Sveučilište u Zagrebu

Agronomski fakultet

Tomislav Crnčec

Držanje svinja na otvorenom na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima

ZAVRŠNI RAD

Zagreb, 2016.

Sveučilište u Zagrebu

Agronomski fakultet

Animalne znanosti

Tomislav Crnčec

Držanje svinja na otvorenom na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima

ZAVRŠNI RAD

Mentor: Izv. prof. dr. sc. Zoran Lukovi ć

Zagreb, 2016.

Ovaj završni rad je ocijenjen i obranjen dana ____________________ s ocjenom ____________________ pred Stručnim povjerenstvom u sastavu:

1. Izv. prof. dr. sc. Zoran Luković ____________________

2. Izv. prof. dr. sc. Danijel Karolyi ____________________

3. Izv. prof. dr. sc. Antun Kostelić ____________________.

Sažetak

Uzgoj svinja na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima posljednjih godina bilježi

znatan pad. Nekonkurentnost proizvođača posljedica je dugogodišnje krize hrvatskog

svinjogojstva čija je posljedica teže financijsko poslovanje proizvođača što se ogleda u

nemogućnosti ulaganja u nove proizvodne kapacitete i tehnologije. Uzgoj svinja na

otvorenom zahtijeva niža ulaganja i niže troškove izgradnje objekata i opreme te je manja

potrošnja energije u odnosu na konvencionalnu proizvodnju. Iz tog razloga može biti

čimbenik konkurentnosti u proizvodnji svinja. U samom uzgoju svinja na otvorenom u

Republici Hrvatskoj najčešće se koriste autohtone pasmine, crna slavonska i turopoljska

svinja. Uz njih koriste se i križanci velike bijele svinje te autohtonih pasmina ili duroka, kao i

durok u čistoj pasmini. Uzgoj svinja na otvorenom razlikuje se od konvencionalne, intenzivne

proizvodnje po objektima i opremi koja se koriste, kao i samom načinu hranidbe svinja. .

Otvoren sustav držanja svinja omogućuje brojne prednosti od kojih valja spomenuti: niža

početna ulaganja u proizvodnju, pojeftinjenje svinjogojske proizvodnje, bolju dobrobit samih

životinja koja se ogleda mogućnošću kretanja i prirodnog ponašanja, veću tržišnu vrijednost

finalnog proizvoda (obogaćena hranidba) u vidu prerade mesa. Također, ovakav sustav

držanja svinja obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima omogućuje niži rizik poslovanja i

financijski ne opterećuje samog proizvođača kao intenzivan sustav držanja svinja. Cilj rada je

opisati pretpostavke uzgoja svinja na otvorenom na obiteljskim gospodarstvima te istražiti

mogućnosti rentabilne proizvodnje opisanim načinom uzgoja.

Ključne riječi: svinje, otvoreni sustav, obiteljsko gospodarstvo

Sadržaj

1. Uvod ....................................................................................................................................... 1

2. Stanje svinjogojstva u Republici Hrvatskoj ........................................................................... 2

2.1. Osobitosti svinjogojske proizvodnje u Hrvatskoj............................................................ 3

3. Biološke i ekonomske prednosti svinja.................................................................................. 4

4. Podrijetlo i pasmine svinja ..................................................................................................... 4

4.1. Izvorne pasmine............................................................................................................... 5

4.1.1. Turopoljska pasmina................................................................................................. 5

4.2. Prijelazne pasmine........................................................................................................... 6

4.2.1. Crna slavonska svinja (Pfeifferica)........................................................................... 6

4.3. Plemenite pasmine........................................................................................................... 7

4.3.1. Durok (Duroc)........................................................................................................... 7

5. Prednosti i nedostaci držanja svinja na otvorenom ................................................................ 8

5.1. Prednosti .......................................................................................................................... 8

5.2. Nedostaci ......................................................................................................................... 9

6. Tipovi uzgoja svinja na otvorenom........................................................................................ 9

6.1. Silvo pastoralni tip uzgoja svinja..................................................................................... 9

6.2.Defesa sustav .................................................................................................................. 10

6.3.Montado sustav............................................................................................................... 10

7. Objekti i oprema u otvorenom sustavu držanja svinja ......................................................... 10

7.1.Odabir lokacije ............................................................................................................... 10

7.2.Smještaj svinja po kategorijama ..................................................................................... 11

7.3.Oprema ........................................................................................................................... 12

8. Hranidba svinja u otvorenom sustavu držanja ..................................................................... 13

8.1. Paša................................................................................................................................ 13

8.2. Usjevi............................................................................................................................. 13

8.3. Žirovanje svinja ............................................................................................................. 14

8.4. Hranidba svinja po kategorijama................................................................................... 14

9. Upravljanje reprodukcijom u otvorenom sustavu držanja ................................................... 15

9.1. Spolni ciklus krmače .....................................................................................................15

9.2.Graviditet krmače ........................................................................................................... 15

9.3.Nerast.............................................................................................................................. 16

10. Zdravlje svinja u otvorenom sustavu držanja..................................................................... 16

10.1. Bolesti svinja u otvorenom sustavu držanja ................................................................ 17

10.2.Unos bolesti nerastom u stado ...................................................................................... 18

10.3. Biosigurnosne mjere .................................................................................................... 18

10.4.Preventiva bolesti ......................................................................................................... 19

11. Zaključak............................................................................................................................ 20

12. Literatura ............................................................................................................................ 21

1

1. Uvod

Sve grane stočarstva posljednjih nekoliko desetljeća karakterizira intenzivna proizvodnja,

a takav je slučaj i sa svinjogojstvom. Selekcijom je čovjek poboljšao fiziološka i morfološka

svojstva životinje i prilagodio ih svojim potrebama. Rezultat toga u svinjogojstvu prvenstveno

se očituje u povećanju udjela mišićnog tkiva te povećanju veličine legla. Iako nam intenzivni

sustavi proizvodnje svinjskog mesa omogućuju znatno veću dobit, što se prvenstveno ogleda

u jedinici uloženog i dobivenog, takvi sustavi se često kose s prirodom i dobrobiti same

životinje stoga često puta znaju biti osuđivani od strane javnosti.

Danas, nakon višegodišnje krize koja je gotovo devastirala hrvatsko selo intenzivnu

proizvodnju svinjskog mesa uz konstantno širenje i ulaganje u nove tehnologije mogu

provoditi samo veliki proizvođači. Mala obiteljska gospodarstva nisu u mogućnosti pratiti,

odnosno konkurirati takvoj proizvodnji stoga se okreću drugačijim sustavima proizvodnje

kako bi na taj način plasirali svoj finalni proizvod. Jedan od takvih sustava proizvodnje je

sustav proizvodnje svinjskog mesa na otvorenom. Uzgoj svinja na otvorenom zahtjeva niža

ulaganja u odnosu na konvencionalnu proizvodnju te stoga može biti čimbenik konkurentnosti

u proizvodnji svinja.

Iako je otvoren sustav držanja svinja tradicionalno prisutan u svim dijelovima Europe

tijekom godina intenzifikacije proizvodnje svinjskog mesa postupno je bio potiskivan, a u

nekim slučajevima skoro i zaboravljen. U Hrvatskoj, to je rezultiralo gotovo izumiranjem

tradicionalnih pasmina turopoljske i crne slavonske svinje, namijenjenim upravo ovakvom

tipu proizvodnje. Posljednjih se godina u svijetu, pa zatim i kod nas osobito kroz medije i

razne udruge pojavila pojačana svijest i briga o dobrobiti životinja u intenzivnoj proizvodnji

koja se doista sve više udaljava od prirode samih životinja.

Opisan način uzgoja pogodan je za manja obiteljska gospodarstva koja preusmjeravaju

svoju proizvodnju, kao i za tek osnovana gospodarstva koja nemaju mogućnosti velikih

investicijskih zahvata što im omogućuje nizak rizik poslovanja. Proizvod dobiven ovakvim

sustavom držanja nutritivno je i organoleptički bogatiji od proizvoda dobivenog sustavom

intenzivne proizvodnje stoga ima posebno mjesto na tržištu. Osobito to dobiva na značenju

ukoliko je proizvod finaliziran u vidu vlastite prerade na gospodarstvu. Cilj rada je opisati

pretpostavke uzgoja svinja na otvorenom na obiteljskim gospodarstvima te istražiti

mogućnosti rentabilne proizvodnje opisanim načinom uzgoja.

2

2. Stanje svinjogojstva u Republici Hrvatskoj

Ukupan broj svinja u Republici Hrvatskoj 2015. godine iznosio je 1.166.888. Broj krmača

iznosio je 96.000, a broj krmača pod kontrolom proizvodnosti iznosio je 24,674. (HPA,

2015). 2006. godine, u Republici Hrvatskoj bilo je evidentirano 197.000 krmača, uspoređujući

ta dva mjerenja možemo vidjeti kako je došlo do pada brojčanog stanja krmača od gotovo

100.000. Sam taj podatak govori o teškoj situaciji koja vlada u hrvatskom svinjogojstvu

posljednjih desetak godina. Valja napomenuti kako svinjogojstvo nije izoliran slučaj ove

nepovoljne ekonomske situacije, već i druge grane stočarstva (osobito govedarstvo)

proživljavaju sličnu sudbinu. Negativni trendovi dodatno su pojačani ulaskom Hrvatske u

Europsku Uniju odnosno otvaranjem tržišta za jeftino meso iz razvijenih svinjogojskih

zemalja Europe (Salajpal, 2016). Ono što definitivno treba brinuti su činjenice da se velik dio

tova na našim farmama temelji na prasadi iz uvoza te da Hrvatska danas proizvodi svega 50%

svojih potreba za svinjskim mesom (Salajpal, 2016).

Tablica 1. Ukupno brojno stanje svinja i brojno stanje krmača u Hrvatskoj (DZS)

Godina 2010 2011 2012 2013 2014 2015

Broj krmača 136.000 109.000 100.000 106.000 99.000 96.000

Ukupan broj svinja 1.231.000 1.233.000 1.182.000 1.111.000 1.156.000 1.166.000

Iz tablice 1 vidljivo je da brojno stanje krmača posljednjih pet godina opada, odnosno da je

2015. godine broj krmača bio najmanji od kad se njihov broj evidentira. S druge strane vidimo

da posljednje tri godine ukupno brojno stanje svinja bilježi lagan porast što nas upućuje na

zaključak da iako broj krmača opada proizvodnja prasadi po krmači raste. Važan podatak za

selekciju svinjogojstva je i brojno stanje uzgojno valjanih krmača odnosno krmača pod

kontrolom proizvodnosti. 2015. godine u Hrvatskoj su pod kontrolom proizvodnosti bile

24.674 krmače. 90% krmača pod kontrolom proizvodnosti nalazilo se u sustavu velikih farmi,

dok je u sustavu obiteljskih gospodarstava bilo preostalih 10% odnosno 2406 krmača.

3

Tablica 2. Broj krmača pod kontrolom proizvodnosti 2014. i 2015. (HPA, 2016)

Godina 2014. 2015.

Velike farme 21496 22268

Obiteljska gospodarstva 2262 2406

Ukupno 23758 24674

2.1. Osobitosti svinjogojske proizvodnje u Hrvatskoj

Svinjogojska proizvodnja u Hrvatskoj organizirana je u velikim farmama s intenzivnom

proizvodnjom, koja se temelji na primjeni suvremene tehnologije uzgoja, hranidbe i držanja te

na obiteljskim gospodarstvima u ekstenzivnijim uvjetima držanja, hranidbe i zdravstvene

zaštite (Uremović, 2002). Posljednjih petnaestak godina, izgradnjom velikih proizvodnih

jedinica po uzoru na zapadnoeuropske zemlje došlo je do značajne promjene strukture farmi s

obzirom na njihovu veličinu. No usprkos tome njihova prosječna veličina iznosi 10,4

tovljenika i/ili 3,4 krmače i suprasne nazimice po gospodarstvu (Salajpal, 2016). Ovaj podatak

govori nam da mnoga gospodarstva još uvijek proizvode svinje za vlastite potrebe ili za

lokalno tržište. Na takvim farmama u Republici Hrvatskoj nalaze se 2/3 svih krmača i

nazimica. S druge strane tov svinja odvija se uglavnom na velikim farmama s više od 100 grla

na kojima se utovi 58% svih tovljenika u RH (Salajpal, 2016.)

Tablica 3. Broj svinja na farmama s obzirom na veličinu farme

Veličina farme (broj grla) Kategorija

1-10 11-20 21-50 51-100 ≥100

Ukupno

Krmače i nazimice 95.266 11.554 9.103 3.786 42.119 161.828

Nerasti 3.785 95 131 86 / 4.097

Odojci 124.718 94.179 63.699 15.159 109.912 407.667

Tov 286.925 42.746 34.322 22.874 533.587 920.454

Ukupno 510.694 148.574 107.255 41.905 685.618 1.494.046

4

3. Biološke i ekonomske prednosti svinja

Svinjogojstvo je značajna grana poljoprivredne odnosno stočarske proizvodnje. Kao takvo

ima ekonomsku i biološku važnost. Ekonomska važnost svinjogojstva ogleda se kroz to što je

svinjsko meso glavni izvor mesa i mesnih prerađevina u Hrvatskoj i Europi. Nadalje

svinjogojstvo pomaže finalizaciju i oplemenjivanje ratarskih proizvoda. Nusproizvodi

prehrambene industrije također se mogu iskoristiti u hranidbi svinja. Na kraju svinjogojstvo

pomaže i ostalim granama privrede kao što su prerada mesa, proizvodnji stočne hrane, opreme

te građevini kroz izgradnju objekata. Biološku važnost svinjogojstva čine prednosti svinja

pred ostalim domaćim životinjama. Svinja je svejed odnosno koristi hranu biljnog i

životinjskog podrijetla. Uz perad one su najplodnije domaće životinje. Karakterizira ih

ranozrelost, vrlo brz rast i kraći reproduktivni ciklus. Svinja ima visok randman, njeno meso

sadrži manje vode i bogatije je mastima te samim time i kaloričnije. Sve te biološke prednosti

svinja omogućuju nam visoku proizvodnju mesa po plotkinji, a u kombinaciji s ekonomskom

važnosti svinjogojstvo ima mogućnost brzog povećanja i smanjenja proizvodnje uz brz obrt

sredstava. Svinja kao domaća životinja ima i neke nedostatke u odnosu na ostale životinje.

Svinja ne može koristiti krmiva s većim udjelom celuloze, te je stoga konkurencija čovjeku u

potrošnji žitarica. Također osjetljiva je na temperaturne promjene, osobito to vrijedi za mlađe

dobne kategorije odnosno prasad. U uzgoju se često mogu javiti veći gubitci.

4. Podrijetlo i pasmine svinja

Smatra se da su mnoge današnje pasmine svinja potomci euroazijske divlje svinje.

Arheološka istraživanja provedena na području Bliskog istoka dokazala su kako je

domestikacija svinja započela prije oko 10.000 godina. Domestikacija je obuhvaćala područja

Sjeverne Europe, Istočne Azije i Sredozemlja. Nastupala je u različito vrijeme, a pretpostavlja

se da je najranije započela u Kini. Domestikacija i uzgojni rad tijekom tisuća godina

rezultirale su promjenama u morfološkim i fiziološkim svojstvima.

Pasmina je skupina životinja iste vrste, zajedničkog podrijetla i sposobnosti

prilagođavanja uvjetima okoline, koje se podudaraju u bitnim morfološkim i fiziološkim

svojstvima koja se vjerno prenose na potomke (Ogrizek, 1946.). Pasmine svinja dijelimo;

obzirom na tip prirasta, po vanjskim karakteristikama, po geografskom podrijetlu, po

nastanku te po proizvodnim svojstvima. Najčešća podjela pasmina svinja je ona po

proizvodnim svojstvima. Obzirom na proizvodna svojstva pasmine svinja dijelimo na izvorne,

5

prijelazne i plemenite. U ovom ću se radu osvrnuti samo na pasmine svinja koje su pogodne

za otvoren sustav držanja.

4.1. Izvorne pasmine

4.1.1. Turopoljska pasmina

Turopoljska svinja hrvatska je autohtona pasmina. To je naša najstarija pasmina svinja, a

samim time spada među najstarije u Europi. Nastala je na području Turopolja, odnosno

između rijeka Save i Kupe. Smatra se kako je turopoljska pasmina nastala križanjem šiške i

slovenske krškopoljske pasmine. Danas turopoljska svinja spada u skupinu ugroženih

pasmina. Prema podacima Hrvatske poljoprivredne agencije 2015. godine populacija se

sastojala od 132 krmače i 30 nerasta. Većina te populacije nalazi se na području Lukavca te

Lonjskog polja.

Tijelo turopoljske svinje je kratko i duboko. Glava je srednje duga s profilnom linijom

koja je blago konkavna. Rilo je srednje dugačko, uši su srednje duge i ne sakrivaju vid. Trbuh

je pravilan s pet do šest pari sisa. Noge su ispravno građene s tankim kostima. Boja je bijelo-

sivo-žuta s pet do sedam crnih pjega veličine dlana, dlaka je gusta i ravnomjerno kovrčava, a

papci su žuti. Koža nije pigmentirana. Turopoljska svinja je živahna i dobre je naravi. Čvrste

je konstitucije. Otporna je na lošije uvjete hranidbe i loše vremenske prilike. Prilagođena je

životu na močvarnom tlu i vremenskim nepogodama.

Plodnost ove pasmine je osrednja i iznosi 6-7 prasadi u leglu. Tjelesna masa prasadi po

rođenju je 1 kg a, prasad u dobi od 2 mjeseca ima tjelesnu masu 10-12 kg. Tovne sposobnosti

su dobre te tovljenici u kasnom tovu u dobi od 18 mjeseci postižu tjelesnu masu od 200-220

kg, uz utrošak 5-6 kg kukuruza za kg prirasta. Meso je sočno i ružičaste je boje.

Slika 1. Nerast turopoljske svinje (sites.google.com/site/turopole/)

6

4.2. Prijelazne pasmine

4.2.1. Crna slavonska svinja (Pfeifferica)

Crna slavonska svinja ubraja se u skupinu prijelaznih ili kombiniranih pasmina za

proizvodnju mesa i masti. Pasmina je nastala u drugoj polovici 19. stoljeća, na imanju grofa

Dragutina Karla Leopolda Pfeiffera, zbog toga je u narodu često nazivaju fajfericom. Grof

Pfeiffer pokušao je stvoriti pasminu bolju od tadašnjih pasmina i to prije svega u ranozrelosti,

plodnosti te u boljoj mesnatosti. Pasminu je stvarao na način da je 10 nazimica lasaste

mangulice križao s nerastovima berkšir pasmine. Svakih bi 10 godina najbolje žensko

potomstvo križao s nerastima američke pasmine Poland China. Dobivena svinja bila je boljih

karakteristika ranozrelosti, plodnosti i mesnatosti, te je osvojila brojne nagrade na stočarskim

izložbama od čega je najveća ona 1873.u Beču, gdje je osvojila zlatnu medalju te je i priznata

pasminom.

Glava crne slavonske svinje je duga s ugnutim profilom, a uši su poluklopave. Trup je

kratak i dubok sa širokim prsnim košem. Sapi su neznatno oborene dok su butovi osrednje

obrasli mišićjem. Noge su relativno kratke i tanke. Koža je sivo-pepeljaste boje obrasla sa

srednje dugom, rijetkom i crnom čekinjom.

Plodnost crne slavonske svinje je osrednja, što znači da prosječno oprasi 7-8 prasadi u

leglu, što uvelike ovisi i o uvjetima držanja. Treba naglasiti i to kako se ova pasmina odlikuje

dugovječnošću odnosno proizvodni vijek nerijetko iznosi više od 10 godina. Prosječna

porodna masa prasadi kreće se od 1.1-1.2 kg. Pri odbiću (obično 8 tjedana), prasad ima 12 kg

tjelesne mase. U tzv. ranom tovu koji se provodi do prosječne težine od 100 kg i do 8 mjeseci

starosti, postotni udio mesa u polovicama kreće se oko 40%. Ukoliko se svinje drže na paši,

žiru i drugoj hrani koja im je u prirodi dostupna, uz prihranu kukuruzom, moguće je da

tovljenici dostignu tjelesnu težinu od 150 i više kg i to u dobi od 10 do 20 mjeseci starosti.

Udio mesa u polovicama tako dohranjenih svinja može iznositi i više od 40%, a meso je

zadovoljavajuće, pa čak i vrlo dobre kakvoće. Meso se odlikuje svjetlo-ružičastom bojom i

vrlo je ukusno.

Crna slavonska pasmina uključena je u Program zaštite ugroženih pasmina srednje i

istočne Europe. Križanjem crne slavonske pasmine sa plemenitim pasminama, primjerice

velikom bijelom svinjom popravljamo konstitucijska svojstva, a najčešće se to ogleda u

postotku intramuskularne masti.

7

Slika 2. Krmača crne slavonske svinje (alfaportal.hr)

4.3. Plemenite pasmine

4.3.1. Durok (Duroc)

Durok je nastao na području istočnog SAD-a a, danas je to najraširenija pasmina u SAD-u

i Kanadi. To je pasmina snažne konstitucije pa je povoljan za držanje na otvorenom. Dobro

koristi pašu i ostale manje vrijedne vrste hrane.

Durok ima nešto težu glavu s poluklopavim ušima. Leđna linija je ravna ili malo izvijena.

Noge su mu snažne i dosta duge što mu omogućuje dobro kretanje po pašnom terenu. Raspon

boje kože i dlake jako varira od blijedo zlatne, gotovo žute do tamno crvene.

Plodnost pasmine dosta je neujednačena, pa tako iznosi 8-12 ž.o.p./leglu. Tovna i

klaonička svojstva su dobra. Pasmina je veoma otporna na stres. Često se koristi u križanjima

kao završna pasmina sa svrhom povećanja intramuskularne masti.

Slika 3. Nerast duroka (nationalswine.com)

8

5. Prednosti i nedostaci držanja svinja na otvorenom

5.1. Prednosti

Držanje svinja na otvorenom u zadnjim desetljećima sve više dobiva na važnosti.

Obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja su odlučila krenuti u ovakav tip proizvodnje u

ovakvom sustavu pronalaze brojne prednosti kao što su: znatno manja početna ulaganja u

proizvodnju, znatno manji troškovi smještaja, manja potrošnja energije, bolje očuvanje

okoliša, te zahtjevi javnosti za manje intenzivnim sustavima u stočarskoj proizvodnji. Držanje

svinja na otvorenim površinama svinjama omogućava: kretanje, veće količine svježeg zraka,

dovoljno sunca (sinteza vitamina D) te konzumaciju zelene krme.

Važnost kretanja svinja jest u tome što se na taj način bolje razvijaju njihovi mišići i kosti,

ojačavaju noge te papci postaju čvršći. Kretanje osim toga pozitivno djeluje na dišne organe,

živčani sustav, na probavu, te time i životinja postaje otpornija uz normalni reproduktivni

ciklus i prasenje veće i teže prasadi. Držanje svinja na otvorenom, podrazumijeva boravak

životinja na svježem zraku, što je osobito važno, budući da u nastambama nerijetko nema

svježeg zraka već prevladavaju amonijak, ugljikov dioksid i drugi štetni plinovi koji iscrpljuju

organizam svinje. Svjetlo i sunce također su važni čimbenici za život životinja, posebno onih

rasplodnih. Sunce djeluje povoljno na reproduktivni ciklus životinje i regulira sve funkcije

organizma te stvara vitamin D koji je važan za rast kostiju. Zelena paša osigurava potrebne

hranjive tvari jer kvalitetna mlada paša sadržava bjelančevine visoke vrijednosti, a bogata je

vitaminom A i mineralnim tvarima.

Kao što je već ranije spomenuto, u svijetu se sve više primjenjuje otvoren sustav držanja

svinja iz razloga pojeftinjenja svinjogojske proizvodnje, dobrobiti samih životinja i zaštite

okoliša. Obiteljska gospodarstva imaju manje troškove za izgradnju objekata i kupnju opreme

u ovakvom sustavu držanja nego li u konvencionalnoj proizvodnji u zatvorenim objektima,a

samoj dobrobiti životinja pridonosi njihovo držanje u skupinama. Otvoreni način držanja

svinja tako je usko povezan s ekološkim načinom uzgoja. Držanje na otvorenom prostoru

odražava se pozitivno na kondiciju krmača, zbog čega su smanjeni troškovi liječenja i

općenito veterinarske usluge. Osim toga, krmače držane na ovaj način lakše se i brže prase, ali

imaju i više mlijeka, što se pozitivno odražava na vitalnost i zdravlje prasadi. Zbog toga je

broj uzgojene prasadi nešto veći od prosječnog broja dobivenih odojaka od krmača koje se

drže u zatvorenom prostoru. Prednosti mogu ostvariti i kroz samu dobrobiti životinja budući

da se životinjama omogućuje normalan rast i razvoj u prirodi bez stresa što pogoduje kvaliteti

9

mesa i mesnih prerađevina s dodanom vrijednošću koja se očituje u izvrsnim organoleptičkim

svojstvima, te takvi proizvodi imaju posebno mjesto na tržištu.

5.2. Nedostaci

U odnosu na konvencionalni sustav proizvodnje svinja ( u zatvorenim objektima), držanje

svinja na otvorenom zahtjeva veći utrošak ljudskog rada, osobito glede dostave hrane i vode,

osiguranja stelje, uređivanja površina, nadzora stanja ograda i električnih pastira. Mana ispaše

je u tome što ona zadovoljava potrebe gravidnih krmača, ali ne i onih koje su u laktaciji zbog

sadržaja sirovih vlakana, te je zbog toga potrebno dodavanje hrane. Na paši životinje pojedu

oko 13 kg, a dodatnu hranu čine: stočna repa, kukuruz i koncentrat. Rovanjem svinje čiste

zemlju od korijenja, glista i različitih kukaca (Pejaković, 2002). Osim hrane potrebno je

osigurati i dovoljne količine vode koja mora biti čista, svježa i uvijek dostupna na pojilici.

Osim toga, nedostaci ovog načina držanja su mogućnost uništavanja mladih stabala

drveća, križanje s divljim svinjama i mogućnost prijenosa zaraznih bolesti. Usprkos tome što

je držanje svinja na otvorenom najprirodniji način njihova držanja, često dolazi do različitih

zaraza parazitima koje dovode do oboljenja svinja, a time i ljudi. Potrošnja hrane kod držanja

svinja na otvorenom je, ovisno o metodi hranjenja, 10 – 20 % veća od one pri držanju

životinja u staji. Naime, utrošak hrane za jedinicu prirasta veći je nego u konvencionalnoj

proizvodnji, ali se veći utrošak kompenzira boljom kvalitetom i višom cijenom proizvoda na

ciljanom tržištu.

6. Tipovi uzgoja svinja na otvorenom

6.1. Silvo pastoralni tip uzgoja svinja

Kada je riječ o ekstenzivnom uzgoju svinja usko povezana tema je silvo-pastoralani sustav

uzgoja koji se bazira na držanju životinja u prirodi, točnije u šumama i pašnjacima. Na ovaj

tip uzgoja znatno utječu klima, reljef, tlo i vegetacija okoliša. Za svinje u tom tipu uzgoja

karakteristične su sporije stope rasta, ali izuzetno velika otpornosti. U Republici Hrvatskoj u

ovakvom tipu uzgoja koriste se tipične vrste za uzgoj na otvorenom kao što su turopoljska i

crna slavonska svinja. Korist takvog uzgoja je trostruka. Korist imaju, šuma, svinje koje su

tamo smještene te "čiste" šumu, ali i uzgajivač koji postiže veću cijenu mesa (meso s

dodatnom vrijednošću) i mesnih prerađevina. Ovaj se uzgoj kao i cjelokupni ekstenzivan

uzgoj bazira na očuvanju autohtonosti i tradicije pojedinih krajeva. Šumski uzgoj crne

slavonske svinje najveći potencijal ostvaruje u hrastovim šumama, no on je moguć i u

šumama pitomog kestena ili bukve. Prednosti ovakvog načina držanja svinja su: manja

10

financijska ulaganja, ekološka prihvatljivost i uzgoj u skladu s dobrobiti svinja. Kretanjem po

šumskim površinama ostvaruje se pozitivan utjecaj na dobrobit i zdravlje svinja i kvalitetu

finalnog proizvoda. Nedostaci ovog načina držanja su, već prije navedeni: mogućnost

uništavanja mladih stabala drveća, mogućnost neželjenog križanja s divljim svinjama, te

mogućnost prijenosa zaraznih bolesti. Silvo-pastoralni način uzgoja svinja široko je

rasprostranjen u Španjolskoj gdje je poznat uzgoj Iberijske svinje (Budimir i sur., 2014)

6.2.Defesa sustav

Ova vrsta uzgoja dolazi od latinske riječi ˝defesa˝ koja znači zatvoreno. Do 20. stoljeća taj

se pojam odnosio na privatna područja za ispašu bez obzira na tip vegetacije a od sredine 20.

stoljeća taj se termin odnosi na travnjake s raštrkanim drvećem. Uzgoj je zastupljen u

jugozapadnom području Španjolske i Portugala, te zauzima prostor od 4 milijuna hektara

(Budimir i sur., 2013). Defesa sustav u stvari se odnosi na silvo – pastoralni način uzgoja čiji

se razvoj temelji na siromašnim, nepoljoprivrednim površinama s naglaskom na ekstenzivni

uzgoj domaćih životinja ( uglavnom svinja).

6.3.Montado sustav

Ovaj sustav veoma je sličan defesa sustavu uzgoja. On pretežito ovisi o intenzivnoj

proizvodnji žira i uzgoju svinja kojima on predstavlja osnovnu hranu. Uzgoj ovisi o vrsti

područja, tako da su životinje smještene u šumama hrasta crnike i plutnjaka. Razvijen je na

područjima kao i defesa sustav, a za njegovu održivost nužan je utjecaj čovjeka. U montado

sustav se ubrajaju svinje oprasene od travnja do rujna. Veliku važnost za uspjeh montado

sustava ima mediteranska klima te duga i suha ljeta s temperaturama od 30°C (Mihelčić,

2015).

7. Objekti i oprema u otvorenom sustavu držanja svinja

Za sve životinje važno je da se drže u uvjetima koji odgovaraju njihovoj vrsti i etološkim

potrebama uz mogućnost nesmetanog pristupa hrani i vodi. Sustav držanja svinja na

otvorenom zahtjeva primjenu specifične opreme. Njezini najvažniji elementi su objekti za

smještaj različitih kategorija te oprema za hranidbu i napajanje svinja.

7.1.Odabir lokacije

Teren na kojem se svinje drže na otvorenom treba biti ravan ili blago nagnut i zaštićen

šumom, drvoredom ili grmljem, a tlo mora biti propusno. Sve to ublažiti će opasnost od

erozije tla i štititi svinje od udara vjetra. Oblik površine obično je pravokutan, podijeljen na

manje dijelove po skupinama ili zrakasto podijeljen na manje dijelove za različite skupine. Na

11

pravokutni oblik terena hrana se donosi u svaki dio, a na zrakasti se doprema za sve skupine s

vanjske strane pašnjaka. Skupine se odvajaju električnim pastirom ispod kojeg se trava tretira

herbicidom da bi se životinje zadržavale dalje od ograde. Na 1 ha preporučuje se držati 20-ak

krmača, ovisno o veličini raspoloživog zemljišta i hranidbi. Ako je zemljište dovoljno veliko,

preporučuje se manje opterećenje kako bi se svinje mogle češće premještati. Uglavnom se

koristi ratarsko zemljište te pašnjaci. Kod ratarskog zemljišta, rotiranje svinja mora biti češće

kako bi se izbjeglo zagađenje tla mikroorganizmima, odnosno parazitima, što je nepovoljno

za samu životinju te za tlo. Vrlo je važno dobro održavati zemljište, što znači da treba

napraviti pregone odvojene električnim pastirima i, kao što je već spomenuto, životinje često

premještati. Iskorišteni dio zatim treba urediti (košnja ostataka, drljanje, ravnanje, gnojidba).

Paša je vrlo vrijedna krma za tovne i osobito rasplodne svinje. Dobra je kombinacija pašnjaka

i dijela oranica zasijanih lucernom, krumpirom, pa i povrćem.

7.2.Smještaj svinja po kategorijama

Kod otvorenog načina držanja svinja one se danju slobodno kreću na pašnjaku,a noću i za

vrijeme vremenskih nepogoda po volji sklanjaju se u objekte.

Za gradnju i postavljanje objekata postoje 2 mogućnosti (Pejaković, 2002):

a) Veći objekt u blizini pašnjaka: već postojeći objekti; novoizgrađeni objekti ( betonski

ili drveni); sve kategorije svinja smještene su u njemu po boksovima; svaki se dan

puštaju van rasplodne životinje. Ovaj tip objekata karakterističan je za Slavoniju, za

gospodarstva koja drže crne slavonske svinje i njihove križance.

b) Više manjih kućica na pašnjaku:

1. Kućice za svaku krmaču s leglom. U njih stane samo jedna krmača, imaju

polukružni krov, a prasad se nalazi između krmače i zida kućice. Takve su kućice

najčešće od drveta ili metalne, a dobro je nastrijeti ih slamom da se krmače u

njima dulje zadržavaju i da se postigne optimalna temperatura gnijezda.

2. Kućice za grupu zasušenih krmača

3. Kućice za nazimice

4. Grupne kućice za tovljenike

12

Slika 4. Prikaz različitih kućica koje se koriste u Velikoj Britaniji (Savjetodavna služba)

7.3.Oprema

Hranilice i pojilice koje se koriste u otvorenom sustavu razlikuju se od opreme koja se

koristi u zatvorenim objektima. Oprema za hranidbu i napajanje na otvorenom mora

zadovoljavati standarde koji će omogućavati dugotrajnost primjene u otvorenim uvjetima.

Zato se hranilice i pojilice izrađuju od materijala koji je otporan na hrđu, one moraju biti

odgovarajućeg kapaciteta (time se olakšava manipulacija hranom) te moraju tehnološki imati

rješenja za osiguravanje održanja čistoće hrane i vode, te zaštitu od štetočina koje susrećemo

u prirodi (Luković, 2014).

U otvorenom sustavu držanja svinja važno je izbjegavati svu opremu koja svinjama može

nanijeti ozljede ili na bilo koji drugi način naštetiti njihovom zdravlju. Zimi se često javlja

problem nedostatka pitke vode, uslijed smrzavanja pojilica stoga treba koristiti termopojilice.

Isto tako svinjama koliko god je to moguće treba onemogućiti napajanje iz bara i lokva kako

ne bi došlo do pojave parazitarnih ili zaraznih bolesti (Škorput, 2015).

13

8. Hranidba svinja u otvorenom sustavu držanja

Hranidba je uvijek najskuplja stavka bilo koje stočarske proizvodnje pa tako i

svinjogojstva (troškovi hranidbe iznose 75-80%), stoga je od izuzetne važnosti dobro

poznavanje načina iskorištavanja hranjivih tvari i rada probavnog sustava pojedinih životinja.

Svinje su svejedi i pripadaju skupini monogastričnih životinja što znači da imaju jednostavno

građen želudac. Njihov probavni sustav prilagođen je tako da ne može probaviti veće količine

sirovih vlakana. Obrok koji svinje pronalaze u otvorenim sustavima držanja veoma je

raznolik. Svinje u takvom sustavu držanja osim osnovnog obroka kojeg im daje čovjek imaju i

na raspolaganju obrok koji mogu naći u okolini koja ih okružuje. Tako svinje pasu, pronalaze

korijenje, gomolje te razne beskralježnjake.

8.1. Paša

Svinje na paši imaju bolji tek nego u intenzivnim sustavima držanja. Iz tog razloga vrlo

brzo povećaju obujam svog probavnog sustava, a samim time poveća se i konzumacija hrane

te samo njezino iskorištavanje. Naročito to pozitivno djeluje na laktaciju krmača jer mlijeko

sadrži veći postotak masti pa je uspješnija othrana prasadi. Iako se paša pokazala veoma

zahvalnim krmivom nije dostatna za potrebe krmača u laktaciji i tovljenike stoga je potrebno

osigurati dodatna voluminozna (silaže kukuruza i trave, stočnu repu, krumpir, bundeve, kelj,

mrkvu i dr.) i koncentrirana krmiva (kukuruz, ječam). Prasad u otvorenom sustavu držanja

potrebno je prihranjivat nakon prvog tjedna života. Svinje dnevno mogu konzumirati i do 14

kilograma paše. Sam rast i prirast ovise o bogatstvu i botaničkom sastavu pašnjaka, a ono je u

uskoj vezi s tipom tla i godišnjom količinom padalina.

8.2. Usjevi

Izuzetno povoljan i kvalitetan izvor hranjivih tvari svinjama možemo omogućiti tako što

ih pustimo na požeto polje, kukuruzište, krumpirište i polja drugih kultura na kojima se mogu

naći eventualni ostaci hrane. Svinje izuzetno dobro pronalaze ostatke i mogu ih iskoristit za

svoj rast, a nama čine korist na način da sprječavaju moguću pojavu bolesti zbog zaostalih

spora bolesti žitarica ili krumpira.

14

8.3. Žirovanje svinja

Žirovanje je običaj koji je na našem prostoru prisutan više stoljeća. Do pred pedesetak

godina predstavljalo je glavni izvor energetske komponente obroka svinje. Žirovanje

predstavlja način hranidbe u kojem se koristi hrastov ili bukvin žir, a svinja se nalazi u silvo-

pastoralnom otvorenom sustavu držanja. U Hrvatskoj se veže uz crnu slavonsku svinju i

turopoljsku svinju čiji je glavni obrok nekada bio upravo ovakvog tipa. Danas znamo da

ovakav sustav hranidbe pozitivno djeluje na dobrobit i zdravlje svinja ali i na kvalitetu

finalnog proizvoda. Stoga meso i mesne prerađevine nastale ovakvim, obogaćenim sustavom

hranidbe ima veću tržišnu cijenu od mesa konvencionalnog uzgoja. Primjerice žir utječe na

dobivanje mekane, mazive i vrlo ukusne slanine. Žirovanje svinja najbolje je primjenjivati na

tovnim kategorijama svinja bilo da se životinje puste na ispašu u šumu ili da se zatvore u

obore, a žir se doprema. Žir je potrebno, ukoliko za to primijetimo potrebu (ozlijede u

području oralne regije) gnječiti i namakati kako bi se spriječile moguće ozlijede nastale

njegovom tvrdoćom. Danas žirovanje svinja u punom smislu riječi rijetko možemo vidjeti.

Novi zakoni o šumama ne dozvoljavaju ovu stoljetnu tradiciju, pa se žirovanje svelo na

dopremu žira iz udaljenih područja što i nije jeftina stavka proizvodnje.

8.4. Hranidba svinja po kategorijama

Kako bi se zadovoljili zahtjevi svinja na hranjivim tvarima potrebno je poznavati potrebe

pojedinih kategorija svinja. Za pravilan rast, razvoj i proizvodnju, svinjama se u obroku

moraju osigurati proteini, energija, mineralne tvari, vitamini i voda. Ne postoji krmivo koje

sadrži dovoljno svih potrebnih hranjivih tvari za zadovoljenje hranidbenih potreba svinja.

Krmiva se međusobno moraju kombinirati i nadopunjavati.

Tablica 4. Struktura obroka prema pravilniku o radu UCSS "Fajferica"

Vrsta krmiva i postotni udio

Kategorija Kukuruz Ječam Stočni grašak Zob

Krmače, nazimad, tovljenici 60% 20% 20% /

Nerastovi 50% 20% 10% 20%

Prasad 50% 20% 30% /

15

9. Upravljanje reprodukcijom u otvorenom sustavu držanja

Osnova svake stočarske proizvodnje, pa tako i svinjogojske je reprodukcija, odnosno

dobivanje zdravog i vitalnog potomstva. Krmača je nesezonska, poliestrična i politokna vrsta.

Pubertet se kod nazimica javlja u dobi od 6-9 mjeseci, odnosno u težini od 80-120 kilograma.

Na pojavu puberteta utječe pasmina, hranidba, godišnje doba, socijalne prilike i prisustvo

nerasta.

9.1. Spolni ciklus krmače

Spolni ciklus kod nazimica i krmača traje 21 dan (17-24) i može se podijeliti u sljedeća

razdoblja: proestrus, estrus, metestrus i diestrus. Proestrus (faza bucanja) traje prosječno 24-

48 sati, a u toj fazi životinja postaje nemirna, stidnica je zacrvenjena i edematozna s

mukoznim iscjetkom. Karakteristika te faze je skakanje krmače na druge krmače, ali isto tako

krmača ne dopušta skok nerasta (aktivni refleks opasivanja). Estrus (faza požude) je razdoblje

koje traje 24-72 sata, a nešto je krače kod nazimica. Kao početak estrusa uzima se pojava

lordoze odnosno pojava ventralnog sagibanja kralježnice pri skoku nerasta, druge krmače ili

pritiska ruke čovjeka. Krmače su pri skoku nerasta naglašeno mirne, u narodu se kaže da stoje

kao drvo (pasivni refleks opasivanja). Iz stidnice se izlučuje sluz, u početku bistra, a kasnije

gusta i ljepljiva. Nabreklost stidnice opada i postupno nestaje u tijeku trajanja estrusa. Za

vrijeme estrusa dolazi do ovulacije odnosno pucanja više grafovih folikula i oslobađanja

jajnih stanica. Metaestrus je postovulacijsko razdoblje spolnog ciklusa. Traje 2 dana i

karakterizira ga formiranje žutog tijela. Aktivnost žutih tijela nastavlja se u fazi diestrusa. U

slučaju da dođe do oplodnje žuta tijela ostaju aktivna do kraja graviditeta pri čemu izlučuju

hormon progesteron koji se još naziva i hormonom čuvarom gravidnosti. Progesteron ima

funkciju pripreme maternice za implantaciju oplođenog jajeta i prehrane embrija. U slučaju da

nije došlo do oplodnje, žuto tijelo se 15. ili 16. dan po ovulaciji razgrađuje te dolazi do tvorbe

novih grafovih folikula. Optimalno vrijeme pripusta je 12-24 (30) sati nakon početka estrusa.

Ukoliko krmaču umjetno osjemenjujemo sa smrznutom spermom, osjemenjivanje provodimo

4-8 sati prije ovulacije.

9.2.Graviditet krmače

Graviditet krmače traje 114 dana ili 3 mjeseca, 3 tjedna i 3 dana. Sama gravidnost je

stanje u kojem se u maternici krmače razvija jedan ili više plodova. Krmače u otvorenom

sustavu držanja pred partus smještaju se u limene ili drvene kućice koje se nalaze na pašnjaku.

16

Treba im osigurati dovoljne količine stelje budući da one u takvom sustavu mogu pokazivati

svoje prirodne nagone za izgradnjom gnijezda. Sam partus se odvija u tri faze. Prvo je

porođajno razdoblje ili razdoblje otvaranja , ono traje u prosjeku 2-12 sati. Drugo porođajno

doba ili razdoblje istiskivanja ploda/ova . Dolazi do snažnih uterusnih kontrakcija. Životinja

liježe i snažno se napinje. Kroz stidnicu se pojavljuje vodenjak te uslijedi njegovo pucanje, a

zatim i porađanje ploda. Kod krmača u prosjeku traje 2,5-3 sata. Treće porođajno doba ili faza

istiskivanja posteljice započinje nakon poroda ploda ili plodova i završava istiskivanjem

posteljice/a. Vrlo je važno da pratimo ovo razdoblje budući da zaostajanje posteljice može

dovesti do teških infekcija pa i uginuća životinje. U krmača traje 1-4 sata. U slučaju da

krmača nije izbacila posteljicu nakon tog vremena potrebno je pozvati veterinara.

9.3.Nerast

Nerast je muška rasplodna kategorija svinje. Pubertet kod nerasta javlja se u dobi od 120

dana, kada u testisima možemo naći prve spermije. Poriv za parenjem i ejakulacija fertilne

sperme u većine nerastova susreće se u dobi između 5-8 mjeseci i težini od 110 kilograma.

Proizvodnja spermija i porast zapremnine sperme raste do dobi od 18 mjeseci. Nerast svojom

pojavom utječe na spolni ciklus krmače. Često dolazi do pojave tihog gonjenja ukoliko

krmača nema nikakav bilo vizualni ili mirisni kontakt s nerastom. Nerast luči slinu koja sadrži

feromone koji povoljno djeluju na estrusni ciklus krmače. Nerast i krmače obavezno se

moraju držati odvojeno. Apsolutno je neprihvatljivo s gledišta uzgojno selekcijskog rada

držanje više nerastova s krmačama u krdu. Takvim načinom držanja ne znamo koji je nerast

skočio na koju krmaču. Pored toga može doći do težih ozljeda zbog međusobne tuče i

ozljeđivanja nerasta.

10. Zdravlje svinja u otvorenom sustavu držanja

Držanje svinja na otvorenom ima brojne pozitivne učinke na psihofizičko zdravlje

životinje. U intenzivnim sustavima držanja često puta se javlja grižnja repova kod tovljenika,

a kod krmača možemo vidjeti grižnju metalnih rešetki koja nastaje kao posljedica stalne gladi

u razdoblju graviditeta. Stoga se u intenzivnim sustavima proizvodnje primjenjuju zootehnički

zahvati brušenja ili rezanja zubi te rezanje dijela repa kod prasadi u dobi do 7 dana, što sa

sobom često povlači pitanje etičnosti same proizvodnje i dobrobiti životinja. Otvoren sustav

držanja svinja omogućuje nam da se ovi zahvati ne provode, odnosno svinje drugačije

manifestiraju svoje ponašanje u prirodi nego li u zatvorenim objektima. Svinja ruje, kopa,

traži hranu i općenito na drugačiji način provodi svoje vrijeme nego u intenzivnom sustavu

proizvodnje. Iz tog razloga se rijetko javlja grižnja repova ili neki drugi netipičan oblik

17

ponašanja svinja. Krmače u otvorenom sustavu držanja mogu zadovoljiti svoju potrebu za

kretnjom, što se povoljno odražava na razvoj ploda te sam partus. Također pred sam partus

krmača započinje s gradnjom gnijezda. Ljudi često doživljavaju svinju kao prljavu životinju iz

razloga što se kupa u blatu no to je potpuno kriva predodžba budući da ona na taj način čisti

svoje tijelo od parazita i ljeti se hladi.

Proteklih desetljeća ekstenzivan način držanja svinja značajno je promijenjen prvenstveno

s ciljem sprječavanja izbijanja i širenja svinjske kuge. Danas se svinje u ovom sustavu držanja

obavezno moraju držati u ograđenim prostorima kako bi se spriječio svaki mogući kontakt sa

divljom svinjom koja je glavni potencijalni uzročnik klasične svinjske kuge. Svinje se mogu

držati na pašnjacima isključivo ako su pod nadzorom uzgajivača.

10.1. Bolesti svinja u otvorenom sustavu držanja

Crna slavonska i turopoljska svinja u Republici Hrvatskoj najčešće se koriste u sustavu

otvorenog držanja. Iako su ove pasmine izvrsno prilagođene i otpornije od modernih

plemenitih pasmina prema bolestima, lošom tehnologijom uzgoja i neprovođenjem

preventivnih mjera životinje lako mogu oboljeti, pa i uginuti.

Svinje u otvorenom sustavu držanja osim zaraznih bolesti ugrožene su i od strane drugih

bolesti koje mogu prouzročiti ogromne gubitke u proizvodnji.

Od zaraznih bolesti, osim klasične svinjske kuge svinje mogu oboljeti i od: leptospiroze,

tuberkuloze, bruceloze, vrbanca, bjesnoće i bolesti Aujeszkoga. Navedene bolesti mogu

uzrokovati velike gubitke u proizvodnji, a kod pojave neke od njih (bruceloza, klasična

svinjska kuga, tuberkuloza) neškodljivo se uklanja cjelokupni uzgoj. Mnoge od ovih bolesti

prenose se kontaktom sa bolesnom, najčešće divljom životinjom stoga nije naodmet još

jednom spomenuti obavezno onemogućavanje kontakta domaće s divljom životinjom.

Parazitske bolesti češće ugrožavaju zdravlje svinja nego li zarazne. Djelovanje parazita

manifestira se padom prirasta, mehaničkim oštećenjem tkiva i organa, hrane se domaćinom,

ispuštanjem toksina, a mogu uzrokovati i uginuće životinje. Najčešće obole mlađe kategorije

svinja. Zdravlje svinja u ekstenzivnom načinu držanja ugrožavaju paraziti koji, ovisno o vrsti,

parazitiraju u različitim organima, kao što su želudac (Trichostrongylus axei), crijeva (Ascaris

scuum, Trichinella spiralis), pluća (Echinoccocus granulosus, Metasrongylus), jetra (Fasciola

hepatica, Ehinococcus granulosus) i muskulatura (Trichinella spiralis) (Kostelić i sur. 2014).

Trichinella spiralis uzrokuje bolest trihinelozu koju dobro poznaje svaki proizvođač svinjskog

mesa i na koju se obavezno vrši testiranje post mortem. Od vanjskih parazita koji se javljaju u

18

otvorenim sustavima držanja najčešći su šuga i krpelji. Invazija krpeljima naročito se može

javiti kod svinja koje borave u grmlju i šumama.

Uz zarazne i parazitske bolesti, svinje u otvorenom sustavu držanja ugrožene su i od strane

nedostatka minerala i vitamina, pa tako primjerice nedostatak vitamina E i selena uzrokuje

bolest mišića srca (dudoliko srce) i odumiranje stanica jetre (hemoragična nekroza).

Pri odabiru pasmine u vidu treba imati pigmentiranost kože budući da tijekom ljetnih

mjeseci bijele pasmine svinja mogu dobit opekotine kože nastale djelovanjem sunčevih UV

zraka. Opekotine kože kod svinja jednake su onima kao kod ljudi. U svrhu preventive

svinjama možemo osigurati hladovinu putem jednostavnih nadstrešnica ili drveća.

10.2.Unos bolesti nerastom u stado

Uzgajivači tijekom svog selekcijskog rada u određenom trenutku unose u uzgoj svježu krv

u vidu novog nerasta. Pri tome je od izuzetne važnosti držati se naređenih mjera Ministarstva

poljoprivrede koje nalažu da se u uzgoj smiju uvoditi samo svinje iz kontroliranih uzgoja,

koje prati svjedodžba o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinja. U slučaju da se

uzgajivač ne drži zadanih propisa, a nerast predstavlja potencijalni izvor zaraze (bruceloza,

bolest Aujeszkoga itd.), uzgajivač će biti sankcioniran. Također pri unosu nerasta u uzgoj

prvih par dana držimo ga zasebno te promatramo njegovo zdravstveno stanje. Neraste je

također bitno držati odvojeno, budući da se u skupnom držanju između njih mogu javiti borbe

pri čemu može doći do međusobnog ozljeđivanja. Nerastovima još za vremena mladunčadi

uklanjamo očnjake. Oni predstavljaju rizik za druge svinje te za samog uzgajivača.

10.3. Biosigurnosne mjere

Biosigurnost je pojam koji se često veže samo uz intenzivan uzgoj svinja, no itekako o toj

stavci treba voditi računa u ekstenzivnom odnosno otvorenom sustavu držanja. Prije svega to

se odnosi na zabranu korištenja napoja u hranidbi svinja. Važno je zatim onemogućiti bilo

kakav kontakt divljih i domaćih životinja, za što koristimo električne i drvene ograde. Objekte

u kojima svinje borave važno je dezinficirati, a na njima provodimo i mjere deratizacije.

Uzgajivač je zakonom dužan prijaviti svako uginuće ili pobačaj nadležnoj veterinarskoj

organizaciji kako bi oni napravili obdukciju ili uzeli materijale za laboratorijske pretrage.

Uginule svinje potrebno je neškodljivo ukloniti, a ne zakopati ili ostavljati u okolišu.

19

10.4.Preventiva bolesti

Program preventivnih mjera uzgajivači, osim naređenih, moraju temeljiti na veličini krda,

načinu, području držanja (paraziti) i bolestima koje su se javljale u uzgoju (Kostelić i sur.

2014). Svinjama je važno osigurati dovoljne površine. hladovinu i pitku vodu. Potrebno je

izbjegavati napajanje iz bara i lokvi što često predstavlja problem u otvorenom sustavu

držanja. Preventiva, odnosno suzbijanje pojave parazitarnih bolesti temelji se na koprološkoj

pretrazi Na kraju, važna je i sama suradnja s veterinarima, odnosno prijavljivanje svake

sumnje na bolest kao i obavezno prijavljivanje svakog uginuća i pobačaja s ciljem utvrđivanja

kako je do istog došlo.

20

11. Zaključak

Gotovo sve grane stočarstva u Republici Hrvatskoj proteklih desetak godina prolaze kroz

krizno razdoblje, koje karakterizira zatvaranje obiteljskih gospodarstava, teško financijsko

poslovanje, smanjenje broja životinja te napuštanje i starenje hrvatskog sela. Kriza nije

zaobišla ni svinjogojstvo, a o tome nam govori podatak o padu broja krmača, koje su osnova

svinjogojske proizvodnje, od gotovo sto tisuća u razdoblju 2006.-2015. (HPA,2016) Značajan

udarac domaćem svinjogojstvu zadao je i ulazak Hrvatske u Europsku Uniju odnosno

otvaranjem tržišta za jeftino meso iz razvijenih svinjogojskih zemalja Europe (Salajpal, 2016).

Zastrašujući je i podatak da Hrvatska danas proizvodi svega 50% vlastitih potreba za

svinjskim mesom.

Za razliku od velikih farmi koje u godinama nepovoljnog stanja na tržištu rijetko prestaju

sa svojim radom, mala obiteljska gospodarstva se u ovom nepovoljnom razdoblju

preusmjeravaju na tip proizvodnje kojim nude različitost svojeg proizvoda potrošaču te na taj

način pokušavaju konkurirati velikim proizvođačima. Jedan od načina preusmjeravanja svoje

proizvodnje je i otvoren sustav držanja svinja koji je sve popularniji u svijetu pa tako i kod

nas. Otvoren sustav držanja svinja omogućuje brojne prednosti od kojih valja spomenuti: niža

početna ulaganja u proizvodnju, pojeftinjenje svinjogojske proizvodnje, bolju dobrobit samih

životinja koja se ogleda mogućnošću kretanja i prirodnog ponašanja, veću tržišnu vrijednost

finalnog proizvoda (obogaćena hranidba) u vidu prerade mesa. Uz navedeno otvoren sustav

držanja svinja može doprinijeti očuvanju autohtonih pasmina, a ovakav način držanja svinja u

javnosti je bolje prihvaćen od intenzivne proizvodnje. Ono najvažnije danas je to što otvoren

sustav držanja svinja obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima omogućuje niži rizik

poslovanja i financijski ne opterećuje samog proizvođača kao intenzivan sustav držanja

svinja.

21

12. Literatura

1. Budimir, K., Kralik, G., Margeta, V., Margeta, P. (2014). Silvo pastoralni

način držanja crnih slavonskih svinja. Krmiva, vol 55., No 3., str 151-157

2. Dolenec, Ž. (1994). Svinjogojstvo. Hrvatsko obiteljsko gospodarstvo,

Zagreb

3. Đikić, M., Jurić, I., Kos, F., (2002). Turopoljska svinja - Autohtona

hrvatska pasmina. Plemenita općina turopoljska, Velika Gorica

4. Kostelić, A., Maltar, Lj., Kiš, T., Mahnet, Ž., Džakula, R. (2014).

Upravljanje zdravljem svinja u ekstenzivnom načinu uzgoja. X.

Savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj, Đurđevac 29.-30.

svibanj 2014. Hrvatska poljoprivredna agencija, str 52-55.

5. Hrvatska poljoprivredna agencija (2016). Godišnje izvješće za 2015.

godinu. Svinjogojstvo

6. Luković, Z. (2014). Držanje svinja na otvorenom. Gospodarski list. 15: 61-

63.

7. Luković, Z. (2015). Prirodno ponašanje i dobrobit svinja. Gospodarski list

21: 60-63.

8. Mahnet, Ž. (2016). Rezultati rada u svinjogojstvu u 2015. godini. XII.

Savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj, Beli Manastir 9.-10.

lipanj 2016. Hrvatska poljoprivredna agencija, str 7-11.

9. Mihelčić, D. (2015). Uzgoj svinja u slobodnom sustavu držanja. Završni

rad, Poljoprivredni fakultet, Sveučilište Josipa Juraja Strossmayera u

Osijeku. str 9-12.

10. Pejaković, A. (2002). Uzgoj svinja na otvorenome. Hrvatski zavod za

poljoprivrednu savjetodavnu službu, Zagreb.

11. Salajpal, K., Mahnet, Ž. (2016). Mogućnosti razvoja svinjogojske

proizvodnje u Republici Hrvatskoj do 2020. s pogledom na 2030. godinu.

XII. Savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj, Beli Manastir

9.-10. lipanj 2016. Hrvatska poljoprivredna agencija, str 48-57.

12. Škorput, D. (2014). Držanje autohtonih pasmina svinja. Gospodarski list

18: str 65-66.

22

13. Škorput, D. (2015). Ekološki uzgoj svinja. Gospodarski list. 19: str 60-61.

14. Uremović, Z., Uremović, M., Pavić, V., Mioč, B., Mužić, S., Janječić, Z.

(2002). Stočarstvo. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

15. Ž.P. (2012). Zakovi Bucanja u krmača. Gospodarski list 7: str 72

16. <http://www.ansi.okstate.edu/breeds/swine>. Pristupljeno 20.7.2016.

17. <http://www.dzs.hr Pristupljeno>. Pristupljeno 20.8.2016.

18. <http://www.hpa.hr Pristupljeno>. Pristupljeno 20.8.2016.

19. <http://www.fajferica.hr Pristupljeno>. Pristupljeno 31.8. 2016.

20. <https://en.wikipedia.org/wiki/Domestic_pig>. Pristupljeno 15.7.2016