SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

ROBERTA MALENICA

INOVACIJE – TEMELJNA ODREDNICA PODUZETNIŠTVA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

INOVACIJE – TEMELJNA ODREDNICA PODUZETNIŠTVA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika poduzetništva

Mentor: prof.dr.sc. Crnković–Stumpf Branka

Student: Roberta Malenica

Studijski smjer: Poduzetništvo

JMBAG: 0081122701

Rijeka, 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................ 1

1.1. PREDMET I PROBLEM ISTRAŽIVANJA ............................................................... 1

1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA......................................................................... 1

1.3. ZNANSTVENE METODE ......................................................................................... 2

1.4. STRUKTURA RADA ................................................................................................. 2

2. INOVACIJE U PODUZETNIŠTVU .............................................................................. 3

2.1. PODUZETNIŠTVO ................................................................................................. 3

2.1.1. PODUZEĆE, PODUZETNIK I PODUZETNIŠTVO .......................................... 3

2.1.2. TEMELJNE ODREDNICE PODUZETNIŠTVA ................................................. 4

2.1.3. VRSTE PODUZETNIŠTVA ................................................................................ 5

2.2. INOVACIJE ................................................................................................................. 7

2.2.1. POJAM I VRSTE INOVACIJA ........................................................................... 7

2.2.2. ŽIVOTNI CIKLUS INOVACIJE ....................................................................... 10

2.2.3. TRŽIŠNO PRIHVAĆANJE INOVACIJA ......................................................... 11

2.2.4. IZVORI I NAČELA INOVACIJA ..................................................................... 12

2.2.5. ULOGA UČENJA U INOVACIJI ...................................................................... 14

2.2.6. IZVORI INOVACIJSKIH AKTIVNOSTI ......................................................... 16

2.2.7. INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO ................................................................. 17

3. ULOGA PODUZETNIČKIH INKUBATORA U RAZVIJANJU INOVACIJA ..... 19

3.1. PODUZETNIČKI INKUBATORI ............................................................................ 19

3.2. HRVATSKA AGENCIJA ZA MALO GOSPODARSTVO, INOVACIJE I

INVESTICIJE (HAMAG – BICRO) ................................................................................ 20

3.2.1. NASTANAK, MISIJA I CILJEVI ...................................................................... 20

3.2.2. PROGRAMI ........................................................................................................ 22

3.3. TEHNOLOŠKO – INOVACIJSKI CENTAR RIJEKA (TIC) .................................. 27

3.3.1. NASTANAK, UVJETI I USLUGE .................................................................... 27

3.3.2. PROJEKTI .......................................................................................................... 28

4. POTICANJE INOVACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ ...................................... 33

4.1. ULOGA HRVATSKE VLADE U POTICANJU INOVACIJA ................................ 33

4.1.1. TRENUTNO STANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ ...................................... 33

4.1.2. STRATEGIJA POTICANJA INOVACIJA 2014. – 2020. ................................. 37

4.2. PROGRAMI EUROPSKE UNIJE ZA POTICANJE INOVACIJA .......................... 43

5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 46

LITERATURA.................................................................................................................... 48

POPIS SLIKA ..................................................................................................................... 50

POPIS TABLICA ............................................................................................................... 50

1

1. UVOD

1.1. PREDMET I PROBLEM ISTRAŽIVANJA

Problem istraživanja ovog diplomskog rada je istražiti kako se poduzeća koja razvijaju

inovacije mogu lakše probiti na tržište. Iz definiranog problema proizlazi predmet

istraživanja, a to je: istražiti ulogu poduzetničkih inkubatora, hrvatske vlade i Europske

unije u poticanju inovativnosti poduzeća u Republici Hrvatskoj.

1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha i ciljevi istraživanja ovog diplomskog rada su ukazati na važnost inovativnosti kao

jedne od temeljnih odrednica poduzetništva. Inovacije su veoma važne za razvoj

gospodarstva i ostvarivanje konkurentnosti na tržištu.

Potrebno je dati odgovore na nekoliko pitanja:

1. Koja je uloga inovacija u razvijanju poduzeća?

2. Kako poduzetnički inkubatori sudjeluju u rastu i razvoju poduzeća?

3. Kakvu pomoć i usluge pruža Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i

investicije (HAMAG – BICRO)?

4. Koja je uloga Tehnološko – inovacijskog centra Rijeka u razvoju inovativnih

poduzeća?

5. Na koji način Vlada Republike Hrvatske potiče razvijanje inovacija?

6. Koji su aktualni program Europske unije u kojima Republika Hrvatska sudjeluje za

poticanje inovacija?

2

1.3. ZNANSTVENE METODE

Ovaj diplomski rad je sistematiziran na temelju dostupne literature o navedenon problem

istraživanja uz njezino sustavno proučavanje. Prilikom istraživanja korištene su ove

znanstvene metode:

· Metode indukcije i dedukcije

· Metode analize i sinteze

· Statistička metoda

· Metoda kompilacije.

1.4. STRUKTURA RADA

Rezultati istraživanja predočeni su u pet međusobno povezanih dijelova.

U Uvodu su navedeni predmet i problem istraživanja, svrha i ciljevi istraživanja,

znanstvene metode i obrazložena je struktura rada.

Naslov drugog dijela je Inovacije u poduzetništvu. U tom dijelu objašnjeni su pojmovi

poduzeće, poduzetnik i poduzetništvo, bitne odrednice poduzetništva i vrste poduzetništva.

Također su analizirane inovacije, njihov životni ciklus, tržišno prihvaćanje, izvori i načela,

uloga učenja u inovaciji, izvori inovacijskih aktivnosti te intelektualno vlasništvo. Uloga

poduzetničkih inkubatora u razvijanju inovacija naslov je trećeg dijela rada. U tom

dijelu rada objašnjeni su poduzetnički inkubatori i njihove vrste te uloga Hrvatske agencije

za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG – BICRO) i Tehnološko –

inovacijskog centra Rijeka. U četvrtom dijelu rada pod naslovom Poticanje inovacija u

Republici Hrvatskoj navedeno je trenutno stanje u državi, mjere hrvatske vlade za razvoj

inovacija kao i programi Europske unije u kojima Republika Hrvatska sudjeluje.

U posljednjem dijelu, Zaključku, dana je sinteza rezultata istraživanja.

3

2. INOVACIJE U PODUZETNIŠTVU

Sposobnost poduzeća da stvara nove proizvode i usluge važna je za opstanak na tržištu.

Štoviše, inovativnost je jedan od ključnih faktora konkurentnosti. Stvarajući inovacije,

poduzeća istiskuju slabije i manje inovativne konkurente sa tržišta, proširujući granice

proizvodnje. Na taj način potiču vlastito poslovanje, ali i cjelokupan ekonomski rast zemlje.

Inovativno vodstvo omogućuje postizanje konkurentske prednosti. Poduzeće koje prvo

izađe na tržište s inovacijom dominira neko vrijeme, stječe ugled, ime i marku. Osim toga,

realizira ekonomiju obujma, nameće se potrošačima i ostvaruje monopolnu cijenu i profit

(Grgić i suradnici, 2010:111).

2.1. PODUZETNIŠTVO

U nastavku rada obrazloženi su pojmovi poduzeće, poduzetnik i poduzetništvo, navedene

su temeljne odrednice poduzetništva kao i vrste poduzetništva.

2.1.1. PODUZEĆE, PODUZETNIK I PODUZETNIŠTVO

Poduzeće je samostalna gospodarska, tehnička i društvena cjelina u vlasništvu određenih

subjekata, koja proizvodi dobra i usluge za potrebe tržišta, koristeći se odgovarajućim

resursima i snoseći poslovni rizik, radi ostvarivanja dobiti i drugih ekonomskih i društvenih

ciljeva (Jelavić i suradnici, 1995:49). Poduzetnik je osoba nadarena poslovnim duhom i

rukovodnim sposobnostima, bogata znanjem o poslovima i ljudima, odlučna i spremna da

preuzme rizik upravljanja poduzećem na temelju inovacija i stalnog razvoja (Jelavić i

suradnici, 1995:60). Poduzetništvo je djelatnost poduzetnika usmjerena na pokretanje,

organiziranje i inoviranje poslovanja poduzeća s temeljnom svrhom stvaranja novog tržišta

(Jelavić i suradnici, 1995:62).

4

2.1.2. TEMELJNE ODREDNICE PODUZETNIŠTVA

Temeljne odrednice poduzetništva su: kapital, vlasništvo, dobit, rizik, neizvjesnost,

kreativnost, inovacije i poslovne prilike.

Prilikom pokretanja poduzetničkog pothvata poduzetnik mora imati dobru ideju, priliku i

kapital. Ako ima samo dobru ideju, a nedostaje mu kapital za pokretanje poduzetničke

aktivnosti, ta će ideja propasti i neće se realizirati. Isto tako, kapital bez dobre ideje ostaje

neoplođeni, odnosno mrtvi kapital. Kapital je novčana vrijednost koju pojedinac ili

poduzeće ulaže u započinjanje ili daljnje odvijanje poslovnog pothvata. On označava

ukupnu vrijednost imovine poduzeća financiranu iz vlastitih i/ili tuđih izvora (Arambašić i

suradnici, 2013:17). Vlasništvo je pravo raspolaganja određenom imovinom temeljem

prava i običaja u nekoj zajednici. Ono daje poduzetniku pravo na vođenje pothvata i

samostalno donošenje odluka (Arambašić i suradnici, 2013:18). Dobit označava pozitivnu

razliku između prihoda i rashoda, odnosno pozitivnu razliku između uloženog i dobivenog.

Ako su prihodi manji od rashoda ostvaruje se gubitak. Profit je čista dobit nakon

oporezivanja koja ostaje na raspolaganju poduzeću (Arambašić i suradnici, 2013:19).

Svaki poduzetnički pothvat uključuje rizik i neizvjesnost. Jedna je od ključnih

karakteristika poduzetnika upravo spremnost na rizik. Rizik predstavlja mogućnost nastupa

nekog štetnog događaja. Uzroci tih događaja mogu biti u samom radu poduzeća, u

pogrešnim odlukama ili posljedica negativnog utjecaja vanjskih činitelja. Neizvjesnost je

slučaj kad neka odluka ima više mogućih rezultata. Za razliku od rizika, neizvjesnost nije

poznata niti se može procijeniti ili predvidjeti (Arambašić i suradnici, 2013:19). Poduzetnik

koji raspolaže odgovarajućim znanjima i vještinama, iskustvom te kvalitetnim

informacijama može smanjiti rizik i neizvjesnost (Arambašić i suradnici, 2013:20).

Kreativnost (stvaralaštvo) označava misaoni proces kojim se dolazi do nekog rješenja,

ideje, teorije ili proizvoda koji su jedinstveni i novi (Arambašić i suradnici, 2013:20).

5

Svaka ideja nije istovremeno i inovacija. Ideja postaje inovacijom tek onda kada se počne

komercijalno iskorištavati. Inovacija je primjena nove i poboljšane ideje, postupka, dobra,

usluge ili procesa koja donosi nove koristi ili kvalitetu u primjeni. Poslovna prilika je

provjerena poslovna ideja koju je moguće realizirati i predstavlja skup uvjeta koji stvaraju

potrebu za nečim novim. U uvjetima današnje znanstveno – tehničke i informatičke

revolucije, kreativan i inovativan poduzetnik postaje temelj gospodarskog razvoja neke

zemlje (Arambašić i suradnici, 2013:21).

2.1.3. VRSTE PODUZETNIŠTVA

Tradicionalno poduzetništvo se odnosi na poduzetništvo u malim i srednjim poduzećima.

Prema Zakonu o poticanju razvoja malog gospodarstva Republike Hrvatske malo

gospodarstvo obuhvaća obrte, zadruge, mala i srednja trgovačka društva te druge oblike

privatne poduzetničke aktivnosti koji u ukupnosti svojih različitosti dijele velik broj

zajedničkih obilježja po kojima se razlikuju od ostalih gospodarskih subjekata. Subjekti

maloga gospodarstva su pravne i fizičke osobe koje samostalno i trajno obavljaju dopuštene

djelatnosti radi ostvarivanja dobiti odnosno dohotka na tržištu, a dijele se na mikrosubjekte,

male subjekte i srednje subjekte. Mikrosubjekti su pravne i fizičke osobe koje prosječno u

godini imaju manje od 10 zaposlenih. Mali subjekti su pravne i fizičke osobe koje

prosječno u godini imaju manje od 50 zaposlenih, u poslovanju su neovisni te ostvaruju

ukupni godišnji promet od 16 milijuna kuna. Srednji subjekti su pravne i fizičke osobe

koje zapošljavaju prosječno u godini manje od 250 djelatnika, u poslovanju su neovisni te

ostvaruju ukupni godišnji promet do 60 milijuna kuna (Škrtić i Mikić, 2011:7). Mikro, mala

i srednja poduzeća su temeljni institucijski oblik europskog gospodarstva. Glavni su izvor

zaposlenja, glavni pokretač inovacija te socijalne i lokalne integracije u Europi (Škrtić i

Mikić, 2011:8).

Znatan dio tradicionalnog poduzetništva čine obiteljska poduzeća. Obiteljska poduzeća su

poduzeća koja uključuju neki oblik obiteljskog sudjelovanja i u kojima strateško

6

odlučivanje kontrolira jedna ili nekoliko obitelji. Obiteljska poduzeća mogu biti mala,

srednja i velika, a karakterizira ih da većinski udio kontroliraju članovi jedne obitelji, a

najmanje dvoje članova obitelji mora aktivno sudjelovati u poslovanju (Škrtić i Mikić,

2011:10). Postoje tri osnovna tipa obiteljskih poduzeća: aktivna obiteljska poduzeća,

obiteljska poduzeća s odsutnošću vlasnika i latentna (pritajena) obiteljska poduzeća.

Aktivna obiteljska poduzeća karakterizira osobni nadzor poslovanja od strane članova

obitelji. Vlasništvo poduzeća je u rukama članova obitelji, koji su uključeni u proces

poslovanja i koji su zaposleni u poduzeću. Takva poduzeća mogu zapošljavati i radnike koji

nisu članovi obitelji. Obiteljska poduzeća s odsutnošću vlasnika su poduzeća koja su u

vlasništvu i pod kontrolom članova obitelji koji nisu zaposleni u poduzeću i ne upravljaju

poslovanjem. Poslovanje vode osobe koje nisu članovi obitelji, u ime i za račun obitelji. U

latentnim (pritajenim) obiteljskim poduzećima samo je jedan član obitelji, najčešće

vlasnik ili zakonski nasljednik, uključen u proces poslovanja ili vođenja poduzeća, po

pravilu kao vlasnik ili predsjednik poduzeća (Škrtić i Mikić, 2011:11).

Uvođenje poduzetničkog razmišljanja u velike birokratske strukture danas je poznato pod

pojmom korporativno poduzetništvo ili intrapoduzetništvo. Korporativno poduzetništvo

označuje procese u kojima se razvijaju inovativni sustavi i proizvodi kreiranjem

poduzetničke kulture u organizaciji, a može se pojaviti u različitim oblicima. Također, ono

je proces u kojemu velika poduzeća traže nove načine korištenja, održavanja ili zadržavanja

inovacija i ostvarenja profita, i to na način da od zaposlenih očekuju stvaranje poduzeća

unutar postojeće organizacije (Škrtić i Mikić, 2011:17).

Socijalno poduzetništvo je stvaranje socioekonomskih struktura, veza, institucija,

organizacija i mjera koje rezultiraju održivim društvenim koristima i daljnjim razvojem.

Ono označuje primjenu poduzetničkog ponašanja više za društvene, a ne toliko profitne

ciljeve. Socijalno poduzetništvo se može definirati kao profesionalan, inovativan i održiv

7

pristup sustavnim promjenama koje nadilaze nedostatke tržišta i iskorištavaju dane

mogućnosti (Škrtić i Mikić, 2011:23).

2.2. INOVACIJE

Inovacije predstavljaju jednu od temeljnih odrednica poduzetništva. U nastavku su

objašnjeni pojam i vrste inovacija, njihov životni ciklus, tržišno prihvaćanje inovacija,

izvori i načela inovacija, uloga učenja u inovaciji, izvori inovacijskih aktivnosti te pojam

intelektualnog vlasništva.

2.2.1. POJAM I VRSTE INOVACIJA

Inovacija je specifično oruđe suvremenog poduzetnika pomoću kojega on koristi promjene

kao povoljne prigode za neki novi posao ili unapređivanje postojeće proizvodne ili uslužne

djelatnosti. Poduzetnik mora naučiti koristiti inovaciju, a i način njene primjene može

zadobiti elemente inovacije. Suvremeno poduzetništvo obilježava inventivnost i

inovativnost. Ono je inventivno i inovacijsko poduzetništvo i to u dvostrukom smislu. Prvo,

poduzetništvo je, već samo po sebi, uz ostalo, inventivni i inovacijski čin poduzetnika.

Drugo, poduzetništvo promiče, organizira i vodi ka primjeni inovacija u praksi (Deželjin i

suradnici, 2002:74).

Inventivnost podrazumijeva izumilački dar, domišljatost, snalažljivost. Dakle, nešto što

uvjetuje i upotpunjuje kreativnost do te mjere da se može reći da je kreativan čovjek ustvari

i inventivan. Invencija je sinonim za otkriće, pronalazak, označuje psihičku sposobnost

čovjeka da vidi nove aspekte i odnose stvari, pojava, pojmova i slično, odnosno da na

temelju spoznatih elemenata sačini nove cjeline (sinteze) (Deželjin i suradnici, 2002:75).

8

Proces inovacija je sistemski razvoj i praktična aplikacija novih ideja – to je proces

pretvaranja invencija (novog znanja) u nove postupke, tehnike, tehnološke procese,

tehnologije, nove ili poboljšane proizvode (Buble, 2003:60). Inovacija može doći od nekog

od tri usmjerenja (Slika 1.):

Slika 1. – Tri usmjerenja inovacije

Izvor: Buble, M., 2003, Management malog poduzeća – I.dio, Ekonomski fakultet Split,

Split

Inovacije mogu doći od tehnologije koja je usmjerena na to kako se nešto radi, od tržišta

koje je usmjereno na to kako će se koristiti inovacija i od organizacije u kojoj se inovacija

događa. Inovacija zahtijeva promjene na sve tri dimenzije. Nova tehnologija može

zahtijevati nova tržišta da bi mogla preživjeti i novu organizaciju koja će je prodati (Buble,

2003:61).

Inovacije tehnologije – inovacije dobara ostvaruju se kroz dva tipa, a to su inovacije

proizvoda i inovacije procesa. Inovacija proizvoda je klasična ideja novog proizvoda i

najčešće se veže uz malo poduzeće. Za razliku od toga, inovacija procesa, doduše ne

uvijek, predstavlja mala unapređenja na postojećem proizvodu ili usluzi, obično s ciljem

9

reduciranja troškova proizvodnje i najčešće se veže uz velika poduzeća. Tržišnom

inovacijom smatra se ona inovacija koja je orijentirana bilo na uvođenje novih kanala

distribucije ili pak na ekspanziju ponude na nova područja. U oba slučaja inovacija je

usmjerena na krajnjeg korisnika inovacije (Buble, 2003:61). Distribucija predstavlja proces

dostave dobara od njihovih stvaralaca do njihovih korisnika i može se odnositi na postojeća

i nova tržišta. Veliki rast tržišnih inovacija danas je povezan uz medije – prodaja putem

televizije, prodaja pomoću kataloga, prodaja putem interneta i drugo. U svim ovim

slučajevima ideja je ista – pomoću novih metoda dovesti proizvode ili usluge korisnicima

(Buble, 2003:62).

Veza između inovacije i poduzetništva je jasnija kada se promatra poduzeće kao inovacija.

Sam čin osnivanja poduzeća predstavlja inovaciju koja može i treba biti inicijator novih

poslova odnosno inovacija. Inovacija poduzeća može povratno utjecati na tehnološke i

tržišne inovacije, kao što ove povratno utječu na inovaciju poduzeća. Naime, uspješna

inovacija proizvoda ili tehnologije zahtijeva inovaciju organizacije (Buble, 2003:62).

J. Schumpeter je inovacije grupirao u pet skupina: (1) uvođenje posve novog dobra ili nove

kvalitete dobra; (2) uvođenje nove metode proizvodnje ili prodaje; (3) otvaranje novog

tržišta ili prodor proizvoda određene gospodarske grane na posve novo; (4) osvajanje novih

izvora sirovina ili poluproizvoda i (5) uvođenje nove organizacije ili pak razbijanje

postojeće monopolističke organizacije (Deželjin i suradnici, 2002:77).

Različite inovativne aktivnosti najčešće završavaju sa četiri vrste inovacija – epohalne

inovacije, konzervativne inovacije, inovacije diferencijacije proizvoda i revolucionarne

inovacije. Epohalne inovacije predstavljaju potpuno nove proizvode, nove proizvodne

procese odnosno nove tehnologije, potpuno novi dizajn – koncepcije, kao i potpuno nove

konstelacije na tržištu nabave i prodaje. One otvaraju mogućnost za razvitak novih

10

proizvoda i tržišnih procesa. Konzervativne inovacije pojavljuju se u razdoblju

učvršćivanja epohalne inovacije, obogaćivanjem dijelova inovacija ili njezinih značajki.

Nastoji se da se inovacijski proizvod ne ugasi prije negoli dođe do novih inovacija.

Inovacije diferenciranjem proizvoda znače da se osnovni proizvod izradi u više varijanti

i tako nudi tržištu “proizvod za svačiji ukus i svačiji džep”. Riječ je o jednoj vrsti prolazne

inovacije na putu prema revolucionarnoj inovaciji. Revolucionarna inovacija predstavlja

radikalnu promjenu koja povlači za sobom posve nove sadržaje proizvoda i posve novu

tehnologiju što nema gotovo ništa s prethodnim tehnologijama ili ostalim promjenama

(Deželjin i suradnici, 2002:79).

2.2.2. ŽIVOTNI CIKLUS INOVACIJE

Da bi se moglo uspješno upravljati inovacijama, potrebno je poznavati životni ciklus

inovacije koji se sastoji od pet faza (Slika 2.).

Slika 2. – Životni ciklus inovacije

Izvor: Buble, M., 2003, Management malog poduzeća – I.dio, Ekonomski fakultet Split,

Split

Invencija je proces stvaranja nove ideje ili procesa, ali invencija nije isto što i inovacija,

koja predstavlja aplikaciju invencije. Razvoj uključuje preuzimanje invencije i njezino

11

pretvaranje u neku praktičnu svrhu ili za tržište. Difuzija je proces stavljanja inovacija u

upotrebu. Integracija se odnosi na proces izvođenja permanentnih promjena. Propadanje

se događa tada kada se zaustavi upotreba inovacije. Trajanje svake od navedenih faza

veoma je važno za poduzeće s obzirom da su u nekim od tih faza veći odljevi od priliva

novca, odnosno veća ulaganja od prihoda koja se ostvaruju od inovacije (Buble, 2003:64).

2.2.3. TRŽIŠNO PRIHVAĆANJE INOVACIJA

Najkritičniji faktor u procesu razvoja inovacija je njihova prihvatljivost od strane tržišta,

odnosno ljudi i organizacija koji će tu inovaciju koristiti ili kupovati. Na temelju

istraživanja formirana je krivulja prihvaćanja inovacije (Slika 3.) koja identificira pet

grupa onih koji prihvaćaju inovaciju nakon njezina uvođenja na tržište (Buble, 2003:62).

Slika 3. – Krivulja prihvaćanja inovacije

Izvor: Buble, M., 2003, Management malog poduzeća – I.dio, Ekonomski fakultet Split,

Split

12

Inovatori predstavljaju oko 2.5% korisnika inovacije. To su oni pojedinci koji vrednuju

postojeće stanje, preuzimaju rizik, spremni su platiti posebnu naknadu da bi prvi imali

proizvod, te su spremni prihvatiti probleme koji dolaze pri upotrebi novog proizvoda. Rani

adopteri predstavljaju 13.5% korisnika, te čine vodeće stvaraoce mijenja o tržištu s

obzirom na njihovu moć legaliziranja inovacije. Malo su više inovativni od prosječnog

kupca, a razlikuju se od inovatora pa mogu poslužiti kao model uloga. Rana većina čini

34% korisnika. Oni su svjesni inovacija, ali im pristupaju promišljeno te ih temeljito

kontroliraju prije nego što ih prihvate. Kasna većina također čini 34% korisnika. Ona

predstavlja one ljude koji čekaju dok je potpuno jasno da je inovacija sigurna i široko

prihvaćena. Pa čak i tada kada su je prihvatili oni ostaju skeptici o inovacijama sve dok se

ne isprobaju. Oklijevala čine 16% korisnika. Oni su usmjereni na tradiciju prošlosti prije

nego na inovacije sadašnjosti ili budućnosti, te prihvaćanju inovacija tek tada kada nemaju

drugog izbora (Buble, 2003:63).

Za poduzetnike i managere brzina prihvaćanja inovacija je kritičan faktor koji dopušta

poduzeću da ranije stvori konkurentsko uporište na tržištu. U tom se kontekstu javlja važan

pojam prednost prvog pokretača (first-mover advantage), tj.takva strategija inovacija u

kojoj poduzeće koje prvo lansira inovaciju na tržište uspostavlja tržišnu dominaciju (Buble,

2003:63).

2.2.4. IZVORI I NAČELA INOVACIJA

Sustavna inovacija se sastoji u svrhovitom i organiziranom traganju za promjenama te u

sustavnoj analizi povoljnih prilika za ekonomske i društvene inovacije koje se kroz te

promjene mogu ukazati. Sustavna inovacija znači pomno praćenje sedam izvora uspješne

inovacije – neočekivanost, nepodudarnost, potrebe procesa, industrijske i tržišne strukture,

demografski pokazatelji, promjene u predodžbama i nove spoznaje. Prva četiri izvora

nalaze se na području poslovnih djelatnosti, u poduzećima ili institucijama javnih službi, ili

13

u sektoru industrije ili uslužnih djelatnosti. Druga skupina izvora povoljnih prilika za

inovaciju uključuje promjene izvan neke djelatnosti (Drucker, 1992:41).

Neočekivane okolnosti obuhvaćaju neočekivani uspjeh ili neuspjeh poduzeća koji onda

postavlja temelje za nastanak inovacije. Što se tiče nepodudarnosti, smatra se da je

odstupanje realnih od očekivanih poslovnih rezultata važan izvor inovacija jer signalizira

potrebu za promjenom. Navedena odstupanja često su sadržana u percepciji potrošača o

vrijednosti proizvoda ili usluge koja ne odgovara stvarnom stanju. Potrebe procesa

uglavnom čine glavnu priliku za nastanak inovacija. Tako nastala inovacija u prvome redu

popravlja postojeće procese i otklanja ograničenja, stvarajući nove poboljšane načine

obavljanja određene radnje ili provedbe zadatka. Promjene na tržištu odnose se da sve one

turbulencije koje su stalno prisutne u tržišnim ekonomijama (npr. ulazak na nova tržišta,

povećanje ili smanjenje postojećeg tržišta, razne promjene u konkurentskim odnosima itd.).

Iz promjena se često rađa poduzetnička prilika za mala i srednja poduzeća da se okoriste

svojim inovacijskim potencijalom (Škrtić i Mikić, 2011:116). Demografske promjene se

odnose na promjene stanovništva, njegova broja, dobne strukture, strukture zaposlenosti,

obrazovanosti i prihoda. Demografska kretanja uvelike utječu na to – tko će, što i koliko

kupovati. Bilo koja ozbiljnija promjena u demografskom području može biti povoljna

prigoda za inovacije. Stoga je nužno sustavno pratiti i proučavati te promjene da bi se

otkrilo u kojem smjeru su potrebne inovacije (Deželjin i suradnici, 2002:104). Promjene u

predodžbama znače da se mijenja percepcija o nekim činjenicama ili konceptima, no

svejedno izazivaju jednako snažan efekt na inovativnosti. Nova znanja su najatraktivniji

izvor inovacija, a temelje se na tehnološkom razvoju, primjeni novih metoda, vještina i

naprednih znanja. Za poduzetnika nova znanja nisu toliko popularna zbog skupih i

dugotrajnih procedura od nastanka ideje do njezine komercijalne primjene te straha od

tržišnog neprihvaćanja inovacije (Škrtić i Mikić, 2011:116).

14

Tablica 1. – Načela inovacije

NAČELO IZNIMKE · Neponovljive inovacije, ne može ih se

podučavati niti naučiti

· Rezultat “genijalnog otkrića”

· Rijetke, samo iznimno prerastaju u inovaciju

NAČELO SVRHOVITOSTI · Inovacija, iako sama po sebi vidljiva i

dokazna, jos neće predstavljati pravu

inovaciju ako se njome ne ostvari svrha koja

joj je u osnovi

NAČELO PRIHVATLJIVOSTI · Genijalne invencije koje nisu prerasle u

inovaciju NAČELO POTREBITOSTI

Izvor: Deželjin, J., Deželjin, J., Dujanić, M., Tadin, H., Vujić, V., 2002, Poduzetnički

menadžment: Izazov, rizik, zadovoljstvo, M.E.P. CONSULT, Zagreb

Načela inovacije (Tablica 1.), odnosno njihova primjena u djelatnoj praksi ne samo što

racionaliziraju inventivno – inovacijske procese i pridonose njihovoj učinkovitosti nego

istodobno pridonose sužavanju prostora iznenađenja i neobjašnjivosti događanja (Deželjin i

suradnici, 2002:110).

2.2.5. ULOGA UČENJA U INOVACIJI

Proces inovacije i poduzetništva ovisi o učenju s obzirom da promjene ne dolaze iz statične

okoline, a ne događaju se ni onda kada ljudi nisu zainteresirani za unapređenje svoje

vlastite pozicije ili njihove organizacije. Postoje tri tipa učenja (Slika 4.) – učenje

djelovanjem, učenje na neuspjehu i učenje primjenom (Buble, 2003:65).

15

Slika 4. – Učenje u inoviranju

Izvor: Buble, M., 2003, Management malog poduzeća – I.dio, Ekonomski fakultet Split,

Split

Učenje djelovanjem je učenje radom – radeći čovjek uči, stječe iskustvo. Ovaj tip učenja

javlja se u onim slučajevima kada se radi o osnivanju novog poduzeća, osvajanju novog

proizvoda ili usluge pri čemu se učenje ostvaruje kombinacijom planiranja i rješavanja

problema na principu pokušaja i pogrešaka (Buble, 2003:65). Učenje na neuspjehu je

takav oblik učenja u kojemu se na temelju doživljenog neuspjeha nalaze rješenja pomoću

kojih se taj neuspjeh nadilazi. To je proces kojim se stječe posebna vještina, a može se

poboljšati ako se unaprijedi sistem planiranja te razvije adekvatan informacijski sistem.

Međutim, kod učenja na neuspjehu ne treba zaboraviti na emocionalni element koji se

različito manifestira na inovatorima i poduzetnicima. Klasični poduzetnik ili inovator može

imati jaku emocionalnu reakciju na neuspjeh, ali neće odustati, već će se suočiti s

problemom i pokušati ponovno, ali sada bolje pripremljen. Učenje primjenom je takav

oblik učenja koji se odnosi na kupce ili korisnike inovacije. Najveći broj njih primjenom

16

inovacije uči o njoj samoj – njenim svojstvima, načinu upotrebe, dobrim i lošim stranama,

itd (Buble, 2003:66).

Između tržišta i poduzeća događa se jedan drugi tip učenja nazvan value – contribution

interface. U tom odnosu događaju se brojne aktivnosti, kao što su razmjena robe i novca,

razmjena informacija, itd. Tržište na sve to reagira na način da prihvaća ili odbija inovaciju,

što povratno djeluje na poduzeće u pogledu promjena u inovaciji, razvoju novih inovacija i

drugo. U tom kontekstu dolazi do stalne razmjene između poduzeća i njegove okoline iz

koje inovatori ili poduzetnici trebaju usmjeriti svoju pozornost u procesu učenja (Buble,

2003:66).

2.2.6. IZVORI INOVACIJSKIH AKTIVNOSTI

Determinante koje određuju razinu inovativnosti neke nacije/poduzeća su kvalificirana

radna snaga, kapital, vlada i kultura (Grgić i suradnici, 2010:117).

Obrazovana i kvalificirana radna snaga smatra se preduvjetom za razvoj i

komercijalizaciju novih proizvoda. Osobito je važno da u zemlji postoji obrazovana radna

snaga na području tehnologije i znanosti dostupna za rad u poduzećima, jer se najveći broj

inovacija ostvaruje upravo putem naprednih tehnologija i povezanih znanja (Grgić i

suradnici, 2010:118).

Bez financijskih sredstava poduzeće će teško moći realizirati neku inovaciju i još ju teže

komercijalizirati. Zdrav financijski sustav omogućit će poduzetnicima lakši i jednostavniji

pristup potrebnom kapitalu. Kapital je važan preduvjet, ali ispunit će svoju svrhu samo ako

se ulaže na pravilan način. Ulaganjem u istraživanje i razvoj i na nacionalnoj i na razini

17

poduzeća stvara se poticajno okruženje koje može omogućiti stvaranje novih ideja i širenje

znanja (Grgić i suradnici, 2010:118).

Uloga vlade u poticanju inovacija očituje se u politikama i mjerama zaštite intelektualnog

vlasništva, suradnji sa znanstvenim institucijama i sveučilištima, poticajima razvoju

poduzetništva i inovacija, poticanju tehnološkog napretka i drugo (Grgić i suradnici,

2010:118).

Kultura i inovacije povezani su s obzirom na tri različita aspekta kulture: religijska

orijentacija zemlje, zemljopisni položaj i usađene vrijednosti građana zemlje. Postoje

mišljenja da religija utječe na razvoj i prihvaćanje inovacija budući da neke vjere potiču na

rad, unapređivanje i mijenjanje okruženja, dok druge uče vjernike odricanju od zemaljskih

blagodati. Zemlje koje su bliže ekvatoru imaju toplu klimu, obiluju florom i faunom i žive

usporenijim tempom života s manje poticaja za rad i inovacije. S druge strane, u zemljama

s hladnijom klimom ljudi će biti više motivirani na aktivnosti, rad i inoviranje. Zemlje se

razlikuju po tome jesu li u njima prihvaćene vrijednosti individualizma ili kolektivizma,

ovisno o stavu prema riziku, o odnosu snaga i prava muškaraca i žena i slično. Iz tih razlika

proizlaze i različiti stavovi o inovacijama (Grgić i suradnici, 2010:118).

2.2.7. INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO

Nova, kreativna realizacija neke ideje koja je plod ljudske mašte, kreativnosti i intelekta

pripada njezinu stvaratelju te pod određenim uvjetima, čini njegovo intelektualno

vlasništvo. Pravo intelektualnog vlasništva obuhvaća sustav pravnih instrumenata kojima se

uređuje način stjecanja intelektualnog vlasništva i način zaštite od njegova neovlaštenog

korištenja. Osobito je važna uloga države i implementacija takvih politika i instrumenata

18

koji će poticati stvaranje inovacija, regulirati vlasnička prava, štititi izumitelje i njihova

prava intelektualnog vlasništva te osigurati njihovo korištenje (Grgić i suradnici, 2010:120).

Najčešći oblici zaštite intelektualnog vlasništva su patent, zaštitni znak ili žig, industrijski

dizajn, oznaka zemljopisnog podrijetla i autorsko pravo. Patent je isključivo pravo koje se

daje za izum nekog novog tehničkog rješenja koje se odnosi na proizvod, postupak ili

primjenu. Patent osigurava vlasniku isključivo pravo na izradu, korištenje, stavljanje u

promet ili prodaju izuma zaštićenog patentom. Zaštitni znak ili žig (eng. trademark) je

prepoznatljiv i jedinstveni znak koji se daje u svrhu razlikovanja proizvoda/usluge

pojedinaca ili organizacija od ostalih subjekata. Zaštitnim je znakom moguće zaštititi ime,

amblem, logotip ili etiketu. Industrijskim dizajnom štite se vizualna obilježja proizvoda

kao što su oblik i obris proizvoda te crte, boje, tekstura proizvoda i kombinacije navedenih

obilježja. Oznaka zemljopisnog podrijetla je naziv zemljopisnog područja ili neki drugi

znak koji upućuje da je neki proizvod ili usluga iz određenog zemljopisnog područja te da

ima određenu kvalitetu i svojstva koja se pripisuju tom podrijetlu. Autorsko pravo (eng.

copyright) podrazumijeva moralna, imovinska prava i druga prava autora kojima se štite

osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom. Za svako korištenje autorskog

djela autoru pripada naknada (Grgić i suradnici, 2010:120).

Ako u zemlji postoji uređen sustav koji štiti prava intelektualnog vlasništva, to će djelovati

poticajno na stvaranje inovacija jer će se inovatori osjećati sigurno i zaštićeno. Poticanjem

inovacija potiče se i veća produktivnost, trgovina i investicije, a posljedično tome i

ekonomski rast te konkurentnost. Zaštita intelektualnog vlasništva potiče kreativnost i

inventivnost poduzeća te umanjuje strah od tržišnog neuspjeha uzrokovanog imitiranjem ili

kopiranjem noviteta koji je poduzeće lansiralo na tržište. Zaštita intelektualnog vlasništva

neizravno potiče ulaganja u istraživanje i razvoj i ulaganja u razvoj tehnologije koja mogu

rezultirati novim izumima i novim vrijednostima (Grgić i suradnici, 2010:121).

19

3. ULOGA PODUZETNIČKIH INKUBATORA U RAZVIJANJU INOVACIJA

Razvoj novih znanja, novih tehnologija i telekomunikacija te velik broj novih poduzeća na

tržištu rezultirali su stvaranjem potpuno novog globalnog okruženja koje karakteriziraju

kontinuirane i turbulentne promjene. Jedan od načina poticanja poduzetništva i pomaganja

pri osnivanju novih, malih poduzeća je formiranje poslovnih inkubatora. Poslovni sustavi,

politike i strategije na globalnoj, nacionalnoj, lokalnoj razini i na razini poduzeća moraju

biti međusobno povezani i usklađeni jer su dio zajedničkog sustava konkurentnosti (Grgić i

suradnici, 2010:181).

3.1. PODUZETNIČKI INKUBATORI

Poduzetnička inkubacija je proces potpomaganja poduzetništva, odnosno novoosnovanih

i mladih poduzeća koja su tek počela sa poslovanjem ili su još u fazi razvoja. Pruža im se

potrebna pomoć putem različitih alata, informacija, kontakata, resursa (koji bi u suprotnom

bili preskupi, nedostupni ili nepoznati). Od velikog značenja je pružanje menadžerskog

vodstva, tehničke pomoći te potrebnih savjeta, čime se poduzećima koja su u inkubaciji

povećava šansa za opstanak na tržištu. Cilj poduzetničkih inkubatora je proizvoditi uspješna

poduzeća koja će inkubaciju napustiti za zadovoljavajućom financijskom moći i

samostalnošću (Škrtić i Mikić, 2011:74).

Najčešće se poslovni inkubatori dijele u dvije osnovne grupe: inkubatori usmjereni na

osiguravanje poslovnog prostora i inkubatori usmjereni na razvoj poduzeća. Mogu se

razlikovati četiri vrste inkubatora: poslovni inovacijski centri, akademski inkubatori,

nezavisni privatni inkubatori i korporativni privatni inkubatori (Grgić i suradnici,

2010:184).

20

Prosječni inkubator (u svjetskim okvirima) ima neke od sljedećih karakteristika: prosječna

veličina građevine koja čini poduzetnički inkubator je između 35 000 i 40 000 kvadratnih

metara, broj poduzeća koja se nalaze u prostoru inkubatora je između 20 i 35 , u prosjeku

70 do 90% poduzeća koja su prošla kroz proces inkubacije uspijeva se održati na tržištu

nakon što napuste inkubaciju i oko 84% poduzeća u inkubatoru nakon izlaska iz procesa

inkubacije ostaje poslovati na području u okolici inkubatora (Škrtić i Mikić, 2011:76).

Prvi inkubatori u Republici Hrvatskoj nastali su inicijativom Ministarstva u Rijeci, Sisku i

Zagrebu još 1991. godine. Poslovali su u sklopu velikih gospodarskih subjekata poput

Brodogradilišta Rijeka, Željezare Sisak i koncerna Končar u Zagrebu. Na području

Slavonije još 1995. godine registriran je Poduzetnički inkubator BIOS d.o.o. koji je tek

početkom 2000. godine počeo intenzivan rad, izborom uprave inkubatora (online:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=113564).

3.2. HRVATSKA AGENCIJA ZA MALO GOSPODARSTVO, INOVACIJE I

INVESTICIJE (HAMAG – BICRO)

U nastavku je objašnjen nastanak Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i

investicije, navedeni su misija i ciljevi kao i važni programi koji poticu poduzetništvo

utemeljeno na inovacijama i novim tehnologijama.

3.2.1. NASTANAK, MISIJA I CILJEVI

Vlada Republike Hrvatske je u rujnu 2005.godine potpisala međunarodni ugovor o zajmu

između Republike Hrvatske i Međunarodne banke za obnovu i razvoj za hrvatski projekt

tehnologijskog razvoja (Science and Technology Project – STP). Ugovorom je pređvideno

unapređenje programa financiranja tehnologijskog razvoja koji provodi Poslovno –

inovacijski centar Hrvatske – BICRO d.o.o. Poslovno – inovacijski centar Hrvatske –

21

BICRO d.o.o. osnovala je Vlada Republike Hrvatske 1998. godine radi provedbe vladinih

programa potpore tehnologijskom razvoju i poboljšanju konkurentnosti nacionalnog

gospodarstva kao glavnog čimbenika svakog društva (Orešković i Raušević, 2007:31).

Poslovno – inovacijski centar Hrvatske (BICRO) spaja se 2014. godine sa Hrvatskom

agencijom za malo gospodarstvo i investicije (HAMAG INVEST) i nastaje Hrvatska

agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG – BICRO). Svrha spajanja

dviju agencija je strateško kreiranje jedinstvenog sustava koji će poduzetnicima pružiti

podršku kroz sve razvojne faze njihovog poslovanja – od istraživanja i razvoja pa sve do

komercijalizacije i plasmana na tržište (online: http://www.hamagbicro.hr/o-

nama/osnivanje/).

Misija Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije je uspješna i

djelotvorna podrška tehnologijskom razvoju i komercijalizaciji rezultata istraživanja

povezivanjem gospodarstva sa znanošću i stvaranjem financijskih, materijalnih i drugih

uvjeta postojećim i novoosnovanim trgovačkim društvima kako bi se povećala

konkurentnost ili uveli novi proizvodi i usluge te osvijestila javnost u vezi s vrijednosti

znanja, inovacija i novih tehnologija te važnosti poticanja stvaranja rizičnog kapitala i

javno – privatnog partnerstva (Orešković i Raušević, 2007:31).

Ciljevi su povećanje komercijalizacije znanja, povećanje svijesti o vrijednosti inovacija,

prijenos znanja i tehnoloških rješenja iz znanstvenog sektora u gospodarstvo, pokretanje

novih poduzeća utemeljenih na znanju i naprednoj tehnologiji, promicanje uspostave i

razvoja tehnologijske infrastrukture, doprinos stvaranju i razvoju industrije rizičnog

kapitala, jačanje konkurentnosti i rasta poduzeća usmjerenih na napredne tehnologije,

jačanje suradnje znanstvene zajednice i gospodarstva, stvaranje javno – privatnog

partnerstva s ciljem zajedničkog ulaganja u inovacije i tehnološki razvoj (Orešković i

Raušević, 2007:31) .

22

3.2.2. PROGRAMI

Smjernicama koje je prihvatila Vlada Republike Hrvatske pokrenut je u 2006. godini

program “Poticanje poduzetništva utemeljenog na inovacijama i novim tehnologijama” koji

sačinjava niz od pet potprograma (RAZUM, TEHCRO, VENCRO, IRCRO i KONCRO) i

uključuje državne poticaje poduzetništvu utemeljenom na inovacijama i novim

tehnologijama (Orešković i Raušević, 2007:32).

Program RAZUM je program koji osigurava početno financiranje novoosnovanih

poduzeća ili početno financiranje istraživanja i razvoja novog proizvoda ili usluge u

postojećim malim i srednjim poduzećima. Programom se financiraju inovativni tehnološki

projekti s ciljem podizanja konkurentnosti domaćih poduzeća i proizvoda te stvaranja

drugih uvjeta potrebnih za uspješan prijenos znanja. Podržava se razvoj malih i srednjih

poduzeća koja se temelje na znanju, a postojećim korisnicima se omogućava jednostavniji

put ka komercijalizaciji rezultata razvoja inovacije te se nastoji osigurati održivo povećanje

broja natjecatelja budućih korisnika Strukturnih fondova EU. Uvjetni kredit za

predkomercijalne projekte maksimalno iznosi 9 000 000 HRK, financiranje traje najduže

dvije godine te najviše 70% potrebnih sredstava osigurava program RAZUM, preostalih

30% financira se iz privatnih izvora. Sredstvima iz programa RAZUM moguće je

financirati nabavu potrebne opreme i materijala, troškove adaptacije i najma poslovnog

prostora, prateće usluge i druge troškove vezane za unapređenje i provođenje projekta, opće

i administrativne troškove, troškove registracije najviše dva patenta do maksimalno 120

000 HRK po jednom patentu u Republici Hrvatskoj i 180 000 HRK za međunarodnu

prijavu. Sredstvima iz programa RAZUM nije moguće financirati osnivanje poduzeća,

kupnju zemljišta i nekretnine, izgradnju objekta, nespecifične konzultantske usluge te ostale

troškove koji nisu isključivo vezani za provođenje i unapređenje projekta (online:

http://www.hamagbicro.hr/inovacije/privatni-sektor/razum/).

23

Programom za istraživanje i razvoj – IRCRO potiču se mala i srednja poduzeća na

suradnju sa znanstveno istraživačkom institucijom u pokretanju vlastitih istraživačko –

razvojnih aktivnosti. Ciljevi programa su poticanje malih i srednjih poduzeća na poticanje

istraživačko – razvojnih aktivnosti, njegovanje i jačanje veze između gospodarstva i

znanosti, maksimalno iskorištenje infrastrukture znanstveno istraživačke institucije, pomoć

malim i srednjim poduzećima da skrate vremenski ciklus za provedbu projekta, poticanje

znanstveno istraživačke institucije na suradnju s gospodarstvom. Vremensko trajanje

razvojnog dijela projekta u okviru programa IRCRO je maksimalno dvije godine.

Opravdani troškovi projekta su razvojne bruto plaće, razvojna oprema i sitni inventar,

razvojne usluge, razvojni troškovi putovanja i ostali razvojni troškovi. Vrijednost

financiranja je maksimalno 900 000 HRK ili 50% od ukupnih opravdanih troškova projekta

(online: http://www.hamagbicro.hr/inovacije/privatni-sektor/ircro/).

Cilj programa TEHCRO je omogućiti razvoj učinkovitih institucija koje će svojim

djelovanjem omogućiti okruženje za učinkoviti transfer tehnologije i maksimizirati

mogućnost rasta i održivosti inovativnih tehnoloških poduzeća, naročito onih koja nastaju

kao “start – up” ili “spin – off” poduzeća utemeljena na rezultatima znanstvenog

istraživanja. Stvaranjem učinkovitih tehnologijskih infrastrukturnih institucija u konačnici

se postižu slijedeći učinci: učinkovitija komercijalizacija istraživačkih rezultata, bolja

iskoristivost intelektualnog kapitala na sveučilištima i unutar znanstvenih institucija, rast i

razvoj na znanju utemeljenih poduzeća, prijenos znanja i tehnoloških rješenja sa sveučilišta

i drugih znanstvenih organizacija u gospodarstvo i između gospodarskih subjekata,

poboljšanje kvalitete i podizanje konkurentnosti poduzeća kao i vjerojatnost njihovog

uspjeha na tržištu (online: http://www.hamagbicro.hr/inovacije/javni-sektor/tehro/). U

programu TEHCRO razlikujemo tri projektne kategorije (Tablica 2.) – tehnologijsko –

poslovni centri, tehnologijski inkubatori i razvojno istraživački centri.

24

Tablica 2. – Karakteristike projektnih kategorija programa TEHCRO

Projektne kategorije i karakteristike

1. Tehnologijsko - poslovni centri

· Težište na inovacijama i tehnologijama općenito

· Izraženi regionalni karakter

· Predstavljaju potporu za inovativna tehnološki usmjerena mala poduzeća u

regiji

· Pružaju tehnologijske i poslovne usluge za regionalna postojeća i “start – up”

poduzeća

· Usredotočeni na transfer tehnologije i usluge razvoja poslovanja

· Nemaju specifični tematski/tehnološki fokus

2. Tehnologijski inkubatori

· Posjeduju specifičan tematski fokus i usmjerenost na tehnološki izazovno

područje

· Razvijaju i nude inkubacijske programe i usluge visoke dodane vrijednosti za

inovativna “start – up” poduzeća

· Težište je na adekvatnoj infrastrukturi, uslugama razvoja poslovanja te

tehnološkoj i poslovnoj podršci rastućim tehnološkim poduzećima s

međunarodnom orijentacijom

· Pokreću razvojne projekte unutar svog područja stručnosti

· Locirani u urbanim sredinama i posjeduju snažnu komponentu sinergije više

zainteresiranih partnera s provjerenim znanjem u I&R i relevantnom

tehnološkom području (kritična masa)

· Stvaraju mrežu tehnoloških stručnjaka i inovativnih poduzeća koja su

konkurentna na međunarodnom tržištu

25

3. Razvojno – istraživački centri

· Usmjereni su na primijenjenu znanost i komercijalizaciju istraživačkih

rezultata

· Provode konkurentne I&R projekte povećane s potražnjom poslovnog

sektora

· Njeguju interdisciplinarni pristup istraživanju i razvoju

· Razvijaju dobru praksu međunarodno prepoznatog centra izvrsnosti

· Potiču sinergiju poduzeća različitih profila koje vezuje I&R ili drugi

zajednički interesi

· Locirani u urbanim sredinama i sveučilišnom/znanstvenom okruženju

Izvor: http://www.hamagbicro.hr/inovacije/javni-sektor/tehro/o-programu/

Financiranje se vrši u obliku zajma, darovnice ili ulaganja u vlasnički kapital. Dodijeljena

sredstva financiranja ne premašuju 50% ukupnog troška projekta. Korisnik treba osigurati

sufinanciranje projekta iz drugih izvora u iznosu od najmanje 30%, te vlastitim sredstvima.

Sredstvima iz Programa moguće je sufinancirati operativne troškove odnosno troškove

poslovanja koji nastaju pri obavljanju unaprijed utvrđenih aktivnosti te poslovnih i

razvojnih usluga za inovativna poduzeća. Operativni troškovi koji se financiraju iz

programa TEHCRO predstavljaju razliku ukupnih prihoda i rashoda za obavljanje

definiranih usluga uvećanu za razumnu dobit. Investicijska ulaganja mogu se izvršiti

iznimno u okviru određenog projekta ukoliko je vlasnik objekta i opreme država i/ili

jedinica lokalne samouprave ili na način da odobreni iznos za investicijsko ulaganje ne

premašuje 15% ukupne vrijednosti ulaganja. Svaki projekt treba proračunom predvidjeti

pričuvna sredstva u iznosu od 10% operativnih troškova (online:

http://www.hamagbicro.hr/inovacije/javni-sektor/tehro/financiranje/).

26

Tablica 3. – Financiranje projektnih kategorija programa TEHCRO

Projektna kategorija Model financiranja

1. Tehnologijsko – poslovni centri Prve tri godine: do 55% bespovratno

Četvrta i peta godina: do 25% bespovratno

2. Tehnologijski inkubatori Do 65% bespovratno

3. Razvojno – istraživački centri Do 35% bespovratno i do 65% beskamatni

kredit (s dvije godine početka i rokom

otplate 10 godina)

Izvor: http://www.hamagbicro.hr/inovacije/javni-sektor/tehro/financiranje/

Program VENCRO osmišljen je kao javno – privatno partnerstvo u osnivanju investicijskih

fondova rizičnog kapitala, gdje je uloga javnog sektora odabir partnera iz privatnog sektora

– stručnjaka za upravljanje fondovima rizičnog kapitala, ali i stvaranje preduvjeta i poticaja

za uključivanje privatnog kapitala. Uloga odabranog partnera iz privatnog sektora je

prikupljanje dodatnog kapitala od kvalificiranih ulagatelja u fondove rizičnog kapitala te

osnivanje i upravljanje fondom rizičnog kapitala (Orešković i Raušević, 2007:34).

Program KONCRO je osmišljen za osiguravanje lakšeg pristupa tehnologijskim i

upravljačkim znanjima sufinanciranjem savjetodavnih usluga kako bi se povećala

konkurentnost i stvaranjem mreže konzultanata (Orešković i Raušević, 2007:34).

Za privatni sektor, uz programe RAZUM i IRCRO postoje još Provjera inovativnog

koncepta za poduzetnike (PoC Private), EUREKA i EUROSTARS. Za javni sektor uz

TEHCRO koriste se još i Program provjere inovativnog koncepta za znanstvenike i

istraživače (PoC Public), TEST i Program podrške uredima za transfer tehnologije (UTT

Program) (online: http://www.hamagbicro.hr/inovacije/).

27

3.3. TEHNOLOŠKO – INOVACIJSKI CENTAR RIJEKA (TIC)

Jedan od poduzetničkih inkubatora koji ima veliku važnost za inovatore je Tehnološko –

inovacijski centar Rijeka. U nastavku je opisan nastanak centra, uvjeti, usluge te projekti.

3.3.1. NASTANAK, UVJETI I USLUGE

Tehnološko – inovacijski centar Rijeka d.o.o. (TIC) je znanstveno tehnološki inkubator.

TIC pomaže poduzetnicima da osnuju poduzeće za razvoj proizvoda ili usluga koje se

temelje na višoj ili visokoj tehnologiji te im omogućuje rast i razvoj. Ideja je nastala na

Sveučilištu u Rijeci 1994. godine po uzoru na tehnološke centre u Europi. Dvije godine

kasnije kupljena je zgrada zaslugom Ministarstva znanosti i tehnologije i Primorsko –

goranske županije. Animacija osnivača trajala je godinu dana. Društvo je registrirano

28.11.1997. te je započelo s radom početkom 1998. godine. Udjelničari TIC – a su

Sveučilište u Rijeci, Primorsko – goranska županija, Grad Rijeka i Privredna banka Zagreb

d.d. (online: http://www.ticri.hr/index_hr.htm).

U TIC se primaju poduzetnici koji imaju registriranu tvrtku ili poduzetnici fizičke osobe s

proizvodom ili uslugom koji se temelje na inovaciji, višoj ili visokoj tehnologiji, s ciljem da

se skrati i olakša put ideji, inovaciji, znanju, proizvodu ili usluzi, do komercijalizacije na

tržištu. Dodjeljuje im se poslovni prostor s potrebnom infrastrukturom i daje im se stručna

potpora, po sponzoriranim cijenama, u trajanju od maksimalno tri do pet godina. Svaki

zainteresirani poduzetnik prilikom prijave za članstvo u TIC popunjava upitnik, u sljedećoj

fazi izrađuje prethodni poslovni plan, a prilikom primanja u TIC potpisuje s upravom TIC –

a Ugovor o potpori i zakupu. Ugovorom o potpori i zakupu definiraju se ciljevi, zakupljeni

prostor, visina zakupnine, dodatne potrebe (plan zakupa, troškovi grijanja/hlađenja i

troškovi električne energije i ostale potrebe), rokovi plaćanja, čišćenje, uvjeti prostorija,

korištenje zakupljenog prostora, održavanje prostora, preuzimanje prostora, rokovi zakupa i

28

prekid zakupa, podzakup, odgovornost i dodatni ugovori (online:

http://www.ticri.hr/index_hr.htm).

3.3.2. PROJEKTI

Zaklada FIPRO je zaklada za financiranje izrade prototipova. Osnivanje zaklade su

poduprli Ministarstvo znanosti i tehnologije, Primorsko – goranska županija i Grad Rijeka.

Rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave odobren je Statut Zaklade

FIPRO. Zaklada ima svoju Skupštinu, Upravni odbor i Upravitelja. Svrha zaklade je

financijsko podupiranje izrade prototipova inovatora – poduzetnika s proizvodima

naprednih tehnologija (Orešković i Raušević, 2007:41). O dodjeli financijskih sredstava za

svaki pojedinačni slučaj odlučuje stručno povjerenstvo i Upravni odbor zaklade. Izbor

poduzetnika kojima će se financirati izrada prototipa vrši se na temelju kriterija zaklade od

kojih su najvažniji – stvaranje više dodane vrijednosti, tehnološki razvoj i konkurentnost na

tržištu. Od ukupno dodjeljenih sredstava jednom poduzetniku, sredstva do 25% ukupnog

iznosa dodijeljuju se kao bespovratna sredstva za kupnju materijala potrebnog za izradu

prototipa. Drugi dio sredstava, u iznosu od 75% je zajam bez kamate. Zajam se daje bez

kamate, bez jamaca, bez učešća i bez hipoteke. Poduzetnik sa zakladom potpisuje ugovor

kojim se definiraju način dodjele financijskih sredstava i obveze poduzetnika. Ugovorom se

poduzetnik obvezuje da će izraditi prototip i da će od svakog prodanog proizvoda određeni

postotak vraćati zakladi što bi omogućilo njeno dugoročno postojanje (online:

http://www.ticri.hr/index_hr.htm).

TIC je član nekoliko europskih udruženja tehnoloških centara (TII i EBN), a surađuje i s

drugim srodnim ustanovama i tvrtkama (Tehnološki park Ljubljana i Štajerski tehnološki

park), što mu omogućuje pristup inovativnim poslovnim i tehničko – tehnološkim

informacijama. U Hrvatskoj TIC surađuje s HAMAG – BICRO iz Zagreba te sa drugim

tehnološkim centrima (Razvojna agencija Zagreb - TPZ, Tehnološki centar Split, Tera

Tehnopolis Osijek, Razvojno – istraživački centar za marikulturu u Stonu, itd.). Član je

29

Hrvatske mreže konzultanata (HMK), a u Rijeci surađuje s Hrvatskom gospodarskom

komorom, Poduzetničkim inkubatorom PORIN, TEH – NOVOM d.o.o. i nizom drugih

srodnih institucija i tvrtki (online: http://www.ticri.hr/index_hr.htm).

Tehnološki – inovacijski centar Rijeka se zajedno sa Razvojnom agencijom Zagreb krajem

2002. godine uključio u međunarodni projekt potpomognut od strane Europske Unije pod

nazivom TEC PARK NET (Science and Technology Park Co – operation). Projekt je

izišao iz programa INTERREG IIIB te potprograma CADSES te se provodio od svibnja

2003. do kolovoza 2005. godine. U projektu su sudjelovali i centri i parkovi iz Austrije,

Italije, Mađarske i Slovenije. Osnovni cilj projekta je bio okupiti tehnološke centre i

parkove srednje Europe (u okruženju 200 km oko Graza) kako bi se kroz bolje upoznavanje

i povezivanje stvorili preduvjeti za gospodarsku suradnju i zajedničke razvojne projekte.

Kombiniranjem postojećeg gospodarstva, znanstvenih i tehnoloških resursa, komparativnih

snaga i infrastrukture te povećanjem konkurentnosti i primamljivosti položaja željelo se

podići gospodarstvo regije na viši stupanj. Sudjelovanje u programu omogućilo je

konkretnu suradnju poduzetnicima Tehnološko – inovacijskog centra Rijeka sa

poduzetnicima u inozemstvu te pristup informacijama (online:

http://www.raza.hr/Razvojni-projekti/Zavrseni-projekti/TEC-PARK-NET-Science-and-

Technology-Park-Co-operation).

Tehnološko – inovacijski centar Rijeka i Rijeka promet d.o.o. financirali su razvoj i izradu

prototipa znaka SPIDI. Znak je izradio SOLID STATE (inovator Zoran Matić) u suradnji s

Adria electronic d.o.o. i Šček – Cindrić dizajn studiom. SPIDI je interaktivni svjetlosni

signalni znak i njegova svrha je upozoriti vozače o njihovoj trenutnoj brzini. Uspoređujući

postignutu brzinu sa dozvoljenom, vozači samoinicijativno smanjuju brzinu i na taj način

aktivno sudjeluju u sprječavanju nesreća uzrokovanih nepropisanom brzinom i povećavaju

sigurnost prometa na cestama. SPIDI registrira brzinu od 0 – 300 km/sat, a za naseljena

mjesta je predviđen prikaz brzine 0 – 99 km/sat. Sastavljen je od radara, kućišta sa

30

zaslonom, led dioda, elektronike i električnog napajanja. Budući da je znak domaći

proizvod, cijena mu je niža u odnosu na proizvode stranih proizvođača više od 30 %,

jeftinije je održavanje i omogućeno je hitno servisiranje na poziv. Postavlja se u blizini

škola, pješačkih prijelaza, na raskrižjima, na dionicama ceste na kojima se učestalo

prekoračuje dozvoljena brzina i u urbanim sredinama s pojačanim prometom pješaka i

vozila. SPIDI je dobitnik nagrade INOVA 2005. i priznanja Hrvatske gospodarske komore

(online: http://www.ticri.hr/index_hr.htm).

Tablica 4. – Članovi TIC – a i njihove djelatnosti

Članovi Djelatnost

INOVATIVNA

KEMIJA d.o.o.

Istraživanje i razvoj tehnoloških rješenja za preradu

otpadnih voda, zbrinjavanje otpada i reciklažu istrošenih

materijala

SOLID STATE Razvoj i izrada višenamjenskih inteligentnih strojeva i

uređaja

INDUSTROPLAN d.o.o. Pružanje usluga u projektiranju i konstruiranju postrojenja

i strojeva specijalne namjene primjenom modernih

tehnoloških rješenja i metoda

OMIKRON d.o.o. Razvoj specijalne PIC programske aplikacije za praćenje i

kontrolu elektro radova za primjenu na sofisticiranim

brodovima i stacioniranim industrijskim postrojenjima

INFRAVISION d.o.o. Informatički inženjering, proizvodnja računala te razvoj

sustava za video nadzor

ILLUSTRO d.o.o. Informatički inženjering, konzalting, razvoj i izrada

sofisticiranog poslovnog softvera

EKOLAB d.o.o. Razvoj modernih metoda u ispitivanju voda i namirnica,

unapređenje postojećih tehnologija proizvodnje i metoda

ispitivanja

ŠČEK – CINDRIĆ DIZAJN

STUDIO d.o.o.

Razvoj inovativnog pristupa dizajniranju različitih

proizvoda upotrebom naprednih tehnologija

31

PROFESIONALNA

ELEKTRONIKA d.o.o.

Proizvodnja uređaja, sklopova i senzora za automatsku

kontrolu i upravljanje procesima i proizvodnja ostale

opreme za telekomunikacije

STUDIO ELEKTRONIKE

RIJEKA d.o.o.

Razvoj tehnoloških rješenja u elektronici i automatici,

razvoj novih mjernih i upravljačkih uređaja kao i

programskih rješenja (softvera) za navedene uređaje

MICRO I.C. d.o.o.

za industrijsku elektroniku

Projektiranje specijalnih uređaja za kontrolu procesa u

pomorskoj industriji upotrebom najmodernijih softvera i

hardvera

PITIJA d.o.o. Priprema, usmjeravanje i pomoć u strategijama razvoja

poslovnih subjekata – istraživanje tržišta i upoznavanje

poslovnih subjekata sa mogućnostima financiranja,

pronalaženje potencijalnih korisnika koji bi se mogli

uključiti u dostupne EU fondove, priprema projekata za

financiranje iz EU fondova, vođenje, evaluiranje i

obavljanje monitoringa nad projektima

RI NAVAL d.o.o. Inženjering i konzalting na području brodogradnje, izrade

brodova i plovnih objekata, izrada tehničke

dokumentacije, razvoj vlastitog inovativnog proizvoda za

brodograđevnu industriju

ALVEUS d.o.o. Projektiranje raznih vrsta brodova, izrada tehničke

dokumentacije i analiza za brodograđevnu industriju

primjenom najsofisticiranijih virtualnih 3D rješenja, razvoj

vlastitih inovativnih softverskih rješenja za vlastite potrebe

i za potrebe tržišta

Izvor: http://www.ticri.hr/index_hr.htm

U Tablici 4. navedeni su članovi Tehnološko – inovacijskog centra Rijeka i njihove

djelatnosti. Članovi uz pomoć Tehnološko – inovacijskog centra Rijeka razvijaju

32

inovativne proizvode ili usluge sa ciljem plasiranja svojih proizvoda ili usluga na domaća,

ali i svjetska tržišta.

33

4. POTICANJE INOVACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Ograničena tehnološka sposobnost, nedostatak financijskih sredstava i tržišnih informacija

najveće su prepreke inovativnom djelovanju malih i srednjih poduzeća. Upravo zato je

bitna uloga vlade u kreiranju programa potpore i pomoći malim i srednjim poduzetnicima u

svrhu poboljšanja njihova znanja o razvoju i usvajanju novih tehnologija, proizvodnim

metodama i pristupima tržištu. Najvažnija i najveća pomoć vlade očituje se u obliku:

jačanja i poticanja ulaganja u obrazovanje, poticanja izvrsnosti, jačanja veza i mreža

kontakata s međunarodnim organizacijama i poduzećima, izgradnje povjerenja u tržišta

kapitala, pojednostavljenja procedura i zahtjeva pri obavljaju poslova, poticanja privatno –

javnih partnerstava, promicanja stvaranja i rasta poduzeća temeljenih na znanju i

uključivanja u ekonomiju znanja, stvaranja tehnološke infrastrukture koja će podupirati

malo i srednje poduzetništvo temeljeno na znanju i novoj informacijsko – komunikacijskoj

tehnologiji, e – vlade i stimuliranja upotrebe informacijske infrastrukture i promicanja

javnog pouzdanja u znanost te svijesti o značenju inovacija (Grgić i suradnici, 2010:129).

4.1. ULOGA HRVATSKE VLADE U POTICANJU INOVACIJA

U nastavku je opisano stanje u Republici Hrvatskoj po pitanju inovacija kao i mjere

hrvatske vlade za poticanje inovacija. Od velike važnosti je Strategija poticanja inovacija

2014. – 2020. kojom se nastoji stvoriti učinkoviti inovacijski sustav u Republici Hrvatskoj.

4.1.1. TRENUTNO STANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Republika Hrvatska spada u skupinu umjerenih inovatora (online:

http://ec.europa.eu/news/pdf/2014_regional_union_scoreboard_en.pdf). Po globalnoj

konkurentnosti, prema Globalnom izvješću o konkurentnosti 2014. – 2015., Republika

Hrvatska se nalazi na 77. mjestu od 144 zemalja, a po pitanju inovacija na 87. Mjestu

(online: http://www3.weforum.org/docs/WEF_GlobalCompetitivenessReport_2014-

34

15.pdf). Osnovni razlog slabije pozicije Republike Hrvatske je nepostojanje sustavne

inovacijske politike, odnosno njezine neučinkovitosti, složenosti i rascjepkanosti hrvatskog

inovacijskog sustava kojem generalno nedostaje bolja koordinacija i sinergija njegovih

različitih dijelova. Daljni nedostatak je malo učešće poslovnog sektora u aktivnostima

istraživanja i razvoja. Najveći udio ukupnih izdvajanja za istraživanje i razvoj dolazi iz

javnog sektora. Poslovni sektor još uvijek ne predstavlja ključni subjekt u području

inovacija te je nedovoljno integriran u inovacijski lanac vrijednosti. Hrvatski istraživački i

inovacijski sustav trebao bi ostvariti značajne prednosti sada kada je Hrvatska članica

Europske unije i u potpunosti integrirana u Europski istraživački prostor jer se povećava

mobilnost znanstvenika i istraživača, omogućava razmjena iskustava i suradnja na

istraživačko – razvojnim i inovacijskim projektima (online:

http://www.mingo.hr/public/documents/Strategija_poticanja_inovacija_18_12_14.pdf).

Tablica 5. – Glavni pokazatelji stanja u razdoblju 2009. – 2013.

Pokazatelji 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Bruto domaći izdaci za istraživanje i

razvoj kao udio u BDP – u (%)

0.84 0.74 0.75 0.75 0.81

Udio ulaganja poslovnog sektora u

ukupnim ulaganjima u istraživanje i

razvoj (%)

39.8 38.8 38.2 38.2 42.8

Broj patentnih prijava na milijun

stanovnika

5.11 6.77 6.74 6.77

Broj istraživača u ukupnom broju

zaposlenih u gospodarstvu

1 289 1 281 1 230 1 164 1 058

Izvor: http://ec.europa.eu/eurostat

Prema istraživanju Državnog zavoda za statistiku o inovacijskim aktivnostima u

poduzećima u razdoblju 2010. – 2012. pokazalo se da je udio poduzeća s barem jednom

35

inovacijom 34,5 %. Inovacijske aktivnosti češće su kod proizvodnih poduzeća u kojima je

inovaciju uvelo nešto više od jedne trećine, dok je kod uslužnih poduzeća inovaciju uvelo

nešto manje od jedne trećine. Što se tiče veličine poduzeća, inovacijske aktivnosti češće su

kod velikih poduzeća, zatim slijede srednja velika i mala poduzeća (Tablica 6.) (online:

http://www.dzs.hr/).

Tablica 6. – Poduzeća prema inovativnosti, djelatnosti i veličini u razdoblju 2010. – 2012.

Ukupno Inovatori Poduzeća

koja ne

inoviraju

Udio

inovatora,

%

Ukupno 10 149 3 499 6 650 34, 5

Proizvodna

poduzeća

3 710 1 445 2 265 38, 9

Uslužna

poduzeća

6 439 2 054 4 385 31, 9

Mala poduzeća 8 308 2 512 5 796 30, 2

Srednje velika

poduzeća

1 517 746 772 49, 2

Velika poduzeća 323 241 82 74, 6

Izvor: http://www.dzs.hr/

U hrvatskom je gospodarstvu manji udio inovatora proizvoda i procesa od inovatora u

organizaciji i marketing i ove se dvije skupine inovacija uglavnom pojavljuju usporedno u

poduzeću (online: http://www.dzs.hr/).

36

Tablica 7. – Inovativna poduzeća prema vrsti inovacije, djelatnosti i veličini u razdoblju

2010. – 2012.

Ukupno Samo

inovatori

proizvoda i

procesa

Samo

inovatori u

organizaciji i

marketingu

Inovatori proizvoda i

procesa i inovatori u

organizaciji i marketingu

Ukupno 3 499 508 1 337 1 654

Proizvodna

poduzeća

1 445 277 447 721

Uslužna

poduzeća

2 054 231 890 933

Mala

poduzeća

2 512 363 1 092 1 057

Srednje

velika

poduzeća

746 115 214 416

Velika

poduzeća

241 29 31 181

Izvor: http://www.dzs.hr/

Inovativna poduzeća koja usporedno imaju inovaciju proizvoda i procesa i inovaciju u

organizaciji i marketingu češća su kod proizvodnih poduzeća. Više od polovine velikih

poduzeća usporedno je uvelo inovaciju proizvoda i procesa i inovaciju u organizaciji i

marketingu za razliku od malih poduzeća (Tablica 7.) (online: http://www.dzs.hr/).

37

4.1.2. STRATEGIJA POTICANJA INOVACIJA 2014. – 2020.

Strategijom poticanja inovacija Republike Hrvatske nastoji se osigurati koordinirani pristup

održivom društveno – gospodarskom razvoju Republike Hrvatske kroz uspostavu

učinkovitog inovacijskog sustava koji će povezati upravljanje inovacijskom politikom

odozgo i odozdo, povezivanjem različitih ministarstava te drugih središnjih državnih

institucija s ostalim sudionicima u društveno – gospodarskom razvoju zemlje. Također će

usmjeriti hrvatsko gospodarstvo prema aktivnostima koje su utemeljene na znanju kako bi

se iskoristio kapital koji Hrvatska ima s obzirom na resurse, tradiciju u industrijskoj

proizvodnji i sposobnosti za inovativnost i kreativnost kao osnovnim čimbenicima

pokretanja gospodarstva (online:

http://www.mingo.hr/public/documents/Strategija_poticanja_inovacija_18_12_14.pdf).

Vizija je da će Hrvatska do 2020. godine biti međunarodno prepoznata po znanstveno –

istraživačkoj izvrsnosti i pozicionirana kao vrijedan partner u globalnom inovacijskom

lancu vrijednosti na temelju inovacijskog sustava koji permanentno povećava

konkurentnost gospodarstva i odgovara na društvene izazove, te koji se temelji na stvaranju

i učinkovitoj primjeni znanja, kreativnosti i inovacija. Glavni strateški cilj je povećanje

razine konkurentnosti hrvatskog gospodarstva te povećanje društvene dobrobiti kao rezultat

ulaganja u znanje, kreativnost i inovacije (online:

http://www.mingo.hr/public/documents/Strategija_poticanja_inovacija_18_12_14.pdf).

U cilju ostvarenja postavljene vizije i glavnog strateškog cilja definirani su sljedeći strateški

ciljevi do 2020. godine: poboljšana inovacijska izvedba Republike Hrvatske, povećan udio

ulaganja poslovnog sektora u ukupnim ulaganjima u istraživanje i razvoj, povećan broj

bazičnih i primijenjenih istraživanja namijenjenih jačanju konkurentnosti gospodarstva,

povećanje ljudskih kapaciteta za istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije (online:

http://www.mingo.hr/public/documents/Strategija_poticanja_inovacija_18_12_14.pdf).

38

Glavni pokazatelji kojima će se mjeriti ostvarenje postavljenih strateških ciljeva su:

inovacijski indeks i bruto domaći izdaci za istraživanje i razvoj, udio ulaganja poslovnog

sektora u ukupnim ulaganjima u istraživanje i razvoj, broj bazičnih i primijenjenih

istraživanja u znanstveno – istraživačkom sektoru s inovacijskim potencijalom i njihova

primjena u gospodarstvu, broj patentnih prijava na milijun stanovnika, doprinos I&R

projekata od strane stranih investitora i broj istraživača u ukupnom broju zaposlenih u

gospodarstvu (Tablica 8.). Glavni strateški cilj, koji se odnosi na povećanje konkurentnosti

hrvatskog gospodarstva, mjerit će se povećanjem bruto dodane vrijednosti po zaposlenom

(online:

http://www.mingo.hr/public/documents/Strategija_poticanja_inovacija_18_12_14.pdf).

Tablica 8. – Pokazatelji i očekivani ciljevi do 2020.

Pokazatelji 2020.

Bruto domaći izdaci za istraživanje i

razvoj kao udio BDP – a

1,4 %

BERD 0,7% BDP – a

Ukupna ulaganja u I&R –

inovacijski projekti

33 %

Broj patentnih prijava na milijun

stanovnika

25

Doprinos I&R u poslovnom sektoru

od strane stranih investitora

25%

Broj istraživača u ukupnom broju

zaposlenih u gospodarstvu

1.571

Izvor:http://www.mingo.hr/public/documents/Strategija_poticanja_inovacija_18_12_14.pdf

Ostvarivanje postavljenih strateških ciljeva inovacijske politike provodit će se kroz četiri

tematska stupa.

39

Cilj I. tematskog stupa je razvoj inovacijskog sustava Republike Hrvatske i unapređenje

zakonodavnog i fiskalnog okvira za poticanje inovacija. Prepoznata su tri prioriteta sa

odgovarajućim mjerama (Tablica 9.) .

Tablica 9. – Prioriteti i mjere I. tematskog stupa

1. Poboljšanje učinkovitosti nacionalnog inovacijskog sustava

· Pozicioniranje HAMAG – BICRO kao krovne provedbene agencije za pružanje

podrške inovacijskim programima i projektima

· Imenovanje kontakt osoba zaduženih za inovacijske aktivnosti u tijelima državne

uprave i trgovačkim društvima u vlasništvu RH

· Promocija i popularizacija inovacijske politike

· Uspostava sustava za praćenje, vrednovanje i evaluaciju inovacijske politike

2. Razvoj i unapređenje inovacijskog lanca vrijednosti

· Uspostava inovacijske mreže za industriju i razvoj tematskih inovacijskih platformi

· Jačanje inovacijske infrastrukture i promocija centara kompetencije

· Jačanje izvrsnosti znanstveno – istraživačkih institucija na konkurentnim načelima,

u skladu s postojećim istraživačkim prioritetima i potrebama u prioritetnim

industrijskim sektorima

· Uspostava transparentnog sustava upravljanja pravima intelektualnog vlasništva i

režima zaštite prava intelektualnog vlasništva

· Poticanje primjene inovacija kroz sustav javne nabave

3. Uspostava fiskalnog okvira za poticanje inovacija

· Poboljšanje postojećeg sustava poreznih olakšica za istraživanje, tehnološki razvoj i

inovacije

· Uvođenje povoljnih poreznih aranžmana za zapošljavanje visoko – kvalificiranih

stručnjaka

· Uvođenje poreznih olakšica za ulagače u inovativna mala i srednja poduzeća i start

– up poduzeća i stvaranje fiskalnog okvira za poduzetnički kapital

Izvor:http://www.mingo.hr/public/documents/Strategija_poticanja_inovacija_18_12_14.pdf

40

Cilj II. tematskog stupa je jačanje inovacijskog potencijala gospodarstva. Prepoznato je pet

prioriteta s odgovarajućim mjerama (Tablica 10.).

Tablica 10. – Prioriteti i mjere II. tematskog stupa

1. Podrška rastu i osnivanju inovativnih malih i srednjih poduzeća

· Dodjela darovnica za studije izvedivosti, apsorpciju tehnologije i provjeru

inovativnog koncepta

· Dodjela darovnica za start – up poduzeća temeljena na znanju

· Provedba programa podrške usvajanju normi i sustava kvalitete

· Dodjela darovnica za sudjelovanje na sajmovima i izložbama za prezentiranje novih

proizvoda, tehnologija ili usluga

2. Podrška poslovnim ulaganjima MSP u istraživanje, tehnološki razvoj i

inovacije

· Dodjela darovnica ili zajmova s uvjetnom otplatom za istraživanje, tehnološki

razvoj i inovacije

· Dodjela darovnica za komercijalizaciju i rani rast

· Dodjela darovnica za inovacije koje ne uključuju istraživanje i razvoj (uslužne

inovacije, eko – inovacije i dr.)

· Dodjela darovnica za podršku međunarodnim inovacijskim projektima

3. Podrška poslovnim ulaganjima velikih poduzetnika u istraživanje, tehnološki

razvoj i inovacije

· Dodjela darovnica za temeljna i primijenjena istraživanja

· Dodjela darovnica za eksperimentalni razvoj i studije izvedivosti

· Poticanje izvrsnosti industrije kroz primjenu KET i novih naprednih tehnologija

4. Olakšavanje pristupa inovativnih poduzeća financiranju

· Jačanje programa pružanja jamstava i subvencioniranih zajmova za inovacije

· Podrška i razvoj domaćeg tržišta poduzetničkog kapitala i razvoj sinergije s

europskim/međunarodnim inicijativama

· Osiguranje podrške mrežama poslovnih anđela

41

5. Privlačenje izravnih stranih investicija u visoko – tehnološke sektore i

industrije u nastajanju

· Ciljana promidžba sektora visoke i srednje – visoke tehnologije

· Napredne poslovne usluge za potencijalne ulagače u sektorima visoke i srednje –

visoke tehnologije

Izvor:http://www.mingo.hr/public/documents/Strategija_poticanja_inovacija_18_12_14.pdf

Cilj III. tematskog stupa je poticanje suradnje i protoka znanja između poslovnog, javnog i

znanstveno – istraživačkog sektora. Prepoznata su dva prioriteta s odgovarajućim mjerama

(Tablica 11.).

Tablica 11. – Prioriteti i mjere III. tematskog stupa

1. Poticanje interakcije između industrije i znanstveno – istraživačkih institucija

· Uvođenje inovacijskih vaučera

· Dodjela darovnica za kolaborativna istraživanja

· Dodjela darovnica za ugovorna istraživanja

· Provedba klasterskih inicijativa u okviru klastera

· Poticanje temeljnih i primijenjenih istraživanja s velikim inovativnim potencijalom

u znanstveno – istraživačkim institucijama

2. Rješavanje društvenih izazova kroz primjenu društveno – korisnih inovacija

· Dodjela darovnica za velike inovativne projekte koji odgovaraju na društvene

izazove

· Davanje podrške inovacijskoj suradnji s inozemstvom kroz vojno – gospodarstvene

projekte

· Podrška primjeni inovacija u javnom sektoru u pružanju javnih usluga

Izvor:http://www.mingo.hr/public/documents/Strategija_poticanja_inovacija_18_12_14.pdf

42

Cilj IV. tematskog stupa je jačanje ljudskih potencijala za inovacije i stvaranje poticajnog

okruženja za međunarodno kompetitivne istraživače. Prepoznata su tri prioriteta s

odgovarajućim mjerama (Tablica 12.).

Tablica 12. – Prioriteti i mjere IV. tematskog stupa

1. Poticanje razvoja novih vještina potrebnih za istraživanje, tehnološki razvoj i

inovacije

· Uključenost gospodarstva u izmjene i prilagodbu obrazovnih kurikuluma

· Poticanje i razvoj programa cjeloživotnog učenja u području istraživanja,

tehnološkog razvoja i inovacija namijenjenih poslovnom sektoru

· Poticanje i razvoj programa cjeloživotnog učenja za poduzetničke vještine

namijenjenih akademskoj i znanstvenoj zajednici

· Poticanje poslijediplomskih studija u područjima relevantnim za industriju

2. Pružanje savjetodavnih usluga poduzetnicima u području istraživanja,

tehnološkog razvoja i inovacija

· Razvoj sustava akreditacije i osposobljavanja za pružatelje usluga na području

inovacija

· Dodjela darovnica MSP za dobivanje inovacijskih savjetodavnih usluga

3. Poticanje izgradnje sustava utemeljenog na znanstvenoj izvrsnosti i

internacionalizaciji

· Povećanje sposobnosti istraživačkih institucija za privlačenje financijskih resursa za

istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije

· Poticanje međunarodne mobilnosti istraživača i studenata te uključivanje u

međunarodne programe i mreže

· Poticanje mobilnosti istraživača između javnog i privatnog sektora

Izvor:http://www.mingo.hr/public/documents/Strategija_poticanja_inovacija_18_12_14.pdf

43

Temeljni izvor financiranja provedbe Strategije, osim privatnih izvora financiranja, bit će

proračuni resornih tijela državne uprave i pripadajućih agencija, županijski i lokalni

proračuni, proračuni partnerskih institucija, te fondovi i programi Europske unije.

4.2. PROGRAMI EUROPSKE UNIJE ZA POTICANJE INOVACIJA

Program OBZOR 2020 (HORIZON 2020) novi je program Europske unije za financijski

period 2014. – 2020. Najveći je okvirni program Europske unije za istraživanje i inovacije

sa sedmogodišnjim proračunom u iznosu od gotovo 80 milijardi eura. Programom se

obuhvaćaju dionici iz svih sektora koji čine inovacijski lanac vrijednosti. Znanstveno –

istraživačke institucije i partneri iz gospodarstva putem razvoja partnerstava udruživat će

potrebne resurse i potencijale za uspješnu realizaciju projekata. Sredstva su namijenjena

poticanju gospodarstva temeljenog na znanju koje nudi rješenja za društvene izazove i

unapređuje svakodnevni život građana. Ulaganje je usmjereno na tri glavna područja:

izvrsna znanost, industrijsko vodstvo i društveni izazovi (Slika 5.) (online:

http://www.minpo.hr/default.aspx?id=513).

Slika 5. – Područja ulaganja Programa OBZOR 2020

Izvor: http://www.obzor2020.hr/

44

COSME program (Program za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća) novi

je program Europske unije za financijsko razdoblje 2014. – 2020. kojim će se poticati

konkurentnost europskih malih i srednjih poduzeća. Zajedno sa programom Horizon 2020,

COSME predstavlja nastavak aktivnosti koje su se u period 2007. – 2013. uspješno

provodile kroz Program za poduzetništvo i inovacije (CIP EIP). Za upravljanje programom

odgovorna je Europska komisija dok je provedba povjerena Izvršnoj agenciji za

konkurentnost i inovacije (EACI), a provedba financijskih instrumenata Europskom

investicijskom fondu (EIF). Budžet za sedmogodišnje razdoblje iznosi 2,3 milijarde eura.

Osnovni ciljevi programa su poboljšati okvirne uvjete za konkurentnost poduzeća i

osigurati povoljno okruženje za rast i razvoj malih i srednjih poduzeća kroz

pojednostavljenje administrativnih procedura, promovirati ideju poduzetništva, poboljšati

pristup financijama i olakšati izlazak malih i srednjih poduzeća na strana tržišta (online:

http://www.minpo.hr/default.aspx?id=520).

Kroz Horizon 2020 poticat će se sve aktivnosti vezane za inovacije i inovativna mala i

srednja poduzeća. Obuhvatit će kompletan inovacijski ciklus – od istraživanja do izlaska

inovativnih proizvoda/proizvodnih usluga na tržište odnosno njihove komercijalizacije.

Kroz COSME program nastavit će se financirati aktivnosti koje za cilj imaju podizanje

konkurentnosti i osnivanje i rast malih i srednjih poduzeća. Kroz oba ova programa malim i

srednjim poduzećima omogućit će se pristup financijskim instrumentima i to na način da će

se kroz Horizon 2020 investirati u start – up i u ranu fazu malih i srednjih poduzeća te u

mala i srednja poduzeća koja su orijentirana na istraživanje i inovacije, a kroz COSME u

malim i srednjim poduzećima u fazi rasta (online:

http://www.minpo.hr/default.aspx?id=520).

Europska poduzetnička mreža (Enterprise Europe Network – EEN) pruža potporu i

savjet gospodarstvenicima diljem Europe te im pomaže maksimalno iskoristiti mogućnosti

Europske unije i jedinstvenog tržišta. Usluge su specifično kreirane za male i srednje

45

poduzetnike ali su dostupne i poslovnim institucijama, istraživačkim centrima te

sveučilištima u cijeloj Europi. Mreža je sastavljena od gotovo 600 partnerskih organizacija

i institucija (komore, agencije, instituti), pruža odlične kontakte i poveznice u 54 zemlje i

92 konzorcija: EU28, Norveška, Island, zemlje kandidatkinje (Crna Gora, Srbija, Turska,

Makedonija), Švicarska, treće zemlje (Armenija, Čile, Rusija), te povezuje preko 4 000

eksperata s područja poduzetništva, inovacija i transfera tehnologije s ciljem promidžbe

konkurentnosti i inovacija na lokalnoj i europskoj razini pa i šire (online:

http://www.een.hr/hr/o-europskoj-poduzetnickoj-mrezi/). Europska poduzetnička mreža

Hrvatske partnerski je konzorcij kojeg sačinjava šest partnerskih institucija koje podupiru

poduzetništvo i inovacije : Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska agencija za malo

gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG – BICRO), Tehnološki park Varaždin,

Tehnologijsko – razvojni centar u Osijeku, Znanstveno – tehnologijski park Sveučilišta u

Rijeci i Ured za transfer tehnologije u Splitu (online: http://www.een.hr/hr/partneri-u-

hrvatskoj-een-mrezi/).

46

5. ZAKLJUČAK

Uz kapital, vlasništvo, dobit, rizik, neizvjesnost, kreativnost i poslovne prilike, inovacije

spadaju u temeljne odrednice poduzetništva. U Republici Hrvatskoj najveći je udio malih i

srednjih poduzeća. Poduzeća koja žele razvijati inovativne proizvode ili usluge moraju

imati kapital jer se inače ideje neće moći ostvariti. Mala i srednja poduzeća teže se

probijaju na tržište, najčešće zbog nedostatka kapitala i velikog rizika. Ako poduzeće

razvija inovativne proizvode ili usluge to mu omogućuje lakše probijanje na domaća, ali i

strana tržišta. Poduzeća s inovacijama zauzimaju dominantan položaj na tržištu, postaju

konkurentnija te im to osigurava uspjeh i ostvarivanje dobiti. Često mala i srednja poduzeća

nisu sposobna za samostalan rast i razvoj zbog nedostatka financijskih sredstava. U tome

im pomažu poduzetnički inkubatori čija je uloga pružanje smještaja i ostalih usluga vezanih

za poslovanje do trenutka kada se poduzeća osposobe za samostalno poslovanje. U svijetu

postoji puno vrsta poduzetničkih inkubatora koji pružaju različite usluge malim i srednjim

poduzećima. Najnoviji tipovi poduzetničkih inkubatora su inkubatori treće generacije koji

su nastali kao posljedica novih znanja, tehnologija i tehnoloških procesa. Suradnjom

tehničkih fakulteta, istraživačkih centara i instituta stvara se inovativna baza potrebna za

tehnološki razvitak koji je preduvjet globalne konkurentnosti.

U Republici Hrvatskoj važnu ulogu ima Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije

i investicije koja pruža podršku tehnološkom razvoju i inovacijama kroz brojne financijske

programe. Od velike važnosti je i Tehnološko – inovacijski centar Rijeka koji okuplja

inovatore i pomaže im u rastu i razvoju. Inovacije predstavljaju jedan od ključnih elemenata

s kojim Europska unija može konkurirati ostalim zemljama svijeta. Budući da razina

inovativnosti Republike Hrvatske zaostaje za europskim prosjekom, Vlada Republike

Hrvatske je donijela Strategiju poticanja inovacija. Strategijom se planiraju ostvariti ciljevi

iz četiri tematska stupa do 2020. godine. Ulaskom u Europsku uniju Republika Hrvatska je

dobila mogućnost korištenja europskih programa za financiranje projekata vezanih za

aktivnosti istraživanja, tehnološki razvoj i inovacije. Trenutno sudjeluje u programima

47

OBZOR 2020 i COSME. Kroz oba programa poduzećima će se omogućiti pristup

financijskim sredstvima. Kroz OBZOR 2020 financirati će se poduzeća u ranoj fazi, a kroz

COSME mala i srednja poduzeća u fazi rasta. U Republici Hrvatskoj inovacijske aktivnosti

češće su kod velikih poduzeća, zatim slijede srednja velika i mala poduzeća. Razlog tome je

da velika poduzeća imaju veći kapital koji im omogućuje razvijanje inovativnih proizvoda

ili usluga. Veliku ulogu predstavljaju i korisnici inovacija – kupci. Postoje kupci koji su

spremni na nove proizvode i usluge, ali i oni koji ne vole isprobavati nove stvari. Republika

Hrvatska mora stvoriti sustav kojim će se štititi intelektualno vlasništvo jer će to utjecati

pozitivno na stvaranje inovacija. Inovacije imaju važnu ulogu u hrvatskom gospodarstvu –

ubrzavaju razvoj, proizvodnju i korištenje novih proizvoda, nužne su za stvaranje boljih

radnih mjesta, za izgradnju ekološki boljeg društva, za unapređenje kvalitete života, ali i za

održavanje konkurentnosti Republike Hrvatske na svjetskom tržištu. Strategija poticanja

inovacija Republike Hrvatske i programi Europske unije pomoći će realizaciji prioritetnih

područja i mjera kako bi se stvorili uvjeti za povećani priljev inovacija i unapređenje

konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.

48

LITERATURA

KNJIGE

1. Arambašić, S., Čalić, A., Rupčić, L., 2013, Poduzetništvo 1, MATE d.o.o., Zagreb

2. Buble, M., 2003, Management malog poduzeća – I.dio, Ekonomski fakultet Split,

Split

3. Deželjin, J., Deželjin, J., Dujanić, M., Tadin, H., Vujić, V., 2002, Poduzetnički

menadžment: Izazov, rizik, zadovoljstvo, M.E.P. CONSULT, Zagreb

4. Drucker, F.P., 1992, Inovacije i poduzetništvo, Globus, Zagreb

5. Grgić, M., Bilas, V., Franc, S., 2010, Poduzetništvo u međunarodnoj ekonomiji,

Sinergija, Zagreb

6. Jelavić, A., Ravlić, P., Starčević, A., Šamanović, J., 1993, Ekonomika poduzeća,

Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb

7. Orešković, Z., Raušević, V., 2007, Inovacije za tržište, Centar za inovacije i transfer

tehnologije: Udruga inovatora Hrvatske, Rijeka

8. Škrtić, M., Mikić, M., 2011, Poduzetništvo, Sinergija, Zagreb

ČLANCI

1. Bošnjak, S., 2011, ‘Poslovni inkubatori kao generator razvoja poduzetništva’,

Praktični menadžment, stručni časopis za teoriju i praksu menadžmenta, Vol.2

No.2, str. 51 – 56., pogledano 12.04.2015., online:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=113564

49

INTERNET IZVORI

1. Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG –

BICRO), online: http://www.hamagbicro.hr/ (04.03.2015.)

2. Tehnološko – inovacijski centar Rijeka, online: http://www.ticri.hr/ (07.03.2015.)

3. Razvojna agencija Zagreb, online: http://www.raza.hr/ (27.03.2015.)

4. Državni zavod za statistiku, online: http://www.dzs.hr/ (10.04.2015.)

5. Eurostat, online: http://ec.europa.eu/eurostat (10.04.2015.)

6. Strategija poticanja inovacija 2014. – 2020., online:

http://www.mingo.hr/public/documents/Strategija_poticanja_inovacija_18_12_14.p

df (10.04.2015.)

7. Globalno izvješće o konkurentnosti 2014. – 2015., online:

http://www3.weforum.org/docs/WEF_GlobalCompetitivenessReport_2014-15.pdf

(10.04.2015.)

8. Europska poduzetnička mreža, online: http://www.een.hr/ (12.04.2015.)

9. OBZOR 2020, online: http://www.obzor2020.hr/ (12.04.2015.)

10. EU programi i projekti, online: http://www.minpo.hr/ (12.04.2015.)

11. Regional Innovation Scoreboard 2014, online:

http://ec.europa.eu/news/pdf/2014_regional_union_scoreboard_en.pdf (12.04.2015.)

50

POPIS SLIKA

Slika 1. – Tri usmjerenja inovacije ........................................................................................ 8

Slika 2. – Životni ciklus inovacije ....................................................................................... 10

Slika 3. – Krivulja prihvaćanja inovacije ............................................................................. 11

Slika 4. – Učenje u inoviranju .............................................................................................. 15

Slika 5. – Područja ulaganja Programa OBZOR 2020 ......................................................... 43

POPIS TABLICA

Tablica 1. – Načela inovacije .............................................................................................. 14

Tablica 2. – Karakteristike projektnih kategorija programa TEHCRO ............................... 24

Tablica 3. – Financiranje projektnih kategorija programa TEHCRO ................................. 26

Tablica 4. – Članovi TIC – a i njihove djelatnosti................................................................ 30

Tablica 5. – Glavni pokazatelji stanja u razdoblju 2009. – 2013. ........................................ 34

Tablica 6. – Poduzeća prema inovativnosti, djelatnosti i veličini u razdoblju 2010. – 2012.

.............................................................................................................................................. 35

Tablica 7. – Inovativna poduzeća prema vrsti inovacije, djelatnosti i veličini u razdoblju

2010. – 2012. ........................................................................................................................ 36

Tablica 8. – Pokazatelji i očekivani ciljevi do 2020. ............................................................ 38

Tablica 9. – Prioriteti i mjere I. tematskog stupa .................................................................. 39

Tablica 10. – Prioriteti i mjere II. tematskog stupa .............................................................. 40

Tablica 11. – Prioriteti i mjere III. tematskog stupa ............................................................. 41

Tablica 12. – Prioriteti i mjere IV. tematskog stupa ............................................................. 42

51

52