2
Od 26. travnja do 2. svibnja 2021. Godište XVIII. Broj 26 (880) Dragi župljani! Isus Krist predstavlja se kao Pastir Dobri, s naglaskom na dvije bitne pratiteljice te dobrote: poznavanje, koje je izvor povjerenja, i ljubav, koja je uvir poš- tenih i iskrenih namjera. Te sastavnice Kri- stove dobrote moraju se reflektirati na na- šoj vjernosti i onda kada je lijepo, ali i onda kada naši kratkovidni pogledi žude za ne- kim drugim ljepotama, nekim prizemnim i trenutnim slavama. Mogao je Gospodin sebi pridjenuti bilo koju drugu titulu, ali htio se zvati „dobri“. Mogli su i graditelji naše crkve izabrati bilo kojeg drugog titulara, ali htjeli su da to bude Pastir Dobri. Velika je to nama poruka i snažan poticaj. Jer danas oko nas ima mnogo onih koji svoje titule šakom i kapom dijele, ali ubrzo bježe kada život stisne. Miris titula privlači vukove koji razgone najprije slogu među ljudima i onda grabe njihovu nadu. U tom metežu Gospodin nas poziva da se sjetimo svog glavnog naslova. Što smo mi? Profesori, doktori, inženjeri, velečasni… Ili smo muževi i žene, očevi i majke, sinovi i kćeri, prijatelji, suradnici... braća i sestre? Prije svega ljudi koji razumiju da ništa nisu bez bližnjega i bez Boga. Dragi vjernici, nemojmo na ovo pitanje ishitreno i brzopleto odgovoriti – onako kako smo naučili da bi moralo biti. Nego si uzmimo vremena i truda iskreno pogledati s vidikovca Kristovih ramena što je za nas dobro, i uz to hrabro ostanimo do kraja. Imajmo obraza prepoznati što jesmo, kako bismo mogli zavoljeti i biti vjerni onome što bismo trebali biti. U tom duhu, želim vam da osjetite dobrotu Onoga koji nas podže na svoja ramena da bismo svjedočili kako je lijepo, kako je uzvišeno i ponosno zvati se djecom jedinoga Boga i stadom jednoga Pastira koji nas u dušu poznaje i unatoč svemu voli. Vlč. Ivica, župnik „Svaki poziv je ljubavna priča između Boga i pozvanoga.“ Izidor Poljak: Zvanje moje Vjero sveta! Ti jedina u toj našoj suznoj doli utjeha si milijuna i u tuzi i u boli. Gdjegod tvoje sunce sine, kud tvoja zraka pane, sušiš suze, vedriš lica, ublažuješ gorke rane. U narodu našem jadnom, gdje je bol i tuga sama, gdje se živi, gorko živi ponajviše u suzama, mnogim, gdje se znojem stvara ona suha kora hljeba – pronosit ću vjeru svetu, ljudskoj boli melem s neba. Pa će tako hrlit vrijeme, i proći će moji dani, u zemlju ću hladnu leći, gdje i moji sirotani. A na grob mi neće stavit mramornoga spomenika, tek križ drven, jednostavan - ko i život svećenika. Čovječe, otmi se sad malko svojim poslovima, sakrij se malo od burnih mi- sli svojih. Odloži tegobne brige i od- godi mu- čna naprezanja svoja. Posveti malo vremena Bogu i otpočini malko u njemu. Uđi u sobu svoje duše; odstrani sve osim Boga, zatvori vrata i traži ga. Reci sada, cijelo srce moje, reci sada Bogu: Tražim lice tvoje; lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Nauči srce moje gdje da te traži i kako da te nađe. Što da učini tvoj sluga, žudan ljubavi tvoje? Daj da te nađem ljubeći i ljubim nalazeći. (sv. Anzelmo) B L A G D A N S V E T O G J O S I P A R A D N I K A Iz ponizne ljubavi proizlazi ra- dosno služenje. Sv. Josip radio je s voljom, radošću i zadovolj- stvom jer je bio svjestan da tako provodi volju Božju. Ra- dom je oplemenio svoju dušu i srce. Na taj način stjecao je za- sluge za nebo i dokazivao svoju ljubav prema Mariji i Isusu. Suvremeni čovjek svaki dan ide na posao. Um- jesto „hvala Bogu“ na tome, često vidimo smr- knuta i nezahvalna lica. U starini je bilo druga- čije. Za ono što mi danas uobičajeno zovemo posao, koristila se riječ služba. Za one koji rade, koji su na poslu, bez obzira na vrstu djelatnosti, kazalo bi se da su vu službi tj. da služe. Danas se ta riječ, koja dolazi od riječi sluga, zadržala tek u nazivima pojedinih službi u koje ljudi idu samo na posao. Nije i ne smije biti razlog na- šega djelovanja ići na posao, već ići služiti. Ni- kako ne bismo ovu riječ smjeli razumijevati u pogrdnom ili ponižavajućem smislu. Krist, koji je Bog, došao je služiti. Marija, koja je Majka Božja, ponosila se nazivom službenice. Kako to da onda čovjek smatra da služenje nije u skladu s njegovim dostojanstvom i to ga vrijeđa? Pa i naziva radnik mnogi se stide te se radije zovu djelatnicima, zaposlenicima i sl. Molimo sv. Jo- sipa neka nam pomogne shvatiti da je rad i slu- ženje samo po sebi, bez smisla, muka i agonija. Ali radosno služenje posve je nova dimenzija ži- vota u kojoj se očituje njegova svrha i cilj. Župa sv. Fabijana i Sebastijana u Varaždinu

„Svaki poziv je ljubavna priča između Boga i pozvanoga

  • Upload
    others

  • View
    3

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: „Svaki poziv je ljubavna priča između Boga i pozvanoga

Od 26. travnja do 2. svibnja 2021. Godište XVIII. Broj 26 (880)

Dragi župljani! Isus Krist predstavlja se kao Pastir Dobri, s naglaskom na dvije bitne pratiteljice te dobrote: poznavanje, koje je izvor povjerenja, i ljubav, koja je uvir poš-tenih i iskrenih namjera. Te sastavnice Kri-stove dobrote moraju se reflektirati na na-šoj vjernosti i onda kada je lijepo, ali i onda kada naši kratkovidni pogledi žude za ne-kim drugim ljepotama, nekim prizemnim i trenutnim slavama. Mogao je Gospodin sebi pridjenuti bilo koju drugu titulu, ali htio se zvati „dobri“. Mogli su i graditelji naše crkve izabrati bilo kojeg drugog titulara, ali htjeli su da to bude Pastir Dobri. Velika je to nama poruka i snažan poticaj. Jer danas oko nas ima mnogo onih koji svoje titule šakom i kapom dijele, ali ubrzo bježe kada život stisne. Miris titula privlači vukove koji razgone najprije slogu među ljudima i onda grabe njihovu nadu. U tom metežu Gospodin nas poziva da se sjetimo svog glavnog naslova. Što smo mi? Profesori, doktori, inženjeri, velečasni… Ili smo muževi i žene, očevi i majke, sinovi i kćeri, prijatelji, suradnici... braća i sestre? Prije svega ljudi koji razumiju da ništa nisu bez bližnjega i bez Boga. Dragi vjernici, nemojmo na ovo pitanje ishitreno i brzopleto odgovoriti – onako kako smo naučili da bi moralo biti. Nego si uzmimo vremena i truda iskreno pogledati s vidikovca Kristovih ramena što je za nas dobro, i uz to hrabro ostanimo do kraja. Imajmo obraza prepoznati što jesmo, kako bismo mogli zavoljeti i biti vjerni onome što bismo trebali biti. U tom duhu, želim vam da osjetite dobrotu Onoga koji nas podže na svoja ramena da bismo svjedočili kako je lijepo, kako je uzvišeno i ponosno zvati se djecom jedinoga Boga i stadom jednoga Pastira koji nas u dušu poznaje i unatoč svemu voli.

Vlč. Ivica, župnik

„Svaki poziv je ljubavna priča između Boga i pozvanoga.“

Izidor Poljak: Zvanje moje

Vjero sveta! Ti jedina u toj našoj suznoj doli utjeha si milijuna i u tuzi i u boli. Gdjegod tvoje

sunce sine, kud tvoja zraka pane, sušiš suze, vedriš lica,

ublažuješ gorke rane.

U narodu našem jadnom, gdje je bol i tuga sama, gdje se živi, gorko živi ponajviše u suzama, mnogim, gdje se znojem stvara

ona suha kora hljeba – pronosit ću vjeru svetu,

ljudskoj boli melem s neba.

Pa će tako hrlit vrijeme, i proći će moji dani, u zemlju ću hladnu leći, gdje i moji sirotani. A na grob mi

neće stavit mramornoga spomenika, tek križ drven,

jednostavan - ko i život svećenika.

Čovječe, otmi se

sad malko svojim

poslovima, sakrij se malo od

burnih mi-sli svojih.

Odloži tegobne

brige i od-godi mu-čna naprezanja svoja. Posveti malo vremena Bogu i otpočini malko u njemu. Uđi u sobu svoje duše; odstrani sve osim Boga, zatvori vrata i traži ga.

Reci sada, cijelo srce moje, reci sada Bogu: Tražim lice tvoje; lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Nauči srce moje gdje da te traži i kako da te nađe. Što da učini tvoj sluga, žudan ljubavi tvoje? Daj da

te nađem ljubeći i ljubim nalazeći. (sv. Anzelmo)

B L A G D A N S V E T O G J O S I P A R A D N I K A

Iz ponizne ljubavi proizlazi ra-dosno služenje. Sv. Josip radio je s voljom, radošću i zadovolj-stvom jer je bio svjestan da tako provodi volju Božju. Ra-dom je oplemenio svoju dušu i srce. Na taj način stjecao je za-sluge za nebo i dokazivao svoju ljubav prema Mariji i Isusu.

Suvremeni čovjek svaki dan ide na posao. Um-jesto „hvala Bogu“ na tome, često vidimo smr-knuta i nezahvalna lica. U starini je bilo druga-čije. Za ono što mi danas uobičajeno zovemo posao, koristila se riječ služba. Za one koji rade, koji su na poslu, bez obzira na vrstu djelatnosti, kazalo bi se da su vu službi tj. da služe. Danas se ta riječ, koja dolazi od riječi sluga, zadržala tek u nazivima pojedinih službi u koje ljudi idu samo na posao. Nije i ne smije biti razlog na-šega djelovanja ići na posao, već ići služiti. Ni-kako ne bismo ovu riječ smjeli razumijevati u pogrdnom ili ponižavajućem smislu. Krist, koji je Bog, došao je služiti. Marija, koja je Majka Božja, ponosila se nazivom službenice. Kako to da onda čovjek smatra da služenje nije u skladu s njegovim dostojanstvom i to ga vrijeđa? Pa i naziva radnik mnogi se stide te se radije zovu djelatnicima, zaposlenicima i sl. Molimo sv. Jo-sipa neka nam pomogne shvatiti da je rad i slu-ženje samo po sebi, bez smisla, muka i agonija. Ali radosno služenje posve je nova dimenzija ži-vota u kojoj se očituje njegova svrha i cilj.

Župa sv. Fabijana i Sebastijana

u Varaždinu

Page 2: „Svaki poziv je ljubavna priča između Boga i pozvanoga

Ž U P N E O B A V I J E S T I EUHARISTIJSKO KLANJANJE - četvrtkom prije sv. mise od 18 do 19 sati.

Nakana: za radnike i nezaposlene, da svi sudjeluju u izgradnji općeg dobra.

BLAGOSLOV OBITELJI - župljani koji bi željeli primiti blagoslov obitelji neka se jave u župni ured radi dogovora oko termina.

POKOJ VJEČNI DARUJ IM, GOSPODINE!

S poštovanjem, vjerom i molitvom na vječni počinak ispratili smo: + Ines Ister, rođ. 1972., Vinička 30, Varaždin

+ Ruža Šojat, rođ. 1935., Hallerova aleja 59, Varaždin + Josip Štefanec, rođ. 1940., A. Harambašića 7, Varaždin

+ Ljiljana Ivančin, rođ. 1952., L. Ebnera 25, Varaždin

Smijeh je sunce koje tjera zimu s ljudskog lica… Smijeh vodi u nebo!

R A S P O R E D S V E T I H M I S A S N A K A N A M A

Vrijeme, crkva Nakane

po 26. 4. 19:00 DP + Franjčić Katica i ob. Mraz

ut 27. 4. 19:00 DP

I. + Albina i Marko Prizl II. + Vera Plantak III. + Stjepan Martinuš i ob. Borovec IV. + Marija i Antun Fosić, Magdalena i Tomislav Labaš V. + Branko i Marija Vađun VI. + Galunić Danijel, Cecilija, Vlado i Katica, Potočki Stjepan VII. + Mariju Šoltić, Antun Obrstar i ob. Obrstar i Šoltić VIII.+ Jasna Golik IX. + Jerko i Barica Rasol X. + Zlatko Korpar XI. + Terezija Breški XII. - na čast sv. Šarbela – zahvala za zdravlje

sr 28. 4. 19:00 DP + Damir, Jakob i Barbara Švoger, Ana i Tomo Mihin

če 29. 4. 19:00 DP + ob. Bedenik, Prepelić, Herceg, Šlibar i Špirelja

pe 30. 4. 19:00 DP + Stjepan Canjuga i ob. Canjuga i Prikratki

su 1. 5. 19:00 DP + Željko Hudoletnjak, Slavko i Josipa Butko, Petar i Bara Bajsić

ne 2. 5. 8:00

10:00 19:00

DP DP DP

+ Vilko Svetec i iz ob. Svetec ŽUPNA SVETA MISA + Vera Glavina i Josip, Marija i Stjepan Kolarek

Kruh naš svagdanji – Biblija Uzmi Bibliju u ruke svaki dan i osvježi svoju dušu riječima iz živog izvora!

Dan Blagdan Misli i liturgijska čitanja

po 26. 4. Julije, Stanislav, Višnja,

Montan i Maksima Ja sam vrata ovcama. Dj 11,1-18; Iv 10,1-10

ut 27. 4. Bl. Ozana Kotorska,

djevica Ja i Otac jedno smo.

Dj 11, 19-26; Iv 10,22-30

sr 28. 4. Sv. Petar Chanel,

Sv. Ljudevit Montfortski Ja – Svjetlost – dođoh na svijet.

Dj 12,24-13,5a; Iv 12,44-50

če 29. 4. Sv. Katarina Sijenska,

djevica i crkvena naučiteljica

Sakrio si ovo od mudrih i umnih, a objavio malenima.

1Iv 1,5-2,2; Mt 11,25-30

pe 30. 4. Sv. Pio V., papa Ja sam Put i Istina i Život.

Dj 13,26-33; Iv 14,1-6

su 1. 5. Sv. Josip Radnik Tko je vidio mene, vidio je i Oca.

Post 1,26-2,3; Mt 13,54-58

ne 2. 5. PETA VAZMENA

NEDJELJA

Pripovjedi im kako je Pavao na putu vidio Gospodina. Ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo i ljubimo. Tko ostaje u meni i ja u njemu,

taj donosi mnogo roda. Dj 9,26-31; Ps 22,26b-28.30-32; 1Iv

3,18-24; Iv 15,1-8

VJERONAUK - Što je Petar bio po zanimanju prije nego što ga je Isus pozvao? - Ribar! - A što je postao nakon poziva? - Policajac! - Kako policajac? - Jer mu je Isus naredio: Od sada ćeš loviti ljude!