ekosustava. Voditeljica je i sudionica brojnih međunarodnih i domaćih projekata te je autorica dva sveučilišna udžbenika i više od trideset radova s međunarodnom recenzijom.

Helena Dragić (Prozor, 1983.) osnovnu školu je završila u Prozoru, a u Mostaru opću gimnaziju, studirala Hrvatski jezik i književnost na

SUVREMENA PITANJA

294

294

Pedagoškom fakultetu (sada Filozofskom fakultetu) Sveučilišta u Mostaru i diplomirala 2008. godine. Iste godine upisala je poslijediplomski studij „Jezici i kul-ture u kontaktu“ na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru te 2012. godine obranila kvalifikacijski rad na temu „Ekonimija stolačkoga kraja“. Doktorski rad „Horonim Hercegovina i toponomastika stolačkoga kraja“ obranila je 2014. Objavila je više znanstvenih radova te lektorirala nekoliko znanstvenih monografija i sveučilišnih udžbenika. Radi na Fi-lozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Maja Lasić (Mostar, 1973.) završila je osnovnu školu i gimnaziju „Aleksa Šantić“ u Mostaru te diplomirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru (studijska grupa: Hrvatski jezik i književnost) i na Humanistič-kim naukama Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mosta-ru (odsjek: Dramska umjetnost – gluma). Dobitnica je Rektorove nagrade na Univerzitetu. Doktorirala je na

Filozofskom fakultetu u Zagrebu i kao docentica predaje na Sveučilištu u Mostaru. Objavila je niz znanstvenih i stručnih radova iz teatrologije i filmologije i sudjelovala na brojnim međunarodnim znanstvenim kon-ferencijama. Bila je u stalnom angažmanu Lutkarskoga kazališta Mo-star. Režirala je nekoliko predstava za djecu te glumački angažirana u nekoliko predstava u Narodnom pozorištu Mostar. Živjela je u Italiji i bila angažirana u teatru „Teatro Stabile d` innovazione galleria Toledo“ u Napulju. Sudjelovala je u talijanskom dokumentarno-igranom filmu „Verso Est“ (redateljica Laura Angiulli) koji je ušao u uži izbor na „Festi-val di Venezia 2008“, kao i u norveškom igranom filmu „Elsker deg ogsa“, redatelja Dine Murselovića. Producentica je i glumica u igranom filmu „Mrtve ribe“, redatelja Kristijana Milića koji je nagrađen u Americi (gol-den Remi na Worldfest Houston). Dobitnica je specijalnih nagrada za producenticu na filmskim festivalima u Puli i Tuzli. Voditeljica je i mo-deratorica brojnih poetskih večeri i promocija. Umjetnička je direktorica Mostar film festivala. Predstavnica je Bosne i Hercegovine u Eurimagesu, europskom fondu za kulturu pri Vijeću Europe (Council of Europe, Eu-rimages). govori talijanski i engleski jezik. Majka je troje djece.

Ivan Perutina (Mostar, 1985.) u Mostaru je završio osnovnu školu i Sred-nju građevinsku školu. Na Sveučilište u Mostaru, fakultet Prirodoslov-

295


no-matematičkih i odgojnih znanosti – smjer povijest – zemljopis, upisao se 2005., a diplomirao 2010. godine te stekao titulu magistar zemljopisa i povijesti. Poslije-diplomski doktorski studij „Jadran – poveznica među kontinentima“ upisao je 2014. godine na Sveučilištu u Zadru. Uposlen je kao viši asistent na Studiju geo-grafije i smjeru Turizma i zaštite okoliša FPMOZ-a Sveučilišta u Mostaru na predmetima Klimatologija, Hidrogeografija, Dinamika atmosfere i mora, geografija mora, Primije-njena hidrogeografija, Primijenjena klimatologija.

Jelena Putica Džajić (Mostar, 1986.) osnovnu i srednju školu završila u Širokom Brijegu. Magistrirala je 2011. godine na Studiju zemljopisa – povijesti FPMOZ–a Sveučilišta u Mostaru. Poslijediplomski doktorski stu-dij „Jadran – poveznica među kontinentima“ upisala je 2014. godine na Sveučilištu u Zadru. Uposlena je kao viša asistentica na Studiju geografije i smjeru Turizma

i zaštite okoliša FPMOZ-a Sveučilišta u Mostaru. Asistentica je na ko-legijima Ekonomska geografija, Agrarna i ruralna geografija, geografske osnove ruralnoga turizma, geografija Hrvatske, Industrijska geografija, Selektivni oblici turizma, globalni turizam, Promet i turizam.

Jelena Šimunović (Metković) diplomirala na Studiju biologije i zemljopisa 2011. godine (tema „gIS ana-liza hidrogeografskih obilježja općine Mostar“, men-tor prof. dr. sc. Mladen Pahernik). Izabrana u zvanje asistentice na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru 2013. godine. Asistentica je na kolegijima Statistika i ggM, geo-morfologija, geoinformatika, Analize u gIS-u, Biostatistika, Biogeogra-fija, Prirodni rizici i katastrofe, Diplomski seminar. Živi u Mostaru.

Sonja Jurić (Zagreb, 1973.) osnovnu i srednju školu je završila u Mostaru, a studij hrvatskoga jezika i književ-nosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru; zvanje: mag. philol. croat. Nagrađivana je na Šimićevim susretima u Drinovcima 2006. godine. Pjesme i priče su joj prevođene na engleski, njemački, talijanski, make-

SUVREMENA PITANJA

296

296

donski i slovenski jezik. Članica je MH, HKD Napredak Mostar, DHK HB, Književnoga kluba Mostar i Društva pisaca BiH. Stalna je suradnica više listova. Objavila je više knjiga za djecu te slikovnica, a objavljuje i kritike. Doktorandica i asistentica je na Sveučilištu u Mostaru. Živi u Mostaru.

Ivan Madžar (1974.) vezan je školovanjem, životom i radom za Ljubuški, Mostar, Posušje, Zagreb i Zadar. Kao izvanredni profesor na Fakultetu prirodoslov-no-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, svojim znanstvenim i nastavnim radom otva-ra mnoga vrata domaćih i stranih sveučilišta i časopisa. U primjeni znanstvenoga i istraživačkoga rada njegova

uža struka je društvena geografija unutar koje u primjeni posebice timsko-ga rada u radu sa studentima surađuje na raznim projektima sa znanstve-nicima i institucijama različitih profila iz zemlje i svijeta. Među prvima samostalno istražuje domenu vjerskoga turizma, a bavi se i demografskim kretanjima na prostoru Hercegovine. Bogatu znanstvenu i nastavničku djelatnost nadopunjuje pisanjem školskih udžbeničkih izdanja (Školska naklada, Mostar), ali i djelovanjem u mnogim domaćim i međunarodnim asocijacijama vezanim uz unapređenje obrazovanja.

Mato Nedić (Tolisa, 1971.) je hrvatski pjesnik, ese-jist, pripovjedač, romanopisac, putopisac i književnik. Osnovnu školu pohađao je u Tolisi, a srednju u Orašju. Diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Pedagoš-kom fakultetu u Osijeku. Surađivao je u Glasu Koncila (1994.), u časopisima Stećak, Hrvatska misao, Hrvatsko slovo, Vijenac, Riječ, Glede, Osvit, Marulić, Republika, Suvremena pitanja, Bosna franciscana, Dubrovnik i Motrišta. Pjesme je objavljivao u zbornicima KLD-a Rešetari i u časopisima. Pjesmama je zastupljen u antologijama Ogrlica za jutro i samoću (2008.) i Hvaljen budi, Gospodine moj – Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu (2009.). Uvršten je u Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas. Jedan je od autora monografije Župa Tolisa 1802. – 2002., autor je koncepcije i glavni urednik panorame Toliška tkanica (2007.) i knjige Posavski književni zbornik (2008.). Član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne (Mostar) i Društva hrvatskih književnika (Zagreb). Dopi-sni je član Hrvatske akademije za znanost i umjetnost Bosne i Hercego-vine (HAZU BiH) sa sjedištem u Mostaru.

297


Ispravka i isprika

U prošlom broju Suvremenih pitanja (br. 26) u rubrici „Suradnici u ovom broju“ potkrala se nenamjerna pogrješka. Uz fotografiju prof. Mate Nedića (koji je bio suradnik u prošlom broju) objavljen je živo-topis Marka Nedića.Ispričavamo se prof. Mati Nediću i čitateljima.

Kristina Ćavar (Doboj, 1985.) osnovnu školu i opću gimnaziju završila je u Žepču. Na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu diplomirala je 2008. u klasi prof. Ante Kajinića, slikarski odjel. Poslijedi-plomski studij Ars sacra, na istoj Akademiji završila je 2010. kod istoga profesora. Od javnih djela autorica je brojnih vitraja, ilustracija knjiga, fra Šimuna Šite Ćori-ća, Ružice Zeljko, fra Vendelina Karačića, slikovnice za djecu Tri anđela mala fra Vendelina Karačića, Milene Jukić Bandić te poštanskih markica HP d.o.o. Mostar. Od 2013. do 2018. je likovna koordinatorica i vodi-teljica EKO KOLONIJE pri udruzi EKO ZH, udruzi za razvoj, kulturu i ekologiju. godine 2018. je bila umjetnička koordinatorica „Putujuće izložbe“ Humanitarne udruge fra Mladen Hrkać. Autorica je nagrada te dobitnica mnogih nagrada i pohvala u zemlji i inozemstvu. Imala je 22 samostalne i preko 130 skupnih izložaba. Članica je ULUBiH-a, DHLU u FBiH, te Udruženja likovnih stvaralaca Šabac, Srbija.Radi u Franjevačkom muzeju i galeriji Široki Brijeg.

SUVREMENA PITANJA 298

298

UPUTA SURADnIcIMA

Suvremena pitanja objavljuju originalne znanstvene i stručne radove iz pro-svjete i kulture te disciplina koje obrađuju teme iz toga područja, kao i znan-

stvena priopćenja, recenzije, vijesti iz prosvjetnoga i kulturnoga života te vijesti iz reformskih procesa koji nisu drugdje objavljivani.

Radovi trebaju biti opsega do jednoga autorskog arka (16 stranica, 30 redaka po stranici, sa 60 znakova u retku, oko 5.000 riječi). Manji radovi (prikazi, bi-lješke, zapisi, osvrti, informacije) trebaju biti opsega do 7 stranica. Sve stranice rukopisa molimo uredno numerirati. Ilustrativni prilozi (slike, tablice, crteži, sheme, grafikoni i sl.) trebaju biti čisti, oštri i jasno vidljivi da se mogu repro-ducirati.

Uz rukopis članka treba priložiti sažetak na hrvatskom jeziku do 150 riječi koji upućuje na svrhu rada, teorijsko-metodološka polazišta, glavne rezultate i zaključak.

Uz sažetke treba navesti do sedam ključnih riječi koje su stručno i znanstve-no referentne za obrađivanu tematiku.

Uredništvo zadržava pravo redaktorski prilagoditi rukopis propozicijama časopisa i standardima hrvatskoga književnoga jezika, kao i pravo redoslijeda objavljivanja priloga, bez obzira na pristizanje. Rukopisi i prilozi ne vraćaju se.

Naslov članka treba biti kratak i jasan. Uz naslov treba navesti ime i prezime, znanstveni stupanj i titulu, radno mjesto i ustanovu u kojoj autor radi.

Časopis će objavljivati recenzije i prikaze domaćih i stranih izdanja koja nisu starija od dvije godine računajući od dana primanja priloga u Uredništvo.

Pri navođenju tuđega teksta (citatom, prenošenjem ili pozivom), preferira-mo europski standard (dopuštamo i američki način citiranja). To podrazumi-jeva pisanje pozivnih bilježaka (fusnota, referenci) na dnu stranice, pri čem se informacija o djelu prvi put navodi u cijelosti, a svaki sljedeći put u skraćenom obliku.

Na kraju priloga treba navesti popis korištene i konzultirane literature do-sljednim kriterijem, najviše 10 do 15 naslova, a preporuča se abecedni red prema prezimenima autora (ako je autor nepoznat, u abecedni red ulazi naziv djela).

Uz prilog za časopis potrebno je dostaviti fotografiju i kraći životopis.

Rukopisi se šalju na adresu:Matica hrvatska Mostar – za Suvremena pitanja,Kralja Zvonimira b.b. 88 000 Mostarili e-mail: [email protected], te [email protected]

Uredništvo

299

KAZAlO

UZ DVADESET I SEDMI BROJ Poziv (Ivan Sivrić) ................................................................................ 5

PROSVJETA

Mario Vasilj - Alena Letina Odgoj i obrazovanje za zaštitu i očuvanje kulturne baštine ..................11

Slavomir Stankov - Tomislav Volarić - Matea Markić Uporaba modela hibridnog učenja i poučavanja vršnjaka na nastavničkom fakultetu ........................................................................29

Đurđica Čotić - Lidija Vladić-Mandarić glazbene aktivnosti s djecom od I. do IV. razreda osnovne škole .......58

Milea Ajduk KurtovićKolokacijska i kritička stilska analiza pojmova u domeni dijelovi tijela u romanima gotike ............................................84

Marija Polić - Marina Bazina Musica ficta u primjerima vokalne i instrumentalne prakse srednjega vijeka .......................................................................101

Maja Lasić Dramsko-interpretativne vještine u nastavničkim zanimanjima ........121

Gordana NakićPrva seoska škola u livanjskom kraju .................................................128

Sandra Medić - Marija Perutina Interaktivna nastava biologije u strukovnim školama HNŽ ..............141

SUVREMENA PITANJA

300

300

STUDIJA

Anita Dedić - Miranda Ćaveliš - Anđelka Lasić - Dragan Škobić - Svjetlana Stanić-Koštroman Kvaliteta vode i ekološki status rijeke Rame ..................................... 155

KULTURA

Helena Dragić Oronimija u mostarskom kraju ......................................................... 171

Ivan Perutina - Jelena Putica Džajić - Jelena Šimunović Osnovne značajke kretanja stanovništva otoka Brača i Krka ............ 183

Sonja Jurić Tradicija i običaji u Bosni i Hercegovini sa stajališta interkulturalne komunikacije ......................................... 202

Izabela Ćavar - Ivan Madžar Analiza sekundarnoga stanovanja na primjeru Europe i Bosne i Hercegovine ....................................... 220

KNJIŽEVNI PRILOG

Mato Nedić Jedan sat u školi za žene ................................................................... 247Jedan sat u školi za muškarce ............................................................ 255

PRIKAZI

Ivan Sivrić Vjeridba s poezijom .......................................................................... 265

Ivan Baković Stalna je samo vojna ......................................................................... 268

301

301

AKTUALNOSTI

Silvija Ćorić Džidić Ukorak s najboljima .......................................................................... 273

IN MEMORIAMOdlazak doajena BH filma - Vlatko Filipović (Ivan Sivrić) ............. 282Odlazak uglednoga psihoterapeuta, pedagoga i sportskoga radnika - Branko Barišić (Marinko Jovanovič) ................ 284

SURADNICI U OVOM BROJU ................................................... 286

UPUTA SURADNICIMA ............................................................. 298

Lektor:Ivan Baković (Mostar)

Prijevod sažetaka:Jozo Kraljević (Mostar)

Naslovnica:’Blidinje’, 2018.,

komb. tehnika na platnu, 50 x 70 cm

Stražnja korica:’Mi nismo sami...’, 2017.,

kolaž, 10 x 10 cm

Ilustracije:Kristina Ćavar

Izbor Vesna Sušac

Adresa uredništvaKralja Zvonimira b.b., 88000 Mostar

tel. 036 325 895 i 036 323 501E-mail: [email protected]

Naklada: 500 primjeraka

Ubrzanje, 2017., kombinirana tehnika na papiru, 10 x 10 cm

Godiš

te XI

V., br

oj 27

. ‒ M

ostar

, lipa

nj 20

19.

Časo

pis

za p

rosv

jetu

i k

ultu

ru

Časopis za prosvjetu i kulturu

Godište XIV., broj 27. Mostar, lipanj 2019.

ISSN 1840-1252

S U V R E M E N A P I T A N J A

SU

VR

EM

EN

A P

ITA

NJ

A

Documents

SUVREMENA - Ruđer Bošković Institute · 2019-07-08 · 5 UZ DVADESET I SEDMI BROJ Poziv K aže se da pedagogija mora računati da je znanost sva bitna pitanja riješila. Istom