SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETZagreb, Ivana Lučića 3

KLASA: 602-04/05-11/1URBROJ: 3804-850-05-10Zagreb, 5. srpnja 2005.

P O Z I V

Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 10. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u srijedu 13. srpnja 2005. s početkom u 11:00 sati u dvorani VII.

Za sjednicu predlažem sljedeći

DNEVNI RED:

1. Verifikacija zapisnika 9. sjednice Fakultetskog vijeća održane 15. lipnja 2005.

A. IZBORI

Mišljenje stručnog povjerenstva za produljenje radnog odnosa redovitim profesorima u trajnom zvanju

2. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za produljenje radnoga odnosa dr. sc. Yvonne Vrhovac, red. prof. do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina.

Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i izvještaj izvjestitelja.str. 29

Prijedlozi za izbor u znanstveno-nastavna, nastavna, suradnička i istraživačka zvanja

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Miroslava Tuđmana u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, na Katedri za organizaciju znanja na Odsjeku za informacijske znanosti.Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 41

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Goranke Lugomer- Armano u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana razvojna psihologija, za predmet Primijenjena razvojna psihologija na Odsjeku za psihologiju.Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 98. stav 4. ZZDVO.

str. 80

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Jagode Večerine u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika, za predmet Francuski jezik u Centru za strane jezike.Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 98. stav 4. ZZDVO.

str. 86

6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Dina Demichelia za znanstvenog novaka u suradničkom zvanju asistenta za rad na znanstvenom projektu 0130460 za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologije, grana antička arheologija na Odsjeku za arheologiju.(Pristupnici u natječaju Dino Demicheli, Krešimir Matijević i Jakov Vučić).

str. 90

7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Tetyane Fuderer u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za ukrajinski jezik i književnost na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti.

str. 92

2

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

8. Mišljenje za izbor dr. sc. Marka Pranjića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 94

9. Mišljenje za izbor dr. sc. Mirka Jakića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana logika, za predmete Logika i Filozofija znanosti na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru.Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 120

10. Mišljenje za izbor dr. sc. Ladislava Bognara u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku. Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 127

11. Mišljenje za izbor dr. sc. Antuna Korena u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za skupinu predmeta Informatika i Organizacija znanstvenog i stručnog rada na Grafičkom fakultetu u Zagrebu.Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 148

12. Mišljenje za izbor dr. sc. Vladimira Takšića u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Psihometrija na Odsjeku za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci.Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 161

13. Mišljenje za izbor dr. sc. Dražena Lalića u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 166

14. Mišljenje za izbor dr. sc. Daria Škarice u znanstveno-nastavno zvanje naslovnog docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana spoznajna teorija, za predmet Teorija spoznaje na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru.Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 177

3

15. Mišljenje za izbor dr. sc. Zlatka Golubića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu.Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 179

16. Mišljenje za izbor dr. sc. Kornelije Petr u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku.Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 191

17. Mišljenje za izbor dr. sc. Maje Ljubetić u znanstveno-nastavno zvanje naslovnog docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu. Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 202

18. Mišljenje za izbor (reizbor) dr. sc. Edite Borić u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti za predmet Metodika prirode i društva (50 % radnog vremena) na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku (nadopuna izvješću).Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 216

19. Mišljenje za izbor dr. sc. Renate Miljević-Riđički u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 240

20. Mišljenje za izbor dr. sc. Mirjane Duran u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija na Filozofskom fakultetu u Osijeku.Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 246

21. Mišljenje za izbor dr. sc. Zvjezdana Penezića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana opća psihologija, za predmet Psihologija ličnosti u Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru.Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 251

22. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Irene Martinović Klarić u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologija, na Institutu za antropologiju u Zagrebu.Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 32. stav 3. ZZDVO.

str. 256

4

23. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Željke Brlobaš u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu.Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 32. stav 3. ZZDVO.

str. 261

24. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Saše Božića u znanstveno zvanje višega znanstvenog suradnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologije. Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 32. stav 3. ZZDVO.

str. 264

25. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Marijane Horvat u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu.Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 32. stav 2. ZZDVO.

str. 270

26. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Matee Birtić u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu.Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 32. stav 2. ZZDVO.

str. 274

27. Mišljenje za izbor dr. sc. Miljenka Brkića u nastavno zvanje profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 279

28. Mišljenje za izbor dr. sc. Alda Špelića u nastavno zvanje profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija na Visokoj učiteljskoj školi u Puli.Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 284

29. Mišljenje za izbor mr. sc. Edite Slunjski u nastavno zvanje višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmet Predškolska pedagogija na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu (nadopuna).Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 288

30. Mišljenje za izbor Anele Nikčević-Milković u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za

5

predmete Razvojna psihologija i Pedagoška psihologija na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću. Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 98. stav 4. ZZDVO. str. 297

31. Mišljenje za izbor mr. sc. Ivana Mrakovčića i Olivera Hipa u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.Pristupnik mr. sc. Ivan Mrakovčić ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU, a pristupnik Oliver Hip ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivna mišljenja Matičnog povjerenstva). str. 299

32. Mišljenje za izbor mr. sc. Darka Lončarića, mr. sc. Daria Miletića, dr. sc. Denisa Stefana, mr. sc. Orjane Marušić Štimac i mr. sc. Sanje Tatalović u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Razvojna psihologija i Pedagoška psihologija na Visokoj učiteljskoj školi u Rijeci. Pristupnik mr. sc. Darko Lončarić ispunjava uvjete iz čl. 98. stav 4. ZZDVO, a pristupnici mr. sc. Dario Miletić, dr. sc. Denis Stefan, mr. sc. Orjana Marušić Štimac i mr. sc. Sanja Tatalović ispunjavaju uvjete iz čl. 98. stav 3. ZZDVO.

str. 303

33. Mišljenje za izbor Danijele Gaberc u nastavno zvanje naslovnog predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, komunikologija za kolegij Hrvatski jezik u dopisivanju na Zagrebačkoj školi za menadžment s pravom javnosti. Pristupnica ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 308

34. Mišljenje za izbor mr. sc. Smiljane Zrilić u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti na Stručnom odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece Sveučilišta u Zadru. Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 310

35. Mišljenje za izbor Merilin Modrušan u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Pedagoška psihologija- nastava na talijanskom jeziku na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Puli.Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 314

36. Mišljenje za izbor Hrvoja Glavača u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije, za predmet Osnove ekologije na Zagrebačkoj školi za menadžment s pravom javnosti. Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 316

6

37. Mišljenje za izbor Ane Babić, mr. spec. Jelene Barkić, mr. sc. Maria Bogdanovića, mr. spec. Slavke Galić, mr. spec. Ljerke Hajncl, Valerije Križanić, Damira Marinića, Dragane Markanović, Željka Rački, Silvije Ručević, Daniele Šincek i mr. sc. Narcise Vojnović u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, grane posebna psihologija, socijalna psihologija i opća psihologija na Filozofskom fakultetu u Osijeku – 3 zaposlenika.Pristupnici ispunjavaju uvjete iz čl. 43. ZZDVO.

str. 318

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

38. Izvještaj o radu Rajne Šošić, znanstvene novakinje na Odsjeku za arheologiju. str. 325

39. Izvještaj o radu Tomislava Stojanova, znanstvenog novaka na Odsjeku za informacijske znanosti, za akademsku godinu 2003/2004. i 2004/2005.

str. 326

40. Izvještaj o radu mr. sc. Hrvoja Petrića, asistenta u Zavodu za hrvatsku povijest. str. 327

41. Izvještaj o radu Marka Šarića, asistenta u Zavodu za hrvatsku povijest.str. 330

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

42. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Jelene Šesnić pod naslovom «E pluribus unum: Identity Politics and the Construction of Ethnicity in Contemporary US Fiction» («E pluribus unum: Politika identiteta i uobličavanje etničnosti u suvremenoj američkoj prozi»). Kao dopunski član povjerenstva predlaže se dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić, docent.

str. 332

43. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Aleksandre Golubović pod naslovom Religiozno egzistiranje kao vrhunac egzistiranja kod Kierkegaarda. str. 337

44. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Gorana Lovrića pod naslovom Pripovijedanje i pripovjedač u austrijskom Heimat- i Anti-Heimatromanu. str. 341

7

45. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ružice Pšihistal pod naslovom Struktura i funkcija alegorije u Marulićevim epskim djelima: Juditi, Davidijadi i Suzani. str. 345

46. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Luke Vukojevića pod naslovom Istraživanje posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku. str. 352

47. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Vladimire Velički pod naslovom Književna djela u multimedijskoj obradi i recepcija interaktivnog teksta (na primjerima iz dječje književnosti).

str. 357

48. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Anite Celinić pod naslovom Fonologija gornjosutlanskog dijalekta.

str. 364

49. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Tatjane Paić Vukić pod naslovom Svijet sarajevskog kadije Mustafe Muhibbija (1786.-1854.). str. 369

50. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Zdravka Matića pod naslovom Ivan Merz i Katolička akcija u Hrvatskoj.

str. 374

E. STJECANJE MAGISTERIJA

51. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivane Pažur pod naslovom Pristup elektroničkim časopisima u knjižnicama u Hrvatskoj.

str. 380

52. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Katice Krešić pod naslovom Pasivni leksik u djelu Politika za svakog čovika fra Petra Bakule.

str. 383

53. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Zrinke Božić Blanuša pod naslovom Oblikovanje nacionalnog identiteta u hrvatskoj književnoj historiografiji. str. 387

54. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jakše Raguž pod naslovom Pokušaj utemeljenja «Republike Dubrovnik» 1991.-1992. godine.

str. 391

55. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tomislava Peića pod naslovom Slavonstvo u Osijeku 1861.-1868.

str. 394

8

56. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Eve Katarine Glazer pod naslovom Jordan od 11. do 7. stoljeća prije Krista: mjesto susreta velikih civilizacija starog Istoka. str. 402

57. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ante Bobana pod naslovom Patološka obilježja ličnosti i politički stavovi: istraživanje na uzorku psihijatrijskih bolesnika. str. 405

58. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sonje Stević pod naslovom Program učenja francuskoga jezika za hrvatske dužnosnike u procesu približavanja Europskoj uniji – početna razina 150 sati učenja.

str. 412

59. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Magdalene Nigoević pod naslovom Romanski elementi u splitskom humorističkom časopisu Berekin. str. 419

60. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Andrijane Jusup pod naslovom Novelistički opus Massima Bontempellija.

str. 422

F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

61. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Sandija Blagonića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Objektiviranje identiteta u procesu političke i socijalne mobilizacije periferije, mentorica: dr. sc. Jasna Čapo Žmegač, znan. savj. Instituta za etnologiju i folkloristiku.

str. 425

62. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Marijana Šabića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Češka književnost i kultura u hrvatskoj književnoj periodici 19. stoljeća, mentor: dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

str. 431

63. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Jacqueline Spaccini za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Slikarski element u suvremenoj talijanskoj narativnoj prozi (1975.-2000.), mentorica: dr. sc. Sanja Roić, red. prof.

str. 435

9

64. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Sanje Potkonjak za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Žensko autorstvo u hrvatskoj etnologiji 20. stoljeća, mentorica: dr. sc. Ines Prica, viša znan. sur. (Institut za etnologiju i folkloristiku).

str. 441

Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanja doktorata znanosti udoktorskom studiju i odobrenje predložene teme

65. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Lidije Dujić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Kontrapunkt tradicije hrvatske ženske književnosti. Od mita ot Cvijeti Zuzorić do autobiografske trilogije Irene Vrkljan, mentor dr. sc. Miroslav Šicel, red. prof. u miru.

str. 446

66. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Daniela Mikulaca predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Hrvatska kratka proza devedesetih godina 20. stoljeća, mentor: dr. sc. Milorad Stojević, red. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).

str. 452

67. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Dražena Kušena predviđenih programom Jednogodišnjeg doktorskog studija informacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Informacijski karakter vjerskih arhiva sjeverne Hrvatske u kontekstu hrvatskoga «totalnog arhiva», mentor: dr. sc. Josip Kolanović, naslovni izv. prof. u miru.

str. 458

Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorataznanosti u doktorskom studiju

68. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Zdravke Hincak predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije i prihvaćanje teme pod naslovom Najranija indoeuropska seoba: prilog raspravi na osnovi građe iz Slavonije, mentor: dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.1. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.2. dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.3. dr. sc. Damir Mihelić, izv. prof. (Veterinarski fakultet, Zavod za anatomiju, Zagreb)

69. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Hasnije Ilazi predviđenih programom Jednogodišnjeg doktorskog studija filozofije i prihvaćanje teme pod naslovom Pojam čovjeka u filozofiji Charlesa Taylora, mentor: dr. sc. Gvozden Flego, izv. prof.1. dr. sc. Gvozden Flego, izv. prof.2. dr. sc. Hotimir Burger, red. prof.3. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

10

70. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Morane Čaušević predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije i prihvaćanje teme pod naslovom Sjeverni Jadran u kasnoj antici. Administrativni i crkveni odnosi antičke “Liburnije” u svjetlu arheoloških i epigrafskih nalaza, mentorica: dr. sc. Branka Migotti, znan. sav.1. dr. sc. Branka Migotti, znan. sav. (Odjel za arheologiju HAZU, Zagreb)2. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.3. dr. sc. Mirja Jarak, docent

71. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Eveline Rudan predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Nadnaravna bića i pojave u usmenim predajama u Istri, mentor: dr. sc. Stipe Botica, red. prof.1. dr. sc. Ljiljana Marks, viša znan. sur. (Inst. za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu)2. dr. sc. Stipe Botica, red. prof. 3. akademik Josip Bratulić, red. prof. u miru

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova

72. Zrinke Ivanišević pod naslovom Prevođenje s njemačkoga na hrvatski i s hrvatskoga na njemački jezik s osobitim obzirom na područje politike, mentor: dr. sc. Sonja Strmečki Marković, red. prof.

str. 464

73. Ane Kovač pod naslovom Prevođenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje politike, mentor: dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.

str. 466

74. Jasne Milički pod naslovom Srednjoškolske knjižnice u Zagrebu u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, mentor: dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.

str. 468

75. Drage Ungaro pod naslovom Suradnici u Danici Ilirskoj, mentor: dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

str. 470

76. Danijela Tolvajčića pod naslovom Koncept Boga u filozofiji Karla Jaspersa, mentor: dr. sc. Josip Oslić, red. prof. (Katoličko-bogoslovni fakultet Zagreb).

str. 472

77. But Jake pod naslovom Jure Kastriotić-Skenderbeg u albanskim narodnim pjesmama i pričama u usporedbi s pjesmama Andrije Kačića Miošića posvećenim Skenderbegu, mentor dr. sc. Stipe Botica, red. prof.

str. 474

11

78. Berislava Jezidžića pod naslovom Elektronički modeli komuniciranja, mentor dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof.

str. 476

Nastavni predmeti

79. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog znanstvenog studija filozofije da se od 13.07.2005. do 30.09. 2005. te za akad. god. 2005./2006. i 2006./2007. za voditelja studija izabere dr. sc. Lino Veljak, red. prof., a za zamjenika voditelja dr. sc. Borislav Mikulić, izv. prof.

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

80. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, predmet Engleski jezik na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu (pristupnica: mr. sc. Eldi Grubišić-Pulišelić)1. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof. 2. mr. sc. Lovorka Zergollern Miletić, viši lektor3. dr. sc. Višnja Josipović Smojver, izv. prof.

81. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženica za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu (pristupnice: Mirjana Matea Matić Bilić, Tina Dedić, Daniela Matić, Silvana Dunat i Ana Zurić)1. mr. sc. Vesna Beli, viši lektor2. mr. sc. Marija Marušić, viši lektor3. mr. sc. Alexander Hoyt, viši lektor

82. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženica za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana etika, za predmet Filozofija odgoja, na Stručnom odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece Sveučilišta u Zadru (pristupnice: mr. sc. Grozdana Franov-Živković i mr. sc. Milena Radovan-Burja)1. dr. sc. Ante Čović, red. prof.2. dr. sc. Gordana Škorić, doc.3. dr. sc. Iris Tičac, doc. (Sveučilište u Zadru)

12

83 Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu (pristupnica: Vlatka Prskalo)1. dr. sc. Maja Häusler, red. prof.2. dr. sc. Svjetlan Lacko Vidulić, doc.3. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof. u miru

84. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu (pristupnica: mr. sc. Blaženka Filipan Žignić)1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.2. dr. sc. Slađan Turković, viši asist.3. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof. u miru

85. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti (Specijalna pedagogija i Pedagogija djece s teškoćama u razvoju) na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu (pristupnik: dr. sc. Ivan Biondić)1. dr. sc. Antun Mijatović, red. prof. 2. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof. 3. dr. sc. Mile Silov, red. prof. (Učiteljska akademija u Zagrebu)

86. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Institutu za društvene znanosti Ivo Pilar (pristupnica: dr. sc. Ines Sabotič)1. dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.2. dr. sc. Damir Agičić, izv. prof.3. dr. sc. Josip Jurčević, znan. suradnik (Institut za društvene znanosti Ivo Pilar)

87. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavač ili viši predavač za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija za predmet Umjetnost 19. stoljeća i slikarstvo i skulptura 19. stoljeća na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (pristupnik: mr. sc. Krunoslav Kamenov)1. dr. sc. Frano Dulibić, docent2. dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.3. dr. sc. Ivan Šimat, izv. prof. (Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu)

88. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavač ili viši predavač za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija za predmet Ikonologija na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (pristupnik: mr. sc. Branko Jozić)1. dr. sc. Igor Fisković, red. prof.

13

2. dr. sc. Ivo Babić, red. prof. u miru3. dr. sc. Predrag Marković, docent

89. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu (pristupnik: dr. sc. Ivan Rimac)1. dr. sc. Ivan Šiber, red. prof., (Fakultet političkih znanosti)2. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.3. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.4. dr. sc. Benjamin Čulig, izv. prof. 5. dr. sc. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan, znan. savjetnica (Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu)

90. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor nastavnika u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje znanosti o jeziku i književnosti (filologija), grana romanistika, za kolegij Francuski jezik na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji (pristupnica: Jadranka Škunca)1. dr. sc. Yvonne Vrhovac, red. prof.2. dr. sc. Bogdanka Pavelin-Lešić, viši lektor3. mr. sc. Gorana Bikić-Carić

91. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor jednog suradnika u suradničko zvanje asistenta, znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana Posebne sociologije – pravna sociologija na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu (pristupnici: Ranka Jeknić, mr. sc. Neven Duvnjak, Radojka Bućan)1. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.2. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.3. mr. sc. Zoran Malenica, viši predavač (Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu)

92. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje, znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Kineziološka sociologija na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu (pristupnik: dr. sc. Benjamin Perasović)1. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.2. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.3. dr. sc. Zoran Žugić, izv. prof. (Kineziološki fakultet, Zagreb)

b) Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme izvan doktorskog studija

93. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Davora Balića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Etička misao Marka Marulića1. dr. sc. Ante Čović, red. prof.2. dr. sc. Ivica Martinović, docent (Institut za filozofiju)

14

3. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

94. Promjena stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Mladena Tomorada za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme Staroegipatski predmeti u muzejskim institucijama u Hrvatskoj – model obrade i prezentacije uz primjenu računala1. dr. sc. Ivo Maroević, red. prof. 2. dr. sc. Ivan Mirnik, muzejski savjetnik (Arheološki muzej u Zagrebu)3. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

95. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Mate Brautovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Karakteristike novih medija u funkciji online novinarstva. Mentor dr. sc. Stjepan Malović1. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.2. dr. sc. Stjepan Malović, red. prof. (Fakultet političkih znanosti)3. dr. sc. Nenad Prelog, red. prof.

96. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Branka Bognara za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskih studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Ostvarivanje uloge učitelja refleksivnog praktičara i akcijskog istraživača posredstvom mrežne suradnje i elektroničkog učenja. Mentor: dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof. 1. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof. 2. dr. sc. Antun Mijatović, red. prof. 3. dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

97. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Sanje Lazanin za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Vinkovci i Vukovar na prijelazu 18. u 19. stoljeće – Komparativna urbana historija1. dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.2. dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof.3. dr. sc. Emil Heršak, znan. suradnik (Institut za migracije i narodnosti, Zagreb)

98. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Saše Puzića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Obrazovanje i etničnost: komparativna analiza europskih iskustava (mentor: dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.)1. dr. sc. Milan Mesić, red. prof.2. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.3. dr. sc. Branimira Baranović, viši znan. surad. (Inst. za društ. istraživanja, Zagreb)

99. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Barbare Kovačević za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme pod naslovom Hrvatska somatska frazeologija1. dr. sc. Željka Fink-Arsovski, izv. prof.2. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, doc.3. dr. sc. Bernardina Petrović, doc.

15

c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

100. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marka Jurčića pod naslovom Zadovoljstvo roditelja osnovnom školom i njihova spremnost za suradnju. Mentor: dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. 1. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof. 2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. 3. dr. sc. Mile Silov, red. prof. (Učiteljska akademija u Zagrebu)

101. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Dine Milinovića pod naslovom Bjelokosni plenarij iz Riznice zagrebačke katedrale u kontekstu otonske renesanse1. dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.2. dr. sc. Igor Fisković, red. prof.3. dr. sc. Milan Pelc, viši znanstveni suradnik (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb)

102. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ivane Jerolimov pod naslovom Obavijesna struktura segmentirane rečenice u suvremenom talijanskom jeziku1. dr. sc. Smiljka Malinar, red. prof.2. dr. sc. Maslina Ljubičić, red. prof.3. dr. sc. Goran Filipi, red. prof. (Filozofski fakultet u Puli)

103. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Davora Kovačića pod naslovom Razvoj i djelovanje policijsko sigurnosnog sustava Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945.1. dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.2. dr. sc. Ljubomir Antić, izv. prof.3. dr. sc. Marijan Maticka, red. prof.

104. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ivice Lučića pod naslovom Sigurnosna politika SR B. i H. 1945.-1990.1. dr. sc. Marijan Maticka, red. prof.2. dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, red. prof.3. dr. sc. Zdenko Radelić, viši znan. suradnik ( Hrvatski institut za povijest)

d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada

105. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Grozdane Sirotić pod naslovom Važnost časopisa Acta Botanica Croatica u znanstvenom komuniciranju na području botanike u razdoblju od 1925. do 2002. godine1. dr. sc. Daniela Živković, doc.2. dr. sc. Maja Jokić3. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

16

106. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ksenije Švenda Radeljak pod naslovom Ustroj tezaurusa za znanstveno područje socijalne djelatnosti – grana socijalna politika1. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.2. dr. sc.. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.3. dr. sc. Siniša Zrinščak, izv. prof. (Pravni fakultet- Studij socijalnog rada)

107. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Xhavera Syle pod naslovom Knjižnice na Kosovu1. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru2. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.3. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

108. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Andrije Nenadića pod naslovom Mogućnosti visokoškolskih knjižnica u procesima obrazovanja na daljinu1. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red.prof.2. dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić, red. prof. (Filozofski fakultet u Osijeku)3. dr. sc. Ladislav Bognar, red. prof. (Filozofski fakultet u Osijeku)

109. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sanje Čandrlić pod naslovom Usporedba alata za timski razvoj softvera, mentor dr. sc. Mile Pavlić1. dr. sc. Damir Boras, izv. prof. 2. dr. sc. Mile Pavlić3. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

110. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Arlin Gobo pod naslovom Obrazovanje učitelja u sklopu upravljanja ljudskim potencijalima.1. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. 2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. 3. dr. sc. Mile Silov, red. prof. (Učiteljska akademija u Zagrebu)

111. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Zlatka Hasanbegovića pod naslovom Muslimanska zajednica u Zagrebu 19l8.-1945.1. dr. sc. Husnija Kamberović, znan. suradnik (Institut za historiju, Sarajevo, BiH)2. dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.3. dr. sc. Marijan Maticka, red. prof.

112. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tomislava Anića pod naslovom Podržavljenje poduzeća u vlasništvu stranaca u Hrvatskoj 1944.-1946.1. dr. sc. Katarina Spehnjak, viši znan. suradnik (Hrvatski institut za povijest)2. dr. sc. Marijan Maticka, red. prof.3. dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

17

113. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Zdravke Zlodi pod naslovom Aleksander Sapieha i njegovo putovanje po hrvatskim zemljama i Bosni u kontekstu hrvatsko-poljskih odnosa i veza početkom XIX stoljeća1. dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, red. prof.2. dr. sc. Petar Korunić, red. prof.3. dr. sc. Stjepan Ćosić, docent (Hrvatski državni arhiv)

114. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivana Vračića pod naslovom Odnos posttraumatskih stresnih reakcija i općih psihopatoloških tendencija kod sudionika Domovinskog rata1. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.2. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.3. dr. sc. Mirjana Krizmanić, red. prof. u miru

115. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu specijalističkog rada Tatjane Žižek pod naslovom Rješavanje problemskih matematičkih zadataka u funkciji predznanja i vrste zadataka1. dr. sc. Gordana Keresteš, doc.2. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof.3. dr. sc. Iris Marušić, doc. (Učiteljska akademija u Zagrebu)

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

116. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, na Odsjeku za anglistiku1. mr. sc. Nataša Pavlović, viši lektor2. dr. sc. Janja Ciglar Žanić, red. prof. 3. dr. sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus

117. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor jednog znanstvenog novaka/novakinje u suradničkom zvanju asistenta za rad na znanstvenom projektu 0130432 za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grane prapovijesna, antička i srednjovjekovna arheologija, na Odsjeku za arheologiju1. dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.2. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.3. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.

118. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor jednog znanstvenog novaka/novakinje na znanstvenom projektu 0130498 za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija na Odsjeku za arheologiju1. dr. sc. Ivor Karavanić, izv. prof.2. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.3. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.

18

119. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana klasična filologija na Odsjeku za klasičnu filologiju1. dr. sc. Darko Novaković, red. prof.2. dr. sc. Olga Perić, izv. prof.3. dr. sc. Mate Križman, red. prof.

120. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i radno mjesto izvanrednog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana kroatistika na Odsjeku za kroatistiku 1. dr. sc. Mile Mamić, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru)2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.3. dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.

121. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana opće jezikoslovlje (lingvistika) na Odsjeku za lingvistiku1. dr. sc. Marko Tadić, izv. prof.2. dr. sc. Zdravko Dovedan, izv. prof.3. dr. sc. Ida Raffaelli, doc.

122. Raspis natječaj i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višega lektora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana indologija na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju1. dr. sc. Mislav Ježić. redoviti profesor2. dr. sc. Milka Jauk-Pinhak, docent3. dr. sc. Dunja Brozović, ravnateljica IHJJ

123. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i radno mjesto redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana slavistika na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti1. dr. sc. Goran Kalogjera, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci)2. dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.3. dr. sc. Branko Hećimović, znanstveni savjetnik u miru

124. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje i radno mjesto lektora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika na Katedri za talijanski jezik na Odsjeku za talijanistiku 1. Ingrid Damiani Einwalter, viši lektor2. Renata Hace Citra, viši lektor3. dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof. u miru

19

J. NASTAVNI PREDMETI I DRUGO

125. Prijedlog Odsjeka za filozofiju da se uputi dopis Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa da se u Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama uvrste nove grane u polju filozofije, području humanističkih znanosti: Filozofska antropologija, Filozofija jezika, Filozofija znanosti, Filozofija politike, Socijalna filozofija, Filozofija religije, Filozofija uma (Philosophy of maind), Filozofija odgoja i Filozofija istočnih naroda.

126. Prijedlog Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti za osnivanje Katedre za bugarski jezik i književnost te Katedre za poredbenu povijest južnoslavenskih jezika i književnosti.

127. Prijedlog Odsjeka za povijest za održavanje predavanja i seminara (cijeli fond sati) za II. godinu studija iz predmeta Svjetska povijest u srednjem vijeku samo u zimskom semestru akadem. godine 2005/06.

128. Molba Odsjeka za anglistiku da se dozvoli da se kolegij iz kanadistike održi u suradnji s Kanadskim veleposlanstvom koje će osigurati dva predavača da predaju u ljetnoj školi na Rabu. Trećinu kolegija studenti će prije toga odraditi sa asistentom Ivanom Lupićom. Odsjek za anglistiku moli da se taj kolegij prizna kao seminarska obveza studentima 3. i 4. godine.

129. Molba Odsjeka za sociologiju da se odobri prenošenje predmeta Sociologija politike za studente III. godine dvopredmetnog studija sociologije unutar kvote od jednog prenosivog predmeta za dvopredmetne studente, zbog angažiranosti predmetnog nastavnika dr.sc. Vesne Pusić, red. prof. na visokoj državnoj funkciji.

Pročelnici odsjeka i predstojnici katedri

130. Prijedlog Odsjeka za filozofiju da se dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof. imenuje za predstojnika Katedre za socijalnu filozofiju i filozofiju politike od akad. god. 2006/07.

131. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku da se prof. dr. sc. Cvjetko Milanja imenuje za voditelja Katedre za noviju hrvatsku književnost za akademsku godinu 2005/2006.

Angažiranje vanjskih suradnika i ugovornih lektora

132. Molba Odsjeka za anglistiku za angažiranje tri vanjska suradnika (lektori) u akademskoj godini 2005/6. na Katedri za engleski jezik.

133. Molba Odsjeka za arheologiju da se odobri angažiranje vanjskih suradnika u akademskoj godini 2005/06., kako slijedi:1. Marine Gregl, 8 sati vježbi tjedno iz kolegija Restauracija i obrada keramičkih nalaza

20

2. Zdravke Hincak, dipl. ing geologije i paleontologije, 2 sata predavanja tjedno u ljet. semestru3. mr. sc. Darje Ložnjak Dizdar, Institut za arheologiju u Zagrebu, 2 sata predavanja 2 sata seminara tjedno iz predmeta Brončano doba4. dr. sc. Maria Šlausa, višeg znan. suradnika Odjela za arheologiju HAZU,2 sata predavanja tjedno iz kolegija Bioarheologija

134. Molba Odsjeka za germanistiku za odobrenje angažiranja jednog vanjskog suradnika (ime naknadno) za Lingvistički proseminar II, 4 sata tjedno i jednog vanjskog suradnika (ime naknadno) za Jezične vježbe I i II, 6 sati tjedno, za ak. god. 2005./2006.

135. Molba Odsjeka za germanistiku za odobrenje angažiranja vanjskog suradnika (ime naknadno) za ak. god. 2005./2006. za prvu godinu, 2 sata tjedno za seminar Metode studiranja - znanost o književnosti.

136. Molba Odsjeka za informacijske znanosti za angažiranje vanjskih suradnika na studiju bibliotekarstva u akademskoj godini.2005./2006.:

Marinka PerišićDr. sc. Tatjana MušnjakDr. sc. Marina Čižmić Horvat

137. Molba Odsjeka za klasičnu filologiju za angažiranje vanjskih suradnika u akad. godini 2005/2006:- dr. sc. Mate Križman, red. prof., za predmete Grčka historijska gramatika, 2 sata predavanja tjedno, i Grčki jezikoslovni seminar, 2 sata seminara tjedno;- Zlatko Šešelj, prof., za predmet Metodika nastave klasičnih jezika, 2 sata predavanja i 2 sata vježbi tjedno.

138. Molba Odsjeka za lingvistiku za odobrenje angažiranja vanjskih suradnika u akademskoj godini 2005./2006. i to:

- prof. Zefa Mirditu – Albanski tečaj ( 2 sata predavanja tjedno )- Krešimira Međerala – Sučevića – Mađarski tečaj (2 sata predavanja + 2 sata seminara tjedno)- prof. Milana Mihaljevića – Algebarska lingvistika (1 sat predavanja + 1 sat seminara tjedno)- prof. Laszlá Bulscúa – Poglavlja iz srpštine i bosanšine i Poglavlja iz balto-slovjenštine (2 sata predavanja + 2 sata seminara tjedno)- Kristine Okulicinte – Mikac – Litavski tečaj (2 sata predavanja tjedno)- Alexandra Hoyta – Socioloingvistički praktikum (2 sata seminara tjedno)

139. Molba Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti za angažiranje vanjskih suradnika u akademskoj godini 2005./2006.:

- dr. sc. Ljudmil Spasov, red. prof. (Gramatika makedonskog jezika, 4 sata predavanja tjedno)

- dr. sc. Božidar Kunčev, red. prof. (Bugarska književnost, 2 sata predavanja tjedno)

- dr. sc. Ljiljana Subotić, red. prof. (Gramatika srpskog jezika, 2 sata predavanja i 2 sata seminara tjedno)

21

- dr. sc. Marko Juvan, izv. prof. (Suvremena slovenska književnost, 2 sata predavanja tjedno – samo za ljetni semestar akad. god. 2005./2006.)

140. Molba Odsjeka za klasičnu filologiju za angažiranje strane lektorice, mr. sc. Xanthi Zafeiraki, za predmete Novogrčki jezik 1, 2 sata predavanja tjedno, i Novogrčki jezik 2, 2 sata predavanja tjedno, u akad. godini 2005/2006.

141. Molba Odsjeka za povijest za angažiranje vanjske suradnice dr. sc. Marije Karbić u ljetnom semestru akadem. godine 2005/06.za održavanje nastave iz predmeta Europska i svjetska povijest srednjega vijeka, 2 sata.

Sudjelovanje u nastavi i održavanje nastave

142. Molba Odsjeka za anglistiku za odobrenje održavanje nastave u akademskoj godini 2005/06. asistentici Tamari Petrić - seminar «Shakespeare» na četvrtoj godini studija, pod mentorstvom prof. dr. sc. Janje Ciglar Žanić.

143. Molba Odsjeka za anglistiku za odobrenje održavanja nastave (sa pravom potpisa) u akademskoj godini 2005/06. mr. sc. Tomislavu Brleku – seminar «T. S. Eliot» pod mentorstvom prof. dr. sc. Janje Ciglar Žanić.

144. Prijedlog Odsjeka za filozofiju da se dr. sc. Pavelu Gregoriću odobri izvođenje nastave iz sljedećih predmeta: Akademsko pisanje, obv. za prvu godinu znanstv. smjera i Filozofija uma, izborni od druge do četvrte godine.

145._Prijedlog Odsjeka za povijest za odobrenje održavanja nastave u akad. godini 2005/06. sljedećim nastavnicima i asistentima na dislociranom studiju Sveučilišta u Splitu:

- dr. sc. Joško Božanić, red. prof.,Hrvatska maritimna baština (izborni kolegij), 2 sata

- dr. sc. Nenad Cambi, red. prof.,Kršćanstvo i poganstvo na kraju antike, (izborni kolegij), 2 sata

- dr. sc. Jasna Jeličić-Radonić, Spomenička baština kao povijesni izvor (izborni kolegij), 2 sata

- dr. sc. Midhat Kozličić, red. prof. Brodovi i plovidba na hrvatskom Jadranu (izborni kolegij), 2 sata

- Nikola Anušić, asist., Historiografski praktikum, 2 sata , zimski semestar- Sandra Ivović, asist., Historiografski praktikum, 2 sata , zimski semestar- Dragan Markovina, asist., Historiografski praktikum, 2 sata, zimski semestar- dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof., Hrvatska povijest u srednjem vijeku II

(predmet), 2 sata- dr. sc. Petar Selem, red. prof., Egipatska religija, 2 sata predavanja tjedno Povijest ranih civilizacija, 10 sati predavanja, 5 sati seminara (sudjelovanje u nastavi Povijest Grčke i Rima sa starom povijesti hrvatskih zemalja, 6 sati predavanja i 4 seminara (sudjelovanje u nastavi)- dr. sc. Ivica Prlender, docent, Povijest srednje i jugoist. Europe u srednjem

vijeku, (predmet), 2 sata

22

146. Prijedlog Odsjeka za povijest za odobrenje održavanja izbornog kolegija mr. sc. Ivici Šute, asist. u akadem. godini 2005/06. pod naslovom «Banovina Hrvatska (1939.-1941.», 2 sata

147. Prijedlog Odsjeka za povijest za odobrenje održavanja seminara Ivanu Botici iz predmeta Europska i svjetska povijest srednjega vijeka, 2 sata, pod vodstvom dr. sc. Borislava Grgina, izv. prof. u akadem. godini 2005/06.

148. Prijedlog Odsjeka za romanistiku da se odobri održavanje nastave u akad. godini 2005./2006. sljedećim znanstvenim novacima:- Ivani Olujić, za kolegij I''Povijest rumunjske književnosti '' (2 sata predavanja) i ''Seminar iz rumunjske književnosti I'' (2 sata seminara) pod vodstvom dr. sc. Augusta Kovačeca, red. prof.- Lidiji Orešković, za kolegij ''Francuska semantika i leksikologija'' (jedan sat predavanja) pod vodstvom dr. sc. Sanje Grahek, izv. prof.- Petru Radosavljeviću, za kolegij ''Uvod u opću i rumunjsku lingvistiku'' (2sata predavanja) pod vodstvom dr. sc. Dražena Varge, doc.- Ivanu Viskoviću, za kolegij ''Lingvistički seminar'' (2 sata seminara) pod vodstvom dr. sc. Dražena Varge, doc.

Održavanje nastave na drugim visokim učilištima

149. Molba mr. sc. Suzane Glavaš Chiepapa za odobrenje održavanje nastave na Sveučilištu «L'Orientale» u Napulju, Italija u svojstvu jezičnog suradnika za hrvatski jezik u akademskoj godini 2005/2006.

Gostovanja

150. Molba Odsjeka za germanistiku za odobrenje gostovanja profesorice Helge Mitterbauer (Sveučilište u Grazu) na Odsjeku za germanistiku u ak. god. 2005./2006,koja bi držala 2 sata tjedno predavanje iz Njemačke književnosti 20. stoljeća i 4 sata tjedno Književnog seminara.

151. Molba Odsjeka za lingvistiku za odobrenje gostovanja prof. Patricka Sériota sa Sveučilišta u Lausannei radi održavanja predavanja 26. listopada 2005. o problemima jezične politike u slavenskim državama.

23

K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

152. Molba asistenta Ivana Lupića za plaćeni dopust od 2. do 18. kolovoza 2005. radi pohađanja ljetne škole iz britanske književnosti koja će se održati u Edinburghu.

153. Molba asistenta Mateusza Stanojevića i asistentice Renate Geld za plaćeni dopust od 14. do 22. srpnja 2005. radi sudjelovanja na međunarodnoj kognitivnolingvističkoj konferenciji (9th International Cognitive Linguistics Conference) u Seoulu, Koreja.

154. Molba mr. sc. Lovorke Zergollern Miletić za plaćeni dopust u ožujku, travnju i svibnju 2006. radi stručnog usavršavanja.

str. 478

155. Molba mr. sc. Nataše Pavlović za plaćeni dopust u studenom i prosincu 2005. te siječnju 2006. radi stručnog usavršavanja.

str. 479

156. Molba prof. dr. sc. Ljiljane Ine Gjurgjan za plaćeni dopust od 1. do 7. kolovoza 2005. radi sudjelovanja na skupu o Byronu u Dublinu i od 26. do 28. listopada 2005. radi sudjelovanja na Irish Forumu u Firenzi.

157. Molba Odsjeka za anglistiku da se prof. dr. sc. Jeleni Mihaljević Djigunović i doc. dr. sc. Marti Medved Krajnović odobri plaćeni dopust od 12. do 19. rujna 2005. kao glavnim organizatorima i sudionicima 15. godišnje međunarodnog znanstvenog udruženja EUROSLA (European Second Language Association). EUROSLA 15 će se održati u Dubrovniku od 13. do 17. rujna 2005.

158. Molba asistentice Jelene Parizoske za plaćeni dopust od 25. srpnja do 6. kolovoza 2005. radi pohađanja znanstvenog seminara u Eastern Generative Grammar Summer school u Wroclawu, Poljska.

159. Molba dr. sc. Helene Tomas, više asistentice za odobrenje plaćenog stručnog dopusta od 5. rujna do 7. listopada 2005. godine, radi terenskog istraživanja u Knosu na Kreti, Grčka, i u Korči u Albaniji.

160. Molba dr. sc. Aleksandra Durmana, red. prof. i Marcela Burića, asistenta, za odobrenje plaćenog dopusta od 1. rujna 2005. do 1. listopada .2005., te Krešimira Rončevića od 15. rujna do 1. listopada 2005. godine, radi arheoloških istraživanja na lokalitetu Vučedol kraj Vukovara.

161. Molba dr. sc. Pavela Gregorića za plaćeni dopust od 3. listopada 2005. do 5. ožujka 2006. radi stručnog usavršavanja u Budimpešti.

162. Molba dr. sc. Davora Lauca za plaćeni dopust od 8. do 19. kolovoza 2005. radi sudjelovanja na Konferenciji ESSLLI u Edinburgu.

163. Molba prof. dr. sc. Zrinjke Glovacki Bernardi, prof. dr. sc. Marijana Bobinca, doc. dr. sc. Velimira Piškorca i znan. novakinje Maje Anđel za plaćeni

24

dopust od 25. kolovoza do 5. rujna 2005. radi sudjelovanja s referatima na Međunarodnom germanističkom kongresu u Parizu.

164. Molba asist. mr. sc. Milke Car Prijić za odobrenje plaćenog dopusta od 15. do 30. srpnja 2005. zbog vođenja Seminara književnog prevođenja na Premudi u suradnji sa Sveučilištem iz Graza.

165. Molba ml. asist. Geriene Karačić za odobrenje plaćenog dopusta od 4. do 17. rujna 2005. zbog sudjelovanja na 9. Međunarodnoj ljetnoj akademiji DAAD-a u Rumunjskoj.

166. Molba mr. sc. Nevena Jovanovića i mr. sc. Gorane Stepanić za odobrenje plaćenog dopusta od 12. do 23. rujna 2005. zbog sudjelovanja na međunarodnom seminaru "Contextualizing Classics. Renewal of Teaching Practises and Concepts" na Sveučilištu u Sofiji, Bugarska.

167. Molba mr. sc. Davida Šporera za produljenje plaćenog dopusta radi nastavka studijskog boravka na Sveučilištu Oxford do 31. srpnja 2005.

str. 480

168. Molba mr. sc. Tomislava Brleka za odobrenje plaćenog dopusta od 10. do 20. srpnja 2005. godine radi sudjelovanja u međunarodnom znanstvenom seminaru «Languages et language: comprehension, argumentation, traduction» u Parizu, u organizaciji mreže OFRRES i Ecole Normale Superieure.

str. 481

169. Molba Sanje Slukan-Marković za odobrenje 12 dana stručnog dopusta. Univerzitet «Sv. Kiril i Metodij» iz Skopja, Makedonija, dodijelio joj je stipendiju za međunarodni seminar makedonskog jezika, literature i kulture, koji traje od 3. do 21. kolovoza ove godine.

170. Molba Krešimira Šojata, znanstvenog novaka u Zavodu za lingvistiku, za odobrenje dopusta od rujna do studenog 2005. zbog stručnog usavršavanja na Sveučilištu u Beču (stipendija austrijske vlade «Ernst Mach»).

171. Molba prof. dr. sc. Mislava Ježića, mr. sc. Klare Gőnc-Moačanin i mr. sc. Krešimira Krnica za odobrenje stručnog dopusta od 5. do 10. rujna 2005. godine radi sudjelovanja u organizaciji i radu četvrte Dubrovačke međunarodne konferencije o sanskrtskim epovima i purāņama, koja će se održati u to vrijeme. Odsjek za orijentalne studije i hungarologiju suorganizator je te konferencije i domaćin u Dubrovniku.

172. Molba Marte Andrić, znanstvene novakinje na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju, za odobrenje dopusta od 1. do 31. srpnja 2005. radi odlaska na stipendirani ljetni tečaj turskoga jezika u Istambul. Stipendije dodjeljuje Vlada Republike Turske, u suradnji s Ministarstvom znanosti i športa, koje snosi putne troškove.

25

173. Molba Sunila Kumara, lektora na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju, za odobrenje dopusta od 13. do 19. srpnja 2005. radi odlaska na Seminar «Neural Netword Models of Perception» na Sveučilište u Bolonji, Odsjek za psihologiju.

174. Molba dr. sc. Nevena Hrvatića, doc. i mr. sc. Koraljke Posavec za odobrenje studijskog boravka na Odsjeku za pedagogiju Karlovog Sveučilišta u Pragu od 8. do 16. rujna 2005. u sklopu međunarodne suradnje Sveučilišta u Zagrebu i Karlovog Sveučilišta u Pragu.

175. Molba Tomislava Galovića, asist. na Odsjeku za povijest, za odobrenje plaćenog dopusta od 18. do 29. srpnja 2005. radi sudjelovanja na međunarodnom skupu na CEU u Budimpešti.

176. Molba Miroslava Baruna, asist. na Odsjeku za povijest, za odobrenje plaćenog dopusta od 18. do 29. srpnja 2005. radi sudjelovanja na međunarodnom skupu na CEU u Budimpešti.

177. Molba Andree Vranić, asist. za odobrenje službenog dopusta u razdoblju od 02. 07. do 09. 07. 05. radi aktivnog sudjelovanja na 9. Europskom kongresu psihologije (IX European Congress of Psychology), Granada, Španjolska.

178. Molba mr. sc. Margarete Jelić, asist. za odobrenje službenog dopusta u razdoblju od 02. 07. do 09. 07. 05. radi aktivnog sudjelovanja na 9. Europskom kongresu psihologije (IX European Congress of Psychology), Granada, Španjolska.

179. Molba Aleksandre Huić za odobrenje službenog dopusta u razdoblju od 02. 07. do 09. 07. 05. radi aktivnog sudjelovanja na 9. Europskom kongresu psihologije (IX European Congress of Psychology), Granada, Španjolska.

180. Molba doc. dr. Željke Kamenov za odobrenje službenog dopusta u razdoblju od 02. 07. do 09. 07. 05. radi aktivnog sudjelovanja na 9. Europskom kongresu psihologije (IX European Congress of Psychology), Granada, Španjolska.

181. Molba Irme Brković, asist. za odobrenje službenog dopusta u razdoblju od 23. 08. do 29. 08. 05. radi aktivnog sudjelovanja na 12. Europskoj konferenciji razvojne psihologije (XII European Conference on Developmental Psychology), Tenerife, Španjolska.

182. Molba prof. dr. Lidije Arambašić i prof. dr. Vesne Vlahović-Štetić za odobrenje službenog dopusta u razdoblju od 23. 08. do 30. 08. 05. radi aktivnog sudjelovanja na 11. kongresu European Association for Research on Learning and Instruction, Nikozija, Cipar.

183. Molba Ane Butković, asist. za odobrenje službenog dopusta u razdoblju od 23. 07. do 02. 08. 05. radi aktivnog sudjelovanja na Ljetnoj školi bihevioralne genomike (Behavioral Genomics Summer School: Twin model fitting and Mx course), London, Engleska.

26

184. Molba prof. dr. Dinke Čorkalo za odobrenje službenog dopusta u razdoblju od 10. 08. do 20. 08. 05. radi održavanja pozvanog predavanja na Annual Meeting of American Sociological Association u Philadelphiji.

185. Molba Andreje Bubić, asist. za odobrenje službenog dopusta u razdoblju od 25. 07. do 13. 08. 05. radi sudjelovanja na ljetnoj školi 12th International Summer School in Cognitive Neuroscience u Sofiji, Bugarska.

186. Molba Franka Dote, znanstvenog novaka za odobrenje plaćenog stručnog dopusta od 4. do 15. srpnja 2005. za pohađanje Ljetne škole iz jadranskih studija u organizaciji Sveučilišta u Bologni u Riminiju, Italija.

187. Molba Marijane Mišetić, bibliotekarke za odobrenje plaćenog dopusta od 5. do 23. srpnja 2005. zbog pohađanja Corso di lingua e cultura italiana u Udinama (Universita degli Studi di Udine).

188. Molba dr. sc. Predraga Markovića, docenta za korištenje slobodne studijske godine od 1. ožujka 2006. do 28. veljače 2007. radi dovršenja knjiga Šibenska katedrala i Gotika.

Obavijesti dekana i prodekana

Razno.

Dekan

dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.

27

P R I L O Z I

28

ODSJEK ZA ROMANISTIKU

Broj: 144Zagreb, 28. lipnja 2005.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Predmet: prijedlog za produljenje radnog odnosa dr.sc. Yvonne Vrhovac, redovitoj profesorici.

Na svojoj sjednici održanoj 7. lipnja 2005., Vijeće Odsjeka za romanistiku donijelo je odluku da pokrene postupak za produljenje radnog odnosa dr.sc. Yvonne Vrhovac, redovitoj profesorici.

U prilogu ovom dopisu upućujemo vam:

1. Odluku Vijeća Odsjeka za romanistiku o potrebi za nastavkom rada predloženice.

2. Odluku Vijeća Odsjeka za romanistiku o prihvaćanju izvješća.3. Mišljenje studentskih predstavnika u odsjeku o predloženici.4. Izvješće izabranog izvjestitelja o ispunjavanju uvjeta za produljenje radnog

odnosa predloženice.

S poštovanjem,

Pročelnica Odsjeka za romanistiku

Sanja Grahek

29

ODLUKA VIJEĆA ODSJEKA ZA ROMANISTIKU O POTREBI ZA NASTAVKOM RADA REDOVITE PROFESORICE dr.sc. YVONNE VRHOVAC

Na sjednici održanoj 7. lipnja 2005., Vijeće Odsjeka za romanistiku donijelo je odluku da predloži Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da pokrene postupak za produljenje radnog odnosa dr.sc. Yvonne Vrhovac, koja bi, inače, krajem tekuće akademske godine morala ići u mirovinu, što bi uzrokovalo velike teškoće u nastavi metodike francuskog jezika na odsjeku.

Odlukom Vijeća Odsjeka za romanistiku rok na koji se iskazuje potreba za nastavkom rada predloženice je jedna akademska godina (2005./2006).

Poslovi i zaduženja koje bi u tom roku predloženica obavljala su sljedeći:- 2 sata predavanja i 4 sata seminara iz kolegija Metodika nastave francuskog

jezika za studente IV godine francuskog jezika i književnosti (nastavnički smjer);

- vježbe u okviru školske prakse;- rad sa studentima na izradi seminarskih radova, oblikovanju dnevnika

hospitacija te izradi diplomskih radova.

Odlukom Vijeća Odsjeka za romanistiku izvjestiteljem se imenuje dr.sc. August Kovačec, redoviti profesor.

Pročelnica Odsjeka za romanistiku

Sanja Grahek

30

ODLUKA VIJEĆA ODSJEKA ZA ROMANISTIKU O PRIHVAĆANJU IZVJEŠĆA IZABRANOG IZVJESTITELJA O ISPUNJAVANJU UVJETA ZA PRODULJENJE RADNOG ODNOSA dr.sc. YVONNE VRHOVAC

Na sjednici održanoj 27. lipnja 2005., Vijeće Odsjeka za romanistiku donijelo je odluku da prihvati izvješće izabranog izvjestitelja, dr.sc. Augusta Kovačeca, red. prof., o ispunjavanju uvjeta za produljenje radnog odnosa dr.sc. Yvonne Vrhovac.

Pročelnica Odsjeka za romanistiku

Sanja Grahek

31

MIŠLJENJE STUDENTSKIH PREDSTAVNIKA U ODSJEKU

Profesorica dr.sc. Yvonne Vrhovac predaje metodiku nastave studentima francuskog jezika i književnosti na IV godini studija. U tom okviru drži predavanja i seminare te organizira vježbe u okviru školske prakse.

Na temelju ankete sprovedene među studentima četvrte godine nastavničkog smjera zaključili smo da su studenti dosta zadovoljni nastavničkim radom profesorice dr.sc. Yvonne Vrhovac: izvođenjem nastave, organiziranjem školske prakse, radom sa studentima u izradi seminarskih i diplomskih radova, načinom provjere znanja na ispitima. Osobni odnosi prema studentima su također zadovoljavajući. Stoga studenti francuskog jezika i književnosti podupiru prijedlog Odsjeka za romanistiku da se profesorici dr.sc. Yvonne Vrhovac produlji radni odnos.

Predstavnica studenata IV godine francuskog jezika i književnosti

Ana Tomičić

U Zagrebu, 27. lipnja, 2005.

32

Dr. sc. August Kovačec, redoviti profesorOdsjek za romanske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u ZagrebuUl. Ivana Lučića 3, 10 000 Zagreb(Izvjestitelj imenovan na sjednici Odsjeka)

ODSJEK ZA ROMANSKE JEZIKE I KNJIŽEVNOST i FAKULTETSKO VIJEĆE Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

IZVJEŠĆE o tome da li dr. sc. Yvonne VRHOVAC,redoviti profesor u Odsjeku za romanske jezike i književnosti, ispunjava uvjete za za produljenje radnoga odnosa nakon navršene 65. godine života

Dr. sc. Yvonne VRHOVAC, redovita profesorica za metodiku nastave francuskoga jezika, obavlja svoje nastavničke i druge dužnosti u Odsjeku za romanistiku, kako u dodiplomskoj tako i u poslijediplomskoj nastavi, u punom opsegu, a s obzirom na narav posla profesora metodike (teoretski i praktički dio nastave) uvijek je na usluzi studentima dodiplomskog i poslijediplomskog studija te spremna na suradnju s kolegama u Odsjeku i na Fakultetu. Posebno intenzivno surađuje s metodičarima na drugim neofilološkim grupama.

Već više od dva desetljeća prof. dr. sc. Yvonne Vrhovac na Odsjeku za romanistiku vodi glavnu brigu o metodičkom formiranju nastavnika francuskoga jezika, a odigrala je značajnu ulogu, osobito svojim savjetima, i u organiziranju metodičke nastave za druge romanske i neofilološke grupe. Osobito se istaknula u organiziranju Poslijediplomskoga studija glotodidaktike (metodike nastave stranih jezika), kojemu je do ožujka 2003. bila voditeljica, a nakon toga zamjenica voditeljice; kao nastavnica na tom studiju od početka je vodila dio teoretske nastave za sve studente (vodila je osam temeljnih kolegija), a istodobno je vodila glavninu nastave metodike francuskoga jezika te izradbu magistarske radnje iz toga područja. Također je intenzivno radila na koncepciji dvaju novih poslijediplomskih studija glotodidaktike: specijalističkog i doktorskog (prijedlozi tih studija se dovršavaju i ujesen će biti upućeni u postupak za ocjenjivanje).

Velik je napor uložila i (kao članica fakultetskih tijela i u okviru Odsjeka) u stvaranje novog programa diplomskoga nastavničkog studija za buduće profesore francuskog jezika. U tom svojstvu u radnim tijelima fakulteta dala je velik doprinos koncepciji zajedničkih modula za sve nastavničke studije.

Osim čisto nastavničke i organizacijske djelatnosti na Fakultetu, prof. dr. sc. Yvonne Vrhovac obavlja i niz drugih dužnosti u vezi s organizacijom i poboljšanjem nastave stranih jezika u tijelima Sveučilišta u Zagrebu te u tijelima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, odnosno u nacionalnim i međunarodnim znastvenim programima i projektima.

33

Kako ove godine profesorica Vrhovac navršava 65 godina, a na Odsjeku za romanistiku nema raspoloživog nastavnika za predmet metodika, radi normalnoga odvijanja nastave i formiranja nastavnika za francuski jezik Odsjek smatra da bi bilo nužno da profesorica Vrhovac nastavi svoju nastavničku djelatnost u Odsjeku.

Prof. dr. sc. Yvonne Vrhovac ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o produljenju radnoga odnosa za redovite profesore, a ovdje navodimo samo dio njezinih djelatnosti i postignuća kojima se za to kvalificira:

1. U protekle tri godine objavila je:a) pet znanstvenih radova (vidi priloženi Popis radova);b) šest stručnih i preglednih radova (vidi Popis radova);c) (predala) jednu recenziju rukopisa za znanstveni projekt Tempus;d) (održala) osamnaest izlaganja na različitim stručnim i znanstvenim skupovima u

zemlji i u inozemstvu (vidi Popis radova);2. U protekle tri godine bila je mentor za izradbu jednog magisterija, a sudje-

lovala je u ocjenjivanju i obrani magisterija i doktorata na drugim neofilološkim grupama (na francuskom ima vrlo malen broj kandidata za magisterij);

3. U protekle tri godine u prosjeku je godišnje bila mentor za dvije do tri diplomske radnje; šk. g. 2003/2004. održala je ciklus metodičkih predavanja u Odsjeku za romanistiku za studente početnike;

Osim toga sudjelovala je:3. u radu ekspertne skupine (s prof. dr. J. Silićem i prof. dr. V. Ivirom) na

doradi prijevoda Zajedničkog europskog referentnog okvira za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje, od svibnja 2004. do listopada 2004. (objavljen u izdanju Školske knjige);

7. sa skupinom praktičara-učitelja francuskog jezika, u izradbi HNOS-a za francuski kao prvi strani jezik od I. do VIII. razreda osnovne škole; 8. od rujna 2004. do srpnja 2005. kao članica NO pri Ministarstvu znanosti obrazovanja i športa za izradbu europskog jezičnog portofolija, gdje je njezin doprinos visoko ocijenjen; također je voditeljica skupine teoretičara i praktičara (7 članova) koji rade na izradbi hrvatskoga jezičnog portofolija za male učenike (od 8 do 10 godina, od II. do IV. razreda) uključene u nastavu stranih jezika od II. do IV. razreda osnovne škole; 9. zajedno sa suradnicima (Ž. Horvat-Vukelja, A.-B. Jelić, M. Topličanec), u izradi udžbenika, radnog priručnika za nastavnika, radne bilježnice i CD sa zvučnim zapisima lekcija, dodatnih pjesmica i recitacija (sveobuhvatna metoda za učenje francuskoga od rane dobi; Un, deux, trois, nous voila, Školska knjiga, 2005). Taj je rad bio nužan otkako je šk. g. 2003/2004. uvedeno obvezatno učenje stranog jezika od I. razreda osnovne škole; taj prinos prof. Vrhovac u koncipiraju metode posebno je ključan; 10. kao predstavnica Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za nastavu francuskog jezika sudjeluje u trogodišnjem projektu Tempus «Rano učenje stranih jezika: obrazovanje nastavnika» (uz nekoliko predstavnika visokoškolskih ustanova iz Hrvatske sudjeluju i predstavnici triju europskih sveučilišta – iz Orléansa-Toursa, Liverpoola, Potsdama); na sudjelovanje u projektu pozvana je kao vrstan i međunarodno priznat stručnjak u području ranog učenja stranih jezika (od 1996. do

34

2001. bila je voditeljica znanstvenoistraživačkoga projekta iz tog područja koji je dobio visoke ocjene u stručnim krugovima).

S navedenim popisom ne zaključuje se djelatnost prof. dr. sc. Yvonne Vrhovac u visokoškolskoj nastavi i istraživačkoj djelatosti na području glotodidaktike, osobito glotodidaktike francuskoga jezika. U posljednje tri godine znanstveni i stručni rad prof. dr. sc. Yvonne Vrhovac bio je bogat, inovativan i poticajan, a ona je osobno potaknula niz važnih novina u struci te omogućila uključivanje hrvatskih glotodidaktičara u međunarodne projektne aktivnosti. Ona je danas neosporno najpriznatiji stručnjak za metodiku nastave francuskog jezika u Hrvatskoj i jedan od najuglednijih glotodidaktičara u Hrvatskoj. Potreba za produljenjem rada prof. Vrhovac još je jače izražena time što predstoji usklađivanje programa diplomskih nastavničkih studija, kao i iz potrebe za kvalitetnim dovršenjem nacionalno važnih obrazovnih projekata u kojima će biti odlučujuće sudjelovanje iskusnih i kompetentnih stručnjaka za metodiku nastave francuskoga jezika.

Zbog svega toga Odsjek preporučuje Fakultetskomu vijeću da produži radni odnos s prof. dr. Yvonne Vrhovac.

U Zagrebu, 17. lipnja 2005. August Kovačec

Prilog: Popis radova

35

Objavljeni radovi od 2002/03. g. do 2004/5. :

Znanstveni: 1. «Les réflexions métalinguistiques au cours des interactions en classe de langue, nous mettent-elles sur la piste des recherches sur l'acquisition des langues étrangères?», SRAZ XLVII-XLVIII, 2002-2003, pp.559-5742. «Obilježja «ja» i «ti» u razrednom govoru», Zbornik radova HDPL «Psiholingvistika i kognitivna znanost u Hrvatskoj primijenjenoj lingvistici», Stolac, D., Ivanetić N., Pritchard B., (ur.) Zagreb – Rijeka, 2003., str. 773 - 784 3. «Poučavanje i učenje leksika na satu stranog jezika», Zbornik radova HDPL «Semantika prirodnog jezika i metajezik semantike», Granić, J. (ur.), Zagreb – Split, 2005, str. 791-8064. «Les activités d'après-lecture de texte littéraire au service de l'acquisition», u tisku izlazi u jesen 2005. u časopisu le Français dans le monde, Hachette, Paris (oko 14 str.) 5. «Relation entre la conscience linguistique et la compétence grammaticale des apprenants de FLE», tekst (14 str.) spremljen na web stranici časopisa Mélanges linguistiques, 2002.

Stručni i pregledni:

1.»Govor i razgovor u hrvatskom projektu 'Istraživanje procesa učenja/usvajanja stranoga jezika u ranoj dobi'(1991. -2001.g.), Zbornik radova s međunarodnoga stručnog i znanstvenoga skupa u Europskoj godini jezika, Osijek, 2002, str. 127-138 2. «Današnji srednjoškolci o poduci francuskog i njihova viđenja nastave u budućnosti», Zbornik radova HDPL «Primijenjena lingvistika u Hrvatskoj – Izazovi na početku XXI. stoljeća», Stolac, D., Ivanetić, N., Pritchard, B. (ur.), Zagreb- Rijeka, 2002, str. 563 - 5683. «L'actualité des idées de Skok dans son ouvrage: Metodologija francuskoga jezika(Zagreb, 1939)», Actes du 2e colloque sur les études françaises en Croatie, Le Calvé-Ivičević, E. (ed.), Art Tresor Naklada, 2002., pp. 141 -164.4. «Koje su kompetencije potrebne dobrom učitelju stranoga jezika?», Zbornik radova «Dijete i jezik danas», Vodopija, I. (ur.), Osijek, 2003., str. 127 - 1345. «Učenikova samostalnost – jesmo li spremni za nju?», Zbornik radova HDPL, «Suvremena kretanja u nastavi stranih jezika», Stolac, D., Ivanetić, N., Pritchard, B. (ur.), Zagreb- Rijeka, 2004, str. 471- 4816. «Nastavnikova i učenikova uloga u interaktivnom prostoru», Zbornik radova HDPL, «Jezik u društvenoj interakciji», Stolac, D. , Ivanetić, N., Pritchard, B. (ur.), Zagreb- Rijeka, 2005., str. 535- 546

Recenzija rukopisa: «Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini II: teorijska razmatranja, primjena», Kovačević,M., Pavleković- Franić, D.,(ur.), Tempus projekt 2001/03. Usmena izlaganja:

1.«Koje su kompetencije potrebne dobrom učitelju stranoga jezika?», izlaganje na međunarodnom stručnom i znanstvenom skupu, Osijek, studeni, 2002.2. «Relation entre la conscience linguistique et la compétence grammaticale des apprenants de FLE» izlaganje na skupu «La didactique des langues face aux cultures

36

linguistiques et éducatives, organiziranom na Sveučilištu Sorbonne nouvelle, Paris III., Paris, 2002.3. «Učenikova samostalnost – jesmo li spremni za nju?», izlaganje na stručnm skupu HDPLa Opatija, svibanj, 2002.4. « Do you speak English ili kako smo nepripremljeni demokratskim putom ušli u jednojezičnost u I. r. osnovnoškolskog obrazovanja» izlaganje na međunarodnom stručnom i znanstvenom skupu, Osijek, studeni, 2003.5. «Moj prvi portfolio – prikaz istraživanja s učenicima francuskog jezika u V. r. O. š. «I. Kršnjavog», izlaganje na Pedagoškoj tribini u Alliance française, Zagreb, svibanj, 2003.6. «European language protfolio – My first protfolio – research with the Croatian learners aged 11» – poster na kongresu za profesore stranih jezika u Frankfurtu, rujan, 2003. 7. « O odnosu jezične svjesnosti i gramatičkoga znanja» prikaz istraživanja u okviru stručnog usavršavanja nastavnika francuskog jezika, Zagreb, ožujak, 2003.

8. «Nastavnikova i učenikova uloga u interaktivnom prostoru», izlaganje na stručnom skupu HDPLa, Opatija, svibanj, 2003.9. «Pitanje kao jedna od strategija razvijanja učenikovih kognitivnih sposobnosti» – izlaganje na stručnom skupu u okviru stručnog usavršavanja nastavnika francuskog jezika na županijskoj razini, pod ingerencijom Zavoda za školstvo, srpanj, 2003. 10. «L'enseignement précoce en Croatie – le projet expérimental (1991 – 2000)» , izlaganje za studente en maîtrise de FLE na sveučilištu Paris IV – Sorbonne, Paris, siječanj, 2004.11. «Moj prvi portfolio – prikaz istraživanja s učenicima francuskog jezika u V. r. O. š. «I. Kršnjavog», izlaganje na stručnom aktivu nastavnika francuskog jezika, Split, svibanj 2004.12. «Pitanje kao jedna od strategija razvijanja učenikovih kognitivnih sposobnosti» – izlaganje na stručnom aktivu nastavnika francuskog jezika, Split, svibanj, 2004.13. «Forum politique: Approches globales en faveur d'une éducation plurilingue» , izlaganje na stručnom skupu nastavnika francuskog jezika na razini županije u okviru redovnog stručnog usavršavanja pod ingerencijom Zavoda za školstvo, Zagreb, rujan, 2004. 14. «L'implication des documents du Conseil de l'Europe à l'enseignement/apprentissage des langues», izlaganje na sastanku Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zadru i članova Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta uz Zagrebu, Zadar, studeni, 2004. 15. «Sastavnice didaktičke sredine» predavanje na stručnom skupu za nastavnike klasičnih jezika u okviru redovnog stručnog usavršavanja na županijskoj razini pod ingerencijom Zavoda za školstvo, Klasična gimnazija, Zagreb, studeni, 2004. 16. «Vrednovanje i samovrednovanje na satu stranog jezika u nižim razredima osnovne škole»,izlaganje na međunarodnom stručnom i znanstvenom skupu, Osijek, studeni, 2004.17. «Izrada Europskog jezičnog portfolija, za učenike od 8 do 10 godina» izlaganje na tribni u okviru sekcije «Rani jezični razvoj» pri Fakultetu za jezičnu edukaciju i rehabilitaciju, Zagreb, travanj 2005. 18. «Izrada suvremenih didaktičkih materijala» izlaganje na pedagoškoj tribini, VUŠ Čakovec, Čakovec, ožujak, 2005.

37

Tijekom posljednjih triju akademskih godina u svom znanstvenm i stručnom radu dr.

sc. Yvonne Vrhovac usmjerila je svoje aktivnosti na nekoliko užih područja.

Uz redovite nastavne obveze na dodiplomskome studiju, do ožujka 2003. godine bila

je voditeljica, a nakon toga zamjenica voditeljice Poslijediplomskoga studija

glotodidaktike. Na tome je studiju vodila sljedeće kolegije: Proces učenja/usvajanja

stranog jezika, Jezik i komunikacija, Govorna komunikacija i interakcija u didaktičkoj

sredini, Komunikacijske strategije, Uloga igre u razvijanju komunikacije i

kreativnosti u nastavi stranog jezika, Samostalnost u učenju, Komunikacijske

strategije pri ranom ucenju i Kulturološki elementi u ranom učenju stranog jezika.

Bila je član ispitivačkih povjerenstava na završnim ispitima te mentorica pri izradi

magistarskog rada poslijediplonmandici Sonji Stević (napominjemo da je broj

poslijediplomanada francuskog jezika općenito malen). U tom je razdoblju intenzivno

i aktivno radila i na koncepciji dvaju novih poslijediplomskih studija glotodidaktike:

specijalističkog i doktorskog. Prijedlozi tih novih poslijediplomskih programa upravo

se dovršavaju kako bi ove jeseni mogli krenuti u postupak ocjennivanja.

Velik angažman dr. sc. Yvonne Vrhovac je uložila u kreiranje novog programa

diplomskog nastavničkog studija za buduće profesore francuskog jezika. Njezina se

aktivnost u tom području odvijala na dvama kolosijecima. Kao član fakultetskog

Odbora za nastavu sudjelovala je na mnogobrojnim radnim sastancima na kojima se

izrađivala koncepcija zajedničkih modula za sve nastavničke studije. U sklopu svojih

odsječkih obveza radila je na koncepciji metodičkog dijela za izobrazbu profesora

francuskog jezika.

Kao najugledniji hrvatski stručnjak za nastavu francuskog jezika dr. sc. Yvonne

Vrhovac je u protekle tri godine surađivala s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i

športa RH u većem broju aktivnosti, a posebno ćemo izdvojiti nekoliko. Kao član

ekspertne skupine (uz dr. sc. Vladimira Ivira I dr. sc. Josipa Silića) sudjelovala je (od

svibnja do listopada 2004.) u doradi prijevoda Zajedničkog europskog referentnog

okvira za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje koji je upravo izišao iz tiska u

izdanju Školske knjige, Zagreb. Posljednjih godinu i pol sudjelovala je u izradi

38

Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda za francuski kao prvi strani jezik u

osnovnoj školi. Izmnimno je vrijedan i njezin rad na Europskom jezičnom portfoliju:

od rujna 2004. godine član je Nacionalnog odbora pri MZOŠ-u i voditeljica skupine

za izradu hrvatskog jezičnog protofolija za učenike od 8 do 10 godina uključene u

nastavu stranih jezika od drugog do četvrtog razreda osnovne škole. Golem doprinos

dr. sc. Yvonne Vrhovac unapređenju nastave francuskog jezika u Hrvatskoj posebno

je vidljiv u koncipiranju metode za učenje francuskog jezika od rane školske dobi te

suautorstvu pri izradi novih nastavnih materijala (udžbenik, radni priručnik za

nastavnika, radnja bilježnica i CD). Njihova posebna vrijednost ogleda se u činjenici

što je njima omogućena opremljenost adekvatnim nastavnim materijalima za nastava

francuskog jezika nakon što je strani jezik uveden kao obvezni školski predmet od

pravog razreda osnovne škole.

Gledajući u cjelini, znanstveni i stručni rad dr. sc. Yvonne Vrhovac tijekom

posljednjih triju godina bio je vrlo bogat, inovativan i vrijedan. Svojim bogatim

iskustvom, ugledom koji uživa među sustručnjacima u zemlji i inozemstvu te

golemom radnom energijom potaknula je niz važnih novina u struci, omogućila

uključivanje hrvatskih glotodidaktičara u međunarodne projektne aktivnosti te

pridonijela da metodika nastave francuskog jezika nastavi držati korak sa svjetskim

zbivanjima.

Na međunarodnom planu kao posebno vrijedan ističe se njezin rad u sklopu Tempus

projekta Rano učenje stranih jezika: obrazovanje nastavnika. Riječ je o važnom

međunarodnom projektu u kojem je dr. sc. Yvonne Vrhovac predstavnica

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, a na sudjelovanje u projektu pozvana je kao vrstan i

međunarodno priznat stručnjak u području ranog učenja stranih jezika (od 1996. do

2001. godine bila je voditeljica hrvatskog znanstveno-istraživačkog projekta o ranoj

učenju stranih jezika koji je iznimno poznat i cijenjen i u svijetu!). U sklopu

navedenog Tempus projekta surađuje sa sustručnjacima u Francuskoj (URFM

Orléans-Tours), Britaniji (Hope University Liverpool) i Njemačkoj (Potsdam

Universität). Na njezin poticaj u projekt su uključeni i Filozofski fakultet u Osijeku te

visoke učiteljske škole u Osijeku i Čakovcu. Međunarodni projektni tim upravo

započinje dvogodišnji rad na koncipiranju standarda za obrazovanje nastavnika za

poučavanje stranih jezika u ranoj školskoj dobi.

39

U lipnju 2004. godine dr. sc. Yvonne Vrhovac je kao predstavnica Hrvatske

sudjelovala na međunarodnoj konferenciji o usklađivanju kriterija za pri ocjenjivanju

znanja prema razinama jezične kompetencije prihvaćenima u europskom dokumentu

Zajednički referentni okvir za jezike. Konferencija se održala u Strasbourgu, a

organiziralo ju je Vijeće Europe.

U Hrvatskoj ne postoji stručnjak koji bi u ovom trenutku mogao kompetentno preuzeti

i nastaviti razvijati metodiku nastave francuskog jezika na Filozofskome fakultetu u

Zagrebu. Potreba za nastavkom rada dr. sc. Yvonne Vrhovac potencirana je i

činjenicom da predstoji usklađivanje programa diplomskih nastavničkih studija, s

jedne strane, i, s druge, potreba za kvalitetno dovršenje nacionalno važnih obrazovnih

projekata u kojima je odlučujuće sudjelovanje iskusnih i kompetentnih stručnjaka u

području metodike nastave francuskog jezika.

40

dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.dr. sc. Ivo Maroević, red. prof.dr. sc. Nenad Prelog, red. prof.

Zagreb, 5. veljače 2005.

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 15. prosinca 2004. imenovano je stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti,  na Katedri za organizaciju znanja, na Odsjeku za informacijske znanosti. Temeljem odredbi Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/03), Odluke Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja (NN br. 94/96), Minimalnih uvjeta za izbor u znanstvena zvanja (NN br.38/97) i čl. 8 Pravilnika o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava (NN br. 38/97) podnosimo slijedeće

S k u p n o i z v j e š ć e

Natječaj je objavljen u «Vjesniku» 27.12.2004. godine. Na natječaj se prijavio dr. sc. Miroslav Tuđman, redoviti profesor, kao jedini pristupnik.

Podaci iz životopisa pristupnika

Miroslav Tuđman (rođen 1946. u Beogradu) završio je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1970. (studiji filozofije i sociologije); magistrirao je (1975.) i doktorirao (1985.) iz područja informacijskih znanosti.

Radio je u Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu (1972. – 1977.), Zavodu za kulturu Hrvatske (1977.-1988.). Od 1988. šef je Katedre za dokumentalistiku na Odsjeku informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 2004. šef je Katedre za organizaciju znanja. Izabran je 1988. za docenta, 1991. za izvanrednog profesora, 1998. za redovitog profesora za znanstveno područje informacijskih znanosti.

Utemeljitelj je i prvi voditelj Zavoda za informacijske studije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1989.-1990.). Bio je prodekan Filozofskog fakulteta (1990.-1991.).

Sudionik je Domovinskog rata od 1991. Promaknut u čin brigadira 1992., a 1995. u čin general bojnika. Voditelj je Centra za strategijska istraživanja 1992.-1993.

Bio je zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnosti te (utemeljitelj i) ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS) u dva navrata (1993.-1998. i 1999.-2000.).

41

Miroslav Tuđman, Hrvat, državljanin je Republike Hrvatske, oženjen, otac dvije kćeri. Vlada engleskim, njemačkim i ruskim jezikom.

Za sudjelovanje u Domovinskom ratu i stvaranju hrvatske države dobio je devet odličja.

Znanstvena djelatnost

Pristupnik je god. 1987. izabran u znanstveno-istraživačko zvanje znanstveni suradnik, 1991. u zvanje viši znanstveni suradnik, 1998. u zvanje znanstveni savjetnik u području društvenih znanosti.

Magistrirao je 1975. god. na Sveučilišnom poslijediplomskom studiju bibliotekarstva, informacijskih i dokumentacijskih znanosti u Zagrebu s radom "Spoznajno-logistički elementi činjenice i obavijesti". Doktorirao je 1985. god. na Sveučilištu u Zagrebu s disertacijom "Paradigma informacijske znanosti".

Objavio je 5 knjiga (od toga jednu nakon posljednjeg izbora), 13 poglavlja u knjigama (4 nakon posljednjeg izbora), 29 znanstvena rada u inozemnim, međunarodnim i domaćim časopisima (od toga 7 nakon posljednjeg izbora), 9 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zborniku radova s međunarodnih znanstvenih skupova, (od čega 3 nakon posljednjeg izbora – 2 u koautorstvu), 5 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zborniku radova s domaćih znanstvenih skupova, te 4 znanstvene rasprave u časopisima za kulturu.

Bio je urednik 4 znanstvena zbornika, od čega 1 nakon posljednjeg izbora.

Bio je voditelj 3 međunarodna projekta u okviru djelatnosti Zavoda za kulturu Hrvatske i UNESCO-a, koja su se bavila problemom tezaurusa kulturnog razvitka, u razdoblju 1981-86. Istovremeno je u Zavodu za kulturu Hrvatske od 1979-82. vodio 2 domaća projekta koja su se bavila problemom kulturne informacije. God. 1988-90. bio je koordinator podprojekta "Struktura znanja u društvenim i humanističkim znanostima" u okviru projekta "Istraživanja u informacijskim znanostima".

Od 1982. godine sudjeluje u međunarodnim projektima i to 1982. - 1983. u UNESCO-vom projektu "A Repertory of Statistics of Socio-Cultural Activities", a 1988. - 1989. u projektu "Kulturne pretpostavke tehnološkog razvoja Japana".

Godine 1983. - 1984. sudjeluje u domaćim projektima koji se bave dugoročnim aspektima razvoja Hrvatske, prostorom i čovjekovom okolinom, s aspekta uspostavljanja informacijsko-dokumentacijskog sustava za potrebe prostornog planiranja.

Nakon zadnjeg izbora u razdoblju 1996. - 2001. vodi projekt: "Modeli znanja i obrada prirodnog jezika" na Odsjeku za informacijske znanosti, Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Godine 2002. - 2005. voditelj je projekta: "Tipologija znanja i metode obrade obavijesti”, Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Zagreb,.

Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima, od čega na 17 međunarodnih (6 nakon posljednjeg izbora.) i 21 domaćem skupu (5 nakon posljednjeg izbora.). Na skupovima sudjeluje s prilozima o temama u rasponu od uporabe računala u planiranju kulturnog razvitka, preko bibliometrijskih analiza,

42

analiza citata, diseminacije znanja, industrije znanja, do obrade jezika, tezaurusa, baza podataka te umreženog znanja, dezinformacija i izvjesnica.

Održao je 11 pozvanih predavanja (7 nakon posljednjeg izbora) na znanstvenim skupovima u Brnu 1987-8, Dubrovniku 1989. i Wilton Parku 1997, Plovdivu 2000, Grazu 2004., itd.

Miroslav Tuđman održao je nekoliko desetaka tribina u razdoblju 2000. – 2004., i bio je promotorom niza znanstvenih i stručnih knjiga iz područja informacijske znanosti, nacionalne sigurnosti i suvremene povijesti.

Od 1995. član je Matičnog povjerenstva za informacijske znanosti.

U razdoblju 1992.-1995. član je međunarodnog uredništva časopisa "Information Processing & Management".

Miroslav Tuđman glavni je i odgovorni urednik međunarodnog časopisa National Security and the Future što ga izdaje St. George Association od 2000. godine.

Analitički ćemo prikazati i ocijeniti radove A1 koji pristupnika kvalificiraju za drugi izbor u stalno zvanje redovitog profesora:

Peta knjiga prof. dr. sc. M. Tuđmana iz informacijske znanosti (objavljena nakon zadnjeg izbora) čini teorijsku i istraživačku cjelinu s prethodnim knjigama. Kako se radi o drugom izboru u zvanje redovitog profesora to ćemo ponoviti prikaz i ocjene i prve četiri knjige radi stjecanja uvida u cjelinu njegova rada.

1. Tuđman, Miroslav: "Struktura kulturne informacije", Biblioteka Izabrane teme, Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb, 1983, str. 256. "Struktura kulturne informacije" otvara teorijski problem kulturne obavijesti koji je do tada gotovo nepoznat informacijskoj znanosti. Istovremeno uočava iznimno brzi rast podataka i informacija u kulturi. Informacijska se znanost do tada bavila uglavnom znanstvenim informacijama, stoga on pledira za unos kulturnih informacija. Knjiga se sastoji od dvije studije 'Predmet kulturne informacije' i 'Komunikacijski obrasci kulture'. One su pokušaj sinteze i osmišljavanja raznih informacijskih zadaća u kulturnim djelatnostima. Najznačajniji su dijelovi knjige analitika fakture obavijesti, tipologije kulturne građe i komparativna analiza znanstvene i kulturne obavijesti. Time se kulturna informacija uvodi u sustav informacijskog mišljenja, a društvena morfologija obavijesti i konsolidacija kulturne obavijesti, u zavisnosti od kulturnih funkcija, postaju nezaobilazni činitelji koje valja uzimati u obzir pri svakom budućem promišljanju informacijske znanosti.

2. Miroslav Tuđman: "Teorija informacijske znanosti", Informator, IBI, Zagreb, 1986.; 2. izdanje Zagreb, 1990. “Teorija informacijske znanosti" usmjerena je prvenstveno na istraživanje i sintezu znanstvenih polazišta i odredišta informacijske znanosti, na prikaz socijalnih aspekata informacijske paradigme i na metodologijsku problematiku informacijske znanosti. To su problemi utemeljivanja informacijske znanosti. Razlog je što se informacijska znanost konstituira tek 60-ih godina ovog stoljeća, pa je prevladavalo mišljenje da je ona negdje između tehnologije i umijeća obrade informacija/dokumenata.

43

Tuđman u knjizi strukturira teorijske probleme informacijske znanosti, prikazuje razvoj i strukturu njezine paradigme i precizira temeljni kategorijalni aparat za izučavanje obavijesti, njezine strukture, oblika i tipova informacija u komunikacijskim procesima. Ova je knjiga kapitalno djelo za pristup informacijskoj znanosti kao znanstvenoj disciplini.

3. Tuđman, Miroslav: "Obavijest i znanje: s rječnikom osnovnih pojmova", Zagreb, Zavod za informacijske studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1990. "Obavijest i znanje" unosi novi aspekt u promatranje informacijske znanosti. Naslov upućuje na pomak što se u predmetu informacijske znanosti zbiva u posljednjih desetak godina. Obzirom da informacije stvaraju znanje, nametnula se potreba razumijevanja odnosa između obavijesti i znanja. Svrha je knjige propitivanje bitnih fenomena informacijske znanosti, kako bi se oni pojmili i promišljali iz nove perspektive. Strukturirana u četiri poglavlja, gdje se nakon 'Uvoda' javljaju poglavlja 'Obavijest i društvo', 'Prilog epistemologiji informacijske znanosti' i 'Dokumentalistika', jasno je da znanje kao proizvod strukturiranih obavijesti određuje značenje obavijesti u društvu, diktira posebnu epistemologiju u transferu znanja i unosi dokumentalistiku kao posebnu disciplinu u red dotadašnjih disciplina informacijske znanosti. Na kraju se knjige nalazi iscrpni rječnik odabranih pojmova, koji je baza za moguću buduću enciklopediju informacijske znanosti.

4. Miroslav Tuđman, Damir Boras, Zdravko Dovedan: "Uvod u informacijsku znanost", Udžbenik za 2. razred srednjih škola; Školska knjiga, Zagreb, 1992. (2. izdanje Zagreb, 1993.). Knjiga "Uvod u informacijsku znanost" sustavno iznosi povijest, teorijsku osnovu i praktičnu primjenjivost informacijske znanosti u društvu i u sprezi s ostalim znanstvenim disciplinama. Tu je na razumljiv, pregledan i udžbenički način iskazan doseg informacijske znanosti u tom trenutku razvoja znanosti.

5. Tuđman, Miroslav. "Prikazalište znanja". Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2003. "Prikazalište znanja" nastavak je istraživanja epistemologijskih problema informacijske znanosti (o anatomiji i morfologiji kulturne obavijesti, izvoru i porijeklu obavijesti, strukturi i genezi informacijskih sustava, vremenitosti znanja, paradigmi informacijske znanosti i sl.). Autor zagovara tezu da treba redefinirati područje informacijske znanosti, jer se informacijska znanost mora baviti ne samo obavijestima, već i pogrešnim obavijestima i protuobavijestima. Teorijsko tumačenje tih novih formi obavijesti, novih u području teorije informacijske znanosti, nametnulo je ispitivanje i integriteta obavijesti ali i novo tumačenje relevantnosti sa stajališta pošiljatelja obavijesti. Novost je i autorovo uvođenje izvjesnica kao predmeta bavljenja informacijske znanosti. Izvjesnice su vrsta znanja za akciju, za djelovanje i odlučivanje. Takva vrsta obavijesti ovisna je o vremenu. Određivanje epistemoloških odrednica izvjesnica pretpostavka je širenja područja informacijske znanosti i na organizaciju znanja koje je potrebno za odlučivanje i razvoj. Druga grupa radova u knjizi “Prikazalište znanja” razmatra obavijesti i znanje u socijalnom i povijesnom okruženju. Zato su mijene znanstvenih paradigmi uopće, a ne samo paradigme informacijske znanosti predmetom raščlambe. Autor daje nove teorijske osnove za tumačenje odnosa između obavijesti i povijesnih događaja, te obavijesti i povijesnih činjenica. Time su postavljene epistemološke osnove za raspravu o odnosu umreženog znanja te povijesnog pamćenja i kolektivnog zaborava. Ovim tezama autor je na

44

originalan otvorio novo područje u teoriji informacijske znanosti, područje kojim se bavi mali broj istraživača i u nas i u svijetu.

6. Tuđman, Miroslav. Informacijska znanost i izvjesnice. // Informatologia. 35 (2002), 4; 244-251.

Iako se izvjesnice (intelligence) definiraju kao vrsta obavijesti namijenjena za odlučivanje i djelovanje, do sada nisu bile predmetom bavljenja informacijske znanosti. Autor u ovom radu nudi nove teorijske odrednice izvjesnica kao forme znanja koja mora biti predmet istraživanja informacijske znanosti. Izvjesnice su znanje za djelovanje. Izvještajno znanje je znanje za djelovanje, koje ima svoju vrijednost samo u realnom vremenu interakcije. Po svojoj formi izvjesnice prikazuju odrednice svakog racionalnog djelovanja: cilj akcije, procjenu situacije, prosudbu sredstava i motiva. Prema sadržaju izvjesnice su obavijesti o namjerama protivnika. Ključni pojmovi za vrednovanje izvjesnica su valjanost i učinkovitost. Učinkovitost se može mjeriti prema dva kriterija: kriteriju uporabljivosti i kriteriju korisnosti. Uporabljivost izvjesnica mjera je subjektivne prosudbe korisnika o potencijalnoj i mogućoj vrijednosti izvjesnica u procesu odlučivanja. Korisnost izvjesnica mjera je objektivne učinkovitosti izvjesnica post festum, nakon što su stvarno bile korištene kao instrument u optimizaciji politike ili procesu odlučivanja. Doprinos autora je što proširuje područje informacijske znanosti i na teoriju izvjesnica, te daje novo tumačenje pojma relevantnosti.

7. Tuđman, Miroslav; Mikelić, Nives; Boras, Damir. Vocabulary size prediction of Croatian texts // Proceedings of the 25th International Conference on Information Technology Interfaces / Budin, Leo; Lužar-Stiffler, Vesna; Bekić, Zoran; Hljuz Dobrić, Vesna (ur.).Zagreb: SRCE, 2003. 223-228.

Ovaj rad prvo je empirijsko istraživanje veličine rječnika tekstova na hrvatskom jeziku prema Heapsovom zakonu. Rezultati pokazuju da je distribucija različnica u korpusu hrvatskih tekstova pravilna, jer su odstupanja unutar teorijski dopuštenih granica. Istraživanje potvrđuje teorijske postavke da Zipfov zakon nije primjenjiv za analizu hrvatskih tekstova jer je leksička gustoća hrvatskog jezika različita od engleskog (drugih) jezika. Autori dolaze do važnih zaključaka o omjeru pojavnica i različnica u tekstovima na hrvatskom i engleskom jeziku, te o potrebi da se parametri koji određuju te omjere moraju teorijski utemeljiti.

8. Tuđman, Miroslav. Informacijska znanost: Znanost o obavijestima, pogrešnim obavijestima i protuobavijestima // Modeli znanja i obrada prirodnoga jezika / Tuđman, Miroslav (ur.). Zagreb : Zavod za informacijske studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2003, 13-38.

Sudionici u interakciji (pogotovo u umreženim interaktivnim (WWW) medijima) nastoje mijenjati namjere, ciljeve, odluke i akcije – ne samo svoje, nego i drugih aktera s kojima komuniciraju. Zato dolazi do narušavanja integriteta obavijesti. Preinake se obavijesti očituju kao tehnička, semantička i socijalna pogreška, odnosno dovode do pojave obavijesti, pogrešnih obavijesti i protuobavijesti - koje postaju legitiman predmet bavljenja informacijske znanosti. Predloženi su kriteriji za razlikovanje obavijesti, pogrešnih obavijesti i protuobavijesti sa stajališta njihove vrijednosti za pojedine sudionike u interakciji. Zato se redefinira pojam relevantnosti i analizira učinkovitost obavijesti sa stajališta sudionika u komunikacijskom procesu. Uporabljivost

45

obavijesti mjera je učinkovitosti informacijskog procesa koju procjenjuje korisnik. Relevantnost je uvriježeni naziv za mjerenje uporabljivosti obavijesti od strane korisnika. Korisnost obavijesti mjera je učinkovitosti pošiljatelja na procese odlučivanja i djelovanja korisnika obavijesti. Korisnost je mjera stvarnog učinka autora (izvora) obavijesti na odabir ciljeva, odluke i djelovanje korisnika obavijesti. U ovim radu autor razvija teoriju za tumačenje obavijesti, pogrešnih obavijesti i dezinformacija, kao legitimnog predmeta istraživanja informacijske znanosti; nudi novu teoriju i interpretaciju relevantnosti u umreženim interaktivnim medijima.

9. Tuđman, Miroslav. Obavijest, znanje i razumijevanje povijesnih činjenica ili Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini? Motrišta, ( 2003) 8; 45-57. Mostar, Matica Hrvatska.

10. Tuđman, Miroslav; Mikelić, Nives. Information Science: Science about Information, Misinformation and Disinformation // Proceedings of the IS 2003 Informing Science + IT Education Conference / Eli Cohen and Elisabeth Boyd (ur.). Pori : Turku School of Economics and Business Administration Pori Unit : , 2003. 1513-1527.

WWW mediji omogućili su interakciju između izvora i korisnika obavijesti (a u toj interakciji posreduje niz novih sudionika nepoznatih u prethodnim medijima) koji izmjenjuju svoje uloge (autor – korisnik), a imaju različite i često oprečne interese koje nastoje ostvariti. Zato je činjenica da u informacijskim i komunikacijskim sustavima kruže obavijesti, pogrešne obavijesti i protuobavijesti te da su sve te vrste obavijesti predmetom bavljenja informacijske znanosti. Autori preuzimaju zadaću izgraditi kriterije i standarde za prepoznavanje i vrednovanje pogrešnih obavijesti i protuobavijesti kako bi se zaštitili i korisnici i informacijski sustavi. Stajalište je autora da informacijska znanost mora početi izgrađivati mehanizme zaštite informacijskih i komunikacijskih procesa od zagađivanja patvorenim i pogrešnim obavijestima. Da bi se te zadaće mogle ostvariti, informacijska znanost mora redefinirati neke od temeljnih pojmova. Autori polaze od teze da je struktura i organizacija znanja uvjetovana dominantnim medijima. Zaključuju da životni ciklus znanja i životni vijek znanja ne određuju iste funkcije u različitim medijima. Temeljni pojmovi poput obavijesti, autora, pošiljatelja, izvora obavijesti, odredišta, relevantnosti, i sl. postaju neprecizni, nejasni, neodređeni i nedorečeni kada se počinju primjenjivati u analizi novih (WWW) medija i novih komunikacijskih obrazaca. Doprinos nedostaje!

11. Tuđman, Miroslav. Umreženo znanje: između kolektivnog zaborava i povijesnog pamćenja // Vukovar 91 - Međunarodni odjeci i značaj / Jurčević, Josip; Živić, Dražen; Esih, Bruna (ur.). Zagreb : Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2004. 159-181.

11b. Tuđman, Miroslav. Network Knowledge: In Between the Collective Oblivion and Historical Memory. // Vukovar ’91. International Echoes and Significance / (editors) Jurčević, Josip; Živić, Dražen; Esih, Bruna. Zagreb: Institute of Social Sciences ‘Ivo Pilar’, 2004. 169-193.

Autor polazi od konstatacije da suvremenici i akteri političkih i povijesnih zbivanja raspada bivše Jugoslavije nemaju isto kolektivno pamćenje i zato ne dijele isto znanje o tim događajima, već koriste četiri različita obrasca kolektivnog pamćenja. Autor definira i analizira sljedeće obrasca kolektivnog

46

pamćenja: “proizvodnja zaborava”, “proizvodnja identiteta”, “proizvodnja determiniranog kaosa”, “proizvodnja pristanka”. Informacijska djelatnost ne može birati kojoj će zajednici korisnika služiti ali može postaviti epistemološke standarde kojih se informacijska djelatnost treba pridržavati u prikupljanju, obradi i distribuciji podataka Pamćenje je najvažniji element pomoću kojeg se oblikuje naše znanje o događajima u sadašnjosti i prošlosti. Autor daje novu raščlambu materijalnih dokaza na kojima se formira znanje o prošlosti. Motiv njegove rasprave je: kako organizirati pamćenje, tj. dokaze o društvenim i povijesnim događajima. Dostupnost i raspoloživost dokaza presudni su za organizaciju znanje o događajima; korpusi znanja koji raspolažu s različitim dokazima imaju različite spoznaje o istim događajima. Retrospektivne forme pamćenja su one koje su okrenute zaštiti postojeće tradicije i čuvanju dokumenata iz prošlosti i o prošlosti. Prospektivne forme pamćenja sadašnjost i prošlost projiciraju u budućnost. Autor zagovara ustroj i organizaciju nove forme znanja: “Potrebno nam je umreženo znanje koje se stalno i samo zanavlja”; jer je kolektivno pamćenje dinamičan i kreativan proces. A forma umreženog znanja i prospektivnog pamćenja najbolje može zaštiti i promicati nacionalne i kulturne vrijednosti. Ovakvim pristupom autor daje nove epistemološke postavke za organizaciju umreženog znanja, i odgovornosti informacijske djelatnosti za oblikovanje kolektivnog pamćenja.

12. Tuđman, Miroslav. Informacijska znanost // članak za Hrvatsku enciklopediju, 199 redaka; i kraća verzija od 110 redaka; Zagreb HLZ “M. Krleža”, u tisku

Pregledni članak o predmetu i razvoju informacijske znanosti, napisan za Hrvatsku enciklopediju. Daje pregled ishodišta i razvoja informacijske znanosti, određenje predmeta i glavna područja interesa, te odnose između pojedinih disciplina. Ukazuje na osnovne teorijske odrednice informacijske znanosti te zakone na kojima se temelje empirijska istraživanja. U članku se daje pregled disciplina i područja prema kojima se razvija informacijska znanost na početku 21. stoljeća.

13. Tuđman, Miroslav. Zakon o veličini vokabulara teksta. Heapsov zakon i određivanje veličine vokabulara tekstova na hrvatskom jeziku. Društvena istraživanja, 14(2005)1-2. , str. 40. U tisku. (izvorni znanstveni rad).

Postojeća formula / Vr(n) = Knβ/ Heapsova zakona o veličini vokabulara teksta nije univerzalna te je zakon potrebno redefinirati, kako bi se mogao koristiti za analizu korpusa na različitim jezicima. Autor dokazuje da se postotak funkcionalnih pojavnica u tekstu može koristiti kao vrijednost za parametar K, te da je parametar K konstantna vrijednost za svaki jezični korpus. Empirijska istraživanja potvrđuju autorovu tezu da se broj funkcionalnih pojavnica u tekstu može izračunati po formuli F = nK/100, a da za veličinu najfrekventnije pojavnice (MF) vrijedi formula M F = n (K/100) 2. Vrijednost drugog parametra Heapsovog zakona također se može precizno odrediti: β = log K/100. Zato autor predlaže novi oblik zakona o veličini vokabulara teksta: Vr(n) = (Kn)β . Broj riječi koje se javljaju samo jedanput (HL) u tekstu može se izračunati po formuli: HL = ((Kn)/2)β . Istraživanja potvrđuju da je vrlo visoka korelacija između izračunatih i stvarnih vrijednosti veličine vokabulara, odnosno između stvarnih i izračunatih vrijednosti jednokratnih riječi u tekstu. Ovako interpretiran i

47

definiran zakon o veličini vokabulara teksta omogućava izračun veličine vokabulara teksta na svakom jeziku, kada se zna postotak funkcionalnih riječi koji je konstantan za taj jezik. No, ova interpretacija zakona omogućava osim izračuna veličine vokabulara teksta, i određivanje broja funkcionalnih pojavnica u tekstu, veličine najfrekventnije riječi u tekstu, te broja jednokratnih pojavnica koje tvore vokabular teksta. Ako nova empirijska istraživanja potvrde autorovu definiciju zakona o veličini vokabulara teksta, onda smo dobili novi empirijski zakon, čija će vrijednost biti jednaka ostalim trima bilbliometrijskim zakonima na kojima počivaju istraživanja u informacijskoj znanosti.

Znanstveni rad pristupnika izrazito je plodan i rezultirao je velikim doprinosom razvitku informacijske znanosti u Hrvatskoj i dijelom u svijetu. Njegova teorija informacijske znanosti i analitička razrada pojma kulturne informacije, a posebice niz radova koji razvijaju dokumentalistiku kao granu informacijskih znanosti ukazuju na iznimno vrijedan doprinos ovom znanstvenom polju. Široki raspon djelovanja, od objavljivanja knjiga i znanstvenih radova, preko sudjelovanja na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima, vođenja niza znanstvenih projekata na domaćem i međunarodnom planu, do uređivanja zbornika i znanstvenih časopisa govori o snažnom doprinosu i velikom utjecaju koji pristupnik ima u ovom području znanstvenog rada.

Nastavna djelatnostGodine 1988. izabran je za docenta, 1991. za izvanrednog profesora, a 1998.

za redovitog profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za dokumentalistiku na Odsjeku za informacijske znanosti. Predaje predmete "Teorija informacijske znanosti", "Organizacija znanja", "Uvod u društveno-humanističku informatiku", “Uvod u izvještajne sustave i službe”.

God. 1980 - 1987. na poslijediplomskom studiju CSBDIZ - Centra za studij bibliotekarstva, dokumentacije i informacijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu, nositelj je predmeta: "Istraživačke metode u bibliotekarstvu" i "Kulturne informacije". Na poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu "Organizacija znanja i teorija kulturne baštine" bio je voditelj smjera Informacijske znanosti 1994. - 1997. Na aktualnom poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti predaje predmete "Epistemologija informacijske znanosti" i "Istraživačke metode u informacijskim znanostima"

Prvi je predavač i autor programa za predmete "Organizacija znanja", "Teorija informacijske znanosti" i "Uvod u izvještajne sustave i službe" (od 2000. godine).

1995. – 2004. nositelj je predmeta "Poslovna dokumentalistika" na studiju Poslovne informatike Sveučilišta u Zagrebu.

1994. – 2000. nositelj je predmeta "Osnove nacionalne sigurnosti" na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske.

48

1995. – 2000. koautor je i/ili predavač na kolegijima: “Informatika”, “Geopolitika i geostrategija”, “Domovinski rat” na Ratnoj školi OS RH “Ban Josip Jelačić” (Hrvatsko vojno učilište, MORH).

Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman utemeljitelj je Obavještajne akademije UNS-a i prvi predsjednik Vijeća akademije (izabran 1998). Autor je programa i predavač kolegija: “Nacionalna sigurnost i obavještajne službe”, “Obavještajna zajednica RH” (1998. -2000.).

Prvi je šef Katedre za organizaciju znanja na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Katedra je nastala (2004), nakon revalorizacije studijskih programa Katedre za dokumentalistiku.

Suautor je udžbenika "Uvod u informacijsku znanost" (1992).

Od zadnjeg izbora bio je mentor trima studentima na poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti. Vodi dva znanstvena novaka na znanstvenim projektima što ih financira Ministarstvo znanosti. Bio je mentor trojici doktoranata.

Pristupnikov nastavni rad zaslužuje veoma visoku ocjenu. On je uveo i izradio nastavne programe za više nastavnih predmeta, afirmirao dokumentalistiku kao dio informacijskih znanosti, brinuo se za nastavni program informatike u srednjim školama, održao niz predavanja kao gostujući profesor i u radu sa studentima postigao iznadprosječne rezultate, posebice kao mentor pri izradi doktorskih radova, te magistarskih radova na posljediplomskom i diplomskih radova na dodiplomskom studiju informacijskih znanosti. U teoriji i u nastavi proširio je područje informacijske znanosti područjem izvještajne djelatnost i poslovnih izvjesnica, te povezao informacijsku znanost s područjem nacionalne sigurnosti i društvenog razvoja.

Stručna djelatnost

Objavio je 4 poglavlja u knjigama za informatiku i kulturnu djelatnost u Hrvatskoj (1976-90), rječnik odabranih pojmova iz dokumentalistike (1990), pripremio “Leksikon izvještajnog nazivlja” (2001., rukopis). Objavio je 3 stručne knjige (nakon posljednjeg izbora, jedna u koautorstvu).

Objavio je 20 stručnih članaka u domaćim časopisima (1976-90). Nakon posljednjeg izbora objavio je 4 stručna rada u međunarodnim časopisima, i 4 stručna rada u zbornicima radova s međunarodnih i domaćih stručnih skupova (2 nakon posljednjeg izbora).

Sudjelovao je na 8 međunarodna stručnih skupova (od toga 6 nakon posljednjeg izbora) te na 5 domaćih stručnih skupova nakon posljednjeg izbora.

Sudjelovao je na javnim tribinama, u radio programima i emisijama popularizirajući potrebu uvođenja informacijskih sustava u knjižnice i druge kulturne djelatnosti, kao i o potrebi informacijske pismenosti novih generacija.

Sudjelovao je u nizu stručnih projekata Zavoda za kulturu Hrvatske, Urbanističkog instituta Hrvatske, Nacionalne i sveučilišne biblioteke, Muzejskog dokumentacionog centra; na planu primjene mikrofilma, statističko-informativnih

49

pregleda u kulturi, međunarodne znanstveno-tehničke suradnje i definiranja kulturnih standarda (1975. – 1988.).

Nakon posljednjeg izbora proširio je područje svojeg interesa na istraživanje i vrednovanje ne samo teorije i epistemologije informacijske znanosti (što je osnovna znanstvena preokupacija pristupnika), nego i na područje izvještajne djelatnosti i nacionalne sigurnosti. Zato se bavi temama kao što je odgovornost informacijske znanosti za zaštitu kulturne baštine i nacionalnog identiteta od posljedica razaranja i ugroza u Domovinskom ratu. Sudjeluje ne samo na znanstvenim i stručnim skupovima, nego je i gost u pisanim i elektroničkim medijima gdje govori o ovim temama.

Pristupnikov stručni rad iznimno je važan, jer on u njemu sudjeluje i usmjerava zbivanja u informacijskoj znanostima i disciplinama koje su mu bliske (arheologija, povijest umjetnosti, kulture te - pogotovo od posljednjeg izbora - izvještajne djelatnosti, nacionalne sigurnosti i suvremene povijesti) prema primjeni i razumijevanju informacija, dezinformacija, izvjesnica i informacijskih tehnologija u tim djelatnostima. Posebno je značajan njegov leksikografski rad u kojemu je na iznimno dobar način obradio brojne teme općeg i biografskog karaktera. Svojim stručnim radom pridonosio je boljem razumijevanju uloge informatologije, knjižničarstva i dokumentalistike u razvitku kulturnih djelatnosti u nas. Dao je veliki doprinos popularizaciji svih oblika informacijskih znanosti.

Na temelju iznesenog povjerenstvo iznosi slijedeće

M i š l j e n j e

Pristupnik dr. sc. Miroslav Tuđman, redoviti profesor na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu ispunjava sve propisane uvjete za drugi izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na Katedri za organizaciju znanja u Odsjeku za informacijske znanosti.

Kako je ovo drugi izbor pristupnika u znanstveno-nastavno zvanje prema odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, to se ocjenjuje cjelokupni dosadašnji rad pristupnika. On udovoljava minimalnim uvjetima Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti, jer ima objavljeno više od 23 znanstvenih radova ( 47 radova A1 i A2), od čega više od 8 u časopisima ili publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom (29 radova A1, 7 nakon posljednjeg izbora).

Objavio je 5 znanstvenih knjiga iz područja informacijske znansoti (jednu nakon posljednjeg izbora), što je ekvivalent od 14 objavljenih znanstvenih radova.

Ima 47 objavljena znanstvena rada u domaćim i inozemnim znanstvenim časopisima.

Pristupnik isto tako udovoljava uvjetima Rektorskog zbora: Održao je 23 priopćenja na međunarodnim i 26 priopćenja na domaćim

znanstvenim skupovima, dok se u uvjetima Rektorskog zbora traži najmanje 5 priopćenja, od čega najmanje 3 na međunarodnim znanstvenim skupovima.

50

2/1. Njegova knjiga (u koautorstvu) "Uvod u informacijsku znanost" koristi se kao obvezatni nastavni tekst u dodiplomskoj nastavi.

2/2. Pod njegovim je mentorstvom 8 pristupnika izradilo magistarski rad, dok se u uvjetima Rektorskog zbora traži najmanje 2 pristupnika. Bio je mentor trojici doktoranata.

2/3. Bio je voditelj dvaju kolegija na poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

2/4. Bio je voditelj 7 istraživalačka projekta, dok se u uvjetima Rektorskog zbora traži 1 projekt.

Predlažemo Matičnom povjerenstvu za informacijske znanosti i Znanstvenom područnom vijeću za društvene znanosti da se slože s predloženom ocjenom i iznesenim mišljenjem i da Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu dadu pozitivno mišljenje da se pristupnik dr. sc. Miroslav Tuđman, redoviti profesor izabere drugi put u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti, grani arhivistike i dokumentalistike na Katedri za organizaciju znanja u Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

dr. sc. Ivo Maroević, red. prof.

dr. sc. Nenad Prelog, red. prof.

51

Prof. dr. Miroslav Tuđman:

Popis znanstvenih i stručnih radova

1. Kvalifikacijski radovi

1. Tuđman, Miroslav: "Spoznajno-logički elementi činjenice i obavijesti", Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Sveučilišni postdiplomski studij, Zagreb (1975).

2. Tuđman, Miroslav: "Paradigma informacijske znanosti", Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb (1985).

2. Znanstvene knjige

1. Tuđman, Miroslav: "Struktura kulturne informacije", Biblioteka Izabrane teme, Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb, 1983, str. 256. (knjiga)

2. Miroslav Tuđman: "Teorija informacijske znanosti", Informator, IBI, Zagreb, 1986. ISBN 86 301 0048 6, 1. izdanje; Informator, Zagreb, 1990. ISBN 86 301 0250 0, 2. izdanje.

3. Tuđman, Miroslav: "Obavijest i znanje: s rječnikom osnovnih pojmova", Zagreb, Zavod za informacijske studije, 1990, str. 264, ISBN 86-80279-37-4.

4. Miroslav Tuđman, Damir Boras, Zdravko Dovedan: "Uvod u informacijsku znanost", Udžbenik za 2. razred srednjih škola; Školska knjiga, Zagreb, 1992, str. 230, 1. izdanje, ISBN 86-03-00820-5, (2. izdanje Zagreb, 1993, str. 230).

Znanstvene knjige nakon posljednjeg izbora1. Tuđman, Miroslav. Prikazalište znanja. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2003.

52

3. Znanstveni radovi u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama [A1]

1. Tuđman, Miroslav: "Informacijski sistem i biblioteke", Informatologia Yugoslavica 7 (1-4) 23-32 (1975).

2. Tuđman, Miroslav: "Prema novoj koncepciji znanstvene obavijesti", Suvremena lingvistika (13-14) 45-48 (1976).

3. Tuđman, Miroslav: "Znanost i informatika", Informatologia Yugoslavica 8 (1-4) 41-45 (1976).

4. Miroslav Tuđman: "Informatika", Opća enciklopedija br.3, str. 625-626 (1977).

5. Miroslav Tuđman: "Criteria for the translation, supplementation and evaluation of the International thesauri of cultural development", National thesauri of Cultural Development. Preparation and Evaluation, ed. M. Tuđman, ZKH, Zagreb, 1982, str. 23-72.

6. Miroslav Tuđman, Damir Boras: "A posteriori Analysis of a Thesaurus of Cultural Development: An Attempt of the Empirical Evaluation and Structuring of Description. Preliminary Report", National Thesauri of Cultural Development. Preparation and Evaluation, ed. M. Tuđman, ZKH, Zagreb, 1982., str. 145-157.

7. Miroslav Tuđman, M. Milas, N. Šilović, D. Boras: "Bibliometric Analysis of Master Theses in the Information Sciences (Postgraduate Studies in Librarianship, Archivistics, Museology and Information Science, 1961-1984, Zagreb, Yugoslavia", Informatologia Yugoslavica (6) 31-40 (1984).

8. Miroslav Tuđman: "Kriteriji za prevođenje, nadopunu i vrednovanje Međunarodnog tezaurusa za kulturni razvoj", Informatika (Beograd) 18 (4) 231-242 (1984).

9. Miroslav Tuđman, Damir Boras: "Aposteriorna analiza za kulturni razvoj: Pokušaj empirijske valorizacije i strukturiranja deskriptora.", Informatika (Beograd) 18 (4) 367-274 (1984).

10.Miroslav Tuđman: "A Repertory of Statistics (and Indicators) of Socio-Cultural Activities (Category 7 of the Framework for Cultural Statistics) which are available in Yugoslavia",

53

Current Surveys and Research in Statistics (CSR), CSR-C-53, October 1984, str. 21, izdavač: ST-84/WS/15 Division of Statistics on Culture and Communication, Office of Statistics, UNESCO, Paris.

11.Miroslav Tuđman, M. Milas, N. Tudor-Šilović, D. Boras: "Bibliometric Analysis of Master Theses in the Information Sciences (Postgraduate Studies in Librarianship, Archivistics, Museology and Information Science, 1961-1984, Zagreb, Yugoslavia", Education for Information (3) 291-306 (1985).

12.Miroslav Tuđman: "Theoretical development of information science", Newsletter on education and training programmes for information personnes 9 (1) (1987).

13.Miroslav Tuđman: "Informacijska znanost", pregledni članak za dopunski svezak Opće enciklopedije JLZ, Zagreb, 1987.

14.M. Tuđman, N. Tudor-Šilović, D. Boras, M. Milas-Bracović: "A Literature Measure of Scientific Communication: Co-Citation Analysis of Master Theses in Information Sciences in Yugoslavia, 1961-1984", Neva Tudor-Šilović and Ivan Mihel (ed.): "Information Research. Research methods in library and information science" Taylor Graham, London, 1988, p. 261; ISBN 0 947568 26 3.

15.Neva Tudor-Šilović, Miroslav Tuđman, Tibor Toth, Jadranka Gabre: "Information manpower and the knowledge industry in Yugoslavia: ideology and reality", ed: B. Cronin, N. Tudor-Šilović: The knowledge industries: levels of economic and social development in the 1990s, London, 1990, Aslib, ISBN 0-85142-266-7, p. 115-126

16.Miroslav Tuđman: "Vremenitost znanja. Prilog teoriji o vremenskoj strukturi znanja" u: S. Tkalac, M. Tuđman (ur.): “Informacijske znanosti i znanje”, Zagreb, Zavod za informacijske studije, 1990, str. 171-189.

17.Miroslav Tuđman: "Information Science and Cultural Policy" in: M. Tuđman, S. Ljuboja: "Handbook for INDOC Culture Centres"; Center for Studies in Cultural Development/Training Programme for Developing Countries; Beograd, 1990, p. 67-74.

54

18.Miroslav Tuđman: "Structure and Morphology of Information" in: M. Tuđman, S. Ljuboja: "Hanbook for INDOC Culture Centres"; Center for Studies in Cultural Development/Training Programme for Developing Countries; Beograd, 1990, p. 105-130.

19.Miroslav Tuđman: "Culture and Information Society: The Japanese Way", Information Processing and Management 27 (2-3) 229-243 (1991).

20.Miroslav Tuđman: "Prikazalište znanja. Prikaz znanja kao teorijski problem informacijske znanosti", u: S. Tkalac, M. Tuđman (ur.): "Obrada jezika i prikaz znanja", Zavod za informacijske studije, Zagreb, 1993, str. 193-202

21.Miroslav Tuđman: "Kuhn, Thomas Samuel (1922- ): Struktura znanstvenih revolucija", u: "Velikani naše epohe. Ličnosti i djela druge polovice XX. stoljeća" ur. Ratko Vince, Biblioteka Hrvatski radio, knj. 8, Zagreb, 1994, str. 359-363

22.Miroslav Tuđman, Tomislava Žubrinić, Damir Boras, Davor Lauc: "Punctualism and Connecting Words in Croatian Text-Segmentation Model", ITI '96: Proccedings of the 18th International Conference on Information Technology Interfaces; ed. D. Kalpić, V. Hljuz-Dobrić, Pula, June 18-21, 1996.

Znanstveni radovi nakon posljednjeg izbora [A1]

1. Tuđman, Miroslav. Informacijska znanost i izvjesnice. // Informatologia. 35 (2002), 4; 244-251.

2. Tuđman, Miroslav; Mikelić, Nives. Information Science: Science about Information, Misinformation and Disinformation // Proceedings of the IS 2003 Informing Science + IT Education Conference / Eli Cohen and Elisabeth Boyd (ur.). Pori: Turku School of Economics and Business Administration Pori Unit: 2003. 1513-1527.

3. Tuđman, Miroslav; Mikelić, Nives; Boras, Damir. Vocabulary size prediction of Croatian texts // Proceedings of the 25th International Conference on Information Technology Interfaces / Budin, Leo;

55

Lužar-Stiffler, Vesna; Bekić, Zoran; Hljuz Dobrić, Vesna (ur.).Zagreb: SRCE, 2003. 223-228.

4. Tuđman, Miroslav. Informacijska znanost: Znanost o obavijestima, pogrešnim obavijestima i protuobavijestima // Modeli znanja i obrada prirodnoga jezika / Tuđman, Miroslav (ur.). Zagreb: Zavod za informacijske studije, Filozofski fakultet, 2003.

5. Tuđman, Miroslav. Umreženo znanje: između kolektivnog zaborava i povijesnog pamćenja // Vukovar 91 - Međunarodni odjeci i značaj / Jurčević, Josip; Živić, Dražen; Esih, Bruna (ur.). Zagreb : Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2004. str.159-181.

1. 5b.Tuđman, Miroslav. Network Knowledge: In Between the Collective Oblivion and Historical Memory”. // Vukovar ’91. International Echoes and Significance / (editors) Jurčević, Josip; Živić, Dražen; Esih, Bruna. Zagreb: Institute of Social Sciences ‘Ivo Pilar’, 2004. pp. 169-193.

1. Tuđman, Miroslav. Informacijska znanost // pregledni članak za Hrvatsku enciklopediju, 199 redaka; i kraća verzija od 110 redaka; Zagreb HLZ “M. Krleža”, u tisku.

2. Tuđman, Miroslav. Zakon o veličini vokabulara teksta. Heapsov zakon i određivanje veličine vokabulara tekstova na hrvatskom jeziku. Društvena istraživanja, 14(2005)1-2. U tisku.

4. Ostali znanstveni radovi [A2]1. Tuđman, Miroslav: "Informatika u teoriji i

praksi", Cybernetica 80 (1-3) 55-76 (1975), Rijeka.

2. N. Prelog, M. Tuđman: "Transfer znanstvenih informacija kroz obrazovni proces", Kulturni radnik (6) 53-80 (1977).

3. Miroslav Tuđman: "Društvo i novo bibliotekarstvo", Jugoslavensko savjetovanje o primjeni kompjutera u bibliotekama, Hrvatsko bibliotekarsko društvo, Zagreb, 1977, str. 23-30.

4. M. Tuđman, N. Prelog, D. Boras (kompjuterska obrada): "Analiza transfera tehnoloških i znanstvenih informacija na primjeru diplomskih, magistarskih i doktorskih radova Sveučilišta u Zagrebu", Zbornik radova: 2. Konferencija SITH o

56

tehnološkom razvoju SRH, knjiga 1 - 4.6, 1-19 str., Poreč, 21-23.11.1977.

5. Joža Kokole, M. Tuđman: "Komunikacijski formati strojnog zapisa zapisa bibliofrafskih podataka", "2. Jugoslavensko savjetovanje o primjeni kompjutera u bibliotekama", Zagreb, 28-30. ožujak 1977.

6. Miroslav Tuđman: "Informacija i vrijeme", Odgovornost u informativnoj djelatnosti, ur. Zvonimir Šeparović; izdavač: Centar za stručno usavršavanje i suradnju s udruženim radom Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1978, str. 375-385.

7. Miroslav Tuđman: "Društveno-kulturne determinante informacijskih sustava: O strukturi informacijskog sutava", Obrazovanje i rad (5) 69-73 (1979).

8. Miroslav Tuđman: "Društveno-kulturne determinante informatike", Kulturni radnik 32 (2) 98-108 (1979).

9. Miroslav Tuđman: "Struktura i geneza informacijskih sustava", Arhivski vjesnik (25) 65-90 (1982).

10. Miroslav Tuđman: "Tipologija kulturne građe", Kulturni život (5-6) 223-234 (1985) Beograd.

11. Miroslav Tuđman: "Popperova epistemologija i informacijska znanost", Politička misao 24 (1) 38-45 (1987).

12. Miroslav Tuđman: "Informacijska znanost i zaštita kulturnih dobara", Kulturni radnik 40 (6) 67-84 (1987).

13. Miroslav Tuđman: "Trendovi razvoja dokumentacijske djelatnosti. Pogled na evropska iskustva", Informatica Museologica (3-4) 23-26 (1988).

14. Miroslav Tuđman: "Epistemologijski i socijalni prostor transfera znanja", str. 75-100, u: G. Bosanac, V. Poljak, S. Rodek, M. Tuđman, J. Goja, B. Jokić: "Teorijsko-empirijske i eksperimentalne pripreme istraživanja kulturno-znanstveno-tehnologijskog transfera u odgoju i obrazovanju", Institut za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1988.

15. Miroslav Tuđman: "BSO, Baza podataka, Decimalna klasifikacija, Univerzalna deimalna klasifikacija, Ekspertni sistem, Informacijski sistem, Thesaurus, UNISIST", Odrednice napisane za dopunski svezak Opće enciklopedije JLZ, Zagreb, 1988.

57

16. Miroslav Tuđman: "Kultura i informacijsko društvo: Slučaj Japana", Naše teme 34 (1-2) 369-388 (1990).

17. Miroslav Tuđman: Obavijest, Informatika, Informacijska znanost, Informatologija, Informacijski sistem, INDOK služba, Ključna riječ, Podatak, Zalihost, Poruka, Upit, Komunikologija, Kibernetika; dopune: Dokumentalistika, Datoteka, Deskriptor, Fototeka, Indeksiranje, Obrada podataka, Opća shema za razvrstavanje (BSO), Periodika, Tezaurus; Odrednice napisane za 2. izdanje Leksikona JLZ, Zagreb, 1990.

Znanstveni radovi nakon posljednjeg izbora [A2]

1. Tuđman, Miroslav. Obavijest, znanje i razumijevanje povijesnih činjenica ili Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini? Motrišta, ( 2003) 8; 45-57. Mostar, Matica Hrvatska. ISSN 1512-5475.

5. Urednik znanstvenih zbornika1. Miroslav Tuđman (editor): "National Thesauri of

Cultural Development. Preparation and Evaluation", Institute for Culture of Croatia, UNESCO, Zagreb, 1982, p. 160

2. Slavko Tkalac, Miroslav Tuđman (ur.): "Informacijske znanosti i znanje", Zavod za informacijske studije, knjiga 1, Zagreb, 1990, ISBN 86-80279-29-3196

3. Slavko Tkalac, Miroslav Tuđman (ur.): "Obrada jezika i prikaz znanja", Zavod za informacijske studije, knjiga. 5, Zagreb, 1993,

Znanstveni zbornici nakon posljednjeg izbora1. Tuđman, Miroslav (ur.). Modeli znanja i obrada

prirodnoga jezika / Zagreb: Zavod za informacijske studije, knjiga 12, Filozofski fakultet, 2003.

6. Stručni radovi

1. Grupa autora: "Prilozi za priručnik informatike u okviru proizvodno-tehničkog obrazovanja", Knjiga za nastavnike, Školska knjiga, Zagreb, 1976.

58

2. Tuđman, Miroslav: "Standardizacija sadržaja i komunikacionih formata (pri AOP) kao neophodan uvjet u izgradnji informativnog sistema za kulturu", Bilten ZKH (1) 1976.

3. Miroslav Tuđman: "UNISIST - svjetski sistem znanstvenih i tehničkih informacija", Informacija i dokumentacija u kulturi, Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb, 1976, str. 185-194.

4. T. Šercar, M. Tuđman: "Nacrt modela INDOK službe Zavoda za kulturu Hrvatske", Bulletin (ZKH) (4) 5-18 (1977).

5. Tuđman, Miroslav: "Obrada i pretraživanje publikacija u INDOK službi ZKH", Bulletin (4) 19-23 (1977).

6. Miroslav Tuđman: "Statističko-informativni pregled kulture SRH", Bilten ZKH (5) 8 (1978).

7. Miroslav Tuđman: "Informatička infrastruktura u mreži kulturnih organizacija u SRH", Bilten ZKH (7) 14-26 (1979).

8. Miroslav Tuđman: "Analiza informacijsko-dokumentacijskih službi za kulturu u SRH", Bilten ZKH (7) 2-13 (1979).

9. Miroslav Tuđman: "Izvještaj sa sastanka eksperata o projektu uspostavljanja evropske banke podataka za kulturu", Bilten ZKH (7) 29-30 (1979).

10. Miroslav Tuđman (uredio), Nevenka Žiger (pripremila): "Statističko-informativni pregled kulture u SR Hrvatskoj", Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb, 1980, str. XXIV + 506.

11. Miroslav Tuđman, Ferdinand Meder: "Dokumentacijske osnove za izradu kulturnog standarda", Bilten ZKH (10) 18-21 (1981).

12. Miroslav Tuđman, Zlatko Lukenda: "Kompjuterska obrada podataka za potrebe planiranja kulturnog razvoja u SR Hrvatskoj", NUK, Ljubljana, 1982, str. 37-42.

13. Štefanija Halambek, Miroslav Tuđman (uredili): "Statističko-informativni pregled kulture u SR Hrvatskoj 1981-1985", serija: Studije i dokumenti 12, Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb, 1987, str. 487.

14. Miroslav Tuđman: "Kulturna politika i razvoj informacijske infrastrukture", Samoupravna kultura (70) (1987).

59

15. Miroslav Tuđman: "O planiranju informacijske politike", Samoupravna kultura (71) (1987).

16. Miroslav Tuđman: "Prema sistemu kulturnih informacija", Samoupravna kultura (72) (1987).

17. Miroslav Tuđman: "Informacije - osnova odlučivanja", Scientia Yugoslavica 13 (1-2) 81-84 (1987).

18. B. Auguštin, D. Pajalić, K. Pavičić, B. Šulc, M. Tuđman: "Pregled informatizacije i informacijskih sistema kulturnih djelatnosti u SRH", Informatica Museologica (3-4) 35-45 (1988).

19. Miroslav Tuđman: "O praćenju kulturnog razvoja", Novi bilten (ZKH) (2) 2-4 (1988).19b. Miroslav Tuđman: "Monitoring of Cultural Development", New bulletin (ZKH) (2) 2-4 (1988).

20. Miroslav Tuđman: "U susret koordiniranijem razvoju informacijske infrastrukture", Novi bilten (ZKH) (2) 9-10 (1988).20b. Miroslav Tuđman: "Towards a better coordinate a development of the information infrastructure", New bulletin (ZKH) (2) 9-10 (1988).

21. Miroslav Tuđman, Svetlana Ljuboja: "Hanbook for INDOC Culture Centres", Center for Studies in Cultural Development/Training Programme for Developing Countries; Beograd, 1990, p. 1-168.

22. Miroslav Tuđman: "Dokumentalistika. Rječnik dabranih pojmova”. Zagreb, 1988. Objavljeno u: Tuđman, Miroslav: "Obavijest i znanje. S rječnikom osnovnih pojmova", Zagreb, Zavod za informacijske studije, 1990, str. 155-244. ISBN 86-80279-37-4

23. Miroslav Tuđman, Dubravka Skender, B. Šulc, Zlatan Juras, Ivo Ostojić, B. Auguštin, Boris Jurinić, Ivo Maroević, Tibor Toth, Vlado Ukrainčik, M. Meštrović: "Zajedničke osnove izgradnje sistema kulturnih informacija", str. 51, Novi bilten (4) bez paginacije (1990). 2. 23b. Miroslav Tuđman, Dubravka Skender, B. Šulc, Zlatan Juras, Ivo Ostojić, B. Auguštin, Boris Jurinić, Ivo Maroević, Tibor Toth, Vlado Ukrainčik, M. Meštrović: "Common Bases in the Development of a Cultural Information System", New Bulletin (4) (1990).

60

Stručni radovi nakon posljednjeg izbora1. Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman: “Izvjesnice,

znanje i sigurnosna kultura”, str. 61 – 73. Business Intelligence 2000. Druga hrvatska konferencija o pribavljanju, organiziranju i uporabi poslovnih informacija. 14. – 16. prosinca 2000. Zavod za poslovna istraživanja, Institute for Business Intelligence, Zagreb, 2001, str. 208, ISBN 953-6746-08-5

7. Pozvana predavanja

7.1. Pozvana predavanja na meðunarodnom skupu1. Miroslav Tuđman: "Information and document: The

analysis of the Texture of Information", International Summer School of Museology, Brno, Čehoslovačka, kolovoz 987., 1988.

2. Miroslav Tuđman: "Development trends of documentation. A View to European Experience", International Summer School of Museology, Brno, Čehoslovačka, kolovoz 1987., 1988.

3. Miroslav Tuđman: "Information Resources in a Role of Humanisation of Man's Evironment", The Histotic City as a Museum Object, Integrated Use of Cultural Heritage, Dubrovnik, 08-13 May 1989.

4. Miroslav Tuđman: Peace and Stability in the Balkans and in South-East Europe - Realities and Contradictions. The Balkans & South-East Europe, Wilton Park Confference, October 1997.

Pozvana predavanja nakon posljednjeg izbora1. Tuđman, Miroslav. “Effectiveness of intelligence

exchange: Usability, Usefulness and Pertinency”, pozvano predavanje, Plovdiv, Bugarska, svibanj 2000. International Conference: Cold War in the Balkans: History and the Consequences, Plovdiv Bulgaria, 18-20 May 2000., 2000.

2. Tuđman, Miroslav: “Cyberspace: New Battlefield for Promotion and Destruction of Global and European Interests, National and Cultural Identities”. Conference: “The Easter Dimension: Major Intelligence Issues in Central and Southeastern Europe since 1900”. Institute of History, Karl-Franzens Universitaet Graz, Graz June 4-6, 2004.

7.2. Pozvana predavanja na domaæim skupovima

61

Pozvana predavanja nakon posljednjeg izbora

1. Tuđman, Miroslav. “Zastarijevanje informacijske znanosti” predavanje 24.6.1999. Tuheljske toplice. Znanstveni skup: Težakovi dani i Obrazovanje informacijskih stručnjaka. 1999.

2. Tuđman, Miroslav. “Kritički prikaz dva zakonska projekta o nacionalnoj sigurnosti”, Okrugli stol: Hrvatski nacionalni interesi, sustav i strategija nacionalne sigurnosti RH na početku 21. stoljeća, organizator: Fakultet političkih znanosti, Zagreb; Ministarstvo obrane RH, Zagreb 30. studeni 2000. (pozvano predavanje), 2000.

3. Tuđman, Miroslav. “Intelligence, knowledge and security systems”, pozvano predavanje. Bussiness Intelligence 2000. 2 Hrvatska konferencija o pribavljanju, organiziranju i uporabi poslovnih informacija. Organizator: ZAPI Zavod za poslovna istraživanja, ZAP Zavod za platni promet, Zagreb 14-16. 12.2000., 2000.

4. Tuđman, Miroslav. “Informacijski ratovi u informacijskom prostoru”. 5. Seminar za knjižnice visokih učilišta i specijalne knjižnice: ‘Pretraživanje znanstvenih informacija: Što je u šeširu?’. Zagreb: SZI-FER, 5-6 studeni 2004.

5. Tuđman, Miroslav. “Dezinformacije: minska polja u informacijskom prostoru”. 7. znanstveno-stručni skup Vukovar ’91.: “Hrvatske osloboditeljske akcije 1991-1995: činjenice i predrasude”. Vukovar: Institut ‘Ivo Pilar’, 17. studenog 2004.

8. Sudjelovanje na međunarodnim skupovima1. Miroslav Tuđman, Zlatko Lukenda: "Kompjuterska

obrada podataka za potrebe planiranja kulturnog razvoja u SR Hrvatskoj", Referat za "3. Jugogoslovansko posvetovanje o uporabi računalnika u knjižnicah/3. Jugoslavensko savetovanje o primeni računara u bibliotekama", Ljubljana, 9-11.11.1981.

2. Miroslav Tuđman, M. Milas, N. Šilović, D. Boras: "Bibliometric Analysis of Master Theses in the Information Sciences (Postgraduate Studies in Librarianship, Archivistics, Museology and Information Science, 1961-1984, Zagreb, Yugoslavia", "International Conference on

62

Education in Library and Information Science", Dubrovnik, May 21-25, 1984.

3. Miroslav Tuđman: "Umrežavanje INDOK službi u informacijsko / dokumentacijski sistem na području kulture u SR Hrvatskoj (Problemi informacijske politike)", Priopćenje: 4. Kongres i skupština saveza društava istoričara umjetnosti

Jugoslavije, Sarajevo, 16-19.05.1985.

4. M. Tuđman, N. Tudor-Šilović, D. Boras, M. Milas-Bracović: "A Literature Measure of Scientific Communication: Co-Citation Analysis of Master Theses in Information Sciences in Yugoslavia, 1961-1984", "Information Research. Research methods in library and information science", Dubrovnik, May 19-24, 1986

5. Miroslav Tuđman: "Popperova epistemologija i informacijska znanost", Referat za "Sociološke susrete", Sekcija za masovne komunikacije i javno mijenje, Vrnjačka Banja, 6-9.11.1986.

6. I. Maroević, Peter von Mensek, M. Tuđman, T. Šola: "A New Approach to Museological Theory", Inter-University centre of postgraduate studies, Dubrovnik, 30.05-04.06.1988.

7. Miroslav Tuđman, Neva Tudor-Šilović, Borko Auguštin: "Dissemination of knowledge in information science: An empirical research of the International Information Science Conferences", 44th FID Conference and congress "Information-Knowledge-Evolution", Helsinki, Finland, 28.08-01.09.1988.

8. Miroslav Tuđman: "Information Resources in a Role of Humanisation of Man's Evironment", str. 23, predavanje za "The Histotic City as a Museum Object" Integrated Use of Cultural Heritage, Dubrovnik, 08-13 May 1989.

9. Neva Tudor-Šilović, Miroslav Tuđman, Tibor Toth, Jadranka Gabre: "Knowledge industry and information manpower in Yugoslavia: Ideology or reality?", Za skup: "The Knowledge industries. Levers of economic and social development in the 1990s", 29 May - 3 June 1989, IUC, Dubrovnik.

10. Miroslav Tuđman, Tomislava Žubrinić, Damir Boras, Davor Lauc: "Punctualism and Connecting Words in Croatian Text-Segmentation Model"; 18th

International Conference Information Technology Interfaces ITT 96, Pula, Croatia, 18-21 June, 1996, str. 97-104.

63

11. Miroslav Tuđman: "Hrvatska kao čimbenik stabilnosti i mira u Europi", Uvodno izlaganje na simpoziju "Croatia as a Stabilizing Factor for Peace in Europe"; organizator Hrvatski centar strategijskih istraživanja, Zagreb, 11-12.04.1996.

3.

Sudjelovanje na međunarodnim skupovima nakon posljednjeg izbora1. Miroslav Tuđman: “Serbian National Interests and

Democracy”, str. 10; Workshop: “Democratization of Yugoslavia?” Hanns-Seidel-Shiftung eV Bildungszentrum Wildbad Kreuth, 83708 Wildbad Kreuth 05. – 06.03.2001.

2. Miroslav Tuđman: “Globalizacija i nacionalni identitet: nenaučene lekcije o krizi na jugoistoku Europe”. Međunarodna konferencija: “NATO – EU i Jugoistočna Europa. Sigurnost, stabilnost i prosperitet – pitanja na početku 21. stoljeća”, Zagreb: Hrvatski centar strategijskih istraživanja, 8 – 9 lipnja 2001.

3. Okrugli stol: “Intelligence and the Threat from International terrorism”. Zagreb: Uredništvo časopisa National Security and the Future, 30.11. – 1.12.2001, Hotel, “Opera”.

4. Miroslav Tuđman: «Low Intensity Conflict an Information Warfare». Izlaganje na simpoziju: «Secret Intelligence Services And Neo Terrorism – Conditions Of Successful Containment», Hans Seidel Stiftung, Wilbad Kreuth, 11./12. March 2003.

5. Konferenz: “Spionage fur den Frieden”. Berlin: Berliner Alternativen Geschichtsforuns; Rosa-Luxemburg_stiftung; 7. Mai 2004.

6. “Conference on Jornalism and Information Technology and Unesco Project on the World Heritage”, Inter-Univeresity Center, Dubrovnik, May 26-28, 2004.

9. Sudjelovanje na domaćim skupovima4.

1. L. Đokić, S. Kreković, J. Spaventi, A. Šlaus, M. Tuđman: "Analiza sekundarnih i tercijarnih publikacija u bibliotekama grada Zagreba", Referat; "4. savjetovanje o naučnim publikacijama Jugoslavije", Interbiro, Zagreb, 23.10.1975.

64

2. Miroslav Tuđman: "Podatak i obavijest u spoznajnom i komunikacijskom procesu", 2. savjetovanje o naučnim publikacijama Jugoslavije, Interbiro, Zagreb, 1975.

3. Miroslav Tuđman: "Standardizacija sadržaja i komunikacionih formata (pri AOP) kao neophodan uvjet u izgradnji informativnog sistema za kulturu", Informacija i dokumentacija u kulturi, Kumrovec, 16-17.10.1975, Zavod za kulturu Hrvatske

4. Miroslav Tuđman: "Znanost i informatika", Referat; 3. savjetovanje o naučnim publikacijama Jugoslavije, Interbiro, Zagreb, 20.10.1976.

5. Miroslav Tuđman: "Društvo i novo bibliotekarstvo", Referat: "2. Jugoslavensko savjetovanje o primjeni kompjutera u bibliotekama", Zagreb, 28-30. ožujak 1977.

6. M. Tuđman, N. Prelog, D. Boras (kompjuterska obrada): "Analiza transfera tehnoloških i znanstvenih informacija na primjeru diplomskih, magistarskih i doktorskih radova Sveučilišta u Zagrebu", Referat; 2. Konferencija SITH o tehnološkom razvoju SRH, Poreč, 21- 23.11.1977.

7. Miroslav Tuđman: "Obrada i pretraživanje publikacija u INDOK službi ZKH", Referat; 4. Savjetovanje o naučnim publikacijama na nacionalnom i internacionalnom planu, Interbiro, Zagreb, 19-20.10.1977.

8. M. Tuđman, N. Prelog, D. Boras (kompjuterska obrada): "Informatička analiza znanstveno-istraživačkog rada na primjeru diplomskih, magistarskih i doktorskih radova", Referat, 4. Savjetovanje o naučnim publikacijama na nacionalnom i internacionalnom planu, Interbiro, Zagreb, 19-20.10.1977.

9. Miroslav Tuđman: "Društveno-kulturne determinante informacijskih sustava: O strukturi informacijskog sutava", Referat na plenarnoj sjednici "Jugoslavenske konferencije o politici

unapređivanja obrazovne tehnologije", Dubrovnik, 1-4.03.1979.

10. Miroslav Tuđman, Damir Boras: "Aposteriorna analiza za kulturni razvoj: Pokušaj empirijske valorizacije i strukturiranja deskriptora." Skup "National Thesauri of Cultural Development. Preparation and Evaluation", Zagreb, 1982.

11. Miroslav Tuđman: "Razvoj informacijskog sistema na području kulture", Zagreb, 1987. Predavanje na

65

seminaru: "Informacijski i dokumentacijski sistemi u muzejskoj djelatnosti", Zagreb, Tehnički muzej, 2-4.2.1987.

12. Okrugli stol jugoslavenskih eksperata "Informacije - osnova odlučivanja", Budva, 24.04.1987.

13. Miroslav Tuđman: "Informacijska znanost i zaštita kulturnih dobara", Savjetovanje: Teorija konzervatorstva, Društvo konzervatora Hrvatske, Karlovac, 7-8.05.1987.

14. Miroslav Tuđman: "Vremenitost znanja. Prilog teoriji o vremenskoj strukturi znanja", str. 30, Znastveni kolokvij "Struktura znanja u društveno-humanističkim znanostima", Tuheljske toplice, 20-21.10.1989.

15. Miroslav Tuđman: "Trendovi razvoja baza podataka i dokumentacijske djelatnosti", Seminar za muzejske radnike: "Informatizacija muzejske djelatnosti i praktične upute za promjenu uputstava o osnovama za vođenje dokumentacije o predmetima muzejske građe Muzejskog savjeta Hrvatske", Zagreb, 15-17.11.1989.

16. Miroslav Tuđman: "Prikazalište znanja. Prikaz znanja kao teorijski problem informacijske znanosti", str.13, Znanstveni kolokviji u Tuheljskim toplicama, 1991.

Sudjelovanje na domaćim stručnim skupovima nakon posljednjeg izbora

1. Okrugli stol: “Svjetski terorizam i njegove moguće posljedice za Hrvatsku”. Zagreb: Zaklada hrvatskog državnog zavjeta, 21. studeni 2001. Glavni predavač prof. dr. Armin Steinkamm. Miroslav Tuđman: drugo izlaganje.

2. Okrugli stol: Hrvatska – deset godina poslije: “Nacionalne vrijednosti – vizije i postignuća”, Zagreb: Udruga za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta, 6. prosinca 2001.

3. «Okrugli stol o preobrazbi hrvatskog visokog školstva». Organizator i uvodničar Miroslav Tuđman. Zagreb: UHIP, Hotel Sheraton, 4.4.2002.

4. Znanstveni simpozij: «Tuđmanizam i detuđmanizacija». Zagreb: UHIP, Zlatna dvorana Hrvatskog instituta za povijest, 7.12.2002.

66

5. Miroslav Tuđman: «Uloga BI u razvoju moderne Hrvatske» predavanje. Konferencija: «Strateški i nacionalni Business Intelligence». Zagreb: Infoforum, 25-26. rujna 2003,

10. Ostali radovi1. Miroslav Tuđman: Karel Kosik: 'Dijaklitika

konkretnoga', Kritika (1) 111-112 (1968)2. Miroslav Tuđman: "Kušnja puta u neposredovano",

Pitanja (2-3) 75-82 (1969)3. Miroslav Tuđman: "Dvojbeni fragmenti: znanost i

sudbina", Pitanja (9) 707-718 (1970)4. Miroslav Tuđman: "Razgovori uvodni", Pitanja (13-

14) 1135-1144 (1970)

5. M. Tuđman: "Znanost i mišljenje. Neargumentirane teze o Marxovom mišljenju o znanosti i mišljenju po 'Temeljima slobode'", Dometi (12) 15-22 (1976)

6. Miroslav Tuđman: "Leone i Johan: Čovjek bez srca i čovjek bez lica", Žena (3) 5-18 (1977)

7. Miroslav Tuđman: "Kako Venera vene ili žena između paradogme i paradigme", Žena 39 (5-6) 24-39 (1981).

5.

Ostali radovi nakon posljednjeg izbora

1.Tuđman, Miroslav. Croatia as a Factor for Peace and Stability in Europe // Proceedings from a International Symposium Croatia as a stabilizing factor for peace in Europe / Sopta, Marin (ur.). Zagreb : Croatian Center of Strategic Studies, 1998. 1-10.

2. Tuđman, Miroslav. Biografija na edno razuznavane. Hrvatska razuznavatelna služba: 1993 – 1998 g. (na bugarskom) // Razuznavaneto (ur.: Todor Bojadjiev, Piere Lacoste, Nikolaj Leonov, Richard Stolz, Leonid Shebarshin, Richard Kerr, Miroslav Tuđman, Brigo Asparuhov, Kim Filby) / Bojadjiev, T. ; Lacoste, P. ; Leonov, N. ; Stolz, R. ; Shebarshin, L (ur.).Sofija : Trud, 1999. .

3. Tuđman, Miroslav. The first five years of the Croatian Intelligence Service: 1993-1998. //

67

National Security and the Future. 1 (2000), 2; 47-74 (članak, znanstveni rad).

4. “Intelligence and National Security at the Beginning of the 21st Century” Round table, Dubrovnik, Croatia, October 27 – 28, 2000. National Security and the Future, 3 – 4(1) 2000, pp. 11 – 91.

5. Miroslav Tuđman: “Globalization and National Identity. Lessons we did not learn from the crises in Southeast Europe”. National Security and the Future 3 – 4 (1) 2000, pp. 109 – 117.

6. Miroslav Tuđman: “National Identity and Collective Human Rights: Lessons we did not learn from crisis in South-East Europe”. National Security and the Future, 1-2(2) 2001 pp. 89-95.

7. Round table on: «Intelligence and the Threat from International Terrorism». Zagreb, Croatia, November 30 – December 1, 2001. National Security and the Future, 3 – 4 (2) 2001. pp. 11 – 91 (Grupa autora: Miroslav Tuđman, Todor Boyadjiev, Krešimir Ćosić, Stevan Dedijer, Davor Domazet, Drago Ferš, Janos Gombos, Richard Kerr, Pierre Lacoste, Klaus Lange, Ivo Lučić, Miroslav Međimorec, Doug Smith, Marcus Wolf.)

8. “Nacionalna sigurnost i budućnost”. Zbornik. Svezak 1, (ur.): Miroslav Tuđman. Zagreb: Udruga sv. Jurja, 2001, ISSN 1333-0934 str. 210;

9. Tuđman, Miroslav. Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salveti. Zagreb: P.I.P. Pavičić, 2003. (knjiga).

10. Tuđman, Miroslav. Krivi za zločin samoodređenja?. Zagreb: Udruga Sv. Jurja, 2003. (knjiga).

11. «Dr. Franjo Tuđman – neoproštena pobjeda”. (ur.): Miroslav Tuđman. Zagreb: UHIP, 2003., str. 321 ISBN 953-98876-1-5. (zbornik).

12. «Globalizacija i identitet. Rasprave o globalizaciji, nacionalnom identitetu i kulturi politike.» (ur.): Miroslav Tuđman, Ivan Bekavac. Zagreb: UHIP, 2004., str. 367. ISBN 953-98876-3-1. (zbornik).

68

Ostala javna predavanja nakon posljednjeg izbora Miroslav Tuđman održao je nekoliko desetak tribina u razdoblju od

2000. – 2004., i bio je promotorom niza znanstvenih i stručnih knjiga iz područja informacijske znanosti, nacionalne sigurnosti i suvremene povijesti.

Prof. dr. Miroslav Tuđman:

IZVJEŠĆE O ZNANSTVENOJ, NASTAVNOJ I STRUČNOJ DJELATNOSTI PREMA NAPUTKU

REKTORSKOG ZBORA(od zadnjeg reizbora 1998. godine)

A. ZNANSTVENA DJELATNOST

1. Znanstveni radovi

1.1. Citiranost prema SCI

1.2. Knjige

1. Tuđman, Miroslav. Prikazalište znanja .Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2003. (monografija).

1.3. Poglavlja u knjizi

1. Tuđman, Miroslav. Umreženo znanje: između kolektivnog zaborava i povijesnog pamćenja // Vukovar 91 - Međunarodni odjeci i značaj / Jurčević, Josip; Živić, Dražen; Esih, Bruna (ur.). Zagreb : Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2004. str.159-181.

1. Tuđman, Miroslav. Network Knowledge: In Between the Collective Oblivion and Historical Memory”. // Vukovar ’91. International Echoes and Significance / (editors) Jurčević, Josip; Živić, Dražen; Esih, Bruna. Zagreb: Institute of Social Sciences ‘Ivo Pilar’, 2004. pp. 169-193.

2. Tuđman, Miroslav. Informacijska znanost: Znanost o obavijestima, pogrešnim obavijestima i protuobavijestima // Modeli znanja

69

i obrada prirodnoga jezika / Tuđman, Miroslav (ur.). Zagreb : Zavod za informacijske studije, Filozofski fakultet, 2003. .

3. Tuđman, Miroslav. Informacijska znanost // članak za Hrvatsku enciklopediju, 199 redaka; i kraća verzija od 110 redaka; Zagreb HLZ “M. Krleža”, u tisku

4. Tuđman, Miroslav.Biografija na edno razuznavane. Hrvatska razuznavatelna služba: 1993 – 1998 g. (na bugarskom) // Razuznavaneto (ur.: Todor Bojadjiev, Piere Lacoste, Nikolaj Leonov, Richard Stolz, Leonid Shebarshin, Richard Kerr, Miroslav Tuđman, Brigo Asparuhov, Kim Filby) / Bojadjiev, T. ; Lacoste, P. ; Leonov, N. ; Stolz, R. ; Shebarshin, L (ur.).Sofija : Trud, 1999. .

1.4. Znanstveni radovi objavljeni u znanstvenim časopisima

1.4.1. U stranim i međunarodnim časopisima1. Tuđman, Miroslav. Informacijska znanost i izvjesnice. // Informatologia. 35 (2002), 4; 244-251 članak, znanstveni rad).

2. Tuđman, Miroslav. The first five years of the Croatian Intelligence Service: 1993-1998. // National Security and the Future. 1 (2000), 2; 47-74 (članak, znanstveni rad).

3. Tuđman, Miroslav. Obavijest, znanje i razumijevanje povijesnih činjenica ili Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini? Motrišta, ( 2003) 8; 45-57. Mostar, Matica Hrvatska.

ISSN 1512-5475.

4. Tuđman, Miroslav. Zakon o veličini vokabulara teksta . Heapsov zakon i određivanje veličine vokabulara tekstova na hrvatskom j eziku . Društvena istraživanja, 14(2005)1-2. U tisku. (članak, znanstveni rad).

1.4.2. U domaćim časopisima

1.6. Znanstveni radovi recenzirani, objavljeni u zborniku radova s međunarodnih znanstvenih skupova

1. Tuđman, Miroslav; Mikelić, Nives. Information Science: Science about Information, Misinformation and Disinformation // Proceedings of the IS 2003 Informing Science + IT Education Conference / Eli Cohen and Elisabeth Boyd (ur.). Pori : Turku School of Economics and Business Administration Pori Unit : , 2003. 1513-1527 (međunarodna recenzija, znanstveni rad).

70

2. Tuđman, Miroslav; Mikelić, Nives; Boras, Damir. Vocabulary size prediction of Croatian texts // Proceedings of the 25th International Conference on Information Technology Interfaces / Budin, Leo ; Lužar-Stiffler, Vesna ; Bekić, Zoran ; Hljuz Dobrić, Vesna (ur.).Zagreb : SRCE, 2003. 223-228 (međunarodna recenzija, znanstveni rad).

3. Tuđman, Miroslav. Croatia as a Factor for Peace and Stability in Europe // Proceedings from a International Symposium Croatia as a stabilizing factor for peace in Europe / Sopta, Marin (ur.). Zagreb : Croatian Center of Strategic Studies, 1998. 1-10 (znanstveni rad).

1.7. Znanstveni radovi, recenzirani, objavljeni u zborniku radova na domaćim znanstvenim skupovima

1.8. Urednik zbornika1. Modeli znanja i obrada prirodnog jezika / Tuđman, Miroslav (ur). Zagreb : Zavod za informacijske studije, 2003 (zbornik).

1.9. Ostala znanstvena djelatnost

2. Znanstveni projekti

2.1. Voditelj međunarodnog projekta

2.2. Voditelj domaćih projekata

1. Miroslav Tuđman, voditelj projekta: "Modeli znanja i obrada prirodnog jezika", Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Zagreb, 1996-2001.

2. Miroslav Tuđman, voditelj projekta: "Tipologija znanja i metode obrade obavijesti”, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Zagreb, 2002-2005.

2.3. Aktivno sudjelovanje u realizaciji znanstvenih projekata

2.3.1. Sudjelovanje u međunarodnim projektima

2.3.2. Sudjelovanje u domaćim projektimaProjekt: Tipologija znanja i metode obrade obavijesti:

1. Tuđman, Miroslav; Boras, Damir; Mikelić, Nives. Zakon o veličini vokabulara teksta. Heapsov zakon i

71

određivanje veličine vokabulara tekstova na hrvatskom jeziku. Dokumetacija., 2004., str. 80. (rukopis).

3. Pozvana predavanja

3.1. Pozvana predavanja na međunarodnom skupu

1. Tuđman, Miroslav. “Effectiveness of intelligence exchange: Usability, Usefulness and Pertinency”, pozvano predavanje, Plovdiv, Bugarska, svibanj 2000. International Conference: Cold War in the Balkans: History and the Consequences, Plovdiv Bulgaria, 18-20 May 2000., 2000 (pozvano predavanje).

2. Tuđman, Miroslav: “Cyberspace: New Battlefield for Promotion and Destruction of Global and European Interests, National and Cultural Identities”. Conference: “The Easter Dimension: Major Intelligence Issues in Central and Southeastern Europe since 1900”. Institute of History, Karl-Franzens Universitaet Graz, Graz June 4-6, 2004.

3.2. Pozvana predavanja na domaćim skupovima1. Tuđman, Miroslav. “Zastarijevanje informacijske znanosti” predavanje 24.6.1999. Tuheljske toplice. Znanstveni skup: Težakovi dani i Obrazovanje informacijskih stručnjaka. , 1999 (pozvano predavanje).

2. Tuđman, Miroslav. “Kritički prikaz dva zakonska projekta o nacionalnoj sigurnosti”, Okrugli stol: Hrvatski nacionalni interesi, sustav i strategija nacionalne sigurnosti RH na početku 21. stoljeća, organizator: Fakultet političkih znanosti, Zagreb; Ministarstvo obrane RH, Zagreb 30. studeni 2000. (pozvano predavanje), 2000 (prikaz).

3. Tuđman, Miroslav. “Intelligence, knowledge and security systems”, pozvano predavanje. Bussiness Intelligence 2000. 2 Hrvatska konferencija o pribavljanju, organiziranju i uporabi poslovnih informacija. Organizator: ZAPI Zavod za poslovna istraživanja, ZAP Zavod za platni promet, Zagreb 14-16. 12.2000., 2000 (pozvano predavanje).

4. Tuđman, Miroslav. “Informacijski ratovi u informacijskom prostoru”. 5. Seminar za knjižnice visokih učilišta i specijalne knjižnice: ‘Pretraživanje znanstvenih informacija: Što je u šeširu?’. Zagreb: SZI-FER, 5-6 studeni 2004.

3.3. Ostala javna predavanjaMiroslav Tuđman održao je nekoliko desetak tribina u razdoblju od 2000. – 2004., i bio je promotorom niza znanstvenih i stručnih

72

knjiga iz područja informacijske znanosti, nacionalne sigurnosti i suvremene povijesti.

4. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

4.1. Sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima

1. Miroslav Tuđman: «Obavijest, znanje i razumijevanje povijesnih činjenica, ili, Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovinu». Simpozij: «Ravno 11 godina poslije». Mostar: Hrvatska akademska zajednica, 1.10.2002.

2. Miroslav Tuđman: «Umreženo znanje: između kolektivnog zaborava i povijesnog pamćenja. Odgovornost informacijske znanosti za prikupljanje i obradu podataka i dokaza o logorima i ljudskim pravima u Europi na pragu 21. stoljeća». 5. Međunarodni znanstveno- stručni skup: «Vukovar '91.

Jedanaest godina poslije. Logori i ljudska prava u Europi na pragu 21. stoljeća.» Vukovar: Institut društvenih znanosti ‘Ivo Pilar’, 16. studenog 2002.

4.2. Sudjelovanje na domaćim skupovima1. Tuđman, Miroslav. “Dezinformacije: minska polja u informacijskom prostoru”. 7. znanstveno-stručni skup Vukovar ’91.: “Hrvatske osloboditeljske akcije 1991-1995: činjenice i predrasude”. Vukovar: Institut ‘Ivo Pilar’, 17. studenog 2004.

5. Znanstvena društva (navesti funkciju)

6. Urednik znanstvenog časopisa

1. Editor-in-Chief: Miroslav Tuđman. National Security and the Future. Međunarodni časopis, izdavač St. George Association, Zagreb.Počeo izlaziti 2000. godine.

73

7. Članstvo u uredničkom odboru znanstvenog časopisa

8. Članstvo u znanstvenom ili programskom odboru znanstvenog skupa

9. Znanstvene nagrade/priznanja

10. Gostujući znanstvenikB. NASTAVNA DJELATNOST

1. Program i uvođenje novih predmeta1. Odsjek za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; M. Tuđman je prvi nositelj kolegija i autor programa za predmete:

Organizacija znanja Teorija informacijske znanosti Uvod u izvještajne sustave i službe (od 2000.).

2. Diplomatska akademija Ministarstva vanjskih poslova RH; M. Tuđman autor je i nositelj kolegija (1994-2000):

Osnove nacionalne sigurnosti

3. MORH, Glavni stožer OS RH. Hrvatsko vojno učilište: Ratna škola OS RH “Ban Josip Jelačić”. M. Tuđman koautor i predavač na kolegijima:

o Informatika

o Geopolitika i geostartegija

o Domovinski rat

4. Obavještajna akademija UNS-a. Prof. dr. Miroslav Tuđman utemeljitelj je Obavještajne akademije i prvi predsjednik Vijeća akademije (izabran 10/98). Autor je programa i predavač kolegija (1998-2000):

o nacionalna sigurnost i obavještajne službe,

o obavještajna zajednica RH

2. Otvaranje, ustrojstvo i organizacija novih laboratorija,vježbališta, praktikuma i sl.1. Prvi šef Katedre za organizaciju znanja na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u

74

Zagrebu. Katedra je nastala (2004), nakon revalorizacije studijskih programa Katedre za dokumentalistiku.

3. Autorstvo i suautorstvo udžbenika

4. Autorstvo i suautorstvo skripti

5. Autorstvo internih skripti

6. Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka (1998-2004)1. Bio je mentor trima postidiplomantima na studiju informacijskih znanosti;

2. Vodi dva znanstvena novaka na znanstvenim projektima što ih financira Ministarstvo znanosti.

3. Bio je mentor trojici doktoranata.

7. Poslijediplomska nastava1. Postdiplomski studij: Organizacija znanja i teorija kulturne baštine, znanstveno polje: informacijske znanosti (discipline: arhivistika, informatologija, knjižničarstvo, muzeologija); Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb. Prof. dr. M. Tuđman nositelj je kolegija:

o epistemologija informacijske znanosti

o struktura kulturne informacije

8. Dodiplomska nastava (predavanja, vježbe, seminari)1. Odsjek za informacijske znanosti Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Prof. dr. M. Tuđman nositelj je kolegija :

Organizacija znanja Teorija informacijske znanosti Uvod u izvještajne sustave i službe

9. Osnivanje i operacionalizacija novih studija

10. Osnivanje i operacionalizacija novih odjela, centara, škola1. Utemeljitelj Obavještajne akademije UNS-a; Obavještajna akademija imala je program specijalizacije i školovanja djelatnika obavještajne zajednice RH. Program je obuhvaćao specijalizaciju i izdavačku djelatnost. Od polaznika se zahtijevalo prethodno fakultetsko obrazovanje. U izvedbi programa sudjelovali su i profesori s Pravnog fakulteta i Fakulteta političkih znanosti. Prof. dr. Miroslav Tuđman bio je prvi predsjednik Vijeća akademije (1998-2000).

75

11. Osnivanje i operacionalizacija ljetnih škola, tečajeva

12. Nastavni članci

13. Prijevod udžbenika (urednik, autor, suautor)

14. Gostujući nastavnik

15. Ostale nastavne djelatnosti

C. STRUČNA DJELATNOST

1. Knjige, poglavlja u knjizi1. Grupa autora.Razuznavaneto. Sofia: Trud, 2000. (knjiga)

2. Tuđman, Miroslav. Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salveti. Zagreb: P.I.P. Pavičić, 2003. (knjiga).

3. Tuđman, Miroslav. Krivi za zločin samoodređenja?. Zagreb: Udruga Sv. Jurja, 2003. (knjiga).

4. “Nacionalna sigurnost i budućnost”. Zbornik. Svezak 1, (ur.): Miroslav Tuđman. Zagreb: Udruga sv. Jurja, 2001, ISSN 1333-0934 str. 210;

5. «Dr. Franjo Tuđman – neoproštena pobjeda”. (ur.): Miroslav Tuđman. Zagreb: UHIP, 2003., str. 321 ISBN 953-98876-1-5. (zbornik).

6. «Globalizacija i identitet. Rasprave o globalizaciji, nacionalnom identitetu i kulturi politike.» (ur.): Miroslav Tuđman, Ivan Bekavac. Zagreb: UHIP, 2004., str. 367. ISBN 953-98876-3-1. (zbornik).

2. Rječnik1. Tuđman, Miroslav. Leksikon izvještajnog naziva. 2001. Rukopis.

3. Stručni radovi objavljeni u međunarodnim časopisima1. “Intelligence and National Security at the Beginning of the 21 st

Century” Round table, Dubrovnik, Croatia, October 27 – 28, 2000. National Security and the Future, 3 – 4(1) 2000, pp. 11 – 91.

2. Miroslav Tuđman: “Globalization and National Identity. Lessons we did not learn from the crises in Southeast Europe”. National Security and the Future 3 – 4 (1) 2000, pp. 109 – 117.

3. Miroslav Tuđman: “National Identity and Collective Human Rights: Lessons we did not learn from crisis

76

in South-East Europe”. National Security and the Future, 1-2(2) 2001 pp. 89-95.

4. Round table on: «Intelligence and the Threat from International Terrorism». Zagreb, Croatia, November 30 – December 1, 2001. National Security and the Future, 3 – 4 (2) 2001. pp. 11 – 91 (Grupa autora: Miroslav Tuđman, Todor Boyadjiev, Krešimir Ćosić, Stevan Dedijer, Davor Domazet, Drago Ferš, Janos Gombos, Richard Kerr, Pierre Lacoste, Klaus Lange, Ivo Lučić, Miroslav Međimorec, Doug Smith, Marcus Wolf.)

4. Stručni radovi objavljeni u domaćim časopisima

5. Stručni radovi objavljeni u zborniku radova s međunarodnih stručnih skupova

1. Miroslav Tuđman: “Croatia as a Factor for Peace and Stability in Europe”, in., Croatia as a stabilizing factor for peace in Europe: proceedings from a International Symposium held in Zagreb, Croatia 11-14 April 1996, Editor Marin Sopta, - Zagreb, Croatian Center of Strategic Studies, 1998, str. 1 – 10. ožujak 1998.

6. Stručni radovi objavljeni u zborniku radova s domaćih stručnih skupova1. Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman: “Izvjesnice, znanje i sigurnosna kultura”, str. 61 – 73. Business Intelligence 2000. Druga hrvatska konferencija o pribavljanju, organiziranju i uporabi poslovnih informacija. 14. – 16. prosinca 2000. Zavod za poslovna istraživanja, Institute for Business Intelligence, Zagreb, 2001, str. 208, ISBN 953-6746-08-5

7. Sudjelovanje na međunarodnim stručnim skupovima1. Miroslav Tuđman: “Serbian National Interests and Democracy”, str. 10; Workshop: “Democratization of Yugoslavia?” Hanns-Seidel-Shiftung eV Bildungszentrum Wildbad Kreuth, 83708 Wildbad Kreuth 05. – 06.03.2001.

2. Miroslav Tuđman: “Globalizacija i nacionalni identitet: nenaučene lekcije o krizi na jugoistoku Europe”. Međunarodna konferencija “NATO – EU i Jugoistočna Europa. Sigurnost, stabilnost i prosperitet – pitanja na početku 21. stoljeća” , Zagreb: Hrvatski centar strategijskih istraživanja, 8 – 9 lipnja 2001.

3. Okrugli stol: “Intelligence and the Threat from International terrorism”. Zagreb: Uredništvo časopisa National Security and the Future, 30.11. – 1.12.2001, Hotel, “Opera”.

4. Miroslav Tuđman: «Low Intensity Conflict an Information Warfare». Izlaganje na simpoziju: «Secret Intelligence Services And Neo Terrorism – Conditions Of Successful Containment», Hans Seidel Stiftung,

Wilbad Kreuth, 11./12. March 2003.

77

5. Konferenz: “Spionage fur den Frieden”. Berlin: Berliner Alternativen Geschichtsforuns; Rosa-Luxemburg_stiftung; 7. Mai 2004.

6. “Conference on Jornalism and Information Technology and Unesco Project on the World Heritage”, Inter-Univeresity Center, Dubrovnik, May 26-28, 2004.

8. Sudjelovanje na domaćim stručnim skupovima

1. Okrugli stol: “Svjetski terorizam i njegove moguće posljedice za Hrvatsku”. Zagreb: Zaklada hrvatskog državnog zavjeta, 21. studeni 2001. Glavni predavač prof. dr. Armin Steinkamm. Miroslav Tuđman: drugo izlaganje.

2. Okrugli stol: Hrvatska – deset godina poslije: “Nacionalne vrijednosti – vizije i postignuća”, Zagreb: Udruga za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta, 6. prosinca 2001.

3. «Okrugli stol o preobrazbi hrvatskog visokog školstva». Organizator i uvodničar Miroslav Tuđman. Zagreb: UHIP, Hotel Sheraton, 4.4.2002.

4. Znanstveni simpozij: «Tuđmanizam i detuđmanizacija». Zagreb: UHIP, Zlatna dvorana Hrvatskog instituta za povijest, 7.12.2002.

5. Miroslav Tuđman: «Uloga BI u razvoju moderne Hrvatske» predavanje. Konferencija: «Strateški i nacionalni Business Intelligence». Zagreb: Infoforum, 25-26. rujna 2003,

9. Rad na popularizaciji struke1. Miroslav Tuđman: «Za hrvatsku Hrvatsku: od mita do istine”. u: Josip Pečarić: Za hrvatsku Hrvatsku, Element, Zagreb, 2001, str. 11 – 13., ISBN 953-197-812-3 str. 217.

10. Istraživačka i razvojna postignuća

11. Stručni projekti1. Miroslav Tuđman: “Predgovor” str. IX – XI. Josip Perković i Jan Gabriš: “Rekonstrukcija službe državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove SR Hrvatske u vremenu od 1. siječnja 1980. do 30. svibnja 1990.“ UNS – Obavještajna akademija, Edicija B – “Istraživanje”, Zagreb, 1999. godina, str. 176.

2. Tuđman, Miroslav.Panta rei tachista. Sve se mijenja vrlo brzo // World Jumper / Dedijer, Stevan (ur.).Zagreb : ZAPI - Zavod za poslovna istraživanja, 2000. .

78

12. Stručna društva, radne grupe (navesti funkcije)

13. Član stručnog ili programskog odbora stručnog skupa

Prof. dr. Miroslav Tuđman član je matičnog povjerenstva za informacijske znanosti u dva mandata.

14. Stručne nagrade/priznanja

15. Ostale stručne djelatnosti

79

Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultet u ZagrebuOdsjek za psihologiju

Zagreb, 15.lipanj 2005.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 9. ožujka 2005. godine imenovane smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnice za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana razvojna psihologija, za predmet Primijenjena razvojna psihologija, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Proučivši natječajni materijal podnosimo Vijeću sljedeće

MIŠLJENJE

Na natječaj objavljen u Vjesniku i Narodnim novinama 25. ožujka 2005. godine prijavila se dr. sc. Goranka Lugomer Armano.

Pristupnica je rođena 16. prosinca 1952. godine u Zagrebu u Republici Hrvatskoj gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1976. diplomirala je jednopredmetni studij psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1977. godine na matičnom je fakultetu primljena na radno mjesto asistenta na Odsjeku za psihologiju. Na istom je fakultetu 1981. godine obranom rada pod nazivom Izraženost praznovjernosti kod školske djece u funkciji dobi stekla naziv magistra znanosti iz područja psihologije te izabrana za znanstvenog asistenta. Doktorirala je 1988. godine obranivši disertaciju pod nazivom Dječje atribucije uspjeha i neuspjeha. Dr. sc. Lugomer Armano od 1989. godine radi kao docent, a od 1999. godine kao izvanredni profesor na Katedri za razvojnu psihologiju Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 2001. godine dr. sc. Goranka Lugomer Armano voditeljica je Katedre za razvojnu psihologiju na istom odsjeku. Na dodiplomskom studiju psihologije predaje obavezni kolegij Razvojna psihologija II (psihologija adolescencije i odrasle dobi) i izborni kolegij Primijenjena razvojna psihologija. Na poslijediplomskim studijima psihologije zagrebačkog Odsjeka za psihologiju voditeljica je kolegija Psihologija životnog vijeka.

U razdoblju od 1986. do 1997. godine pristupnica je završila edukacije iz mnogih smjerova psihološkog savjetovanja i psihoterapije (kognitivno-bihevioralne terapije, opće i obiteljske Gestalt terapije, sistemske obiteljske terapije, naprednu edukaciju o traumi i njezinom prevladavanju, te izobrazbu za pružanje psihosocijalne pomoći prognanima i izbjeglima). Suosnivačica je i dugogodišnja voditeljica nevladine udruge Telefon za psihološku pomoć koja postoji od 1991. godine, a danas u Zagrebu djeluje kao Psihološki centar TESA. Od osnivanja Psihološkog savjetovališta za studente Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1998. godine djeluje u njemu kao savjetovateljica, a od 2000. godine i kao njegova voditeljica.

80

Uz to što je bila članica uređivačkog odbora časopisa Primijenjena psihologija, pristupnica je i recenzent u mnogim stručnim i znanstvenim časopisima (Primijenjena psihologija, Društvena istraživanja, Godišnjak Zavoda za psihologiju u Rijeci, Psihologijske teme, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Suvremena psihologija, Ljetopis studijskog centra socijalnog rada i dr.).

Dr. sc. Goranka Lugomer Armano članica je stručnih društava Hrvatskog psihološkog društva i Društva Gestalt i integrativnih psihoterapeuta Hrvatske, te znanstvenih udruga European Association of Personality Psychology i International School Psychology Association. Stručna javnost prepoznala je njezine napore u pokretanju i djelovanju Telefona za psihološku pomoć te joj je Hrvatsko psihološko društvo 1993. godine dodijelilo Godišnju nagradu Ramiro Bujas za osobito vrijedno ostvarenje na društvenoj afirmaciji psihologije.

Znanstvena djelatnost

Dr.sc. Goranka Lugomer Armano je tijekom svojeg znanstvenog djelovanja sudjelovala u nekoliko znanstveno istraživačkih projekata. U razdoblju od 1982. do 1990. godine se kao suradnica na projektu Struktura i razvoj sposobnosti, osobina ličnosti, vrijednosnog sustava i socijalizacije u odgojno-obrazovnom procesu bavila istraživanjem načina vrednovanja školskog uspjeha i osobinama ličnosti učenika. Od 1992. do 1996. sudjelovala je u dva znanstveno-istraživačka projekta financirana od Ministarstva znanosti RH: Djeca u ratu i Psihosocijalna prilagodba djece nakon rata i podrška škole, a od 2002. godine do danas voditeljica je znanstvenog projekta Odrednice roditeljskog ponašanja financiranog od istog ministarstva. Goranka Lugomer Armano je proteklih godina aktivno sudjelovala na više međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Objavila je trinaest znanstvenih radova u međunarodnim i domaćim znanstvenim časopisima. Područja njezinog znanstvenog interesa vrlo su raznolika i kreću se od opće psihologije, preko pedagoške do razvojne psihologije. U svojim se znanstvenim radovima poglavito bavila ispitivanjem psihičkih osobina djece i adolescenata: od dobnih razlika u intelektualnom i emocionalnom funkcioniranju djece, preko dječjeg doživljavanja i ponašanja u školskim situacijama, do dječjeg shvaćanja i tumačenja događaja, pojava i iskustava iz svakodnevnog životnog okruženja (školskog uspjeha i neuspjeha, rata, misticizma, praznovjerja).

Među objavljenim znanstvenim radovima nekoliko je njih koji ukazuju na orijentaciju ka primijenjenim područjima psihologije. Rad Prognostička valjanost klasifikacijskog postupka za upis na studij psihologije (1984) prikazuje rezultate ispitivanja prognostičke valjanosti pet komponenata tadašnjeg klasifikacijskog ispita za upis na studij psihologije za kasniju uspješnost na studiju iskazanu na pet kriterijskih varijabli na nekoliko generacija studenata psihologije. Radom je utvrđeno kako je klasifikacijski ispit imao zadovoljavajuću prognostičku valjanost, pri čemu su prognozi budućeg uspjeha na studiju najviše doprinosili test znanja iz psihologije i intervju o informiranosti i motivaciji za studij psihologije.

U radu Children's Comprehension of War (1994) strukturiranim intervjuom je ispitano poimanje rata zagrebačke predškolske djece, domicilne i izbjegličke i prognaničke. Od djece se tražilo da definiraju rat i daju obrazloženja uzroka rata, ispitalo se znanje o zaraćenim stranama i utvrdio stupanj njihove pogođenosti ratom. Rezultati analize dječjih odgovora pokazali su utjecaj djelovanja medijskih informacija na svu djecu, ali i specifičnost odgovora djece na temelju njihovih ratnih

81

iskustava. Tako su prognanička i izbjeglička djeca s ratnim iskustvima imala osobnije definicije rata, više su se identificirali sa stranom vlastite zemlje u ratu i ukazivala na veću pogođenost ratom, a uočene su i neke spolne razlike. Ovaj je rad pružio vrijedan uvid u dječje konceptualizacije svijeta u ratnom vremenu, te rezultirao zaključkom o zrelijem shvaćanju i emocionalnoj uključenosti predškolske djece u pitanja rata od one koja se razvojno može očekivati.

Tri rada bave se problematikom opisnog i brojčanog ocjenjivanja učenika u nižim razredima osnovne škole. To su: Factor structures of intrinsic vs. extrinsic orientation in the classroom obtained under different evaluation systems in primary school (1988), Intrinsic-extrinsic orientation and evaluation system in primary school (1988) i Some personality characteristics of primary school students under two different evaluation systems of academic achievement (1991). Ti su radovi proizašli iz longitudinalnog istraživanja odnosa između spomenuta dva načina školskog ocjenjivanja, učeničkog postignuća i emocionalnih i konativnih osobina učenika. Dobiveni rezultati su pokazali sukladnost s modelom Susan Harter o motivaciji za školsko postignuće. Utvrđene su i dobne razlike u povezanosti varijabli. Analiza podataka prikupljenih u četvrtom razredu pokazala je da opisno ocjenjivani učenici imaju slabiji školski uspjeh, ali su više intrinzično motivirani za školski rad, manje tjeskobni u ispitnim situacijama, te da imaju pozitivniji stav prema školi od brojčano ocjenjivanih učenika. Međutim, četiri godine kasnije, kada su ti učenici ispitani u osmom razredu pokazalo se kako su oni koji su u nižim razredima bili opisno ocjenjivani više oslanjaju na vanjske kriterije pri procjenjivanju vlastitog školskog uspjeha nego oni koji su ranije bili brojčano ocjenjivani. Tako je zaključeno kako opisno ocjenjivanje nema dugoročne učinke na emocionalno-konativne osobine djece, te kako oba načina ocjenjivanja imaju svoje prednosti i nedostatke. Ovaj uvid u psihološke učinke različitog načina ocjenjivanja školskog postignuća bio je značajan doprinos evaluaciji jedne manje reforme u školskom sustavu.

Pristupnica je jedna od urednica monografije Problemi i potrebe mladih u Hrvatskoj (2002) koja prikazuje rezultate opsežnog kvantitativnog i kvalitativnog istraživanja na nacionalnom uzorku mladih od 13 do 25 godina. U kvantitativnom dijelu istraživanja je na 1905 učenika osnovnih i srednjih škola i studenata iz cijele Hrvatske ispitana zastupljenost i intenzitet problema mladih, njihove vrijednosti i očekivanje njihovih ostvarenja, percepcija pravednosti i načini atribuiranja uspjeha i neuspjeha u životu. Rezultati su analizirani s obzirom na sociodemografske varijable spola, obrazovne dobi, obrazovnog usmjerenja, veličine mjesta, regionalne pripadnosti i zahvaćenost ratom. Kvalitativni podaci prikupljeni su na ukupno 178 sudionika metodom usmjerene rasprave u malim skupinama na temu problema i potreba mladih u pojedinim sredinama, viđenju uzroka problema kao i načina njihova prevladavanja. Rezultati istraživanja pokazali su kako su najistaknutiji problemi mladih svih ispitanih uzrasta nedostatak društvenih sadržaja, školovanje i briga o budućnosti, a najmanje istaknuti problemi odnosa s vršnjacima, odnosa u obitelji i ovisnosti. Izraženost problema raste s porastom dobi sudionika, a djevojke općenito vide više problema nego mladići. Izraženost i vrsta problema na složen su način povezani i s obrazovnim usmjerenjem, a analiza po veličini mjesta stanovanja ukazuje kako najizraženiji intenzitet problema imaju mladi iz srednje velikih gradova, potom oni iz malih gradova, a najmanji oni iz velikih gradova. U područjima zemlje nekada zahvaćenim okupacijom izraženiji su problemi lokalne zajednice i odnosa s vršnjacima, dok u ratom nezahvaćenim područjima i onima koja su bila izložena napadima postoje izraženiji problemi školovanja, ovisnosti i identiteta. U zaključku se navodi kako su najistaknutiji problemi mladih egzistencijalne naravi što može dovesti

82

do frustriranosti mlade populacije i pojave negativnih posljedica u ponašanju mladih, od nasilja, delinkvencije, ovisnosti do samodestruktivnog ponašanja i suicidalnosti.

Nastavna djelatnostDr. sc. Lugomer Armano dosad je djelovala kao nastavnik na dodiplomskom i

poslijediplomskom studiju psihologije zagrebačkog Filozofskog fakulteta, kao i na drugim studijima i fakultetima zagrebačkog sveučilišta. Od 1978. do 1990. izvodila je Vježbe iz razvojne psihologije za studente dodiplomskih studija psihologije i pedagogije. Od 1991. do danas predaje redovni kolegij Razvojna psihologija II. Godine 1991. uvodi na dodiplomskom studiju psihologije izborni kolegij Rad psihologa s djecom i mladima kojega 1998. godine transformira u kolegij Primijenjena razvojna psihologija kojega predaje do danas. Dvije školske godine (1986-1988) predavala je kolegij Psihologija odgoja i obrazovanja za studente Fakulteta političkih znanost, a od 1998. do 2000. godine kolegij Razvojna psihologija za izvanredne studente Fakulteta edukacijskih i rehabilitacijskih znanosti. U svrhu unapređenja nastavnog rada 2001. godine završila je i izobrazbu Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje. Uključila se i u izradu prijedloga programa reformiranog studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, predloživši programe dvaju izbornih kolegija – osnovnog i naprednog Praktikuma psihosocijalnog razvoja u adolescenciji.

Dr. sc. Goranka Lugomer Armano posljednjih šesnaest godina nastavnik je i na poslijediplomskim studijima Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od školske godine 1994/95 nositeljica je obaveznog poslijediplomskog kolegija Psihologija životnog vijeka. Kao nositeljica kolegija Rani kognitivni razvoj školske godine 2003/04 predavala je na interdisciplinarnom znanstvenom poslijediplomskom studiju Jezična komunikacija i kognitivna neuroznanost.

Dugogodišnji nastavni rad Dr. sc. Goranke Lugomer Armano očituje se i u mentorstvima na oko sedamdesetak diplomskih radnji i petnaestak magistarskih i specijalističkih radnji na Filozofskom fakultetu. Također je bila član velikog broja povjerenstava za obranu i ocjenu diplomskih, magistarskih, specijalističkih radova i disertacija na matičnom fakultetu i na Fakultetu medicinskih znanosti u Zagrebu. Godine 2001. bila je i su-voditeljica Ljetne psihologijske škole studenata i nastavnika Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u Brni na Korčuli.

Stručna djelatnostU okviru stručne djelatnosti dr. sc. Goranka Lugomer Armano objavila je

deset stručnih radova koji su publicirani uglavnom u knjigama. Zajedno s drugim urednicima uredila je i objavila dvije stručne knjige.

Stručni radovi pristupnice mogu se grupirati u nekoliko kategorija. Radovi Psihofizičke osobine šestgodišnje i sedmogodišnje djece (1984) i Psihologija mladenačkog doba (2004) daju pregled razvojnih značajki djece i mladih koji u prvom slučaju nastavnicima, a u drugom telefonskim savjetovateljima omogućuju bolje razumijevanje populacije s kojom rade. Potom slijede radovi u kojima autorica primjenjuje spoznaje iz razvojne psihologije kako bi objasnila posljedice rata po mentalno zdravlje djece i ponudila nastavnicima tehnike i metode za njihovo sprječavanje i ublažavanje. To su radovi Reperkusije rata u Hrvatskoj po njeno

83

stanovništvo s posebnim osvrtom na ugroženost djece (1992), Pokret i neverbalna komunikacija (1992), Tehnike opuštanja (1992). Naposljetku, najveći broj stručnih radova dr. sc. Goranke Lugomer Armano bavi se telefonskim psihološkim savjetovanjem. Prvi rad u toj skupini Smisao i prednosti telefonskog savjetovanja (2004) uspoređuje značajke izravnog i telefonskog savjetovanja kako za savjetovatelja, tako i za klijente i opisuje domaća i svjetska iskustva u tome području psihološkog savjetovanja. Drugi rad, Dokumentacija i evaluacija telefonskog savjetodavnog razgovora (2004), govori o nekim organizacijskim i evaluacijskim aspektima savjetovanja putem telefona, a rad Telefonsko psihološko savjetovanje u ratu (1991), upućuje psihologe kako da i u kriznim vremenima budu dostupni i pomažu ljudima koji osjećaju posljedice rata. Konačno radovi Komunikacija u telefonskom savjetovanju (2004) i Vještina vođenja učinkovitog razgovora (2004) bave se ključnim vještinama za uspješno i djelotvorno obavljanje psihološkog savjetovanja putem telefona.

Prva knjiga u kojoj je dr. sc. Goranka Lugomer Armano suurednica naslovljena je Lijepo je biti roditelj – priručnik za roditelje i djecu (2000). To je priručnik za unapređenje roditeljstva u kojem se prikazuje složenost obiteljske strukture i odnosa u njoj, daju savjeti za jačanje obiteljskih snaga i vještina komuniciranja te nude prijedlozi za rješavanje svakodnevnih obiteljskih problema. U priručniku se iznosi mnoštvo činjenica, iskustava, ali i korisnih vježbi. Ovdje sam, slušam... – priručnik za edukaciju volontera u službi psihološke pomoći telefonom (2004) druga je knjiga koju je uredila dr. sc. Lugomer Armano. Ta je knjiga jedinstvena po tome što se bavi specifičnim suvremenim oblikom psihološkog savjetovanja, savjetovanjem putem telefona. U njoj se iznose korisne spoznaje potrebne za odabir savjetovatelja, za razvoj i unaprjeđenje njihovih komunikacijskih vještina i rješavanja problema, opisuju specifične vrste poziva i razrađuju problemi koji se u njima javljaju. Naposljetku, priručnik daje korisne naputke za dokumentiranje i evaluaciju telefonskog savjetovanja, kao i za organizaciju supervizije za savjetovatelje.

Pristupnica je i autorica stotinjak odrednica iz područja pedagoške psihologije koje su objavljene u Pedagoškoj enciklopediji (1991), a u psihološkoj periodici je objavljivala i brojne prikaze knjiga i časopisa te prevodila stručnu literaturu iz područja psihologije i pedagogije.

Osim objavljivanja stručnih radova, dr. sc. Lugomer Armano vrlo je aktivna u psihološko-pomagačkom i edukacijskom stručnom radu. Suosnivačica je i voditeljica telefonskog i izravnog savjetovališta za građanstvo u Zagrebu, mreže telefonskih savjetovališta u Hrvatskoj i savjetovališta za studente Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te pokretačica inicijative za osnivanje psihološkog i edukacijskog savjetovališta na razini zagrebačkog sveučilišta. Voditeljica je brojnih edukacija iz područja telefonskog psihološkog savjetovanja, problema i potreba mladih, te razvoja komunikacijskih i socijalnih vještina i promicanja mentalnog zdravlja i kvalitete života građana. U istom cilju sudjeluje u radijskim i televizijskim emisijama, te surađuje s dnevnim listovima i časopisima.

84

Ocjena i prijedlog

Dr.sc. Goranka Lugomer Armano se nakon višegodišnjeg znanstveno nastavnoga i stručnog rada i postizanja zvanja izvanrednog profesora, prije petnaestak godina počela usmjeravati, a sada i konačno opredijelila za orijentiranje svoje karijere ka stručnom, osobito psihološko savjetodavnom i nastavnome radu. Stručno povjerenstvo drži kako je u svojoj sveukupnoj dosadašnjoj znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti pokazala profesionalnu zrelost i jasno profiliran interes za područja koja su povezana s njezinom nastavnom aktivnošću iz područja primijenjene razvojne psihologije i psihološkog savjetovanja mlađe populacije.

Vrednujući cjelokupni znanstveni, nastavni i stručni rad dr.sc. Goranke Lugomer Armano pod vidom zahtjeva koje za nastavna zvanja propisuju Zakon o visokim učilištima (NN br. 123/2003, članak, stavak) i Minimalni uvjeti za izbor u nastavana zvanja Rektorskog zbora («Narodne novine», pročišćem tekst 59/96), ustanovili smo kako predloženica ne samo da udovoljava nego i višestruko nadmašuje zahtjeve propisane za nastavno zvanje višeg predavača. Pristupnica je doktorica društveno-humanističkih znanosti iz područja psihologije i njezino radno iskustvo u struci je 28 godina. Dr. sc. Goranka Lugomer Armano ima dvostruko više od propisanih pet stručnih radova koji su utjecali na unaprijeđenje struke (10 radova i 2 knjige) te 13 znanstvenih radova. Obavljala je nastavni rad predajući na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima, ljetnim školama, seminarima, izlagala na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. Bila je mentorom studentima dodiplomskih i poslijediplomskih studija i uvela brojne izmjene i novosti u nastavi studija psihologije i sudjelovala u značajnim projektima koji unaprjeđuju stručno i nastavno područje kojim se bavi.

Na temelju navedenih činjenica stručno povjerenstvo daje mišljenje da pristupnica dr. sc. Goranka Lugomer Armano ispunjava sve uvjete za izbor u zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Primijenjena razvojna psihologija na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U Zagrebu 15. lipnja 2005.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić, docent

dr. sc. Gordana Keresteš, docent

dr. sc. Majda Rijavec, red. prof. (Učiteljska akademija u Zagrebu)

85

Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u nastavno zvanje višeg predavača zaznanstveno područje humanističkih znanosti,polje jezikoslovlje, grana romanistika u Centru za strane jezike struke

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

I. Lučića 3, Zagreb

Na svojoj sjednici 13. travnja 2005. fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika u Centru za strane jezike struke. Na natječaj objavljen u Vjesniku 25. travnja 2005. i Narodnim novinama 29. travnja 2005. prijavila se kandidatkinja, mr. sc. Jagoda Večerina Tomaić.Na temelju dokumenata koje je kandidatkinja priložila molbi i na temelju poznavanja njezina rada, podnosimo Fakultetskom vijeću

IZVJEŠĆE

Mr. sc. Jagoda Večerina Tomaić rodila se 19. ožujka 1957. u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu klasičnog usmjerenja završila je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala je francuski jezik i književnost i španjolski jezik i književnost. Diplomirala je na istom fakultetu 1982. godine. Ima hrvatsko državljanstvo, udata je i majka četvoro djece.Tijekom studija i nakon završetka studija boravila je u nekoliko navrata u Francuskoj (Grenoble, Paris, Marseille) i u Švicarskoj (Lausanne) kako bi se usavršila u znanju francuskog jezika. Boravila je u Španjolskoj (Madrid, Burgos, Barcelona) zbog usavršavanja u znanju španjolskog jezika. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranila je 1996. magistarski rad, iz područja književnosti, pod naslovom “Poslijeratna francuska šansona – dijete egzistencijalizma”.Pristupnica ima dvadeset godina radnog staža. Radila je kao honorarni nastavnik francuskog i španjolskog jezika u “Školi stranih jezika” u Vodnikovoj (1984.-1986.), u Centru za strane jezike na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za fonetiku (1986.-1992.) , te u školi stranih jezika “Vita” (1992.-1995.). Imenovana je sudskim tumačem za francuski i španjolski jezik, a povremeno radi honorarno kao prevoditelj za Društvo znanstvenih i tehničkih prevoditelja i za poduzeće SPES. Kontinuirano prevodi za Županijski sud u Zagrebu, Županijski sud u Velikoj Gorici i graničnu policijsku postaju u Bregani, Slovenija. Od 1992. stalno je zaposlena u Centru za strane jezike struke na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao predavač francuskog i španjolskog jezika struke. U zvanje višeg predavača izabrana je 2000. g. Mr. sc. Jagoda Večerina bavi se nastavnim i prevodilačkim djelatnostima. Među nastavnim djelatnostima posebno bismo istaknuli njezin rad kao nastavnika francuskog i španjolskog jezika u nekoliko škola stranih jezika u Zagrebu, a od 1986. kao nastavnika francuskog i španjolskog jezika u Centru za strane jezike pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, najprije u zvanju predavača kao vanjski suradnik da bi 1992. g. dobila stalno zaposlenje u istom centru. Izabrana je 2000. g. u zvanje višeg

86

predavača i trenutačno radi kao nastavnik francuskog i španjolskog jezika struke u Centru za strane jezike na Odsjeku za jezičnu nastavu pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Mr. sc. J. Večerina stekla je u nastavničkom radu veliko radno iskustvo radeći kao nastavnik. francuskog i španjolskog jezika. Posebno ističemo iskustva na području francuskog i španjolskog kao jezika struke. Na Agronomskom fakultetu predaje francuski i španjolski jezik studentima na trećoj i četvrtoj godini. Na Filozofskom fakultetu predaje francuski i španjolski jezik struke studentima psihologije, sociologije, povijesti, povijesti umjetnosti, fonetike, lingvistike, etnologije, polonistike, bohemistike i turkologije. Jezik struke predaje i studentima Muzičke, Likovne akademije, Pedagoškog i Arhitektonskog fakulteta koji pohađaju tečajeve jezika struke na Filozofski fakultet. Kako je riječ o studentima s različitih fakulteta kojima je potreban jezik iz različitih područja, mr. sc. J. Večerina u svom radu obilno se koristi materijalima s intertneta, a za studente Agronomskog fakulteta bira tekstove iz izvornih francuskih stručnih časopisa Science et vie i Geo. Kako bi uputila studente u problematiku stručnog jezika i razvijala samostalnost pri učenju/usvajanju stranog jezika, upućuje studente u čitanje stručne literature i samostalno držanje referata iz područja koja su im struka. U okviru stručne djelatnosti pristupnica se obilato bavi prevođenjem, s hrvatskog na francuski i španjolski jezik te s francuskog i španjolskog na hrvatski jezik.Nakon izbora u višeg predavača (2000. g.) do danas prevela je dvije knjige s hrvatskog na francuski jezik: «Živjeti, voljeti, razumjeti se – ljubav nam mijenja ponašanje» od L. Buscaglia i knjigu dr. M. Prstačića “Ekstaza i geneza” u izdanju Medicinske knjige, Zagreb, 2004. g. Osim toga s hrvatskog na francuski i španjolski jezik prevela je 2003. g. i nekoliko kataloga Hrvatskog školskog muzeja pod naslovom “Ženski ručni rad u školama kontinentalne Hrvatske”, “Muški ručni rad” i “Hermann Bollé”.Od stručnih radova ističemo također da je pristupnica u razdoblju od 1999. do 2002. g. prevela s francuskog na hravatski jezik cijeli niz članaka za Žensku Infoteku i za Policijsku akademiju u Zagrebu. Za HAK sustavno prevodi stručne tekstove tematski vezane uz sigurnost u prometu a prevodi i statute sličnih poduzeća u frankofonim zemljama.S francuskog i engleskog jezika prevela je za poduzeće ABCro Clinical Research Associates u Zagrebu nekoliko kliničkih elaborata od više od 100 kartica.Redovito prevodi stručne tekstove dr. M. Prstačića koji se bave temom sofrologije i art terapije. Tako je za profesora M. Prstačića prevela 2002. g. s hrvatskog na francuski jezika sve tekstove Hrvatske udruge za psihosocijalnu onkologiju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu. Vodila je cijelu korespondenciju i prevela sve ugovore za francusku tvrtku Sofilec – Leclerc tijekom pregovora o izgradnji trgovačkog centra u Španskom.Od ostalih prevodilačkih aktivnosti ističemo prevođenje priručnika za konverzaciju, u izdanju Koning lingua, Zagreb.Priručnik za konverzaciju prevela je na francuski jezik 1997. g., isti takav priručnik na španjolski jezik, 2000. g., te priručnik za korištenje osnovnih izraza na hrvatskm jeziku za španjolske govornike u izdanju Biblioteca universal planeta,Barcelona 2004. Kako iz svega proizlazi, mr.sc. Jagoda Večerina Tomaić uz nastavničko zvanje bavi prevodilaštvom i ima bogato iskustvo u prevođenju stručnih i specijaliziranih tekstova s francuskog i španjolskog jezika na hrvatski i s hrvatskog na francuhsaki i španjolski jezik. Mišljenja smo da je kandidatkinja unaprijedila nastavu francuskog i španjolskog

87

kao stručnih jezika a svojim je prevodilačkim aktivnostima i na tom području doprinijela unapređenju kvalitete prevodilačke djelatnosti. Pristupnica odgovara uvjetima za izbor u zvanje višeg predavača, ima više od pet godina radnog iskustva i više od pet objavljenih stručnih radova. Na temelju izloženoga ističemo da mr. sc. Jagoda Večerina Tomaić po svojim nastavničkim i stručnim rezultatim kao i po ljudskim kvalitetama ispunjava sve uvjete za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističke znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika.

U Zagrebu, 26. travnja 2005.

Članovi povjerenstva:

dr. sc. Yvonne Vrhovac, redoviti profesor

dr. sc. Gabrijela Vidan, redoviti profesor u m.

mr. sc. Jagoda Lukavac, viši predavač

88

Mr.sc. Jagoda Večerina- popis radova

PRIJEVODI KNJIGA1. Leo Buscaglia: ‘’Živjeti, voljeti, razumjeti se-ljubav nam mijenja ponašanje’’ s

hrvatskog na francuski (Toulouse, 2002)2. Prof. Dr. Miroslav Prstačić: ‘’Ekstaza i geneza’’, Medicinska knjiga, s

hrvatskog na francuski (Zagreb, 2004)

IZRADA I PRIJEVOD PRIRUČNIKA ZA UČENJE STRANIH JEZIKA1. Priručnik za konverzaciju s izgovorom – francuski (Koing lingua, Zagreb

1997.)2. Priručnik za korištenje osnovnih izraza na hrvatskom jeziku za Španjolske

govornike (Biblioteca universal planeta, Barcelona 2004.)

PRIJEVODI STRUČNIH RADOVA1. Veći broj članaka (prijevodi s francuskog jezika) za Žensku Infoteku

(2000/2001/2002)2. Prijevodi s francuskog jezika za Policijsku akademiju u Zagrebu: o poligrafu,

o sekvencijskoj izbornoj video-identifikaciji, o kriminalnim radnjama učinjenim pod utjecajem alkohola i droga, i sl. (199-2001.)

3. Prijevodi s francuskog i engleskog jezika za poduzeće ABCro Clinical Research ssociates, Zagreb, Hondlova 2: više znanstvenih elaborata od ukupno preko 100 kartica prijevoda (ABCro Zagreb, 2004.)

4. HAK- preko 400 kartica prijevoda stručnih tekstova na francuski i s francuskog jezika, vezanih uz sigurnost promjeta, statute sličnih poduzeća u frankofonim zemljama, za internu upotrebu te za objavljivanje u časopisu HAK

5. Prijevod znanstvenih članaka s hrvatskog na francuski i španjolski jezik prof. Dr. Miroslava Prstačića u svezi s art-terapijama, kompletno vođenje korespondencije sa sveučilištima u Lyonu, Marseillesu, Nantesu, Parizu i Barceloni u svezi s temom sofrologije i art-terapije (Zagreb, 2000-2005.)

6. kompletno vođenje svih radnji, prevođenje korespondencije s francuskog i na francuski jezik, prijevodi raznih ugovora, pismeni i usmeni prijevodi za tvrtu SOFILEC-LECLERC tijekom vođenja pregovora oko izgradnje trgovačkoga centra ŠPANSKO

SUDJELOVANJE U IZRADI KATALOGAPrijevod na francuski kataloga za Hrvatski školski muzej:

1. Hermann Bollé – izložba u HŠM-u 2003. godine2. Muški ručni rad – katalog HŠM-a izdan 2003. godine3. Ženski ručni rad – katalog HŠM-a izdan 2003. godine

89

Izvješće stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor znanstvenog novaka u suradničkom zvanju asistenta za rad na znanstvenom projektu 0130460 za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana antička arheologija.Prijedlog je da se Dino Demicheli izabere za znanstvenog novaka

Zagreb, 20. lipnja 2005.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETASVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na sjednici od 4. svibnja 2005. godine Vijeće Odsjeka za arheologiju imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor znanstvenog novaka u suradničkom zvanju asistenta za rad na znanstvenom projektu 0130460 za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana antička arheologija.

Stručno povjerenstvo podnosi sljedeće izvješće:

Na natječaj objavljen u Vjesniku od 18. svibnja 2005. godine i Narodnim novinama 01.06.2005. g. prijavila su se tri kandidata. U ovom izvještaju predstavit ćemo svu trojicu kandidata.

Krešimir Matijević je rođen 17. listopada 1975. g. u Zagrebu. U Donjoj Stubici je završio osnovnu školu a gimnaziju u Oroslavlju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao je studij povijesti i arheologije. Tijekom studija sudjelovao je na arheološkim iskopavanjima. Diplomirao je 2002. godine iz područja srednjovjekovne povijesti. 2003. godine je upisao poslijediplomski znanstveni studij hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Položio je državni ispit i zaposlen je kao profesor povijesti u Slavonskom Brodu.

Jakov Vučić je rođen 4. prosinca 1974. g. u Metkoviću, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. 2003. godine je na Filozofskom fakultetu Zadru diplomirao studij arheologije i povijesti umjetnosti. Od 2003. g. pohađa poslijediplomski doktorski studij arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlen je na mjestu konzervatora u Državnoj upravi za zaštitu baštine u Zadru.

Dino Demicheli je rođen 22. ožujka 1980. godine u Splitu, gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao je studij klasične filologije i arheologije. Tijekom studija sudjelovao je u više terenskih istraživanja. Diplomirao je 2005. godine s odličnim uspjehom iz područja latinske epigrafije.

Na temelju navedenih podataka vidljivo je da su se na natječaj javili vrsni kandidati. Povjerenstvo smatra da Dino Demicheli svojom rijetkom diplomom klasičnog

90

filologija i arheologa, pokazanim rezultatima studija i svojom dobi predstavlja vrlo perspektivnog mladog znanstvenika koji jedini odgovara potrebama projekta.

Predlažemo Fakultetskom vijeću da Dina Demichelija izabere za znanstvenog novaka u suradničkom zvanju asistenta za rad na projektu 0130460.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.

Mr. sc. Domagoj Tončinić, asistent

Mr. sc. Ivana Ožanić, asistentica

91

Predmet: izbor znanstvenog novaka.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagreb

Fakultetsko vijeće

Vijeće Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor jednog znanstvenog novaka u suradničkom zvanju asistenta na znanstvenom projektu 0130417 za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika na Odsjeku za zapadnoslavenske jezike i književnosti, pa Fakultetskom vijeću podnosimo ovo

I z v j e š ć e

Na natječaj objavljen u Vjesniku 18. svibnja 2005. i u Narodnim novinama 1. lipnja 2005. prijavila se Tetyana Fuderer, koja je svojoj prijavi na natječaj priložila sve potrebne dokumente: životopis, domovnicu, presliku diplome i prijepis ocjena položenih ispita.

Tetyana Fuderer, državljanka Republike Hrvatske, rođena je 1979. u Prilukama u Ukrajini, gdje je na Višoj pedagoškoj školi Ivan Franko 1998. s odličnim uspjehom diplomirala smjer: nastavnik osnovne škole i nastavnik engleskoga jezika. Iste se je godine upisala na III. godinu studija Ukrajinskoga jezika i književnosti na Državnom pedagoškom sveučilištu Nikolaj V. Gogolj u Nižinu u Ukrajini. Akad. god. 1998./99. pohađala je III. stupanj Pripremne godine studija hrvatskoga jezika za strane studente pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje se je akad. god. 1999./2000. upisala u II. godinu studija Ukrajinskoga jezika i književnosti i Ruskoga jezika i književnosti i gdje je te predmete 2002. i diplomirala s općim prosjekom ocjena: 4,97. Na doktorski se je studij smjera Lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala u studenome 2002., na kojem je vrlo uspješno do sada polagala ispite, priprema se za polaganje preostalih i radi na kvalifikacijskoj radnji. U listopadu 2002. postala je vanjski suradnik na (tadašnjem) Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, sada je suradnik na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti, gdje održava Jezične vježbe iz ukrajinskoga jezika i predaje Elementarnu gramatiku (I. god.), vodi Vježbe iz sintakse (III. god.), a u akad. god. 2004./05. vodi kolegij Stilistike ukrajinskoga jezika (IV. god.). Tetyana Fuderer je udana, majka je trogodišnje kćeri.

Stručni radovi:1. Kako ukrajinski govornici ovladavaju fonetikom i fonologijom hrvatskoga jezika. - Strani jezici, 33. - Br. 1-2 / 2004. - Str. 183-188.

92

2. Kako ukrajinski govornici usvajaju pojedine hrvatske vrste riječi. – Strani jezici, 33. – Br. 3-4 / 2004. - Str. 375-395.Prijevodi:1. Šepava patkica (narodna bajka). - Ukrajinske bajke. - Zagreb: POP & POP. - 2002.2. Telesić (narodna bajka). - Ukrajinske bajke. - Zagreb: POP & POP. - 2002.

Zaključak i prijedlog Iz svega je vidljivo da Tetyana Fuderer, koja se je jedina prijavila na natječaj, ispunjava - u skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Odlukom ministra o postupku odabira znanstvenih novaka na znanstvenim projektima od 13. travnja 2005. - sve uvjete da bude_izabrana za znanstvenog novaka u suradničkom zvanju asistenta na znanstvenom projektu 0130417 za znanstveno područje humanističke znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika na Odsjeku za zapadnoslavenske jezike i književnosti.

U Zagrebu, 17. VI. 2005. Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Milenko Popović, redoviti profesor

Dr. sc. Dubravka Sesar, redoviti profesor

Mr. sc. Oksana Timko Đitko, asistent

93

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBUOdsjek za pedagogiju

U Zagrebu, 10. svibnja 2005. godine

PREDMET: Prof. dr. sc. Marko Pranjić, davanje mišljenja Stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno nastavno zvanje

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Ivana Lučića 310000 Zagreb

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta od 9. veljače imenovano je Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta u postupku izbora nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora u području društvenih znanosti, polju odgojnih znanosti prema natječaju koji su raspisali Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. U Stručno povjerenstvo su imenovani prof. dr. sc. Antun Mijatović, red. prof., predsjednik Povjerenstva, prof. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., član Povjerenstva i prof. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof., član Povjerenstva.

Na natječaj Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu koji je objavljen u Vjesniku, 11. srpnja 2002. javio se jedan kandidat: prof. dr. sc. Marko Pranjić, redoviti profesor Hrvatskih studija na predmetu Pedagogija.

Povjerenstvo je razmotrilo znanstveni i stručni rad pristupnika u proteklom razdoblju i na temelju toga podnosi Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta slijedeće

IZVJEŠĆE

1. ŽIVOTOPIS

Marko Pranjić rođen je 27. 03. 1950. Hrvatski je državljanin. Klasičnu gimnaziju završio je u Križevcima, a teologiju u Napulju (1974). Iste godine upisao je novi studij odgojnih znanosti na Salezijanskom sveučilištu u Rimu, gdje je i magistrirao (1977) te istovremeno diplomirao i stručni studij filmologije na istom Sveučilištu. Od 1980. do 1982. pripremio je disertaciju u

94

Benediktbeuernu (Njemačka), koju je obranio 1982. Od 1983.-1993. glavni je i odgovorni urednik znanstvenog časopisa Kateheza, te ravnatelj Instituta za religijsku pedagogiju i katehetiku (1986.-1997) u Zagrebu. Od 1984. do 1988. profesor je pastoralne teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a od 1986. do 1990. katehetike na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi. Od 1994./95. predaje religijsku pedagogiju na Pedagogijskim znanostima Sveučilišta u Zagrebu, a od 1999./00. nositelj je kolegija opće pedagogije, didaktike i metodike nastave povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Od 2003./04. predaje teološku antropologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za docenta je izabran 1983., izvanrednog profesora 1988., a za redovitog profesora 1997. na Filozofskom fakultetu – Pedagogijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Voditelj je znanstvenoistraživačkog projekta «Recepcija odgojno-znanstvenih inovacija u hrvatskoj visokoj naobrazbi» (0226001). Značajan i veoma opsežan stručni i znanstveni opus pristupnik je do 1997. god. ostvario u području religijske pedagogije u kojoj se mogu referirati njegovi radovi i prilozi gotovo za sve značajnije pedagoške discipline i subdiscipline u kojima je dao vidljiv doprinos. Nakon 1997. njegova publicistička, stručna i nastavna djelatnost je posve okrenuta općoj pedagogiji, didaktici, metodici nastave, povijesti pedagogije, antropologiji i religijskoj psihologiji.

Duže ili kraće vrijeme radi studijskog usavršavanja boravio je u više europskih zemalja i u SAD. Aktivno se služi njemačkim, talijanskim i engleskimi jezikom, pasivno se služi francuskim, španjolskim, portugalskim, latinskim i klasičnim grčkim.

2. ZNANSTVENA DJELATNOST OD POSLJEDNJEG IZBORA U ZVANJE REDOVITOGA PROFESORA (1997.)

U najnovijoj fazi svog znanstvenog i nastavnog dozrijevanja, od posljednjeg izbora u znanstveno nastavno zvanje redovitoga profesora (1997.), Pranjić je svoju kreativnu energiju usredotočio na produkciju vlastitih znanstvenih radova koji su publicirani kao zasebne knjige a u kojima su navedena na ponaoosob i imena recenzenata /znanstvenici i sveučilišni profesori/. Nije riječ, dakle, o prilozima u časopisima ove ili one naravi1, nego o samostalnim studijama. Stručno povjerenstvo će na narednim stranicama opisati i vrednovati dotične radove od zadnjeg izbora koji pristupnika kvalificiraju za izbor u predloženo zvanje sukladno uvjetima Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti (NN 38/97/. U izvješću se ne tretiraju radovi koji su još u tisku. Zato predmet opisa i vrednovanja djelatnosti od posljednjeg izbora u zvanje su:

a) četiri znanstvene knjige, b) znanstveno-istraživački projekt:

1 U "Narodnim novinama", br. 40/2002. objavljen je Pravilnik o prestanku važenja Pravilnika o mjerilima vrednovanja časopisa i publikacija s međunarodno priznatom recenzijom kao i s njima po vrsnoći izjednačenih časopisa i publikacija.

95

2.1 Knjige

1) PRANJIĆ, M., Psihologija religioznog pona š anja : propedeutika , povijest , klasici , Editio, Zagreb 2000, str. 447. (a2 znanstvena publikacija)

Ova znanstvena studija prva je te naravi na hrvatskom govornom području tako da autor preko nje upoznaje našu javnost sa sadržajima koji su vrlo važni za promišljanja religijskih vrijednosti sa znanstvenog stajališta primjereno psihologiji kao zasebnoj društvenoj znanosti. Knjiga se zapravo sastoji od četiri posebne studije. Prva (110 str.) je posvećena propedeutici psihologije religioznog ponašanja gdje se problematiziraju neutralnost, pozitivistički pristup, motrenje i opisivanje religioznog fenomena, sustavna analiza pojedinih sastojnica kao i točnost i preciznost kad su u pitanju religiozni sadržaji. Iza toga se razglaba pojedine znanosti koje drže predmetom svog istraživanja različite religiozne pojave i pojavnosti: povijest religija, religijsku sociologiju i religijsku psihologiju. Autor na taj način uvodi u samu psihologiju religioznog ponašanja unutar čega posebnu obrađuje nakana, cjelovitost, stupnjevitost i kulturno značenje kad je riječ o istraživanju religioznog fenomena. U sklopu ovog poglavlja tretiraju se i izvanredni religiozni fenomeni, osobna religioznost i znanstvena objektivnost, religioznost i predrasude kao i religiozno u sklopu cjelokupne ljudske osobnosti.

Drugo poglavlje ove knjige (82 str.) bavi se poviješću psihologije religioznog ponašanja gdje se zasebno tretiraju angloameričko, germansko, frankofonsko i talijansko okruženje ukazujući na sličnosti ali i na evidentne razlike nastajanja, oblikovanja i širenja ideje psihologije religioznog ponašanja pritom navodeći najveće reprezentante iz jednog ili drugog miljea: F. Galton, G.A. Coe, G.S. Hall, E.D. Starbuck, J.H. Leuba, W. James, J. Bissertt, E. Ames, W. Wundt, O. Külpe, K. Girgensohn, S. F., C.G. Jung, P. Janet, T. Ribot, E. Murisier, T. Flornoy. G. Berguer, P. Bovet, J. Piaget, S. De Sanctis, A. Gemelli, P.G., Grasso, G., Milanesi, G. Zunini, G. Stickler, R. Vianello. Od dotičnih su analizirana njihova reprezentativna djela kako bi se ukazalo na specifični doprinos svakog od njih tom zajedničkom pothvatu.

Treće poglavlje (140 str.) sustavno obrađuje tzv. klasike psihologije religioznog ponašanja kao što su Sigmund Freud, Carl Gustav Jung, Erich Fromm, Willam James, Abraham H. Maslow, Gordon Willard Allport i Viktor Frankl. Pritom se ukazuje na njihove osobne doprinose ali i problematiziraju neki njihovi stavovi vezani za religioznost.

Knjiga je opremljena zasebnim popisom literature (603 navedena djela) koja je redovito navođena kroz bilješke (njih 924), popisom autora i popisom ključnih pojmova.

96

Religija se danas u svijetu izučava s više aspekata: kao podrška i glavni nosilac psihičkog dozrijevanja pojedinca, kao najeminentnije ljudsko iskustvo, snaga za samonadilaženje, kao izvor etičkog razmišljanja i ponašanja, odgojnih vrijednosti i postupaka itd. Pranjić pak kroz ovu svoju studiju nastoji potaknuti osobni angažman u intelektualnom i praktičnom smislu kako bi se moglo promišljati na koji način istraživanje psihologije religioznosti može pridonijeti izučavanju i primjeni religije u raznim područjima pa i onom pedagoškom. Knjiga pridonosi razvoju sustavnog interesa za psihologiju religije kao i razvoju religioznih vrijednosti s pedagoškog stajališta.

Autor je iznimno ozbiljno fenomen religijskog ponašanja pravilno povijesno i paradigmatski smjestio u okvir znanstvene psihologije. Knjiga je pisana stilski i jezično jasno i razumljivo, ali s punom znanstvenom odgovornošću i preciznošću citiranjem relevantne literature, besprijekornim definiranjem temeljnih pojmova, analitičkim pristupom fenomenima i autorima, cjelovitošću analize, dobrim povijesnim pregledom što sve skupa jamči atribute znanstvenosti ovom djelu.

2) PRANJIĆ, M., Pedagogija : suvremena stremljenja , naglasci , ostvarenja. Sveučilište u Zagrebu – Hrvatski studiji, Zagreb 2001., str. 338. (a2 znanstvena publikacija)

Na prvi pogled, a iz naslova ove knjige, moglo bi se reći da je riječ o sveučilišnom udžbeniku. To zacijelo nije sluičaj. Riječ je zapravo o skuupu nekoliko pedagoških studija gdje se na znanstveni način obrađuju neka aktualna pitanja suvremene odgojne(ih) znanosti kao što su odgajanik kao središte odgoja, učenje i obrazovanje u sklopu odgoja, pedagogija pred novim izazovima, znanstvena impostacija pedagogije te odgojni autoriteti i uzori.

Knjiga je posvećena suvremenim događanjima na području pedagogije, odnosno odgojnih znanosti posežući za najnovijim i najvažnijim izvorima te vrste s germanskog, anglosaksonskog i romanskog područja. U prvom poglavlju (Odgajanik središte odgoja) razmatraju se različita poimanja čovjeka, čovječja poučljivost i razvojne teorije. U drugom poglavlju (Učenje i obrazovanje u odgoju) razmatraju se problemi učenja i obrazovanja u odgoju, učenje kao pedagogijski problem, pojam ljudskog odrastanja – kroz obrazovanje i obrazovna politika. U trećem poglavlju autor se posebno bavi pedagogijom u suvremenom okruženju. Tako razmatra odgoj i njegove reference, interakciju odgoja i pedagogije i interakciju pedagogije i kulture. U poglavlju naslovljenom Znanstvena impostacija pedagogije Pranjić daje povijesni osvrt na razvoj pedagogije kao znanosti, utvrđuje područje istraživanja, profile odgojne znanosti, bavi se filozofijom odgoja,

97

pedagoškom epistemologijom i razmatra odnos pedagogije i odgojnih znanosti. U poglavlju pod naslovom Odgojni autoriteti i uzori autor se bavi vrstama i uzrocima autoriteta, autoritarizmu u odgoju, odgojnim uzorima i odgojem za i protiv uzora. U popisu literature na kraju knjige autor navodi više od 1000 referenci najaktualnijih naslova iz ovog područja. Kao i prethodne knjige i ova je opskrbljena posebnim popisom autora i ključnih pojmova.

Najvažnija novost u djelu je autorovo težište na antropološkoj impostaciji pedagogije kao znanosti, zbog čega je u prvom poglavlju donio glavne misli i teorije o čovjeku kao subjektu odgoja i obrazovanja. I u drugim poglavljima jako je prisutan antropološki vidik, iako je autor u najvećoj mjeri prikazao predmet i problematiku odgoja, odnos i razvoj odgojne znanosti u modernom društvu i kulturi, nastanak i povijesni razvoj, metodologiju i filozofiju odgoja, te pitanje odgajatelja i odgojnog autoriteta. Bez obzira na brojna dvojbena stajališta koje iznosi autor, vidljiva je promišljenost i uvid u suvremena pedagoška događanja te osnovne teorijsko-metodologijska i epistemološka pitanja suvremene pedagoške znanosti.

Iz čitavog je djela razvidno da autor vrlo dobro poznaje modernu pedagošku literaturu kao i središnju problematiku te suvremena previranja u pedagoškim znanostima. Na osnovi toga nastoji najvažnija dostignuća, tendencije i smjerove osobno promišljati i unapređivati provlačiti kroz svoju knjigu najrelevantnije i o tome informirati čitatelja. Tako autor ne samo da je pružio pregled tematike i najnovije rezultate u teorijskom i praktičnom istraživanju odgojnih znanosti, nego je iskristalizirao i sasvim novi pristup edukacijskoj problematici u hrvatskoj pedagoškoj literaturi.

3) PRANJIĆ, M., Didaktika : povijest , osnove , profiliranje , postupak, Sveučilište u Zagrebu – Hrvatski studiji – Golden marketing 2004., str. 389. (a2 znanstvena publikacija)

I ovo Pranjićevo djelo kao i prethodno je sačinjeno od nekoliko zasebnih studija. Prva je (80 str.) posvećena kristaliziranju epistemologije pojma didaktike i svih izvedenica koje se motre kroz dijakroničku prizmu u rasponu od četiri stoljeća kako bi se ukazalo na povode i razloge konačnog oblikovanja didaktičkog konncepta što daje osnovu za vrlo šarolik i slojevit pristup toj znanosti u naše vrijeme. Pritom se posebno i sustavno analiziraju reprezentativna djela Ratkea, Komenskoga, Rousseaua, Basedowa, Pestalozzija, Trappa, Herbarta, Zillera, Humboldta, Willmanna, Wenigera, Monrtessori, Ottoa, Steinera i drugih važnih prestavnika i promicatelja didaktičke ideje, odnosno svega onoga što je utjecalo

98

na njeno suvremeno profiliranje i što daje kompetencije za pravilno shvaćanje i interpretiranje sveukupna fundusa didaktičke misli.

Drugo poglavlje na sedamdesetak stranica razlaže humanističko-društvene osnove didaktike gdje se sustavno istražuje instrinzična i ekstrinzična geneza ljudske osobnosti stavljajući naglasak na faktore, strukture i strukturalna stanja, aktivirajuće i kognitivne procese te strukturiranje nastavnih sadržaja. Pritom se posebna pozornost posvećuje etičkim i društveno-teorijskim okvirima ljudske autonomije, prihvaćanju socijalnih normi, odnosu prema društvenom poretku, kvalifikacijama unutar privrednog poretka kao i odrazu privatnoga na upravo spomenuto. Posebno mjesto u ovom poglavlju posvećeno je tzv. paracijalnim teorijskim osnovam dijeleći ih na parcijalne teorije opće naravi (teorije djelovanja, sistemske teorije, spoznajne teorije) i parcijalne teorije posebne vrste (teorija uloga, simibolički interakcionizam, komunikacijske teorije, teorija svakidašnjice te teorija modificiranja stavova i ponašanja).

Treće poglavlje (preko 80 str.) je posvećeno profiliranju didaktike kao znanosti polazeći od ključnih pojmova kao što su nastava, učenje, odgoj, obrazovanje, škola, socijalizacija da bi se potom prešlo na didaktičke teorijske osnove gdje se posebno istražuju koncepti znanstvenosti, znanosti u službi sustavnog stjecanja znanja, specifičnih svojstava didaktičke teorije a potom modela, konceptata i «recepata» kad je u pitanju aplikacija didaktičkih teorijskih spoznaja. Pritom se govori i o didaktičkim znanstvenim postupcima kao što su eksperiment, interpretativno, povijestno i komparativno istraživanje kao i istraživanje pojedinog slučaja. U ovom poglavlju se ukazuje i na didaktičke reference kao što su opća didaktika, didaktika kao pedagoška disciplina, odnos prema «susjednim» znanostima, prema specijalnim didaktikama kao i odnos didaktike i metodike. Poglavlje završava sa analizom različitih i suvremenih shvaćanja didaktike, konkretno, didaktike kao znanosti o poučavanju i učenju, didaktike kao teorije, odnosno znanosti o nastavi, didaktike kao teorije obrazovnih sadržaja, didaktike kao teorije upravljanja procesima učenja te didaktike kao primjerene teorije poučavanja i učenja.

Knjiga završava s poglavljem o didaktičkom postupku gdje se posvećuje posebna pozornost planiranju, izvođenju i evaulaciji nastavnog procesa ukazujući na potrebu sustavog koncipiranja nastavnog postupka pri čemu treba imati u vidu antropogene i društveno-kulturalne uvjete, nastavne ciljeve, sadržaje i metode, društvene, komunikacijiske i artikulirajuće nastavne oblike kao i nastavne medije. U ovom poglavlju rezerviran je prostor i za izvođenje nastave kao didaktičkog čina gdje se vrlo detaljno govori o neposrednoj pripremi pojedine nastavne jedinice. Poglavlje završava s evaluacijom nastave na način kako vrednovati i prosuđivati praksu poučavanja, što je sve predmet motrenja, kako mjeriti i evaluirati učenički uspjeh pri čemu se posebno insistira na trima različitim nastavnim ciljevima: spoznajnom, odgojnom i funkcionalnom.

99

U knjizi je puno različitih grafova koji omogućavaju vizualno percipiranje a potom shvaćanje i razumijevanje pojedinih teorijskih postavki kao i praktičnih rješenja koja iz njih proizlaze. Na kraju se prilaže opširan popis literature (1164) koja se navodi kroz prethodni tekst, a potom kazala imena i pojmova.

Ova Pranjićeva studija pripada području sustavnih didaktičkih istraživanja pa je i cjelokupni znanstveno-metodički instrumentarij tome maksimalno prilagođen, a strukturiran prema zadacima optiranog postupka. Pri promišljanju didaktičke problematike ponajprije se služi metodom detekcije ukazujući na općepoznate probleme koji se pojavljuju u odgojno-obrazovnoj praksi. Analizirajući informacijske sadržaje, u knjizi se kompariraju izučavane pojavnosti da bi se na kraju došlo do uopćavajućih postavki na kojima se onda zasnivaju konačni sudovi o izučavanoj problematici i nude primjerena rješenja. Autor promišlja cijeli nastavni proces sa stajališta regulirane komunikacije, suradništva, aktivnog učenja i učenja s elektronskim medijima koji omogućuju učeniku ne samo akceptiranje gotovih informacija nego i stvaralački pristup novim spoznajama.

4) PRANJIĆ, M., Nastavna metodika: teorija, oblici, metode, sredstva, pomagala, Editio, Zagreb 1999., str. 348. (a2 znanstveno-popularna publikacija)

Knjiga se ne ograničava na predmetnu metodiku koja je uobičajena u metodičkoj i didaktičkoj literaturi. Umjesto predmetne metodike (metodike nastavnog predmeta), knjiga se opredjeljuje za nastavnu metodiku koja se odnosi na veći broj srodnih nastavnih predmeta iz područja humanističkih znanosti. Interdisciplinarnim pristupom, autor je oblikovao metodiku većeg broja nastavnih predmeta koji se sadržajno razlikuju ali se metodološki u nekim svojim odrednicama dodiruju. Upravo u tim dodirima autor nalazi uporišta za oblikovanje nastavne metodike.

Autor je u ovoj knjizi pokazao poznavanje suvremenih stremljenja u metodici, didaktici, odnosno u nastavi uopće. Pravi vidljiv pomak k učeniku kao ishodištu, ali i cilju nastavnog postupka pritom naglašava vrijednost otvorenog kurikuluma, upoznaje i s pojmom kritičko-komunikativne didaktike koja predviđa otvoreno planiranje nastave i potpuno angažiranje učenika. Knjiga je podijeljena na više poglavlja koja obuhvaćaju pojedine tematske i problemske cjeline. Od teorijskih polazišta, preko interakcijskih nastavnih oblika autor dolazi do konkretnih metodičkih oblika: govornih nastavnih metoda, likovnog stvaralaštva u nastavi, glazbe, igre i meditacije u nastavi, vježbanja i ponavljanja, te vrednovanja – ocjenjivanja u nastavi. Insistira se na cjelovitosti odgoja, odgajaniku ne kao recipijentu odgoja, nego kao subjektu odgoja, odnosno na odgajaniku kao kreativnom nosiocu cjelokupnog nastavnog procesa.

100

Knjiga sustavno i kvalitetno promišlja najvažnije aspekte izvođenja nastave, a donosi preko 400 bibliografskih jedinica upotrijebljenih u koncipiranju djela. Uz to je opremljena kako popisom autora tako i popisom pojmova.

Autor o metodici nastave govori na način koji još uvijek nije dostatno prisutan u našim krajevima premda je poznat u svjetskoj literaturi, naime taj da se nastavnu metodiku ne mora nužno i isključivo vezati uz određeni nastavni predmet tako da bi svaki od njih morao bezuvjetno imati samo svoju metodiku. Takav pristup nastavi djelomično je doveo do njene nesinhroniziranosti, pa i do toga da učeniku nije polazilo za rukom egzistencijalno objedinjavati određene nastavne sadržaje koji su, umjesto da omogućavaju njegov cjelovit i integralan rast, bili razlogom određenog razdora i u njegovoj svijesti i u njegovu ponašanju, a izvođačima nastave davalo dostatno razloga za međusobnu utakmicu koja nije uvijek ukazivala na objedinjujuće elemente pojedinih školskih predmeta, nego bolesno takmičenje i nadmetanje zbog vlastite emancipacije i emancipacije "svoga" predmeta što je išlo na štetu samih učenika i na njihov koji put neobjektivni odnos prema pojedinim predmetima.

Predmetne nastavne metodike djelomice su doživjele sudbinu predmeta uz koje su vezane, naime sve veću i sve intenzivniju rascjepkanost stvarnosti koja, istini za volju, s jedne strane omogućuje dublju spoznaju određenog njenog segmenta ali i rizik gubljenja njene cjelovitosti i nemogućnosti sagledavanja totaliteta. Kada se gubi koreferentnost među segmentima, nužno slijedi obezvređivanje ili potiskivanje jednog na račun drugog pa čak i njegovo zatiranje. Da se pak to ne bi dogodilo nastala je utrka za tim da svaki segment ima sve kako bi osigurao svoju autonomiju i pravo na supostojanje što je u momentima išlo do takvih krajnosti da se više nisu vidjele međusobne veze koje bi od mnoštva potrebnih različitosti činile neophodno jedinstvo totaliteta.

U ovom svom djelu koje ima jako puno elemenata znastvene inovacije i populariziranja znanstvenih stečevevina, Pranjić ukazuje na bitne odrednice teorije nastave, na njene modele i oblike, na mnoštvo nastavnih metoda, sredstva i pomagala, na mjesto i ulogu karikature, crteža, fotografije, fotogovora, slike, likovnog umjetničkog djela, glazbe, meditacije, interakciju nastavnika i učenika, vrednovanja i ocjenjivanja i na taj način znatno obogaćuje teoriju nastave ali još više neposrednu nastavnu praksu.

2.2 Znanstveno istraživački projekt

2002. god. Ministarstvo znanosti RH odobrilo je prof. Pranjiću kao nositelju znanstveno-istraživački projekt: Recepcija odgojno znanstvenih inovacija u hrvatskoj visokoj naobrazbi pod brojem 0226001 kao prvi projekt pokrenut u tom visokom učilištu.

Glavna namjera ovoga projekta je ukazivanje na uzročno-posljedični odnos između drastičnih i neželjenih događanja u našim

101

školama i djelomično neadekvatne pedagoško-didaktičko-metodičke formacije nastavnika nužno upućuje na potrebu odgojno znanstvenog inoviranja uz pomoć adekvatne literature zapadnoeuropske i anglosaksonske provenijencije koja je nastala kao produkt sustavnog premišljanja edukacijske stvarnosti i proizvod neposrednog eksperimentiranja u odgoju i obrazovanju tih sredina. Posezanje za dobro promišljenim idejama i na neospornim argumentima zasnovanoj odgojnoj praksi, znatno pojeftinjuje proces vlastite pedagoško-didaktičko-metodičke obnove, te istovremeno postaje jamstvom da se ne luta u nepoznatom i bespotrebno ne usporava hod prema željenom cilju.

Pluralistički pristup društvenoj stvarnosti, a u sklopu toga i maksimalno poštivanje pojedinca u njegovoj neponovljivosti, nužno pretpostavljaju respektiranje i promidžbu širokog spektra vrijednosti koje štite izvornost individue i jamče neiscrpnost civilizacijsko-kulturalnih resursa društvene zajednice. U službi postizanja krajnjih dometa takve individualno-komunitarne opcije nadasve je važan odgojno-obrazovni sustav, posebice oni njegovi subjekti koji su neposredno odgovorni za populariziranje i promicanje novih stečevina: učitelji, nastavnici, profesori, odgajatelji. Odgajanje odgajatelja pokazalo se najbržim, najjeftinijim, i najbezbolnijim procesom inoviranja sveukupne društvene stvarnosti. Otuda i potreba insistiranja u suvremenim demokratskim društvima na znanstveno odgojnoj informiranosti i praktičnoj osposobljenosti odgajatelja.

Primjena osnovnih spoznaja projekta ide u dva smjera. Jedan da se radikalno mijenja koncepcija pedagoško-didaktičke formacije naših nastavnika. Rješenje bi išlo u smjeru dodatne formacije koja se događa u vrijeme učenja struke ali i nakon svršenoga studija (Erstes Staatsexamen!), a za nju je rezervirano vrijeme od jedne do dvije godine unutar čega se insistira kako na teorijskom tako i na praktičnom osposobljavanju nastavnika striktno vezano uz njihovu profesiju. Model već postoji u germanskim zemljama. Drugi ide u smjeru korištenja postojećeg prostora rezerviranog za pedagoško-didaktičku formaciju koji kod nas trenutno iznosi tek 2-4% sveukupna kurikuluma za razliku od germanskog gdje se on kreće između 20% (a u Finskoj i do 25%!), uzme li se u obzir i dodatna formacija (Zweites Staatsexamen).

Pranjić se opredijelio za prvi smjer tako da je na osnovu istraživanja nastavničke izobrazbe u Europi te u skladu s Bolognskom deklaracijom izradio projekt nastavničke formacije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu za koju je rezervirano 60 ECTS. Projekt je prihvaćen od svih nastavičkih smjerova Hrvatskih studija i kao takav ponuđen na odobrenje nadležnih sveučilišnih i državnih instanci.

Plod ovog projekta je i pet studija: Povijesni razvoj didaktičke misli, Humanističko- društvene osnove didaktike, Znanstveno profiliranje didaktike i Didaktički postupak koje su objavljene u knjizi: Pranjić, M., Didaktika: povijest, osnove, profiliranje,

102

postupak, Zagreb 2004. str. 389 a o kojoj je iscrpnije govoreno na prethodnim stranicama.

Ocjena znanstveno istraživačke djelatnosti pristupnika

Prikaz objavljenih djela (12 znanstvenih studija publiciranih u 4 različite knjige) što su uslijedila nakon posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora 1997. god. predstavlja prof. Pranjića kao kreativna, plodna i samostalna znanstvenika koji se u našoj znanstvenoj javnosti, pokazuje kao začetnik novih inicijativa (psihologija religioznog ponašanja!) i pomicatelj granica onih koji su se kod nas već udomaćile. Njegovo poznavanje svjetske pedagoške, didaktičke, metodičke, psihološke, filozofske i teološke produkcije čini ga vjerodostojnim pri pisanju samostalnih znanstvenih djela što se pokazalo velikim obogaćenjem za našu pedagošku teorijsku produkciju ali i za prateću edukacijsku praksu koja se na njoj zasniva.

103

3. NASTAVNA DJELATNOST

U ovom poglavlju nude se dokazi o uvjetima za izbor u zvanje redovitog profesora koji su bili već zadovoljeni kod prvog izbora 1997. godine i tada obilato evidentirani. Ovdje se pridodaju dijelom najnovija produkcija i opis nekih djelatnosti koje su nastale od posljednjeg izbora.

3.1 Sveučilišni udžbenik (skripta)

PRANJIĆ, M., Antropologija: filozofsko-biblijsko-teološki aspekt, Sveučilište u Zagrebu – Hrvatski studiji, Zagreb 2003. str. 520.

Dugogodišnji Pranjićev interes su antropološka pitanja koja rješava izučavajući različite antropološke teorije, naročito teorije teološke antropologije. Na tim spoznajama on je izradio četiri srednjoškolska udžbenika (1991-1994) kao i udžbenik teološke antropologije (2003) koji je kao skripta stavljen na mrežu i ponuđen studentima antropologije na Filzofskom fakuletu Sveučilišta u Zagrebu gdje je on angažiran kao nastavnik. U skripti se tretiraju tri različita polazišta: filozofsko, biblijsko i teološko.

Suvremena teološka misao se vrlo intenzivno bavi antropološkom problematikom oblikujući svoje spoznaje u sustav koji u sklopu teoloških disciplina zauzima respektabilan položaj. Sa stajališta «predmeta izučavanja» tu se ne može govoriti o nekoj velikoj novini ali obzirom na pristup istom i nastojanju oko njegova usustavljivanja, govor je o vrlo razvidnom zaokretu. U konstantnom dosluhu sa iznašašćima drugih antropoloških disciplina poput biološke, psihološke, medicinske, biomedicinske, pedagoške, sociološke, kulturološke, filozofske i ostalih, teološka antropologija nudi novu viziju čovjeka, naravno, utemeljenu u objavi ali se istovremeno otvara izazovima i znakovima vremena unutar kojih otkriva silne poticaje za promišljanja ljudskog bića koje argumentira, logično pravda i čini vrlo kompatibilnima s onim spoznajama koja su donedavno ostajale pomalo izvan kruga teološkog zanimanja.

Kroz ovaj udžbenik (skriptu) Pranjić svojim studentima nudi znanja koja se zasnivaju na aktualnim napisima s tog područja neovisno o nacionalnim granicama i vjerskim nazorima pojedinih autora budeći kod studenata interes za drugim i drukčijim te istovremeno otvara prostor za istinoljubivost i toleranciju.

3.2 Sadržajno i metodičko unapređenje nastavnog procesa

104

Pranjić je kroz svoja djela Nastavna metodika: teorija, oblici, metode, sredstva, pomagala, i Didaktika : povijest , osnove , profiliranje , postupak , sustavno istraživao teorijske osnove nastave kao komunikacijskog procesa ukazujući na nastavu kao emenentno odgojno-obrazovni ali i društveni proces koji ima i vrlo znakovite socijalne reperkusije. Na taj način je doprinio kako sadržajnom tako i metodičkom unapređenju nastavnog procesa. Oba njegova djela su prihvaćena od domaće i međunarodne stručne i znanstvene javnosti kao znakovit pomak u tom smjeru.

3.3 Mentorstvo i sumentorstvo diplomskih radnji i doktorskih disertacija

Prof. Pranjić je bio do sada mentor dvadesetak diplomskih radnji na različitim visokim učilištima na kojima je do sada predavao uvodeći postupno mladi naraštaj u znanstveni rad. Osim toga kao voditelju znanstveno-istraživačkog projekta: Recepcija odgojno znanstvenih inovacija u hrvatskoj visokoj naobrazbi, dodijeljena su mu dva znanstvena novaka koje sustavno prati u njihovim istraživanjima, a uz to je u njegovoj je nadležnosti daljnja pedagoško-didaktičko-metodička formacija svih studenata na Hrvatwskim studijima koji su se opredijelili za nastavnička zvanja.

3.4 Organiziranje i održavanje seminara u svrhu unepređenja stručnog rada nastavnika i profesora.

I u ovoj fazi svog znanstveno-nastavnog rasta prof. Pranjić nije izgubio vezu s «terenom» nego je diljem Domovine i u inozemstvu održao puno pedagoško-didaktičko-meto-dičkih seminara za nastavnike i profesore različitih škola kao i za nastavnike pojedinih fakulteta u svrhu njihove permanentne formacije kao prosvjetnih djelatnika.

3.5. Organiziranje studentskih hospitacija

Pod vodstvom prof. Pranjića organiziraju se i izvode nastavne hospitacije svih studenata Hrvatskih studija u svrhu stjecanja praktičnih vještina budućih nastavnika. Prije nego što studenti uđu u nastavu intenzivno vježbaju organiziranje pojedine nastavne jedinice gdje ih se uči identificiranju spoznajnih, odgojnih i funkcionalnih ciljeva, usklađivanju ciljeva s nastavnim sadržajima, primjeni različitih metodičkih postupaka, odabiru didaktičkih pomagala i evaluaciji kako nastavnog postupka tako i uspjeha učenika.

3.6 Sustavno poučavanje kolegija s različitih područja:

105

Osim toga, a kad je u pitanju nastava, Pranjić je nositelj više sveučilišnih kolegija koje izvodi na različitim sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu i izvan njega:

3.5 pedagodija3.6 didaktika3.7 metodika nastave (povijesti i filozofije)3.8 teološka antropologija i3.9 religijska pedagogija

Za svaki od kolegija je sačinjen detaljan silabus i ponuđena najrelevantnija literatura kako domaće tako i inozemne produkcije.

Ocjena stručne i nastavne djelatnosti pristupnika

Kao što je na području znanstvenog istraživanja pokazao kreativnost i plodnost, prof. Pranjić je i u području nastave, odnosno struke, manifestirao vrsnoću iskusna nastavnika ne ostajući zatvoren u svijet teorija, iako se njima vrlo rado bavi, nego stečena i duboko promišljena znanja sustavno pretače u praksu i tako ju mijenja i poboljšava vjerujući da bez dobre teorije nema ni dobre prakse. Čini to putem neposrednog kontakta sa studentima kroz predavanja, seminarske radove, rad u grupama, organiziranje i nadziranje studentskih hospitacija po školama ali i putem neposrednog kontakta s nastavnicima u praksi kroz posebno organizirane seminare za njih. Zacijelo je tim svojim angažmanom unaprijedio i još će više unaprijediti našu pedagoško-didaktičko-metodičku praksu.

106

4. ZNANSTVENI RADOVI DO ZADNJEG IZBORA (1997.)2

4.1 KVALIFIKACIJSKI RADOVI

1) PRANJIĆ, M., La formazione pastorale secondo «Optatam totius», Rim 1977. (magistarski rad)

2) PRANJIĆ, M., Christus als Mittelpunkt der Glaubensverkündigung nach Josef Andreas Jungmann», Rim 1982, str. 365. (doktorska disertacija).

4.2 ZNANSTVENI RADOVI

4.2.1 Knjige

1) PRANJIĆ, M., Christus als Mittelpunkt der Glaubensverk ü ndigung nach Josef Andreas Jungamann , (doktorska disertacija – ekscerpt s malilm izmjenama), Zagreb, 1983., str. 150. (a2 znanstveni rad)

2) PRANJIĆ, M., Srednjo š kolski vjeronauk u Republici Hrvatskoj, KSC, Zagreb 1995, str. 326. ((a2 znanstveni i stručni rad)

3) PRANJIĆ, M., Religijska pedagogija : naziv , epistemologija , predmet , razme đ enje , Zagreb 1996, str. 375. (a2 znanstveni rad)

4) PRANJIĆ, M., Metodika vjeronau č ne nastave : teorijske osnove i prakti č ni modeli , Zagreb 1997, str. 450. (a2

znanstveni i stručni rad)

4.2.2 Poglavlja u knjizi

1) Čabraja, I., Orlovac, A., Pavlović L., Pranjić, M., Puljić Ž., Šarić, A., Topić, F., Prezbiteri slu ž itelji Bo ž je rije č i , Sarajevo 1987, Pranjićev prilog: Suvremeni način naviještanja Božje riječi str. 41-76. (a2 znanstveni rad)

2) Prellezo, J.-M. (ur.), L’impegno dell’educatore, LAS, Roma 1991,.Pranjićev prilog: Il primo manuale di catechetica in lingua croata str. 151-166. (a2 znanstveni rad)

2 Budući da su ovi radovi sustavno predstavljeni pri posljednjem

izboru u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora 1997.

godine, o njima se neće davati iscrpnije informacije, nego će ih

se samo kronološki naavesti a znanastvenim radovima dodijeliti

taj status (a2).

107

3) Pranjić, M. (ur.), Biblija u katehezi , KSC, Zagreb 1992, Pranjićev prilog: Biblijska kateheza u: str. 7-21. (a2 znanstveni rad)

4) Pranjić, M., Kujundžić, N., Biondić, I. (ur.), Uloga Katoli č ke crkve u razvoju hrvatskog š kolstva , Hrvatska akademija odgojnih znanosti, Zagreb 1994, Pranjićev prilog: Uloga Katoličke crkve u stvaranju zapadnoeuropskog školstva, str. 12-30. (a2 znanstveni rad)

5) Matijević, M., Pranjić, M., Previšić, V. (ur.), Pluralizam u odgoju i š kolstvu , KSC, Zagreb 1994, Pranjićev prilog: Multireligiozni odgoj u funkciji integralnog odgoja, str. 13-18.

6) Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske (izd.), Etika, Školske novine, Zagreb 1995, Pranjićev prilog: Ljudsko dostojanstvo, autoritet i uzori u odgoju, u: str. 96-132. (a2

znanstveni i stručni rad)

4.2.3 Znanstveni radovi objavljeni u časopisima

1.)Pranjić, M., Mladi na Sinodi '77, u: Kateheza 1(1979)1,7-20. (a2 znanstveni rad)

2) Pranjić, M., Sadržaji i metodologije katekizama za prvopričesnike nekih evropskih naroda, u: Kateheza 1(1979) 2, 27-35. (a2 znanstveni rad)

3) Pranjić, M., Primjena antropoloških metoda u katehezi, u: Kateheza 2(1980)1, 52-55. (a2 znanstveni rad)

4) Pranjić, M., Primjena mehanizma dinamike grupe u katehezi, u: Kateheza 2(1980),2, 43-61. (a2 znanstveni rad)

5) Pranjić, M., Kateheza u službi sakramenta potvrde, u: Kateheza 4(1982)4,5-20. (a2 znanstveni rad)

6) Pranjić, M., Uloga kateheze u pripremi za sakrament ženidbe, u: Kateheza 5(1983)1, 5-18. (a2 znanstveni rad)

7) Pranjić, M., Pastoralna formacija budućih svećenika prema "Optatam totius", u: Kateheza 5(1983)2, 41-48. (a2

znanstveni rad) 8) Pranjić, M., Krist Otkupitelj u nekim našim

prvopričesničkim katekizmima, u: Kateheza 6(1984)2, 27-38. (a2 znanstveni rad)

9) Pranjić, M., Društveni odgoj kao nezaobilazna komponenta u vjerskom odgoju i pouci mladih, u: Kateheza 6(1984) 4, 5-17. (a2 znanstveni rad)

10)

Pranjić, M., Katehetsko gibanje u našoj Crkvi poslije Drugog svjetskog rata, u: Kateheza 7(1985)3, 45-60. (a2

znanstveni rad)11)

Pranjić, M., Neki vidovi pastorala mladih danas, u: Kateheza 7(1985) 4, 5-20. (a2 znanstveni rad)

12Pranjić, M., Kateheza u službi života, u: Kateheza 8(1986)1,

108

) 17-35. (a2 znanstveni rad)13)

Pranjić, M., Kristov lik u nekim našim vjeronaučnim katekizmima, u: Kateheza 8(1986) 2, 52-61. (a2 znanstveni rad)

14)

Pranjić, M., Mladi vjernici - promicatelji crkvene obnove, u: Kateheza 8(1986)3, 26-39.

15)

Pranjić, M., Kateheza - kršćanski odgoj za odgovornu ljubav, u: Kateheza 9(1987)2, 16-33. (a2 znanstveni rad)

16)

Pranjić, M., Die katechetische Bewegung in Kroatien nach   dem   Zweiten   Weltkrieg , u: Christlich pädagogische Blätter 100(1987)1, 38-42. (a2 znanstveni rad)

17)

Pranjić, M., Problem katehizacije srednjoškolske i radničke mladeži u našim uvjetima, u: Bogoslovska smotra 58 (1988)4, 62-68. (a2 znanstveni rad)

18)

Pranjić, M., Vjeroučiteljev zavjet siromaštva i neki njegovi vidovi, u: Kateheza 10(1988),4, 5-25 (a2 znanstveni rad)

19)

Pranjić, M., Odgoj za istinu u katehezi, u: Kateheza 11(1989)3, 5-21. (a2 znanstveni rad)

20)

Pranjić, M., Problem katehizacije mladih u našim uvjetima, u: Kateheza XII(1990)1, 40-54. (a2 znanstveni rad)

21)

Pranjić, M., Problem katehizacije srednjoškolske i radničke mladeži u našim uvjetima, u: Obnovljeni život XLV(1990)3, 203-214. (a2 znanstveni rad)

22)

Pranjić, M., Program katoličkog vjerskog odgoja u srednjoj školi, u: Kateheza XIII(1991)3, 5-18. (a2 znanstveni rad)

23)

Pranjić, M., Problem ocjenjivanja u školskom vjeronauku, u: Kateheza XIII(1991)3, 77-80.

24)

Pranjić, M., Suvremeno strukturiranje katehetske metodike, u: Kateheza XIV (1992)1, 24-35. (a2 znanstveni rad)

25)

Pranjić, M., Školski vjeronauk - interogativ Crkvi i društvu, u: Kateheza XIV (1992)2, 30-44. (a2 znanstveni rad)

26)

Pranjić, M., Vjeronaučni program za srednje škole. Rezultati istraživanja srednjoškolskih ravnatelja i vjeroučitelja grada Zagreba i okolice, u:Kateheza XIV(1992)3,9-22. (a2 znanstveni rad)

27)

Pranjić, M., Vjerski odgoj - integralni dio cjelovita odgoja. Susret s ravnateljima srednjih škola. "Školska knjiga", 10 travanja 1992. u: Kateheza XIV(1992) 3, 40-49. (a2 znanstveni rad)

28)

Pranjić, M., Religionsunterrichtliches Programm für die Mittelschulen in Kroatien. Ergebnisse einer Befragung der Mittelschuldirektoren und -religionslehrer von Zagreb-Stadt und Zagreb-Umgebung, u: Christlich pädagogische Blätter 106(1993)3, 145-150. (a2 znanstveni rad)

29)

Pranjić, M., Stanje i perspektive srednjoškolskog vjeronauka u Republici Hrvatskoj u: Kateheza XV (1993) 3,

109

169 – 221. (a2 znanstveni rad)30)

Pranjić, M., Stanje srednjoškolskog vjeronauka u županijama Republike Hrvatske u: Kateheza XV (1993) 4, 264-289. (a2 znanstveni rad)

31)

Pranjić, M., Religiozni indiferentizam izazov za katehezu, u: Diacovensia 2(1994)1, 189-205. (a2 znanstveni rad)

32)

Pranjić, M., Religijska pedagogija, u: Kateheza XVII (1995)2, 93-107. (a2 znanstveni rad)

33)

Pranjić, M., Pedagogija religijske pedagogije, u: Kateheza XVII (1995)3, 164-176. (a2 znanstveni rad)

34)

Pranjić, M., Znanstvenoteorijska impostacija religijske pedagogije, u: Kateheza XVII (1995)4, 244-257. (a2 znanstveni rad)

5. STRUČNI RADOVI

5.1 Knjige

1) Pranjić, M., Jeka du š e . Vjeronaučni udžbenik za 1. razred srednje škole, Zagreb 1992, str. 280.

2) Pranjić, M. - Stojić, A, Zov slobode . Vjeronaučni udžbenik za 2. razred srednje škole, Zagreb 1992., str. 288.

3) Pranjić, M., Na izvorima . Vjeronaučni užbenik za 3. razred srednje škole, Zagreb 1994, str. 276.

4) Pranjić, M – Stojić, A., Ž ivotu ususret . Vjeronaučni udžbenik za 4. razred srenje škole, Zagreb 1994, str. 284.

5) Pranjić, M., (ur.), Ministrant , KSC, Zagreb 1989, str. 144.6) Pranjić, M., Katehetski salezijanski centar , KSC, Zagreb

1986, str. 67.5.2 Poglavlja u knjizi

1) Marija u vjeri kršćana. Kateheze za mlade o Blaženoj djevici Mariji, Vrhbosanska visoka teološka škola, Sarajevo 1988, 25 zasebnih kateheza (Pranjićev prilog 5., 6. , i 7. kateheza).2) Bog Otac i Isus Krist, Katehetski centar - Glas Koncila, Zagreb, 1987, str. 102 (Pranjićev prilog: 18. kateheza).3) Crnjac, P. (ur.) Koraci zajedničkom stazom. Spomenica salezijanske klasične gimnazije Križvevci - Rijeka 1959 - 1985, Rijeka 1987, str. 148 (Pranjićev prilog od 36-38. str.)

5.3 Leksikoni :

1) Pranjić, M., (ur.), Religijsko - pedago š ko katehetski leksikon (s dvadesetak vlastitih priloga), Zagreb 1991, str. 859 str.

2) Pranjić, M., Yugoslavia I. Croazia, u: Gevaert, Josef, (ur.) Dizionario di Catechetica, LDC, Torino 1983. str. 369-370;

110

Pranjić, M., Jungmann Josef Andreas, u: Gevaert, Josef, (ur.) Dizionario di Catechetica, LDC, Torino 1983 str. 371-372;

3) Pisac priloga o hrvatskim pedagozima u: Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, od 5. sv. pa nadalje.

4) Stotinjak pedagoških natuknica za Pedagoški leksikon koji je u fazi pripreme za tisak.

5.4 Stručni rad objavljen u međunarodnom časopisu:

1) Pranjić, M., Le Centre Salesien de Zagreb, u: Lumen vitae XLI(1986)2,222-224

2) Pranjić, M., In memoriam Dr. Ivan Pavić (1889-1992), u: Christlich-pädagogische Blätter 106(1993)4, 211

3) Pranjić, M., Catechesi negli Stati dell'Europa Centro Orientale, u: Catechesi 62(1993),9-54-57

4) Pranjić, M., La enseñanza religiosa en Croacia. Sit uation y perspectiva, u: Teologia y catequesis (1994)52,89-90

5.5 Stručni rad objavljen u domaćem časopisu:

1) Pranjić, M., Oj živote, oj, u: Kateheza 2(1980)1,67-90; 2) Pranjić, M., Nadati se protiv svake nade, u: Kateheza

2(1980)2,67-90 3) Pranjić, M., Katehetski leksikon, u: Kateheza 4(1982) 4,61-

624) Pranjić, M., Sastanak s riječkim katehetama i

katehisticama, u: Kateheza 5(1983)1,62.5) Pranjić, M., Katehetski leksikon, u: Kateheza 5(1983) 1,63-

64.6) Pranjić, M., "Lumen Vitae" o Katehetskom salezijanskom

centru u Zagrebu, u: Kateheza 8(1986)3,78.7) Pranjić, M., Četrnaesti kongres UCIP-a", u: Kateheza

8(1986)4,92-95.8) Pranjić, M., Seminar za permanentno obrazovanje

svećenika, u: Kateheza 8(1986)4,95-96.9) Pranjić, M., Vjeronaučni niz "Problemi mladih" i

njegova primjena u katehizaciji, u: Kateheza 9(1987)1,50-62.

10)Pranjić, M., Promocija katehetskog niza knjiga "Pomagala", u: Kateheza 9(1987)1,72-73.

11)Pranjić, M., Šesto plenarno zasjedanje Međunarodnog vijeća za katehizaciju, u: Kateheza 10(1988)4,65-71.

12) Pranjić, M., Materijal za diskusiju u vezi eventualnog uvođenja religijske discipline u školski program, u: Kateheza XII(1990)4,6-11.

13)Pranjić, M., Vjeronaučni program za srednje škole, u: Kateheza XIII(1991)2,5-62.

111

14)Pranjić, M., Prvi obrisi vjeronaučnog udžbenika, u: Kateheza XIII(1991)2,63-80

15)Pranjić, M., Program katoličkog vjerskog odgoja u srednjoj školi, u: Kateheza XIII(1991)3,5-18.

16)Pranjić, M., Tematske cjeline prvog vjeronaučnog udžbenika za srednje škole, u: Kateheza XIII(1991)3,19-76.

17)Pranjić, M., Tematske cjeline prvog vjeronaučnog udžbenika za srednje škole (II. dio), u: Kateheza XIII(1991)4,5-79.

18)Pranjić, M., Vjeronaučni program za srednje škole i ogledne vjeronaučne jedinice, u: Kateheza XIII (1991)2, 3-80.

19)Pranjić, M., Oslonac u svijetu i pedagogijske znanosti, U povodu osnivanja Hrvatske akademije odgojnih znanosti, u: Školske novine, br. 3, 14. siječnja 1992, str. 6.

5.6 Stručni rad objavljen u zborniku radova s domaćeg stručnog skupa

1) Pranjić, M., Neke antropološke komponente redovničkog poziva, u: Zbornik radova Osmog redovničkog tjedna, Konferencija viših redovničkih poglavara u Jugoslaviji - Unija viših redovničkih poglavarica Jugoslavije: Redovnički identitet, Zagreb 1984., str. 39-48.

2) Pranjić, M., Ovisnici o psihoaktivnim drogama, u: Odgoj u vjeri i dijakonija. Kateheza i djelotvorno življenje vjere. Zbornik Radova XVII. Katehetske ljetne škole, KSC, Zagreb 1989, str. 43-72.

5.7 Autorstvo i suautorstvo srednjoškolskih udžbenika:

1) PRANJIĆ, M., Jeka du š e : vjeronaučni udžbenik za 1. razred srednje škole, Zagreb 1992, str. 280.

2) PRANJIĆ, M.- STOJIĆ, A., Zov slobode : vjeronaučni udžbenik za 2. razred srednje škole, Zagreb 1992, str. 288.

3) PRANJIĆ, M., Na izvorima : vjeronaučni udžbenik za 3. razred srednje škole, Zagreb 1994, str. 276.

4) PRANJIĆ, M. – STOJIĆ, A, Ž ivotu ususret : vjeronaučni udžbenik za 4. razred srenje škole, Zagreb 1994, str. 284.

 5.9 Recenzije i prikazi

1) Obnovljeni život 23(1978)3, u: Kateheza 1(1979)1, 74-75.

2) Le Synode, les laics et la catèchése, Bulletin du "Pontificium Consilium pro laicis", Città del Vaticano, 25(1978), u: Kateheza 1(1979)1, 75.

3) Giacomelli Renzo, Quale catechesi? Dossier Sinodo 1977. Problemi e proposte di catechesi, LDC 1978 u: Kateheza

112

1(1979)1, 75.4) Marranzini Alfredo, I giovani al V Sinodo dei Vescovi.

Pastorale oggi, AVE, Roma 1978; u: Kateheza 1(1979)1, 76.5) Caprile G., Il Sinodo dei Vescovi 1977. Quarta Assemblea

generale (30 settembre - 29 ottobre 1977), Ed. La civiltà cattolica, u: Kateheza 1(1979)1, 76.

6) Rummery R.M., Catechesis and Religious Eucation in a Pluralist society, Dwyer, Sydney 1975, u: Kateheza 1(1979)3, 68-69.

7) Hanisch H.- G., Martin G.H., Schmidt, Qualifiziert als Lehrer und Erzieher im Religionsunterricht. Zur Lehrerfortbildung am Medienverbund, Kösel Verlag, Stuttgart München, Calwer 1978, u: Kateheza 1(1979)3, 69.

8) Neusch Marcel, Aux sources de l'atheisme contemporain. Cent ans de debats sur Dieu, Le Centurion, Paris 1977, u: Kateheza 1(1979)3, 69-70.

9) Castillo Josè M., La alternativa cristiana. Hacia una iglesia del pueblo. "Verdad e imagen" Nr. 52, Ed. Sigueme, Salamanca 1978; u:Kateheza 1(1979)3, 70.

10)

Breuval, N.-Bini L-Bombardieri A. -Borello L. - Buttafava R. - Jacomuzzi A. - Lever F., Comunicazione e catechesi. "Quaderni di pedagogia catechistica" Nr. 6, LDC 1977, u: Kateheza 1(1979)3, 70.

11)

Biemer, Firmung, Theologie und Praxis, (Pastorale Handreichung) Vol. 6. Seelsorge Verlag/Echter Verlag, Würzburg 1973, u: Kateheza 4(1982)4, 56-58.

12)

Weber G, Gottes Geist in dieser Welt, u: Kateheza 4(1982)4, 58-60.

13)

Gründel J., Die Zukunft der Christlichen Ehe. Erwartungen - Konflikte - Orientierungshilfen, Don Bosco Verlag, München 1978, u: Kateheza 5(1983)1, 57-60.

14)

Fiala I.-Lener I.-Kopilović A.- Teleki B. - Dobai I., Slavimo s Isusom. Priručnik za prvopričesnike, Subotica 1979, u: Kateheza 5(1983)4, 76-79.

15)

Hemel U., Theorie der Religionspaedagogik. Begriff - Gegenstand -Abgrenzungen, Veralgsgesellschaft Gerhard Kaffke mbH, München 1984, u: Kateheza 6(1984)3, 78-79.

16)

Zirker H., Religionskritik, Leitfaden Theologie 5, Patmos Duesseldorf 1982, u: Kateheza 6(1984)3, 79-80.

17)

Zirker H., Ekklesiologie, Patmos Duesseldorf 1984; u: Kateheza 6(1984)3, 80.

18)

Andreas Rössler, Glauben auf den Punkt gebracht. 20 Stichtwörter, Quell Verlag, Stuttgart 1982, str. 96, u: Kateheza 16(1994)2, 148.

19)

Hans Gasper - Joachim Müller - Friederike Valentin (izd.), Lexikon der Sekten. Sondergruppen und Weltanschauungen: Fakten, Hintergründe, Klärungen, Herder, Freiburg im B. - Basel - Wien 1992, str. 1210, u: Kateheza 16(1994)2, 150.

113

20)

Josef A. Keller - Felix Novak, Kleines Pädagogisches Wörterbuch: Grundbegreiffe - Praxisorientierungen - Reformideen, Herder, Freiburg-Basel-Wien 1993, str. 394, u: u: Kateheza 16(1994)2, str. 153.

21)

Günter R. Schmidt, Religionspädagogik. Ethos, Religiosität, Glaube in Sozialisation und Erziehung, Vanderhoeck & Ruprecht in Göttingen 1993, u: Kateheza 16(1994)2, 155.

22)

Jörg Ohlemacher (izd.), Religionspädagogik im Kontext kirchlicher Zeitgeschichte, Vandenhoeck and Ruprecht in Göttingen 1993., str. 252, u: Kateheza 16(1994)2, 155-156.

23)

Erharter, H. - Rauter, H.M. (izd.), Wie heute von Gott reden? Österreichische Pastoraltagung 28. bis 30. Dezember 1992., Herder & Co., Wien 1993, str. 90, u: Kateheza 16(1994)2, 149.

24)

Feiner, J. – Vischer, L., Neues Glaubensbuch. Der gemeinsame christliche Glaube, Herderbücherei, Freiuburger Graphisches Betriebe 21993, str. 686, u: Kateheza 16(1994)2, 158-169.

25)

Beinert, W. - Fries, H. - Gràundel, J. i dr., Kleines Credo für Verunsicherte, Herder, Freiburg-Basel-Wien 21994, str. 143, u: Kateheza 16(1994)2, 159.

26)

Erharter, H. - Rauter, H.M. (izd.), Wie heute von Gott reden? Österreichische Pastoraltagung 28. bis 30. Dezember 1992., Herder & Co., Wien 1993, str. 90, u: Kateheza 16(1994)2, 151.

27)

Ratzinger, J. kard., Wahrheit, Werte, Macht. Prüfsteine der pluralistischen Gesellschaft, Herder, Freiburg-Basel-Wien 21994, str. 93, u: Kateheza 16(1994)2, 159

28)

Rössler, A., Glauben auf den Punkt gebracht, Quell Verlag, Stuttgart 1992, str. 96, u: Kateheza 16(1994)2, 148.

29)

H. Halbfas, Religionsunterricht in Sekundarschulen. Lehrerhandbuch 6, Patmos Verlag, Düsseldorf 1993, str. 624 u: Kateheza 16(1994)2, 156.

30)

G. Hilger - G. Reilly (izd.), Religionsunterricht im Abseits? Das Spannungsfeld Jugend - Schule - Religion, Kösel Verlag, München 1993, str. 328, u: Kateheza 16(1994)2, 156.

31)

H. Kaiser (izd.), Leiden und Hoffen. Ein Lesebuch für Schule und Gemeinde, Kaufmann-Butzon & Bercker Verlag, Kevelaer 1993, str. 402, u: Kateheza 16(1994)2, 156-157.

32)

H. Timm, Wahr - Zeichen. Angebote zur Erneuerung religiöser Symbolkultur, W. Kohlhammer Verlag, Stuttgart-Berlin-Köln 1993, str. 159, u: Kateheza 16(1994)2, 157.

33)

W. Albrecht, F. Bauer, E. Blökl i dr., Der Religionsbuch. Zugänge zum Glauben, Ludwig Auer Verlag, Donauwörth 1991, str. 196, u: Kateheza 16(1994)2, 157.

34)

W. Kalmbach (izd.), Baupläne. Religion 7, Calwer Verlag, Stuttgart 1993, str. 142, Kateheza 16(1994)2, 157.

35 A. Krautter - Ch. Olbrich (izd.), Arbeitshilfe Religion.

114

) Grundschule 1. Schuljahr. Zum Lehprlan für Evangelische Religionslehre, Calwer Verlag, Stuttgart 1993, str. 200, u: Kateheza 16(1994)2, 157-158.

36)

G. Adam - R. Lachmann (izd.), Methodisches Kompendium für den Religionsunterricht, Vandenhoeck & Ruprecht Verlag, Göttingen 1993, str. 452, u: Kateheza 16(1994)2, 158.

37)

Diocesi di Bergamo. Ufficio Catechistico - Ufficio per la pastorale della famiglia, Adolescenti. Itinerario educativo. Svezak I i II. "Catechismi e sussidi catechistici", Edizione dehoniane, Bologna,1993, str. 104 i 136, u: Kateheza 16(1994)3, 229.

38)

G. Canobbio - F. Dalla Vecchia - G. Montini, La parrocchia come chiesa locale (Quaderni teologici del Seminario di Brescia 3), Morcelliana, Brescia, 1993, str, 268, u: Kateheza 16(1994)3, 230.

39)

Josef Müller, Pastoraltheologie. Ein Handbuch für Studium und Seelsorge, Styria, Graz-Wien-Köln, str. 215, u: Kateheza 16(1994)3, 231.

40)

S. Spendel, Alternativen zur Pfarrei. Ein Auftrag des Konzils (Studien zur Theologie und Praxis der Seelsorge 13), Würzburg, Seelsorge Echter, 1993, str. 312, u: Kateheza 16(1994)3, 231-232.

41)

P. M. Zulehner - H. Denz, Wie Europa lebt und glaubt. Europäische Wertestudie, Düsseldorf, Patmos Verlag, 1993, str. 264, u: Kateheza 16(1994)3, 232.

42)

F. Hengsbach - B. Emunds - M. Möhring-Hesse, Jenseits katholischer Soziallehre. Neue Entwürfe christlicher Gesellschaftsethik, Düsseldorf, Patmos Verlag, 1993, str. 360, u: Kateheza 16(1994)3, 234.

43)

W. Beinert (izd.), Liebe muß man teilen. Glaubensverkündigung in der Kirche, Regensburg, Verlag Friedrich Pustet, 1993, str. 172, u: Kateheza 16(1994)3, 238.

44)

G. Canobbio - F. Dalla Vecchia - G. Montini, L’appartenenza alla Chiesa (Quaderni teologici del Seminario di Brescia 1), Brescia, Morcelliana, 1991, str. 244, u: Kateheza 16(1994)3, 239.

45)

E. Schockenhoff - P. Walter (izd.), Dogma und Glaube. Bausteine für eine theologische Erkenntnislehre. Festschrift für Walter Kasper, Mainz, Matthias-Grünewald-Verlag, 1993, str. 334, u: Kateheza 16(1994)3, 240.

46)

F. Rest, Waldorfpädagogik. Anthroposophische Erziehung als Herausforderung für öffentliche und christliche Pädagogik, Matthias-Grünewald-Verlag Mainz & Quell Verlag Stuttgart 1992, str.140, u: Kateheza 16(1994)3, 322-323.

47)

F. Fischer - Z. Friede - H. Landwehr, Wege finden. Ethikuntericht in der Grundschule 1/2, Verlag Ludwig Auer,

115

Donauwörth 1993, str. 112 u: Kateheza 16(1994)3, 324-325.48)

M. Hutter, Ethik in der Grundschule. Planen - gestalten - erleben. Lehrermappe mit Arbeitsblättern und Kopiervorlagen, München, Kössel-Verlag 1994, u: Kateheza 16(1994)3, 325.

49)

G. Adam - R. Lachmann (izd.), Methodisches Kompendium für den Religionsunterricht, Vandenhoeck & Ruprecht Verlag, Göttingen 1993, str. 452, u: Kateheza 16(1994)3, 331.

50)

A. Baur - F. Fischer - A. Wegmann, Mitten unter euch. Schülerbuch für den katholischen Religionsunterricht 5. und 6. Jahrgangsstufe, Verlag LudwigAuer, Donauwörth 1993, str. 200, u: Kateheza 16(1994)3, 331.

51)

E. Gross, Realistischer Religionsunterricht: Blick und Praxis. Ein Leitfaden für Studium und Beruf, Ludwig Auer Verlag, Donauwörth 1994, str. 196, u: Kateheza 16(1994)3, 332-333.

52)

A. F. Loy - W. Mahlmeister - A. Schlereth, Farbe bekennen. Unterrichtswerk für katholische Religionslehre in der gymnasialen Oberstufe. Jahrgangsstufe 11, Kösel, München 1994, str. 200, u: Kateheza 16(1994)3, 333.

53)

J. Quadflieg, Wenn du mir sagen kannst, wo Gott ist. Ein Handbuch zur religiösen Erziehung, Ludwig Auer Verlag, Donauwörth 1992, str. 269, u: Kateheza 16(1994)3,334.

54)

C. Checcacci (priredila), La valutazione nella scuola media. La scheda sperimentale, UCIIM, Roma1991, str. 126, u: Kateheza 17(1995)1, 63-64.

55)

J. Hofmeier, Fachdidaktik Katholische Religion, München, Kösel-Verlag 1994, str. 272, u: Kateheza 17(1995)1, 64.

56)

E. Accatino - A. Agazzi i drugi, Scuola media. Una scommessa per il futuro, UCIIM, Roma 1991, str. 517, u: Kateheza 17(1995)1, 70-71

57)

B. Jendorff, Fachpraktikum Religion. Ein Leitfaden gegen den Praxisschock, Kösel-Verlag, München 1994, str. 157, u: Kateheza 17(1995)1, 76.

58)

J. Lott, Erfahrung - Religion - Glaube. Probleme, Konzepte und Perspktiven religionspädagogischen Handelns in Schule und Gemeinde, Deutscher Studien Verlag - Weinheim 1991, str. 352, u: Kateheza 17(1995)2, 158-159.

59)

J. Lott, (izd), Religion - warum und wozu in der Schule?, Deutscher Studien Verlag, Weinheim 1992, str. 526, u: Kateheza 17(1995)2, 159.

60)

C. Machalet - H. Olbrich - A. Stonis, Hand in Hand. Religionsunterricht Klasse 2, Lahr/Stuttgart-Düsseldorf-Berlin-Leipzig, Kaurmann/Klett, 1995, str. 64, u: Kateheza 17(1995)2, 159-160 .

61)

Neumüller G. (izd), Im Dialog. Kurs Religion für die Sekundarstufe II, sv. 1: Religion, izradili: Buchner H. i Helwig-Meier G., Kössel Verlag, München 1995, str. 108, u:

116

Kateheza 17(1995)2, 160.62)

Neumüller G., Im Dialog. Kurs Religion für Sekundarstufe II, sv. 2: Jesus der Nazarener, izradila: Edith Breit, Kösel Verlag, München 1995, str. 116, u: Kateheza 17(1995)2, 160.

63)

H.-W. Danowski - I. Pickerodt - J. Wolf (Hg.), Sachwissen Ethik. Ein Begleit- und Arbeitsbuch für den Unterricht in Ehtik, Werte und Normen, Philosophie, Lebensgestaltung und Religion. Sekunbdarstuffe II, Göttingen, Vandenhoeck & Ruprecht, 1993, str. 248, u: Kateheza 17(1995)4, 314.

64)

B. Hamann, Theorie pädagogischen Handelns. Strukturen und Formen erzieherischer Einflußnahme, Donauwörth, Auer, 1994, str. 207, u: Kateheza 17(1995)4, 316.

65)

C. Wulf - J. Zirfas (Hg.), Theorien und Konzepte der pädagogischen Anthropologie, Donauwörth, Auer, 1994, str. 320, u: Kateheza 17(1995)4, 316-317.

66)

E. Feifel, Religiöse Erziehung im Umbruch. Herausgegeben von Stephan Leimbruger und Michael Langer, München, Kösel, 1995, str. 320, u: Kateheza 17(1995)4, 320.

67)

B. Adl - Amini, Medien und Methoden des Unterrichts, Donauwörth, Auer, 1994, str. 133, u: Kateheza 18(1996)1, 68.

68)

M. Heitger - A. Wenger (Hrsg.), Kanzel und Katheder. Zum Verhälntnis von Religion und Pädagogik seit der Aufklärung, Paderborn, Schöningh, 1994, str. 540, u: Kateheza 18(1996)1, 68.

69)

P. Köck - H. Ott, Wörterbuch für Erziehung und Unterricht, Donauwörth, Auer, 1994 May, Istr. 901, u: Kateheza 18(1996)1, 68-69.

70)

R. Abeln, In der Familie religiös erziehen - aber wie? Argumente, Thesen, Hilfen für Eltern, Donauwörth, Auer, 1990, str. 96, u: Kateheza 18(1996)1, 72.

71)

Brune, J. (Hrsg.), Freiheit und Sinnsuche. Religionsunterricht, Ethik, Lebenskunde in der pluralen Gesellschaft, Hildesheim/Berlin, Benno Bernward/Morus, 1993, str. 208, u: Kateheza 18(1996)1, 72-73.

72)

Diekmann, H. D., Religion und Konfession. Zur Konfessionalität des ktaholischen Religionsunterrichts, Hildesheim/Berlin, Benno Bernward/Morus, 1994, str. 552 , u: Kateheza 18(1996)1,73. Loy, A. F. – Mahlmeister, W. - Schlereth, A.,

73)

Farbe bekennen. Unterrichtswerk für katholische Religionslehre in der gymnasialen Oberstufe. Jahrgangsstufe 11, Kösel, München 1994, str. 200, u: Kateheza 18(1996)1, 75.

74)

Machalet, Ch. – Olbrich, H. - Stonis, A., Hand in Hand. Religionsunterricht Klasse 2, Lahr/Stuttgart-Düsseldorf-Berlin-Leipzig, Kaurmann/Klett, 1995, str. 64, u: Kateheza

117

18(1996)1, 75.75)

Mette, N., Religionspädagogik, “Leitfgaden Theologie” - 24, Düsseldorf, Patmos, 1994, str. 277, u: Kateheza 18(1996)1, 75-76.

76)

Otto, G., “Religion” contra “Ethik”? Religionspädagogische Perspektiven, Unter Mitwirkung von Ursula BALTZ, Neukirchen, Neukirchener Verlag, 1986, str. 135, u: Kateheza 18(1996)1, 76-77.

77)

Schmidt, H., Leitfaden Religionspädagogik, UTB 443, Stuttgart, Kohlhammer Verlag, 1991, str. 262, u: Kateheza 18(1996)1, 77.

78)

Wegenast, K., Religionsdidaktik Sekundarstufe I, Voraussetzungen, Formen, Begründungen, Materialien, Stuttghart, Kohlmahhemr Verlag, 1993, str. 211, u: Kateheza 18(1996)1, 77-78.

79)

Bloth, P. C., Praktische Theologie. “Grundkurs Theologie” - 8. Stuttgart, Kohlhammer, 1994, str. 214, u: Kateheza 18(1996)1, 79.

80)

Böcker, W. – Heimbrock, H.-G. – Kerkhoff, E. (izd.), Handbuch religiöser Erziehung I, Lernbdingungen und Lerndimensionen, Schwann Handbuch, Düsseldorf 1987,; Böcker, W. – Heimbrock, H.-G. – Kerkhoff, E. (izd.), Handbuch religiöser Erziehung II, Handlungsfelder und Problemfelder, (zajedno), u: Kateheza 18(1996)2, 158.

81)

Battistella, I. – Vescovi, I. –Mendo, M., Io sono con voi. Guida per il catchista I i II, Edizioni Dehoniane, Bologna 1995, I. Battistella, I. – Vescovi, I. –Mendo, M., Io sono con voi. Quaderno attivo I i II, Edizioni Dehoniane, Bologna 1995, u: Kateheza 18(1996)2, 153-154.

82)

Costi, G. Giungi T., Lasciate che i bambini vengano a me. Io sono con voi. Maturazione della coscienza filiale, I elementare; Io sono con voi. Maturazione della coscienza filiale battesimale, II elementare; Io sono con voi. Maturazione della coscienza filiale penitenziale, III elementare, Edizioni Dehoniane, Bologna 1995, u: Kateheza 18(1996)2, 154.

83)

Pappalardo, M., Con olio di letizia. Itinerario catechistico per la preparazione alla cresima dei pre-adolescenti, EDB, Abbazia S. Gacomo - Pontida, Bologna 1995, u: Kateheza 18(1996)2, 154.

84)

Bibiani, A. – Cocchi, M.P., 30 Cruciverba di Religione. La valutazione dell' insegnameno della religione cattolica. Test d'ingresso, di fine anno e a tema ad uso degli insegnanti di religione. Scuole medie e biennio superiore, EDB, Bologna 1992, u: Kateheza 18(1996)2, 157-158.

85)

Constantini V., Dopo il gruppo giovanile. Esperienze di comunita per giovani adulti, EDB, Bologna 1995, u: Kateheza 18(1996)2, 155.

86 Bijan A.A., Medien und Methoden des Unterichts, Auer,

118

) Donauwörth 1994, u Kateheza 18(1996)3, 240-241. 

5.10 Istraživački projekti

Voditelj domaćeg znanstvenoistraživačkog projekta «Teološko-pedagoško ustrojenje vjerskog odgoja» (1992.).

5.11. Uredništvo znanstvenog časopisa

M. Pranjić je glavni i odgovorni urednik znanstvenog časopisa «Karteheza» u razdoblju od 1983-1994. godine u sklopu kojega su objavljene stotine znanstvenih radova stručnjaka iz tuzemstva i inozemstva koji se tiču područja odgojnih znanosti.

5.12 Sudjelovanje u radu znanstvenih skupova

M. Pranjić sudjelovao je na nizu znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Navodimo neke od skupova na kojima je sudjelovao:

1. u Augsburgu na temu: "Die katechetische Bewegung in Kroatien im letzten Jahrhundert";

2. u Vatikanu na temu: "Catechesi per vivere in un mondo pluralista e secolarizzato";

3. u Veneciji na temu: "L’educazione e la formazione dei giovani nella nuova situazione in Europa orientale",

4. u Benediktbeuernu na temu: “Kreative Bildung und Ausbildung der Arbeitsjugend”;

5. u Györu na temu: "Perspektiven des Religionsunterrichts in den ehemaligen komunistischen Ländern Europas";

6. u Vatikanu na temu: "Inculturazione e catechesi"7. u Grazu na temu: "Religionsunterrichtliche Programe für

die Mittelschulen"; 8. u Madridu na temu: "Lage und Perspektiven des

mittelschulischen Religionsunterrichtes" 9. u Budimpešti na temu: "L'indifferentismo religioso, una

sfida per la catechesi" 10.

u Zagrebu na temu: "Toksikomanska zastranjenja suvremene mladeži";

11.

u Sarajevu na temu: "Psihosomatske i socijalne predispozicije ovisnika o narkoticima";

12.

u Zagrebu na temu: "Analiza statističkih podataka o radu s mladima";

13.

u Zagrebu na temu: Religijska kultura u školama i u sredstvima društvenog priopćavanja;

14.

u Zagrebu na temu: Suvremeno strukturiranje katehetske metodike;

15.

u Zagrebu na temu: Doprinos Stjepana Ilijaševića pedagoškoj teoriji i praksi u Hrvata.

5.13 Sudjelovanje u domaćim stručnim skupovima

119

Po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: 13 Katehetskih ljetnih školaPo Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: 8 Katehetskih zimskih škola

6. ZAKLJUČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG:

Od posljednjeg izbora za redovitog profesora dr. Pranjić je napisao četiri autorske znanstvene knjige. Uz to je voditelj znanstveno-istraživačkog projekta te vrlo angažiran u nastavi na različitim visokoškolskim ustanovama kao i u organiziranju i izvođenju stručnih seminara. U svom prethodnom znanstvenom i nastavničkom radu pokazao se ništa manje kreativnim i produktivnim što je razvidno kako iz njegove publicističke djelatnosti tako i one nastavničke odnosno stručne. Rezimirajući treba kazati da je prof. Pranjić do sada objavio:

a) Znanstvenih radova: 10 autorskih znanstvenih knjiga (od toga 4 od posljednjeg

izbora), 6 poglavlja u znanstvenim knjigama,34 znanstvena članka, 2 znanstveno istraživačka projekta (voditelj),15 sudjelovanja vlastitim prilozima na međunarodnim

znanstvenim skupovima;b) Funkcije vezane uz znanstveni rad:

10 godina urednik znanstvenog časopisa,15 godina ravnatelj znanstvenog instituta;

c) Stručnih radova: 4 udžbenika (2 autorska i 2 suautorska), 2 stručne knjige (jednu napisao, drugu uredio), 3 poglavlja u stručnim knjigama, 4 leksikona (jedan uredio u trima objavio svoje priloge), 4 stručna rada objavljenja u međunarodnom časopisu,19 stručnih radova objavljenih u domaćem časopisu, 2 stručna rada objavljena u zborniku s domaćeg

stručnog skupa,86 recenziranih djela skoro pa sva stranih autora,21 sudjelovanja vlastitim prilozima na domaćim stručnim

skupovima;e) Funkcije vezane uz stručni rad:

16 nizova knjiga (urednik), 1 voditelj odjela za audiovizualna pomagala,

d) Nastavnička djelatnost: 5 kolegija nositelj (nakon posljednjeg izbora),20 diplomskih radova mentor,

120

2 doktorata (su)mentor;e) Funkcije vezane uz nastavničku djelatnost:Čelnik Hrvatskih studija (najprije obnašatelj dužnosti

predsjednika Stručnog vijeća HS i voditelj HS, a potom predsjednik Stručnog vijeća i voditelj HS).

Svojim sustavnim pristupom istraživačkoj građi, posebice uključivanju suvremenih istraživanja i rezultata tih istraživanja u vidokrug svojeg promišljanja pojedinih teorijskih i praktičnih pitanja, dr. Pranjić je pokazao da je upućen u najvažnija zbivanja u pedagogijskim i srodnim znanosti. Prateći što se u znanosti zbiva i sintetizirajući ta znanja, Pranjić je nastojao iznaći u značajnoj mjeri svoj vlastiti pogled i pristup znanstvenoj pedagogiji i pedagoškoj praksi, i sve to uobličiti u vlastitim djelima, nastojeći ta znanstvena i stručna dostignuća primijeniti u praksi, svakodnevnom radu u sveučilišnoj nastavi sa studentima. Ne određujući filozofski i konceptualni okvir pedagogije prof. dr. sc. Pranjića, budući su to učinili brojni recenzenti njegova djela, vrijedno je naglasiti da su prilozi pristupnika u hrvatskoj pedagogiji, a osobito u religijskoj pedagogiji, veoma značajni, te da su njegove identifikacije tranzicijskih odrednica znanstveno relevantne za pedagogiju i današnju školsku praksu.Radi toga, a polazeći od činjenica:

- da je dr. M. Pranjić od posljednjeg izbora u zvanje redovitog profesora objavio 4 (četiri) znanstvene autorske knjige,

- da su tri od njih izravno povezane s pedagogijskom strukom (metodika nastave, pedagogija, didaktika), a četvrta se također bavi širom pedagogijskom problematikom (psihologijom religioznog ponašanja,

- da je u međuvremenu napisao sveučilišni udžbenik/skriptu (teološka antropologija),

- da aktivno uključen u sveučilišnu dodiplomsku nastavu sa pet kolegija (Opće pedagogije, Metodike nastave povijesti, Didaktike, Teološke antropologije, Religijske pedagogije),

- da aktivno sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi (organiziranje i izvođenje pedagoško-didaktičko-metodičkih kolegija i (su)mentor dvaju doktorata),

- da je autor 52 znanstvena rada od čega 10 autorskih knjiga, - da je pisac 124 stručna rada (od knjiga do recenzija),- da je sudjelovao vlastitim prilozima u radu 15 međunarodnih

znanstvenih skupova, - da je suorganizirao i sudjelovao u 21. domaćem stručnom

skupu,- da je nositelj dvaju znanstveno-istraživačkih projekata,- da je bio ili je obnašatelj funkcija vezanih uz znanstveni,

stručni i nastavnički rad, Povjerenstvo smatra da prof. dr. sc. Marko Pranjić u potpunosti ispunjava kriterije propisane Zakonom o visokoškolskom obrazovanju, kao i propisima koji su utvrđeni od strane Rektorskog zbora i

121

PREDLAŽE:da se dr. sc. Marko Pranjić izabere u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora iz znanstvenog područja društvenih znanosti, polja odgojnih znanosti, grana pedagogija.

U Zagrebu, 3. travnja 2004. godine

Stručno povjerenstvo:Prof. dr. sc. Antun Mijatović, red. prof., predsjednik Povjerenstva

--------------------------------------------------------------------- Prof. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., član Povjerenstva

---------------------------------------------------------------------Prof. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof., član Povjerenstva

---------------------------------------------------------------------

122

Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za filozofiju

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETAZAGREB

Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana logika, za predmete Logika i Filozofija znanosti, na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 9. veljače 2005. imenovani smo za članove stručnog povjerenstva koje će dati mišljenje o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana logika, za predmete Logika i Filozofija znanosti, na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru, čime je ukinuta odluka o istom predmetu od 28. travnja 2003. godine, te podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Odluku o raspisivanju natječaja donio je Filozofski fakultet u Zadru i uputio 20. ožujka 2003. ovom Fakultetskom vijeću zamolbu za davanje mišljenja ispunjava li pristupnik uvjete za izbor. Natječaj je bio objavljen u Vjesniku 25. siječnja 2003. Na natječaj se u propisanom roku javio samo jedan pristupnik, i to dr. sc. Mirko Jakić, izvanredni profesor Filozofskog fakulteta u Zadru (danas: Odjel za filozofiju Sveučilišta u Zadru).

ŽIVOTOPIS PRISTUPNIKA

Pristupnik je rođen 8. ožujka 1954. u Sinju, RH. Državljanin je Republike Hrvatske. Filozofski fakultet je završio u 1979. g. u Zadru diplomiravši dva glavna predmeta: hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti, te filozofiju. Nakon dvogodišnjeg poslijediplomskog studija «Filozofija znanosti i teorija spoznaje» u Dubrovniku magistrirao je s radom «Formiranje pojmova znanosti i tehnika u suvremenoj znanosti» na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 1985. godine. Doktorirao je s tezom «Filozofija matematike Hillary Putnama»1990. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani pred komisijom u sastavu: dr. Ule, dr. Jerman, dr. Lelas i dr. Hafner. Pristupnik se služi engleskim i njemačkim jezikom.Od 1979. g. do danas je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Zadru, na Odsjeku za filozofiju, najprije u svojstvu asistenta (do 1991. godine), te potom docenta i izvanrednog profesora. U zvanje izvanrednog profesora izabran je 28. veljače 1998. godine. U više je navrata bio pročelnikom Odsjeka za filozofiju, a od osamostaljenja

123

Sveučilišta u Zadru 2003. godine obavljao je dužnost predstojnika Odjela za filozofiju, da bi 2004. bio izabran za prorektora sveučilišta, koju dužnost obavlja i danas.

ZNANSTVENA DJELATNOST

Dr. sc. Mirko Jakić objavio je u razdoblju do izbora u zvanje izvanrednog profesora tri knjige i 13 izvornih znanstvenih radova, a sažetak još jednog izvornog rada objavljen je u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa.

Među tim radovima, koji su bez iznimke visoke razine vrsnoće (dio njih objavljen je u uglednim časopisima kao što su Anthropos i Acta Analytica), a tematski obuhvaćaju problematiku logike, filozofije matematike, filozofije znanosti, filozofije psihologije i epistemologije, posebno valja istaći njegove knjige Filozofija o znanosti (HFD, Zagreb 1989, 150 str.) i Znanstveni realizam u filozofiji Hilaryja Putnama (HFD, Zagreb 1993, 196 str.). Obje knjige predstavljaju značajne doprinose epistemologiji i filozofiji znanosti, te u zapaženoj mjeri obogaćoju našu teorijsku produkciju. O trećoj knjizi, Logici, bit će govora u sklopu ocjene njezina III. izmijenjenog i proširenog izdanja.

Nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora pristupnik je objavio jednu knjigu i četiri izvorna znanstvena rada (sva četiri u mjerodavnim časopisima), najmanje još jedan članak se nalazi pred objavljivanjem, a dva sažetka recenziranih znanstvenih radova objavljena su u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova.

Knjiga je već spomenuta Logika, koju je izdavačka kuća „Školska knjiga“ objavila 2000. godine u III. proširenom i izmijenjenom izdanju. Ministarstvo prosvjete i športa RH odobrilo je da se ta knjiga koristi kao udžbenik u srednjim školama. Premda sam pristupnik tu knjigu klasificira kao stručni rad, treba naglasiti da je njezino sastavljanje po prirodi predmeta iziskivalo suvereno vladanje materijom koja svakako pripada najsloženijoj filozofskog grani filozofije obilježenoj nužnošću korištenja teške tehničke aparature, te da se sam autor nije zadržao isključivo na razini školničkog izlaganja dane građe, već je uslijed naravi stvari bio prisiljen na kreativnost. Izmjene u odnosu na prva dva izdanja opravdavaju tvrdnju da se djelomično može čak i govoriti o novoj (u svakom slučaju: znatno inoviranoj) knjizi. Knjiga uvodi suvremene simboličke metode logičkog ispitivanja valjanosti temeljnih oblika misli te ukazuje na njihovu uporabljivost, kako u jezikoslovnim, tako i u matematičkim teorijskim modelima. Prikazavši složenu građu na srednjoškolskoj populaciji razumljiv način, Jakić je ujedno dao i određeni - nipošto zanemarljiv - doprinos sistematizaciji logike, pa se u tom smislu knjiga smije vrednovati i kao izvoran znanstveni doprinos logici. Valja napomenuti da se Jakićeva Logika koristi kao priručnik i na više sveučilišnih studija filozofije i srodnih struka u našoj zemlji, a ne samo na učilištima na kojima autor predaje logiku.

«Has logic any ontology?», objavljeno u Synthesis Philosophica, 2002. U tom izvornom znanstvenom članku Jakić je pokazao, suprotno Putnamovu tvrđenju, da logika nema ontologiju, a ujedno je uvjerljivo demonstrirao nemogućnost Putnamove

124

redukcije logike na fizikalnu realnost. Njegova je izlazišna teza da logici nije potrebna ontologija, ali ona zapravo potiče jednu vrstu inherentne ontologije koja se temelji na pojmu identiteta. Na taj način je i matematički refleksivni zakon identiteta u uskom odnosu s ontološki shvaćenim pojmom identiteta, tj. na neki način je iz njega izveden preko formalnih osobina istine. Tu se ističe dokazivanje razlike logičkih i matematičkih iskaza (214). Osim toga, autor pokazuje dobro poznavanje svoje grane (ima izvrsnu formalnu notaciju, posebno znalački interpretira velike autore kao što su Herbrand, Gentzen itd.), ali nisu mu strani ni drugi pravci, ni drugi značajni filozofi (oxfordska škola, Aristotel, Wittgenstein, itd.). Rad je značajan doprinos problematiziranju odnosa ontologije i logike.

«Potvrđuju li računala postavku o ontologijskom utemeljenju logike?», rad je objavljen u Filozofskim istraživanjima, 2003. godine, kao i u zborniku Filozofija i tehnika (ur. I. Čatić, Zagreb 2003). Tu autor uzima Turingov strog kao prototip bilo kojeg tehnički ostvarenog računala, jer hardverski računalo oponaša logičke operatore (veznike) i logička deduktivna pravila, tj. funkcionira binarno u smislu istinosnih vrijednosti. Svoju omiljenu tezu o ontološkoj utemeljenosti logike preko načela identiteta autor ovoga puta potkrjepljuje posredstvom funkcioniranja Turingovog stroja na temelju prepoznavanja istovjetnih simboličkih oblika. Rad se može ocijeniti kao vrlo značajan doprinos pitanju o utemeljenosti logike.

Treba spomenuti i jedan rad koji se u trenutku pisanja ovog izvješća još uvijek nalazi u tisku. «Popper s Understanding of the epistemological status of logical rules» je rad sačinjen prema referatu izloženom u Beču, lipnja 2002. u povodu Popperove godišnjice, a potvrđeno je njegovo objavljivanje. Jakić najprije dokazuje uspješnost Popperove kritike Ryleove teze o logičkim pravilima kao isključivo proceduralnim pravilima te potkrjepljuje Popperovu tvrdnju da primjena logičkih pravila na realnost nije samo pseudoproblem. Uspoređujući Popperovu poziciju u njegova dva djela - na epistemološkoj razini logičkih pravila zaključivanja («Nagađanja i pobijanja») i one o opovrgavanju na razini znanstvene metodologije («Logika znanstvenog otkrivanja») on pokazuje da klasični modus tollens nije sam po sebi dokaz valjanosti opovrgavanja, ali može poslužiti u te svrhe uz dodatne kriterije istinosnih uvjeta.

«Conjectures and metalogical Rules», izvorni rad objavljen u časopisu Synthesis Philosophica. U radu se očituje namjera da se praćenjem toka Popperove misli dođe u nekoliko koraka do potvrde epistemološkog statusa logičkih pravila. Kao osnovnom služi razlikovanje metalogičke primjene logičkih pravila i samih pravila u logičkom modelu, bez koje bi se razlike logička pravila svela na podskup formula logičkog modela, a kada se misli na razloge primjenljivosti logičkih pravila zaključivanja, autor smatra da se stiže do pitanja njihova izvora. Proizlazi da je jedini način funkcioniranja pravila zaključivanja u sklopu logičkog modela ( istinosne tablice ), a sve druge mogućnosti je autor eliminirao služeći se načelom identiteta koji opet vješto uvodi. Čak dobro pristaje i nuzgredna bilješka o parakonzistentnoj logici (ni ona ne bi došla u obzir). I u ovom radu dolazi do izražaja konzekventnost i konzistentnost Jakićevih istraživanja u području filozofije.Rad «Nagađanja i metalogička pravila» je hrvatska verzija prethodnog članka, a bit će objavljen u Encyclopaedia moderna (HAZU), što dokazuje potvrda.

Rad pod naslovom „Critique of Immanuel Kant's Criticism“ objavljen je u časopisu Disputatio philosophica, a po svojim dosezima predstavlja vjerojatno najambiciozniju

125

pristupnikovu raspravu. Uspješno povezavši tradiciju klasične metafizike s analitičkom metodom suvremene scijentistički usmjerene filozofije, autor je znalački podvrgao kritici neke temeljne postavke Kantova kriticizma, te dokazao vrhunsko umijeće kritičkog filozofiranja i sintetičkog mišljenja. Nema dvojbe da se taj rad može uvrstiti među najkvalitetnije priloge kritičkom vrednovanju ključnog mislioca novovjekovlja.

Pristupnik je od 1992. do 1996. vodio znanstveni projekt «Apriorizam u logici i matematici» (br. 6-01-262). U okviru tog projekta objavljeno sedam članaka, tri knjige i obranjena su dva magistarska rada. Od 1996. do 2000. vodio je projekt «Znanje i informatika» (br. 070017) a od srpnja 2002. vodi projekt «Spoznaja i ontologijski vid suvremene simboličke logike» (projekt br. 0070004. sudjeluju i dva znanstvena novaka).

Svakako treba istaći i Jakićeve referate na međunarodnim kongresima i simpozijima, kaošto su:

-1992. g. simpozij IUC Dubrovnik, priopćenje,-1993. g. simpozij na Cresu, HFD-a, priopćenje,-1994. g. simpozij na Cresu HFD-a priopćenje,-1995. g. 10. International Congress of Logic, Methodology and Philosophy of Science, Firenze, priopćenje «Twin Earth Problem and the Meaning of Abstract Mathematical Entities»-2002. g. Simpozij HFD-a na Cresu „Dani Frane Petrića“, priopćenje.

Pristupnik je ispunio uvjete čl. 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti za zvanje znanstvenog savjetnika (redovitog profesora), jer je ukupno objavio tri knjige i 17 znanstvenih radova, od kojih dio na engleskom jeziku, a još neki radovi su u tisku. Nakon zadnjeg izbora objavio je knjigu i četiri znanstvena rada, a još najmanje jedan je u proceduri objavljivanja.

NASTAVNA DJELATNOST

Prvi mu je izbor za asistenta na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zadru bio 1979. godine, što se ponovilo još jednom (1985.). Za docenta je bio izabran 1991. godine, i to za predmete Logika i Filozofija znanosti, a za izvanrednog profesora za iste predmete izabran je 28. veljače 1998. godine.

Program i uvođenje novih predmeta:

- U svojstvu pročelnika Odsjeka za filozofiju na matičnom fakultetu (1994.-1996.) u odlučujućoj je sudjelovao u uvođenju novih predmeta (glavni autor odgovarajućih programa) i u osiguravanju znanstveno-nastavnog kadra za izvođenje nastave iz tih predmeta: Povijest hrvatske filozofije, Filozofija religije i Povijest filozofije 2 – Srednjovjekovna filozofija.- U svojstvu vanjskog suradnika (1993.-1995.) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu sudjelovao je pri uvođenju izbornog predmeta Filozofija znanosti studentima matematike i informatike u Odsjeku za matematiku i informatiku istog Fakulteta i izradio program tog predmeta.

126

- U svojstvu predavača na Visokoj teološko-katehetskoj školi, Zadarska nadbiskupija sudjeluje od 1996. godine u uvođenju novih sadržaja u predmet Logika i izvodi nastavu iz tog predmeta.- U svojstvu pročelnika Odjela za filozofiju Sveučilišta u Zadru sudjeluje od 2003. godine u osmišljavanju interdisciplinarnoga programa studija filozofije u svrhu usklađivanja našega visokog školstva u europski sveučilišni sustav.- U svojstvu prorektora Sveučilišta u Zadru od 2004. godine sudjeluje u uvođenju i osmišljavanju više interdisiplinarnih studijskih programa na Sveučilištu u Zadru.

Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka:

- diplomski radovi (mentor)

Filozofski fakultet u Zadru

naslov diplomskog rada ime i prezime datum

1. Humeov i Popperov problem K. Afrić-Dragičević 1994. 2. Logicistički pristup filozofiji matematike B. Savarin 1995. 3. Teorija i percepcija A. Šarić 1995. 4. Modalno logički uvid u filozofiju matematike G. Prenđa 1995. 5. Odnos duha i tijela u filozofiji J. Fodora G. Pintur 1997. 6. Elementi filozofije matematike u razvojnoj psihologiji J. Piageta J. Ćirić 1999. 7. Analitički pristup metodologiji povijesnog istraživanja Z. Kljajić 1999. 8. Arheologija humanističkih znanosti M. Foucaulta N. Domuzin 2000. 9. Kuhnovo poimanje znanstvenih revolucija (Newton – Einstein) A.Pranjić 2002. 10. Objašnjenje u povijesti M. Vernazza 2002.

Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu: 1. Čovjek kao filozofsko-teološko pitanje M. Štefanić 1996.

- magistarski radovi (mentor)

naslov magistarskog rada ime i prezime datum 1. Teorije značenja u analitičkoj tradiciji, uzrokovne teorije referencije D. Lovrić 1996. (IUC, Dubrovnik) 2. Popperov pojam demarkacije: razgraničenje iskaza empirijske znanosti J. Ćirić 2004. (Centar

127

za poslijediplomske studije Sveučilišta u Zadru)

Mentor je i doktorske disertacije D. Lovrića, koja je prijavljena na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Dodiplomska nastava: - Filozofski fakultet u Zadru, Odsjek za filozofiju (od 1991.) 1. Logika I dva sem. 2+0 sati 2. Metodologija znanstvenog istraživanja dva sem. 2+1 3. Filozofija znanosti dva sem. 2+1

- Filozofski fakultet u Zadru, Odsjek za povijest (1990.) 1. Opća metodologija znanstvenog istraživanja dva sem. 2+0

- Filozofski fakultet u Zadru, Odsjek za psihologiju (od 1993.) 1. Filozofija znanosti dva sem. 2+0

- Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu (1993.-1995.) 1. Filozofija odgoja dva sem. 2+1 2. Filozofija znanosti dva sem. 2+0

-Visoka teološko-katehetska škola, Nadbiskupija zadarska (od 1996.) 1. Logika dva sem. 1+0

Poslijediplomska nastava

Sudjelovao je u nastavi na poslijediplomskim studijima na IUC-u u Dubrovniku, a danas predaje u Centru za poslijediplomske studije Sveučilišta u Zadru.

Ocjene Jakićeve nastavne djelatnosti su veoma povoljne, a posebnom se vrlinom može smatrati njegovo povezivanje istraživačkog rada s nastavnim procesom. U tom smislu dr. Mirko Jakić afirmirao se kao odličan sveučilišni nastavnik.

STRUČNA DJELATNOST

Knjige: 1. Logika, I. izd. Šk. knjiga, Zagreb, 1995., 164. str.

Rješenjem br. 532-02-4/2-95-01 od 4. srpnja 1995. Ministarstvo prosvjete i športa RH odobrilo je uporabu ovog udžbenika u srednjim školama. To je izdanje ponovljeno, a kao što je već navedeno III. izmijenjeno izdanje 2000. godine dobilo je novo odobrenje Ministarstva.

Stručni radovi:1. Metodološko vprašanje fizikalizmu Nevena Sesardića, Anthropos, Ljubljana, 1985., str. 140.-146.,

128

2. Promišljanje znanosti Srđana Lelasa, Filozofska istraživanja, Zagreb1990., str. 1473.-1479.,3. Znanost i religija, Crkva u svijetu, Split, 1994., str. 112.-120.

Znanstvena društva:1. Član Upravnog odbora Hrvatskog filozofskog društva,2. Član American Philosophical Association (APA).

Članstvo uredničkog odbora znanstvenog časopisa:1. časopisa Filozofska istraživanja,2. časopisa Synthesis Philosophica

Nastavna i stručna djelatnost pristupnika, ocijeni li se u cjelini, nedvojbeno je i zamjetljiva i kvalitetna. Dr. Jakić se afirmirao kao savjestan i kvalitetan sveučilišni nastavnik, posebice posvećen uzdizanju znanstvenog podmatka. Osobit je trud uložio u pripremanje i dotjerivanje udžbenika, te u inoviranju nastavnih programa, pa su u tom smislu zadovoljeni zahtjevi čl. 74. Zakona o visokim učilištima za zvanje redovitog profesora.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

Ima li se u vidu cjelina pristupnikove znanstvene, stručne i nastavne djelatnosti, slijedi zaključak da je dr. sc. Mirko Jakić postigao veoma solidne znanstvene rezultate, te se istakao u svojem stručnom i nastavnom radu.

Stoga, a posebno uzimajući u obzir da je on:-objavio najmanje tri knjige i najmanje 17 izvornih radova, od kojih najmanje osam u publikacijama s međunarodnom recenzijom,-referatima sudjelovao na više od pet međunarodnih znanstvenih skupova,-vodio odnosno vodi više znanstvenoistraživačkih projekata,-veoma uspješno 19 godina sudjelovao u visokoškolskoj nastavi, od toga sedam godina u zvanju izvanrednog profesora,-inovirao programe nekoliko studijskih predmeta te uveo nove predmete u nastavu filozofije u Zadru i na drugim visokim učilištima, te ih programski osmislio,- sudjelovao u poslijediplomskoj nastavi,-kao i da je pod njegovim mentorstvom obranjeno 11 diplomskih radnji te dva magisterija,

predlažemo da se dr. sc. Mirko Jakić izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana logika, za predmete Logika i Filozofija znanosti na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru. Članovi Stručnog povjerenstva:

Dr. sc. Lino Veljak, red.prof.

Dr. sc. Branko Despot, red. prof.

Dr. sc. Mario Radovan, red. prof. Filozofskog fakulteta u Rijeci

129

U Zagrebu, 6. ožujka 2005.

130

DR.SC. VLADIMIR JURIĆ, RED. PROF. Dr.sc. Marko Palekčić, red.prof. Dr.sc.Vlatko Previšić, red. prof.

Zagreb, 25. travnja, 2005.

MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTIPOLJE ODGOJNIH ZNANOSTI, GRANA DIDAKTIKA

REKTORSKI ZBOR VISOKIH UČILIŠTA REPUBLIKE HRVATSKE

IZVJEŠĆE STRUČNOG POVJERENSTVA

1.Opće odredbe u svezi sa raspisanim natječajem

Predmet: Izvješće za izbor izvanrednog profesora dr. sc. Ladislava Bognara u zvanje redovitog profesora

Na temelju člana 43. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju («Narodne novine» br. 105/04.) i 95. Zakona o visokim učilištima («Narodne novine» br. 59/96. – pročišćeni tekst), Fakultetsko vijeće na sjednici od 9. ožujka 2005. imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu, dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof., dr. sc. Marko Palekčić, red. prof. i dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof., za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika dr. sc. Ladislava Bognara za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana didaktika na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

Filozofski fakultet Sveučilišta «J.J. Strossmayera» iz Osijeka raspisao je 7. prosinca 2005. natječaj za docenta, izvanrednog ili redovnog profesora iz područja društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana didaktika. Na natječaj se u određenom roku javio izv.prof.dr.sc. Ladislav Bognar profesor pedagogije i didaktike na istom Fakultetu.

Prema važećim zakonskim odredbama, te Pravilniku Rektorskog zbora o ustroju i načinu rada Matičnih povjerenstava (Narodne novine 18/2001.) djelatnost pristupnika, relevantna za izbor u traženo znanstveno – nastavno zvanje, prikazana je u sljedećim zasebnim dijelovima ovoga izvješća:

2. Biografski podaci3. Znanstvena djelatnost4. Nastavna djelatnost5. Stručna djelatnost6. Zaključak, mišljenje i prijedlog stručnog povjerenstva7. Popis objavljenih znanstvenih i stručnih radova

131

2. BIOGRAFSKI PODACI

Ladislav Bognar rođen je u Slavonskom Brodu 1942. godine gdje je završio Učiteljsku školu. Studij pedagogije i sociologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu 1983. obranio je magistarski rad na temu "Igra u nastavi na početku školovanja" i doktorsku disertaciju 1986. na temu "Koncepcija početnog školovanja u uvjetima stvaranja samoupravne škole".

Desetak godina radio je kao učitelj na području Požege, a zatim u Zavodu za školstvo Osijek najprije kao savjetnik za razrednu nastavu, a poslije kao pedagog Zavoda za školstvo u Osijeku. Za vrijeme rata bio je od 13. rujna do 12. prosinca 1991.zapovjednik obrane u Slatini, a zatim od 12. prosinca 1991. do 15. travnja 1992. pomoćnik zapovjednika Operativne zone Osijek za informativno-psihološku djelatnost. Nositelj je spomenice Domovinskog rata. Od 1993. radi kao profesor pedagogije i didaktike na Pedagoškom fakultetu u Osijeku najprije kao vanjski suradnik, a od 1998. je stalno zaposlen na Fakultetu u zvanju izvanrednog profesora. Dvije godine obavljao je dužnost župana Osječko-baranjske županije i bio predstavnik Hrvatske u Vijeću Europe u Kongresu regionalne i lokalne samouprave u Strasbourgu. Tu je bio i član Komiteta za kulturu i edukaciju.

Na Pedagoškom fakultetu pokreće inicijativu za obnavljanje pedagoškog časopisa «Život i škola» koji ima dugu tradiciju, a posljednjih godina redovito izlazi i ima širok krug čitatelja i suradnika. Zajedno s dr.sc.Vlatkom Previšićem i grupom suradnika na Pedagoškom fakultetu Osijek bio je inicijator pokretanja studija pedagogije koji danas traje već drugu godinu.

Prvi značajniji istraživački projekt bio je vezan uz rad u područnim školama. Nakon toga bio je to projekt kreiranja modela početnog školovanja i novog modela osnovne škole zasnovanog na humanističkom pristupu koji je prije rata realiziran u četiri osnovne škole na području Slavonije i Baranje. Taj projekt je imao velikog utjecaja na promjene u hrvatskim, a posebno u slovenskim školama.

Neposredno nakon rata sudjeluje u projektu Inovativna škola koji je realiziran u dvije hrvatske i dvije slovenske škole, koji je imao za cilj stvarati uvjete za promjene koje kreiraju sami učitelji, roditelji i učenici, te ustanoviti uvjete u kojima se promjene događaju ili ne.

Intenzivno se bavi mirovnom edukacijom i odgojem za nenasilje. Surađuje s UNESCO-vim školama educirajući nastavnike u Osijeku i Piranu. Autor je dviju knjiga o ovoj problematici koje se intenzivno koriste u praksi, a educirao je velik broj učitelja iz cijele Hrvatske, ali i susjednih država za mirovnu edukaciju. S velikim brojem domaćih i stranih mirovnih aktivista putem edukacije priprema proces mirne reintegracije istočne Slavonije.

Nakon reintegracije zajedno s Centrom za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka i Life & Peace Instituta iz Švedske sudjeluje u pokretanju i realizaciji velikog projekta «Izgradnja mira u istočnoj Slavoniji zasnovanog na kulturi nenasilja». U okviru tog projekta vršio je evaluaciju programa namijenjenog edukaciji mirovnih aktivista koji je radila grupa eksperata iz cijelog svijeta.

Godinama je intenzivno surađivao s realizatorima projekta «Korak po korak» kako u Hrvatskoj tako i u drugim zemljama. Sudjelovao je na većini seminara organiziranih za fakultetske profesore u okviru ovog projekta. Bio je realizator većeg broja seminara o zdravstvenom odgoju koji je realiziran u okviru Otvorenog društva Hrvatska.

Rezultati njegovih istraživanja objavljeni su u četrnaest knjiga i šezdeset i dva znanstvena, pregledna i stručna rada objavljena u zemlji i inozemstvu. Surađuje s

132

velikim brojem međunarodnih organizacija i pojedinaca iz različitih dijelova svijeta. Govori engleski i slovenski jezik, a služi se njemačkim i ruskim jezikom što se vidi pri služenju literaturom i izvorima na Internetu. Informatički je pismen i to koristi u svom pedagoškom radu.

Jedan je od osnivača i stalnih članova Evropskog foruma za slobodu u odgoju za Hrvatsku i sudjelovao je na većem broju kolokvija u zemljama članicama. Član je Hrvatskog pedagogijskog društva i do sada je sudjelovao u svim aktivnostima društva. Stalni je suradnik Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, bio je predsjednik PRONI centra za socijalno podučavanje Osijek čiji je i danas suradnik, dugogodišnji je član uredništva časopisa "Život i škola".

3. ZNANSTVENA DJELATNOST

Znanstvena djelatnost Ladislava Bognara ogleda se u sudjelovanju i vođenju većeg broja znanstvenih projekata s međunarodnom suradnjom, te u objavljivanju rezultata vlastitih istraživanja u knjigama te domaćim i stranim časopisima. Izbor u zvanje znanstvenog suradnika izvršen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 12. 1. 1988. a u zvanje višeg znanstvenog suradnika na istom Fakultetu 21. 9. 1993. Upisan je u registar istraživača pod matičnim brojem 154990.

Magistarski rad na temu «Igra u nastavi na početku školovanja» obranjen je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 23. 12. 1983. Rad je pod istim naslovom objavljen u izdanju Školske knjige u Zagrebu 1986. a godinu dana kasnije pod naslovom «Igra pri pouku na začetku šolanja» u izdanju Državne založbe Slovenije u Ljubljani 1987. U radu je razrađen fenomen igre s sociološkog, psihološkog i pedagoškog aspekta te prikazani rezultati vlastitih istraživanja igre s pedagoškog aspekta. Rad je predstavljao značajno nov pristup fenomenu igre u nastavi i znatno je utjecao na afirmaciju igre u nastavnom procesu.

Doktorsku disertaciju pod naslovom «Koncepcija početnog školovanja u uvjetima stvaranja samoupravne škole» obranio je 25. 6. 1986. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Rad je predstavljao teorijski uvod za jedan novi humanistički pristup didaktici koja se koncipira kao teorija i odgojnog i obrazovnog procesa te zagovara holistički pristup koji ne svodi čovjeka samo na jednu dimenziju. Rad je ujedno i rezultat empirijskih istraživanja jedne nove koncepcije školovanja pod nazivom «Osječki model».

3.1 Znanstvene knjige

Bognar,L./Štumfol,B.(1998.) Model osnovne škole, Rezultati istraživanja, Udruga roditelja “Korak po korak”, Zagreb, 99 str. Knjiga ima sedam poglavlja od kojih je šest napisao dr.sc.Ladislav Bognar, a jedan Božica Štumfol. U studiji autori prezentiraju rezultate inicijalnih i finalnih ispitivanja koja su provedena za vrijeme ostvarivanja projekta “Unutarnja reforma škole i priprema mladih za 21. stoljeće” u četiri slavonske škole. Projekt je trajao pet godina. Recenziju su napisali prof.dr.Milan Matijević, Filozofski fakultet, Pedagogijske znanosti Zagreb i prof.dr. Ilija Lavrnja Pedagoški fakultet Rijeka. U ovoj studiji nude se odgovori na važna pitanja koja se javljaju prilikom definiranja modela škole. Sustavno su izložena zapažanja i rezultati mjerenja u nezavisnim i zavisnim varijablama iz kojih autori zaključuju da je mijenjanje škole

133

vrlo suptilan proces koji se odvija u ljudima koji čine školu, a to su učenici, nastavnici i roditelji. Na kraju knjige je rezime na engleskom jeziku. Znanstveni doprinos ovog rada ogleda se prvenstveno u tome što je izrađen jedan model unošenja promjena odozdo, ali uz podršku tima stručnjaka, te time ukazano na potrebu da promjene u školama budu znanstveno utemeljene. Ovim radom prikazana je primjena akcijskog istraživanja koje se pokazalo posebno pogodnim za unošenje promjena u škole.

Bognar,L.(ur.)/Hugo,M./Jerkelund,Ch./Munjiza,E./Peko,A./Vodopija,I. (2004.) Problemi mladih Slavonije i Baranje - istraživanje, Sveučilište «J.J.Strossmayera» Osijek, Filozofski fakultet, Osijek, 147 str.

Knjiga predstavlja izvještaj o rezultatima istraživanja koje su zajednički proveli profesori Filozofskog fakulteta i Visoke učiteljske škole Osijek i njihove suradnice iz Jönköping University Švedska na populaciji srednjoškolaca u dvije istočne hrvatske županije koje su za vrijeme rata bile djelomično okupirane. Recenzenti su bili prof. dr. sc. Nada Babić i izv.prof.dr.sc. Stanislava Irović. Ladislav Bognar je bio inicijator istraživanja, a u knjizi je bio urednik i napisao je dva poglavlja o rezultatima istraživanja te Opće podatke o istraživanju i Zaključak. Na kraju svakog poglavlja je sažetak na engleskom jeziku, a na kraju knjige su dana zaključna razmatranja na engleskom jeziku.

Istraživanje je obuhvatilo slijedeće varijable: vrijednosna orijentacija mladih, odnose prema drugim nacionalnostima, odnos prema ratu i prema nasilju, ovisnosti mladih, odnos prema radu i slobodnom vremenu, utjecaj medija na mlade i čitalačke navike, viđenje vlastite budućnosti i potrebe organizirane podrške aktivnostima mladih.

Rezultati ovog istraživanja su dokument vremena u kojem je nastalo, ali mogu dugoročno biti putokaz onima koji se bave mladima posebno u ovom području s još svježim posljedicama rata. Istraživanje je ukazalo na dvije neuralgične točke - to je školstvo, koje je dobilo negativnu ocjenu, te organizacija slobodnog vremena mladih. Ono što budi nadu je životni optimizam mladih, okrenutost miru i zajedničkom životu u multikulturnoj sredini.

3.2 Znanstveni radovi u časopisima i zbornicima s međunarodnom recenzijom(a1)

Bognar,L. (1997.) Deideologizacija šole – iluzija ali možnost, Sodobna pedagogika 9-10, Ljubljana, str. 467-478. Polazeći od rasprava koje su vođene među slovenskim autorima sedamdesetih godina o mogućnosti postojanja škole izvan ideologije, autor analizira promjene do kojih je došlo u Hrvatskoj i uspoređuje ih s promjenama u Sloveniji, te u nekim drugim europskim zemljama. Analizom udžbenika i vanjskih manifestacija ideologizacije autor je utvrdio da društvenim promjenama nije došlo do deideologizacije, kao što se očekivalo, nego je došlo do preideologizacije škole. Uspoređujući suvremene teoretičare koji se bave ovom problematikom autor izlaže i svoje predviđanje daljnjeg razvoja škole. Doprinos ovog rada je prvenstveno u tome što je znanstvenim činjenicama ukazao na složenost i suptilnost ove problematike, ali istovremeno ukazujući i na mogućnost kretanja u pravcu pedagoškog pluralizma koji bi doveo do postupnog smanjivanja fenomena ideologiziranosti.

134

Bognar,L. (1998.) A New Model for Primary School, The School Field 1-2, Ljubljana, str.93-102. Proces primjene određenog modela kao realne utopije u praksi vrlo je složen i dinamičan proces. Autor iznosi egzaktne podatke o organizaciji odgojno-obrazovnog procesa, o pristupu odgoju i o pristupu obrazovanju u četiri osnovne škole iz kojih se vidi kako se odvijao proces promjena u dvije školske godine i što je sve na njega utjecalo (poticalo ga ili usporavalo). Znanstveni doprinos ovog rada ogleda se kako u metodologiji pedagoškog istraživanja i primjeni akcijskog istraživanja tako i u spoznaji da je proces implementacije novog modela spor i neujednačen o čemu treba voditi računa kad se interpretiraju rezultati u zavisnim varijablama.

Bognar,L. (2000.) Kvalitativni pristup istraživanju odgojno-obrazovnog procesa, Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu, broj 1(2), vol 2, Zagreb, str. 45-54.

Suočen s potrebom daljnje metodološke izgradnje pedagogije, a posebno didaktike, autor uvažavajući doprinos koji je dao kvantitativni pristup navodi i njegove kritike, te mogućnosti koje donosi kvalitativni pristup. Pri tome naglašava važnost korištenja kvalitativnog pristupa kako u procesu mijenjanja prakse na znanstvenoj osnovi, ali i zasnivanju teorije na jednom drugačijem metodološkom obrascu. Obrazlažući pojedine aspekte ovog istraživanja autor navodi konkretne primjere iz vlastitih istraživanja kojima ilustrira ove postavke.

Rad je objavljen u vrijeme kad se još uvijek s podozrenjem i omalovažavanjem gleda na kvalitativni pristup pa je u tom smislu rad imao značenje da širi metodološke vidike, ali istovremeno da pomogne istraživačima da obogate svoja istraživanja najnovijim metodološkim obrascima.

Bognar, L. (2003.) Problemi mladih, odnos prema školi i vrijednosna orijentacija srednjoškolaca u istočnoj Slavoniji, Napredak, br. 3, vol. 144, Zagreb, str. 316-327.

Autor analizira rezultate empirijskog istraživanja provedenog u istočnoj Slavoniji na srednjoškolskoj populaciji u varijablama: (1) kako mladi vide sebe i što smatraju svojim problemima, (2) kakav im je odnos prema školi i što misle da treba promijeniti u sustavu školstva, (3) koji sustav vrijednosti prihvaćaju i kakav odnos imaju prema povjerenju u ljude. Autor istraživanja rezultate uspoređuje s rezultatima drugih autora, ali i s vlastitim istraživanjima provođenim ranijih godina. Rezultati pokazuju da su mladi srednjoškolske dobi relativno zaštićeni od aktualnih društvenih problema koje imaju njihovi roditelji. Ali su vrlo rezolutni u kritici škole. Smatraju da se promjene moraju dogoditi u programima, u metodičkom pristupu nastavi, ali i u odnosima između nastavnika i učenika. Autor ukazuje na neproduktivnu orijentaciju, nepovjerenje u ljude i pasivnost koje mogu biti ozbiljne prepreke daljnjoj demokratizaciji društva.

Znanstveni doprinos ovog rada je višestruk: Empirijski rezultati ovakvog tipa mogu biti argument za promjene u sustavu školstva, ali i osnova za znanstvene analize o odnosu mladih prema vrijednosnim orijentacijama u post-ratnom razdoblju.

Bognar, L. (2004.) Metode i postupci u odgoju, Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu, Vol. 6, br. 1, str 17-29.

Istraživanje je provedeno sa studentima Filozofskog fakulteta da bi se dobili odgovori na slijedeća pitanja: (1) Koje osobe studenti navode kao značajne u svom odgoju? (2) Koje karakteristike imaju te osobe? (3) Koje odgojne postupke su koristile? (4) Kakva je uloga nastavnika u njihovom odgoju? Velika većina tih osoba

135

(69%) su iz uže i šire obitelji što ukazuje na važnost obitelji u odgoju. Nastavnici su zastupljeni nešto više (12,5%) nego prijatelji vršnjaci (10%). Ovaj pokazatelj govori o utjecaju škole u procesu odgoja. Značajne osobe su pojedinci koji imaju posebne kvalitete među kojima se ističu njihove osobne, socijalne i afektivne karakteristike. To su vedre i optimistične osobe, osobe spremne na komunikaciju, koje uvažavaju sugovornika i koje su pune ljubavi i topline. Postupke koje su koristile možemo svrstati u permisivne, a represivni se gotovo i ne spominju. Ovime se potvrdilo da samo postupci koji su okrenuti ljudskim potrebama mogu pozitivno utjecati na osobni rast i razvoj. Jasno je da su postupci koji su korišteni usko vezani s osobama koje su ih koristile pa ovdje prihvaćamo mišljenje pojedinih autora da ne odgaja samo postupak nego i ličnost odgajatelja. Mali utjecaj škole ponovno aktualizira pitanje svrsishodnosti ogromnog vremena koje mladi provode u školama, ali i uzaludnost nastojanja da se putem škola utječe na društvene promjene.

Ovim empirijskim istraživanjem autor ukazuje na važnost «značajnih osoba» u procesu odgoja, te povezanost odgojnih postupaka s kvalitetom ličnosti. Autor je empirijskim putem došao do liste uspješnih odgojnih postupaka što predstavlja argumente za teoriju odgoja, ali i pomoć praktičarima.

Bognar, L. (2004.) Analiza tekstova u osnovnoškolskim čitankama, Metodički ogledi 19, vol. 11, No 1, Zagreb, str. 9-27.

Analizom školskih čitanki kroz duže vremensko razdoblje autor je utvrdio da pored književno vrijednih tekstova i veliku zastupljenost tekstova koji govore o političkim i ideološkim stavovima. Budući da se radi o čitankama koje su namijenjene učenju jezika i književnosti, zaključuje da je to pokazatelj ideologiziranosti škole. To posebno dolazi do izražaja u tekstovima o nacionalnom i vjerskom fenomenu, o ratu i mikro-socijalnim odnosima. U aktualnim čitankama zagovara se shvaćanje nacije karakteristično za XIX. st., povezanost nacije s religijom, više je tekstova koji zagovaraju rat nego tekstova koji zagovaraju mir, promiču se patrijarhalne društvene vrijednosti i podređeni položaj žene u društvu. Izrijekom se spominju pojedine političke opcije mahom desne orijentacije dok se ostale ili ne spominju ili se spominju u negativnom kontekstu.

Znanstveni doprinos ovog teksta je prvenstveno u metodološkom pristupu jer se kvalitativnim pristupom i analizom teksta istražuje tzv. skriveni kurikulum.

Bognar,L. (2005.) Pedagoški aspekt problema ovisnosti kod mladih, Pedagogijska istraživanja, god 2. broj 1, «Školska knjiga» Zagreb, str. 113-124.

Problem ovisnosti mladih postaje vrlo aktualan jer su u supkulturi mladih pušenje, alkohol i droga postali sastavni dio društvenog funkcioniranja. Rad donosi teorijski prikaz ove problematike s povijesnog, sociološkog i psihološkog aspekta analizirajući relevantne izvore, ali i empirijske podatke o korištenju raznih vrsta opijata među srednjoškolcima. Rezultati pokazuju da je na uzorku srednjoškolaca Slavonije i Baranje najprisutniji alkohol, što donekle proturječi uobičajenom shvaćanju da je alkohol manji problem. Analizom povezanosti korištenja droga i osjećaja vlastite (ne)sreće rezultati govore da sve tri vrste droga nešto više koriste oni koji se vide sretnim osobama što također proturječi očekivanjima. Ovo se može objasniti da se ne radi o ovisnicima nego mladima koji su u fazi eksperimentiranja i povremene upotrebe. Rezultati do kojih se došlo u drugim istraživanjima govore o pozitivnoj korelaciji između osobnog osjećaja nesreće i ovisnosti. Pedagoške implikacije ovog istraživanje ukazuju na potrebu unošenja promjena u supkulturu

136

mladih u kojoj pušenje, alkohol i droga neće imati sadašnje značenje i intenzivnije kreativno angažiranje mladih kako u školama tako i u svakodnevnom životu.

Znanstveni doprinos ovog rada je u njegovoj empirijskoj utemeljenosti i što objašnjava ovaj fenomen s različitih aspekata naglašavajući prvenstveno pedagoški.

3.3 Znanstveni radovi objavljeni u časopisima i zbornicima (a2)

Bognar,L. (1988.) Eksperimentalni model osnovne škole, Problemi, pravci i perspektive razvoja naše osnovne škole, Posebno izdanje časopisa “Pedagoški rad”, Zagreb, str. 85-93.

U sklopu projekta «Unutarnja (pedagoška) reforma osnovne škole» kreiran je novi model osnovne škole koji je i eksperimentalno provjeren u četiri osnovne škole na području Slavonije i Baranje. Autor navodi da škola ima A-model za mlađu školsku dob, B-model za srednju i C-model za starije učenike. U modelu A je integrirana nastava, u modelu B se nastava izvodi po područjima i izvode je tri učitelja, a u C modelu je predmetna nastava. U sva tri modela postoji nastava, izborna nastava i slobodne aktivnosti. Izborna nastava se izvodi kao nastava po epohama.

Ovaj tekst ima višestruko značenje. Izrada didaktičkih modela i njihova eksperimentalna provjera prvi put je u nas primijenjena u ovom istraživanju. To je bio početak istraživačkog projekta koji je značajno utjecao na razvoj pedagogijskih znanosti u nas jer je u realizaciju bio uključen veliki broj naših vodećih pedagoga.

Bognar,L. (1988.) Rasprava o odgoju, Život i škola, br.1, god.37. Osijek, str.17-28.U teorijskom dijelu ovog rada autor kritički analizira tzv. represivnu teoriju

odgoja i iznosi osnovne postavke humanističkog pristupa odgoju. U empirijskom dijelu autor analizira 44 slučaja prema opisima učitelja i dolazi do zaključka da su uspjeh u odgojnim nastojanjima postigli učitelji koji su pretežno koristili permisivne postupke, a neuspjeh oni koji su pretežno koristili represivne postupke. Isto tako veća šansa za uspjeh pokazala se u slučajevima kad su se simptomi izražavali neurotskim nego kad su se izražavali psihopatskim pojavama.

Ovaj rad je jedan od važnijih u autorovom opusu i predstavlja njegovo polazište u daljnjem koncipiranju teorije odgoja na humanističkim teorijskim osnovama.

Bognar,L. (1988.) Doživljajna strana odgojno-obrazovnog procesa, Život i škola, br.2, god.37. Osijek, str.137-151.

Autor kritički analizira jednostrani kognitivni pristup odgojno-obrazovnom procesu i zapostavljenost afektivnog područja ljudske osobnosti. Na taj način je nastava usmjerena samo na jednu ljudsku dimenziju i dolazi do «tiranije uma nad osjetilnošću» (Marcuse). Posebna je i uloga umjetnosti u prevladavanju «obogaljene čulnosti». U povijesti je bilo pokušaja da se reafirmira ovaj pristup nastavi (pokret za umjetnički odgoj), ali se ostalo na jednostranom pristupu, a treba težiti jedinstvu uma i srca. Autor iznosi suvremena istraživanja čovjekove emocionalne sfere i načine učenja emocija, te zagovara teoriju odgojno-obrazovnog procesa u kojoj će se emocionalna sfera podjednako uvažavati kao i sve ostale.

Znanstveni doprinos ovog rada je što je teorijski rasvijetlio jedno područje sustavno zapostavljano u aktualnoj pedagogiji i što je ovaj rad bio osnova za koncipiranje jednog novog didaktičkog pristupa.

137

Bognar,L. (1988.) Psihomotorni aspekt odgoja i obrazovanja, Život i škola, br.3, god.37, Osijek, str. 251-258.

Naglašavajući jedinstvo spoznaje, doživljaja i psihomotorike u procesu obrazovanja autor analizira ovaj aspekt ljudske osobnosti naglašavajući da nastava koja želi biti humana mora podjednako uvažavati sve aspekte ljudske ličnosti. Polazeći od Piagetovih istraživanja autor navodi vezu između spoznaje i psihomotorike, ali analizira i druga istraživanja koja ukazuju na važnost psihomotorike u razvoju ljudske jedinke. Učenje psihomotornih radnji odvija se drugačije od učenja emocija ili spoznavanja stvarnosti. Autor posebno analizira fenomen rada i sporta u suvremenim društvima i ulozi nastave u procesu humanizacije društva.

Znanstveni doprinos ovog rada je u teorijskom osmišljavanju jedne od važnih strana nastave i rad predstavlja teorijsku osnovu za koncipiranje humanističkog pristupa didaktici.

Bognar,L. (1989.) Spoznajni aspekt odgojno-obrazovnog procesa, Život i škola, br.1, god. 38. Osijek, str. 1-10.

Polazeći od shvaćanja obrazovanja kao jedinstva spoznajnog, doživljajnog i psihomotornog aspekta autor smatra da ove različite aspekte treba teorijski razjasniti kako bi se odgojno obrazovni proces mogao zasnivati na tzv. prirodnom učenju pod kojim podrazumijeva učenje u skladu s ljudskom prirodom. Autor kritički analizira teoriju odraza na kojoj je zasnovana aktualna didaktika (Ljeninova trijada) i bihevioristički pristup koji čovjeka promatraju kao pasivno i reproduktivno biće. Nasuprot tome autor analizira istraživanja Piageta i njegovih suradnika i naglašava važnost stvaralaštva i praktične djelatnosti.

Ovaj rad svakako je značajan doprinos pedagogijskoj znanosti koja je još uvijek zapretana u zastarjelim teorijskim pristupima i predstavlja osnovu na kojoj je autor sa svojim suradnicima stvarao novu teoriju obrazovanja koju je primijenio u svojoj didaktici.

Bognar,L. (1989.) Akcijsko istraživanje kao dijalektičko jedinstvo pedagoške teorije i prakse, Akcijsko raziskovanje v vzgoji in izobraževanju, Slovensko društvo pedagogov, Ljubljana, str. 88-96.

Realizirajući projekt «Unutarnja (pedagoška) reforma osnovne škole» trebalo je istraživiti u to vrijeme nove metodološke pristupe. Jedan od tih, koji je primijenjen u tom istraživanju, bilo je akcijsko istraživanje. U ovom radu autor analizira svoje teorijsko shvaćanje ovog metodološkog pristupa, ali i praktična iskustva u primjeni akcijskog istraživanja.

Značaj ovog metodološkog teksta bio je u zagovaranju prevladavanja jaza između pedagoške teorije i prakse koje autor vidi upravo u akcijskom istraživanju.

Bognar,L. (1989.) Rezultati jednogodišnje primjene eksperimentalnog modela osnovne škole, Život i škola, br.5, god.38. Osijek, str. 435-442.

Realizirajući novi model osnovne škole uvažavajući osnovne postavke akcijskog istraživanja autor je razradio sustav praćenja osnovnih nezavisnih i zavisnih varijabli. U ovom tekstu izneseni su rezultati koji su dobiveni nakon jednogodišnje primjene modela. Od nezavisnih varijabli autor konstatira da je došlo do promjena u oblicima nastave (povećanje individualnog oblika), promijenjena je struktura aktivnosti učenika u nastavi, ali nije došlo do željene promjene odnosa nastavnik-učenik (Flandersove kategorije). U zavisnim varijablama promjene su se dogodile u

138

smanjenom neurotizmu kod učenika, u uspješnijem samostalnom učenju, a znanja su uz veliko rasterećenje učenika ostala na istoj razini.

Značenje ovog rada je prvenstveno u novom metodološkom pristupu promjenama u pedagoškoj praksi koje moraju biti teorijski osmišljene, ali i sustavno znanstveno praćene.

Bognar,L. (1993.) Holistično pojmovanje človeka išče temeljite spremembe v tradicionalni didaktiki, Vzgoja in izobraževanje br. 3, Ljubljana, str. 6-10.

Autor definira didaktiku kao teoriju odgojno-obrazovnog procesa, a ne samo obrazovnog procesa, te zagovara napuštanje sociocentrističkog pristupa i okretanje djetetu i njegovim interesima i potrebama. Multidimenzionalni pristup u didaktici podrazumijeva uvažavanje biološkog, socijalnog i samoaktualizirajućeg aspekta kao i kognitivnog, afektivnog i psihomotornog. U skladu s tim autor zagovara razlikovanje egistencijalnog, socijalnog i humanističkog odgoja, te znanstvenog, umjetničkog i tehnološkog obrazovanja.

Ovim tekstom autor je prevladao jednostrani pristup ne samo kognitivnog pristupa u didaktici nego i pristupa koji samo uvažava fenomen obrazovanja, a zapostavlja odgoj.

Bognar,L. (1993.) Kako odgajati nakon Vukovara, u “Djeca u ratu i poslije rata” Zbornik sa međunarodnog savjetovanja, Osijek, str.163-169. Nakon stravičnih zločina, čiji simbol je potpuno porušeni hrvatski grad Vukovar, otvaraju se mnoge dileme o odgoju. Potrebno je analizirati putove nastajanja zločina, te ulogu odgoja u svemu tome. Autor navodi mišljenja pojedinih sociologa da je na području bivše Jugoslavije došlo do fašizacije društva u čemu je sudjelovao i odgoj. Traženja nove vrijednosne orijentacije okrenute miru, nenasilju, i toleranciji zadatak je pedagogije nakon tragičnih događanja kroz koje smo prošli. Ovaj rad programskog je karaktera i pokušava preusmjeriti pedagogijsku znanost na područja koja su još uvijek zapostavljena i na marginama pedagogijskog interesa.

Bognar,L. (1996.) Orientation to Peace and War in Reading Books of Croatian Primary Schools, u “Education for Human Rights from Vision to Reality”, Congres Report, Lillehamer, Norway, str. 73-79. Ovaj tekst sadrži podatke znanstvenog istraživanja udžbenika u Hrvatskoj prije rata. Koristeći se postupkom analize teksta autor je došao do spoznaje da se prije rata u osnovnoškolskim čitankama zagovarao rat u rješavanju međunacionalnih sukoba, te nasilje u mikro-socijalnim odnosima. Postoje i tekstovi koji zagovaraju mir, ali njihov je broj neusporedivo manji. Znanstveni doprinos ovog rada je iznalaženje veze između odgoja i društvenih zbivanja. Autor ne smatra da su tekstovi u čitankama doveli do ratnih sukoba, ali ukazuje na jednu općedruštvenu klimu koja ima utjecaja i na izbor tekstova u čitankama.

Bognar,L. (1997.) Orientation to Peace and War in Reading Books: Before and After the War in Croatia, Life & Peace Institute, Uppsala, Sweden,9 str. Studija predstavlja rezultate istraživanja tekstova u čitankama prije i nakon rata u Hrvatskoj. Autor polazi od teze da je rat i posljedice rata djelovao na smanjenje tekstova koji zagovaraju rat kao rješavanje međunacionalnih sukoba, a na povećanje tekstova koji su okrenuti miru i nenasilju. Hipoteza je tek djelomično potvrđena jer je

139

došlo do smanjenja tekstova koji govore pozitivno o ratu, ali je njih još uvijek više nego tekstova koji zagovaraju mir. Znanstveni doprinos ovog rada ogleda se u prikupljenosti znanstvenih činjenica koje ukazuju na vrlo aktualni problem suvremene pedagogijske znanosti koji mora odgovoriti na pitanje sustavnog odgoja za mir.

Bognar,L. (1998.) Problems and Perspectives in the Development of Schooling in Croatia, Southeast European Educational Initiatives and Co-operations for Peace, Mutual Understanding, Tolerance, and Democracy, CSBSC, Graz, str. 63

Autor kritički analizira promjene i previranja koje proživljava hrvatsko školstvo u razdoblju burnih društvenih događanja popraćenih ratom i nasiljem. Nakon prikaza školskog sustava u mijenjanju analizira vrijednosnu orijentaciju dobivenu analizom udžbenika, školovanje manjina, edukaciju za mir, nenasilje i ljudska prava, te napore za promjene koje se čine. Autor zaključuje da stabilizacijom mira nastaju okolnosti u kojima će učitelji i roditelji biti u stanju prepoznati potrebe svoje djece i učenika i njima prilagoditi školu. Do toga je potrebno mnogo malih koraka, ali oni se čine i polako ruše stare zidove otvarajući nove vidike.

Značenje ovog rada ogleda se u kritičkoj analizi školskog sustava u promjenama i ukazivanje na moguće pravce daljnjih promjena.

Bognar,L. (1998.) Učenička evaluacija odgojno-obrazovnog procesa, u “Vrednovanje obrazovnog procesa”, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa, Sveučilište “J.Štrosmajera”, Pedagoški fakultet, Osijek, str.78-86. Autor navodi osnovne teorijske postavke koje suštinski mijenjaju suvremeni odgojno-obrazovni proces čineći ga efikasnim. To su prvenstveno rezultati istraživanja ljudskog mozga i kreativnosti.Samim tim evaluacija prestaje biti element pritiska koji se javlja u tradicionalnoj nastavi bez kojeg se odgojno-obrazovni proces ne bi ni mogao odvijati. Umjesto evaluacije učinka sve se više afirmira evaluacija samog procesa od strane sudionika. No, takova evaluacija mora odgovarati nekim osnovnim zahtjevima kao što su jednostavnost primjene, jasnoća izražavanja, brzina primjene. Autor navodi niz kreativnih rješenja ovog problema. Znanstveni doprinos ovog teksta ogleda se u otvaranju nove dimenzije u pristupu fenomenu evaluacije, koja cijeli odgojno-obrazovni proces suštinski mijenja i humanizira.

Bognar, L. (1998.) Odgoj i obrazovanje budućih učitelja, Napredak br. 3, vol. 139, Zagreb, str. 348-357.

Autor iznosi rezultate trogodišnjeg akcijskog istraživanja koje je proveo na fakultetu implementirajući jedan novi model sveučilišne nastave. Koristeći intervjuiranje, esej test, anketiranje i procjenjivanje autor je prikupio podatke o uspješnosti ovog modela nastave i utvrdio da se oni odnose na zadovoljstvo nastavom, emocionalnu dimenziju, kvalitetu znanja, samoaktualizaciju i stav studenata prema modelu. Autor naglašava da nastava namijenjena budućim učiteljima ima dvije funkcije - da ih osposobi za buduću profesiju, ali i da im bude obrazac koji mogu oponašati.

Znanstveni doprinos ovog teksta je prvenstveno u metodološkom pristupu. Rad predstavlja akcijsko istraživanje i kvalitativni pristup u istraživanju pedagoških pojava. Istovremeno rad predstavlja jedan novi filozofski pristup u sveučilišnoj nastavi didaktike.

140

Bognar,L: (1999.) Pedagogija između pedocentrizma i sociocentrizma, "Interakcija odrasli - dijete i autonomija djeteta", Zbornik radova sa znanstvenoga kolokvija s međunarodnim sudjelovanjem, Visoka učiteljska škola, Osijek, str. 53-63

Rad analizira nastanak i razvoj pedocentrizma i sociocentrizma u 20. stoljeću s posebnim naglaskom na društvene okolnosti. Analizirajući osnovne predstavnike jedne i druge orijentacije autor naglašava da su pedocentrističke ideje nastale početkom stoljeća kao nastojanje za humaniziranjem škole, a da su potisnute pobjedom fašizma i staljinizma u Europi sredinom stoljeća. U dijelovima svijeta gdje do toga nije došlo (englesko govorno područje) one su dalje nastavljale svoj razvoj. Odgovarajući na pitanje pedocentrizam ili sociocentrizam autor odgovara - humanizam. To znači da se stvaraju okolnosti za ostvarenje ljudske autentičnosti te utjecanje na promjene u društvu u skladu s ljudskim potrebama.

Rad ima teorijsko značenje i spada u filozofiju odgoja i obrazovanja. Značajno je osvještavanje ovih oprečnih teorijskih polazišta i njihove društvene utemeljenosti za dalji razvoj pedagogije.

Bognar,L. (1999.) Evaluacija kurikuluma "Osposobljavanje za prevenciju nasilja, transformaciju konflikta i izgradnju mira" (prvi dio), "Život i škola", br. 1-2, god. 45. Osijek, str. 113-124.

U okviru projekta «Izgradnja mira u istočnoj Hrvatskoj zasnovanog na kulturi nenasilja» koji je realiziran u suradnji Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i «Life & Peace» instituta iz Švedske izvršena je evaluacija kurikuluma «Osposobljavanje za prevenciju nasilja, transformaciju konflikta i izgradnju mira». Kurikulum je 1996. izradila skupina eksperata iz cijelog svijeta među kojima je bio i autor ovog rada. On je dobio zadatak da izvrši znanstvenu evaluaciju ovog kurikuluma koji bi se mogao koristiti za osposobljavanje mirovnih timova. Kurikulum je realiziran u deset tjedana krajem 1998.

U ovoj prvoj evaluaciji koja je rađena u vrijeme realizacije kurikuluma autor je na osnovi prikupljenih podataka došao do zaključka da kurikulum inicira vrlo intenzivne promjene kod polaznika, da im otvara nove vizije u pristupu ljudima i njihovim problemima, da je visoko motivirao polaznike za rad na terenu u poslijeratnim uvjetima, da se unutar grupe događaju procesi koji su značajni za uspješan rad mirovnih timova, a stvorena je klima u kojoj se javlja kreativno reagiranje na probleme. Ipak u ovoj evaluaciji se sugeriraju određene promjene u načinu realizacije.

Znanstveni doprinos ovog teksta je u primjeni evaluacijskog formativnog istraživanja primijenjenog na evaluaciju kurikuluma.

Bognar,L. (2000.) Evaluacija programa "Osposobljavanje za prevenciju nasilja, transformaciju konflikta i izgradnju mira" (drugi dio), "Život i škola", br. 3, god. 46. Osijek, str. 15-23.

Evaluacijsko istraživanje u drugom koraku provedeno je nakon završetka desetotjednog treninga mirovnih timova. Rezultati su pokazali da se kurikulum pokazao uspješan kako u sadržajnom pogledu tako i u načinu realizacije. Najveća vrijednost kurikuluma ogleda se u dubokim promjenama koje su se dogodile kod samih sudionika, ali i u njihovoj pripremljenosti za probleme koji ih očekuju u radu na terenu. U evaluaciji se analizira osobni doživljaj kurikuluma od strane sudionika, mišljenje polaznika o programu, primjerenost potrebama na terenu, te stavovi o načinu realizacije.

141

Značenje ovog rada je kao i prethodnog u njegovom metodološkom pristupu evaluaciji kurikuluma. I ovdje imamo primjenu formativne evaluacije.

Bognar, L. (2000.) Evaluacija programa "Osposobljavanje za prevenciju nasilja, nenasilnu transformaciju konflikta i izgradnju mira" (treći dio), Život i škola br. 4, god. 46, Osijek, str. 23 -33.

Istraživanje je provedeno nakon jednogodišnjeg rada mirovnih timova na terenu kako bi se utvrdilo koliko je kurikulum bio primjeren potrebama prakse. Kurikulum se pokazao uspješnim u poticanju osobnih promjena kod sudionika, motivaciji za mirovni angažman, te u kreativnom reagiranju na složene probleme prakse. Neuspješan je bio u uspostavljanju kooperativnih odnosa unutar mirovnih timova, u radu na traumi, te nedovoljnoj osposobljenosti za edukacijske aktivnosti kojima se mirovni timovi bave. Ukazuje se potreba da se nakon završetka projekta izvrši prerada programa prema rezultatima evaluacije.

Značenje ovog rada je što predstavlja tzv. sumativnu evaluaciju kurikuluma odnosno vrednovanje rezultata koji se postižu u praksi.

Bognar,L. (2001.) Evaluacija programa "Edukacija za prevenciju nasilja, nenasilnu transformaciju konflikta i izgradnju mira" (četvrti dio), Život i škola br. 5, god. 47, Osijek, str. 28 - 38.

Ovo je završna evaluacija kurikuluma koji je praktično primijenjen za osposobljavanje mirovnih aktivista u projektu "Izgradnja mira u istočnoj Hrvatskoj zasnovanog na kulturi nenasilja". Rezimirajući i prethodna istraživanja autor konstatira da je kurikulum koji je korišten za pripremu mirovnih aktivista posebno bio uspješan u induciranju procesa osobnih promjena i usvajanju jednog novog sustava vrijednosti na kojem počiva mirovni angažman. To je s jedne strane omogućilo uspješnu realizaciju projekta, ali s druge strane izazivalo niz osobnih nestabilnosti i kriza pa i osipanje članova mirovnih timova. Program je bio uspješan u osposobljavanju za projekt slušanja što je bio važan dio aktivnosti mirovnih timova, a u pojedinim kriznim situacijama pokazao se efikasnim načinom smirivanja stanja. Program je obuhvatio i svu ostalu problematiku vezanu za mirovne aktivnosti, ali u vremenski manjem opsegu što se u praksi pokazalo kao nedovoljno.

Iz rezultata je vidljivo da je kurikulum omogućio uspješnu pripremu aktivista za njihov samostalan rad u složenim poratnim uvjetima, ali i problemi koji su se javljali u radu mirovnih timova. Ukazuje se potreba da se ponovno okupi ekspertni tim koji bi nakon evaluacije izradio novu verziju programa.

Ovaj rad je također primjer sumativne evaluacije kurikuluma koji daje model znanstvenog pristupa izradi i evaluaciji kurikuluma.

Bognar,L. (2001.) Bajka u mirovnom odgoju, Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa "Zlatni danci 3" Bajke od davnina pa do naših dana, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Pedagoški fakultet, Hrvatski znanstveni zavod u Pečuhu, Matica hrvatska Osijek, Osijek, str. 153-163.

Autor smatra da priče na kojima odrastaju djeca u našoj kulturi nisu neka nevažna i sporedna pitanja. To vrijedi kako za tradicionalne bajke koje već stoljećima slušaju naši mališani, ali i za tekstove u čitankama na kojima djeca ulaze u svijet književnosti. Zagovaranje nasilja, nasilno rješavanje sukoba, zagovaranje rata, okrutnosti prema protivničkoj strani u sukobu, isticanje žene kao izvora zla - itekako je prisutno što dugoročno utječe na vrijednosni sustav društva u kojem živimo. Priče je nemoguće ukloniti jer su one dio kulture, ali ih je moguće iščitavati na novi način i

142

time učiniti kritički otklon ne samo prema pričama nego i sustavu vrijednosti u kojem participiramo. To može biti značajan činitelj promjena u kulturi, koja je do sada mnogo učinila u pravcu vlastitog samouništenja, a može biti tračak nade za ljude koji su u stanju stići na mjesec, ali nisu u stanju živjeti u miru sa svojim susjedom.

Ovaj rad baca jedno novo svjetlo na fenomen bajki i upravo u mijenjanju odnosa prema njima zagovara filozofiju nenasilja. Rad je teorijske prirode utemeljen na empirijskim podacima i idejama za praksu.

Bognar, L./Munjiza, E. (2004.) Pedagoško-psihološko obrazovanje učitelja u učiteljskim školama, Učiteljska škola u Osijeku: ravnatelji, profesori i maturanti 1893. - 1965. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, Zagreb - Osijek, str. 71-75.

Autori analiziraju osposobljavanje učitelja u Hrvatskoj prije otvaranja učiteljskih škola ili putem tečajeva ili odlaženjem u veće europske centre, zatim način osposobljavanja učitelja nakon osnivanja prvih učiteljskih škola u 19. stoljeću, te nakon drugog svjetskog rata do njihovog ukidanja. Analizom većeg broja povijesnih izvora autori prikazuju razvojni put koji je prošao sustav edukacije učitelja u Hrvatskoj. Njihova najveća razvijenost bila je pedesetih godina 20. stoljeća i dugo godina su isticane kao dobar sustav jer su našle pogodan spoj pedagoške teorije i prakse pa su mladi učitelji dolazili u škole s osjećajem kompetentnosti. Autori kritički analiziraju i daljnji razvoj edukacije učitelja zamjerajući nedovoljnu praktičnu osposobljenost.

Ovaj rad daje povijesni pregled razvoja jednog aspekta hrvatskog školstva koji može biti značajan u daljnjim promjenama koncepcije edukacije učitelja.

3.4 Znanstveni projekti

Projekt «Unutarnja (pedagoška) reforma osnovne škole» realiziran je uz suradnju Filozofskog fakulteta iz Zagreba i Zavoda za školstvo Osijek. U okviru tog projekta dr. sc. Ladislav Bognar vodio je pod-projekt «Model osnovne škole» koji je realiziran u četiri osnovne škole. Prve godine vršene su teorijske i organizacijske pripreme i odabir škola. Druge godine organizirano je intenzivno stručno usavršavanje sudionika projekta putem dopisno-konzultativnog tečaja i definiranje modela. Treće i četvrte godine realiziran je model u praksi i vršeno praćenje i prikupljanje podataka. Pete godine izvršena je obrada rezultata istraživanja. Rezultati ovog projekta mogu se vidjeti na teorijskoj i na praktičnoj razini. Razvijen je jedan novi teorijski koncept škole zasnovane na humanističkoj teoriji i novi koncept odgojno-obrazovnog procesa koji su oblikovali voditelji tog projekta Milan Matijević i Ladislav Bognar u Didaktici koja je objavljena u izdanju Školske knjige 1993. i 2002. Rezultati znanstvene evaluacije ovog projekta objavljeni su u knjizi «Model osnovne škole - rezultati istraživanja» koju je napisao Ladislav Bognar uz suradnju s Božicom Štumfol psihologom jedne od eksperimentalnih škola. Na praktičnoj razini ostvaren je jedan novi koncept osnovne škole koji je znatno utjecao na promjene koje se događaju u hrvatskim, ali i slovenskim školama jer su slovenski učitelji aktivno sudjelovali u ovom projektu.

Projekt «Inovativna škola» realiziran je u dvije hrvatske i dvije slovenske škole također u suradnji Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zavoda za školstvo Osijek i Pedagoškog instituta iz Ljubljane. Zadatak projekta je bio stvaranje uvjeta za proces promjena koji će voditi sudionici odgojno-obrazovnog procesa - učitelji, učenici i roditelji. U školama je započeo proces inoviranja, ali se projekt realizirao u vrlo

143

nepovoljnim društvenim okolnostima (rat, političke promjene, smjene ravnatelja, društvena nestabilnost) što je uvelike ometalo normalnu realizaciju projekta. Ipak, na teorijskoj razini projekt je rezultirao izradom metodika odgoja i obrazovanja. «Metodika odgoja» je objavljena u izdanju Pedagoškog fakulteta u Osijeku. Rezultati znanstvene evaluacije projekta prezentirani su na Europskoj konferenciji edukacijskih istraživanja u Ljubljani 1988. u organizaciji The European Educational Research Association. Značajno je projekt utjecao na koncepciju promjena u školama koje moraju uvažavati kreativni potencijal samih sudionika.

U okviru projekta «Izgradnja mira u istočnoj Hrvatskoj zasnovanog na kulturi nenasilja» koji je organizirao «Life & Peace» institut iz Švedske i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, Ladislav Bognar je s grupom suradnika Pedagoškog fakulteta Osijek realizirao projekt «Edukacijski aspekt mirne reintegracije». Najprije je u Švedskoj okupljena grupa eksperata iz raznih dijelova svijeta koja je izradila program za edukaciju mirovnih aktivista pod nazivom «Edukacija za prevenciju nasilja, nenasilnu transformaciju konflikta i izgradnju mira». Taj program je objavljen u knjizi Empowerment for Peace Service, A Curriculum for Education and Training in Violence Prevention, Nonviolent Conflict Transformation and Peacebuilding, Cristian Council of Sweden, Stocholm, 1996. 109 str. Okupljena je grupa volontera koja je prošla desetotjednu edukaciju koju su realizirali vrhunski eksperti mirovne edukacije iz različitih zemalja. Volonteri su potom raspoređeni u pet mirovnih timova koji su djelovali u mjestima koja su prošla mirnu reintegraciju. Ladislav Bognar je vršio evaluaciju programa edukacije volontera kroz četiri etape. Prva je bila u vrijeme realizacije programa, druga na kraju realizacije programa, treća nakon jednogodišnjeg rada mirovnih timova i četvrta na kraju projekta. Rezultati su korišteni za modifikaciju programa u vrijeme realizacije, za dopunsku edukaciju volontera u vrijeme realizacije projekta i za modificiranje programa kako bi bio što efikasniji pri drugim primjenama. Ovo evaluacijsko istraživanje imalo je rezultat znanstvenu verifikaciju programa za osposobljavanje mirovnih aktivista. Rezultati su objavljeni u časopisu «Život i škola» , a u engleskoj verziji su dostavljeni «Life & Peace» institutu u Švedskoj. Ladislav Bognar je u suradnji s Marinom Ništ i Ljerkom Tonković napisao priručnik mirovnog odgoja «Miroljupci» koji je objavio Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek. Priručnik je znatno unaprijedio mirovnu edukaciju kako u Hrvatskoj tako i u susjednim zemljama koje su bile zahvaćene ratom.

Na inicijativu PRONI centra za socijalno podučavanje Osijek koji educira voditelje omladinskih klubova i potiče rad s mladima u suradnji s sličnim institucijama iz Švedske, Nizozemske i Irske, Ladislav Bognar je u suradnji s grupom profesora Visoke učiteljske škole i Filozofskog fakulteta u Osijeku pokrenuo empirijsko istraživanje «Problemi mladih istočne Slavonije i Branje». Cilj ovog empirijskog istraživanja je bilo snimanje stanja i problema mladih s ovog područja nakon ratnih trauma i prikupljanja egzaktnih pokazatelja na osnovi kojih se mogu stvarati programi u radu s mladima. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku u srednjoškolskoj populaciji. Rezultati su objavljeni u «Napretku», te u posebnom izdanju koje je objavio Filozofski fakultet Osijek. Rezultati su komparirani sa sličnim istraživanjima u Hrvatskoj, te u drugim zemljama.

3.5 Ocjena znanstvene djelatnosti

144

Iz svega navedenog vidljivo je da je pristupnik objavio kao koautor ili urednik dvije znanstvene knjige od čega jednu nakon posljednjeg izbora, da je objavio sedam znanstvenih radova a1 od kojih pet nakon zadnjeg izbora, te dvadeset znanstvenih radova a2 od kojih osam nakon posljednjeg izbora. Osim toga pristupnik je bio sudionik ili voditelj većeg broja međunarodnih znanstvenih projekata, a sudjelovao je na većem broju znanstvenih skupova na kojima je izlagao svoja znanstvena postignuća.

4. NASTAVNA DJELATNOST

Pristupnik je izabran u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora 1998. godine na Pedagoškom fakultetu (danas Filozofskom fakultetu) Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku gdje i danas radi. Budući da je dvije godine bio na dužnosti župana Osječko-baranjske županije i svoj posao na Sveučilištu stavio u mirovanje, natječaj za novi izbor raspisan je 2004.

4.1 Autorstvo i suautorstvo udžbenika (knjige...)

Bognar,L. (2001.) Metodika odgoja, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Pedagoški fakultet, Osijek, 199 str.

Sveučilišni udžbenik čiji su recenzenti prof.dr.sc. Nada Babić i prof.dr.sc. Ana Sekulić-Majurec izdan uz suglasnost Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku.

Djelo predstavlja tzv. specijalnu didaktiku kojom autor obuhvaća sve aspekte odgoja. Gradeći svoju teoriju na humanističkom pristupu na početku knjige objašnjava osnovna teorijska polazišta. Zatim objašnjava različite pristupe odgoju i definira humanističko shvaćanje odgoja. Razrađuje područja odgoja, činitelje odgoja, metode odgoja i evaluaciju odgoja. Na kraju prilaže i program odgoja za osnovnu školu.

Udžbenik je oblikovan tako da na početku svake cjeline donosi kratku sugestiju za pristup tekstu. Sugestije predstavljaju konstruktivistički ili sugestopedijski pristup učenju. Na kraju poglavlja nalazi se jedan ili više radnih listova i koncept pedagoške radionice na tu temu.

Bognar,L.Matijević,M. (2002.) Didaktika, II. izmijenjeno izdanje Školska knjiga, Zagreb, 424 str. Sveučilišni udžbenik čiji recenzenti su bili dr.sc.Vladimir Jurić, dr. sc.Vladimir Mužić i dr.sc. Josip Pivac, a odobrio ga je Odbor za znanstveno-nastavnu literaturu Sveučilišta u Zagrebu. Udžbenik u znanstvenom pogledu predstavlja značajnu novost u našoj pedagoškoj literaturi jer prikazuje različite orijentacije i pravce, ali i konzistentno nudi svoju teoriju odgojno-obrazovnog procesa zasnovanu na humanističkim teorijskim polazištima. Djelo je nastalo kao rezultat intenzivnog istraživačkog rada dvojice autora kako na teorijskom tako i na praktičnom planu.

U nastavnom pogledu udžbenik je bogato ilustriran i grafički opremljen, a na kraju svakog poglavlja donosi popis aktualne literature, te jedan ili više radnih listova, a na kraju knjige i rječnik didaktičkih pojmova, što sve omogućava osuvremenjivanje rada sa studentima.

145

4.2 Realizacija dodiplomske i poslijediplomske nastavePristupnik je do sada vrlo uspješno realizirao nastavu didaktike i pedagogije.

Razvio je jednu suvremenu koncepciju nastave koja se bitno razlikuje od nastave na ostalim kolegijima. Na taj način postiže da studenti ne samo slušaju o modernoj nastavi nego da u njoj i sudjeluju. Ovakav pristup nailazi na pozitivan prijem kod studenata, a rezultate takve nastave objavio je u tekstu Bognar, L. (1998.) Odgoj i obrazovanje budućih učitelja, Napredak br. 3, vol. 139, Zagreb, str. 348-357.

Radio je na izradi koncepcije studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Osijeku i bio jedan od inicijatora za pokretanje studija koji radi već drugu godinu. U okviru tog studija uveo je nekoliko novih kolegija kao što su «Metodika odgoja» i «Odgoj za nenasilje i suradnju».

U suradnji s katedrom knjižničarstva koncipirao je doktorski studij «Društvo znanja i prijenos informacija» koji uključuje suradnju nastavnika sa Sveučilišta Rutgers i Sveučilišta Missouri (SAD), Sveučilišta u Ljubljani, Sveučilišta Göteborg, Högskolan i Boras School of Business ans Informatics (Švedska) i Sveučilišta u Zagrebu. Studenti zajednički slušaju obavezne predmete, a zatim se dijele u izborne module.

4.3 Pedagoško-psihološka izobrazbaViše godina sudjeluje kao realizator programa pedagoško-psihološke

izobrazbe ranije na Pedagoškom fakultetu, a sada na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Ovaj program svake godine prođe velik broj stručnih nastavnika srednjih škola što podiže kvalitetu nastave u tim školama.

4.4 Gostovanja i suradnja s drugim fakultetimaGostovao je kao predavač zajedno s dr.sc. Milanom Matijevićem na

Filozofskom fakultetu u Rijeci, te kao predavač na poslijediplomskom studiju pedagogije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bio je član komisije za obranu magistarskog rada Jasmine Lovrinčević na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

4.5 Vođenje i sudjelovanje u realizaciji projekataLadislav Bognar je kao stalni oblik svog djelovanja imao osnivanje oglednih

centara, odjeljenja i škola koje su promicale nove pristupe nastavi. U osamdesetim godinama pokrenuo je rad trideset eksperimentalnih odjeljenja u Hrvatskoj u kojima je realizirana nastava po tzv. «Osječkom modelu». Gotovo isto toliki broj odjeljenja bio je u susjednoj Sloveniji. U devedesetim godinama vodio rad eksperimentalnih škola u Rijeci i Zagrebu u sklopu projekta «Inovativna škola». U isto vrijeme vodio je i rad dviju eksperimentalnih škola u Ljubljani u suradnji s Pedagoškim institutom iz Ljubljane. Nakon toga je u suradnji s udrugom «Korak po korak» iz Zagreba surađivao s nastavnicima osnovnih škola s područja Slavonije i Baranje koji rade po toj koncepciji.

4.6 Sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovimaPrisustvovao slovenskom znanstvenom skupu «Akcijsko raziskovanje v vzgoji

in izobraževanju», koji je organiziralo Slovensko društvo pedagoga u Ljubljani 1989. Podnio priopćenje «Akcijsko istraživanje kao dijalektičko jedinstvo pedagoške teorije i prakse». Rad je objavljen u zborniku radova s ovog skupa.

Međunarodni znanstveni skup o problemima i perspektivama obrazovanja učitelja na Pedagoškom fakultetu u Ljubljani 1992. godine. Podnio priopćenje

146

«Dopisno konzultativni tečaj kao oblik permanentnog obrazovanja učitelja». Prilog objavljen u zborniku «Kaj hočemo in kaj zmoremo» str. 290-293.

Jedan od organizatora međunarodnog savjetovanja «Djeca u ratu i poslije rata» u Bizovcu 1993.Podnio referat «Kako odgajati nakon Vukovara» i vodio radionicu o odgoju za mir. Priopćenje objavljeno u istoimenom zborniku.

Sudjelovao na skupu «The second European Education for Peace Congress» u Lillehammeru u Norveškoj 1996. Izložio rezultate istraživanja školskih udžbenika pod naslovom «Orientation to Peace and War in The Reading Books of Croatian Primary Schools». Rad je objavljen u zborniku radova s tog skupa «Educating for Human Rights from Vision to Reality».

Sudjelovao na «European Conference on Educational Research» u Ljubljani 1998. u organizaciji The European Educational Research Association. Izložio rezultate projekta «Inovativna škola». Objavljeno u knjizi sažetaka.

Sudjelovao na skupu «Southeast European Educational Initiatives and Co-operations for Peace, Mutual Understanding, Tolerance, and Democracy» u Grazu 1998. i podnio izlaganje na temu «Problems and Perspectives in the Development of Schooling in Croatia». Izlaganje je objavljeno u zborniku radova s tog skupa koji je izdao Center for the Study of Balkan Societies and Cultures CSBSC.

Sudjelovao na međunarodnom znanstvenom skupu «Vrednovanje obrazovanja» u organizaciji Pedagoškog fakulteta Osijek. Podnio izlaganje na temu «Evaluacija odgojno-obrazovnog procesa». Rad je objavljen u zborniku radova s tog skupa.

Sudjelovao na međunarodnom znanstvenom skupu u Mariboru 1999. pod naslovom «Didaktični in metodični vidiki nadaljnjega razvoja izobraževanja». Održao izlaganje «Kvalitativni pristup istraživanju odgojno-obrazovnog procesa». Rad je objavljen u zborniku radova sa skupa.

Sudjelovao na međunarodnom znanstvenom kolokviju «Interakcija odrasli-dijete i autonomija djeteta» u Osijeku 1999. u organizaciji Visoke učiteljske škole iz Osijeka i Visoke učiteljske škole iz Rijeke. Održao izlaganje na temu «Pedagogija između pedocentrizma i sociocentrizma». Rad je objavljen u zborniku sa znanstvenog skupa.

Sudjelovao na međunarodnom znanstvenom skupu «Bajke od davnina do naših dana» u Osijeku 2001. u organizaciji Pedagoškog fakulteta u Osijeku i Hrvatskog znanstvenog zavoda iz Pečuha. Održao izlaganje na temu «Bajka u mirovnom odgoju». Rad je objavljen u zborniku radova s tog skupa.

4.7 Ocjena nastavne djelatnostiPristupnik je autor je dva sveučilišna udžbenika koji se koriste u nastavi.

Udžbenik didaktike je objavljen 1993. i nakon devet godina objavljeno je II. izmijenjeno izdanje. Metodika odgoja pak popunjava jedno područje koje je posebno zapostavljeno u pedagoškoj praksi, a važna je studentima pedagogije koji imaju i taj kolegij.

Sudjelovao je u koncipiranju i pokretanju studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

Izradio je moderan koncept poslijediplomskog studija pedagogije u skladu s intencijama Bolonjskog procesa.

147

Značajno je unaprijedio sveučilišnu nastavu nastojeći da na nastavi studenti dobiju obrazac koji mogu primijeniti u svojoj praksi.

Bio je voditelj nekoliko projekata kojima je znatno unaprijeđena nastavna djelatnost. Pod njegovim vodstvom radio je velik broj odjeljenja i škola na implementaciji novih pedagoških ideja u Hrvatskoj i Sloveniji.

Dugogodišnji je član uredništva pedagoškog časopisa «Život i škola» koji ima značajan utjecaj na pedagošku teoriju i praksu, a posebno na unapređivanje nastavne djelatnosti.

5. STRUČNA DJELATNOST

5.1 Knjiga, poglavlje u knjizi

Bognar,L./Bagić,A./Uzelac,M. (1994.) Budimo prijatelji, Priručnik odgoja za nenasilje i suradnju, Slon, Zagreb, 213 str.

Reacenzenti su prof.dr. Dubravka Maleš Filozofski fakultet Pedagogijske znanosti Zagreb i dr.Zlatko Bastašić dječji psihoterapeut.Knjiga sadrži predloške za 33 pedagoške radionice namijenjene djeci osnovnoškolske dobi i pedagoške upute za njihovu realizaciju. Na učiteljima prihvatljiv način objašnjeni su i teorijski pristupi u razvoju samopuzdanja, pozitivne slike o sebi, komunikacije, nenasilnog rješavanja sukoba, te stvaranja pozitivne klime u dječjim skupinama.Značajan doprinos ove knjige je što je bila jedan od prvih priručnika takve vrste u nas i što je u poratnim okolnostima odigrala vrlo značajnu ulogu. 1997. i 2000. objavljeno je i ponovljeno izdanje u ediciji “Mali korak” iz Zagreba.

Bognar,L./Ništ,M./Tonković,Lj. (2004.) Miroljupci, Priručnik mirovnog odgoja, Edukacijska kuća Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek, 156 str.

Recenzenti su Vesna Teršelić i Katarina Kruhonja dobitnice alternativne Nobelove nagrade za mir i istaknute mirovne aktivistice.

Knjiga je bogato opremljen priručnik mirovnog odgoja u kojoj su razrađeni pristupi realizaciji tema kao što su mir, rat, nasilje, nenasilje, neprijateljstvo, produktivan pristup sukobu, pravedni mir, heroji mira. Svi pojmovi se promatraju kao odnosi među ljudima, ali i odnosi s prirodom. Knjiga je pisana kao koncept radionica na navedene teme i namijenjena je srednjoškolskoj i studentskoj dobi.

Knjiga je rezultat višegodišnjeg iskustva autora u mirovnoj edukaciji, a pokazala se izvrsnim priručnikom i studentima pedagogije koji imaju izborni kolegij «Odgoj za nenasilje i suradnju».

Bognar,L. (2004.) Kritička analiza aktualne škole, Vukovarska nova škola, Zaklada Friedrich Ebert, Europski dom Vukovar, Vukovar str. 5-12.

Autor analizira problem aktualne škole naglašavajući da postoje nastojanja da se putem škole mijenja društvo, što su nerealna očekivanja pa je nužno da se škola deideologizira i depolitizira. Na osnovi vlastitih empirijskih istraživanja autor naglašava potrebu humaniziranja škole jer u školi mladi provode cijelo djetinjstvo i mladost. Autor iznosi i podatke o još uvijek jako ideologiziranoj školi i razrađuje viziju daljnjeg razvoja hrvatske škole.

Tekst je nastao kao uvodno izlaganje za okrugli stol o školovanju u Vukovaru gdje se javljaju inicijative za promjene sadašnjeg školstva.

148

Bognar,L. (2003.) Zašto naša škola ne može odgajati za demokraciju, «Što će škola demokraciji, što će demokracija školi», Heinrich Böll Stiftung, Zagreb, str. 95-99.

Autor kritički analizira tezu da je budućnost naših društva u rukama naših učitelja i smatra da je budućnost u rukama učenika, da demokraciju ne treba tretirati kao idealno društvo i da treba prema društvu imati kritičku distancu. Na osnovi empirijskih podataka koji govore o stanju u našim školama autor zaključuje da one ne mogu odgajati za demokraciju, ali da to ni nije glavni zadatak škole.

5.2 Stručni skupoviKolokvij Europskog foruma za slobodu u odgoju održan 1993. u Pragu.

Sudjelovao u sekciji za pristup promjenama u državnim školama i podnio prikaz nove koncepcije osnovne škole i znanstvene rezultate njegove primjene.

Jedan od organizatora i aktivnih sudionika na međunarodnom skupu Evropskog foruma za slobodu u odgoju, Ured za Hrvatsku na temu “Pluralizam u odgoju i školstvu” u Zagrebu 1994.

Sudjelovao na kolokviju Europskog foruma u Beču 1995. U sekciji pristup osposobljavanju budućih učitelja sudjelovao u raspravi i formuliranju zaključaka.

Sudjelovao na kolokviju Europskog foruma za slobodu u odgoju, Ured za Hrvatsku u Rijeci 1996. i podnio priopćenje o vlastitom istraživanju modela ideologizacije u školama.

Sudjelovao na konferenciji «Dileme obrazovanja za demokraciju» u Zagrebu 2003.u organizaciji Heirich Böll Stiftung i Centra za kulturu mira i nenasilja Mali korak i podnio izlaganje «Zašto naša škola ne može odgajati za demokraciju», te sudjelovao u raspravi. Svi prilozi su objavljeni u knjizi «Što će škola demokraciji, što će demokracija školi».

U Vukovaru 2004.sudjelovao na okruglom stolu «Vukovarska nova škola» koji su organizirali Zaklada Friedrich Ebert i Europski dom Vukovar. Podnio uvodno izlaganje na temu «Kritička analiza aktualne škole» te sudjelovao u raspravi. Svi prilozi su objavljeni u zborniku «Vukovarska nova škola».

5.3 Pozvana predavanja

17. i 18. 5. 2000. na poziv Razvojno-izobraževalnog centra Novo Mesto pozvan da održi dvodnevnu edukaciju za učitelje na temu «Korištenje igre u nastavi».

18.4. 2001. pozvan od Zavoda za školstvo Osijek da održi izlaganje za stručne suradnike s područja Slavonije i Baranje na temu «Potrebe djece i odraslih i njihovo zadovoljavanje u procesu odgoja».

2. 10. 2002. pozvan od Europske kuće Slavonski Brod na održi uvodno izlaganje na međunarodnom skupu «Interculturalism in Europe» u Biogradu na Moru. Naslov uvodnog izlaganja bio je «Interculturalism in Education»

24. 10. 2002. na poziv Zavoda Republike Slovenije za školstvo održao edukaciju učitelja UNESCO-ve škole u Piranu o odgoju za mir i nenasilje.

Na poziv Hrvatskog pedagogijskog društva 7. i 8. travnja 2003. održao jedno od plenarnih izlaganja na skupu pedagoga «Menadžment u odgoju i obrazovanju» u Opatiji na temu «Razvoj i perspektive profesije školskog pedagoga».

Na poziv Europe House Slavonski Brod održao 26.6. 2003. uvodno izlaganje na temu «Odgoj za demokraciju» za sudionike seminara «Prema kulturi ljudskih prava» u Tuheljskim Toplicama.

149

Na poziv Nansen dijalog centra iz Osijeka pozvan da održi uvodno izlaganje na temu «Edukacija za mir i prevenciju konflikata» za sudionike skupa «Uloga civilnog društva u prevenciji sukoba i izgradnji mira» u Zagrebu 2004.

Na poziv Hrvatskog pedagogijskog društva sudjelovao na skupu pedagoga 13. do 15. travnja 2005. u Opatiji i održao izlaganje na temu «Odgojno-obrazovni program, kurikulum ili katalog znanja».

5.4 Članstva i organizacijeLadislav Bognar je jedan od osnivača Europskog foruma za slobodu u odgoju

za Hrvatsku. Aktivno sudjeluje u svim aktivnostima Foruma kako u zemlji tako i u inozemstvu i ima velik broj suradnika u drugi europskim zemljama.

Član je Hrvatskog pedagogijskog društva i aktivno sudjeluje u svim njegovim aktivnostima.

U razdoblju od 2001. do 2003. bio je član Kongresa lokalne i regionalne samouprave pri Vijeću Europe u Strasbourgu i u okviru te institucije član Komiteta za kulturu i edukaciju.

Ocjena stručne djelatnosti

Pristupnik je vrlo angažirana osoba koja svojim širokim područjem djelovanja značajno utječe na pedagogizaciju sredine u kojoj živi. Autor je nekoliko stručnih knjiga posebno iz područja mirovnog odgoja, sudionik mnogih stručnih skupova u zemlji i inozemstvu, a često je pozivan na različite stručne skupove da u pojedinim društvenim inicijativama da svoj doprinos.

6. ZAKLJUČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA

Dr. sc. Ladislav Bognar, na Filozofskom fakultetu u Osijeku jedini je pristupnik na objavljeni natječaj Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Stručno povjerenstvo je imalo zadaću utvrditi ispunjava li pristupnik uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.

Dobivši na uvid radove pristupnika relevantne za izbor i proučivši kompletnu priloženu dokumentaciju, stručno povjerenstvo jednoglasno je zaključilo kako dr. sc. Ladislav Bognar, izvanredni profesor, ispunjava sve uvjete predviđene zakonskim propisima, a koji su potrebni za izbor u znanstveno – nastavno zvanje za redovitog profesora područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmet didaktika. (Narodne novine br. 94/96.)

Iz svega do sada navedenog vidljivo je da je pristupnik objavio: kao koautor ili urednik dvije znanstvene knjige od čega jednu nakon

posljednjeg izbora, sedam znanstvenih radova a1 od kojih pet nakon zadnjeg izbora, dvadeset znanstvenih radova a2 od kojih osam nakon posljednjeg

izbora.Osim toga pristupnik je:

sudionik ili voditelj većeg broja međunarodnih znanstvenih projekata sudjelovao na većem broju znanstvenih skupova na kojima je izlagao

svoja znanstvena postignuća.Pristupnik je:

autor je dva sveučilišna udžbenika koji se koriste u nastavi.

150

sudjelovao u koncipiranju i pokretanju studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Osijeku

izradio moderan koncept poslijediplomskog studija pedagogije u skladu s intencijama Bolonjskog procesa

značajno unaprjeđivao sveučilišnu nastavu Pristupnik je vrlo angažirana osoba koja svojim širokim područjem djelovanja

značajno utječe na pedagogizaciju sredine u kojoj živi. Autor je: nekoliko stručnih knjiga posebno iz područja mirovnog odgoja sudionik mnogih stručnih skupova u zemlji i inozemstvu, često pozivan na različite stručne skupove da u pojedinim društvenim

inicijativama da svoj doprinos. Uvidom u dokumentaciju i procjenom znanstvene, nastavne i stručne

djelatnosti pristupnika, stručno povjerenstvo jednoglasno je ustanovilo kako dr. sc. Ladislav Bognar, izvanredni profesor, zadovoljava potrebne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, kako uvjete Rektorskoga zbora, tako i Znanstvenoga područnoga vijeća za društvene znanosti (Most 12/1994.), kao i dodatne minimalne uvjete Rektorskoga zbora (Narodne novine 94/96.).

Na temelju navedenoga povjerenstvo predlaže Matičnom povjerenstvu za područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti da donese mišljenje da pristupnik dr. sc. Ladislav Bognar ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora iz područja društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana didaktika, na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

Stručno povjerenstvo:

--------------------------------------Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

--------------------------------------Dr. sc. Marko Palekčić, red prof.

----------------------------------------Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

151

Dr.sc. Damir Boras, izvanredni profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Dr.sc. Vilko Žiljak, redoviti profesor Grafičkog fakulteta u Zagrebu

Dr.sc. Zdravko Dovedan, izvanredni profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 2. ožujka 2005.

Imenovani u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, na sjednici Fakultetskog vijeća Grafičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 23. prosinca 2004. godine temeljem Zakona o visokim učilištima, Odluke Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja (NN br. 94/96), minimalnih uvjeta za izbor u znanstvena zvanja (NN br. 38/97) i čl. 8. pravilnika o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava (NN br. 38/97) podnosimo sljedeće

SKUPNO IZVJEŠĆE

Natječaj je objavljen u “Vjesniku” od 30. studenoga 2004. Na natječaj se prijavio dr. sc. Antun Koren, docent na Katedri za društvene djelatnosti Grafičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao jedini pristupnik.

PODATCI IZ ŽIVOTOPISA PRISTUPNIKA

Dr. sc. Antun Koren rođen je 21. kolovoza1951. u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Zagrebu, gdje je 1976.godine maturirao pri Školskom centru za strojarstvo i elektrotehniku. Na Višoj školi za unutarnje poslove u Zagrebu diplomirao je 1978.godine.

Visoku stručnu stekao je na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu 1983.godine. 1986. godine završava poslijediplomski studij na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu obranio je 1995.godine, disertaciju pod naslovom "Zaštita informacija u grafičkoj djelatnosti Hrvatske" i stekao akademski naziv doktora informacijskih znanosti.

Od 1984. do 1987.godine radio je na poslovima obrazovanja u obrazovnom centru MUP RH i Željezničkom obrazovnom centru.

Od 1987. godine radi kao predavač na Grafičkom fakultetu u Zagrebu.

Uz nastavni rad dr. sc. Antun Koren cijelo se vrijeme bavio i znanstveno-istraživačkog radom. Područje njegova interesa uglavnom je usmjereno prema informaciji i njenom transponiranju grafičkim metodama i postupcima s naglaskom na njenu zaštitu od pojava destrukcija.

Od 1992.godine sudionik je domovinskog rata kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a RH na poslovima rukovoditelja osiguranja pri Hrvatskom tiskarskom zavodu u Zagrebu. Nosilac je spomenice domovinskog rata.

ZNANSTVENA DJELATNOST

152

Pristupnik je doktorirao 1995. na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu s disertacijom pod naslovom "Zaštita informacija u grafičkoj djelatnosti Hrvatske" te time stekao akademski naziv doktora informacijskih znanosti.Njegova disertacija zrelo je znanstveno dijelo kojim je dao značajan znanstveni doprinos u području zaštite tiskovne informacije u Republici Hrvatskoj te u skladu s time razjasnio niz korelacija tehničko tehnoloških komponenti zaštite informacija u odnosu na različite društvene aspekte zaštite i sigurnost informacije u sustavu informiranja. Odlukom Fakultetskog vijeća od 10. lipnja 1999. izabran je za docenta na Katedri za informatiku na Grafičkom fakultetu za predmet Informatika i Organizacija znanstvenog i stručnog rada, gdje radi i danas.Dr.sc. Antun Koren objavio je 18 znanstvenih radova, 2 poglavlja u knjizi, te više stručnih radova. Sudjelovao je na 5 međunarodnih znanstvenih skupova, te na više domaćih znanstvenih skupova i seminara. Od 2002. sudjeluje u realizaciji znanstvenog projekata “Digitalni sustavi u tiskarstvu “, šifra 128009, glavni istraživač, dr.sc. Vilko Žiljak, red. prof.

a) Znanstveni radovi do prethodnog izbora (za docenta)

S obzirom na tematiku informacijskih znanosti i specifičnosti sadržaja izabranih radova u djelu povezivanja grafičke djelatnosti i informatičke znanosti, analizirat ćemo radove i prezentirati originalne znanstvene doprinose u području informacijskih znanosti.

1.5.1.A. Koren, Ugrozavanje i zastita informacija u grafickoj djelatnosti, Acta Graphica 7 (1995)3, Zagreb, pp.135-154.

[A1] Ovaj rad daje prikaz stvarnog stvarnog stanja zaštite informacija u grafičkoj djelatnosti Republike Hrvatske. Izučavanje stvarnog stanja zaštite informacija posebno je aktualno i značajno, u toj mjeri više s obzirom na spoznaju, da sličnih istraživanja u Hrvatskoj nije bilo. Autor je uočio da istraživanja treba usmjeriti u dva pravca, prvi se odnosi na društveni aspekt zaštite i sigurnosti informacija u sustavu informiranja, a drugi na tehničko tehnološku komponentu zaštite istaknutog problema. Provedeno je empirijsko istraživanje stanja zaštite tiskovne informacije i predložene su mjere prevencije i zaštite. Rezultati istraživanja po autoru mogu poslužiti kao orijentacija upravljačkim strukturama grafičkih poduzeća u promicanju zaštite tiskovne informacije u toku transponiranja grafičkim metodama i postupcima. Osnovni zaključak koji je dao autor jest da je u ovom trenutku postoječa sigurnost i zaštita tiskovne informacije nedostatna i ne odgovara zahtjevima i mogućnostima tehnološkog razvoja.

Autor u svom radu uvodi i definira pojam "transponiranje informacija grafičkim metodama i postupcima" gdje informaciju predstavlja kao grafički proizvod kroz sve faze tiskarske reprodukcije. Po autoru na taj način tisak reprodukcijom prenosi informacije velikom broju primatelja i time postaje sastavni dio informacijskih znanosti.

Originalni znanstveni doprinos ovog rada je u tome što je razjasnio niz korelacija tehničko tehnoloških komponenti zaštite informacija u odnosu na različite društvene aspekte zaštite i sigurnost informacije u sustavu informiranja, te uvođenjem novih pojmova omogućio grafičkoj informaciji mjesto i ulogu u sustavu informacijskih znanosti.

1.5.2.A. Koren, Ugrozavanje i zastita informacijau grafickoj industriji, Acta Graphica 8 (1996)2, Zagreb, pp. 55-74.

153

[A1] U uvodnom dijelu autor nas upućuje na gledišta da sigurnost treba biti u funkciji sveukupne reprodukcije života, rada pojedinaca, organizacije proizvodnje, nadalje u razvoju pojedinih ljudskih djelatnosti te prije svega kvalitete života. Autor u radu navodi najčešće pojave vidova ugrožavanja u tisku te njihove uzroke, kao i moguću prevenciju, u komparaciji sa nekim drugim iskustvima zapadnih zemalja. Gledano na taj način zaštita postaje potrebita cjelina gdje je visoka tehnologija zaštite otvorila prostor za bolju i kvalitetniju organizaciju sigurnosti u grafičkim poduzećima.

U ovom radu autor ukazuje na potrebu istraživanja zaštite u tiskarskoj djelatnosti radi povećanja stupnja organiziranosti grafičkih djelatnika u zaštiti od destrukcija. Za ostvarivanje navedenih istraživačkih ciljeva provedeno je anketno istraživanje u grafičkoj djelatnosti Republike Hrvatske. Istraživanjem odvojenih segmenata zaštite i njihovim povezivanjem u sigurnosno zaštitini sustav autor je uveo novi pojam, a to je "koherentna" sigurnost u tiskarstvu.

Provedeno empirijsko istraživanje stanja zaštite u grafičkoj djelatnosti svakako predstavlja znanstvenu novost i doprinos interdisciplinarnom pristupu u što bolje i kvalitetnije organiziranje sigurnosti u grafičkim poduzećima.

1.5.3.A. Koren, Informacija v graficni dejavnosti, Graficar 1(1999) ISSN 1318-4377, Ljubljana, Slovenija, , pp. 31-38.

[A1] U ovom radu autor definira pojam grafičkog informiranja. Svjetskim informatičkim prostorom u današnje vrijeme postoji sve brži protok informacija u nekoliko informatičkih sustava, gdje tisak ima jednu od primarnih uloga. Autor utvrđuje kriterije za klasificiranje pojavnih oblika informacija u tisku, kao i vrste informacija koje se transponiraju grafičkim metodama i postupcima.

Autor ističe potrebu edukacije grafičkih djelatnika u što boljem razumijevanju moderno retoričkog oblikovanja informacija kako bi se razvijao sustav javnog komuniciranja bez kojeg ne može biti razvijenih društvenih odnosa. Autor ukazuje na potrebu da informacija u tisku postane zasebna potrebita cjelina, gdje visoka tehnologija s opremom i programima otvara prostor za veću kreativnost u cilju njenog znanstvenog i stručnog prosperiteta.

Autor predlaže i utvrđuje kriterije za klasificiranje pojavnih oblika informacija koje se transponiraju kroz sve oblike grafičke obrade, te definira pojam grafičkog informiranja što je znanstvena novost i doprinos interdisciplinarnom pristupu istraživanja grafičke djelatnosti u kontekstu informacijskih znanosti.

1.5.4.A. Koren, Predelava informacij v graficni dejavnosti, Graficar 3/1999 ISSN 1318-4377, Ljubljana, Slovenija pp. 53- 62.

[A1] Gledano sa stanovišta da je grafička djelatnost jedno od sredstava prenošenja informacija i da potrošač kupujući grafičke proizvode kupuje obavijest, autor je transponiranje podataka sagledao kroz faze tiska. Uočavajući sve prednosti i nedostatke u obradi informacije autor ukazuje na estetski i funkcionalan element oblikovane informacije koji je podložan promjenama. Po autoru takve promjene mogu nastati radi subjektivnih okolnosti unutar tehničko tehnološkog procesa u svim fazama grafičke obrade.Znanstveni doprinos ovoga rada je što je prvi puta sagledana informacija kao grafički proizvod, odnosno njeno transponiranje grafičkim metodama i postupcima kroz sve faze grafičke obrade.

154

b) Znanstveni radovi nakon izbora za docenta

1.5.5.A. Koren, Zaštita informacija u tisku, Acta graphica 12(2000)4, pp. 151-162

[A1] Kao temelj za daljnja istraživanja prevencije i zaštite od svih vidova ugrožavanja autor je uočio potrebu istraživanja svekolike destrukcije informacija u grafičkoj djelatnosti. Prema autorovim saznanjima sličnih sveobuhvatnih istraživanja u Hrvatskoj do sada nije bilo. (Postoje segmentarna istraživanja, koje je također autor proveo, i koja su u predhodnim radovima prezentirana).Za utvrđivanje stanja ugroženosti informacija u tisku autor je proveo empirijsko istraživanje putem ankete, gdje je obuhvaćeno 96 poduzeča u Hrvatskoj sa profilom ispitanika svih kategorija zaposlenih, i time zadovoljio reprezentativni uzorak istraživanja. Rezultate empirijskog istraživanja stanja ugroženosti informacija u tisku autor je nadopunio brojnim mišljenjima i stavovima djelatnika o prevenciji i zaštiti, koja su dala brojna nova saznanja o organizaciji zaštite.Originalni znanstveni doprinos je u istraženom stanju ugorženosti informacija u grafičkoj djelatnosti. Prezentirani su vidovi destrukcija i njihove posljedice. Rezultati istraživanja mogu poslužiti kao model za organizaciju prevencije i zaštite u grafičkim poduzećima od svih vidova ugroženosti.1.5.6.A. Koren,Utjecaj silikonske komponente u pasti za hlađenje procesora, Acta

graphica (u tisku

[A1] U ovom radu autor je dao prikaz razvoja suvremenih računalnih komponenata općenito, te je naznačen razvoj računalnih procesora i shodno njima hladnjaka za dane procesore. Provedeno znanstveno istraživanje dalo je osnovne smjernice u daljnjem razvoju procesorskih hladnjaka. Naznačena je i učinkovitost različitog pristupa u procesu hlađenja procesora.

Zbog stalnog i sve bržeg razvoja procesora za PC platforme računala, očekuje se i napredak u razvoju alternativnih tipova hlađenja koja bi dale bolje performanse i mirniji i sigurniji rad danih procesora.

1.6.1. V. Žiljak, A.Koren, Modeling and Simulation as a Planning Method for priting Houses Modernization with Job Definition Format, Conference Proceeding, 14 th International Conference on Information and Intelligent Systems, University of Zagreb, Faculty of Organization and Informatics, Varaždin, 2003. pp. 359-362

[A1] U ovom se radu (u ravnopravnom suautorstvu) prikazuje na koji način suvremena informacijska tehnologija utjeće na integracijske procese u grafičkoj proizvodnji, objedinjujući cjelokupni proces grafičke reprodukcije uvođenjem jedistvenog formata JDF.

Razjašnjava se povezivanje unutar proizvodnih tijekova s naglaskom na novoj organizaciji. Univerzalnost prijenosa informacija. Analiziraju se mogućnosti standardizacije proizvodnih tijekova, izbacivanja nepotrebnih informacija te objedinjujući različte faze proizvodnih procesa mogućnosti optimalizacije te povećanja produktivnosti i tiskarske proizvodnje.

Sukladno tome daju se i sugestije za moguća daljnja istraživanja u tome smjeru te primjenu dosadašnjih saznanja na operativnoj razini.

155

1.6.2. Branko Babić, Antun Koren, Design Facility and Operational Requrement for Pharmaceutical Distribution Centers, Zbornik radova, Međunarodno znanstveno-stručno savjetovanje ''Znanost i razvitak promet'' ZIRP '04., Zagreb 2004.

[A1] Ovim radom (u ravnopravnom suautorstvu) istražuje se stupanj primjene informatičkih tehnologija, zahtjevi i mogućnosti svrsishodnog dizjana s obzirom na zahtjeve farmacijskih distribucijskih centara te niz parametara povezanih uz projektiranje i izgradnju istih.

Sukladno prethodno navedenom analiziraju se parametri vezani uz zakonsku regulativu te pravila koja propisuje Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske. Određuju se parametri koji ukazuju na specifičnosti protoka informacija.

Navedeni parametri posebno se promatraju s obzirom na zahtjeve kontrole kvalitete koji su vrlo je važno kordinirati dobru proizvodnu praksu s procesima logistike koji se nalaze u distribucijskim centrima. Sukladno rezultatima analize predviđa se daljnji tijek razvoja s obzirom na zahtjeve farmacijskih distribucijskih centara te njihovo dalnje usklađivanje.

1.6.3. Danijel Radošević, Nikola Mrvac and Antun Koren, Multimedial Scripting Language of Higher Level, Zbornik radova, XXVII Međunarodni skup MIPRO 2004 Opatija 2004, pp. 267-271.

[A1] U ovom se radu (u ravnopravnom suautorstvu) prikazuje novu programsku i novi programski jezik osmišljen prvenstveno za multimodalne prezentacije. Takve prezentacije da se u potpunosti prilagođavaju krajnjem korisniku. Prednosti ove tehnike programiranja je vezane su uz mogućnost ručnog programiranja, što pridaje jednu novu dimenziju komunikaciji s krajnjim korisnikom.

Korisnost ovog jezika i ove tehnike programiranja te u tom smislu i znanstveni doprinos je što na jednostavan način omogućava i ubrzava proces pripreme multimedijskih aplikacija za prezentaciju na Web stranicama. Sukladno tome značajno doprinosi komunikaciji prema krajnjem korisniku.

1.6.4. Antun Koren, Klaudio Pap, Marinko Žagar, Information loss in Printing Pres Local Web System, Conference Proceeding, 15 th International Conference on Information and Intelligent Systems, University of Zagreb, Faculty of Organization and Informatics, Varaždin, 2004. pp. 261-265.

[A1] U ovom radu (u ravnopravnom suautorstvu) istražuje se na koji način se u grafičkoj industriji implementiraju bežićne mreže. Povezanost lokalnih mreža s obzirom na njihovu izvedbu, brzinu i točnost prijenosa podataka, način pristupanja podatcima itd. Sukladno tome autori u težište interesa postavljaju primjenjvost najnovijih saznanja iz tog područja u grafičkoj industriji.

U tom smislu autori detektiraju kritične točke prijenosa informacija s obzirom na specifičnosti grafičke proizvodnje te određuju smjernice daljnjeg istraživanja što predstavlja znanstveni doprinos razvoju znanosti vezane uz grafičku struku.

156

1.6.5. Vilko Žiljak, Miljković Petar, Antun Koren, Newspaper production process integration in the JDF environment, Zbornik radova, Conference Proceeding, 15 th International Conference on Information and Intelligent Systems, University of Zagreb, Faculty of Organization and Informatics, Varaždin, 2004. pp. 247-260.

[A1] U ovom radu (u ravnopravnom suautorstvu) istražuju se integracijski procesi uzrokovani pojavom JDF formatom u novinskoj proizvodnji. Sukladno tome autori prikazuju na koji način kompjuterska tehnologija implementirajući se u razne proizvodne procese novinske proizvodnje doprinosi integraciji pojedinih faza te time optimalizaciji i povećanju učinkovitosti pojedinih procesa kroz uporabu XML- a (Exstensibile Markup Language).

U skladu s time opisuju procese automatizacije, JDF komunikaciju realiziranu uz pomoć XML-a te istražuju mogućnosti daljnjih unapređenja proizvodnih tijekova uporabom XML-a i JDF što uz analizu mogućnosti novih riješenja predstavlja znanstveni doprinos za znanost vezanu uz grafičke komunikacije.

1.6.6. Danijel Sajfert, Jurum Kipke Jasna, Antun Koren, The Influence of the Coolers, Surface on Cooling the Computer system, Conference Proceedings, MATRIB 04 Vela Luka 2004. pp. 263-268.

[A1] U ovom radu (u ravnopravnom suautorstvu) težište istraživačkih aktivnosti usmjereno je na određivanje svojstava te materijala koji mogu pridonijeti učinkovitijem hlađenju računalnog sustava. U tom smislu istraživana su različita svojstav materijala te njihov utjecaj na stabilnost cijelog računalnog sustava. Sukladno tome u radu je dan prikaz razvoja modernih i aktualnih računalnih komponenata općenito, te je naznačen razvoj računalnih procesora i shodno njima hladnjaka za dane procesore.

Rezultati testiranja hladnjaka ukazuju da je moguće dodatkom srebrenog dijela aluminijskom hladnjaku poboljšati hlađenje, što omogućuje konkretan dobitak, odnosno razjašnjava i utvrđuje put dalnjim istraživanjima koja bi konačno trebala omogućiti razvoj alternativnih tipova hlađenja koja bi dale bolje performanse i mirniji i sigurniji rad danih računala.

1.6.7. Antun Koren, Danijel Sajfert, Advantages and Disadvantages of the Wireless Network Systems in Graphic Companies, Conference Proceedings, MATRIB 04 Vela Luka 2004. pp. 122-126.

[A1] Ovim radom (u ravnopravnom suautorstvu) daje se prikaz prednosti i mana bežičnog povezivanja računala u lokalne mreže s obzirom na unaprijeđenje efikasnosti i bržeg protoka informacija u grafičkoj industriji, te sukladno tome razjašnjava u kolikoj mjeri je potreban prelazak s klasične mrežne opreme na bežične mrežne sustave. U radu je prezentiran razvoj modernih i aktualnih računalnih komponenata općenito, te je naznačen razvoj bežičnih mrežnih veza. Ovaj rad također ukazuje na prednosti i

157

mane bežičnih mreža na području tiska i njenog implementiranja u sustav grafičkih tvrtki.Istražuju se, te analiziraju načini povezanosti među računalima i njihova ukomponiranost u sustav lokalne i svjetske mreže. Ukazuje se na razlike s obzirom na izvedbu te brzinu prijenosa i način pristupa podatcima.

Sukladno tome predviđa se dalnji tijek razvoja sustava lokalnih mreža s obzirom na njihovo povezivanje te određuju smjerovi razvoja i implementacije novih riješenja u grafičkoj struci.

1.7.1.A. Koren, Pogled na korištenje Interneta studenata Grafičkog fakulteta, Tiskarstvo o3, FS i Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2003, pp. 103-106.

[A2] Ovim radom (u ravnopravnom suautorstvu) istražuje se stupanj primjene informatičkih tehnologija u obrazovanju grafičara, brzina protoka informacija preko globalne mreže, dostopnost informacija te zahtjevnost grafičke proizvodnje s obzirom na niz parametara. Sukladno prethodno navedenom analiziraju se parametri vezani uz korištenje studenata Grafičkog fakulteta internetom. Određuju se parametri koji ukazuju na specifičnosti grafičkih informacija i grafičke struke.

Navedeni parametri promatraju se tijekom dvije akademske godine te s obzirom na pomake predviđaju se daljnji smjerovi razvoja i implementacije informatičkih tehnologija u području obrazovanja grafičara.

1.7.2.A.Koren,E. Wendling,D.Saifert, Distributivni računalni sustavi i grafičke aplikacije, Zbornik radova, Znanstveno stručni simpozij hrvatskih grafičara Blaž Baronić, Senj,Hrvatska, 2003. , pp. 215-220.

[A2] Ovim radom (u ravnopravnom suautorstvu) dan je prikaz osnovnih smjerova razvoja na području distribuiranih računalnih sustava s posebnim osvrtom na utjecaj pojedinih smjerova akceptirajući potrebe programske podrške u grafičkoj tehnlogiji. S obzirom na specifičnosti uporabe pojedinih računalnih sustava u grafičkoj tehnologiji, rad s izrazito velikim datotekama (velikim slikama), zahtjevnim procesima (renderiranje) promatrani su i obrađivani tipični primjeri koji se koriste u okružju tržišnog gospodarstva i rastuće globalne konkurencije u suvremenoj grafičkoj industriji. Tipični primjeri ove vrste su obrada slika i fotografskih predložaka, renderiranje i 3D oblikovanje predmeta, animacija, prilagodba različitih veličina i formata, kao i cijeli niz procesa vezanih uz obradu multimedijskih sadržaja.

Provedeno istraživanje detektiralo je pristupe riješavanju problema te omogućilo određivanje daljnjih smjerova istraživanja s obzirom na stalan porast zahtjeva na kvalitetu i brzinu izrade grafičkog proizvoda.

158

1.7.3.Antun Koren, Danijel Radošević, Gubitak grafičke informacije u Ethernet mrežnim sustavima, 8. savjetovanje tiskarstva, dizajna i grafičkih komunikacija Blaž Baromić, Zbornik radova, Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Lovran 2004. , pp. 29-34.

[A2] U ovom radu (u ravnopravnom suautorstvu) težište istraživačkih aktivnosti usmjereno je na određivanje što stabilnijeg sustava prijenosa grafičkih informacija kod realne grafičke proizvodnje, gdje nužno dolazi do gubitka i devijacije dijela informacije. Na gubitak i devijacije grafičkih informacija u komunikacijskim kanalima u najvećoj mjeri utječe složenost samih informacija te struktura komunikacijskih kanala.

Kako suvremena grafička proizvodnja svakim danom pred grafičku struku postavlja nove standarde u svezi kvalitete proizvoda, tako i grafička proizvodnja postavlja nove zahtjeve za informatizacijom te je u tom smislu i ovisna o razvoju novih informatičkih, komunikacijskih i multimedijskih tehnologija. Ovim radom dan je prikaz prednosti i mana primjene Ethernet mrežnih sustava te određen stupanj njegove implementacije u poduzećima s obzirom na unapređenje efikasnosti i protoka informacija u grafičkoj industriji što predstavlja značajan doprinos daljnjoj integraciji te optimalizaciji i suvremenih tijekova procesa grafičke reprodukcije.c) Priopćenja i sudjelovanja na skupovima, savjetovanjima i seminarima

Osim znanstvenih radova dr.sc. Antun Koren je sudjelovao na više znanstvenih međunarodnih i domaćih skupova, konferencija savjetovanja sa znanstvenim priopćenjima ili pozvanim predavanjima:

- U veljači 2003. na seminaru o pravcima razvoja grafičke industrije i tiskarstva ''Tiskarstvo 03'', Stubičke toplice.

- U lipnju 2003. na na znanstveno-stručnom simpoziju hrvatskih grafičara Blaž Baronić, 03 Senj.

- U rujnu 2003. na međunarodnoj konferenciji ''14 th International Conference on Information and Intelligent Systems'', Varaždin.

- U veljači 2004. na seminaru o pravcima razvoja grafičke industrije i tiskarstva ''Tiskarstvo 04'', Stubičke toplice.

- U ožujku 2004. na znanstveno-stručnom savjetovanju ''Znanost i razvitak promet'' ZIRP '04., Zagreb

- U svibnju 2004. na međunarodnom skupu ''MIPRO 2004'' Opatija.- U lipnju 2004. na međunarodnoj konferenciji, MATRIB '04 Vela Luka 2004.- U rujnu na savjetovanju tiskarstva, dizajna i grafičkih komunikacija Blaž Baromić

'04, Lovran.

- U rujnu 2004. na međunarodnoj konferenciji 15 th International Conference on

Information and Intelligent Systems Varaždin 2004.

159

d) Ocjena znanstvenog rada pristupnika

Na temelju izloženog može se zaključiti da je znanstveni rad pristupnika značajno utjecao na razvitak informacijske znanosti u nas i njezinu primjenu u grafičkoj djelatnosti. Dao je značajan znanstveni doprinos u području zaštite tiskovne informacije u Republici Hrvatskoj te u skladu s time razjasnio niz korelacija tehničko tehnoloških komponenti zaštite informacija u odnosu na različite društvene aspekte zaštite i sigurnost informacije u sustavu informiranja.Njegovi su rezultati mogu poslužiti kao orijentacija upravljačkim strukturama grafičkih poduzeća u promicanju zaštite tiskovne informacije u toku transponiranja grafičkim metodama i postupcima. Istraživanjem odvojenih segmenata zaštite i njihovim povezivanjem u sigurnosno zaštitini sustav autor je uveo novi pojam, a to je "koherentna" sigurnost u tiskarstvu. Autor utvrđuje kriterije za klasificiranje pojavnih oblika informacija u tisku, kao i vrste informacija koje se transponiraju grafičkim metodama i postupcima. Autor predlaže i utvrđuje kriterije za klasificiranje pojavnih oblika informacija koje se transponiraju kroz sve oblike grafičke obrade, te definira pojam grafičkog informiranja što je znanstvena novost i doprinos interdisciplinarnom pristupu istraživanja grafičke djelatnosti u kontekstu informacijskih znanosti.

U znanstvenom je (a i stručnom) radu surađivao s vrlo velikim brojem suradnika iz različitih grana znanosti, te je svojim velikim i širokim znanjem i izrazitom sposobnoš-ću znanstvene komunikacije između različitih polja i grana znanosti dao izniman doprinos primjeni informatike i informacijske znanosti u grafičkoj djelatnosti.

160

NASTAVNA DJELATNOST

a) Dodiplomska nastavna djelatnost

Dr. sc. Antun Koren u svom radu unapređuje nastavu, uvodi nove predmete i inovira postojeće studijske discipline. Uvođenjem novih predmeta autor je izradio nekoliko verzija planova i programa povezivanja informacijskih znanosti sa grafičkom djelatnošću, te uveo pojam "transponiranje informacija grafičkim metodama i postupcima". U cilju unapređenja nastave uvodi aktivne oblike nastave, kao što su seminari, vježbe i nastavne simulacije. Također kroz planove i programe omogućava studentima spoznaju sustava obrade znanstvenih i stručnih informacija u cilju što boljeg organiziranja samostalnog znanstvenog i stručnog rada. Kao predavač imao je niz nastupa na seminarima, promocijama i drugim skupovima.b) Poslijediplomska nastavna djelatnost

Pristupnik u svom radu unapređuje i poslijediplomsku nastavu uvođenjem kolegija

''Zaštita informacija u tisku''.

c) Mentorska nastavna djelatnost

Dr. sc. Antun Koren aktivno je uključen u mentorstva i podizanje znanstvenog podmladka,

tako da je mentor velikom broju studenta Grafičkog fakulteta

d) Nastavni programi i udžbenici

Suautor je knjga Tiskarstvo '03 i Tiskarstvo '04, koje služe kao nastavni materijal. Uveo je nove predmete i inovira postojeće studijske discipline. Uvođenjem novih predmeta autor je izradio nekoliko verzija planova i programa povezivanja informacijskih znanosti sa grafičkom djelatnošću, te uveo pojam "transponiranje informacija grafičkim metodama i postupcima". U cilju unapređenja nastave uvodi aktivne oblike nastave, kao što su seminari, vježbe i nastavne simulacije.

e) Ocjena pristupnikove nastavne djelatnosti

Pristupnikov rad zaslužuje visoku ocjenu. On je jedan od utemeljitelj uvođenja nastave informatike na Grafičkom fakultetu. Autor je nastavnog plana i programa na više predmeta. U radu s studentima postigao je izvrsne rezultate.

STRUČNA DJELATNOST

U svom radu pristupnik ima zastupljenu i stručnu djelatnost. Pristupnik je napisao i objavio veći broj stručnih članaka te je sudjelovao na više stručnih skupova, simpozija i seminara te možemo zaključiti da i stručni rad pristupnika zaslužuje visoku ocjenu.

161

OCJENA SVEUKUPNOG PRISTUPNIKOVA RADA

Na temelju svega izloženoga, sveukupni dosadašnji znanstveni, stručni i nastavni rad pristupnika može se ocijeniti solidnom što dokazuje velik broj kvalitetnih znanstvenih i stručnih radova te uspješna nastavna aktivnost u kojoj je pokazao sklonost za prenošenje znanja i sposobnost izvrsne komunikacije sa studentima. Pristupnik je kao teoretičar i praktičar uspio sintetizirati probleme iz domene grafičke djelatnosti u kontekstu informacijskih znanosti. Zahvaljujući tome dao je svoj znanstveni prilog modernog pristupa istraživanja informacija u grafičkoj djelatnosti. Kao sveučilišni nastavnik razvija nove forme nastave u koje unosi elemente tiskovne djelatnosti.

Iz provedene znanstveno stručne analize i ocjene, stručno povjerenstvo zaključuje da pristupnik dr. se. Antun Koren, ispunjava propisane minimalne uvjete za izbor u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje društvenih znanosti:

Na temelju iznesenog povjerenstvo iznosi sljedeće

M I Š L J E N J E

Pristupnik dr. sc. Antun Koren, docent na Katedri za Informatiku Grafičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ispunjava sve propisane uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora na vrijeme od pet godina jer ispunjava uvjete iz članka 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti ("Narodne novine" - pročišćeni tekst 59/96) i članka 74. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine - pročišćeni tekst 59/96), minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta ("Narodne novine" br. 94/96.) i minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja ("Narodne novine" br. 38/97).

Obrazloženje:

Dr. sc. Antun Koren, pristupnik u ovom postupku, udovoljava:

a) Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja u društvenim znanostima koja propisuju područna znanstvena vijeća na temelju članka 45. Zakona o znanstavenoistraživačkoj djelatnosti, prema kojima predloženik mora imati objavljene znanstvene radove (a2), kao i radove objavljene u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (a1). Za zvanje višeg znanstvenog suradnika (izvanrednog profesora) u području društvenih znanosti propisano je da broj objavljenih znanstvenih radova bude minimalno 13, od toga 4 znanstvena rada klasificirana kao a1. Dr. Antun Koren udovoljava ovom uvjetu jer je objavio je 16

znanstvenih radova, od toga 13 radova a1 i 3 rada a2. Radovi a1 u označeni kao (1.5.1.; 1.5.2.; 1.5.3.; 1.5.4.; 1.5.5.; 1.5.6., te

1.6.1.; 1.6.2.; 1.6.3.; 1.6.4.; 1.6.5.; 1.6.6.; 1.6.7.), a radovi a2 (1.7.1.; 1.7.2.; 1.7.3.)

b) Odredbama Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, čl. 42. st. 2. Zakona o visokim učilištima (NN 59/96) jer ispunjava uvjete za izbor u

162

zvanje višeg znanstvenog suradnika, što zahtijeva Zakon o visokim učilištima, čl. 74. st. 2.

1. Ima znanstveni stupanj doktora znanosti.2. Ima objavljene značajne znanstvene radove u časopisima i publikacijama

(knjige, monografije i sl.) s međunarodno priznatom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama koji su pridonijeli razvoju znanstvenog područja – obrazloženo pod točkom a) obrazloženja.

3. Ima nove radove nakon izbora u prethodno zvanje. 4. Proveo je preko tri godine u znanstveno-nastavnom zvanju docenta

(znanstvenoistraživačko znanje znanstvenog suradnika)

c) Uvjetima koje propisuje Zakon o Visokim učilištima, čl. 74. st. 2 (NN 59/96), koji propisuje da u zvanje izvanrednog profesora može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje višega znanstvenog suradnika i uvjete koje propisuje Rektorski zbor te ima nove radove objavljene nakon izbora u prethodno zvanje i najmanje tri godine nastavnog rada na visokom učilištu.

1. Dr. sc. Antun Koren ispunjava uvjete za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika (vidi prethodnu točku b).

2. Zadovoljava uvjete koje propisuje Rektorski zbor (vidi sljedeću točku d).3. Ima nove radove objavljene nakon izbora u prethodno zvanje (vidi točku

b3).4. Ima preko 18 godina nastavnog rada na visokom učilištu, od toga u zvanju

docenta pet godina

d) Dodatnim uvjetima koje propisuje Rektorski zbor, a prema zahtjevu Zakona o Visokim učilištima, čl. 74. st. 2 (NN 59/96), koji su objavljeni u Odluci o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja (NN 94/97) koji dodatno propisuju da Pristupnik za zvanje izvanrednog profesora treba u pravilu zadovoljiti dva od sljedeća četiri uvjeta:

1. da je izradio ili značajno sudjelovao u izradbi nastavnog teksta (udžbenik ili skripta) koji se kao obvezatni nastavni tekst upotrebljava u dodiplomskoj ili poslijediplomskoj nastavi;

2. da je sadržajno ili u metodici unaprijedio nastavni proces;

3. da je pod njegovim mentorstvom barem jedan pristupnik izradio magisterij ili doktorat znanosti, odnosno da je pod njegovim vodstvom izrađeno najmanje (5) diplomskih radova

4. da je bitno unaprijedio stručni rad ili bio voditelj poslijediplomskog studija, kolegija u poslijediplomskom studiju, poslijediplomskih tečajeva ili znanstvenih skupova.

Pristupnik dr. sc. Antun Koren dodatnim uvjetima za zvanje izvanrednog profesora:

1. Jer je izradio (u suautorstvu) knjigu koja se rabi kao nastavni materijal u dodiplomskoj nastavi na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

163

2. Jer je uveo nove predmete te u cilju unapređenja nastave aktivne oblike nastave, kao što su seminari, vježbe i nastavne simulacije.

3. Jer je pod njegovim mentorstvom izrađeno 15 diplomskih radova.

4. Jer je nositelj kolegija Zaštita informacija u tisku.

Na temelju svega izloženog, može se zaključiti da docent dr. sc. Antun Koren udovoljava svim Zakonom propisanim uvjetima, te stoga predlažemo da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabere dr. sc. Antuna Korena u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora na vrijeme od pet godina za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti (za predmete Informatika i Organizacija znanstvenog i stručnog rada),

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Damir Boras, izvanredni profesor

Dr. sc. Vilko Žiljak, redoviti profesor

Dr. sc. Zdravko Dovedan, izvanredni profesor

164

Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 15. 04. 2005.

Predmet: Izvještaj Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologije, za predmet Psihometrija, na Filozofskom fakultetu u Rijeci

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Odlukom Fakultetskog vijeća br. 3804-120-05-2 od 14. siječnja 2005. imenovani smo u ovo stručno povjerenstvo. Na natječaj objavljen 26. rujna 2004. u "Novom listu" javio se samo jedan pristupnik, dosadašnji nastavnik docent dr.sc. Vladimir Takšić. Na temelju dokumentacije koju je on priložio podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Životopis

Vladimir Takšić rođen je 1954. godine u Vinkovcima gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studij psihologije diplomirao je 1980. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom je fakultetu magistrirao 1988. obranom magistarske radnje "Specifičnosti psihičkih funkcija kod hipertoničara" i doktorirao 1998. godine obranom doktorske disertacije pod naslovom "Validacija konstrukta emocionalne inteligencije".

Na početku svoje profesionalne karijere kraće vrijeme radio je u Centru za mentalnu retardaciju i u Odjelu opće kliničke medicine Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu. Potom je 15 godina radio na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Od 1. ožujka 1999. zaposlen je na Odsjeku za psihologiju u Rijeci gdje sudjeluje u izvođenju nastave na predmetima Psihometrija i Uvod u metodologiju. Na temelju pozitivnog mišljenja ovog vijeća od 10. lipnja 1999. godine, izabran je u zvanje docenta.

Osim u sveučilišnoj nastavi, kandidat je bio uključen u znanstveni rad svojih ustanova, najvećim dijelom u okviru projekata koje je odobrilo i financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije RH. Od 2002. godine vodi projekt "Operacionalizacija i kroskulturalna validacija konstrukta emocionalne inteligencije". Rezultate svojih istraživanja izlagao je na većem broju domaćih i međunarodnih znanstveno-stručnih skupova, a do sada je objavio 30-ak znanstvenih i stručnih radova.

165

Znanstveni rad

Radove kandidata objavljene prije izbora u zvanje docenta ocijenilo je prethodno povjerenstvo. Njegove radove iz toga područja, koji se mogu razvrstati u tri široke skupine (radovi iz područja psihometrije, istraživanja nekih aspekata stresa i istraživanja fizioloških indikatora nekih psihičkih pojava) tadašnje povjerenstvo je pozitivno ocijenilo. Prihvaćajući ovu ocjenu u nastavku ćemo se osvrnuti na radove koji su objavljeni nakon toga. Kandidat je objavio slijedeće radove nakon izbora u zvanje docenta:

Takšić, V., Jurin, Ž. i Cvenić, S. (2001). Operacionalizacija i faktorsko-analitička studija konstrukta emocionalne inteligencije. Psihologijske teme, 8-9, 95-109.

Cilj je bio provjeriti utemeljenost operacionalizacije konstrukta tzv. emocionalne inteligencije u okviru modela Mayera i Saloveya. Autori su upotrijebili ranije konstruiran upitnik sa 136 čestica raspoređenih u 16 ljestvica za samoprocjenu različitih "sposobnosti i osobina" emocionalne inteligencije. Na uzorku učenika srednje škole (N = 458) autori su provjeravali pouzdanost i faktorsku strukturu ovih ljestvica. Njihova pouzdanost varirala je između .53 do 0.83, a faktorska analiza je pokazala da se u osnovi samoprocjena na ovim ljestvicama nalaze tri značajne latentne dimenzije koje su autori označili kao "percepcija i razumijevanje emocija", "regulacija i kontrola emocija" i "izražavanje i imenovanje emocija". Premda je dobivena složena struktura, koja ne omogućuje jednoznačnu interpretaciju faktora i formiranje ukupnih faktorskih rezultata, autori drže da dobiveni rezultati podržavaju mogućnost operacionalizacije konstrukta emocionalne inteligencije.

Takšić, V., Štokalo, V. i Kolić-Vehovec, S. (2003). Prognostička valjanost emocionalne inteligencije (kompetentnosti) za uspjeh u školi. Psihologijske teme, 10, 75-85.

Cilj je bio "ispitati odnos između različitih mjera akademske inteligencije i emocionalne inteligencije, kao i njihov relevantan doprinos prognozi školskog uspjeha". To što autori nazivaju "akademska" inteligencija mjereno je sa četiri subtesta Kalifornijskog testa mentalne zrelosti, a mjere emocionalne inteligencije bile su Kulenovićev Test analize emocija (KAE) i Takšićev Upitnik emocionalne kompetentnosti (UEK-45). Ispitivanje je provedeno na uzorku od 179 gimnazijalaca od 1 do 4. razreda iz Rijeke i Raba. Kao kriterijska mjera poslužio je njihov opći uspjeh na kraju polugodišta. Nikakve informacije o metrijskim karakteristikama ove kriterijske mjere nisu priložene. To je šteta, jer prediktori su pokazali vrlo malu povezanost s kriterijem. Regresijska je analiza pokazala da su značajni prediktori - verbalni faktor Kalifornijskog testa, spol i UEK objašnjavaju svega 14,7 % varijance školskog uspjeha.

Takšić, V. (2004). Skala emocionalne regulacije i kontrole (ERIK): provjera faktorske strukture. Psihologijske teme, 11, 43-54.

Analizirana je faktorska valjanost preliminarne verzije Upitnika emocionalne regulacije i kontrole (ERIK) na različitim i velikim uzorcima srednjoškolaca i

166

studenata. Konfirmatornom faktorskom analizom testirani su različiti modeli: jednofaktoski, dvofaktorski i trofaktorski. Model s jednim faktorom uglavnom zadovoljava kriterije i ima prihvatljivu unutrašnju konzistenciju. Najbolje indekse slaganja pokazao je model s tri faktora, no uz slabiju pouzdanost drugog, donekle i trećeg faktora. Autor preporuča dvofaktorsku strukturu, nastalu spajanjem drugog i trećeg faktora, osobito na uzorcima starijih ispitanika.

Takšić, V., Arar, Lj. & Molander, B. (2004). Measuring Emotional Intelligence: Perception of Affective Content in Art. Studia Psychologica, 46, 3, 195-202.

Polazeći od toga da se sposobnost prosudbe emocionalnih kvaliteta različitih podražaja smatra jednim aspektom emocionalne inteligencije, autori su pokušali istražiti je li moguća valjana prosudba afektivnih sadržaja umjetničkog djela. Odabrano je 60 pastelnih slika, koje je sama njihova autorica procijenila pomoću 151 deskriptora čuvstvenih stanja. Faktorska analiza je pokazala da se u osnovi njenih prosudbi nalaze tri faktora: "negativni čuvstveni ton", "pozitivni čuvstveni ton" i "aktivacija". Faktorska opterećenja na ovim latentnim dimenzijama i test-retest pouzdanosti prosudbi poslužili su da se odabere skup od 12 slika i 20 deskriptora za nastavak istraživanja. Prosudbe koje je ovim slikama dalo 12 eksperata, učitelja i terapeuta umjetnosti, pokazale su visok stupanj slaganja sa prosudbama same autorice slika. Autori zaključuju da bi ovaj skup od 12 slika i 20 deskriptora mogao biti prikladna osnova za razvoj jednog testa emocionalne inteligencije.

Ambrosi-Rendić, N., Pokrajac-Bulian, A. & Takšić, V. (2005). Nine, seven, five or three: how many figures do we need for assessing body image? Perceptual and Motor Skills, 100, 488-492.

Osnovni cilj je bio provjeriti metrijske osobine različitih varijanti figuralne skale procjene tjelesnog izgleda (The Contour Drawing Rating Scale;Thompson & Gray, 1995). Originalna verzija skale ima devet figura (kontura tijela) koje ispitanici koriste u procjeni sadašnjeg i idealnog vlastitog izgleda. U ovom istraživanju četiri su skupine studentica (ukupno njih 320) su svoj sadašnji i idealni izgled procjenjivali na skali od 3, 5, 7 i 9 figura, koje su jedanput prezentirane u serijalnom redoslijedu (siluete poredane od vrlo mršavih do izrazito gojaznih), drugi puta u slučajnom rasporedu. Ustanovljene su značajne razlike u rezultatima različitih indikatora (oblik distribucije, prosječne vrijednosti, korelacije i s drugim varijablama) jedino kada je korištena skala od samo tri figure i ona se razlikuje od skala s većim brojem figura, između kojih nije bilo značajnih razlika. Nalaz se uklapa u poznato pravilo o optimalnom broju podražaja ili skalnih vrijednosti od pet plus/minus dva.

Autor je među znanstvenim radovima prijavio još i ovaj rad:

Takšić, V. (2002). Upitnici emocionalne kompetentnosti (inteligencije). U: K. Lacković-Grgin, A. Proroković, V. Ćubela & Z. Penezić. Zbirka psihologijskih mjernih instrumenata. Filozofski fakultet Zadar.

U njemu opisuje već spomenuti upitnik UEK-136 za samoprocjenu 16 aspekata emocionalne inteligencije, konstruiran prema modelu Mayera i Soloveya. Osim kratkog objašnjenja upitnika, u članku se prikazuju neki rezultati analize metrijskih

167

osobina koje je autor dobio u okviru svoje disertacije i nekih drugih, dijelom objavljenih istraživanja. Povjerenstvo drži da ovaj rad ima značajke stručnog rada.

Kao što je vidljivo iz ovih kratkih prikaza radova, Vladimir Takšić se sustavno bavi problemima emocionalne inteligencije, područjem istraživanja koje je u proteklom desetljeću pobudilo velik interes šire javnosti i nekih istraživača. Takšić nastoji odgovoriti na neka temeljna pitanja o opstojnosti ovog konstrukta, mogućnosti njegove operacionalizacije, valjanosti instrumenata predloženih za njegovo mjerenje, kao i pitanja koja s odnose na mogućnost da se temeljem njegova mjerenja predviđaju neki aspekti ponašanja. Opsežnim istraživanjima i primjenom adekvatnih psihometrijskih pristupa, Takšić nam pomaže da se približimo odgovorima o utemeljenosti ovog kontroverznog konstrukta. Njegov je rad imao i međunarodni odjek: na predstojećem Evropskom psihologije jedan simpozij posvećen je među-kulturalnoj validaciji njegovog Upitnika emocionalne kompetencije.

Nastavna djelatnost

Vladimir Takšić ima dugogodišnje iskustvo u sveučilišnoj nastavi. Godinama je na Odsjeku za psihologiju Sveučilišta u Zadru održavao različite oblike nastave iz statistike, psihologijske metodologije, psihometrije, opće psihologije i drugih. Na svom sadašnjem poslu na Filozofskom fakultetu u Rijeci redovito drži kolegije Psihometrija, Inteligencija i Odabrana poglavlja iz metodologije. Kao gostujući nastavnik na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu predaje kolegij Statistika u psihologiji, a na Filozofskom fakultetu u Osijeku Psihometriju. U okviru poslijediplomske nastave na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i u Sarajevu predavao je o teorijama i mjerenju emocionalne inteligencije. Kao mentor vodio je 37 diplomskih radova, bio je mentor u jednom magistarskom i jednom doktorskom radu.

Zaključak i prijedlogVladimir Takšić objavio je oko 30 znanstvenih radova, pretežito u publikacijama vlastitih institucija. Pet radova je objavio u publikacijama s međunarodnom recenzijom. Od ovih pet radova, dva su objavljene u zborniku radova jednog međunarodnog simpozija. Budući da povjerenstvo za izbor Vladimira Takšića u zvanje docenta prihvatilo ove radove kao radove objavljene u "publikaciji s međunarodnom recenzijom", ovo povjerenstvo može samo konstatirati da Vladimir Takšić ispunjava minimalne propisane zahtjeve za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika u području društvenih znanosti koje je propisalo znanstveno područno vijeće za društvene znanosti (Minimalni uvjeti za izbor u znanstvena zvanja NN 38/97).

Vladimir Takšič također ispunjava i pet uvjete Rektorskog zbora za izbor u zvanje izvanrednog profesora (izvodio je nastavu na poslijediplomskom studiju, pod njegovim mentorstvom obranjeno više od pet diplomskih radova i više od dva magistarska ili doktorska rada, izvan matične institucije održao je više od tri pozvana predavanja, bio je član fakultetskih tijela koje skrbe o nastavi) i pet "dodatnih uvjeta" (bio je voditelj međunarodnog projekta i suradnik u nekoliko znanstveno-istraživačkih projekata,

168

prezentirao je više od pet radova na domaćim i međunarodnim skupovima, bio je član organizacijskih odbora većeg broja skupova i član uredništva znanstvenih časopisa).

Predlažemo da se dr.sc. Vladimir Takšić promakne u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora u području društvenih znanosti, polje psihologija.

Povjerenstvo:

Dr.sc. Branimir Šverko, red. prof.

Dr.sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

Dr.sc. Ingrid Brdar, izv.prof. (Filozofski fakultet u Rijeci)

169

Odsjek za sociologijuFakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 19.04.2005.

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 9.02.2005. g. (rješenje br. 3804-140-05-2 od

25.02.2005.) imenovani smo u povjerenstvo koje treba dati mišljenje o ispunjavanju

uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za

znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija

hrvatskog društva, na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Podnosimo

Vijeću sljedeći

I z v j e š t a j.

Na javni natječaj objavljen u Vjesniku prijavio se samo doc. dr. Dražen Lalić,

nastavnik na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Kandidat je svojoj prijavi na

natječaj podnio sve potrebne dokumente te je povjerenstvo moglo pristupiti radu.

Osvrt na životopis pristupnika. Doc. dr. Dražen Lalić je rođen 1960. g., osnovnu i

srednju školu završio je u Splitu, a studij politologije na Fakultetu političkih znanosti

u Zagrebu diplomirao je 1983 g. Na poslijediplomskom studiju iz područja sociologije

religije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistrirao je 1990. Doktorirao je 1993.

g. iz područja sociologije.

Zaposlenje pristupnika. Od 2000. g. stalno je zaposlen na Fakultetu političkih znanosti

u Zagrebu gdje drži nastavu iz predmeta Sociologija hrvatskog društva i Politička

komunikacija na dodiplomskom studiju politologije i studiju novinarstva. Osim toga,

pristupnik je na Filozofskom fakultetu u Zadru u šk. god. 1996-1998, držao nastavu

na dodiplomskom studiju sociologije iz predmeta Sociologija mladih kao i na

Kineziološkom fakultetu u Splitu gdje je držao nastavu iz predmeta Sociologija sporta

(Kineziološka sociologija) u šk. god 1998-2000. Tijekom akad. godine 2003-2004.

pristupnik je također na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu, a na studiju

doškolovanja radnih terapeuta, bio nositelj nastave na predmetu Društvena obilježja

170

problema ovisnosti o drogi. Na matičnom fakultetu drži nastavu na

poslijediplomskom studiju iz predmeta Upravljanje socijalnim devijacijama i

problemima u hrvatskom društvu.

Znanstvena djelatnost. Pristupnik je bio i jeste voditelj mnogih znanstvenih projekata

iz različitih područlja. U navedenim projektima je bio voditelj u 2 slučaja, a u 4

suradnik – istraživač. U 7 navrata održao je saopćenja na znanstvenim skupovima u

zemlji i u inozemstvu (4 u inozemstvu i 3 u zemlji), od čega 2 iza posljednjeg izbora

(1 međunarodni, jedan domaći). Kao gost predavač gostovao je u na sveučilištu u

Milanu i u Mariboru, te kao nastavnik na više fakulteta (sveučilišta) u Hrvatskoj.

Pristupnik je bio i na studijskom putovanju u SAD 1992. g., član je Hrvatskog

politološkog društva i Hrvatskog sociološkog društva, a u periodu 1996-1998. bio je

potpredsjednik HSD-a.

Stručna aktivnost pristupnika vrlo je bogata – bio je voditelj istraživačkog odjeljenja

dnevnog lista «Slobodna Dalmacija», jedan je od osnivača istraživačke agencije za

istraživanje javnog mnijenja «Puls» gdje je radio tri godine, a u Upravnom odjelu za

socijalnu skrb i zdravstvenu zaštitu grada Splita radio je pet godina na razvijanju

programa suzbijanja ovisnosti, unapređivanju socijalne skrbi, socijalne zaštite i

poticanju suradnje s nevladinim organizacijama. Pristupnik je surađivao i sa Školom

narodnog zdravlja A. Štampar u Zagrebu na realizaciji mnogih projekata i aktivnosti,

kao i s Američkom agencijom USAID i organizacijom American Health Alliance u

nekoliko projekata. Bio je član odbora udruženja Otvoreno društvo a član je i

upravnog odbora nevladine organizacije Documenta koja se bavi tretiranjem

posljedica ratnih zbivanja na području bivše Jugoslavije. Osim navedenog, pristupnik

je i aktivan u medijima, često nastupa i promovira profesionalna stajališta.

Osvrt na radove pristupnika. Od posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje

docenta pristupnik je objavio ukupno 3 knjige (jednu kao samostalni autor, a dvije u

koautorstvu), te 5 znanstvenih radova (poglavlja u knjigama, članci, od čega 2 u CC

časopisima ili po vrsnoći s njima izjednačenima), a uredio je i dva priručnika – knjige

u navedenom periodu. Ukupno je pristupnik do sada objavio 6 knjiga (2 kao

samostalan autor, 4 u koautorstvu), 20 znanstvenih radova – članaka ili poglavlja u

knjigama. Do sada je bio mentor u izradi pet diplomskih radnji na dodiplomskom

171

studiju i mentor jednom kandidatu – magistrandu. U nastavku ovog izvještaja osvrnut

ćemo se na neke radove kandidata.

U knjizi Na mladima svijet zastaje. Grupni intervju s mladim splitskim delinkventima

(u koautorstvu s Pilić, D.) Zagreb: Jesenski & Turk, 2001. su prezentirani rezultati

multidisciplinarnoga (sociologijskog i psihologijskog) istraživanja stavova i

vrijednosti mladih delinkvenata u Splitu. Istraživanje je provedeno u svibnju 2000.

godine korištenjem grupnoga intervjua u kojemu je sudjelovao 21 adolescent

(štićenici Centra za odgoj na splitskim brdima i delinkventi uključeni u program

vršnjačke pomoći udruge Most). Grupna rasprava je provedena (vodili su je autori

knjige) na temelju dramoleta kojega je izveo Dramski studio za mlade u Splitu.

Osnovni okvir istraživanja bio je zasnovan na teorijskom konceptu individualnoga

reagiranja (prilagodbe) na anomijsku društvenu situaciju koju je razvio američki

sociolog Robert K. Merton. Slijedom toga, analizirani su stavovi i mišljenja

intervjuiranih mladih delinkvenata o odnosu kulturnih ciljeva i raspoloživih

(postojećih) sredstava za ostvarenje tih ciljeva u društvenom okružju u kojemu žive

vezano za individualna reagiranja na društvenu situaciju anomije. Ustanovljena je

prisutnost tri načina reagiranja iz Mertonove klasifikacije među intervjuiranim

mladim delinkventima: konformizam, inovacija i povlačenje; zanimljivo je da niti

jedan intervjuirani nije u svojim istupima izrazio sklonost ka ritualističkom ili pak

buntovnom reagiranju (pobuna). Rasprava se najviše vodila između konformista i

onih koji su bili skloniji kriminalnim načinima (ponajprije trgovina drogom)

ostvarenja svojih (uglavnom prilično preuzetnih) životnih ciljeva. Rezultati grupnoga

intervjua sugerirali su moguću prisutnost dodatnoga načina reagiranja, koji u stvari

predstavlja idealnotipsku kombinaciju između djelovanja rukovođenim načelina

konformizma i inovacije. Taj način reagiranja (neki intervjuirani su ga nazvali

«srednji put») najvjerojatnije je povezan s recentnim profiliranjem «novih

kriminalaca» koji se svojim životnim stilom pokušavaju predstaviti kao «normalni»

članovi društva. U ovoj je studiji, zanimljivim metodološkim pristupom testirana

validnost kategorizacije koju je predložio R. K. Merton. Autori su uspješno primijenili

predloženi model, testirali ga na odgovarajućoj populaciji i dobili zanimljive i

inovativne zaključke i nalaze.

U knjizi Split kontra Splita. Pogled sociologa na probleme jednoga grada, Zagreb:

Jesenski & Turk, 2003. autor, pristupnik doc. dr. Dražen Lalić je prezentirao osnovne

172

rezultate istraživanja kojeg je autor proveo početkom desetljeća u Splitu. Iskustvenu

građu za pisanje knjige autor je dobio jednogodišnjim (od rujna 2001. do rujna 2002.)

pisanjem dnevnika kao specifičnim oblikom kombiniranja etnografske i

autobiografske metode. Na temelju velikoga broja podataka prikupljenih takvim

korištenjem kvalitetativne metodologije, autor analizira društvene prilike

suvremenoga Splita; posebnu pažnju usmjerava na probleme toga grada koji je već

dulje vrijeme izložen urbanoj krizi koja je povezana sa širim društvenim procesima

(tranzicije i modernizacije) i posljedicama Domovinskoga rata te svekolike društvene

krize. Pritom polazi od teorijskoga okvira koji je ponajviše određen sociologijskim

konceptima društvenoga problema i problema gradova, te politologijskom teorijom

urbanoga režima. Na temelju analize iskustvene građe autor ističe prisutnost 13

najvažnijih problema suvremenog Splita: propadanje gospodarstva, nezaposlenost,

socijalna ugroženost, nasilje, ovisnost o drogi, prometna izoliranost, urbanistička

devastacija, korupcija, problemi pravosuđa, kriza kulturnoga života, političke podjele

i tenzije, te politički ekstremizam. U knjizi su izložene interpretacije situacije brojnih

građana Splita i samoga autora koje se odnose na te probleme, kao i uz to vezani važni

statistički pokazatelji. Poseban doprinos knjige je klasifikacija reagiranja građana

Splita na te probleme koja pobliže opisuje pet osnovnih načina reagiranja: nesvjesno-

konformističkog, utilitarno-devijantnog, pasivnog, defetističkog i društveno-

angažiranog. Autor uočava kako su načini na koje se ljudi kao pojedinci i kao članovi

skupina odnose prema problemima grada određeni raznovrsnim varijablama,

ponajviše (njihovom) dobi, razinom obrazovanja, zanimanjem, društvenim statusom,

razinom (ne)prihvaćanja urbane kulture, te stupnjem vezanosti za lokalni identitet. U

zaključku autor ističe kako mnogostruke kulturne, političke i druge razlike i

suprotnosti suvremenog Splita značajno utječu na održavanje i širenje problema tog

grada, ali da se s druge strane te razlike i suprotnosti otvoreno izražavaju što je

vrijedan potencijal za suzbijanje problema pod uvjetom da na dođe do suradnje

različitih aktera (ponajprije vlasti i građana te njihovih udruga) na tom planu. Uz

uvod, tekst dnevnika (podijeljen na sedam osnovnih područja urbanoga života) te

analizu iskustvene građe, u knjizi su prezentirane metodološke bilješke u kojima

autor, također u obliku dnevničkih zapisa, opisuje proces pripreme i provođenja

istraživanja, te pisanja završnoga izvještaja.

U ovoj knjizi autor znalački primjenjuje različite metode kvalitativnog istraživanja u

društvenim znanostima, što predstavlja svakako zanimljivu inovaciju u našoj

173

sociološkoj produkciji. Posebno valja istaknuti inovativnost, primjenu tehnike

sudjelujućeg promatranja te spremnost autora da se osobno «izloži» svojom

interpretzacijom slike urbane svakodnevice Splita kao autor gradu u kojem djeluje i

živi. Na taj je način kandidat pokazao da je sociološka djelatnost moguća i kroz

specifičan «sociološki aktivizam», što je demonstrirao i u ranijim djelima, napose u

djelu u kojem je analizirao djelovanje navijačkih nogometnih skupina u nas kada je

samostalno aktivno proučavao fenomenologiju grupa kroz aktivnu participaciju.

U knjizi Lokalna politika u Hrvatskoj: tri studije. Kriza gradske vlasti u Splitu 2001-

2002: viđenje aktera, (u koautorstvu s Petak, Z., Kasapović, M.) Zagreb: Fakultet

političkih znanosti, 2004. kroz tri studije o (u našoj društvenoj znanosti prilično

zanemarenoj) tematici lokalne politike prezentiraju se rezultati znanstveno-

istraživačkog projekta «Izbori, stranke i parlament u Republici Hrvatskoj» koji se

realizirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Pristupnik Dražen Lalić

problematizira krizu gradske vlasti u Splitu 2001-2002. U knjizi se prezentira izvještaj

istraživanja koje je korištenjem metode strukturiranoga intervjua (na uzorku od

dvadeset vodećih splitskih političara) provedeno početkom 2002. godine. Detaljno su

prezentirani stavovi i mišljenja najistaknutijih političara Splita o nekim važnim

strukturalno-političkim pitanjima vezanima za lokalnu vlast u Hrvatskoj te o

društvenom stanju i problemima drugog najvećeg grada u nas; prezentirani su njihovi

uvidi u provođenje izbora za Gradsko vijeće Splita 2001, ocjene funkcioniranja

gradske vlasti, kao i pogledi na raspad stare i formiranje nove gradske vlasti te na

krizu te vlasti u cjelosti. Posebno su vrijedni pokazatelji koji se odnose na socijalna

obilježja i društvene kontakte političara, te njihove (pokazalo se – uglavnom

kontroverzne) motive za političko djelovanje. Rezultati navedenog iscrpnoga

istraživanja su pokazali kako je politička elita Splita bila ključni čimbenik krize vlasti

u tom gradu kao onog tipa političkog zbivanja koje nije imalo samo znatne lokalne

posljedice, nego je utjecalo i na šire političke promjene (primjerice, izlazak HSLS-a iz

koalicijske vlasti na državnoj razini, a i druge). Autor zaključno ocjenjuje kako su se u

tom konfliktnom političkom procesu izrazito bipolarizirali politički akteri, te da su u

njemu (slijedom uske povezanosti političke prakse na lokalnoj i državnoj razini) jasno

došli na vidjelo neki značajni nedostatci stranačkoga života i načina vladanja u nas. U

tom se smislu posebno upozorava na preovladavajuće funkcioniranje kolektivnih

političkih aktera kao office i interest seeking stranaka, umjesto kao policy seeking

174

stranaka, te na nepoznavanje ili zanemarivanje vještina i znanja vladanja koji se

uspješno koriste u zemljama razvijene demokracije. U ovom je djelu dat iscrpan

pregled sociološke i politološke dimenzije funkcioniranja vlasti u jednom određenom

socijalno-političkom kontekstu u presjeku vremena. Kandidat je pokazao da je

umješan u interpretiranju kvalitativnim metodama prikupljenih podataka i činjenica te

doveo da značajnih spoznaja o slabostima i prednostima postojećeg političkog ustroja

u našem drugom po veličlini gradu.

U radu «Kontroverzno međudjelovanje obitelji i drugih činitelja socijalizacije mladih

u vezi s konzumiranjem droge i ovisnošću o drogi u nas danas», u zborniku sa skupa

«Borba protiv ovisnosti – borba za zdravu obitelj» (Zbornik radova skupa održanoga

19- 22. rujna 2004. u Puli), Zagreb: Ured za suzbijanje zlouporabe droge Vlade

Republike Hrvatske, 2005. problematizira se interakcija između obitelji i drugih

činitelja socijalizacije u vezi s konzumiranjem droge i ovisnosti o njoj u Hrvatskoj

danas. U suvremenom složenom i zahtjevnom društvenom i civilizacijskom kontekstu

djelovanje obitelji kao primarnoga činitelja socijalizacije usko je povezano s

utjecajem drugih primarnih (škole i skupine vršnjaka) te sekundarnih (masovni mediji,

sportske i kulturne organizacije, crkva i ostalih) činitelja socijalizacije na mlade. Ta

povezanost posebno dolazi do izražaja za vrijeme adolescencije kao prijelaznog

životnoga doba koje je osobito osjetljivo za mladu osobu i u kojemu se posebno

intenzivno usvajaju vrijednosti i pripadajući obrasci ponašanja, a upravo za vrijeme

adolescencije uglavnom otpočinje kontakt djevojaka i mladića s drogom. Obitelj je

prisiljena ustupiti dio svoga «socijalizacijskoga suvereniteta», i to ne samo na

organizirane društvene činitelje s kojima ima ili može imati «prohodne» kanale

komuniciranja, nego i na činitelje na koje teško ima upliv ili ga pak uopće ne može

ostvariti. Autor sugerira kako prevencija konzumiranja droge i stjecanja ovisnosti o

drogi kod mladih može biti unaprijeđena djelovanjem različitih činitelja socijalizacije

i njihovom suradnjom, ali s druge strane neke kontroverze funkcioniranja činitelja

socijalizacije mogu izazvati ili povećati spremnost mladih da (kontinuirano) uzimaju

drogu i tako reagiraju na životne teškoće. U izlaganju se prezentiraju primjeri za to

vezanoga nepovoljnoga utjecaja nekih činitelja socijalizacije na mlade: različitih

medija (televizija, film, glazba), sportskih organizacija, neformalnih skupina mladih,

pa i škole. Posebno se analizira odnos obitelji prema tom štetnom utjecaju koji je

često obilježen nepoznavanjem naravi funkcioniranja drugih činitelja socijalizacije te

175

utjecaja koje one imaju na mlade. Naposljetku, izlažu se neki prijedlozi preventivnih

aktivnosti usmjerenih na prevladavanje kontroverzi u tom međuodnosu te bolju

suradnju između obitelji i drugih činitelja socijalizacije u nas danas. I u ovom radu

autor je pokazao kompetentnost u objašnjavanju aktualnih fenomena s kojima je

hrvatsko društvo sve više suočeno. Pristupnik je dugogodišnji istraživač fenomena

ovisnosti, radio je i u praktičnim dimenzijama sprečavanja ovisnosti u Splitu a u ovom

je radu umješno kombinirao teorijske i empirijske dimenzije navedenih problema.

U radu «Spotovi i glasovi: usporedba televizijskoga oglašavanja stranaka u izbornim

kampanjama 2003. i 1995. u Hrvatskoj», (u koautorstvu s Kunac, S.) objavljenom

uzborniku «Izbori i demokratska konsolidacija u Hrvatskoj», (ur. N. Zakošek),

Zagreb: Politička kultura, 2005. autori uspoređuju rezultate empirijskog istraživanja

televizijskih spotova u izbornoj kampanji 2003. s rezultatima istovrsnoga istraživanja

kojega su proveli u vezi s izborima 1995. u Hrvatskoj (objavljeni u zborniku

«Pakiranje vlasti», Vrcan i drugi,1999). Oba istraživanja su provedena metodom

analize sadržaja, čemu je u istraživanju spotova iz 2003. pridodano korištenje nekih

rezultata ispitivanja javnoga mnijenja koje je Fakultet političkih znanosti u Zagrebu

proveo u vezi s tim izborima. U tekstu su uspoređena kvantitativna obilježja uzorka

spotova koje su stranke koristile u kampanji 2003. s onima iz 1995., pri čemu je

ustanovljeno znatno povećanje broja spotova te emitiranja i to različitih stranaka

(HDZ je na tom planu izgubio dominaciju iz sredine 90-ih), njihovo kraće trajanje,

sustavnije vremensko raspoređivanje spotova i druge razlike. Izloženi su rezultati

istraživanja koji se odnose na sadržajna obilježja spotova, u sklopu čega su posebno

istaknute znatne razlike u prezentiranju predsjednika stranaka (osobito HDZ-a) u tim

kampanjama. Ustanovljeno je postojanje korelacije između obilježja (kvantitativnih i

sadržajnih) televizijskog oglašavanja stranaka 2003. i njihovog (ne)uspjeha na tim

izborima, što se ponajprije izrazilo kod HDZ-a i HNS-a kao stranaka koje su imale

(prema ocjeni anketiranih) najatraktivnije TV-spotove. U sklopu interpretacije

rezultata istraživanja, povezano s teorijskom osnovom istraživanja, autori su upozorili

na zaglupljivanje i trivijalizaciju političkoga diskursa kao posljedice intenziviranja

«spektakularizacije politike», njene medijske kolonizacije kao i «pakiranja politike»

posljednjih godina u Hrvatskoj koje je došlo do izražaja u izbornoj kampanji 2003. g.

Zaključno je istaknuto kako se u usporednom analiziranju sadržaja spotova iz

kampanja 1995. i 2003. ustanovili učinci konsolidiranja demokracije u Hrvatskoj u

176

posljednjoj kampanji, i to kako pozitivni (slobodniji i ravnopravniji pristup medijima

te ravnopravnije korištenje televizijskoga oglašavanja različitih stranaka, i slični) tako

i negativni učinci (nekritičko preuzimanje obrazaca političkoga komuniciranja sa

zapada kojima se to komuniciranje trivijalizira i spektakularizira, pri čemu slabi

njegova kvaliteta koja bi se trebala izražavati u raspravi o najvažnijim temama i

problemima društvenoga života). I u ovom radu pristupnik je pokazao kompetenciju,

spretnost povezivanja teorijskih koncepata i empirijske analize, a posebnu kvalitetu

ovog rada predstavlja njegova komparativna dimenzija koja je poslužila za zasnivanje

temeljnijih i relijabilnijih zaključaka.

U radu «Političari i problemi: vodeći političari Splita o problemima grada», Politička

misao, (3):106-126, 2002. pristupnik polazi od različitih i multidisciplinarnih

teorijskih pristupa (ponajprije od sociologijskih određenja društvenih problema i

problema grada, te politologijske teorije urbanoga režima) te analizira odnos vodećih

političara Splita prema problemima tog grada početkom ovoga desetljeća. Analizu

temelji na rezultatima istraživanja provedenog u veljači i ožujku 2002. godine

korištenjem metode strukturiranoga intervjua na uzorku od dvadeset vodećih lokalnih

političara. Rezultati istraživanja pokazuju da istaknuti splitski političari društveno

stanje toga grada ocjenjuju nepovoljnim i opterećenim brojnim problemima, od kojih

su najizrazitiji slijedeći: nezaposlenost, propadanje gradske privrede, prometna

izolacija grada, socijalna ugroženost mnogih njegovih građana te urbanistička

devastacija. Intervjuirani političari uglavnom ističu kako su ti i drugi problemi u

velikoj mjeri izazvani stanjem u suvremenom hrvatskom društvu, odnosno ključnim

činiteljima društvenoga konteksta (pretvorba vlasništva, ekonomska i svekolika

društvena kriza, Domovinski rat...). Analiza intervjua pokazuje da su političke

napetosti i podjele u Splitu izrazite, te da su kao takve velika prepreka učinkovitom

suzbijanju problema grada. U mišljenjima i stavovima većine vodećih splitskih

političara autor uočava, s jedne strane, znatnu sklonost elitističkom pa (tendencijski) i

autoritarnom pristupu rješavanju tih problema, a s druge strane nedovoljnu spremnost

za rješavanje problema grada kroz suradnju s drugim socijalnim akterima.

U radu «Ritualno i zbiljsko nasilje među mladima u suvremenoj Hrvatskoj», Anali

Studentskog centra u Zagrebu, str. 104-113, 2003., pristupnik polazi od subkulturne

teorije ritualizirane agresije koju su osmislili britanski sociolozi Marsh, Rosser i

177

Harre. Prema tom teorijskom pristupu, ustanovljenom na temelju istraživanja

ponašanja nogometnih navijača, nasilje među pripadnicima navijačke subkulture nije

usmjereno ozbiljnijem ozljeđivanju suparnika (zbiljsko nasilje), već je dominantno

ritualne naravi. Autor razlikuje tri razine uzroka ustanovljenoga recentnoga povećanja

zbiljskoga nasilja među mladima u Hrvatskoj: unutarnja (sub)kulturna razina

(suprotnosti između različitih subkultura i u okviru istih subkultura), razina odnosa

između subkultura mladih i službene kulture (sukobi i nerazumijevanje između

subkultura i kulture koju promiču različite vlasti), te općedruštvena razina (nepovoljan

društveni položaj mladih, povećanje mogućnosti za kriminalno ponašanje i

komuniciranje nasilje, i slično). U zaključku ocjenjuje kako je posljednjih godina u

nas došlo do narušavanja ravnoteže između zbiljskoga i ritualnoga nasilja u smislu

mutiranja ritualnoga u sve izrazitije zbiljsko nasilje što nije samo karakteristično za

pripadnike navijačke i drugih devijantnih subkultura, nego i za neke druge mlade.

Autor naposljetku sugerira kako racionalnu društvenu akciju usmjerenu suzbijanju

nasilja među mladima treba otpočeti sustavnim upoznavanjem zbiljske pojavnosti i

uvjetovanosti toga društvenoga problema kako bi se prevladale zastarjele i

stereotipizirane predodžbe vlasti i javnosti o nasilju među mladima.

U radu «Obilježja pakiranja politike u izbornoj kampanji HDZ-a i SDP-a 2003.

godine», Politička misao (1): 55-73 2004. pristupnik polazi od ocjene kako je

«pakiranje politike» posljednjih godina istaknuta tema u znanstvenoj i stručnoj

raspravi o političkom komuniciranju. Autor iznosi teorijska određenja i shvaćanja

toga fenomena, te razmatra njegova osnovna obilježja i učinke. Polazeći od

navedenog teorijskoga koncepta analizira prisutnost pakiranja politike u izbornoj

kampanji HDZ-a i SDP-a kao dvije najveće stranke u Hrvatskoj. To čini kroz

ispitivanje prisutnosti šest načina pakiranja politike u kampanji koja je prethodila

parlamentarnim izborima 2003: korištenje televizije, suradnju stranaka sa spin-

doktorima i medijskim konzultantima, medijsko prezentiranje kontakata političara sa

slavnim osobama, konstruiranje i promicanje imidža političkih vođa, odnos prema

društvenim pitanjima i problemima te napade na suparnike. U tom ispitivanju

pristupnik se koristio rezultatima analize sadržaja uzorka televizijskih spotova

stranaka korištenih u kampanji 2003. i ankete provedene uoči tih izbora na

reprezentativnom uzorku punoljetnih građana Hrvatske. Pokazalo se kako su u toj

izbornoj kampanji vodeće stranke u Hrvatskoj nastojale dobiti potporu birača putem

pakiranja politike, što je posebno jasno došlo do izražaja u intenzivnom korištenju

178

televizije i promicanju imidža predsjednika tih stranaka. Pokazalo se kako je taj i

druge načine pakiranja politike pobjednička stranka na izborima HDZ vještije

koristila od svoga najvećega konkurenta SDP-a. Autor upozorava kako je uočljiva

prisutnost pakiranja politike smanjila kvalitetu političkog diskursa u toj izbornoj

kampanji. Stoga je ta kampanja djelomice izgubila svoju osnovnu funkciju da bude

argumentirana i javna rasprava o ključnim pitanjima i problemima društvenog

razvoja.

Osim ovih ukratko prikazanih radova, valja istaknuti da je pristupnik doc. dr. Dražen

Lalić poslije posljednjeg izbora u zvanje objavio i uredio nekoliko knjiga i priručnika

među kojima ističemo sljedeće: Nasilničko ponašanje športske publike, ur. Bilić, I.,

Lalić, D., Russo, A., Split: Grad Split – Poglavarstvo i Europski pokret Split, 2002. te

djelo HIV/AIDS, stigma i diskriminacija, (uredio D. Lalić), Zagreb: United States

Agency for International Development (USAID), American International Health

Alliance i Škola narodnog zdravlja Andrija Štampar, 2004.

Mišljenje i prijedlog povjerenstva.

Pristupnik doc. dr. D. Lalić plodan, aktivan i svestran je sociolog i politolog koji već

niz godina djeluje kako na akademskom, tako i na istraživačkom planu. Njegove

analize navijačkih skupina u nas, analize ovisničkog ponašanja, grafitizma, analize

političkih procesa i izbornog ponašanja građana Hrvatske kao i novija analiza urbane

strukture Splita, predstavljaju inovacijske pomake u našoj sociologiji i politologiji,

odnosno, u našoj profesionalnoj produkciji. D. Lalić je inovativan istraživač, koji ne

preza od aktivnog osobnog angažmana, te koji je, ukoliko to predmet istraživanja

nalaže, spreman izložiti i «vlastitu kožu». Istodobno, on je i cijenjen nastavnik i

stručnjak na svom fakultetu i u širim akademskim i ostalim krugovima koji je svojim

djelovanjem zaslužio povjerenje kako akademske zajednice, tako i studenata.

Također, valja istaknuti da pristupnik doc. dr. D. Lalić vrlo često djeluje i u širem

medijskom prostoru te na taj način aktivno promovira profesionalna i stručna stajališta

i rezultate aktivnosti sociologije i politologije.

Obzirom na analizu djelovanja i radove doc. dr. Dražena Lalića, nastavnika na

Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, povjerenstvo drži da kandidat u potpunosti

ispunjava uvjete čl. 42 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, čl. 74. Zakona o

179

visokim učilištima te minimalne uvjete propisane Rektorskim zborom visokih učilišta

za izbor u više znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora jer:

ima nove objavljene radove poslije posljednjeg izbora

ima više od tri godine nastavnog rada na visokom učilištu

ima objavljene značajne znanstvene radove u časopisima i publikacijama s

međunarodno priznatom recenzijom

je sadržajno i metodički unaprijedio nastavni proces

je 5 pristupnika izradilo diplomske radove pod njegovim mentorstvom (jedan

pristupnik radi magistarski rad)

je voditelj kolegija na poslijediplomskom studiju

Obzirom na rečeno, povjerenstvo konstatira da doc. dr. Dražen Lalić, nastavnik

Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu ispunjava uvjete za zbor u znanstveno-

nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti,

polje sociologija, za predmet Sociologija hrvatskog društva.

Povjerenstvo:

dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

dr. sc. Zvonko Lerotić, red. prof.

(Fakultet političkih znanosti u Zagrebu)

Napomena:

Ovaj izvještaj raspravljan je i prihvaćen na sjednici Vijeća odsjeka za sociologiju

dana ____________ 2005.

dr. sc. Nenad Karajić, doc.Pročelnik Odsjeka za sociologiju

180

dr. sc. Borislav Mikulić, izv. prof.dr. sc. Borislav Dadić (Odjel za filozofiju Sveučilišta u Zadru)dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

IZVJEŠTAJpovjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u

znanstveno-nastavno zvanje

Na temelju odluke Fakultetskog vijeća na sjednici od 9. veljače 2005. imenovani smo u povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Daria Škarice za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, grana spoznajna teorija, za predmet Teorija spoznaje na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru.

Nakon stečenog uvida u natječajni materijal, povjerenstvo podnosi sljedeći izvještaj sa zaključkom i prijedlogom:

Dr. sc. Dario Škarica podnio je u svrhu spomenutog natječaja dvanaest (12) priloga iz kojih je vidljivo da je hrvatski državljanin, rođen u Splitu 11. 12. 1963. godine, studij filozofije i komparativne književnosti završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1988.), gdje je završio i postdiplomski studij (magistrirao, 1993.) stekavši također i doktorat iz filozofije (1998.). Dr. Škarica je od 1989. zaposlen na Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1999. godine izabran u znanstveno-istraživačko zvanje znanstvenog suradnika. Od 1991. do dana podnošenja prijave za natječaj sudjeluje u znanstveno-istraživačkim projektima i trajnim djelatnostima Instituta, a od 2001-2004. djeluje kao vanjski honorarni predavač na predmetima epistemologija, kozmologija i ontologija na Katehetskom institutu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Također, od 2004. drži honorarno nastavu kao vanjski suradnik za predmet teorija spoznaje na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru.

Na temelju popisa znanstvenih radova i priloženih primjeraka publikacija vidljivo je da je dr. Škarica objavio jednu knjigu (doktorska disertacija, izd. HFD, Biblioteka Filozofska istraživanja, Zagreb, 2000.) te 13 znanstvenih članaka na hrvatskom i na engleskom jeziku (objavljeno u domaćim časopisima s međunarodnim izdanjem i referencijom, Filozofska istraživanja-Synthesis philosophica, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine-Studia historiae philosophiae Croaticae); objavio je također jedan pregledni članak, jedan komentar prijevodne literature, 15 recenzija stručne filozofske literature, te više prijevoda knjiga i članaka s njemačkog i latinskog.

Zaključak:Kandidat dr. sc. Dario Škarica posjeduje doktorat iz filozofije i znanstveno-

istraživačko zvanje znanstvenog suradnika; od 13 izvornih znanstvenih članaka, navedenih u bibliografiji, osam radova striktno se odnose na tematiku doktorske disertacije (filozofija spoznaje Ruđera Boškovića); od preostalih pet radova koje kandidat navodi u publikacijama, svi se odnose na jednu tematiku (filozofsko shvaćanje suvremenog hrvatskog teologa Stjepana Zimmermanna), dva su objavljena a tri su, prema izjavi kandidata, “recenzirana i prihvaćena za tisak” u istim publikacijama. Budući da je priložen samo jedan od te skupine radova, članovi

181

povjerenstva ne mogu steći uvid u sadržaj, stručnu narav i znanstvenu kvalitetu ostalih radova).

Nadalje, dr. Škarica je sudjelovao s izlaganjem na jednom znanstvenom skupu o tematici recepcije hrvatskih filozofa u svijetu; sudjeluje kao vanjski honorarni suradnik u izvođenju dodiplomske nastave na Katehetskom institutu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2001-04.) te na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru (od 2004.) na predmetima koji su relevantni za ovaj natječaj; također, prema priloženim izjavama nastavnika sa Sveučilita u Zadru i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kandidat je pomagao u izradi jednog diplomskog i jednog magistarskog rada s tematikom filozofije, kršćanstva i etike.

Prijedlog:Na temelju uvida u natječajni materijal dr. sc. Daria Škarice povjerenstvo

zaključuje da kandidat formalno zadovoljava minimalne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, te predlaže Fakultetskom vijeću da odobri daljnji postupak za izbor znanstvenog suradnika dr. Škarice u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, za predmet teorija spoznaje na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru.

U Zagrebu, 11. travnja 2005.

dr. sc. Borislav Mikulić, izv. prof.

dr. sc. Borislav Dadić, doc. (Odjel za filozofiju Sveučilišta u Zadru)

dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

182

STRUČNO POVJERENSTVO

Prof. dr.sc. Damir Boras, predsjednikProf. dr. sc. Vladimir Mateljan, član Doc. dr. sc. Vladimir Šimović, član

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

PREDMET: Izvještaj Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Zlatka Golubića za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za predmete Informacijski sustavi, Informacijski sustavi MUP-a na sveučilišnom studiju kriminalistike i Informacijski sustavi MUP-a s analitikom na stručnom studiju kriminalist, na Visokoj policijskoj školi, Policijske akademije u Zagrebu.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na sjednici održanoj 26. travnja 2004. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo u postupku izbora nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti.

Na raspisani natječaj objavljen u "Vjesniku" (str. 29.) od 28. veljače 2004. godine za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, prijavio se jedini pristupnik, dr. sc. Zlatko Golubić viši predavač na Visokoj policijskoj školi, Policijskoj akademiji u Zagrebu.

Nakon što smo pregledali prijavu, svu priloženu dokumentaciju i analizirali znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost pristupnice podnosimo Naslovu slijedeći

I Z V J E Š T A J

1. Životopis

1.1. Školovanje

183

Predloženik dr. sc. Zlatko Golubić, viši predavač iz predmeta "Informacijski sustav MUP-a" i "Informacijski sustavi", "Funkcijska informatika I", te "Funkcijska informatika II" na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu, rođen je 24. kolovoza 1952. godine u mjestu Kapela Podravska, općina Mali Bukovec. Državljanstvo predloženika je HRVATSKO, a po narodnosti je HRVAT. Nakon zaposlenja u poduzeću “ Intertrade - IBM “ u Zagrebu, na radnom mjestu operatera sustava za EOP, te školovanju u IBM - ovoj školi u Radovljici, već 1977. godine prelazi raditi u tadašnji RSUP - RH kao operater sustava u "Odjelu za EOP", gdje radi do 1988. godine. Kontinuirano se školuje u IBM - ovoj školi u Radovljici i Institutu "Janez Štefan" u Ljubljani. Uskoro 1986. stječe diplomu više škole (pravnik-kriminalist) na Višoj školi Unutarnjih poslova, a 1987. stječe diplomu visoke škole na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Već 1988. godine je premješten u Obrazovni centar MUP - a, na radno mjesto nastavnika informatike u policijskoj školi.

Tada, 1990. godine magistrira na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, sa temom Magistarskog rada: "Zaštita tajnih podataka narodne obrane u uvjetima njihove elektroničke obrade". Na istom fakultetu je 1992. godine izabran u znanstvenoistraživačko zvanje znanstveni asistent, a od 1996. godine do danas je zaposlen na Visokoj policijskoj školi, i gdje je trenutno izabran u nastavno zvanje višeg predavača za već navedene predmete. Ulogu voditelja ovih kolegija obavlja i danas, a ujedno sudjeluje u dijelu predavanja i vježbi na kolegiju Statistika i informatika.

Na Pravnom fakultetu u Zagrebu je 2003. g. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom: "Razvoj sustava sigurnosti poslovanja pomoću elektroničkih računala u Republici Hrvatskoj", u znanstvenom području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti, a pred povjerenstvom u sastavu: (predsjednik povjerenstva) prof. dr. sc. Slavko Šimundić, (mentor i član povjerenstva) prof. dr. sc. Josip Žužul, (član povjerenstva) doc. dr. sc. Vladimir Šimović.

1.2. Dosadašnje zaposlenje i stručno/nastavno-znanstvene aktivnosti

- od srednje škole do 1977. g. zaposlen je u poduzeću “ Intertrade - IBM “ u Zagrebu, na radnom mjestu operatera sustava za EOP, te se školuje u IBM - ovoj školi u Radovljici, - već od 1977. godine prelazi raditi u tadašnji RSUP - RH kao operater sustava u "Odjelu za EOP", gdje radi do 1988. godine,- od 1977. do 1988. godine kontinuirano se školuje u IBM - ovoj školi u Radovljici i Institutu "Janez Štefan" u Ljubljani, - od 1988. godine do danas radi u Obrazovnom centru MUP-a RH, prvo na radnom mjestu nastavnika informatike u policijskoj školi, a kada 1990. godine magistrira na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, biva već 1992. godine izabran u znanstvenoistraživačko zvanje znanstveni asistent, pa od 1996. godine (do danas) radi na Visokoj policijskoj školi MUP-a RH, gdje je trenutno izabran u nastavno zvanje višeg predavača za već navedene predmete.od 2001. - do sada je gost predavač Visoke škole za poslovanje i upravljanje, s pravom javnosti, "Baltazar Adam Krčelić" u Zaprešiću na predmetima: "Osnove informatike" i "Informacijski sustavi".1998. – danas: član je HDOI-a (Hrvatskog Društva za Operacijska Istraživanja).

184

2004. – danas: član je Predsjedništva HDK-a (Hrvatskog Društva Kriminalista) - tajnik.

1.3. Projekti

Od 1992. do danas uglavnom radi na stručnim projektima MUP-a RH gdje: sudjeluje u pisanju priručnika i istraživanjima vezanom uz mogućnost primjene elektroničkih računala u suzbijanju raznovrsnih oblika kriminaliteta, a s posebnim osvrtom na mogućnosti korištenja Informacijskog sustava MUP-a RH, pa je bio angažiran, kao član užeg tima, na projektiranju Informacijskog sustava Policijske akademije i izradi (tada) BSP studije u projektu informatizacije Visoke policijske škole u Zagrebu.

Mentor je preko petnaestak diplomskih radova s područja Informacijskog sustava MUP-a i informacijskih vještina.

Dr. sc. Zlatko Golubić govori, čita i piše: ruski i engleski.

2. Analiza i ocjena znanstvene djelatnosti

Dr. sc. Zlatko Golubić do sada je objavio 1 izvorni znanstveni rad, 1 knjigu - infoarak, 1 nastavni priručnik, 4 znanstvena rada i 2 stručna rada, sudjelovao priopćenjima na 6 međunarodnih znanstvenih skupova, kao što slijedi:

2.1. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao a1-znanstveni radovi)

1. Šimović V., Golubić Z., Vojnović S.: Modelling of Analytical Function in the Financial Knowledge Discovery Model, 2001., INFORMATICA, 2001, Vol. 12, No. 4, Page 559-572.Int. Citation and Copyright © INFORMATICA, Institute of Mathematics and Informatics, ISSN 0868-4952

Rad prikazuje temeljni dio projekta kojeg je proveo tim znanstvenika Policijske akademije-Visoke policijske škole u Zagrebu tijekom 2001. godine za potrebe Financijske i Kriminalističke policije RH te Ureda za sprečavanje pranja novca RH. U projektu je preliminarno snimljeno stanje, detektirani su problemi i ukazano je na moguće smjerove djelovanja. Autori rada (istraživački tim) preliminarno su proveli istraživanje kako bi doznali što sve treba poduzeti uži dio društvene zajednice koji se bavi kontrolom i zaštitom legalnih financijskih tijekova. Za potrebe ovog istraživanja autori su izradili originalne upitnike za provjeru relevantnih podataka, minimalnoj informiranosti o financijskim tijekovima i znanjima, te stvarnog ponašanja učesnika u platnom i drugom financijskom prometu većih financijskih subjekata i institucije (pravnih i fizičkih osoba). Temeljem dobivenih rezultata uslijedile su ciljane aktivnosti Financijske policije RH, Kriminalističke policije MUP-a RH, te Ureda za sprečavanje pranja novca RH na potrebnim aktivnostima putem banaka, te izrada službenih obrazaca

185

za učesnike u platnom i drugom financijskom prometu, kako bi iste institucije mogle kontinuirano provoditi kvalitetan program kontrole i nadzora sumnjivih financijskih tijekova, a posebice u područjima prometa pravnih i fizičkih osoba. Uz dobivanje realne i objektivne slike i otkrivenog financijskog znanja te smjernica za poduzimanje potrebitih preventivnih mjera na zaštiti subjekata prometa, ovaj dio projekta je iznjedrio izvrstan instrumentarij za kontinuirano prikupljanje podataka što je Ured za sprečavanje pranja novca RH kasnije koristio, te koristi i danas, a u drugim zemljama se sada Uredi za sprečavanje pranja novca (kao financijsko analitičke jedinice Egmont Grupe) koriste sličnim modelom. Originalnost instrumentarija, podataka i znanja dobivenih istraživanjem, kao i znanstveno-metodologijska vrijednost rada plijenila je pozornost stručnjaka i drugih istraživača.

Doprinos pristupnika ovog rada je u izradi originalnog znanstvenog modela te provođenja i prezentacije dobivenih rezultata analitičkog istraživanja za stvaranje sigurnosne prosudbe o ugroženosti učesnika u platnom i drugom financijskom prometu, što je poslužilo i mnogim drugim stručnjacima i istraživačima u zemlji i svijetu, a koje se susreću sa sličnom problematikom. Ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta razvijanja postupaka automatiziranog prikupljanja i evaluacije financijski relevantnih podataka i znanja.

Zaključak 1: Pristupnik Dr. sc. Zlatko Golubić objavio je 1 znanstveni rad u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (a1-znanstveni radovi).

2.2. Knjige objavljene u zemlji i izvan nje (vrednovane temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao više radova u odgovarajućim publikacijama).

Golubić, Z.: DIJAGRAMSKE METODE PROJEKTIRANJA INFORMACIJSKIH SUSTAVA, Ministarstvo unutarnjih poslova RH, knjiga - infoarak, za izdavača: doc. dr. sc. P. Veić, recenzent: doc. dr. sc. V. Šimović, ISBN 953-161-153-X, ISBN 86-23-01032-9, Zagreb, 2003., str.142.

Knjiga (infoarak) predstavlja rezultat teorijskog i empirijskog istraživačkog rada autora na pronalaženju adekvatnih novih oblika i tehnika dijagramskog projektiranja, te razvijanja spoja starih i novih metoda (i tehnika) projektiranja informacijskih sustava u MUP-u RH i šire, a kako bi se premostio sve veći jaz između objektivnog teorijskog i praktičnog znanja svrstanog u različita znanstvena područja povezana sa informatičkim aparatom i subjektivnog znanja koje pojedinci stječu učenjem u procesu stručnog obrazovanja. Kako se cjelokupno ljudsko znanje udvostručuje već za samo nekoliko godina postavlja se pitanje kako izdvojiti relevantna znanja o dijagramskom projektiranju, a koja služe prilagođavanju pojedinca projektnoj okolini te našeg znanstvenog i stručnog nastojanja da u toj okolini kompetentno i djelotvorno živimo te napredujemo? U

186

prvom – teorijskom dijelu svakog od pod-poglavlja knjige, u ozračju teorija informacijskih znanosti, obrađeno je učenje o svakoj dijagramskoj metodi projektiranja u svjetlu struke, te su definirani i obrađeni nužni pojmovi i dijagramska bilježenja (notacija). Opisani su i sustavi koji se u znanstvenoj i stručnoj literaturi najčešće preporučaju za razvoj vještine dijagramske notacije (bilježenja). Ponuđeni sistemi i tehnike ne predstavljaju kruta pravila već tehnološke i metodološke savjete, ideje, te kako razviti pravilan osobni i timski (grupni) sistem. Dijagramske notacije i tehnike predstavljaju optimalnu, grafičku i temporalnu komunikaciju podataka i aktivnosti, a uobličene su u grafičkom obliku i formi (mediju). Drugi dio svakog od pod-poglavlja knjige, posvećen je eksperimentalnom programu razvoja vještine dijagramske notacije (bilježenja) kod projektanta te je provedeno i znanstveno te stručno iskazivanje primjerima kojim se provjerava učinak i djelovanje razvoja projekta te svake od vještina na intenziviranje procesa dijagramske notacije te kvalitetnijeg crtanja.

Doprinos pristupnika ovog rada je u razvoju teorije i prakse komunikativno-informacijskih medija dijagramske notacije (bilježenja) u kojima se simbolički posreduju informacije između projektne okoline (korisnika sustava) i pojedinca u projektnom timu, a čime se unapređuje proces dijagramskog projektiranja. Ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta unapređenja i razvoja novih oblika i tehnika primanja, selekcije, prerade i pohrane informacija od strane čovjeka projektanta te smanjivanja entropičnosti informacijskog društvenog okruženja prilikom provođenja procesa dijagramske notacije (bilježenja).

Zaključak 2: Pristupniku Dr. sc. Zlatko Golubić objavljena je 1 knjiga koja se prema uvjetima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja može posebno vrednovati.

Zaključak 3: Temeljem zaključaka (zaključak 1 i zaključak 2) konstatiramo da je pristupnik objavio 1 znanstveni rada iz grupe (a1-radovi) i jednu knjigu koja može zamijeniti više znanstvenih radova (najmanje dva).

2.3. Projekti

Dr. sc. Zlatko Golubić suradnik je na 1 stručnom i znanstvenom projektu:

1. Suradnik-istraživač na stručnom i znanstvenom projektu MUP-a RH pod nazivom " Projektiranje Informacijskog sustava Policijske akademije i izrada BSP studije u projektu informatizacije Visoke policijske škole u Zagrebu" glavnog istraživača doc. dr. sc. Vladimira Šimovića od 2001.

2.4. Sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima s izlaganjem

Pristupnik je sudjelovao na međunarodnim skupovima s izlaganjem:

1. Šimović, Vladimir; Golubić, Zlatko; M. Crnjac; “The Optimal Working Solutions for Organisation of the Specific Parts of the Financial Service

187

Systems”, 28th Meeting of the EURO Working Group on Financial Modelling, Vilnius - Lithuania, Papers and Proceedings, Session 9: Simulation and design of financial service systems, May 3-5, 2001. (međunarodna recenzija, nerazvrstan rad).

2. Šimović, Vladimir; Golubić, Zlatko; Vojnovic, Savo.; Soft Computing The Entropy of The Modern Financial Analytical Function Based On Fuzzy Logic // Proceedings of 27th Meeting of the EURO Working Group on Financial Modelling. New York : , 2000. (međunarodna recenzija, nerazvrstan rad).

3. Šimović, Vladimir; Golubić, Zlatko; Vojnovic, Savo.; Modelling Of Analytical Function In Financial Knowledge Discovery Model // Proceedings of 26th Meeting of the EURO Working Group on Financial Modelling. Trondheim, 2000. (međunarodna recenzija, nerazvrstan rad).

4. Dumančić, Mario; Golubić, Zlatko; Šimović, Vladimir. Usage Of The Multimedia And Education Tools During the Corporate Criminal Intelligence Analysis // Proceedings of 10th International Conference on Information and Intelligent Systems IIS'99 / Maleković, Mirko; Lovrenčić, Alen (ur.). Varaždin : Fakultet organizacije i informatike, 1999., 124-132 (međunarodna recenzija, nerazvrstan rad).

5. Šimović V., Golubić Z., Škugor M., “Profound Financial Knowledge Discovery Model As Significant Part Of The Strategic Corporate Criminal Intelligence Analysis”, 25th Meeting of the EURO Working Group on Financial Modelling, Vienna - Austria, Papers and Proceedings, Session 2: Economics, November 18-20, 1999.

6. Šimović V., Šuperina M., Golubić Z., “Informational and Operational Researching As Strategic Part Of The Corporate Criminal Intelligence Analysis”, The 15th Triennial IFORS Conference, Beijing - China, FP - Papers and Proceedings, TUA 26-4: Data Envelopment Analysis, August 16-20, 1999.

2.5. Podaci o disertaciji i magistarskom radu

Na Pravnom fakultetu u Zagrebu je 2003. g. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom: "",

(a) Magistarski rad:

Zaštita tajnih podataka narodne obrane u uvjetima njihove elektroničke obrade, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1990.

(b) Disertacija:

188

Razvoj sustava sigurnosti poslovanja pomoću elektroničkih računala u Republici Hrvatskoj, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2003.

2.6. Ocjena znanstvenog rada

Na osnovi iznesenog, stručno povjerenstvo zaključuje da je dr. sc. Zlatko Golubić objavio 1 izvorni znanstveni rad u časopisima s međunarodnom recenzijom i njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama, kao i 4 znanstvena nerazvrstana rada, te jednu knjigu objavljenu u zemlji ili izvan nje (vrednovane temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao više radova u odgovarajućim publikacijama). Rezultati koje je pristupnik prikazao u svojim radovima predstavljaju izvorni znanstveni doprinos Informacijskim znanostima. Njegov doprinos se očituje u istraživanju i razvijanju složenih društvenih informacijskih sustava i procesa (projektantskih, sigurnosnih, menadžerskih, upravljačkih i pomažućih), te u razvijanju novih postupaka i tehnika prikupljanja i evaluacije projektno relevantnih podataka. Konačno, stručno povjerenstvo ocjenjuje da je dr. sc. Zlatko Golubić vrijedan i plodan znanstveni radnik, koji svojim znanstvenim radom znatno utječe na razvoj informacijskih znanosti.

3. Analiza i ocjena nastavne djelatnosti

3.1. Uvođenje novih predmeta

Dr. sc. Zlatko Golubić uveo je sljedeće predmete:

(a) Dodiplomska nastava - "Informacijski sustav MUP-a" (na Sveučilišnom studiju kriminalistike od 1996. godine) - "Funkcijska informatika II" (na Stručnom studiju kriminalistike od 1997. godine)

(b) Specijalistički tečajevi policije

- Informacijsko-projektni aspekti policijskog rada (za stručno usavršavanje policijskih djelatnika od 1996. godine)

3.2. Mentorstvo i podizanje znanstvenog pomlatka Dr. sc. Zlatko Golubić bio je mentor za više od 15 diplomanada.

3.3. Dodiplomska nastava (predavanja, vježbe, seminari)

Dr. sc. Zlatko Golubić predaje na Visokoj policijskoj školi, Policijske akademije u Zagrebu:

- Informacijski sustav MUP-a (od 1996. godine)- Osnove statistike i informatike (od 1996. godine)

189

- Funkcijska informatika I (od 1997. godine)- Funkcijska informatika II (od 1997. godine)

Dr. sc. Zlatko Golubić predaje kao gost predavač na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje s pravom javnosti "Baltazar Adam Krčelić" u Zaprešiću:

- Informacijski sustavi i Osnove informatike (od 2001. godine)

3.4. Ocjena nastavnog rada

Dr. sc. Zlatko Golubić bavi se nastavno-pedagoškim radom preko 16 godina. Naime, od 1988. godine do danas radi u Obrazovnom centru MUP-a RH, prvo na radnom mjestu nastavnika informatike u policijskoj školi, a kada 1990. godine magistrira biva već 1992. godine izabran u znanstvenoistraživačko zvanje znanstveni asistent, pa od 1996. godine (do danas) radi na Visokoj policijskoj školi MUP-a RH, gdje je trenutno izabran u nastavno zvanje višeg predavača za već navedene predmete. Također je od 2001. - do sada je gost predavač Visoke škole za poslovanje i upravljanje, s pravom javnosti, "Baltazar Adam Krčelić" u Zaprešiću na predmetima: "Osnove informatike" i "Informacijski sustavi".

Od 2004. godine radi kao voditelj Katedre za informatičke predmete sa statistikom, na Visokoj policijskoj školi, Policijskoj akademiji u Zagrebu. Stručno povjerenstvo ocjenjuje da je dr. sc. Zlatko Golubić vrijedan, odgovoran i uspješan nastavnik, koji je sudjelovao u unapređenju nastave i oblikovanju novih kolegija.

4. Stručna djelatnost

4.1. Priručnici

1. Z. Golubić: Informatika i obrazovni proces, Priručnik za stručno obrazovanje radnika unutarnjih poslova, br. 2/91., Zagreb,

Priručnik je namijenjen studentima, profesorima, polaznicima tečajeva i nastavnicima. U priručniku se razrađuje algoritam mogućih informatičko-obrazovnih oblika komuniciranja u procesu svladavanja osnovnih i naprednih informatičkih znanja i vještina. Kako subjekti i objekti u tom procesu ponekad traže adekvatna rješenja glede obrazovne učinkovitosti prikazani informatičko-obrazovni oblik komuniciranja (algoritam - u priručniku) je dobrodošao model uspješnog prevladavanja ovih problema i za sve koji se nalaze u ovakvoj situaciji, ili su u neposrednim obrazovnim oblicima.

Smatramo da je doprinos ovog rada u razradi algoritma tj. informatičko-obrazovnog oblika komuniciranja u cjelokupnom procesu informatičke nastave i vježbanja, te da ovaj rad predstavlja znanstveni i stručni doprinos u znanstvenom polju informacijskih znanosti sa stajališta razvoja inovativnih i originalnih informatičko-obrazovnih oblika.

4.2. Stručni radovi

1. Šimović V., Golubić Z., Škugor M., “Profound Financial Knowledge Discovery Model As Significant Part Of The Strategic Corporate

190

Criminal Intelligence Analysis”, 25th Meeting of the EURO Working Group on Financial Modelling, Vienna - Austria, Papers and Proceedings, Session 2: Economics, November 18-20, 1999.

Rad prikazuje stručni dio projekta kojeg je proveo tim znanstvenika u Zagrebu tijekom 1999. godine za potrebe Financijske i Kriminalističke policije RH. Autori rada preliminarno su doznali što sve treba poduzeti za provjeru relevantnih podataka o kriminalnim tijekovima i strateškim postupcima policija i službi sigurnosti, te stvarnog ponašanja učesnika u cjelokupnom kriminalitetu RH i šire. Temeljem dobivenih rezultata uslijedile su ciljane aktivnosti Financijske policije RH te Kriminalističke policije MUP-a RH, kako bi iste institucije mogle kontinuirano strateški pratiti i timski djelovati, a posebice u područjima kriminala organiziranih ili ne pravnih i fizičkih osoba. Uz dobivanje realne i objektivne slike o kriminalitetu, te smjernica za poduzimanje potrebitih preventivnih mjera na strateškom planu, ovaj stručni projekta je iznjedrio izvrstan strateški koncept instrumentarija za kontinuirano prikupljanje strateških podataka, te se koristi i danas u RH i u drugim zemljama. Originalnost instrumentarija, strateških podataka te stručna vrijednost rada plijenila je pozornost stručnjaka i drugih praktičara s ovog područja.

Doprinos pristupnika ovog rada je u izradi originalnog stručnog modela te provođenja dobivenih strateških rezultata analitičkog rada tima za stvaranje globalne prosudbe o ugroženosti zajednice kriminalitetom u zemlji i svijetu. Ovaj rad predstavlja stručni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta razvijanja postupaka automatiziranog prikupljanja, obrade i evaluacije strateški relevantnih podataka.

2. Šimović V., Šuperina M., Golubić Z., “Informational and Operational Researching As Strategic Part Of The Corporate Criminal Intelligence Analysis”, The 15th Triennial IFORS Conference, Beijing - China, FP - Papers and Proceedings, TUA 26-4: Data Envelopment Analysis, August 16-20, 1999.

Rad predstavlja svojevrstan vodič za postupanje s potencijalnim alatima informacijsko-statističkog instrumentarija. Rad u prvom dijelu obrađuju i tumače vrste informacijskog instrumentarija, vrste odnosa, kao i mogućnosti suočavanja sa složenom problematikom statističkog instrumentarija, te situacijama u kojoj se policijski i drugi djelatnici (službenici) nađu prilikom rada na strateškim analizama i sl. situacijama. U drugoj cjelini autori se bave timskim aspektom strateških analiza, obrađujući i pojašnjavajući strategije koje stoje na raspolaganju policijskim djelatnicima tijekom analiza. Na kraju rada dani su stručni modeli (savjeti) kako se treba i može postići bolji učinci kroz određene forme timskog i grupnog strateškog rada.

Smatramo da je doprinos ovog rada u interdisciplinarnom teorijskom i praktičnom pristupu rasvjetljavanja strateških problema u radu sa informacijsko-statističkim instrumentarijem te strategijama rada u timova u analitičkim situacijama. Inovativan je multidisciplinaran i analitički pristup teorijsko-praktične strateške analize s posebnim naglaskom na informacijsko-statističkom pristupu. Smatramo da ovaj rad predstavlja znanstveni i stručni doprinos u znanstvenom polju informacijskih znanosti sa stajališta primjene teorijskih i praktičnih spoznaja informacijskih znanosti na stvaranju timskih i usklađenih odnosa među ljudima u analitičkom postupanju.

4.3. Istraživačka djelatnost

191

Dr. sc. Zlatko Golubić radio je od 1992. do danas na stručnim projektima MUP-a RH gdje: učestvuje u pisanju priručnika i istraživanjima vezanom uz mogućnost primjene elektroničkih računala u suzbijanju raznovrsnih oblika kriminaliteta, a s posebnim osvrtom na mogućnosti korištenja Informacijskog sustava MUP-a RH, pa je bio angažiran, kao član užeg tima, na projektiranju Informacijskog sustava Policijske akademije i izradi BSP studije u projektu informatizacije Visoke policijske škole u Zagrebu.

4.4. Sudjelovanje na stručnim savjetovanjima s izlaganjem

Aktivno sudjelovanje u gotovo svim sastancima Europske radne grupe za financijsko modeliranje: «Meeting of the EURO Working Group on Financial Modelling» s prezentiranim (već navedenim četirima) radovima od 1999. do 2001. godine.

4.5. Ocjena stručnog rada

Dr. sc. Zlatko Golubić, pokazao se kao vrstan stručnjak u stručnom i istraživačkom radu, te u primjeni metodologije znanstvenog i stručnog rada. Posebno se isticao unapređivanjem i razvijanjem prakseološkog pristupa društveno-humanističkim fenomenima popularizirajući teorijske i praktične spoznaje informacijskih znanosti u području informatičkog obrazovanja, sigurnosti i zaštite informacijskih sustava MUP-a i dr., policijsko-informacijskih sustava, itd.

5. Mišljenje stručnog povjerenstva

Stručno povjerenstvo smatra da Dr. sc. Zlatko Golubić ispunjava sve zakonske i druge uvjete za izbor u znanstveno-istraživačko zvanje znanstveni suradnik i za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent u području društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti prema uvjetima natječaja jer:

A) Rekapitulacija ispunjenih uvjeta prema Zakonu o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, čl. 42. (Narodne novine, br. 59/1996)

A1) Pristupnik ima akademski stupanj doktora znanosti iz informacijskih znanosti koji je stekao obranom doktorske disertacije pod naslovom: RAZVOJ SUSTAVA SIGURNOSTI POSLOVANJA POMOĆU ELEKTRONIČKIH RAČUNALA U REPUBLICI HRVATSKOJ, na Pravnom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 2003. g.

A2) Pristupnik ima preko 11 godina rada na Visokom učilištu.

A3) Pristupnik je objavio 1 izvorni znanstveni rad u časopisima s međunarodnom recenzijom i njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama koji su značajnije utjecali na razvoj znanosti te 1 knjigu objavljenu u zemlji ili izvan nje (vrednovane temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i

192

tehnologije klasificirani kao više radova u odgovarajućim publikacijama), kao i 4 znanstvena rada - nerazvrstana. Komentar radova nalazi se u točkama 2.1. i 2.2. ovog dokumenta.

Stručno povjerenstvo konstatira da Dr. sc. Zlatko Golubić ispunjava sve uvjete Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti za izbor u zvanje znanstvenog suradnika (docenta).

B) Rekapitulacija ispunjenih minimalnih uvjeta za izbor u znanstvena zvanja (Narodne novine, broj 38/1997.), za zvanje znanstvenog suradnika.

B1) Pristupnik ima stupanj doktora znanosti (točka A1 ovog dokumenta).

B2) Pristupnik je objavio 1 izvorni znanstveni rad u časopisima s međunarodnom

renzijom i njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (a1-radovi), te 1 knjigu objavljenu u zemlji ili van nje (vrednovane temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao više radova u odgovarajućim publikacijama, a3-rad) kao i 4 znanstvena rada – nerazvrstana, što odgovara propisanim minimalnim uvjetima (dva a1- rada i tri a2-rada).

Stručno povjerenstvo konstatira da dr. sc. Zlatko Golubić ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja, za izbor u zvanje znanstvenog suradnika (docenta).

C) Rekapitulacija ispunjenih uvjeta Rektorskog zbora za izbor u znanstveno- nastavno zvanje (Narodne novine br. 94/1996.)

C1) Pristupnik je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju više od 11

godina (što je više od jedne).

C2) Pristupnik je održao šest priopćenja na znanstvenim skupovima, od kojih sva na međunarodnim skupovima (Komentar se nalazi u točki 2.4. ovog dokumenta).

C3) Pristupnik je pomagao diplomandima (bio je mentor) u više od 1 slučaja (više od 15).

C4) Pristupnik se nije znanstveno usavršavao u inozemstvu nakon obrane disertacije.

C5) Pristupnik je uveo 3 nova nastavna predmeta na dodiplomskoj nastavi što nije bio uvjet:

Informacijski sustav MUP-a, Funkcijska informatika I i Funkcijska informatika II.

(od 1996. i 1997. godine)

Stručno povjerenstvo konstatira da Dr. sc. Zlatko Golubić ispunjava sve uvjete Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent.

6. Zaključak i prijedlog stručnog povjerenstva

Zaključak stručnog povjerenstva

Dr. sc. Zlatko Golubić je u dosadašnjem znanstvenom i nastavničkom radu pokazao izuzetne znanstvene i nastavničke mogućnosti u promišljanju informacijskih znanosti u širem smislu. Pokazao je stručne, istraživačke i organizatorske sposobnosti

193

svojim sudjelovanjem u više znanstvenih i stručnih istraživačkih projekata. Njegova znanstvena orijentacija i stručnost (vrstan praktičar i teoretičar) dolaze do izražaja kada je kao magistar znanosti bio uključen u realizaciju kompleksnijih oblika informatičke nastave, a pokazao se i vrsnim praktičarom i stručnjakom kada je bio dio-član projektnog tima.

U tijeku dosadašnjeg rada pokazao je iznimno plodan istraživački i nastavni rad o čemu govore brojni objavljeni radovi (jedna znanstvena knjiga, 1 izvorni znanstveni rad, 4 znanstvena rada, 2 objavljena istraživačka rada, 1 priručnik - stručni rad). Uspio je zainteresirati i animirati studente za svoje nastavne discipline, izbor seminara i diplomskih radova, koji se često opredjeljuju za diplomske radove iz informatike i sigurnosti informacijskih sustava o čemu svjedoči veći broj mentorstva pristupnika.

Na temelju utvrđenih činjenica, stručno povjerenstvo zaključuje da pristupnik dr. sc. Zlatko Golubić ispunjava sve uvjete za izbor u znanstveno-istraživačko zvanje znanstveni suradnik i znanstveno-nastavno zvanje docent prema natječaju za znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za predmete Informacijski sustavi, Informacijski sustavi MUP-a na sveučilišnom studiju kriminalistike i Informacijski sustavi MUP-a s analitikom na stručnom studiju kriminalist, na Visokoj policijskoj školi, Policijske akademije u Zagrebu.

Prijedlog stručnog povjerenstva

Stručno povjerenstvo predlaže Naslovu da dr. sc. Zlatka Golubića izabere u znanstveno-nastavno zvanje docent u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti na Visokoj policijskoj školi, Policijske akademije u Zagrebu.

U Zagrebu, 2. lipnja 2004.

Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. sc. Damir Boras

Prof. dr. sc. Vladimir Mateljan

Doc. dr. sc. Vladimir Šimović

194

Dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, red. prof., predsjednica Povjerenstva

Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof., članica Povjerenstva

Dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof., članica Povjerenstva

FAKULTETSKOME VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva

- izbor u znanstveno-nastavno zvanje dr. sc. Kornelije Petr

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj

12. siječnja 2005. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo sa zadaćom da utvrdimo

zadovoljava li dr. sc. Kornelija Petr, viša asistentica, uvjete propisane člankom 42.

ZZID-a (NN 59/96) i člankom 74. ZVU-a (NN, 59/96), te Minimalne uvjete

Rektorskog zbora visokih učilišta (NN, 94/96) i Minimalne uvjete za izbor u

znanstvena zvanja (NN, 38/97), za izbor u znanstveno zvanje docentice u području

društvenih znanosti, polje informacijske znanosti.

Nakon što je Filozofski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku slijedom

raspisanog natječaja za izbor u zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora

zaprimio samo prijavu dr. sc. Kornelije Petr, više asistentice, cjelokupna

dokumentacija proslijeđena je Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ovlaštenome za

provedbu postupka izbora. Nakon uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo Vijeću

sljedeći

IZVJEŠTAJ

I. PODACI O ŽIVOTU PRISTUPNICE

a) osobni podaci i školovanje

Dr. sc. Kornelija Petr rođena je 10. studenoga 1967. godine u Osijeku. Osnovnu školu

pohađala je u Ernestinovu, a srednju školu CUO “Braća Ribar”, smjer inokorespondent, u

Osijeku. Akademske godine 1986./87. upisala se na Pedagoški fakultet (danas Filozofski

fakultet) u Osijeku na studijsku grupu engleski i njemački jezik i književnost. Diplomirala je

u jesen 1991. godine.

Odmah sljedeće godine, 1994. upisala je poslijediplomski studij iz informacijskih znanosti,

smjer knjižničarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živi i radi u Osijeku. Hrvatske je

nacionalnosti i rastavljena.

195

b) posao i napredovanje

Od 1992. do 2000. radila je kao knjižničar u seminarskoj knjižnici stranih jezika na

Pedagoškom fakultetu u Osijeku, a od svibnja 2000. asistentica je na Katedri za knjižničarstvo

na istome fakultetu gdje vodi vježbe iz kolegija Bibliografska organizacija i kontrola I. (i

predavanja uz dopuštenje Vijeća), Bibliografska organizacija i kontrola II., Informacijski

izvori i službe, Sustavi za označivanje i pretraživanje (predavanja i seminar), a od ak. god.

2004./2005. i Vrednovanje knjižničnih usluga (izborni kolegij).

Nakon pripravničkog staža s izvrsnim je uspjehom položila stručni ispit za zvanje bibliotekara

1993.

U jesen 1995. godine sudjelovala je kao predstavnik Hrvatskog knjižničarskog društva na

međunarodnom seminaru u Njemačkoj (Bensberg, 3.-9. rujna) “Nove strategije u

knjižničarstvu”. Tom je prilikom održala predavanje o uslugama knjižnica Sveučilišta Josipa

Jurja Strossmayera tjekom ratnoga razdoblja. Na međunarodnoj konferenciji UmbrelLa 6,

Manchester, 5.-7. srpnja 2001. imala je pozvano izlaganje na temu ratnih stradanja i zaštite

kulturne baštine.

Izlaganja je imala na 30. skupštini knjižničara Hrvatske u Primoštenu, 1996., 32. skupštini

Hrvatskoga knjižničarskog društva, Lovran, rujan 2000., na 10. međ. konferenciji

BOBCATSSS 2002, Portorož – Slovenija, 28.-30. siječnja 2002. , na 5. međ. konferenciji

(Pre-IFLA) o stalnom stručnom usavršavanju, Aberdeen, Škotska, 14.-16. kolovoza 2002.,

međunarodnoj konferenciji knjižničarskih udruženja IFLA, Glasgow, 18.-24. kolovoza 2002.,

međunarodnoj konferenciji BOBCATSSS 2003, Torun, Poljska, 3.-5. veljače 2003. i

međunarodnoj konferenciji BOBCATSSS 2004, Riga, Latvija, 26.-28. siječnja 2004.

c) stručno usavršavanje, znanstveni stupnjevi

U vremenu od 20.-30. kolovoza 1998. godine pohađala je seminar “Libraries and Internet” u

Budimpešti, a u organizaciji CEU Summer University.

Kao jedna od dobitnica nagrade “Eva Verona” pohađala je radionice u sklopu Treće

međunarodne konferencije “COnceptions of Library and Information Science : COLIS3” koja

se od 23.-26. svibnja 1999. godine održala u Dubrovniku, a bila je posvećena teorijskim i

praktičnim vidovima digitalnih knjižnica.

Pohađala je Surplace seminar u organizaciji Bibliothekarische Auslandsstelle, pod nazivom

Bibliotheksmanagement (Bizovac, 19.-24. 1999.).

U vremenu od 2000. do 2001. pohađala je CARNetov «Training the Trainer» tečaj, tijekom

kojega je surađivala u izradi CARNetovih nastavnih materijala za pretraživanje informacija

na Internetu.

U rujnu 2001. odslušala je CARnetov tečaj o uporabi Coursware alata – WebCT.

196

U vremenu od 1. do 30. 09. 2002. boravila na stručnom usavršavanju na College-u Wadham u

Oxfordu, Ujedinjeno Kraljevstvo kao nositeljica stipendije Otvorenog društva Hrvatska

«Eastern European Fellow».

Pohađala je radionicu «Online Tutoring», Zagreb, 02.-03. prosinca 2004. u organizaciji

CARNeta.

U suradničko zvanje više asistentice birana je u studenome 2004. godine.

II. ZNANSTVENA I STRUČNA DJELATNOST PRISTUPNICE

A. Magisterij i doktorat

a. Magistarski rad Korisnici i korištenje knjižničnih usluga u Knjižnici Pedagoškog fakulteta

Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku uspješno je obranila 05. studenoga 1999. godine

na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.

b. Doktorsku disertaciju pod naslovom Kvalitativni pokazatelji uspješnosti akademskih

knjižnica uspješno je obranila 16. srpnja 2004. godine na Filozofskom fakultetu u

Zagrebu. (Povjerenstvo: Doc. dr. sc. Melita Ambrožić, Filozofski fakultet, Ljubljana,

Slovenija, predsjednica; prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, mentorica i članica

Povjerenstva, prof. dr. sc. Aleksandra Horvat, članica Povjerenstva)

B. Objavljeni znanstveni i stručni radovi

Dr. sc. Kornelija Petr objavila je do 2004. godine u međunarodnim i domaćim časopisima i

zbornicima ukupno 17 radova, među kojima su 4 znanstvena rada iz kategorije A1, 5

znanstvenih radova iz kategorije A2, jedno poglavlje u knjizi (znanstveni pregledni rad) te 3

znanstvena rada u nerecenziranim publikacijama, 3 stručna rada i jedan poster na

međunarodnoj konferenciji.

a. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima koji se indeksiraju u međunarodnim

indeksnim publikacijama (A1):

1. Petr, Kornelija. Uspješnost poslovanja Knjižnice Pedagoškog fakulteta u Osijeku :

zadovoljstvo korisnika Knjižnicom i njezinim uslugama. // Vjesnik bibliotekara

Hrvatske 43, 4(2000), str. 80-90.

2. Petr, Kornelija. Academic library user survey : Faculty of Education library in Osijek.

// Knjižnica 45, 4 (2001), str. 67-82.

3. Petr, Kornelija. Information needs of the Romany minority in Eastern Croatia: pilot-

study. // New Library World 105, 1204/1205(2004), str. 357-369

4. Erl, Vera; Petr, Kornelija. Ravnatelji knjižnica : poznavatelji struke i/ili menadžeri. //

Vjesnik bibliotekara Hrvatske 45, 3/4(2002), str. 65-74.

197

5. Petr, Kornelija ; Aparac-Jelušić, Tatjana. Public perception of the role and tasks of

library and information science professionals in Croatia : an overview of recent

activities. // New Library World 103, 1181(2002), 364-375.

b. Radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći

izjednačenim domaćim časopisima i zbornicima sa znanstvenih skupova (A2)

1. Erl, Vera; Petr, Kornelija. Bibliotekarstvo na Pedagoškom fakultetu Osijek – da ili

ne? // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 39, 1/2(1996), str. 163-170.

2. Petr, Kornelija. Informationsdienstleistungen im Krieg. // Bibliotheksdienst 29(1995),

str. 1614-1626.

3. Erl, Vera ; Petr, Kornelija. Studij bibliotekarstva na Pedagoškom fakultetu Osijek –

da ili ne? : dodatna promišljanja. // Knjižničarstvo 1, 1(1997), str. 74-81.

4. Petr, Kornelija ; Vrana, Radovan ; Aparac, Tatjana. Web based LIS education :

potentials and feasibility of regional models. // Continuing professional education for

the information society : the fifth World conference on professional education for the

library and information science professionals / edited by Patricia Layzell Ward.

Muenchen : Saur, 2002. Str. 205-213.

c. Poglavlje u knjizi

1. Petr, Kornelija. The Croatian experience : 1991-1995. // Disaster management for

libraries and archives / ed. by Graham Matthews and John Feather. Hampshire :

Ashgate, 2003. (chapter in a book)

d. Ostala kongresna priopćenja – 9 priopćenja, od toga 8 na međunarodnim skupovima

e. Broj citata (SCI ili SSCI) u zadnjih 10 godina – 0

C. Znanstveni i stručni projekti

a. Znanstveni projekti – Od 2002. aktivni je istraživač na znanstvenom projektu Istraživanje

čitateljskih interesa i informacijskih potreba djece i mladih – 0122026 (glavni istraživač

doc. dr. sc. Srećko Jelušić) koji financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

Rezultate istraživanja predstavlja na stručnim skupovima. Članak “Obiteljska pismenost”

zasnovan na analizi rezultata iz provedenog istraživanja o čitanju djece predškolske dobi

prihvaćen je za objavu u časopisu Dijete i društvo: časopis za promicanje prava djeteta,

tematski broj, 2005.

D. Organizacija znanstvenih i stručnih skupova

Od 2000. godine članica je Organizacijskog, a od 2004. Programskog odbora Međunarodne

konferencije Libraries in the Digital Age, koja se oržava svake godine u svibnju u

198

Dubrovniku uz sudjelovanje sveučilišnih nastavnika i istaknutih stručnjaka iz polja

informacijskih znanosti u svijetu te redovito s preko 130 sudionika.

E. Uredništvo znanstvenih ili stručnih časopisa

Članica je Uredništva stručnog časopisa Knjižničarstvo.

F. Članstvo i funkcije u znanstvenim i stručnim društvima

Članica je Hrvatskog knjižničarskog društva i njegovih komisija za obrazovanje i stručno

usavršavanje i za teoriju i znanstvenoistraživački rad, te članica Upravnog odbora Društva

knjižničara Slavonije i Baranje.

G. Znanstvene i stručne nagrade/priznanja

Na 31. skupštini knjižničara Hrvatske u Zadru 1998. godine Hrvatsko knjižničarsko društvo

dodijelilo je Korneliji Petr nagradu “Eva Verona” koja se daje mladim stručnjacima u znak

priznanja za osobito zalaganje u radu, inovacije i promicanje knjižničarske struke u Hrvatskoj.

H. Ocjena znanstvenog i stručnog rada

Izdvojeni su znanstveni radovi iz skupine A1 i A2 te znanstveni pregledni rad objavljen kao

poglavlje u knjizi, koji se ovdje opisuju.

A1

1. Petr, Kornelija. Academic library user survey : Faculty of Education library in Osijek. // Knjižnica 45, 4 (2001), str. 67-82. Original scientific paper. Abstract; izvleček. Notes: 6; Bibliography: 12 items. Članak je objavljen na engleskom jeziku. (izvorni znanstveni rad)Časopis je indeksiran u LISA-i

U članku je predstavljen dio rezultata do kojih je autorica došla istražujući stavove i ponašanje korisnika Knjižnice Pedagoškog fakulteta u Osijeku tijekom 1998. s ciljem da se opišu i problematiziraju izdvojeni vidovi ponašanja korisnika od osobite važnosti za planiranje novih službi i usluga i povezivanje u sveučilišnu knjižničnu mrežu. Polazeći od hipoteza: da se navike studenata i nastavnika ne razlikuju značajno u odnosu na informacijske potrebe te da stupanj korisničkog (ne)zadovoljstva ponuđenim uslugama i (ne)obučenost za rad s novim tehnologijama nisu izravno povezani s pripadnošću jednoj od dviju promatranih korisničkih skupina, autorica je u članku usmjerila pažnju na izdvajanje i kritičku interpretaciju onih rezultata kojima su postavljene hipoteze istraživanjem dokazane. Rezultati su predstavljeni u odnosu na razloge korištenja knjižničnih usluga, stupanj zadovoljstva ponuđenim uslugama, stupanj uspješnosti u pronalaženju potrebnih dokumenata, korisnost pronađenih dokumenata, stupanj potrebe za pomoći knjižničnog osoblja, pretraživanje CDROM baza podataka i vještine korištenja novih tehnologija. Jedan je od zaključaka provedenog istraživanja da razlike u informacijskim navikama i ponašanju i studenata i nastavnika upućuju na potrebu drukčijeg pristupa knjižničnog osoblja organizaciji informacijskih usluga i na potrebu pojačane edukacije korisnika u odnosu na mogućnosti i uporabu novih tehnologija u obrazovnom procesu.

199

2. Petr, Kornelija. Information needs of the Romany minority in Eastern Croatia: pilot-study. // New Library World 105, 1204/1205(2004), str. 357-369. Abstract. Notes: 16; References: 17 items. (izvorni znanstveni rad)Časopis je indeksiran u CAA-u, CIJE-u, ISA-i, LISA-i i dr.

Tragom rastućeg interesa za informacijske potrebe raznolikih korisničkih skupina i preporuka međunarodnih strukovnih tijela, provedeno je istraživanje o potrebama romske nacionalne manjine za knjižničnim uslugama. Kako u Hrvatskoj, kao multinacionalnoj i multikulturalnoj zemlji, prema popisu stanovništva živi 21,9% različitih etničkih manjina i kako je među Romska manjina u Hrvatskoj u posebno je nepovoljnom položaju, posebice u pogledu integracije s ostalim dijelom hrvatskog stanovništva, u istraživanju su se nastojale utvrditi informacijske potrebe Roma na području Slavonije i Baranje, te broj i vrsta informacijskih usluga u knjižnicama namijenjenih posebnim korisničkim skupinama. Postavljena hipoteza da pripadnici romske manjine nisu upoznati s uslugama koje im nude narodne knjižnice i da time ne koriste mogućnosti koje im stoje na raspolaganju kako bi savladali prepreke uključivanju u zajednicu (social inclusion), nastojala se dokazati terenskim istraživanjem. Podaci iz istraživanja obrađeni su, predstavljeni i o njima se raspravlja u odnosu na osnovnu hipotezu rada, a upotpunjeni su podatcima o aktivnostima različitih nevladinih organizacija koje se bave promicanjem romskog pitanja u Hrvatskoj.

3. Erl, Vera ; Petr, Kornelija. Ravnatelji knjižnica : poznavatelji struke i/ili menadžeri. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 45, 3/4(2002), str. 65-74. Research paper. Sažetak; summary. Bilješke: 8; literatura: 7 jedinica. (izvorni znanstveni rad)Časopis je indeksiran u LISA-i, ISA-i, i PASCAL-u: Sciences de l’information, documenation

U članku se prikazuju rezultati istraživanja provedenog među ravnateljima narodnih knjižnica, studentima te građanima grada Osijeka o percepciji mjesta i uloge ravnatelja u današnjem društvu. Trebaju li hrvatske knjižnice ravnatelje – dobre stručnjake, ili su danas na tim mjestima potrebnije osobe s managerskim sposobnostima, pitanje je koje je potaknulo istraživačku znatiželju, a logično slijedi nakon razdoblja u kojemu se bibliotekarska struka postupno profesionalizira i izgrađuje korpus znanja i vještina potrebnih za obavljanje složenih stručnih poslova, a koji se stječu sustavnomm akademskom izobrazbom. Društva zapadnih zemalja su već odavno iskazala potrebu da na takvim mjestima budu uposleni ljudi s kvalitetama ne samo dobrog managera, već i dobrog vođe. Slijedom osnovnog cilja istraživanja da se prikupe podaci i sazna o zadovoljstvu ravnatelja vlastitim radnim mjestom, uzrocima njihova mogućeg nezadovoljstva, te osobinama ravnatelja kako ih percipiraju oni sami, studenti knjižničarstva i građani, ispitivanje je provedeno metodom anketiranja triju skupina ispitanika, pri čemu su se anketna pitanja razlikovala, osobito pitanja iz upitnika namijenjenog ispitivanju građana Osijeka. Rezultati su pokazali izraženo zadovoljstvo samih ravnatelja svojim radnim mjestima, ali i visok stupanj nepoznavanja njihove uloge i zadaća u društvu sa stajališta građana, pa je jedan od zaključaa istraživanja da knjižnice i ravnatelji ne usmjeruju pažnju na komuniciranje s javnošću u mjeri koja bi osigurala transparentnost knjižnica i knjižničnih usluga u i za zajednicu.

4. Petr, Kornelija ; Aparac-Jelušić, Tatjana. Public perception of the role and tasks of library and information science professionals in Croatia : an overview of recent activities. // New Library World 103, 1181(2002), 364-375. (izvorni znanstveni rad)Časopis je indeksiran u CAA-u, CIJE-u, ISA-i, LISA-i i dr.

U članku su predstavljeni rezultati istraživanja provedenog u Slavoniji i Baranji krajem 2001. godine, koji se uspoređuju s rezultatima sličnih istraživanja provedenih od sredine

200

90-ih godina 20. stoljeća. Cilj tih istraživanja temeljen je na nastojanju svake profesije da sustavno preispituje vlastiti identitet i percepciju u javnosti. Istraživanje je provedeno među knjižničarima, korisnicima knjižnica, te osobama koje nisu korisnice knjižnica. Namjera je bila saznati što pripadnici struke, kao i šira javnost, misle o knjižnicama, knjižničnim uslugama te knjižničarima. Uspoređuju se rezultati sličnih istraživanja, tumače kriteriji za uspostavljanje istraživačke taksonomije te problematiziraju uvjeti djelovanja u sredinama u kojima je recepcija struke u javnosti izražena i pozitivna s uvjetima djelovanja u sredinama u kojima se struka postupno profesionalizira. Razultati provedena istraživanja prikazani su grafički i protumačeni s obzirom na položaj knjižničara na ljestvici zanimanja, recepciju konvencionalnih i nekonvencionalnih informacijskih usluga u javnosti, razloge nezadovoljavajućeg prisustva knjižničara u javnome životu, osobine knjižničara i stupanj njihova stručnog znanja i vještina, a potvrdili su hipotezu o nedostatnoj prepoznatljivosti knjižnične profesije u hrvatskome društvu.

A2

5. Erl, Vera; Petr, Kornelija. Bibliotekarstvo na Pedagoškom fakultetu Osijek – da ili ne? // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 39, 1/2(1996), str. 163-170. Sažetak; abstract. Bilješke: 5; literatura: 5 jedinica. (izvorni znanstveni rad)Časopis je indeksiran u LISA-i, ISA-i, i PASCAL-u: Sciences de l’information, documenation

Da bi potkrijepile stajalište o zanimanju za studij bibliotekarstva i o potrebama istočnoga dijela Hrvatske za stručnim bibliotekarskim kadrovima, autorice su provele istraživanje među učenicima trećih razreda srednjih škola u nekoliko slavonskih gradova. Ciljevi su provedena istraživanja bili saznati o tome kolika je prepoznatljivost struke u javnosti, kolika je zainteresiranost mladih za rad u knjižničarskoj struci te koliko je potencijalnih polaznika mogućeg movog studija. U radu su predočeni rezultati istraživanja u odnosu na tri skupine ispitanika: studente viših godina studija na Pedagoškome fakultetu, gimnazijalaca i samih knjižničarskih djelatnika. Na osnovi obrađenih rezultata autorice zaključuju o opravdanosti pokretanja studija knjižničarstva i mogućim oblicima organiziranja studija.

6. Petr, Kornelija ; Vrana, Radovan ; Aparac, Tatjana. Web based LIS education : potentials and feasibility of regional models. // Continuing professional education for the information society : the fifth World conference on professional education for the library and information science professionals / edited by Patricia Layzell Ward. Muenchen : Saur, 2002. Str. 205-213. (izvorni znanstveni rad)

U članku se teorijski promišljaju mogućnosti i valorizira izvedivost regionalnih modela obrazovanja na daljinu. U iscrpnom pregledu literature na temu modela obrazovanja na daljinu, napose se tumači utjecaj novih tehnologija na nove pristupe obrazovanju te učinci primjene novih nastavnih metoda u online okruženju. S obzirom na mogućnosti infrastrukture koju razvija i održava CARNet, u Hrvatskoj se akademskoj zajednici istražuju rezultati provedenih pilot studija i obrazovnih programa, pa se tako u članku ukazuje na mogućnosti hrvatskih akademskih ustanova u polju informacijskih znanosti u odnosu na ponudu online kolegija studentima iz šire regije. Članak donosi rezultate istraživanja provedenog među studentima prve generacije izvanrednih studenata knjižničarstva u Zadru kojima su iz Osijeka ponuđeni online kolegiji i koji su se očitovali s obzirom na pristup nastavnome gradivu, onlin test i grupni rad na rješavanju problema te se zaključuje o zanimanju i stajalištima studenata kao podlozi planiranju online obrazovanja u polju informacijskih znanosti.

201

7. Petr, Kornelija. The Croatian experience : 1991-1995. // Disaster management for libraries and archives / ed. by Graham Matthews and John Feather. Hampshire : Ashgate, 2003. Str. 169-190. (chapter in a book) Notes: 2; References: 24. (pregledni znanstveni rad)

U ovome radu koji je objavljen u knjizi Disaster management for libraries and archives nakon održane međunarodne konferencije posvećene upravljanju knjižnicama i arhivima s ciljem zaštite od prirodnih nepogoda i ratnih razaranja, autorica je na poziv urednika (G. Matthews i J. Feather, uglednih britanskih stručnjaka) i nakladnika (Ashgate) priredila pregledni znanstveni rad o stradanjima knjižnica u Hrvatskoj tijekom Domovinskoga rata, obrađujući pritom i pitanja profesionalne odgovornosti, pripremljenosti za nepredviđene situacije, te pristupa otklanjanju šteta koji nisu uvijek planski. Sustavno je istražena stručna literatura na temu ratnih razaranja u knjižnicama, ukazano na najvažnije značajke zaštite građe, problematiku obrazovanja za zaštitu i razloge (ne)upravljanja složenim procesima zaštite i otklanjanja učinjenih šteta. Predstavljeni su i komentirani podatci o stradanjima knjižnica, ukazano na nedostatke i loše odluke, načine evakuacije i ponudu usluga u ratnim uvjetima na području cijele Hrvatske. Rad je jedan od rijetkih u kojima se na osnovi objavljene literature i dostupnih podataka, kritički ukazuje na ratna iskustva hrvatskih knjižnica.

III. NASTAVNA DJELATNOST PRISTUPNICE

A. Sudjelovanje u nastavi

Dr. sc. Kornelija Petr aktivno je uključena u nastavu od trenutka kad je izabrana za asistenticu

na Katedri za knjižničarstvo. Uz prof. dr. sc. Aleksandru Horvat pripremala se za predmet

Bibliografska organizacija i kontrola (vježbe), a od 2001. u sklopu tog predmeta, uz

dopuštenje Vijeća, drži i predavanja. Usto, postupno je pripremala, a od 2002. izvodi i vježbe

iz predmeta Sustavi za označivanje i pretraživanje i Bibliografska organizacija i kontrola II.

Nakon što je obranila doktorski rad, priredila je nastavu za izborni kolegij Vrednovanje

knjižničnih usluga za ljetni semestar ak. god 2004./05.

Dr. sc. Kornelija Petr izvodi nastavu i na izvanrednim studijima u Osijeku i Zadru.

Posebno valja istaknuti njezine pripreme i organizaciju kolegija za obrazovanje na daljinu na

osnovi programa WebCT, nakon što je uspješno ovladala znanjima i vještinama za

oblikovanje i vođenje on-line nastave na seminarima u organizaciji CARNetova centra

EduPoint.

U sklopu Centra za stalno stručno usavršavanje knjižničara pri Nacionalnoj i sveučilišnoj

knjižnici u Zagrebu održala je nekoliko seminara na temu vrednovanja knjižničnih usluga.

B. Nastavni tekstovi

U sklopu online kolegija Sustavi za označivanje i pretraživanje, Klasifikacija i klasifikacijski

sustavi i vježaba iz deskriptnivne katalogizacije priredila je radne materijale za rad studenata

u skupinama i za njihov samostalan rad odnosno samoprovjeru znanja unutar online

zasnovanih kolegija.

C. Mentorstva

202

Vodila je nekoliko studenata prilikom pripreme njihovih diplomski radova, a posebno je

zapažena njezina aktivnost u pripremanju studenata za istraživanja koja se posljednjih godina

redovito predstavljaju na međunarodnim konferencijama europskih knjižničarskih odjela

(BOBCATSSS).

D. Ostala nastavna djelatnost

Drži predavanja za članove Društva knjižničara Slavonije i Baranje., a predavala je i engleski

jezik u Školi stranih jezika.

E. Doprinos pristupnice u unapređenju nastavnog procesa

Dr. sc. Kornelija Petr sustavno se pripremala za nastavu povjerenih joj predmeta i uvodila

nove sadržaje osobito vezano uz promjene koje se događaju u području sustava za

označivanje i pretraživanje. Posebno se istaknula uvođenjem online kolegija uz podršku

WebCt-a te prećenja stupnja zadovoljstva studenata ponuđenim kolegijima. Pritom je

nastojala prilagoditi nastavne metode i sadržaj kolegija novome, mrežnom okruženju

razvijajući osobito stalnu komunikaciju sa studentima i pružajući im podršku u radu s novim

tehnologijama.

F. Ocjena nastavnog rada od strane Katedre

Dosadašnji nastavni rad dr. sc. Kornelije Petr upućuje na to da se radi o osobi iznimnih

kvaliteta, temeljitoj u pripremi i izvođenju nastave, otvorenoj za stručne razgovore s

kolegama i studentima, odgovornoj prema poslu i spremnoj da pruži pomoć kad god se to od

nje zatraži. Kolege s Katedre za knjižničarstvo jednodušni su u ocjeni da je kao nastavnica

pokazala zavidnu razinu stručnosti i etičnosti, prilagodljivosti promjenama u odnosu na

potrebe izvođenja nastave uz odršku novih tehnologija i komunikabilnosti sa studentima i

kolegama. U provedenim istraživanjima studenti su nastavni rad dr. sc. Kornelije Petr

ocijenili visokom ocjenom.

IV. RAD U ODBORIMA I POVJERENSTVIMA FAKULTETA

Članica je Povjerenstva za izdavačku djelatnost pri Filozofskom fakultetu u Osijeku,

Povjerenstva za pripremu Sveučilišne smotre (2003. god.) i radnih skupina za pripremu

razredbenih postupaka.

V. SAŽETAK

203

Na osnovi priložene dokumentacije te uvida u znanstvene i stručne radove, Povjerenstvo

zaključuje da je dr. sc. Kornelija Petr svojim dosadašnjim znanstveno-nastavnim radom

pokazala zavidnu razinu profesionalnosti i etičnosti. Njezin je odnos prema studentima i

kolegama nadasve korektan, ugodan je suradnik i vrijedan član istraživačkih timova. Napose

se ističe njezina predanost u radu sa studentima o čemu svjedoče i objavljeni radovi u kojima

se uz njezino ime pojavljuju imena studenata s kojima provodi istraživanja. Zapažena je

njezina aktivnost u primjeni informacijskih tehnologija u nastavi pa se tako uvrštava među još

uvijek rijetke stručnjake koji propitkuju i vrednuju mogućnosti obrazovanja na daljinu.

Područja njezina znanstvena zanimanja su obrazovanje uz podršku novih tehnologija,

mogućnosti knjižnica u multikulturalnome društvu i vrednovanje informacijskih usluga.

Značajna su njezina istraživanja potreba i ponašanja korisnika i uporabe novih tehnologija u

nastavi na daljinu.

VI. MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

Na osnovi uvida u priloženu dokumentaciju zaključujemo da pristupnica dr. sc. Kornelija

Petr, viša asistentica u području društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, ispunjava

sljedeće uvjete za izbor u zvanje docentice u području društvenih znanosti, polje

informacijske znanosti:

1. Udovoljava uvjetima iz čl. 42. stavka 3. ZZID-a

a) ima doktorat znanosti u području informacijskih znanosti

b) aktivan je istraživač u sklopu znanstvenog projekta Istraživanje informacijskih potreba

i čitateljskih navika djece i mladih (0122026)

c) ima ukupno 9 objavljenih znanstvenih radova u časopisima i publikacijama s

međunarodno priznatom recenzijom, i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i

publikacijama. Doprinos znanstvenoga rada dr. sc. Kornelije Petr nalazimo u

ustanovljavanju modela i kriterija vrednovanja knjižničnih usluga te kritičkom

propitkivanju mogućnosti obrazovanja na daljinu. Ukupno je napisala 1 poglavlje u

knjizi, 12 znanstvenih radova, 3 stručna rada i predstavila jedan poster na međunarodnoj

konferenciji.

2. Udovoljava uvjetima iz čl. 74. stavka 3 ZVU-a

a) ima uvjete za izbor u znanstveno zvanje docentice: ima doktorat znanosti, 12

objavljenih znanstvenih radova – u međunarodno priznatim a u drugim znanstvenim

publikacijama (9) i nerecenziranim publikacijama (3), od toga 1 objavljen nakon njezina

izbora u zvanje više asistentice

b) ima uvjete koje propisuje Rektorski zbor (vidjeti točku 3.)

204

c) aktivni je istraživač na znanstvenom projektu kojim se uspostavljaju temelji sustavna

proučavanja informacijskih potreba i navika djece i mladeži

d) duži niz godina sudjeluje u izvođenju nastave na visokom učilištu

3. Udovoljava uvjetima Rektorskog zbora za izbor u znanstveno zvanje više znanstvene

suradnice u području društvenih znanosti:

a) održala je 9 priopćenja na znanstvenim skupovima, od toga 8 na međunarodnim

znantsvenim i stručnim skupovima

b) izradila je tekst koji se koristi u online nastavi na dodiplomskoj razini

d) aktivno sudjeluje u znanstvenom projektu

g) vodi dva kolegija na dodiplomskom i sudjeluje u organizaciju međunarodnog skupa.

Mišljenje je ovog Povjerenstva da dr. sc. Kornelija Petr ispunjava uvjete propisane čl. 43. i čl.

97. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za izbor u znanstveno-nastavno

zvanje docentice iz područja društvenih znanosti, polje informacijske znanosti za predmete

Bibliografska organizacija i kontrola, Sustavi za označivanje i pretraživanje i Vrednovanje

knjižničnih usluga. Stoga predlažemo da se dr. sc. Korneliji Petr, višoj asistentici omogući

javno nastupno predavanje pod naslovom “Modeli vrednovanja knjižničnih usluga” a ovaj

Izvještaj s ocjenom i prijedlogom uputi Vijeću na daljnji postupak.

Prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, predsjednica Povjerenstva

__________________________________________________

Prof. Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, članica Povjerenstva

_____________________________________________

Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat, Filozofski fakultet Zagreb, članica Povjerenstva

________________________________________________________________

U Osijeku, 30. siječnja 2005.

205

Dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

Dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red.prof.

Zagreb, 5. travnja 2005.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o rezultatu natječaja za izbor nastavnika u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana sustavna pedagogija, za predmet Obiteljska pedagogija, na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu

Visoka učiteljska škola Sveučilišta u Splitu uputila je 20. prosinca 2004. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnice, dr. sc. Maje Ljubetić za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija, predmet Obiteljska pedagogija.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu temeljem čl. 92 st. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/2003., 105/04.) i 95. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine, br. 59/96 – pročišćeni tekst) na sjednici održanoj 9. veljače 2005. godine, donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva. Imenovano je stručno povjerenstvo u sastavu prof. dr. sc. Dubravka Maleš (predsjednik), prof. dr. sc. Arjana Miljak (član) i prof. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec (član) koje je imalo zadaću ocijeniti ispunjavanje uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje dr. sc. Maje Ljubetić kao predloženika.

Na temelju proučene dokumentacije o znanstvenom, nastavnom i stručnom radu koju je predloženik priložio, imenovano stručno povjerenstvo podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na raspisani javni natječaj objavljen u »Narodnim novinama« br. 168/04, dana 1. prosinca 2004. godine, za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija, za predmet Obiteljska pedagogija na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu kao jedina pristupnica javila se dr. sc. Maja Ljubetić.

206

Prema važećim zakonskim odredbama, djelatnost pristupnice relevantna za izbor u predloženo naslovno znanstveno-nastavno zvanje prikazana je u sljedećim zasebnim dijelovima ovog izvješća:

1. Životopis2. Znanstvena djelatnost 3. Nastavna djelatnost 4. Stručna djelatnost 5. Zaključno mišljenje 6. Popis radova

1. Ž I V O T O P I S

Dr. sc. Maja Ljubetić rođena je 1959. godine u Splitu gdje je završila osnovnu i srednju školu te Pedagošku akademiju - nastavnički studij za predškolski odgoj. Od 1979. godine radi na radnom mjestu odgojitelja – mentora te odgojitelja – savjetnika u dječjim vrtićima Solina i Splita. U DV «Cvit Mediterana» obnašala je od 1991. do 1993. godine dužnost ravnatelja. Trenutno se nalazi na radnom mjestu stručnog suradnika-pedagoga za privatne i vjerske dječje vrtiće grada Splita.

Na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru diplomirala je pedagogiju kao jednopredmetni studij (1994.) godine obranom diplomskog rada na temu: Otvoreni vrtić. Godine 1994. upisala je poslijediplomski studij na Fakultetu edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, smjer «poremećaji u ponašanju» te istog završila (1997.) obranom magistarskog rada na temu: Obitelj i rano otkrivanje poremećaja u ponašanju predškolske djece. Akademske 1997./98. godine pristupnica je prijavila temu doktorske disertacije izvan doktorskog studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s naslovom Samoprocjena i procjena pedagoške kompetentnosti roditelja te je istu obranila 2004. godine. Disertacija jednim dijelom predstavlja nastavak bavljenja pitanjem roditeljske pedagoške kompetencije te detaljnijeg istraživanja tog prostora kako od strane samih roditelja (na metarazini), tako i procjenom od strane odgojitelja njihove predškolske djece

Od 1999./00.godine na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu, pristupnica vodi izborni kolegij Zlostavljanje djece za studente druge godine Predškolskog odgoja, a u akademskoj godini 2004./05. vodi izborni kolegij Obiteljska pedagogija za studente Učiteljskog studija i Predškolskog odgoja.

Pristupnica je aktivno sudjelovala u radu tri (3) međunarodna znanstvena skupa (Rennes – Francuska; Pariz – Francuska; Barcelona – Španjolska) i jednom (1) domaćem (Zagreb, - Hrvatska) te na 17 stručnih skupova u Hrvatskoj (Split, Čakovec, Poreč, Rovinj, Rijeka, Dubrovnik).

Pristupnica je do sada objavila pet znanstvenih radova, od čega su dva objavljena u časopisima citiranima u tercijarnim publikacijama (A1), jedan u zborniku radova s međunarodnih znanstvenih skupova, jedan je znanstveni rad objavljen u zborniku radova s domaćeg znanstvenog skupa, a jedan u domaćem časopisu.

207

Autorica je 28 stručnih radova te jedne stručne knjige. Osim toga, recenzirala je tri knjige, a za jednu knjigu je bila redaktor.

U nastavku se prikazuje djelatnost pristupnice, a prema klasifikaciji koja je predviđena za pisanje izvješća o izboru u znanstveno-nastavna zvanja.

2. ZNANSTVENA DJELATNOST

2.1. Znanstveni radovi

Kvalifikacijski radovi

Obitelj i rano otkrivanje poremećaja u ponašanju predškolske djece. Magistarski rad Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, 1997.

Rad je usmjeren na istraživanje obitelji kao primarne socijalne zajednice koja može djelovati patogeno, ali i preventivno na pojavu poremećaja u ponašanju predškolske djece. Rad je podijeljen u dvije cjeline - teorijski i empirijski. Pristupnica utvrđuje različitost strukture roditeljskih razloga za nedovoljno rano otkrivanje poremećaja u ponašanju predškolske djece te različitost strukture pedagoške kompetentnosti i pedagoške nekompetentnosti roditelja oba spola. Nadalje, doprinos predstavlja i to što se empirijski utvrđuje kako prostor roditeljskih razloga nedovoljno ranog otkrivanja poremećaja u ponašanju predškolske djece čine strah, precjenjivanje sposobnosti djeteta, stid, prevelika ljubav prema djetetu i prezaštićivanje djeteta, «tromost» roditelja te njihova nedovoljna zrelost (subjektivni razlozi) kao i nedovoljnost vremena za bavljenje djetetom, neznanje i neinformiranost roditelja te ne postojanje institucija koje bi roditeljima pomogle u ranom otkrivanju poremećaja u ponašanju predškolske djece.

Znanstveni doprinos ovog rada predstavlja i empirijsko utvrđivanje različitosti strukture pedagoške kompetentnosti roditelja koju čine doživljaj kompetentnosti i osobne odgovornosti za roditeljstvo, dok pedagošku nekompetentnost čine osjećaj nekompetentnosti, nesigurnosti i neznanja u roditeljstvu te osobna neodgovornost u roditeljskoj ulozi. Metodologijski, rezultati su provjerljivi te je moguće opetovano provjeravanje dosega spoznaja koji se radom prezentiraju i ekspliciraju.

Samoprocjena i procjena pedagoške kompetentnosti roditelja. Doktorska disertacija.Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2004.

Na temelju rezultata provedenog istraživanja autorica je utvrdila sastavnice (strukturu prostora) pedagoške kompetentnosti roditelja te dokazala da ona nije ni strukturno ni funkcionalno homogeni prostor. Utvrđene dimenzije (sastavnice) pedagoške kompetentnosti odnosno nekompetentnosti roditelja analizirane su u odnosu na: spol, dob, red rođenja djece; kvalifikaciju

208

roditelja te razlike u procjeni odgajatelja s obzirom na duljinu njihova radnog staža.

Ova doktorska disertacija predstavlja značajan doprinos obiteljskoj pedagogiji, a dobiveni rezultati dobar su putokaz prilikom izrade preventivnih i kompenzacijskih programa pedagoškog obrazovanja roditelja. Metodologijski, rezultati su provjerljivi te je moguće opetovano provjeravanje dosega spoznaja koji se radom prezentiraju i ekspliciraju.

2.1. 1. Znanstveni rad objavljen u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama (A1)

LJUBETIĆ, M. (1998.) Samoprocjena kompetentnosti roditelja za roditeljsku ulogu (izvorni znanstveni članak). Napredak. Vol. 139, br.3, str.290 – 297.

U radu se razmatra globalno vrednovanje pojedinca kao osobe koje se temelji na percepciji osobne kompetencije, dakle i roditeljske, osobine koje roditelji posjeduju u različitoj mjeri. Doživljaj roditeljske pedagoške kompetencije/nekompetencije smatra se značajnim čimbenikom stvaranja obiteljskog okruženja i ozračja koji može povoljno ili nepovoljno utjecati na razvoj dječje osobnosti. Smatra se kako bi doživljaj roditeljske pedagoške kompetencije bilo moguće podizati i ciljanim preventivnim programima usmjerenima na roditelje. Autorica istraživanjem utvrđuje latentne strukture u prostoru pedagoške kompetentnosti/nekompetentnosti roditelja oba spola za odgojnu ulogu te je tako dobiven uvid u strukturu prostora pedagoške kompetentnosti / nekompetentnosti roditelja.

Doprinos rada je što se njime empirijski utvrđuje različitost strukture pedagoške kompetentnosti i pedagoške nekompetentnosti roditelja oba spola odnosno, posebice se utvrđuju sve komponente ponašanja roditelja koje stoje u njihovoj pozadini. Nadalje, doprinos predstavlja i to što se empirijski potvrđuje kako prostor pedagoške kompetentnosti čine doživljaj kompetentnosti i osobne odgovornosti za roditeljstvo, dok pedagošku nekompetentnost čine osjećaj nekompetentnosti, nesigurnosti i neznanja u roditeljstvu te osobna neodgovornost u roditeljskoj ulozi. Metodologijski, rezultati su provjerljivi te je moguća opetovano provjeravanje dosega spoznaja koji se radom prezentiraju i ekspliciraju.

LJUBETIĆ, M. (2001.) Partnerstvo obitelji i dječjeg vrtića (pregledni članak). Napredak. Vol. 142, br. 1, str. 16 –23.

Autorica se poziva na znanstvena istraživanja, ali i primjere iz svakodnevne odgojno – obrazovne prakse koji upućuju na potrebu i obvezu građenja partnerskih odnosa na relaciji obitelj – dječji vrtić, posebice ističući pozitivne efekte ove suradnje na sve čimbenike odgojno – obrazovnog procesa, ali i na društvenu zajednicu u cijelosti.

209

Naglašavajući kako svako dijete ima pravo na „obučenog“ roditelja, u praktičnoj primjeni programa pedagoškog obrazovanja roditelja autorica naglašava dobiti za roditelje koji radeći na sebi mijenjaju svoju percepciju sebe kao roditelja, ali i dolaze do uvida u svoja roditeljska djelovanja koja mijenjaju i prilagođavaju potrebama djeteta, s njima ostvaruju uspješniju komunikaciju i grade kvalitetnije odnose te imaju doživljaj veće uspješnosti u roditeljstvu. Također, autorica naglašava potrebu otvorenosti i javnosti ustanove te jamčenje prava roditeljima na odlučivanje o pitanjima koja su od vitalnog značaja za odgoj i cjelovit razvoj predškolske djece. Suradnju dječjeg vrtića i obitelji razmatra kroz četiri kvalitativno različite razine.

Doprinos rada je što se njime potvrđuje potreba i djelotvornost primjene programa pedagoškog obrazovanja roditelja koji polaze od znanstvenih rezultata istraživanja prilagođenih lokalnim kulturnim, socijalnim i religijskim determinantama te stvarnim potrebama roditelja djece predškolske dobi.

2.1.2. Znanstveni rad objavljen u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog izvan zemlje

Arbunić, A. i Ljubetić, M.: Izazov pedagogiji 21. stoljeća, Međunarodni znanstveni skup Didaktični in metodični vidiki nadaljnega razvoja izobraževanja, Pedagoška fakulteta Univerze v Mariboru, Maribor, 2000., str. 116-121.

Autori u ovom radu polaze od teorije determinističkog kaosa, teorije sustava i teorije izbora, razmatrajući prije svega (kaotični) razvojni hod pedagogije od "vještine navikavanja" do pedagogije kao znanosti o odgoju. U tom kontekstu razmatraju zarobljenost pedagogije u tri stara psihologijska obrasca (obrazac neispisane ploče, obrazac filogeneze i obrazac stroja za okidanje) i njihove posljedice na subjekt odgojno-obrazovnog nastojanja - dijete. Tretirajući dijete kao "kaotični sustav u nastanku", determiniran još kaotičnijim ali i za njega determinirajućim sustavima okruženja, autori pred pedagogiju budućnosti postavljaju četiri temeljna pitanja razrješenja pedagoških problema postojećeg sustava: 1. iniciranje promjena sustava vrijednosti unutar pedagogije kao znanosti o odgoju, 2. promoviranju učenika kao jedino vrijednog predmeta nastojanja istraživanja i nastojanja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti, 3. izraditi mehanizme praćenja i njima prikladan instrumentarij s visokom osjetljivošću za promjene koje se u sustavu "učenik" zbivaju, 4. izraditi sustav alternativa koje omogućavaju trenutačno i efikasno djelovanje kod promjena koji se u sustavu "učenik" zbivaju, a s ciljem podizanja njegova osjećaja kompetentnosti i odgovornosti za vlastiti razvoj. Pod sintagmama "kaos `malog Ivice`" i "od kaosa u sustavu do usustavljenog kaosa" autori na teorijskoj razini kritički preispituju postojeći odgojno-obrazovni sustav i razredno-predmetni sustav odgoja i obrazovanja te razmatraju mogućnost teorijskog razrješenja postojećih problema pedagogije.

Doprinos rad ogleda se u specifičnom tretmanu subjekta odgojno-obrazovnog nastojanja (djeteta) kao kaotičnog sustava kojeg treba usustaviti, ali bez prisile koja je imanentna pedagoškim nastojanjima od prapočetaka do danas. U skladu s tim

210

nastojanjima autori nude izlaz "usustavljenog kaosa" kao modela kojim bi se moglo postići da se unutar odgojno-obrazovnog sustava postignu optimalni učinci kako za pojedinca, tako i za društvena očekivanja od njega, pri čemu je temeljna ideja vodilja takvog sustava "jedan sustav - više `ulaza`- bezbroj alternativa - sloboda izbora - slobodan `izlaz`= jedan, ali unikatan `izlaz` za svakoga (osobnost). Premda je manifestna razina rada eksplicirana u terminima teorije sustava, njeno ishodište je kritička znanost o odgoju, s naglaskom na emancipacijsku ulogu odgoja.

2.1.3. Znanstveni rad objavljen u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa u zemlji

LJUBETIĆ, M. (1999.) Dječji vrtić i stručno kompetentan odgajatelj. U: Nastavnik – čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju (zbornik radova). Međunarodni znanstveni kolokvij – Rijeka, Filozofski fakultet u Rijeci, str. 435 – 440.

Rad je usmjeren na analizu odrednica kvalitetnog dječjeg vrtića kao potrebe suvremenog društva. Navodeći temeljne odrednice kvalitetnog dječjeg vrtića autorica se usredotočuje na materijalne i organizacijske pretpostavke; jasnu i višesmjernu komunikaciju svih čimbenika u odgojno-obrazovnom procesu; dobrovoljnost kao temeljni postulat u odgojnom djelovanju; osiguravanje prohodnosti unutar ustanove; jamčenje prava na izbor te kvalitetu odnosa temeljenu na suradnji, prihvaćanju i poticanju te poseban akcent stavlja na roditelja i njegova prava i potrebe. Nadalje, autorica posebice, pozornost usmjerava na stvaranje uvjeta za građenje pozitivne slike o sebi te izgradnju samopouzdanja djece predškolske dobi te na procese učenja odnosno, potrebu zamijene tradicionalnog, transmisijskog pristupa učenju u transakcijski pristup. S tim u svezi ističe se i potreba za obrazovanjem i samoobrazovanjem suvremenog, stručno kompetentnog odgojitelja, doraslog izazovima suvremenog dječjeg vrtića.

Ono što u ovom radu predstavlja doprinos jest sustavan pristup određenju institucijskog konteksta - kvalitetan dječji vrtić, u svim aspektima njegovog funkcioniranja, a posebice u ljudskim resursima te preduvjetima koje je nužno osigurati kako bi se omogućila stalna usmjerenost na kvalitetu. Potkrjepu svojim teorijskim razmišljanjima, autorica nalazi u znanstvenim rezultatima recentne stručne i znanstvene literature.

2.1.4. Rad objavljen u domaćem časopisu

LJUBETIĆ, M. (2004). Stavovi studenata o roditeljstvu i samoprocjena kompetentnosti studenata nastavničkih studija za pedagoški rad s roditeljima. Školski vjesnik. Split, Vol. 53, br. 1-2, str. xxx (Pristupnica je priložila potvrdu uredništva časopisa da je rad prihvaćen od strane recenzenata, kategoriziran kao prethodno priopćenje te će biti tiskan u broju koji je u vrijeme pisanja ovog izviješća predan u tisak).

Autorica se u radu osvrće na potrebe suvremene pedagoške prakse i procese usklađivanja s Bolonjskom deklaracijom koji obvezuju na osuvremenjivanje postojećih nastavničkih studija. Kako je jedan od segmenata rada budućih učitelja i odgojitelja rad na pedagoškom obrazovanju roditelja, autorica provedenim

211

istraživanjem među studentima nastavničkih studija istražuje njihov doživljaj kompetentnosti za budući rad na pedagoškom obrazovanju roditelja. Dobiveni rezultati pokazuju kako se studenti osjećaju nedostatno kompetentni za rad s roditeljima, pa tako i rad na pedagoškom obrazovanju roditelja, pa autorica ukazuje na to kako je nužno tijekom studija podizati razinu kvalitete teorijskih znanja studenata, ali i vještina kako bi bili kvalitetnije pripremljeni za rad s roditeljima. U radu autorica upozorava na narasle potrebe svakodnevne pedagoške prakse te na obvezu usklađivanja s europskim procesima te ističe potrebu promišljanja takovih programa nastavničkih studija koji će optimalno zadovoljiti potrebe svih čimbenika odgojno-obrazovnog procesa. U tom smislu, napominje kako kolegij Obiteljske pedagogije i kolegij Partnerstvo obitelji i vrtića/škole drži neizostavnim kolegijima u nastavničkim studijima koji svojim sadržajem i načinom izvedbe mogu uspješno zadovoljiti potrebe suvremene teorije i prakse.

Ono što u ovom radu predstavlja doprinos jest analiza stavova studenata – budućih prosvjetnih djelatnika i istraživanje njihovog osobnog doživljaja kompetentnosti za pedagoški rad s roditeljima odnosno, procjene njihove pripremljenosti za uspješno obavljanje zadaća u predstojećoj suvremenoj praksi. Potkrjepu svojim teorijskim razmišljanjima i interpretaciji dobivenih rezultata autorica nalazi u znanstvenoj i stručnoj literaturi.

2.2. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

Pristupnica je aktivno sudjelovala u radu tri (3) međunarodna znanstvena skupa (Rennes – Francuska; Pariz – Francuska; Barcelona – Španjolska) i jednom (1) domaćem (Zagreb, - Hrvatska).

3. NASTAVNA DJELATNOST

Trenutno pristupnica radi na radnom mjestu stručnog suradnika-pedagoga za privatne i vjerske dječje vrtiće grada Splita. Na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu (rujan 1999. i rujan 2004.) radila je honorarno u izvođenju nastave kolegija «Zlostavljanje djece» i «Obiteljska pedagogija» na dodiplomskom studiju (seminari i ogledna predavanja).

4. STRUČNA DJELATNOST

4.1. Knjiga

LJUBETIĆ, M. (2001.): Važno je znati kako živjeti. Zagreb, Alinea.

U knjizi se autorica obraća roditeljima predškolske djece, odgojiteljima u dječjim vrtićima te svima onima koji su u osobnom i/ili profesionalnom životu usmjereni na rad s djecom. U knjizi koja je pisana u formi priručnika, čitatelji mogu pronaći informacije o mogućim poremećajima u ponašanju u socijalnom i emocionalnom razvoju te poremećajima navika koji se iskazuju na tjelesnom planu djece predškolske dobi. Također, čitatelji su informirani o mogućnostima dijagnosticiranja, ali i prevencije istih. U ovoj knjizi, autorica analizira ulogu dječjeg vrtića u ranom otkrivanju poremećaja u ponašanju te obiteljske, odnosno roditeljske razloge za nedovoljno rano otkrivanje poremećaja u ponašanju predškolske djece čineći

212

artificijelnu podjelu na subjektivne i objektivne razloge te razloge koji su posljedica ugroženosti osnovnih potreba roditelja. Posebnu pozornost autorica poklanja samoprocjeni roditeljskih djelovanja u odnosu na dijete te tako pomaže čitatelju u kvalitetnijem promišljanju trenutnog i planiranju budućeg kvalitetnijeg roditeljstva.

Doprinos ovog rada ogleda se u primjenjivosti ovog teksta na široki krug čitatelja. Smatra se korisnim kako stručnjacima koji se profesionalno bave djecom tako i roditeljima koji nemaju specifičnih pedagoških i psiholoških znanja o roditeljstvu, odgoju i djeci predškolske dobi, a obnašaju zahtjevnu roditeljsku ulogu.

4.2. Stručni radovi objavljeni u domaćim časopisima

Objavljeni stručni radovi svrstani su u šest skupina s obzirom na područje kojim se bave. Radovi su grupirani na one koji se bave pitanjima odgoja djece predškolske dobi, suradnje roditelja i odgojitelja/učitelja, roditeljstva, vrtića kao institucije, uloge odgojitelja te druge pedagoške teme.

LJUBETIĆ, M. (1982.) Primjer rada s djetetom s teškoćama u razvoju u dječjem vrtiću. Split, Školski vjesnik, god. 31. br. 3-4, str. 279 – 283.Navodeći konkretan primjer rada s djetetom s teškoćama u razvoju autorica posebice ističe važnost suradnje čitavog stručnog tima dječjeg vrtića te suradnje roditelja djeteta s posebnim potrebama i odgajatelja. Suradnja tima stručnjaka s odgajateljem odvija se u nekoliko faza: identifikacija, dijagnosticiranje, terapija te provođenje i praćenje provedbe programa. U radu su navedeni konkretni sadržaji rada te evaluacija provedbe programa.

LJUBETIĆ, M. (1984.) Primjer rada s djecom u 2. i 3. godini života u dječjim jaslicama. Split, Školski vjesnik, god. 33. br. 3-4, str. 273 – 277.Polazeći od znanstvenih istraživanja koja pokazuju kako je za cjelovit razvoj djeteta neophodno poticajno i primjereno okruženje autorica se usredotočuje na konkretne sadržaje/poticaje koji su imali za cilj pobuditi dječji interes i razvijati sposobnosti djece jasličke dobi.

LJUBETIĆ, M. (2002.) Nova uvjerenja i nova ponašanja – ono što nam je potrebno. Split, Školski vjesnik Vol. 51, br. 1-2, str. 13 – 17.Jedan od mogućih razloga za nepoželjna ponašanja mladih u suvremenom svijetu autorica pronalazi u “starim uvjerenjima” o funkcioniranju ljudskih bića u skladu s kojima se oblikuju vrijednosti, komunikacija, stilovi odgoja u obitelji i institucijama i sl. Ističe se potreba zamjenjivanja «starih», «novim» uvjerenjima koja se temelje na shvaćanju i uvažavanju unutarnje motivacije za ljudska ponašanja. Mijenjajući paradigmu, eliminirajući prisilu i sustavno radeći na građenju i održavanju odnosa (roditelj – dijete, učitelj – učenik itd.) preventivno će se djelovati na pojavu antisocijalnih ponašanja pojedinaca.

LJUBETIĆ, M. (2003.) Samoprocjena umjesto procjene. Časopis Dijete Vrtić Obitelj, br. 29, Zagreb. Udruga roditelja Korak po korak, str. 5 – 6. Autorica ističe važnost samoprocjene svakog od čimbenika u odgojno – obrazovnoj praksi, a posebice odgajatelja i stručnog suradnika kao nositelja promjena i unapređenja te iste prakse. Kako eksterna procjena rada odgojitelja može biti ugrožavajuća po kvalitetu odnosa te za budući zajednički rad zalaže se za stalnu

213

samoprocjenu odgajatelja u svim segmentima svog odgojnog djelovanja vjerujući kako rezultati samoprocjene mogu biti najjače sredstvo u promjeni ponašanja odgajatelja u odnosu na zajednički postavljeni cilj – uspješna praksa.

U ovim radovima, autorica pozornost usmjerava na opće pedagoško-psihološke teme i pitanja koje smatra temeljnim za analizu, razumijevanje i evaluaciju postojeće pedagoške prakse, ali i planiranje kvalitetnih promjena u cilju unapređenja te iste prakse. Elaborirajući pitanja motivacije i samoevaluacije autorica u fokus interesa stavlja pojedinca vjerujući kako je odgovarajućim odgojno-obrazovnim postupcima moguće osposobiti ga za permanentnu evaluaciju koja će dovesti do kvalitetnih pomaka u njegovom životu i djelovanju. Stručni doprinos ovih radova ogleda se u mogućnosti primjene ponuđenih modela u (samo)obrazovanju svih čimbenika odgojno – obrazovnog procesa.

4.3. Stručni rad objavljen u zborniku radova s međunarodnog stručnog skupa

IVON, H., LJUBETIĆ M. (1993.) Le travail educatif avec les enfants refugies en Croatie. U: Scola 93 - Actes des recontres, Rennes, INRP, str. 83-85.U ovom radu autorice prezentiraju tijek i rezultate provedbe programa s djecom prognanicima i izbjeglicama iz BiH smještenim u Kaštelima. Posebno se osvrću na probleme psiho-pedagoške prirode na koje su nailazile kako u radu s u ratu traumatiziranom djecom, tako i s njihovim roditeljima te na strategije koje su polučile rezultate u radu s djecom predškolske dobi.

4.4. Stručni radovi objavljeni u zbornicima radova s domaćih stručnih skupova

a.NIKOLIĆ, S., LJUBETIĆ M. (1995.) Organizacija samoposluživanja djece u dječjem vrtiću. U: Zborniku radova – 2. dani predškolskog odgoja u Županiji splitsko-dalmatinskoj, Split, str.125 – 128.

LJUBETIĆ, M. (1997.) Agresivno ponašanje. U: Zbornik radova - 2. dani predškolskog odgoja dubrovačko neretvanske županije, Dubrovnik, str. 18-19.

LJUBETIĆ, M. (1998.) Uloga društva, obitelji i dječjeg vrtića u prevenciji poremećaja u ponašanju predškolske djece. U: Zbornik radova 5. dani predškolskog odgoja. Split, str.19 - 21.

LJUBETIĆ, M. (1998.) Što možemo učiniti u prevenciji poremećaja u ponašanju predškolske djece (radionica za odgajatelje). U: Zbornik radova 5. dani predškolskog odgoja. Split, str. 137.

214

IVANČIĆ-MANDIĆ, S., LJUBETIĆ, M. (2002.) Novo i korisno iskustvo za sve. U: Zborniku „Mirisi djetinjstva“ – 9. dani predškolskog odgoja splitsko – dalmatinske županije. Split, Dječji vrtić Radost, str. 304 – 307 .

Tematika ovih radova usko je vezna za djecu predškolske dobi koja pohađaju različite programe predškolskog odgoja. Autorica se fokusira na djecu i njihove temeljne psihofizičke potrebe, različitosti te posebne potrebe pojedine djece. Osobitu pozornost poklanja vrtićkom kontekstu odnosno, njegovoj kvaliteti kao preduvjetu za uspješno zadovoljavanje potreba i poštivanje prava predškolskog djeteta. Također ističe i poželjna djelovanja odgojitelja prema djeci s posebnim potrebama u cilju uspješnije inkluzije u odgojno - obrazovni proces. Stručni doprinos ovih radova ogleda se u sustavnom promišljanju postojeće pedagoške prakse te nuđenju konkretnih prijedloga/smjernica za rad u cilju njena unapređenja.

b.LJUBETIĆ, M. (1995.) Radionica za roditelje (str. 141 - 143) i odgajatelje (str.145). U: Zborniku radova – 2. dani predškolskog odgoja u Županiji splitsko-dalmatinskoj, Split.

LJUBETIĆ, M. (1996.) Odnosi roditeljskog doma i dječjeg vrtića i kako ih unaprijediti. U:Zbornik radova - 3. dani predškolskog odgoja u Županiji splitsko-dalmatinskoj, Split, str.59 – 61.

LJUBETIĆ, M. (1997.) Kvalitetniji odnosi obitelji i dječjeg vrtića - korak bliže djetetu. U: Zbornik radova - Inovacijski pristupi - korak bliže djetetu, Rijeka, str. 92 – 100.

LJUBETIĆ, M. (2000.) Izazov roditeljstva (radionica za odgojitelje i roditelje). U: Zbornik radova 7. dani predškolskog odgoja, Split, str. 157-158.

LJUBETIĆ, M. (2000.) Kvalitetna komunikacija kao preduvjet stvaranja i održavanja kvalitetnih odnosa. U: Zbornik radova –Prvi dani osnovne škole “Prema kvalitetnoj školi”, Split, HPKZ Ogranak Split, str. 22-23.

U navedenim člancima autorica pozornost usmjerava na partnerstvo obitelji i odgojno-obrazovne institucije (dječjeg vrtića/škole) te se bavi pitanjima kvalitete komunikacije kao preduvjeta izgradnje partnerstva. U člancima ističe potrebu građenja i održavanja kvalitetnih odnosa svih čimbenika odgojno – obrazovnog procesa posebice roditelja i odgojitelja/učitelja naglašavajući potrebu za stalnim aktivnim djelovanjem tih čimbenika u oba smjera. Stručni doprinos ovih članaka ogleda se u sustavnoj analizi odnosa obitelji i institucije u svakodnevnoj praksi, teorijskom promišljanju i rezultatima znanstvenih istraživanja u tom polju te primjeni istih u cilju unapređenja trenutne pedagoške prakse.

c.

215

LJUBETIĆ, M. (1997.) Želim rasti zajedno s mojim djetetom. U: Zbornik radova - 4. dani predškolskog odgoja splitsko-dalmatinske županije, Split, str. 66 – 70.

LJUBETIĆ, M. (2000.) Roditeljski doživljaj uvođenja “promjena” i kvalitete dječjeg vrtića. U: Sažeci radova II. Stručno znanstvenog skupa Vrtić kao dječja kuća br. 2. Poreč, Sigra.LJUBETIĆ, M. (2003.) Roditelji u vrtiću – dječjoj kući U: Zbornik radova Čakovec, Povezivanje i suradnja vrtića u skladu s dječjom prirodom,stručno-znanstveni skup. Čakovec, Dječji centar Čakovec, Dječji vrtić Bubamara – Kneginec, Dječji vrtić Varaždin, Visoka učiteljska škola u Čakovcu, str. 22-25.

LJUBETIĆ, M. (2004.) Roditeljska percepcija suradnje obitelji i dječjeg vrtića u privatnim i vjerskim te gradskim/općinskim vrtićima splitsko - dalmatinske županije U: Zbornik radova – 10. međunarodni dani predškolskog odgoja splitsko-dalmatinske županije Mirisi djetinjstva, stručno-znanstveni skup. Split, Dječji vrtić Cvit Mediterana, str.87-109.

Radovi se bave pitanjem roditelja kao čimbenika odgojno-obrazovnog procesa, njihove uloge, njihove percepcije i očekivanja od dječjeg vrtića te povratne informacije koje upućuju odgojiteljima. U ovim radovima autorica ističe potrebu usmjeravanja pozornosti na roditelje djece predškolske dobi te na stvaranje uvjeta za uspješno zadovoljavanje potreba roditelja u vrtićkom kontekstu. Stručni doprinos ovih radova ogleda se u nuđenju konkretnih smjernica/preporuka za djelotvorniji rad s roditeljima u dječjem vrtiću a koje su temelje na rezultatima provedenih istraživanja.

d.LJUBETIĆ, M. (1998.) Kvalitetan vrtić - korak ka kvalitetnom društvu. U: Zbornik radova Čakovec 98, Čakovec, str. 123 – 124.

LJUBETIĆ, M. (2000.) Kako u dječjem vrtiću započeti putovanje prema kvaliteti. U: Zbornik Radova Ri-kvaš 21 Odiseja u školstvu. Rijeka, Grad Rijeka i Medicinska škola u Rijeci, str.78 – 79.

LJUBETIĆ, M. (2002.) U gradu pod Marjanom – slike sa zajedničkog putovanja. U: Vrtić u skladu s dječjom prirodom “dječja kuća” ur. Arjana Miljak i Lidija Vujičić. Rovinj. Predškolska ustanova dječji vrtić i jaslice “Neven”, str. 319 – 324.

BUDIĆ, E., KUTLEŠA, M., LJUBETIĆ, M. (2002.) Igrom smo spojili ugodno s korisnim. U: Zborniku radova „Mirisi djetinjstva“ – 9. dani predškolskog odgoja splitsko – dalmatinske županije. Split, Dječji vrtić Radost, str. 308 – 310.

GULAM, S., REŽIĆ, M., ŠANTIĆ, T., ŠERIĆ, D., UVODIĆ, K., VUČKOVIĆ, V., LJUBETIĆ, M. (2002.) Svemir. U: Zborniku „Mirisi djetinjstva“ – 9. dani predškolskog odgoja splitsko – dalmatinske županije. Split, Dječji vrtić Radost, str. 225 – 228.

216

LJUBETIĆ, M. (2003.) „3P“ (Promjene, problemi, postignuća) u vrtićkoj praksi privatnih i vjerskih vrtića grada Splita. U: Postignuća u praksi i teoriji predškolskog odgoja, međunarodni stručno-znanstveni skup. Opatija, Preluk, str. 179 – 182.

U ovim radovima autorica se fokusira na dječji vrtić kao živi organizam u stalnoj promjeni, a posebnu pozornost posvećuje organizacijskim i materijalnim uvjetima, oblikovanju i prilagodbi prostora te primjerenoj opremi kao izvoru poticaja za učenje, igru, istraživanje i druženje djece i odraslih. Također naglašava i važnost kvalitete interpersonalnih odnosa te njihovih učinaka na razvoj i odgoj djece predškolske dobi. Stručni doprinos ovih radova ogleda se u navedenim uspješnim primjerima iz svakodnevne pedagoške prakse te mogućim novim načinima stvaranja optimalnih uvjeta za cjelovit razvoj i odgoj predškolskog djeteta. Nadalje, ovi radovi elaboriraju neke uspješne primjere praktične primjene teorijskih znanja u svakodnevnoj praksi predškolskog odgoja.

e.LJUBETIĆ, M. (1999.) Što o obrazovanju odgojitelja misle sami odgojitelji. U: Zbornik radova Čakovec 99, Čakovec, str. 53 – 57.

LJUBETIĆ, M. (1999.) Komunikacija u funkciji razvijanja kvalitetnijih suradničkih odnosa (radionica za odgojitelje). U: Zbornik radova 6. dani predškolskog odgoja, Split, str. 151

LJUBETIĆ, M. (2002.) Radionice osnaživanja odgajatelja (odgajatelji u kvalitetnoj školi). U: Zbornik radova RI kvaš –21 – Svaki učenik može uspjeti. Rijeka, Grad Rijeka i Medicinska škola u Rijeci, str. 57 – 62.

Pozornost autorice u ovim radovima usmjerena je na odgojitelja kao nositelja najvećeg dijela promjena u cilju unapređenja postojeće pedagoške prakse. S tim u svezi ona naglašava potrebu za djelotvornijim i usmjerenijim potrebama prakse načinom studiranja, ali posebice naglašava potrebu reorganiziranja i osmišljavanja učinkovitijeg stručnog obrazovanja odgojitelja. Stručni doprinos ovih radova ogleda se u konkretnim modalitetima obrazovanja odgojitelja kako na formalnoj razini tako i tijekom permanentnog stručnog usavršavanja odgojitelja.

4.5. Stručni skupovi

Pristupnica je aktivno sudjelovala u radu 17 domaćih skupova (Pedagog - stručni suradnik u suvremenom menadžmentu odgoja i obrazovanja, Hrvatsko pedagogijsko društvo i Zavod za pedagogiju FF u Zagrebu, Opatija, 2003.; Međunarodna konferencija o obrazovanju (International Conference of Education), Zagreb, svibnja 2002.; Dani predškolskog odgoja Splitsko-dalmatinske županije 1995., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2002., 2004.; Dani predškolskog odgoja u Čakovcu 1998., 1999., 2003.; Dani predškolskog odgoja Istarske županije 2000., 2002.; Dani predškolskog odgoja Dubrovačko – neretvanske županije 1997. Dani osnovnih škola – Split, 2000.; Dani škola na putu prema kvalitetnoj školi (RI –KVAŠ) – Rijeka 2000., 2002.

217

4. 6. Članstvo u profesionalnim udrugama i društvima

Pristupnica je član: učiteljskog vijeća «The William Glasser Institut» – Chatsworth (CA, USA), Instituta za razvoj potencijala sve djece (IEDPE, Pariz), HURT(Hrvatska udruga realitetnih terapeuta), HPKZ, HPD i udruge MIRTA.

4.7. Ostale stručne aktivnosti

Pristupnica je obnašala funkciju ravnateljice dječjeg vrtića, bila je predsjednica Povjerenstva za predškolski odgoj u Prosvjetnom vijeću Ministarstva prosvjete i športa RH, član je predsjedništva udruge Mirta, tajnik komisije za stručne ispite odgojitelja početnika u Zadarskoj županiji, voditelj županijskih vijeća odgojitelja, voditelj je i mentor seminara Kvalitetna škola, edukator u formalnoj edukaciji TI/RT u Hrvatskoj i BiH, mentor je UNICEF-ovih projekata: «Program psihosocijalne pomoći prognanicima i izbjeglicama» te programa «Za sigurno i poticajno okruženje u školama».

Kao zapaženi praktičar sa smislom za pedagoško-didaktičku izobrazbu odgojitelja pristupnici je dodijeljena uloga mentora i savjetnika za rad sa studentima, odgojiteljima početnicima te pedagozima početnicima za koje je izradila programe uvođenja u odgojno-obrazovni rad. Pristupnica je voditeljica Županijskih aktiva za odgojitelje i stručne suradnike te voditeljica niza drugih programa u organizaciji Zavoda za školstvo.

5. ZAKLJUČNO MIŠLJENJE

Dr. sc. Maja Ljubetić javila se kao jedina pristupnica na objavljeni natječaj Visoke učiteljske škole Sveučilšta u Splitu za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija, predmet Obiteljska pedagogija. Stručno povjerenstvo koje je imalo zadaću utvrditi ispunjava li pristupnica uvjete za izbor sukladno čl. 42. st. 4 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN, 59/96.) i čl. 74. st. 3 Zakona o visokim učilištima (NN, 59/96.) zaključilo je da pristupnica u potpunosti ispunjava uvjete predviđene zakonskim propisima za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta.

Dr. sc. Maja Ljubetić svojim se dosadašnjim znanstvenim i stručnim radom iskazala kao solidan istraživač i praktičar u području sustavne pedagogije posebice, predškolske i obiteljske pedagogije. Broj i vrsnoća radova upućuju na zaključak da kandidatkinja udovoljava važećim standardima društvenih znanosti za radno mjesto docenta. Kandidatkinja je objavila ukupno trideset radova od kojih su, prema klasifikacijama časopisa i recenzijama u zbornicima radova, 2 znanstvena rada objavljena u časopisu citiranom u sekundarnim publikacijama (A1), 1 znanstveni rad objavljen u zborniku radova s međunarodnih znanstvenih skupova (A2), 1 znanstveni rad objavljena u zborniku radova s domaćih znanstvenih skupova (A2) te 1 znanstveni rad objavljen u domaćem časopisu. Kandidatkinja je napisala dvadeset šest stručnih

218

radova koji su objavljeni u stručnim časopisima za pedagoška pitanja te jednu knjigu. Kandidatkinja je sudjelovala na jednom domaćem i tri međunarodna znanstvena skupa na kojima je obradila četiri relevantne pedagoške teme iz raznih područja znanosti o odgoju i obrazovanju, od kojih je jedna recenzirana i objavljena. Također je sudjelovala na dva stručna skupa u tuzemstvu kao polaznica, a na sedamnaest od njih je bila predavač čiji su radovi objavljeni. S obzirom na vrijeme doktoriranja, iz prethodnih poglavlja razvidno je da se trajno stručno usavršava.

Trenutno pristupnica radi na radnom mjestu stručnog suradnika-pedagoga za privatne i vjerske dječje vrtiće grada Splita, a na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu radila je honorarno u izvođenju nastave (seminari i ogledna predavanja) iz kolegija «Zlostavljanje djece» i «Obiteljska pedagogija» na dodiplomskom studiju (1999. i 2004.), o čemu je priložila i potvrdu.

Imajući u vidu prethodne ocjene znanstvenih radova i cjelokupne djelatnosti pristupnice, mišljenje je Povjerenstva da dr. sc. Maja Ljubetić udovoljava uvjetima propisanim člankom 23. Stavom 1. Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti (NN 59/69, pročišćeni tekst) i člankom 74. Stavkom 1. Zakona o visokim učilištima (NN 59/56, pročišćeni tekst), uvjetima Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske za naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta (NN94/96) te odluci područnog vijeća za društvene znanosti o minimalnim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta (NN38/97).

Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da pristupnicu dr. sc. Maja Ljubetić izabere u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana sustavna pedagogija, predmet Obiteljska pedagogija na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu te odredi dalje postupke u skladu s navedenom preporukom.

Stručno povjerenstvo:

____________________________________________ Dr.sc. Dubravka Maleš, red. prof.

____________________________________________ Dr.sc. Arjana Miljak, red. prof.

____________________________________________ Dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

219

DR.SC. VLADIMIR JURIĆ, RED. PROF. Dr.sc. Ana Sekulić – Majurec, red.prof. Dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBUI. Lučića 3

IZVJEŠĆE STRUČNOG POVJERENSTVA

1.Opće odredbe u svezi sa raspisanim natječajem

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za reizbor nastavnika u zvanje docenta iz područja društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti za predmet Metodika prirode i društva (50% radnog vremena) na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku.

Na temelju čl. 43. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (“Narodne novine”, br. 105/04.) i 95. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine”, br. 59/96. – pročišćeni tekst), Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 9. ožujka 2005. donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice dr. sc. Edite Borić, za izbor/reizbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmet: Metodika prirode i društva (50% radnog vremena) na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku, u sastavu; 1. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. (predsjednik), 2. dr. sc. Ana Sekulić – Majurec, red. prof., (prvi član) i 3. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., (drugi član).

Na raspisani javni natječaj objavljen u glasilu "Glas Slavonije" od 29. prosinca 2004. godine javila se dr. sc. Edita Borić, docent iz Metodike biologije na Pedagoškome fakultetu u Osijeku, Zavoda za biologiju, kao jedini pristupnik.

Prema važećim zakonskim odredbama, te Pravilniku Rektorskog zbora o ustroju i načinu rada Matičnih povjerenstava (Narodne novine 18/2001.) djelatnost pristupnice, relevantne za reizbor u traženo znanstveno – nastavno zvanje docenta, prikazano je u sljedećim zasebnim dijelovima ovoga izvješća:

2. Bibliografski podaci3. Znanstvena djelatnost4. Nastavna djelatnost5. Stručna djelatnost6. Zaključak, mišljenje i prijedlog stručnog povjerenstva7. Popis objavljenih znanstvenih radova te objavljenih i izvedenih stručnih radova i poslova

2. Biografski podaciDr.sc. Edita Borić rođena je 27.04.1962. godine u Feričancima, Republika Hrvatska.

Osnovnu i srednju školu završila je u Osijeku. Studij biologije i kemije upisala je 1981. godine na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, te diplomirala 1985. godine i stekla stručni naziv profesora biologije i kemije. Poslijediplomski studij na Prirodoslovno - matematičkom fakultetu u Zagrebu upisala je 1987. godine. Obranivši magistarski rad "Rasprostranjenost termofilnih bakterija u tlima Baranje" stekla je stručni naziv magistar prirodnih znanosti iz područja biologije polje mikrobiologija. Doktorirala je 1998. godine na Biotehnološkom fakultetu na Oddelku za biologijo Univerze v Ljubljani iz područja biologija - metodika biologije obranivši doktorsku disertaciju " Odgoj i obrazovanje za okoliš u osnovnoj školi". Senat Sveučilišta u Zagrebu 1999. godine priznao je potpunu istovjetnost diplome doktora znanosti.

220

Radni odnos započela je nakon dodiplomskog studija 1985. godine u osnovnim (Valpovo, Markušica, Laslovo) i srednjim školama (Valpovo i Osijek). Tijekom školskih godina 1985./86. i 1986./87. predavala je nastavne predmete: priroda, biologija, kemija, prva pomoć i domaćinstvo u osnovnoj školi, a u srednjim školama biologiju, mikrobiologiju, biokemiju i kemiju.

Od 1987. godine zaposlena je na Katedri za biologiju Pedagoškog fakulteta u Osijeku Sveučilište J.J. Strossmayera najprije kao pripravnik - istraživač, a od 1991. godine kao asistent za kolegije Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije i Seminar iz metodike nastave biologije.

Od 1989. do 1993. godine pomagala je u izvođenju praktikuma iz Mikrobiologije i praktikuma iz Genetike (tijekom školske 1993./94. godine).

2000. godine izabrana je u suradničko zvanje višeg asistenta za kolegije Seminara iz metodike nastave biologije i Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije. Od školske godine 2001./2002. do danas povjerena su joj predavanja iz kolegija Metodika nastave biologije odlukom Fakultetskog vijeća Pedagoškog fakulteta u Osijeku.

Školske godine 2001./2002. mentor je diplomskih radova iz kolegija Metodika nastave biologije. Rad s diplomantima koji uključuje istraživanja i finaliziranje diplomskog rada obavlja na kolegiju Seminar uz diplomski rad. Kao pripravnik - istraživač sudjelovala je u znanstvenom projektu "Biološka istraživanja Specijalnog zoološkog rezervata Kopački rit" (1-08-183), financiranog od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Godine 1996. bila je uključena u projekt "Obrazovanje za okoliš" gdje je obavljala poslove stručnog suradnika s metodičkoga aspekta, te organizira, priprema i provodi pedagošku radionicu na temu organskoga otpada. Od 1997. godine suradnik je na znanstvenom projektu "Zaštita voda rezervata Kopački rit" (0122009) financiranog od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske gdje je ostvarila zadatke vezane uz promicanje ekološke svijesti mladih. Od 2003. godine voditelj je znanstvenog projekta Poticanje ekološkoga obrazovanja mladih u Istočnoj Slavoniji (0122029), financiranog od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske u kojem primjenjuje znanstvene spoznaje biologije koristeći se pedagogijskom metodologijom.

Rezultate svojih istraživanja predstavila je na domaćim i međunarodnim skupovima i javnim predavanjima. Aktivno vlada engleskim jezikom.

Na poziv Biološkog društva u Osijeku održala je četiri predavanja. Sudjelovala je na devet međunarodnih znanstvenih skupova u Hrvatskoj s dvanaest

priopćenja i jednome znanstvenome skupu održanom izvan Hrvatske s dva priopćenja. Pristupnica je 1993. godine angažirana na promicanju ekoloških spoznaja i svijesti

kroz rad u organiziranju i provođenju susreta natjecanja pokreta prijatelja prirode "Lijepa Naša" i pokreta "Znanost mladima". Ostvarila je kontinuiranu suradnju sa Županijskim uredom za prosvjetu u Osijeku gdje svoje znanje i iskustva prenosi mladima i drugim stručnjacima putem javnih predavanja. U znanstveno- istraživačkom radu primjenjuje znanstvene spoznaje biologije koristeći se pedagogijskom metodologijom.

Član je Hrvatskog biološkog društva, Hrvatskog ekološkog društva i Biološkog društva Osijek.

3. Z n a n s t v e n a d j e l a t n o s t

3.1. Podaci o magistarskom radu, disertaciji i znanstvenim radovima

Dr. sc. Edita Borić završila je poslijediplomski studij na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu u Zagrebu. Magistarsku radnju "Rasprostranjenost termofilnih bakterija u tlima Baranje" obranila je 23. ožujka 1990. godine u Zagrebu na Zavodu za mikrobiologiju i stekla naziv magistar prirodnih znanosti iz područja biologije polje mikrobiologija.

Doktorsku tezu "Odgoj i obrazovanje za okoliš u osnovnoj školi" obranila je 1998. godine na Biotehnološkom fakultetu na Oddeleku za biologijo Univerze v Ljubljani iz područja biologija - metodika biologije pred povjerenstvom: Kazimir Tarman, doktor bioloških znanosti, redovni profesor za Ekologijo živali, zoogeografijo in biologijo strunarijev, kao predsjednik; Joszef Mikuska, doktor bioloških znanosti, redovni profesor za Ekologiju i zoogeografiju; Zdenka Lelas, doktorica bioloških znanosti, izvanredni profesor za Metodiku biologije; Tatjana Verčkovnik, doktorica bioloških znanosti, izvanredni profesor za Biološko didaktiko in

221

Metodiko biološkega izobraževanja; Barbara Bajd, doktorica bioloških znanosti, docentica za Naravoslovlje - biološke vsebine, kao član.

Senat Sveučilišta u Zagrebu na 12. sjednici u ak. god. 1998./99. održanoj 13. rujna 1999. godine priznao je potpunu istovrijednost diplome doktora znanosti s domaćom diplomom o stečenom doktoratu znanosti i priznao je stečeni akademski stupanj doktora znanosti metodike nastave biologije s obrazloženjem da se disertacija zasniva na pedagogijskoj metodologiji, a temeljena je na biologiji kao supstratu te pokriva interdisciplinarno područje društvenih i prirodnih znanosti.

Do sada je objavila ukupno 21 znanstvenu jedinicu od kojih 18 znanstvenih radova i 3 stručna rada. Objavila je 3 sažetka.

Iz popisa objavljenih znanstvenih radova do izbora u znanstveno – nastavno zvanje docenta pristupnica je objavila: 4 znanstvena rada u časopisu s međunarodno priznatom recenzijom i s njima izjednačenim publikacijama, 5 znanstvenih radova u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova s međunarodnom recenzijom, 5 znanstvenih radova u domaćim časopisima s domaćom recenzijom, 4 znanstvena rada u zbornicima radova s međunarodnih skupova bez recenzije, 3 stručna rada objavljena u domaćem časopisu s recenzijom, 3 sažetka objavljena u zbornicima sažetaka s međunarodnih znanstvenih skupova.

3.2. Objavljeni znanstveni radovi relevantni za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta

U nastavku se prikazuju potrebni osnovni znanstveni radovi pristupnice, a prema klasifikaciji koja je predviđena za pisanje izvješća o izboru u znanstveno – nastavna zvanja.

3.2.1. Prikaz objavljenih znanstvenih radova u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom i s njima izjednačenim publikacijama (a1)

1.

Provedeno je interdisciplinarno istraživanje. U ovome radu se navodi dio istraživanja usmjerenoga na različite načine podučavanja djece glede zbrinjavanja otpada. Djeca su o načinima zbrinjavanja otpada podučavana nastavnom ekskurzijom, klasičnim predavanjem i obrazovnim kompjutorskim programom. Izneseni su pokazatelji dobiveni zadacima objektivnog tipa i anketiranjem prije i poslije različitih postupaka podučavanja.

U radu autorice ispituju kakva je uspješnost usvajanja ekoloških sadržaja primjenom različitih strategija u nastavi, te koji su najčešći izvori ekoloških spoznaja i njihov utjecaj na razvijanje ekološke svijesti. Ispitale su: stavove učenika o učenju ekologije u školi, interese učenika o učenju ekoloških sadržaja u školi i izvan nje, aktivan odnos prema okolišu, uspješnost primjene različitih postupaka u nastavi kod usvajanja ekoloških sadržaja.

Pedagoški eksperiment provele su s 83 učenika osmih razreda osnovne škole. Podaci su prikupljani anketom o stečenom znanju, interesima učenika poučavanjem ekoloških sadržaja te mogućnostima primjene naučenoga. Provedeno je inicijalno i finalno ispitivanje znanja zadacima objektivnog tipa. Primjenjene su različite nastavne strategije.

Rezultati kvalitativnog empirijskog istraživanja ukazuju da učenici imaju pozitivne stavove glede učenja ekologije u školi. Istraživanjem je uočeno da u razvijanju ekoloških spoznaja učenika osnovne škole važno mjesto uz aktualnost ekoloških sadržaja ima i kombiniranje različitih izvora i metoda. Zaključuju da je potrebno tijekom cjelokupnoga školovanja učenje glede stvaranja zdravoga okoliša i održavanja stvorenoga.

Rad je kategoriziran kao prethodno priopćenje. Autorice nastoje ukazati ne samo na važnost podučavanja glede zbrinjavanja otpada već ukazati i na različite načine te poduke kao i rezultate tih načina. Podastiru se rezultati različitih razina učeničkoga poznavanja zbrinjavanja otpada i nakon provedenih različitih pristupa u nastavi.

222

Borić, E., Peko, A. (2003) : Razvijanje ekoloških spoznaja učenika u osnovnoj školi. Napredak, 144 (2),206-212. UDK: 379.8, ISSN 1330-0059. (Prethodno priopćenje)

Primijenjeno je kvalitativno istraživanje. Ono nam omogućuje razumijevanje stvarnih situacija u obrazovnome okružju.

Izbor problema, metodološka usmjerenost i način interpretacije empirijskih rezultata čine ovaj rad originalnim. Upravo u tome je znanstvena vrijednost rada.

Znanstveni doprinos ovoga rada je u metodologijskom i interdisciplinarnom pristupu kojega pristupnica dosljedno primjenjuje u navedenom istraživanju. Ona kritičkim promišljanjem i znanstvenom sintezom stvorenim zaključcima daje znanstveni doprinos izobrazbi učiteljstva o suvremenim ekološkim spoznajama.

Rad predstavlja originalan znanstveni doprinos polju odgojnih znanosti didaktike i metodike biologije što je poseban interes znanstvenoga rada pristupnice.

2.

U radu se analizira nastavnikova uloga. Ukazuje se na važnost osvješćivanja nastavnika glede puta i mogućnosti izmjene njegove prenaglašene uloge. Navode se rezultati istraživanja verbalne nastavne komunikacije.

Da bi se promijenila nastavna komunikacija, nužan je rad s nastavnicima u svezi s njihovom govornom aktivnosti.

Izrađen je program rada kojim je obuhvaćeno 26 nastavnika osječkih gimnazija tijekom pola godine.

U radu je izložen program rada s nastavnicima. Na kraju su izneseni rezultati istraživanja. Na temelju prezentiranih rezultata može se zaključiti da je došlo do promjene u ukupnoj govornoj aktivnosti nastavnika. U inicijalnom ispitivanju iznosilo je dvije trećine promatranoga vremena, a u finalnome pola promatranoga vremena. Ukupna govorna nastavnikova aktivnost statistički je značajno smanjena u završnom ispitivanju.

Naglašava se da svaki nastavnik valja prilagođavati pristup učenicima s kojima ostvaruje nastavnu komunikaciju kao i samome sebi.

Vrijednost rada ogleda se u znanstvenome strukturiranju problema i visokom stupnju primjenjivosti rezultata.

Rad je kategoriziran kao pregledni članak. Može poslužiti unapređivanju obrazovanja nastavnika, učitelja uopće. Oblikovan je i analiziran mogući put razvijanja komunikacijskih vještina.

Rad je važan za pedagogijsku teoriju i pedagošku praksu jer pokazuje jednu mogućnost praćenja učiteljeva rada u nastavi i kako učiniti da su učenici u nastavi više od učitelja verbalno aktivni.

Provedenim istraživanjem i postupnim promjenama prakse, pristupnica izgrađuje i pokazuje konkretnu metodologiju unapređivanja kvalitete odgojno-obrazovnoga procesa pa je to i jedan od njezinih doprinos ovome istraživanju i radu. Posebno se angažira na izobrazbi nastavnika o mogućim putovima komunikacije i razvijanju komunikacijskih vještina u nastavi.

Rad predstavlja znanstveni doprinos pedagogiji.

3.

223

Borić, E., Novoselić, D. (2001): Kopački rit wetland (Croatia) as an educational tool for teaching ecological concepts and raising students, lowlevel of environmental knowledge and awareness. Periodicum biologorum, Vol. 103, No 3, 201 – 205. UDC 57:61, ISSN 0031 – 5362 (Education metodology)

Peko, A., Munjiza, E., Borić, E. (2003): Mogućnost simetrične nastavne komunikacije. Napredak, 144 (4), 451-458. UDK: 371.311.5, ISSN 1330-0059. (Pregledni članak)

Rad je dio istraživanja znanstvenog projekta "Zaštita voda rezervata Kopački rit" koji je imao za cilj izradu drukčijega promišljanja i ostvarivanja nastave.

U radu se prezentiraju rezultati istraživanja poznavanja biologije Kopačkoga rita, jedinstvene i neiscrpne učionice i laboratorija u prirodi. Prikazan je dosadašnji način organiziranja posjeta i informiranja o Kopačkome ritu.

Rezultati provedene ankete među ispitanicima osnovnih škola, srednjih škola, studentima budućim nastavnicima razredne nastave i studentima budućim nastavnicima biologije – kemije ukazuju na važnost organiziranja nastave u prirodi u Kopačkome ritu. Zapravo u radu se ukazuje na potrebu globalnoga očuvanja okoliša djelovanjem u neposrednome zavičaju.

Autorice daju prijedlog modela učenja i organiziranja nastave putem nastave u prirodi kao vrijedno rješenje učenja prirode i biologije u Kopačkom ritu. Detaljno je prikazana organizacija istraživanja u Kopačkom ritu kao model projektne istraživačke nastave u prirodi.

U zaključku autorice ukazuju na važnost učenja u prirodi radi njezinoga očuvanja i brige o njoj u smislu globalne zaštite prirode.

Rad je kategoriziran kao education metodology i predstavlja originalan znanstveni doprinos metodici biologije. Ovaj rad predstavlja znanstveni prilog učenja biologije o zavičajnim sadržajima. Rad je značajan po predloženome modelu učenja u neposrednom okolišu s ciljem generalizacije. Znanstvena vrijednost rada očituje se u empirijski utvrđenim spoznajama o mogućnostima podizanja kvalitete ekološkog odgoja i odgoja za okoliš.

Znanstveni doprinos ovoga rada ogleda se u mogućnosti primjene dobivenih znanstvenih spoznaja u praksi te je važan znanstveni je doprinos polju odgojnih znanosti.

U ovome radu pristupnica se bavi planiranjem i programiranjem nastave, organizacijskom utemeljenosti nastave, izvorima informacija u nastavi, nastavnim metodama rada na terenu, nastavnoj strategiji, što čini njen poseban doprinos ovome radu.

Izborom sadržaja, primjenom kvalitetnih metoda, pristupnica izlazi iz tradicionalne nastave usmjerene ka nastavniku. Doprinijela je promicanju zavičajnih sadržaja i njihovoj primjeni u nastavi.

Rad predstavlja originalni znanstveni doprinos metodici biologije i didaktike.

4.

U radu se ukazuje na nužnost redefiniranja općih ciljeva, učenja i postavljanja individualnih. Autori iznose važnost izmjene cjelokupne uloge učenika i nastavnika. Ukazuju na uzajaman cirkularan odnos - ciljevi učenja - materijali - aktivnosti - uloga učitelja - uloga učenika - evaluacija.

Posebna pozornost u radu usmjerena je na strategije koje potiču autonomiju učenika. Navodi se primjer nastavne strategije koja potiče autonomiju učenika. Dan je model izrade projekta u nastavi kao mogući put pripremanja mladih za djelotvorno učenje, te buduće samostalno i timsko djelovanje. Primjenjen je i proveden projektni rad na sadržaju biologije. Naglašena je svrha projektnog rada studenata – budućih profesora, koja je, da nakon osobnog iskustva mogu biti voditelji i suradnici učenicima u nastavi koja će biti usmjerena istraživanju u prirodi. Ispitana je i reakcija studenata na provedene nastavne strategije.

Autori zaključuju da se uporabom nastavnih strategija omogućuje oblikovanje uloge učenika da uz pomoć učitelja postavljaju vlastite ciljeve učenja, odlučuju o načinima učenja te postaju suodgovorni za svoj rad.

Rad je kategoriziran kao forum. Predstavlja znanstveni doprinos teoriji i praksi izobrazbe učitelja, te teorije učenja i poučavanja, na teorijskoj razini - elaboracijom interaktivnoga pristupa utemeljenoga na konstruktivističkoj paradigmi učenja i poučavanja, a

224

Borić, E., Merdić, E., Vučković, S. (2003): Project work in biology teachin. Periodicum biologorum, Vol. 105, No 2, 201 – 205. UDC 57:61, ISSN 0031 – 5362 (Forum)

na praktičnoj raznolikosti strategija. Rad može poslužiti kao uporište za stvaranje drukčije orijentacije nastave.

Doprinos pristupnice ovome radu je u postavljanu suvremenog modela nastave. Provedenim projektom iz biologije iznosi spoznaje o autonomiji učenika (studenta) i mogućim putovima njenoga oblikovanja. Postavlja originalan model izrade projekta u nastavi. Primjenjuje projektni rad u nastavi biologije te pokazuje implementaciju biološkog istraživanja u predloženi model nastave. Ostvareni model nastave karakterizira usmjerenost na dijete (studenta). Osmislila je didaktički model koji nudi konkretan oblik organizacije suvremene nastave.

Znanstveni je doprinos metodici biologije i didaktici.

3.2.2. Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova s međunarodnom recenzijom (a2)

1.

Autorice ukazuju na važnost razvijanja i praćenja djelatnog odnosa prema okolišu. U skladu sa suvremenim pristupima u nastavi u kojima se naglašava kako je znanje kao misaona tvorevina valjano ako je utemeljeno na iskustvu, određuju se pristupi koji to i uključuju.

Razrađuje se slijed radionica u kojima se razvija djelatni odnos učenika osnovno-školske dobi glede zbrinjavanja i smanjivanja otpada.

Ukazuje se kako se kroz ovakve pedagoške radionice upoznaju načini i postupci neposredne stvarnosti, analiziraju dobre i loše strane, vrjednuje navedeno te primjenjuje u praksi. U radionicama je sudjelovalo 34 sudionika (nastavnici i studenti) koji su bili uključeni u projekt "Obrazovanje za okoliš". Nakon ostvarenih radionica ispitana je njihova motiviranost za ovakav rad. Autorice ukazuju da je ovim radioničkim pristupom ostvarena svrha, a to je obrazovati nastavnike, studente (i sve druge odgajatelje) za realizaciju ekoloških sadržaja kako bi sami razvijali djelatni odnos u učenika glede očuvanja okoliša.

Rad je kategoriziran kao pregledni članak inovirane nastavne prakse.Rad može poslužiti kao teorijska osnova za kreiranje učenja u obrazovanju studenata

budućih nastavnika, kao i nastavnika praktičara u njihovoj daljnjoj izobrazbi. Može poslužiti kao model daljnjih istraživanja inovirane nastave u praksi. Znanstvena vrijednost ovoga rada ogleda se prije svega u njegovoj aplikativnosti u praksi.

Udio pristupnice ovome radu ističe se u osmišljavanju pedagoške radionice, njezinom provođenju s nastavnicima i studentima. Posebno se zalaže za obrazovanje o očuvanju okoliša i primjeni djelatnog odnosa u okolišu. Ovaj njezin rad predstavlja doprinos teoriji i praksi izobrazbe nastavnika i studenata o suvremenim ekološkim pitanjima i njihovu primjenu u nastavi i životu.

Rad predstavlja znanstveni doprinos teoriji i praksi metodike biologije i didaktike.

2.

225

Borić, E., Peko, A. (1998): Poticanje i praćenje razvoja učenikova djelatnog odnosa prema okolišu, str. 220-230., U: Peko, A., Vodopija, I. (ed), Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa "Vrednovanje obrazovanja", Osijek, Pedagoški fakultet u Osijeku. ISBN 953-6456-04-4.

Borić, E. (1999) : Utjecaj nastavnika na kvalitetu odgoja i obrazovanja za okoliš, str.540-547., U: Rosić, V. (ed), Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa (Collection of Scientific papers "Nastavnik čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju" (The Teacher as a Ciontributor to Quality in Education), Rijeka, Filozofski fakultet u Rijeci. ISBN 953-3-6104-15-6.

U radu se analizira nastavnikova uloga. Ukazuje se na osvješćivanje nastavnika glede puta i mogućnosti izmjene njegove prenaglašene uloge.

Navode se rezultati empirijskih istraživanja o kvaliteti i kvantiteti sadržaja o okolišu u nastavnom predmetu Priroda i Biologija. Ukazuje se na različite razine učeničke ekološke svijesti.

Raspravlja se o ulozi i utjecaju nastavnika na kvalitetu odgoja za okoliš. Osnovna je zadaća nastavnika osvijetliti misao o koristi očuvanja i brige za okoliš. Naglašava se kako svaki nastavnik treba prilagođavati pristup učenicima s kojima ostvaruje nastavu prirode o okolišu primjenjujući različite metode, oblike i postupke pri obradi tih sadržaja u okolišu.

Autorica prikazuje rezultate istraživanja u kojemu je sudjelovalo 177 učenika triju osječkih osnovnih škola. Dobivene razlike aritmetičkih sredina eksperimentalne i kontrolne skupine učenika potvrdile su pretpostavke o manjkavosti obrazovanja za okoliš, a posebno odgoja za okoliš u nastavnom predmetu Priroda i Biologija. U radu se posebno ističu interesi i želje učenika o nastavi ekologije u školi i izvan nje.

U zaključku autorica na osnovi rezultata istraživanja ukazuje na važnost kontinuiranog obrazovanja nastavnika osnovnih škola o ekologiji i zaštiti okoliša.

Rad može poslužiti unapređivanju obrazovanja nastavnika. Odabrani problem istraživanja, korištena metodologija, interpretacija rezultata i zaključci ukazuju na visoku razinu znanstvenog promišljanja autorice.

Doprinos je definiranju nastavnikove uloge u kvaliteti odgoja i obrazovanja za okoliš u kojoj bitno mjesto zauzima ekološko obrazovanje nastavnika i njegova emocionalna podrška djeci.

Znanstvena vrijednost rada očituje se u empirijski utvrđenim spoznajama o mogućnosti podizanja kvalitete ekološkog odgoja i obrazovanja učenika. Iz rada je vidljivo da autorica dosljedno i cjelovito pristupa preispitivanju uloge nastavnika u novim zahtjevima koje pred nju postavlja zbilja. Rad može poslužiti unapređivanju obrazovanja učitelja.

Rad predstavlja originalni znanstveni doprinos metodici biologije i polju odgojnih znanosti.

3.

U radu se obrazlažu spoznaje glede važnosti propitivanja metoda koje potiču i razvijaju iskustveno učenje, te omogućuju otvorenu strukturu nastave. Prikazano je empirijsko istraživanje provedeno s 94 učenika osnovne škole. Snimanje stanja prije obrade eksperimentalnih sadržaja obavljeno je anketom učenika. Primijenjen je finalni ispit znanja zadacima objektivnog tipa. Jedna eksperimentalna skupina sadržaje je obrađivala samostalno izvodeći pokuse, a druga eksperimentalna skupina te pokuse upoznala je demonstracijom nastavnika.

Autorice provedenim istraživanjem potvrđuju da u nastavi prirode još uvijek prevladava frontalni oblik rada uz demonstraciju pokusa.

226

Borić, E., Peko, A., Novoselić, D. (2001): Iskustveno učenje u nastavi biologije, str. 405-412.,U: M. Kramar i M.Duh (ed), Knjiga referatov z mednarodnega znanstvenoga posveta "Didaktički in metodički vidiki prenove in razvoja izobraževanja". Maribor, Pedagoška fakulteta Maribor. CIP 371.3 (082), ISBN 86-80693-68-5

Ukazuju kako u iskustvenom učenju s učenicima, valja poći od onoga što učenici mogu i ići k tome što još trebaju naučiti o predmetu izučavanja. Cilj mora biti jasan i nastavniku i učeniku.

Nastavnik se mora osloboditi stalnoga praćenja i usmjeravanja učeničkih aktivnosti. Svaka učenička aktivnost se prihvaća te se time ostvaruju novi ciljevi nastave.

Prikazuju primjere metode praktičnih radova s naglaskom na tijek pokusa provedenih u osječkoj osnovnoj školi. U radu su ukazale na samostalni rad, pokuse, kojima je učenicima omogućeno stjecanje znanja vlastitom aktivnošću, osiguravanje interesantnosti i aktualnosti nastave, te ostvarenju niza paralelnih ciljeva. Ističu da istraživanje ima važno mjesto u nastavi biologije.

Nastava biologije pruža mogućnost svakom učeniku da kroz praktičan rad učenik u nastavi bude subjekt a ne objekt.

U radu su usustavljene nove teorijske spoznaje koje su ugrađene u ostvarenu nastavu. Odabrani pristup nudi uporabu suvremenih pristupa u nastavi.

Autorice analizirajući ostvareni nastavni pristup ukazuju na drukčiju ulogu nastavnika.Prikazuju primjere metode praktičnih radova s naglaskom na tijek pokusa. U radu su

ukazale na samostalni rad, pokuse, kojima je učenicima omogućeno stjecanje znanja vlastitom aktivnošću, osiguravanju interesantnosti i aktualnosti nastave, te ostvarenju niza paralelnih ciljeva. Ističu da istraživanje ima važno mjesto u nastavi.

Pristupnica je provela eksperimentalni dio istraživanja s učenicima osnovne škole temeljeno na postavljenom modelu eksperimentalnih skupina. Ukazuje na samostalni rad, pokuse, kojima je učenicima omogućeno stjecanje znanja vlastitom aktivnošću, osiguravanju interesantnosti i aktualnosit nastave, te ostvarenju niza paralelnih ciljeva.

Primjenjuje u radu metode iskustvenog učenja na primjerima u nastavi biologije. Nastavu biologije, kroz praktičan rad, usmjerava učeniku koji je u toj nastavi subjekt a ne objekt što je jedan od doprinosa ovome radu.

Primjenjivost rezultata poseban je znanstveni doprinos ovoga rada, posebice razvoja i znanstvenoga usavršavanja metodike nastave biologije i didaktike.

4.

U radu se iznose prednosti i rezultati primijenjene projektne metode u nastavi kao mogućnost socijalnog i interkulturalnog učenja te misaonog operiranja s interdisciplinarnim sadržajima. Primjenom ovoga načina rada nestaje hijerarhijski odnos nastavnika (koji sve zna) i učenika (koji ništa ne zna).

Prikazana je projektna metoda u nastavi kao mogući način učenja gdje su učenici sami organizatori rada i tako preuzmu odgovornost za vlastit rad.

U radu se navodi jedan primjer projektne nastave ostvarene u osječkoj osnovnoj školi. Empirijskim istraživanjem obuhvaćeno je 155 učenika.

Nakon provedene nastave kao razredni projekt, učenici su ispitani zadacima objektivnog tipa i prosudili su svoje sudjelovanje u projektu. Nastava je provedena u osam etapa koje autorice detaljno opisuju. Iscrpno je opisana priprema i organizacija rada na projektu, kao i zadaci učenika i nastavnika. Nakon primjene projektne metode u nastavi učenici su pokazali visok stupanj znanja o temi projekta.

Autorice iznose zaključke da je nastava usmjerena k učeniku jer je tema projekta odabrana demokratskim putem, a učenici su partneri i osjećaju da se njihov rad uvažava. Razrednim projektom omogućeno je stjecanje iskustva u stvarnosti gdje je prisutno uočavanje i definiranje problema; aktivnost svakog pojedinca na pronalaženju rješenja; nalaženje rješenja i izvođenje zaključaka. Tim putem moguće je izgrađivati praktično znanje.

227

Peko, A., Borić, E . (2001): Projektna metoda u nastavi, str. 79-85.,U: M. Kramar i M. Duh (ed), Knjiga referatov z mednarodnega znanstvenoga posveta "Didaktički in metodički vidiki prenove in razvoja izobraževanja". Maribor, Pedagoška fakulteta Maribor. CIP 371.3 (082), ISBN 86-80693-68-5

Autorice obznanjuju rezultate istraživanja rada učenika na projektu. Nastava je inovirana radom na projektim,) tijekom koje je praćeno ponašanje učenika pri učenju i sami efekti učenja.

Navedeni razredni projekt jedna je od mogućnosti rada s učenicima. Organizacijski je postavljen i osmišljen drugačije od uobičajene sheme održavanja nastave i stjecanja znanja i iskustva u školi. Radno usmjerena nastava omogućuje učenicima da osobnom djelatnošću dođu do spoznaje.

Znanstveno utemeljena analiza, kritičko promišljanje i iznošenje argumenata predstavlja doprinos znanstvenom utemeljenju projektne nastave.

Rad je znanstveni doprinos teoriji i praksi izobrazbe profesora biologije, te teoriji učenja i poučavanja. Na teorijskoj razini - elaboracijom autonomnoga učenja, a na praktičnom primjenom projektne nastave.

Prikazan rad znanstveni je doprinos polju odgojnih znanosti i organizaciji suvremene nastave.

Doprinos pristupnice ovome radu je u postavljanju metode projektne nastave i njenoj implementaciji u nastavu biologije. Sudjelovala je i u izradi zadataka objektivnog tipa, anketnih pitanja, evaluaciji provedenog projekta, izučavanju literature, obradi podataka kao i cjelokupnom oblikovanju rada.

Poseban doprinos ovome znanstvenom radu dala je primjenjivosii i provođenju projektne metode u nastavi.

Rad je znanstveni doprinos metodici biologije i didaktici.

5. U radu se analizira nastavnikova uloga. Ukazuje se na osvješćivanje nastavnika glede puta

i mogućnosti izmjene njegove prenaglašene uloge u verbalnoj aktivnosti na nastavi. Osnovno je pitanje čije odgovore propituje ovaj rad, jesu li suvremeni standardi nastave u

nas još samo u pedagoškoj teoriji.Navode se rezultati empirijskih istraživanja o kvaliteti i kvantiteti verbalne aktivnosti

nastavnika. Autori na osnovi rezultata istraživanja ukazuju na važnost kontinuiranog obrazovanja nastavnika za komunikaciju.

U radu je ukazano na tromost promjena nastavnoga procesa. Tijekom jednoga desetljeća provedena su istraživanja verbalne nastavne komunikacije. Uočava se naglašena verbalna aktivnost nastavnika u oba istraživanja. Dvije trećine promatranoga vremena nastavnik je verbalno aktivan. Prisutna je metodička monostruktura nastave.

Analizirano je koliko vremena u nastavnome procesu zauzimaju verbalne aktivnosti nastavnika, a koliko verbalne aktivnosti učenika te o kojima je aktivnostima riječ, u vremenskom razmaku od deset godina. Uključeno je 27 nastavnika. Obuhvaćeni su prirodni i društveni predmeti. Istraživanje pokazuje kako dominira nastavnik svojom aktivnošću u dvije trećine promatranoga vremena.

Komunikacija se promatra kao čimbenik koji pridonosi lakšem snalaženju u školi i rješavanju mnogih problema na koje nastavnici nailaze. U tom svjetlu analiziraju se vještine neophodne za ostvarivanje dobre verbalne komunikacije nastavnika.U našim školama nastavana praksa ukazuje na usmjerenost nastave ka nastavniku.

Primijenjeno je kvalitativno istraživanje verbalne nastavne komunikacije. Ono nam omogućuje razumijevanje stvarnih situacija. Predloženi postupci i putovi promjena nastave i komunikacije važan su dio ovoga rada. Izbor problema i način interpretacije empirijskih rezultata čine ovaj rad originalnim.

Odabrani problem istraživanja, korištena metodologija, interpretacija rezultata i zaključci ukazuju na visoku razinu znanstvenog promišljanja pristupnice. Autorica ukazuje na važnost obrazovanja nastavnika za verbalnu komunikaciju.

228

Peko, A., Munjiza, E., Borić, E. (2002): Nastava (NE) uspješna komunikacija, Teaching: (UN) suggessful communication, str. 143- 15, U: Rosić, V. (ed), Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog kolokvija (Collection of scientific papers)"Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse" Relationship of pedagogical theory and pedagogic practice, Crikvenica, Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, Graftrade, ISBN 963-6839-19-9

Rad može poslužiti unapređivanju obrazovanja nastavnika i važan je za pedagogijsku teoriju i pedagošku praksu.

3.2.3. Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova bez recenzije (a2)1.

U radu se iznose rezultati empirijskih istraživanja odnosa asporogenih i sporogenih termofilnih bakterija u različitim vrstama tla.

U obradi uzoraka tla korištene su standardne indirektne bakteriološke metode. Istraživanjem je obuhvaćeno pet vrsta tala u Baranji tretiranih i obrađivanih na različite načine. Uzorkovanje je obavljeno na tri dubine.

Autori ukazuju na važnost i ulogu termofilnih bakterija kao pokazatelja rasprostranjenosti kvantitete i kvalitete organske tvari i utjecaju različitih ekoloških faktora na životnu aktivnost mikroorganizama.

Analizirane su dobivene razlike broja tremofilnih bakterija u gnojenim tlima stajnjakom i tlima gnojenim umjetnim gnojivom potvrdile su pretpostavke glede ovisnosti termofilnih bakterija o količini organske tvari .

U zaključku autori na osnovu rezultata istraživanja ukazuju na važnost prihranjivanja tla prirodnim stajskim gnojivom bogatim organskom tvari.

Rad predstavlja znanstveni doprinos mikrobiologiji tla. Znanstvena vrijednost rada očituje se u empirijski utvrđenim spoznajama o mogućnosti podizanja kvalitete tla. Problematika prikazana u ovom radu važna je za ekologiju tla i očuvanje okoliša.

Metodologija rada može se u cijelosti implementirati u nastavu biologije pa ima važno mjesto u metodici biologije i odgojnim znanostima.

Doprinos pristupnice ovome radu je primjena metodologije, izučavanje nove skupine bakterija i ukazivanje na njihovu ulogu za ravnotežu u prirodi kao i primjenjivost u suvremenoj tehnologiji što omogućava kvalitetniji život.

Rad predstavlja originalni znanstveni doprinos mikrobiologiji i metodici biologije.

2.

Autori iznose rezultate empirijskih istraživanja o odnosu temofilnih bakterija u goveđem stajnjaku i lumbri humusu. U radu se ukazuje na preživljavanje termofilnih bakterija nakon prolaska kroz probavilo gliste. Prikazan je hranidbeni lanac prirodne prerade organskog otpada i iskorištavanje istog u prirodi. Istaknuta je uloga glista u razgradnji organske tvari bačene u okoliš i njezin udio u obogaćivanju tla termofilnim bakterijama.

Za obradu uzoraka korištene su standardne indirektne bakteriološke metode.Korištenjem suvremenih znanstvenih spoznaja autori nastoje ukazati na važnost

termofilnih bakterija glede njihovog iskorištavanja u prirodi i na njihovu ulogu u popularizaciji zaštite okoliša i brige za zdravlje.

229

Borić, E., Živanović, B., Stilinović, B. (1990): Kvalitativni i kvantitativni sastav asporogenih i sporogenih termofilnih bakterija u različitim tlima Baranje, str. 187-196., U: Stilinović, B. (ed), Zbornik radova ( The Book of Scientific Papers), "II jugoslavenski simpozij mikrobne ekologije" (Second Yugoslavian Simposium on Microbial Ecology), Zagreb, Hrvatsko ekološko društvo. ISBN 86-81629-01-8

Borić, E., Stilinović, B. Živanović, B. (1990) : Odnos termofilnih bakterija u goveđem stajnjaku i lumbri humusu, str. 197-205., U: Stilinović, B. (ed), Zbornik radova ( The Book of Scientific Papers), "II jugoslavenski simpozij mikrobne ekologije" (Second Yugoslavian Simposium on Microbial Ecology), Zagreb, Hrvatsko ekološko društvo. ISBN 86-81629-01-8

U zaključku autori ukazuju na znatno manji udio tremofilnih bakterija u lumbri humusu obrazlažući rezultate razgradnjom organske tvari u probavilu gliste gdje su promijenjeni i specifični ekološki uvjeti za razvoj termofilnih bakterija.

Ovaj rad popunjava postojeće praznine u biološkoj znanosti o termofilnim mikroorganizmima tla. Predstavlja znanstveni prilog boljem razumijevanju kruženja biološke – organske tvari u prirodi.

Znanstvena vrijednost rada očituje se u empirijski utvrđenim spoznajama o mogućnosti podizanja kvalitete tla. Rad predstavlja znanstveni doprinos mikrobiologiji tla. Problematika prikazana u ovom radu važna je za ekologiju tla i očuvanje okoliša.

Pristupnica u ovome radu primjenjuje novu metodologiju i izučavanje nove skupine bakterija i ukazivanje na njihovu ulogu za ravnotežu u prirodi ekološki zdravog okoliša. Doprinosi priloženim rezultatima empirijskog istraživanja koji upućuju na zdraviji način obrade tla te uzgoja biljka nužnih za prehranu. Znanstvene spoznaje dobivene istraživanjem o tremofilnim bakterijama moguće je i potrebno primijeniti u nastavi za obrazovanje učenika i studenta o ekologiji i očuvanju okoliša kao i biologiji uopće.

Rad predstavlja originalni znanstveni doprinos mikrobiologiji..

3.

U radu se ukazuje na važnost hipoteze u odgojno – obrazovnom procesu. Iznose se spoznaje o učeničkom pristupu i aktivnom sudjelovanju u eksperimentiranju na nastavi biologije. Prezentirana je mogućnost implementacije znanosti u nastavi biologije. Autorice ističu da implementacija znanosti u funkciji nastave treba rezultirati razvojem kritičkog mišljenja učenika.

Za navedene postavke u radu, autorice daju primjere iz biologije. Prikazani su primjeri pokusa koji obuhvaćaju: teoretski sadržaj, proučavanje postupka pokusa, pripremanje potrebnog materijala i pribora za eksperiment, postavljanje hipoteze, određivanje zavisne i nezavisne varijable i donošenje zaključaka. Ilustracijom je prikazan tijek pokusa i to kao stepenice koje vode do rješavanja uočenog problema i dolaženja do odgovora.

Autorice zaključuju da se uporabom hipoteze u nastavi biologije omogućuje oblikovanje uloge učenika da odlučuje o načinima učenja te postaje suodgovoran za svoj rad.

Rad može poslužiti unapređivanju nastave biologije, posebno eksperimentalnog dijela i znanstveno – istraživačkog pristupa u biologiji i nastavi uopće. Posebna znanstvena vrijednost rada je bogata teorijska utemeljenost problema i sam pristup koji može pomoći učeniku da donese zaključke na temelju dokaza.

Rad predstavlja znanstveno teorijski prilog implementacije znanosti u funkciji nastave. Doprinos ovoga rada ogleda se u načinu interpretacije tijeka provođenja eksperimenta..

U radu pristupnica je sudjelovala u odabiru primjera za praktičan rad i napravila njihovu implementaciju u nastavi biologije. Poseban doprinos u radu očituje se u prikazanim primjerima temeljenim na znanstvenoj teoriji.

Oblikovanje i analiza mogućeg puta rješavanja određenog problema razvija spretnost, kreativnost i kritičnost kod učenika.

Pristupnica je pokazala konkretnu metodologiju unapređivanja kvalitete obrazovnog procesa.

Rad predstavlja znanstveni doprinos metodici biologije.

4.

230

Borić, E., Novoselić, D. (2002): Eksperimentalni rad u nastavi biologije uz pomoć hipoteze, str. 75-81.,U: N. Tatković i A. Muradbegović (ed), Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa "Drugi dani Mate Demarina – Kvalitetna edukacija i stvaralaštvo". Kniga II, Pula, Hrvatski pedagoško-književni zbor-Zagreb. UDK 371.388:372.857, ISBN 953-98198-5-7

Borć, E., Peko,A., Vujnović,M. (2002): Učiti o prirodi iz prirode, str. 93-100., U: I. Hicela (ed), Zbornik radova stručno - znanstvenog skupa s međunarodnom suradnjom "2. dani osnovne škole splitsko-dalmatinske županije". Split, Hrvatski pedagoško – književni zbor – Ogranak Split. ISBN 953-96977-1-9

Autorice analiziraju važnost škole u prirodi. Posebnu pozornost poklanjaju planiranju i programiranju nastave u prirodi, obrazovnom sadržaju i opsegu obrazovnog sadržaja. Naglašavaju važnost fleksibilne organizacije oblikovanja sadržaja koji će pomoći učenicima u razumijevanju usvajanja tih sadržaja te ostvarivanju individualnih ciljeva obrazovanja.

U skladu sa suvremenim pristupima u nastavi u kojima se naglašava kako je znanje kao misaona tvorevina valjano ako je utemeljeno na iskustvu, određuju se pristupi koji to i uključuju.

Detaljno analiziraju opće i individualne ciljeve obrazovanja. Navode zadatke i organizaciju škole u prirodi. Razrađuju slijed provođenja nastave u prirodi u kojem se razvija djelatni odnos učenika glede upoznavanja zavičaja s ciljem zaštite prirode i očuvanja okoliša. Ukazuju kako se kroz ovakvo organiziranje nastave upoznaju načini i postupci neposredne stvarnosti i primjenjuje u praksi.

U radu je dan primjer kako se može organizirati nastava prirode u školi u prirodi Parka prirode Kopački rit. Ponudile su aktivnosti koje se mogu provesti boravkom u školi u prirodi. Potiču učenje temeljeno na iskustvu i životnom znanju, da ga učenik u novoj životnoj sredini povezuje s programskim i zavičajnim sadržajima.

Autorice kritičkim promišljanjem i znanstvenom sintezom stvorenim zaključcima daju znanstveni doprinos izobrazbi nastavnika. Iz rada je vidljivo da autorice dosljedno i cjelovito preispituju važnost drugačije organizirane nastave te uloge učenika i nastavnika u suvremenoj nastavi.

Rad može poslužiti kao teorijska osnova za kreiranje izvanučioničnog učenja u obrazovanju studenata budućih nastavnika, kao i nastavnika praktičara u njihovoj daljnjoj izobrazbi.

Doprinos pristupnice ovome radu je poticanje unapređivanja odgoja i obrazovanja učenika o zavičajnim prirodnim znamenitostima. Ukazala je na ugrađivanje novih standarda u nastavu, koji će voditi ka djelotvornijem učenju i poučavanju

Rad predstavlja znanstveni doprinos metodici biologije i didaktici.

3.2.4. Znanstveni radovi objavljeni u domaćim časopisima s domaćom recenzijom (a2)

1..

U radu se prezentiraju rezultati rada istraživanja primjene različitih oblika rada u prirodi. Istražuje se učinkovitost skupnog rada, rada u paru i individualnog rada za ostvarivanje zadaća nastave prirode na terenu.

Istraživanje su autorice ostvarile u tri osječke osnovne škole. U odabranim školama bilo je uključeno 247 učenika šestoga razreda. Primijenjen je eksperiment s paralelnim skupinama.

Izložena je organizacija nastave na terenu. Na kraju su izneseni rezultati istraživanja. Posebno se ističu rezultati znanja učenika koji uče u skupinama u prirodi.

Rezultati provedene ankete i intervjua među učenicima osnovne škole ukazuju na želje učenika za učenjem u skupinama u prirodi. Upućuje se na važnost učenja programskih sadržaja nastavnog predmeta u neposrednom okolišu kao i izvan učionice uopće.

231

Borić, E., Lelas, Z. (2000): Efikasnost učenja biocenoza livada različitim oblicima rada na terenu. Život i škola, 3, 103-110. UDK: 371.3:57, ISSN 0044-4855.(Izvorni znanstveni članak)

U radu autorice ukazuju na potrebu i važnost individualizacije nastave radi uvažavanja individualnih interesa i razlika učenika.

Rad je kategoriziran kao izvorni znanstveni članak. Predstavlja znanstveni doprinos ostvarivanju nastave na terenu. Može poslužiti kao uporište za stvaranje drugačije orijentacije nastave biologije i nastave uopće.

Znanstveni je doprinos unapređivanju obrazovanja učenika u neposrednome okolišu. Znanstvena vrijednost rada ogleda se u aktualizaciji nastave prirode u prirodi utemeljene na iskustvu učenika.

Znanstveni doprinos rada je u metodologijskom i interdisciplinarnom pristupu kojega pristupnica dosljedno primjenjuje u navedenom istraživanju. Pristupnica je osmislila didaktički model koji nudi oblik organizacije praktične nastave.

Rad može poslužiti kao uporište za stvaranje drukčije orijentacije nastave. U rad je usustavila nove teorijske spoznaje koje su ugrađene u ostvarenu nastavu. Odabranim pristupom nudi uporabu suvremenih pristupa u nastavi. Ukazala je na prednost inovativnoga pristupa u predmetnoj nastavi u odnosu na tradicionalni način rada.

Interdisciplinarnost predmeta i sadržaja u nastavi poseban je znanstveni doprinos ovoga rada, posebice razvoja i znanstvenog usavršavanja metodike nastave biologije i didaktike.

2.

U radu se propituju izvori, sadržaji i metode koje potiču i razvijaju ekološku svijest učenika.

Rad karakterizira sustavnost u pristupu odgoja za okoliš kao jednog od najvažnijih čimbenika podizanja ekološke svijesti učenika.

Autorica analizira važnost odgoja za okoliš u školi i odnos škole prema odgoju za okoliš. Obrazlaže se angažiranje škole u poticanju ekološke svijesti. Ukazuje se na povezanost ekologije s nastavnim predmetima prirodnih i društvenih znanosti.

Prikazuje se uloga nastavnika u provođenju odgoja i obrazovanja za okoliš. Naglašava se kako je ekološki odgoj i obrazovanje trajan i kontinuiran proces.

U zaključku autorica ukazuje na važnost preoblikovanja uloge nastavnika u ostvarivanju ekoloških sadržaja. Ističe se potreba odgoja i obrazovanja u području ekologije radi trajnih reakcija i odnosa prema prirodi – okolišu.

Ukazuje se na nužnost aktivnoga sudjelovanja u učenju radi stvaranja pozitivnog stava prema okolišu.

U radu su usustavljene teorijske spoznaje i iskustva autorice.

Rad je kategoriziran kao pregledni članak. Znanstvena vrijednost rada jest u teorijskoj utemeljenosti problema.

Rad predstavlja znanstveno teorijski prilog aktualiziranju ekoloških sadržaja u nastavnom programu. Znanstvena analiza pedagoških aspekata odgoja i obrazovanje o ekološkim sadržajima te iznošenje znanstvenih argumenata za moguće primjene predstavlja poseban doprinos didaktičkoj teoriji.

Znanstvena vrijednost rada je bogata teorijska utemeljenost problema ekološkog odgoja u školi i sam pristup koji može pomoći u poticanju ekološke svijesti. Znanstveni je doprinos metodici biologije i didaktici.3.

232

Borić, E. (2001):Važnost ekoloških sadržaja u odgoju i obrazovanju. Život i škola, 6, 23-29. UDK371.3:502, ISSN 0044-4855.(Pregledni članak)

Borić, E., Novoselić, D. (2001): Metodički model praktičnog rada učenika u edukaciji za okoliš. Metodika, Vol. 1. br.2 –3, str. 229-235. UDK 37.015.2, ISSN 1332-7879 (Izvorni znanstveni rad)

U ovome radu uvodni je dio istraživanja usmjeren na praktičan rad učenika glede zbrinjavanja i smanjenja otpada.

Izložen je model praktičnog rada koji omogućuje afirmaciju istraživački usmjerene nastave.

Autorice su istraživanje ostvarile u tri osječke osnovne škole. U istraživanju je sudjelovalo 665 učenika od petog do osmog razreda.

Podaci o razini poznavanja vrsta otpada, postupaka zbrinjavanja i iskorištavanja otpada su prikupljeni prvim i drugim upitnikom. Ispitivana je razina poznavanja ekološkoga problema otpada kao i ekološke svijesti učenika. Primijenjeno je kvalitativno istraživanje. Ono omogućuje razumijevanje stvarnih situacija ekološkog odgoja u obrazovnom okruženju.

U zaključku autorice na osnovi rezultata istraživanja ukazuju na važnost uvođenja suvremenih sadržaja u nastavni program prirode i biologije.

Prikazan je metodički model praktičnoga rada učenika. Organizacija nastave za zaštitu okoliša jest značajna sastavnica kvalitetne izobrazbe.

Rad je kategoriziran kao izvorni znanstveni rad.Primjenjivost rezultata poseban je doprinos ovoga rada. Rad je posebice usmjeren

na razvoj znanstvenoga usavršavanja metodike nastave biologije. Nudi se uporaba suvremenih pristupa u nastavi. Ukazano je na potrebu dopune nastavnoga programa biologije novim ekološkim sadržajima kao pretpostavke kvalitetnijeg odgojno-obrazovnog rada.

Izbor problema, metodološki pristup te na kraju interpretacija empirijskih rezultata čini ovaj rad posebnim doprinosom teoriji i praksi metodike biologije i didaktici.

Pristupnica je ostvarila zanimljiv pristup glede propitivanja područja koje je ključno u suvremenoj nastavi.

Autorica na osnovi rezultata istraživanja ukazuje na važnost sustavne podrške mladima u djelatnom odnosu prema okolišu i poticanju njihove ekološke svijesti.

Rad je značajan po predloženom modelu i metodici korištenja suvremenih nastavnih strategija. Znanstveni je doprinos metodici biologije i didaktici. 4.

Posebna pozornost u ovom radu poklonjena je govornim i istraživačkim djelatnostima za poticanje i razvijanje pozitivnog stajališta i djelatnog odnosa učenika prema okolišu.

Navedeni su pristupi, metode i otvoreni modeli odgoja za okoliš na odabranim sadržajima iz prirode i biologije koji se mogu primijeniti u školi.

Autorice prikazuju pojedine metode učenja o okolišu kao rezultat brojnih teorijskih i praktičnih veza što ga čini raznovrsnijim, smišljenijim i kreativnijim.

Dale su primjere za verbalne djelatnosti: literarni radovi, pripovijedanje, pričanje i dramatizaciju. Kao primjer istraživačke djelatnosti obradile su pokus i projekt.

Uz svaki primjer ostavljen je prostor učeniku da sam završi predloženo. Ponuđene su djelatnosti eko-komunikacije koja se odvija u konkretnim eko-situacijama. Nabrojane su i predložene eko-djelatnosti kao mogući put poticanja i razvoja ekološke svijesti.

Rad je karakteriziran kao pregledni članak. Može poslužiti unapređivanju obrazovanja nastavnika i za primjenu različitih nastavnih metoda odgoja za okoliš. Podastrti su primjeri različitih verbalnih i djelatnih metoda odgoja za okoliš.

Izneseni su primjeri verbalnih, zornih i djelatnih metoda sa zadacima kao poticaj učeniku za brigu o okolišu. Odabir metode je individualan što je važno za odgoj o okolišu da svako rabi načine učenja i djelovanja koji njemu odgovaraju.

Rad predstavlja znanstveni doprinos teoriji i praksi izobrazbe o očuvanju okoliša. Može poslužiti kao uporište za stvaranje drugačije orijentacije u nastavi.

Doprinos pristupnice ovome radu ogleda se u odabiru primjera za verbalne metode i osmišljavanju zadataka uz svaku metodu. Autorica se posebno zalaže za promicanje i

233

Borić, E., Peko, A., Vujnović, M. (2002): Od riječi do djela u nastavi prirode i biologije (metode odgoja za okoliš). Život i škola, 7 , 117-124. UDK 371.3:502, ISSN 0044-4855 (Pregledni članak)

poticanje ekološke svijesti mladih, što čini njezin doprinos odgojnim znanostima a posebno metodici biologije.

Znanstveni je doprinos didaktici i metodici biologije.

5.

Rad je dio znanstvenog projekta. U radu su prikazani rezultati dijela opsežnih hidrobioloških istraživanja u okviru zadatka projekta Zaštita voda Rezervata Kopački rit u razdoblju od studenog1997. do listopada 2001. godine.

Istraživano je i utvrđivano hidrološko i hidrobiološko stanje rezervata nakon ratom prekinutih istraživanja. Utvrđivan je proces eutrofizacije i isušivanje rezervata radi očuvanja ritskog ekosustava.

Kvalitativnom i kvantitativnom analizom fizičkih, kemijskih i bioloških čimbenika voda kanala i jezera utvrđena je značajna eutrofizacija svih istraživanih postaja.

Provedeno je i istraživanje poznavanja prirode i kulturne baštine Kopačkoga rita. Podaci su prikupljeni anketom. Anketirani su učenici osnovnih i srednjih škola i studenti Pedagoškog fakulteta smjer biologija-kemija u Osijeku. Ukupno je obuhvaćeno 336 ispitanika.

Obradom podataka dobivenih anketom utvrđena je vrlo niska razina poznavanja biologije i kulturne baštine Kopačkoga rita. Posjećenost i učestalost odlazaka u Kopački rit je mala.

Autorica ukazuje na nedostatak poznavanja i učenja o i u zavičaju. Upozorava na nužnost definiranja i oblikovanja ekoloških sadržaja u okviru postojećih školskih programa. Predlaže izradu modela terenske nastave i izvannastavnih ekskurzija u Kopački rit.

Rad je kategoriziran kako izvorni znanstveni članak. Znanstveni je doprinos hidrološkim i hidrobiološkim istraživanjima Kopačkoga rita.

Dio rada, koji se odnosi na poznavanje prirodne i kulturne baštine Kopačkoga rita, predstavlja znanstveni doprinos metodici biologije, didaktici i odgojnim znanostima uopće.

Pristupnica je svoj doprinos ovome radu dala cjelokupnim kvalitativnim i kvantitativnim istraživanjima poznavanja prirodne i kulturne baštine Kopačkoga rita važnog zavičajnog obilježja u kojem živi i radi.

Znanstvena vrijednost rada jest u empirijskoj utemeljenosti problema. Predstavlja originalan znanstveni doprinos biologiji i metodici biologije.

3.3. Rad na znanstveno-istraživačkim projektimaPripravnik istraživač na znanstvenom projektu od 1987. do 1990. godine

"Biološka istraživanja Specijalnog zoološkog rezervata Kopački rit" (1-08-183), Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

Suradnik u domaćem znanstvenom projektu od 1991. do 1996. godine"Biološka istraživanja Specijalnog zoološkog rezervata Kopački rit" (1-08-183),

Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

Suradnik u domaćem znanstvenom projektu od 1997. do 2002. godine."Zaštita voda rezervata Kopački rit" (0122009), Ministarstva znanosti i tehnologije

Republike Hrvatske. Voditelj domaćeg znanstvenog projekta od 2003. godine. "Poticanje ekološkoga obrazovanja mladih u Istočnoj Slavoniji" (0122029), Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

234

Vidaković, J., Bogut, I., Borić,E., Zahirović, Ž. (2002): Hidrobiološka istraživanja u parku prirode Kopački rit u razdoblju od studenog 1977. gdo listopada 2001. Hrvat. vode, 10 (2002) 39,127-144. UDK 556.04(497.5 Kopački rit)"1997/2001", ISSN 1330-1144 (Izvorni znanstveni članak)

3.4. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

a) Priopćenja na međunarodnim skupovimaDr. sc. Edita Borić sudjelovala je na više međunarodnih skupova (na deset

skupova s četrnaest priopćenja).

Mjesto: ZagrebDatum: 16. do 19. listopada 1990.Izlaganje: Kvalitativni i kvantitativni sastav asporogenih i sporogenih termofilnih

bakterija u različitim tlima Baranje (Tekst uvršten u Zbornik radova sa znanstvenoga skupa)

i Odnos termofilnih bakterija u goveđem stajnjaku i lumbri humusa

(Tekst uvršten u Zbornik radova sa znanstvenoga skupa)

Mjesto: PulaDatum: 3. do 7. listopada 1994.Izlaganje: Efikasnost učenja biocenoza livada različitim oblicima rada (Tekst

uvršten u Zbornik sažetaka sa znanstvenoga skupa)

iRezultati istraživanja vezani uz obradu gradiva biologije u sedmom razredu osnovne škole (Tekst uvršten u Zbornik sažetaka sa znanstvenoga skupa)

Mjesto: OsijekDatum: 12. do 13. prosinca 1996.Izlaganje: Poticanje i praćenje razvoja učenikova djelatnog odnosa prema

okolišu (Tekst uvršten u Zbornik radova sa znanstvenoga skupa)Mjesto: RijekaDatum: 25. do 26. ožujka 1999.Izlaganje: Utjecaj nastavnika na kvalitetu odgoja i obrazovanja za okoliš (Tekst

uvršten u Zbornik radova sa znanstvenoga skupa)

Mjesto: MariborDatum: 22. do 24. studeni 2001.Izlaganje: Projektna metoda u nastavi (Tekst uvršten u Zbornik radova sa

znanstvenoga skupa)iIskustveno učenje u nastavi biologije (Tekst uvršten u Zbornik radova sa znanstvenoga skupa )

Mjesto: PulaDatum: 14. do 16. lipnja 2001.Tema: Eksperimentalan rad u biologiji uz pomoć hipoteze (Tekst uvršten u

Zbornik radova sa znanstvenoga skupa)

Mjesto: SplitDatum: 4. do 6. travnja 2002.Tema: Učiti o prirodi iz prirode (Tekst uvršten u Zbornik radova sa

znanstvenoga skupa)

Mjesto: CrikvenicaDatum: 18. i 19. travnja 2002.Tema: Nastava (ne) uspješna komunikacija (Tekst uvršten u Zbornik radova

sa znanstvenoga skupa)

Mjesto: OsijekDatum: 5. i 6. prosinca 2002.Tema: Jasni standardi vrednovanja

235

iSuradnja roditelja i škole

Mjesto: ZagrebDatum: 27. do 2. listopada 2003.Tema: Izobrazba nastavnika o Kopačkom ritu za Kopački rit (Tekst uvršten u

Zbornik sažetaka sa znanstvenoga skupa)

3.4. Znanstveno usavršavanje

U cilju znanstvenog i stručnog usavršavanja pristupnica je doktorsku tezu iz metodike biologije obranila na Univerzi v Ljubljani 1998. godine .

OCJENA SVEUKUPNE ZNANSTVENE DJELATNOSTI PRISTUPNICE

Povjerenstvo ocjenjuje da se pristupnica dr. sc. Edita Borić intenzivno bavila znanstvenom djelatnošću u metodici biologije, polje odgojnih znanosti.

U dosadašnjem radu pristupnica je razvila bogatu znanstvenu djelatnost. Ukupno je objavila osamnaest znanstvenih radova.

Uvidom u objavljene znanstvene radove i cjelokupnu znanstvenu djelatnost povjerenstvo ističe da je pristupnica objavila:

4 znanstvena rada u časopisima i publikacijama s međunarodnom recenzijom i s njima izjednačenim publikacijama ("Napredak" i "Periodicum biologorum" ) – a1

5 znanstvenih radova objavljenih u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova s međunarodnom recenzijom (zbornike su izdali: Pedagoški fakultet u Osijeku, Pedagoški fakultet u Rijeci, Pedagoški fakultet u Mariboru) – a2

4 znanstvena rada u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova bez recenzije (zbornike su izdali: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski pedagoški–književni zbor- Ogranak Split, Sveučilište u Rijeci Visoka učiteljska škola u Puli) – a2

5 znanstvenih radova u domaćim časopisima s domaćom recenzijom ("Život i škola" i "Metodika") – a2

3 sažetka u zbornicima sažetaka s međunarodnih skupova s domaćom recenzijom (zbornike je izdalo Hrvatsko biološko društvo u Zagrebu)

Uz navedene objavljene znanstvene radove pristupnica je: sudjelovala kao istraživač u dva domaća znanstvena projekta

Bila je suradnik na znanstvenom projektu "Biološka istraživanja Specijalnog zoološkog rezervata Kopački rit" (1-08-183), i "Zaštita voda rezervata Kopački rit" (0122009), financiranih od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Zadatak na projektu je bio promicanje ekološke svijesti mladih, izobrazba nastavnika za očuvanje okoliša, izrada metodičkih modela obrazovanja za okoliš. U okviru projekta razvila je znanstveno-stručnu izdavačku djelatnost.

vodi domaći znanstveni projekt Od 2003. godine voditelj je znanstvenog projekta, iz područja društvenih znanosti,

"Poticanje ekološkoga obrazovanja mladih u Istočnoj Slavoniji" (0122029), financiranog od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Na ovom projektu primjenjuje znanstvene spoznaje biologije koristeći se pedagogijskom metodologijom.

sudjelovala na deset međunarodnih znanstvenih skupova s četrnaest priopćenja

236

Pristupnica je aktivno s četrnaest priopćenja sudjelovala u radu deset međunarodnih znanstvenih skupova (Zagreb 1990., 2003., Pula 1994., 2001., Osijek 1996., 2002., Rijeka 1999., Maribor 2001., Crikvenica 2002., Split 2002.).

znanstveni doprinos polju odgojnih znanostiIz radova i uvida u cjelokupnu znanstvenu djelatnost pristupnice vidljivo je da njen

znanstveni interes obuhvaća sljedeće aspekte pedagogije: nastavnu komunikaciju, izobrazbu nastavnika o zavičajnim sadržajima, vrjednovanje nastave, ekološku izobrazbu, primjenu pedagogijske metodologije na znanstvenim biološkim spoznajama.

Prema minimalnim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja u području društvenih znanosti predloženik mora za izbor u zvanje docenta ukupno objaviti 5 znanstvenih radova od čega 2 rada moraju biti objavljena u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (a1). Sukladno članku 8. Pravilnika o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava (N.N. 38./97.), u ovom izvješću se ocjenjuje da pristupnica ispunjava minimalne uvjete za izbor u zvanje docenta.

Na osnovi objavljenih znanstvenih radova (a1) = 4, (a1) + (a2) = 18 (Narodne novine broj 38/1997.) i rezultata rada sudjelovanja na znanstvenim projektima, vođenju znanstvenog projekta, te na temelju sudjelovanja na znanstvenim skupovima i drugim gore opisanim elementima znanstvenog rada očito je da u ovom dijelu svoje aktivnosti dr. sc. Edita Borić udovoljava postavljene kriterije za unapređivanje za znanstvenog suradnika (Docenta).

4. N a s t a v n a d j e l a t n o s t

Nakon završenog dodiplomskog studija pristupnica je 1985. godine zaposlena u osnovnim (Valpovo, Markušica, Laslovo) i srednjim (Valpovo i Obrtnička škola u Osijeku) školama. Tijekom školskih godina 1985./86. i 1986./87. predavala je nastavne predmete: priroda, biologija, kemija, prva pomoć i domaćinstvo u osnovnoj školi, a u srednjim školama biologiju, mikrobiologiju, biokemiju i kemiju.

Od 1987. godine zaposlena je na Katedri za biologiju Pedagoškog fakulteta u Osijeku Sveučilište J.J. Strossmayera na kojem pristupnica drži kolegije: Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije, Seminar iz metodike nastave biologije, Metodiku nastave biologije i Seminar uz diplomski rad. Za to vrijeme pomagala je u izvođenju praktikuma iz Mikrobiologije (od 1989. do 1993. godine), te praktikuma iz Genetike (tijekom školske 1993./94. godine).

2000. godine izabrana je u suradničko zvanje višeg asistenta za kolegije Seminara iz metodike nastave biologije i Praktikuma iz eksperimentalne nastave biologije.

Osim rada u nastavi, pristupnica je član svih povjerenstva za ocjenu diplomskih radnji i diplomskoga ispita iz biologije. Mentor je pri izradi mnogih diplomskih radnji iz metodike biologije. Naslovi nekih diplomskih radnji su: Komunikacija u nastavi biologije, Istraživački usmjerena nastava biologije, Suradnja roditelja i škole, Metode ponavljanja u nastavi biologije, Škola u prirodi parka prirode Kopački rit, Izvori spoznaja u nastavi biologije, Različite metode rada u nastavi biologije, Razvijanje kritičkog mišljenja u nastavi biologije, Sat zoologije u zoološkom vrtu, Akcija skupljanja starog papira i ekološka svijest učenika osnovne škole. U nastavnome radu (sa studentima i nastavnicima) posebno se zalaže za uvođenje

sadržaja o Kopačkome ritu, kao zavičajnome sadržaju. Osmislila i organizirala je obrazovanje nastavnika i studenata za rad na terenu. Primjenjuje u nastavi, sa studentima, suvremene metode i strategije koje promiču aktivno učenje i kritičko mišljenje.

Organizirala je i provela radionicu na temu "Poticanje i praćenje djelatnog odnosa okolišu" za nastavnike i studente.

OCJENA SVEUKUPNE NASTAVNE DJELATNOSTI PRISTUPNICE

237

Proteklih osamnaest godina radila je u osnovnoj i srednjoj školi (dvije godine) i na dodiplomskom (šesnaest godina) studiju biologija-kemija Pedagoškoga fakulteta u Osijeku. Pristupnica, u tom vremenu, ostvaruje vidne rezultate u dodiplomskom studiju na kolegijima: Praktikum iz mikrobiologije, Praktikum iz genetike, Metodika nastave biologije, Seminar iz metodike nastave biologije, Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije, Seminar uz diplomski rad.

Veći niz godina pristupnica ostvaruje dobre rezultate u nastavnoj djelatnosti.

Izvodila je nastavu iz biologije u osnovnim i srednjim školama. Sudjelovala je 16 godina u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju na šest

kolegija. Osim rada u nastavi, pristupnica je član svih povjerenstva iz biologije za ocjenu

diplomskih radnji i ispita. Bila je mentor pri izradi mnogih diplomskih radnji iz metodike biologije. Organizirala je i provela radionicu za nastavnike i studente. Znanstvene spoznaje o prirodi učenja i poučavanja pristupnica ugrađuje u

nastavne programe biologije i metodologiju nastave.

Prema gore navedenim podacima, sukladno Odluci Rektorskoga zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (Narodne novine broj 18/01.), pristupnica udovoljava uvjetima iz članka 42. Stavka 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (Narodne novine 59/96.) i članka 74. Stavka 1. Zakona o učilištima (Narodne novine 59/96.) u potpunosti zadovoljava uvjete za izbor u docenta.

Temeljem navedenih činjenica, stručno povjerenstvo ocjenjuje da je dr. sc. Edita Borić značajno sudjelovala u unapređivanju nastave u osnovnim i srednjim školama kao i dodiplomske nastave te da je zadovoljila sve potrebne uvjete za izbor u zvanje docenta.

5. S t r u č n a d j e l a t n o s t

Pristupnica je objavila tri stručna rada.

5.1. Stručni radovi objavljeni u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom i s njima izjednačenim publikacijama

1.

U radu su prikazane prednosti interdisciplinarnog pristupa u radu učenika na nastavnoj ekskurziji. Autorica iznosi plan nastavne ekskurzije na livadi s učenicima osnovne škole u sklopu izvannastavnih aktivnosti. Posebno razrađuje zadatke na nastavnim listićima koji učenike upućuju na način ispitivanja, rješavanje određenih problema te njihovo ostvarivanje, obradu i interpretaciju rezultata nakon ekskurzije. U ovom radu pristup i način znanstvenoga istraživanja primijenjen je u nastavi.

Naglašene su prednosti nastave organizirane na terenu u kojoj je ugrađen interdisciplinarni pristup. Povezanost nastavnih programa različitih predmeta osnovne škole je ostvaren.

U zaključku autorica smatra kako će sadržaji izvedeni na ovakav način- interdisciplinarno na ekskurziji, omogućiti stjecanje različitih iskustava i uspješno rješavanje problema proučavanih u prirodi. Ističe potrebu nastavne ekskurzije koja je organizirana i metodički pripremljena. Tako ostvarena ekskurzija zauzima važno mjesto u odgojno – obrazovnom procesu.

Rezultati istraživanja ukazuju na značajnu prednost inovacija u nastavi u odnosu na tradicionalan način rada. Primjenjivost rezultata poseban je doprinos ovoga rada, posebice razvoja i znanstvenog usavršavanja metodike biologije.

238

Borić, E. (1998): Botanička ekskurzija na livadu izvedena interdisciplinarnim pristupom. Zagreb, Napredak, 139 (2), 213 – 220. UDK: 371.335.7, ISSN1330-0059

Model kojeg razvija autorica, a koji preferira integrirani pristup obrazovanja učenika, predstavlja vrijedan doprinos razvoju interdisciplinarne nastave biologije. Rad može poslužiti obrazovanju nastavnika za izvođenje interdisciplinarne nastave.

Iako je rad određen kao stručni rad, zbog primjene u nastavnoj praksi i danog modela nastavne ekskurzije rad predstavlja znanstveni doprinos metodici biologije i didaktici.

2.

U radu autorice iznose razloge koji obvezuju na temeljite dopune nastavnih programa

prirode i biologije u osnovnim školama ekološkim sadržajima.Prezentirale su rezultate istraživanja o poznavanju suvremenih ekoloških sadržaja i

njihovu funkciju u obrazovanju za okoliš.U istraživanje su uključeni učenici triju osječkih osnovnih škola. Izneseni su

kvalitativni i kvantitativni rezultati učenika o poznavanju suvremenih ekoloških problema. Učenici su putem ankete izrazili svoje mišljenje i želje o učenju ekologije u školi.

Rezultati provedenoga ispitivanja znanja o usvojenosti ekoloških sadržaja u školi ukazuju na važnost uvođenja suvremenih sadržaja u nastavni program prirode i biologije kao i metoda učenja kojima će se aktivno uključiti u učenje o okolišu.

U zaključku autorice ukazuju na važnost preoblikovanja i osuvremenjivanja ekoloških sadržaja nužnih za provođenje odgoja za okoliš.

U radu se precizno i cjelovito ukazuje na problem ekološkoga obrazovanja mladih i sve što uključuje nedovoljan i neadekvatan odgoj za okoliš. Izbor problema, metodološki pristup te na kraju interpretacija empirijskih rezultata čini ovaj rad posebnim doprinosom teoriji i praksi metodike biologije. Autorice su ostvarile zanimljiv pristup glede propitivanja područja koje je ključno u suvremenoj biološkoj nastavi.

Pristupnica ukazuje na nužnost upućivana nastavnika u mogući put realizacije ekoloških sadržaja kako bi sami razvijali djelatni odnos glede očuvanja okoliša.

Kritičkim promišljanjem i znanstvenom sintezom stvorenim zaključcima daje znanstveni doprinos. Doprinijela je obrazovanju za okoliš izborom problema, metodološkoj usmjerenosti i načinu interpretacije empirijskih rezultata.

Iako je rad određen kao stručni rad, zbog primjene u nastavnoj praksi i provedenoga istraživanja rad predstavlja doprinos metodici biologije i polju odgojnih znanosti.

5.2. Stručni radovi objavljeni u domaćim časopisima s domaćom recenzijom

1.

Posebna pozornost u radu usmjerena je na praktičan individualan rad učenika. Navodi se primjer nastavne strategije koja potiče autonomiju učenika. Dan je metodički model izrade entomološke zbirke u nastavi biologije kao mogući put pripremanja mladih za djelotvorno učenje, te buduće samostalno i timsko djelovanje. Prikazane su dvije entomološke zbirke kao rezultat primjenjenog metodičkog modela izrade zbirke.

Naglašena je svrha individualnog rada studenata–budućih profesora koja je da nakon osobnog iskustva mogu biti voditelji i suradnici učenicima u nastavi koja će biti usmjerena istraživanju u prirodi. Autori zaključuju da se individualnim praktičnim radom omogućuje oblikovanje uloge učenika da uz pomoć učitelja postavlja vlastite ciljeve učenja, odlučuje o načinima učenja te postaje suodgovoran za svoj rad.

239

Borić, E., Novoselić, D.( 2002) : Obrazovanje za očuvanje okoliša. Napredak, 143 (1), 41-46.UDK:372.32. ISSN 1330-0059

Borić, E., Merdić, E., Vučković, S. (2003): Metodički model izrade entomološke zbirke, Život i škola, 10, 7-15. UDK: ISSN 0044-4855

U radu se ukazuje na nužnost redefiniranja općih ciljeva, učenja i postavljanja individualnih. Autori iznose važnost izmjene cjelokupne uloge učenika i nastavnika. Ukazuju na uzajaman cirkularan odnos - ciljevi učenja - materijali - aktivnosti - uloga učitelja - uloga učenika - evaluacija.

Rad predstavlja znanstveni doprinos teoriji i praksi izobrazbe učitelja Može poslužiti kao uporište za stvaranje drukčije orijentacije nastave.

Prikazan je metodički model praktičnoga rada studenata budućih profesora. Ostvareni metodički model karakterizira usmjerenost na dijete (studenta). Izložen je model praktičnog rada koji omogućuje afirmaciju istraživački usmjerene nastave. Primijenjenim metodičkim modelom izrade zbirke i obrade biološkog materijala pruža mogućnost individualan pristup u nastavi biologije.

Doprinos pristupnice ovome radu je originalan u postavljanu suvremenog modela nastave. Pristupnica je ostvarila zanimljiv pristup glede propitivanja područja koje je ključno u suvremenoj nastavi. Postavlja model izrade zbirke i njene primjene u nastavi.

Rad je posebice usmjeren na razvoj znanstvenoga usavršavanja metodike nastave biologije. Doprinos je metodici biologije i didaktici.

5.2. Stručni projekti

suradnik na stručnom projektuU projektu Obrazovanje za okoliš (1996.) pristupnica je vodila metodički dio projekta pod naslovom "Suvremeni pristup obrazovanja za okoliš".

sudjelovanje na stručnim skupovimaSudjelovala je u radu stručnog skupa "Mogućnosti učeničkih istraživanja u biologiji" za nastavnike biologije.

stručno usavršavanjePohađala je i prošla radionice, te izobrazbu na projektu "Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje" Foruma za slobodu odgoja (prosinac 2000. do svibanj 2001. godine) kroz četiri bloka radionica.

pozvana predavanja Na poziv Biološkog društva u Osijeku održala je četiri predavanja za nastavnike, studente, učenike i sve koji se bave odgojem i obrazovanjem:

Mjesto: OsijekDatum: travanj 1997.Tema: Poticanje i praćenje djelatnog odnosa u okolišu

Mjesto: OsijekDatum: 14. listopada 1997.Tema: Metode odgoja za okoliš u nastavi prirode i biologije

Mjesto: OsijekDatum: 9. veljače 1999.Tema: Razina poznavanja bioloških i socio–kulturoloških značajki

Kopačkoga rita

Mjesto: OsijekDatum: 13. studenog 2001.Tema: Kreativnost u nastavi biologije

suradnja sa Županijskim uredom za prosvjetu, kulturu i šport

240

Pristupnica je ostvarila kontinuiranu suradnju sa Županijskim uredom za prosvjetu kroz rad u organiziranju i provođenju mjesnih i županijskih natjecanja i susreta pokreta Znanost mladima iz biologije za srednje škole. Bila je predsjednik povjerenstva i sastavljač dijela pitanja za susrete i natjecanja učenika srednjih škola.U okviru pokreta prijatelja prirode Lijepa Naša na županijskim susretima sudjelovala je kao aktivan član povjerenstva za pripremanje i provođenje Eko – kviza. Sudjelovala je u pripremanju pismenih i usmenih pitanja za Eko - kviz.

5.3. Priznanja za stručni rad

Pristupnica je dobila dva priznanja za osobni prijegor u organizaciji:Eko –kviza "Lijepa Naša" Županije osječko – baranjske za osnovnu školu 1997.Eko –kviza "Lijepa Naša" Županije osječko – baranjske za osnovnu školu 1998.

OCJENA SVEUKUPNE STRUČNE DJELATNOSTI PRISTUPNICE

Dr. sc. Edita Borić je kao znanstvenik i javni djelatnik znatno doprinijela popularizaciji struke. O tome rječito govore stručni članci u kojima se bavi aktualnim pitanja odgoja i obrazovanja nastavnika i mladih za okoliš. Isto tako predavanjima i radom sa studentima i nastavnicima omogućila je veće razumijevanje problema odgoja za okoliš i primjenu u praksi različitih istraživačkih i odgojnih metoda. Pristupnica je:

objavila 3 stručna rada suradnik na stručnom projektu sudjelovala na stručnom skupu prošla stručno usavršavanje održala 4 pozvana predavanja nastavnicima, studentima i učenicima ostvarila je kontinuiranu suradnju sa Županijskim uredom za prosvjetu kroz rad u

organiziranju i provođenju mjesnih i županijskih natjecanja i susreta pokreta Znanost mladima iz biologije za srednje škole.

predsjednik povjerenstva i sastavljač pitanja za susrete i natjecanja učenika srednjih škola za natjecanja "Znanost mladima" i "Eko-kviz".

radila na promicanju i popularizaciji izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti iz biologije kod učenika osnovne i srednje škole.

Povjerenstvo ocjenjuje da je pristupnica aktivno sudjelovala u popularizaciji struke objavljivanjem stručnih radova, radu na stručnom projektu i održanim pozvanim predavanjima. U ukupnoj stručnoj djelatnosti pristupnice, razvijena je sustavnost i dosljednost u odabiru područja interesa i primjeni znanstvenih spoznaja u unapređivanju stručnoga rada na teorijskoj i praktičnoj razini.

Temeljem navedenoga držimo kako dr.sc. Edita Borić zadovoljava postavljene uvjete u svojoj stručnoj djelatnosti za reizbor u zvanje docenta.

6. ZAKLJUČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA

Dr. sc. Edita Borić, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku jedini je pristupnik na objavljeni natječaj Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Stručno povjerenstvo je imalo zadaću utvrditi ispunjava li pristupnica uvjete za reizbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta.

Dobivši na uvid radove pristupnice relevantne za reizbor i proučivši kompletnu priloženu dokumentaciju, stručno povjerenstvo jednoglasno je zaključilo kako dr. sc. Edita Borić ispunjava sve uvjete predviđene zakonskim propisima, a koji su potrebni za reizbor u znanstveno – nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmet Metodika biologije.

241

Pristupnica dr. sc. Edita Borić objavila je ukupno 21 znanstvenu jedinicu od kojih 18 znanstvenih radova i 3 stručna rada. Objavila je 3 sažetka. Iz popisa objavljenih znanstvenih radova do izbora u znanstveno–nastavno zvanje docenta pristupnica je objavila: 4 znanstvena rada u časopisima i publikacijama s međunarodnom recenzijom i s njima

izjednačenim publikacijama ("Napredak" i "Periodicum biologorum" ) – a1

5 znanstvenih radova objavljenih u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova s međunarodnom recenzijom (zbornike su izdali: Pedagoški fakultet u Osijeku, Pedagoški fakultet u Rijeci, Pedagoški fakultet u Mariboru) – a2

4 znanstvena rada u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova bez recenzije (zbornike su izdali: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski pedagoški–književni zbor- Ogranak Split, Sveučilište u Rijeci Visoka učiteljska škola u Puli) – a2

5 znanstvenih radova u domaćim časopisima s domaćom recenzijom ("Život i škola" i "Metodika") – a2

3 sažetka u zbornicima sažetaka s međunarodnih skupova s domaćom recenzijom (zbornike je izdalo Hrvatsko biološko društvo u Zagrebu)

sudjelovala je kao istraživač u dva domaća znanstvena projekta (1-08-183; 0122009) vodi domaći znanstveni projekt (0122029) sudjelovala je na deset međunarodnih znanstvenih skupova s četrnaest priopćenja.

Iz ukupne znanstvene djelatnosti pristupnice, vidljiv je kontinuitet bavljenja navedenim aspektima pedagogije: znanstveni radovi, znanstveni projekti i sudjelovanje na znanstvenim skupovima što čini znanstveni doprinos polju odgojnih znanosti.

U svojim istraživanjima i objavljenim znanstvenim radovima primjenjuje pedagogijsku metodologiju temeljenu na biologiji kao supstratu. Uspješno primjenjuje znanstvene inovacija pedagogije u nastavi biologije. Izvodila je nastavu iz biologije u osnovnim i srednjim školama Sudjelovala je 16 godina u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju na šest kolegija. Osim rada u nastavi, pristupnica je član svih povjerenstva iz biologije za ocjenu diplomskih radnji i ispita. Bila je mentor pri izradi mnogih diplomskih radnji iz metodike biologije. Organizirala je i provela radionicu za nastavnike i studente. Znanstvene spoznaje o prirodi učenja i poučavanja pristupnica ugrađuje u nastavne

programe biologije i metodologiju nastave.

Dr. sc. Edita Borić je kao znanstvenik i javni djelatnik znatno doprinijela popularizaciji struke. Pristupnica je:

objavila 3 stručna rada suradnik na stručnom projektu sudjelovala na stručnom skupu prošla stručno usavršavanje održala 4 pozvana predavanja nastavnicima, studentima i učenicima ostvarila je kontinuiranu suradnju sa Županijskim uredom za prosvjetu kroz rad u

organiziranju i provođenju mjesnih i županijskih natjecanja i susreta pokreta Znanost mladima iz biologije za srednje škole .

predsjednik povjerenstva i sastavljač pitanja za susrete i natjecanja učenika srednjih škola za natjecanja "Znanost mladima" i "Eko-kviz".

radila je na promicanju i popularizaciji izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti iz biologije kod učenika osnovne i srednje škole.

Na osnovi objavljenih znanstvenih radova (a1) = 4, (a1) + (a2) = 18 (Narodne novine broj 38/1997.) i rezultata rada sudjelovanja na znanstvenim projektima, znanstvenim skupovima, unapređivanju nastave u osnovnim i srednjim školama kao i dodiplomske nastave, objavljenih stručnih radova i drugim gore opisanim elementima znanstvenog, nastavnog i stručnog rada dr. sc. Edita Borić udovoljava postavljene kriterije za unapređivanje za znanstvenog suradnika (Docenta).

Uvidom u dokumentaciju i procjenom znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti pristupnice, stručno povjerenstvo jednoglasno je ustanovilo kako kandidatkinja zadovoljava potrebne uvjete za izbor u više zvanje, kako uvjete Rektorskoga zbora, tako i Znanstvenoga

242

područnoga vijeća za društvene znanosti (Most 12/1994.), kao i dodatne minimalne uvjete Rektorskoga zbora (Narodne novine 94/96.). Na osnovi ovoga izvješća, mišljenje stručnog povjerenstva je da dr. sc. Edita Borić ispunjava zakonske uvjete za reizbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmet Metodika prirode i društva i predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da proslijedi proceuru izbora dr. sc. Edite Borić za nastavnika Metodika prirode i društva (50% radnog vremena) na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku.Posebna pripomena

Dr. sc. Edita Borić, docent, izabrana je odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta na sjednici 26. travnja 2004. u znanstveno nastavno zvanje docenta, a temeljem usvojenog mišljenja povjerenstva za izbor na sjednici Matičnog povjerenstva 29. ožujka 2004. Kako se ne radi o izboru u više zvanje, ovo se izvješće upućuje Fakultetskom vijeću, da temeljem njega pozitivno riješi prijedlog izbora dr. sc. Edite Borić za nastavnika Metodika prirode i društva (50% radnog vremena) na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku. Ovo tim više jer se radi o njenom sudjelovanju u nastavi i predmetu za koju je kvalificirana ranijim izborom u zvanje docenta, a za isto područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti.

Stručno povjerenstvo:

--------------------------------------Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

--------------------------------------Dr. sc. Ana Sekulić – Majurec, red. prof.

---------------------------------------- Dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.

243

Dr. sc. Gordana Keresteš, docent, Filozofski fakultet, ZagrebDr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić, docent, Filozofski fakultet, ZagrebDr. sc. Mira Čudina-Obradović, red. prof., Učiteljska akademija, Zagreb

U Zagrebu, 07. travnja 2005.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. ožujka 2005. godine imenovalo nas je stručnim povjerenstvom za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Proučivši natječajni materijal podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Na natječaj objavljen u "Narodnim novinama" 23. prosinca 2005. godine javila se dr. sc. Renata Miljević-Riđički, rođena 1956. godine u Popovači. Osnovnu školu pristupnica je završila u Popovači, a gimnaziju u Zagrebu. Godine 1980. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je psihologiju kao prvi (A) predmet te jugoslavenske jezike i književnost kao drugi (B) predmet. Na istom je Fakultetu 1986. godine stekla naziv magistra humanističkih znanosti iz područja psihologije, a 2004. godine akademski stupanj doktora znanosti iz znanstvenog područja društvenih znanosti, polje psihologija. Pristupnica je članica Hrvatskog psihološkog društva (HPD), Hrvatske psihološke komore i Društva za psihološku pomoć, kao i njegova Tima za krizne intervencije. U razdoblju od 1988. do 1989. godine bila je voditeljica Sekcije predškolskih psihologa HPD-a. Osim akademskog obrazovanja i stupnjeva, završila je i nekoliko psihoterapijskih edukacija (iz kognitivno-bihevioralne terapije, efektivne kibernetske psihoterapije i transakcijske analize).

Radnu karijeru dr. sc. Renata Miljević-Riđički započela je 1980. godine u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje u Zaboku, u kojem je na radnom mjestu školskog psihologa radila dvije godine. Osim poslovima školskog psihologa, bavila se i nastavnim radom, predajući psihologiju učenicima pedagoškog usmjerenja. Godine 1982. zaposlila se u Višoj tehničkoj školi za sigurnost na radu i zaštitu od požara u Zagrebu, gdje je radila kao urednik njihovih publikacija. U razdoblju od 1984. do 1990. godine bila je zaposlena na radnom mjestu psihologa u Dječjem centru Ivana Brlić Mažuranić. Od rujna 1990. godine radi na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu (tada Odsjek pedagogijskih znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), najprije u zvanju predavača, a od 1995. godine u zvanju višeg predavača za predmet Razvojna psihologija. Zbog jednogodišnjeg rada na poslovima asistentice za obrazovanje i socijalnu politiku u UNICEF-u godine 1994. na Akademiji je koristila neplaćeni dopust. Njezin posao u UNICEF-u sastojao se od praćenja projekata iz područja obrazovanja i socijalne skrbi koji su se odnosili na rad s djecom u gradovima

244

na prvoj crti bojišnice, kao i s djecom prognanicima i izbjeglicama u Hrvatskoj. Trenutačno obnaša dužnost pročelnice Odsjeka za izobrazbu odgojitelja predškolske djece Učiteljske akademije Sveučilišta u Zagrebu (od listopada 2004.).

Znanstvena djelatnostZnanstveno-istraživački interesi dr. sc. Renate Miljević-Riđički najvećim su

dijelom usmjereni u područje razvojne psihologije. U magistarskom radu pristupnica se bavila pitanjem promjene profesionalnih interesa i stavova prema budućem zanimanju kod učenika završnog stupnja srednjoškolskog obrazovanja ("Kako se profesionalni interesi učenika i njihovi stavovi prema budućem zanimanju mijenjaju u toku završnog stupnja srednjoškolskog obrazovanja"), a u disertaciji ispitivanjem utjecaja strukture obitelji na dječji kognitivni razvoj ("Kognitivni razvoj djece i cjelovitost obitelji: Provjera posredujućeg utjecaja životne prilagođenosti majki"). Njezini ostali znanstveni radovi nastali su u okviru samostalnih istraživanja, kao i sudjelovanja u radu tri znanstvena projekta: Psihički i neurofiziološki razvoj djeteta (1991.-1993. godine, voditelj dr. sc. Miomir Žužul), Psihološki aspekti zlostavljanja i zanemarivanja djece (1991.-1993. godine, voditeljica dr. sc. Marina Ajduković) te Razvoj modela cjeloživotnog obrazovanja učitelja i nastavnika, koji vodi dr. sc. Vlasta Vizek Vidović i koji je u tijeku.

Rezultate svojih istraživanja Renata Miljević-Riđički izlagala je na jednom domaćem i pet međunarodnih znanstvenih skupova. Njezina istraživanja rezultirala su također objavljivanjem osam izvornih znanstvenih radova te jednog preglednog znanstvenog rada, pri čemu je pet od tih radova objavljeno u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama. Za izbor u znanstveno-nastavno zvanje za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija najvažniji su sljedeći radovi: (1) Ajduković, M., Miljević-Riđički, R. & Pećnik, N. (1992). The influence of displacement on the relation of mothers to their children accommodated in host families. Psychologische Beiträge, 32, 199-205; (2) Miljević-Riđički, R. & Lugomer-Armano, G. (1994). Children's comprehension of war. Child Abuse Review, 3, 134-144; (3) Rijavec, M. i Miljević-Riđički, R. (2000). Pre- and post-war work motivation of teachers in war affected areas of Croatia. Društvena istraživanja, 46-47, 393-407; (4) Matijević, M. i Miljević-Riđički, R. (1994). Ispitivanje smisla za humor kod učitelja osnovnih i stručnih škola. Napredak, 135, 19-25; (5) Miljević-Riđički, R. (2003). Promjene raspoloženja žena nakon poroda: Baby-blues. Suvremena psihologija, 6, 33-43.

U prva dva rada, nastala i objavljena za vrijeme Domovinskog rata, pristupnica i njezine koautorice nastojale su istražiti posljedice koje rat može imati na neke aspekte dječjeg ponašanja i razvoja. Točnije, autorice su ispitivale jesu li odrastanje u ratnim okolnostima i izloženost stresnim ratnim događajima poput progonstva povezani s djetetovim ponašanjem i teškoćama, majčinim odnosom prema djetetu i djetetovim shvaćanjem pojma rat. Prvim istraživanjem utvrđeni su štetni učinci progonstva kako na djecu, tako i na majke. Kod djece su pronađene brojne smetnje i teškoće u ponašanju i funkcioniranju (poremećaji apetita, teškoće spavanja, osjećaj beznađa i separacijski strahovi), a kod majki razmjerno slaba prilagodba na progonstvo te manja strpljivost u odnosu s djetetom u usporedbi s razdobljem prije progonstva. Ipak, ukupna kvaliteta odnosa između majki i djece u progonstvu nije se smanjila, već je ili ostala nepromijenjena ili se čak povećala. Drugo je istraživanje pokazalo kako predškolska djeca koja odrastaju u kontekstu rata imaju razvijeniji, odnosno zreliji pojam rata nego što se očekuje za njihovu dob. Dok se kod djece koja

245

odrastaju u mirnodopskim okolnostima pojam rata razvija tek krajem predškolske dobi, ovim je istraživanjem pokazano kako u ratnim okolnostima već i trogodišnjaci imaju razvijeno shvaćanje rata. Nadalje, utvrđeno je kako je djetetovo razumijevanje rata i njegovih uzroka pod utjecajem specifičnih iskustava koje je proživjelo. Primjerice, domicilna zagrebačka djeca, koja su rat doživjela na manje direktan način, češće su u svojim definicijama rata spominjala ljudsku patnju nego uništavanje, dok su prognana i izbjegla djeca, koja su rat doživjela znatno direktnije, kao obilježja rata podjednako često navodila uništavanje i ljudsku patnju. Slično tome, domicilna su djeca kao sudionike rata najčešće spominjala zaraćene strane ili imena vođa, dok su prognana i izbjegla djeca češće spominjala članove svoje obitelji, naročito oca. S obzirom na velik broj ratova koji se vode u suvremenom svijetu i sve veću uključenost i stradanja civilnih žrtava, među kojima su najosjetljivija djeca, kao i znatne metodološke i etičke teškoće koje postoje u istraživanjima posljedica rata, oba opisana istraživanja mogu se smatrati značajnim doprinosom proširivanju spoznaja o utjecaju ekstremno nepovoljnih okolinskih uvjeta, kakav je rat, na dječji razvoj. Rezultati prvog istraživanja poslužili su također kao temelj za kreiranje nekih psihosocijalnih programa namijenjenih ublažavanju štetnih posljedica rata na djecu i obitelji.

Utjecajem rata na djetetov razvoj pristupnica se na posredan način bavi i u trećem izdvojenom ratu. Premda je neposredan interes u tom radu usmjeren na ispitivanje utjecaja rata na promjene u motivaciji osnovnoškolskih učiteljica iz ratom pogođenih područja naše zemlje, opisane promjene u motivaciji i ponašanju učiteljica mogu rezultirati i promjenama u ponašanju i razvoju učenika. Rezultati ovog rada pokazali su kako se najveća razlika u radnoj motivaciji učiteljica u prijeratnom u odnosu na poslijeratno razdoblje nalazi u važnosti mira kao motivatora. Dok u prijeratno vrijeme ta vrsta motiva uopće nije identificirana, u poslijeratno vrijeme to je bio najsnažniji motiv. Samoispunjenje i postignuće, kao i domoljublje i društveno vrijedan rad, također su procijenjeni značajnijim motivatorima u poslijeratno nego u prijeratno vrijeme, dok su se uvjeti rada pokazali značajnijima u prijeratno vrijeme. Na temelju ovih rezultata autorice su zaključile kako je izloženost ratu imala pozitivan utjecaj na radnu motivaciju učiteljica, pojačavši intrinzične motive, a smanjivši važnost ekstrinzičnih činitelja. Međutim, pretpostavile su također kako će se takvi pozitivni učinci, posebice važnost mira kao motivatora, protokom vremena i stabiliziranjem poslijeratnih okolnosti smanjiti.

Četvrti rad također se bavi učiteljima i jednom njihovom karakteristikom koja je u nastavnom procesu vrlo važna, ali gotovo potpuno zanemarena ne samo u empirijskim istraživanjima već i u znanstvenim i stručnim raspravama i analizama općenito – to je smisao za humor. Premda je poznato kako humor može smanjiti napetost i povećati učinkovitost komunikacije, začuđujuće je malo istraživanja koja su se bavila ulogom humora u nastavi. Istraživanje koje su proveli Matijević i Miljević-Riđički stoga predstavlja vrijedan pokušaj empirijskog ispitivanja tog pitanja. Glavni je nalaz tog istraživanja da učitelji imaju slabije razvijen smisao za humor od studenata i srednjoškolaca. Premda taj nalaz ne iznenađuje, on upozorava na raskorak između karakteristika i sposobnosti nastavnika s jedne strane te potreba i želja učenika s druge. Naime, u nekim su istraživanjima smijeh u razredu i učiteljev smisao za humor učenici stavili na jedno od najviših mjesta u procjeni činitelja koji ih motiviraju na učenje. Nastavnikov slab smisao za humor znači ne samo njegovu nesposobnost kreiranja smijeha u razredu, već isto tako i nesposobnost prepoznavanja duhovitih situacija koje kreiraju učenici te općenitu nemogućnost korištenja humora u svrhu povećanja motivacije za učenje i poboljšanja ishoda učenja.

246

U posljednjem izdvojenom radu pristupnica se bavi promjenama u raspoloženju koje se javljaju kod jednog dijela žena nakon poroda i koje su u literaturi poznate pod nazivom baby-blues ili maternity blues. Radi se o blagim, prolaznim i prilično uobičajenim promjenama raspoloženja, odnosno o depresivnom sindromu slabog intenziteta i kratkog trajanja. Cilj ovog rada bio je utvrditi povezanost te pojave s nekim psihološkim i sociološkim obilježjima rodilja. Na uzorku žena koje su imale porod bez komplikacija i rodile zdravo dijete utvrđeno je da je baby-blues izraženiji kod onih koje su slabije obrazovane, rodile su žensko dijete, planirale su trudnoću i nisu željele dijete. Provedeno istraživanje prvo je takve vrste u našoj zemlji i vjerojatno će potaknuti i druge istraživače na ispitivanje ove, prema podacima koje je autorica prikazala, prilično raširene pojave. Spoznaje dobivene u ovom području istraživanja mogu također imati značajne praktične implikacije, jer upućuju na mjere koje je potrebno poduzeti u savjetodavnom radu s trudnicama i majkama novorođenčadi kako bi se spriječile ili ublažile teškoće u interakciji majki i male djece, koje značajno ometaju djetetov rani razvoj.

Iz opisa izdvojenih radova i ostalih podataka o znanstvenoj djelatnosi dr. sc. Renate Miljević-Riđički, vidljivo je da se radi o temeljitoj, savjesnoj, kreativnoj i produktivnoj znanstvenici koja je svojim istraživanjima pridonijela boljem razumijevanju dječjeg razvoja i činitelja koji na njega utječu.

Nastavna djelatnostDr. sc. Renata Miljević-Riđički bavi se nastavnim radom od početka svoje

profesionalne karijere. U Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje u Zaboku predavala je psihologiju učenicima pedagoškog usmjerenja, u Višoj tehničkoj školi za sigurnost na radu i zaštitu od požara u Zagrebu držala je predavanja u radnim organizacijama koje su koristile usluge te škole za obrazovanje svojih radnika, a kao psiholog u dječjem vrtiću znatan je dio vremena posvetila obrazovanju odgojitelja i roditelja. Prelaskom na Učiteljsku akademiju nastavna djelatnost postaje njezina središnja profesionalna aktivnost. Godine 1990. izabrana je u nastavno zvanje predavača, a 1995. u zvanje višeg predavača, u koje je 2002. godine ponovno izabrana. Od ak. god. 1990./91. na Odsjeku za izobrazbu odgojitelja predškolske djece predaje Razvojnu psihologiju redovitim studentima i studentima uz rad. Godine 1996. zajedno s dr. sc. Majdom Rijavec za studente četvrte godine Odsjeka za izobrazbu učitelja pokrenula je novi izborni kolegij Odgoj za razvoj, koji je proizašao iz istoimenog projekta. U okviru tog projekta održala je veći broj jednokratnih predavanja i radionica kojima je novi kolegij predstavila nastavnicima i studentima razredne nastave na fakultetima u Čakovcu, Petrinji, Osijeku, Puli, Zadru, Rijeci i Slavonskom Brodu. Od rujna 1996. do svibnja 1997. godine sudjelovala je u izobrazbi stručnjaka za mentalno zdravlje iz Hrvatske i BiH, u organizaciji Harvardskog programa za traume kod izbjeglica te pod pokroviteljstvom USAID-a i Sveučilišta Harvard. Akademske godine 2003./04. održala je nastavu iz jednosemestralnog kolegija Komunikologija na Veleučilištu Velika Gorica. Svake studijske godine dr. sc. Renata Miljević-Riđički mentorica je za izradu petnaestak diplomskih radova iz područja razvojne psihologije. Posebnu vrijednost njezina nastavnog rada predstavlja uvođenje suvremenih pristupa poučavanju.

Na temelju svega iznesenog, može se zaključiti da pristupnica ima ne samo dugogodišnje nastavno iskustvo koje se najvećim dijelom odnosi na predavanje sadržaja iz područja razvojne i dječje psihologije, nego također u svom nastavnom radu pokazuje visoku motiviranost te metodičku i sadržajnu inovativnost.

247

Stručna djelatnostOsim u radu na znanstvenim projektima, dr. sc. Renata Miljević-Riđički

sudjelovala je i u radu većeg broja stručnih projekata koje su s ciljem dodatnog obrazovanja nastavnika i odgojitelja te unaprjeđenja kvalitete odgojno-obrazovnog procesa u razdoblju između 1995. i 2001. godine financirali Ministarstvo prosvjete i športa RH i UNICEF. To su bili projekti Aktivna/efikasna škola (voditelj dr. sc. Predrag Zarevski), Odgoj za razvoj, toleranciju i suradnju u dječjim knjižnicama (voditeljice dr. sc. Dubravka Maleš i mr. sc. Ivanka Stričević), Rani razvoj djeteta (voditeljica dr. sc. Dubravka Maleš), Odgoj za mir (voditeljice dr. sc. Mira Čudina Obradović i dr. sc. Dubravka Težak) i Promicanje prava djeteta. Pristupnica je i sama bila voditeljica jednog od tih projekata, projekta Odgoj za razvoj. Taj projekt rezultirao je i objavljivanjem istoimene knjige, o čijoj kvaliteti i čitanosti svjedoče njezina dva dosadašnja izdanja. Pristupnica je koautorica još dvije stručne knjige koje su nastale u okviru spomenutih projekata. Uz ove tri knjige, objavila je i jedno poglavlje u stručnoj knjizi te tri stručna rada, a s priopćenjima je sudjelovala na jednom domaćem i dva međunarodna stručna skupa.

Sudjelovanjem u radijskim i televizijskim emisijama, kao i suradnjom s popularnim časopisima za roditelje male djece, Renata Miljević-Riđički značajno je doprinjela popularizaciji znanstvenih spoznaja o dječjem razvoju. Kao zasebno područje njezine stručne djelatnosti treba istaknuti sudjelovanje u kriznim intervencijama koje provodi Tim za krizne intervencije Društva za psihološku pomoć. Za svoj rad, Tim je 2001. godine nagrađen posebnom nagradom Hrvatskog psihološkog društva.

Iz svega navedenog vidljivo je da je stručna aktivnost dr. sc. Renate Miljević-Riđički iznimno bogata i raznolika. U toj aktivnosti posebno dolazi do izražaja njezina sposobnost primjene spoznaja suvremene razvojne psihologije u rješavanju različitih pitanja praktičnog rada s djecom, kao i zalaganje za promicanje prava djeteta i unapređenje društvene skrbi o djeci.

Završna ocjena i mišljenje stručnog povjerenstvaNa temelju uvida u natječajni materijal stručno povjerenstvo zaključuje da dr.

sc. Renata Miljević-Riđički ispunjava sve uvjete potrebne za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija, propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Zakonom o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, kao i dodatne uvjete Rektorskog zbora i Područnog vijeća za društvene znanosti. Pristupnica ima doktorat iz područja društvenih znanosti (polje psihologija), radila je kao istraživač na nekoliko znanstveno-istraživačkih projekata, objavila je devet znanstvenih radova koji predstavljaju značajan doprinos razvojnoj psihologiji (od kojih pet u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom) te je održala šest priopćenja na znanstvenim skupovima (od kojih je pet bilo međunarodnih). K tome, dr. sc. Renata Miljević-Riđički više od deset godina sudjeluje u izvođenju nastave na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, kroz koje je vrijeme u ulozi mentorice pomogla velikom broju studenata pri izradi diplomskih radova, a uvođenjem novog izbornog kolegija te suvremenih metoda poučavanja značajno je unaprijedila nastavni proces. Sve dosadašnje aktivnosti i ostvarenja dr. sc. Renate Miljević-Riđički pokazuju kako se radi o sposobnoj, ozbiljnoj, svestranoj i produktivnoj znanstvenici

248

koja je uspješna u svim područjima djelatnosti: znanstveno-istraživačkom, nastavnom i stručnom.

Stručno povjerenstvo:

Doc. dr. sc. Gordana Keresteš, predsjednica

Doc. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić, članica

Prof. dr. sc. Mira Čudina-Obradović, članica

249

Odsjek za psihologijuFilozofskog fakulteta u ZagrebuZagreb, 6. ožujka 2005.

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 13.listopada 2004. u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologije za predmet Razvojna psihologija u Odsjeku za psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku. Na natječaj objavljen u “Glasu Slavonije” od 28. lipnja 2004. javila se dr.sc. Mirjana Duran. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Mirjana Duran rođena je 1948. godine u Novim Pavljanima, općina Bjelovar. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Osijeku. Godine 1972. diplomirala je psihologiju kao A predmet i sociologiju kao B predmet na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 1984. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu obranom radnje Razlike u simboličkoj igri kod djece raznih socio-kulturnih slojeva. Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine obranom rada Igra, igrovna tradicija i neki aspekti kognitivnog razvoja.

Nakon diplomiranja pristupnica je radila kao psiholog u Općinskom zavodu za zapošljavanje u Sisku na poslovima identifikacije nadarenih učenika. Dvije godine (1972.-1974.) radila je kao psiholog u Centru za socijalni rad u Bihaću, a sljedeće četiri godine (1974.-1978.) u Centru za predškolski odgoj u Osijeku. Nakon toga zaposlila se na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, a 1999. reorganizacijom tog visokog učilišta ostaje zaposlena na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku gdje i sada radi kao profesor visoke škole. Dr.sc.Mirjana Duran uspješno obavlja funkciju prodekana Visoke učiteljske škole u Osijeku.

250

Pregled znanstvene djelatnosti : Znanstveni radovi

Mirjana Duran objavila je do sada 11 znanstvenih radova u časopisima, jedan rad u knjizi i tri knjige. Od toga su dva rada objavljena u časopisima sa međunarodnom recenzijom, jedan u međunarodnom izdanju domaćeg časopisa, a ostali u domaćim časopisima. Osim toga pet radova objavljeno je u zbornicima skupova s međunarodnim sudjelovanjem.

Najveći broj radova bavi se istraživanjem dječje igre i komunikacije. U preglednom znanstvenom radu Može li simbolička igra biti pokazatelj razvojnih preteča metakognicije? autorica razmatra postojanje nekih preteča metakognicije u simboličkoj igri te predlaže da se začetak refleksivne samosvijesti vezuje uz pojavu simboličke funkcije. U radu su razmotreni različiti teorijski pristupi metakogniciji, razvojni pristup tom konceptu, a autorica razmatra mogući odnos znanja o kogniciji i imaginarnosti reprezentacije, odnosno svjesne regulacije kognicije i dječje „kao da“ radnje. U radu Struktura simboličke igre analizirana je struktura igre 60 djevojčica i 60 dječaka u dobi od pet do šest godina. Igra svakog para snimana je dvadesetak minuta skrivenom kamerom, a zatim su analizirane najmanje jedinice igre i identificirana simbolička sredstva od kojih su jedinice građene. Rad Neke funkcije simboličke igre, nastao također na analizi snimaka dječje igre, razmatra čemu ta dječja djelatnost služi i autorica navodi razvojne funkcije od kojih se neke vezuju uz strukturu a neke uz sadržaj simboličke igre.

Tri rada pristupnice bave se interakcijom djeteta i odraslih. Rad Vlijanie odnoletnej vospitatel'no-obrazovatelnoj raboty v doškol'nyh učreždenijah na zrelost k zapisi v školu i na predavan'tel'nye znanija (Utjecaj jednogodišnjeg odgojno-obrazovnog rada u predškolskoj ustanovi na zrelost za polazak u školu i predznanja) uspoređuje školski uspjeh djece koja su pohađala vrtić (skupina se dijeli na one koji su pohađali vrtić jednu godinu i one koji su pohađali vrtić tri godine) i one koja nisu pohađala vrtić. Pokazalo se da djeca koja su pohađala vrtić postižu bolji školski uspjeh. Uz kontrolu obrazovnog statusa obitelji, nađeno je da je pri upisu najbolju spremnost za školu pokazuje skupina koja je najdulje pohađala vrtić, zatim skupina koja je godinu dana pohađala vrtić, a najlošije rezultate su imala djeca koja nisu pohađala vrtić. Autorica rezultate komentira u svjetlu poticajnosti rada u predškolskim ustanovama na dječji razvoj. Rad Interakcija djeteta i odraslog kao konstruktivni činitelj razvoja pregledni je članak koji govori o važnost interakcije djeteta i odraslih zainteresiranih partnera koji ne moraju nužno biti roditelji. Navođenjem brojnih istraživanja ilustrira se važnost primjerene interakcije i komunikacije s odraslima za djecu koja žive u institucijama. Komunikacija i razvoj predškolskog djeteta također je pregledni članak u kojem se razmatra utjecaj komunikacije s odraslima i kompetentnijim vršnjakom na jezični i spoznajni razvoj predškolske djece kao i na razvoj samoprocjenjivanja tjelesnih sposobnosti te komunikaciju s vršnjacima.

Tri rada pristupnice, objavljena u koautorstvu, bave se učenjem. U radu Razvoj kriterijskog obrasca za autoevaluaciju tokom učenja diskurzivnog teksta u 30-godišnjaka ispitano je znanje i procjena sigurnosti u točnost odgovora prije, za vrijeme i poslije učenja (N=63). Manje uspješni studenti bili su jednaki ili lošiji u

251

mjerama kriterijskog obrasca prije učenja, lošiji poslije učenja i zadržavali su pogreške unatoč interpoliranom učenju. Slični rezultati dobiveni su ispitivanjem 95 studenata o čemu je izviješteno u radu Komparativna analiza uspješnosti u učenju diskurzivnog teksta: ispitanici različite uspješnosti na kraju učenja razlikuju se po točnosti i sigurnosti i prije učenja, a pronađene su razlike u uratku i s obzirom na selekcioniranost skupina pri upisu na fakultete. Odnos repertoara ponašanja i kontrolnog mehanizma prije, tokom i poslije učenja diskurzivnog teksta u 30-godišnjaka rad je u kojem autori na temelju ispitivanja na uzorku 63 izvanredna studenta pokazuju da je kod nadprosječnih i prosječnih ispitanika indeks točnosti veći od indeksa sigurnosti, a kod ispodprosječnih taj odnos je obrnut.

U radu Dječja subkultura kao dio narodne kulture autorica razmatra dječje igre u različitim kulturama i ukazuje na njihovu međusobnu sličnost koja se između ostalog može tumačiti i dječjim razvojnim potrebama i mogućnostima. Spomenar – tradicijski žanr spontane kulture djece i mladih rad je u kojem je autorica koristeći se metodom analize sadržaja obradila 108 spomenara nastalih između 1874 i 2000. godine. Analizirana građa razvrstana je u kategorije koje su dovedene u vezu s razvojno-psihološkom podlogom.

Knjiga Dijete i igra vrlo je opširno i vrlo kvalitetno djelo u kojem autorica razmatra dječju igru u razvojno-psihološkom okviru, prikazuje igre u različitim kulturama , ukazuje na strukturu i klasifikaciju igara. Posebno poglavlje posvećeno je odnosu dječje igre i spoznajnog razvoja, a knjiga ima i prilog s opisom brojnih dječjih igara. Za ovu knjigu autorica je nagrađena nagradom Ramiro Bujas za osobito vrijedno psihologijsko znanstveno djelo. Knjiga Tradicija spontane kulture djece i mladih, spomenar i dnevnik namijenjena je i djeci i odraslima i u njoj autorica uz bogate ilustracije piše o kulturi za djecu i dječjoj kulturi te o dvije, u naslovu spomenute, posebne forme dječjih uradaka. Rad Ratni leksikon osječke djece (neki aspekti doživljaja rata učenika sedmih razreda osnovne škole) objavljen je knjizi Stradanja djece u domovinskom ratu. Ispitani su aspekti dječjeg doživljaja rata, pisanjem je omogućeno djeci da se rasterete i na drugi način sagledaju ratne događaje, a provjerena je i mogućnost korištenja leksikona kao tehnike za otkrivanje traumatizirajućeg iskustva. Ovim pristupom primijenjenim na 59 učenika autorice su identificirale petero djece koja trebaju dodatnu pomoć stručnjaka.

Čitajući radove dr.sc. M.Duran može se vidjeti da je izbor tema kojima se autorica bavi usmjeren na nekoliko područja koja se i metodološki međusobno razlikuju. Posebno valja istaknuti da je u bavljenju dječjom igrom autorica dala značajan doprinos kako tematski tako i uporabom kvalitativne istraživačke metodologije što je relativno nov i rijedak pristup u našoj znanstvenoj psihologiji.

252

Sudjelovanje u znanstveno-istraživačkim projektima

Dr.sc. Mirjana Duran bila je glavni istraživač na znanstvenom projektu Struktura igre (1991.-1995.), a sada je glavni istraživač na znanstvenom projektu Tradicija spontane kulture djece i mladih.

Kao stipendist Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu boravila je jednu školsku godinu (1980./1981.) u Laboratoriju za razvojnu psihologiju Znanstveno-istraživačkog instituta za predškolski odgoj u Moskvi.

Dr.sc.Mirjana Duran dobitnica je dvije znanstvene nagrade. Nagradu „Dr. Borislav Stevanović“ dobila je 1988. godine za knjigu: Duran,M., Mitrović, M., Plut, D. (1988.) Simbolička igra i stvaralaštvo, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Nagradu Hrvatskog psihološkog društva „Ramiro Bujas“ za osobito vrijedno psihologijsko znanstveno djelo dobila je 2003. godine za knjigu: Duran,M. (2003.) Dijete i igra, Jastrebarsko: Naklada Slap.

Pregled nastavne djelatnosti:

Na Pedagoškom fakultetu u Osijeku odnosno na Visokoj učiteljskoj školi Mirjana Duran je predavala kolegije: Psihologija odgoja i obrazovanja, Razvojna psihologija i Pedagoška psihologija. Sada predaje Razvojnu psihologiju studentima učiteljskog studija i studentima predškolskog odgoja.

Osim toga 1993. godine bila je gostujući nastavnik na poslijediplomskoj nastavi iz razvojne psihologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a 1999. godine na poslijediplomskoj nastavi iz Predškolske pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Pregled stručne djelatnosti

Dr.sc.Mirjana Duran objavila je do sada šest stručnih radova u časopisima i svi se bave područjem razvojne psihologije. U ovim radovima komentiran je utjecaj rada u predškolskim ustanovama na uspjeh u prvom razredu osnovne škole, dan je prikaz jednog istraživanja te prikazi dječjih igara i komunikacije među vršnjacima. Osim toga pristupnica ima i šest radova te nekoliko sažetaka tiskanih u zbornicima sa skupova.

Dr.sc. Mirjana Duran bila je uključena, kao polaznica, u razne programe obrazovanja koje su organizirali Austrian study center for peace and conflict resolution, Step by step – A program for children and families, International Rescue Comittee.

253

Dr.sc. Mirjana Duran je potpuno izgrađena i zrela znanstvenica koja se dokazala svojim dugogodišnjim radom i postignućima u području psihologije. Znanstvenim bavljenjem dječjom igrom Mirjana Duran obogatila je našu razvojnu psihologiju. Osim tematski, pristupnica je dala značajan doprinos uvodeći nove metodološke pristupe u svom radu. Uporabom kvalitativne metodologije pristupnica na poseban način istražuje područje dječje igre, a dobiveni rezultati važni su znanstvenoj psihologiji ali i drugim područjima znanosti. Dr.sc.Mirjana Duran uspjela je područje svog znanstvenog rada povezati i sa praktičnim djelovanjem objavljujući stručne radove, a izuzetnim poznavanjem područja razvojne psihologije, posebice dječje igre, sigurno može pomoći u stjecanju znanja svojim studentima, budućim odgajateljima, učiteljima, nastavnicima i psiholozima.

Na temelju svega zaključujemo da dr.sc. Mirjana Duran udovoljava uvjetima propisanim Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti (psihologija) na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku te dajemo pozitivno mišljenje i predlažemo Vijeću da se ona izabere u navedeno zvanje.

. Članovi stručnog povjerenstva:

dr.sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv.prof.

dr.sc. Goranka Lugomer-Armano, izv.prof.

dr.sc. Katica Lacković-Grgin, red.prof. (Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru)

254

Odsjek za psihologijuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 14. 04. 2005.

Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta dr.sc. Zvjezdana Penezića za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru

Sveučilište u Zadru uputilo je 26. siječnja 2005. godine Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnika dr.sc. Zvjezdana Penezića koji se javio na natječaj objavljen u Vjesniku i Narodnim novinama 5. siječnja 2005. godine za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana opća psihologija, za predmet Psihologija ličnosti na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici održanoj 9. ožujka 2005. godine, izabralo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za navedeni izbor. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće izvješće.

Životopis

Zvjezdan Penezić rođen je 1973. u Bajmoku,Vojvodina. Osnovnu i srednju školu završio je u Zadru nakon čega, 1992. godine, upisuje studij psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Studij završava 1996. godine diplomskim radom pod naslovom Zadovoljstvo životom - provjera konstrukta. Za navedeni diplomski rad nagrađen je "Zlatnom značkom Ramira Bujasa". Nakon toga, 1997. godine upisuje poslijediplomski studij psihologije koji završava 1999. godine obranom magistarskog rada pod naslovom Zadovoljstvo životom: relacije sa životnom dobi i nekim osobnim značajkama. Doktorsku disertaciju pod naslovom Zadovoljstvo životom u adolescentnoj i odrasloj dobi - provjera teorije višestrukih diskrepancija obranio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Odmah po završetku dodiplomskog studija, Zvjezdan Penezić se zapošljava kao znanstveni novak na na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Nakon završetka magisterija zapošljava se kao asistent na istom fakultetu.

255

Kao član Organizacijskog odbora (tajnik) sudjelovao je u pripremama i održavanju X., XI., XII., XIII. i XIV. Dana psihologije u Zadru, a obavljao je i funkciju tehničkog urednika zbornika Sažetaka radova izlaganih na tim skupovima.

1998. godine boravio je mjesec dana na nekoliko Sveučilišta u Velikoj Britaniji (University of Staffordshire, University of Birmingham, University of Westminster) u okviru ALIS projekta razmjene istraživača. Također je sudjelovao u radu International Summer School - Cultural Psychology: Social, Cognitive and Personality Processes koja je u ljeto 2002. godine održana u Dubrovniku.

Aktivno je sudjelovao u seminarima Aktivno i kritičko mišljenje u visokoškolskoj nastavi, te završio edukaciju u okviru programa Training the Trainers. Taj program predstavlja oblik inicijalnog obrazovanja za CARNet-ove predavače, te je na temelju te edukacije 2005. godine stekao i zvanje CARNet-ovog predavača.

Zvjezdan Penezić član je dva stručna društva: Udruge za poboljšanje kvalitete života, te Hrvatskog psihološkog društva, gdje je u razdoblju od 1996. do 2003. godine obavljao i funkciju tajnika Podružnice Zadar.

Znanstvena djelatnost

Zvjezdan Penezić dosada je objavio 23 znanstvena rada. Devet radova je objavio u časopisima koji su citirani u selektivnim tercijarnim publikacijama (CC) ili u domaćem časopisu koji je po vrsnoći izjednačen s tercijarno referenciranim publikacijama, dok su svi ostali radovi (osim rada označenog brojem 1.2.10 u popisu radova) objavljeni u publikaciji koju izdaje Filozofski fakultet u Zadru (RADOVI - Razdio FPSP). Dva rada koja je kolega Penezić publicirao (1.1.2. i 1.1.3) citirana su od strane drugih istraživača u radovima koji su objavljeni u tercijarno citiranim publikacijama.

Većina radova Zvjezdana Penezića može se svrstati u područje psihologije ličnosti. Najveći broj radova bavio se problemom usamljenosti i razvojem ličnosti. Osim toga, nekoliko je radova posvećeno zadovoljstvu sa životom, depresivnosti i anksioznosti, te psihološkim značajkama osoba oboljelih od raka. Jedan rad predstavlja prikaz Bandurine teorije samoefikasnosti, dok se jedan može svrstati u područje psihomotorike.

Svakako najvrijedniji dio produkcije Zvjezdana Penezića predstavljaju radovi koji su objavljeni u tercijarno referenciranim časopisima. Tri rada proizašla su iz suradnje s Ami Rokach i bave se utjecajem kulture na uzroke usamljenosti (1.1.2), samo iskustvo usamljenosti (1.1.4.) te mehanizme suočavanja s usamljenošću (1.1.7.). Ti se radovi temelje na istraživanju u kojima su, po navedenim varijablama, uspoređeni uzorci od 375 hrvatskih i 375 američkih sudionika. Pokazalo se da postoje sustavne razlike između hrvatskih i američkih uzoraka. Hrvatski sudionici su postizali niže rezultate na svim skalama uzroka i iskustva usamljenosti, dok su američki sudionici postizali više rezultate na skalama suočavanja s usamljenošću.

Usamljenošću se bavi i rad označen brojem 1.1.1. u popisu radova. U tom je radu cilj bio utvrditi konceptualnu distinktivnost usamljenosti i samoće, njihov međusobni odnos te njihovu povezanost s varijablama rasta iz Maslowljeva hijerarhijskog modela motivacije. Istraživanje je provedeno na uzorku od 124 studenta i 124 studentice splitskog sveučilišta. Rezultati su potvrdili konceptualnu odvojenost usamljenosti i samoće, te upućuju na zaključak da željena samoća predstavlja način suočavanja s usamljenošću.

256

Posebno vrijednim čini nam se rad označen brojem 1.1.3. u popisu radova. Taj rad bavi se primarnom, sekundarnom i tercijarnom kontrolom razvoja u dobnim skupinama mladih, sredovječnih i starih sudionika. Primarna kontrola se u prvom redu očituje težnjom ka smanjenju diskrepancije između željenog i postignutog, sekundarnu karakterizira selekcija ciljeva u skladu s mogućnostima, dok se tercijarna kontrola očituje u korištenju adaptivnih obrambenih mehanizama kao što su reinterpretacija relevantnih informacija, racionalizacija i izbjegavanje. U istraživanju su sudjelovale tri skupine: 133 sudionika starih od 19 do 24 godine; 129 sudionika starih od 39 do 44 godine; te 120 sudionika starih od 59 do 64 godine. Rezultati su pokazali da primarna kontrola opada, a sekundarna kontrola raste u funkciji starosti ispitnika. S druge strane, tercijarna kontrola bila je slična u svim dobnim skupinama. Valja napomenuti da je opisano istraživanje objavljeno u prestižnom časopisu Journal of Adult Development.

U područje razvoja ličnosti mogu se svrstati i radovi označeni brojem 1.1.7. i 1.1.5. u popisu radova. U istraživanju označenom brojem 1.1.7. su ispitivane dobne specifičnosti u generativnosti odraslih osoba i priroda odnosa između generativnosti i komponenti ličnosti prema Eriksonovoj teoriji. Uzorak se sastojao od 97 mlađih odraslih osoba (22-27 godina), 108 osoba srednje odrasle dobi (37-50 godina), te 86 starijih odraslih osoba (60-70 godina). Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da s dobi dolazi do sve veće integracije ličnosti, budući da je u uzorku starijih generativnost bila povezana s najvećim brojem komponenti ličnosti Eriksonova modela, dok je u uzorku mlađih odraslih ona povezana s najmanjim brojem tih komponenti. Istraživanje označeno brojem 1.1.5. u popisu radova bavi se dobnim i spolnim razlikama u samootkrivanju adolescenata različitim osobama. Navedeno istraživanje je provedeno na 139 srednjoškolaca i 287 studenata. Primjenom Jourardovog upitnika samootkrivanja pokazalo se da se sramežljivi adolescenti manje samootkrivaju ocu i najboljem prijatelju, dok samootkrivanje majci nije povezano sa sramežljivošću. Također su utvrđene i razlike između srednjoškolaca i studenata. Srednjoškolci su se općenito manje otkrivali partneru u intimnijim područjima, nego studenti.

Rad označen brojem 1.1.8. bavi se nekim psihološkim značajkama osoba oboljelih od raka. To je istraživanje provedeno na uzorku od 104 sudionika (52 zdrave osobe i 52 osobe oboljele od raka) s ciljem utvrđivanja postoje li među njima razlike u samostišavanju, depresivnosti, osjećaju koherentnosti te u procjeni prijašnjeg i sadašnjeg zdravstvenog stanja. Rezultati su pokazali da se oboljeli više samostišavaju, da su depresivniji i da imaju niži osjećaj koherentnosti. Taj je rad objavljen u časopisu Medica Jardetina. U istom časopisu objavljen je i rad označen brojem 1.1.6. u popisu radova. U tom je radu na uzorku 106 žena različitog trajanja menopauze obavljeno ispitivanje s ciljem utvrđivanja korelata različitih simptoma menopauze. Rezultati su pokazali da stupanj obrazovanja u značajnoj mjeri predviđa učestalost i težinu simptoma menopauze. Pokazalo se da žene koje imaju pozitivniji stav prema menopauzi imaju i manje rezultate na skali depresivnosti, te iskazuju veće životno zadovoljstvo. S druge strane, simptomi i trajanje menopauze nisu bili značajno povezani sa stavom prema menopauzi.

Znansvena djelatnost Zvjezdana Penezića odvijala se i kroz izlaganja znanstvenih radova na stručnim skupovima, kao i u radu na istraživačkim projektima. Kolega Penezić je sudjelovao u četiri međunarodna i petnaest domaćih znanstvenih skupova. Od međunarodnih skupova, najznačajnije nam se čini sudjelovanje u radu VI European Congress of Psychology održanom 1999. u Rimu. Kolega Penezić redovan

257

je sudionik domaćih znanstvenih skupova: Dana Ramira Bujasa i Dana psihologije u Zadru.

Zvjezdan Penezić je, kao znanstveni novak ili kao suradnik sudjelovao u provođenju dva znanstvena projekta financiranih od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja RH. Riječ je o projektima Osobni i okolinski faktori reakcija na stres (od 1996. do 1999, te od 1990-2000), te Samoevaluacija i samoregulacija osobnog razvoja (2001. do 2002., te 2002 do danas).

Nastavna djelatnost

Zvjezdan Penezić uključen je u nastavni proces na Odsjeku za Psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru od 1996. godine. Sudjelovao je u izvođenju nastave u vrlo velikom broju različitih kolegija. Primjerice, bio je uključen u izvođenje vježbi iz Razvojne psihologije djetinjstva i mladosti, Fiziološke psihologije, Psihologijskog praktikuma I, II, III I IV, Fiziologije rada i ergonomije, Edukacijske psihologije, Viših kognitivnih procesa. Također, izvodio je seminar iz kolegija Psihologija osjeta i percepcije. Izvodio je predavanja iz Razvojne psihologije na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Trenutno izvodi nastavu iz četiri kolegija: Povijesti psihologije, Emocija, motivacije i ličnosti, Ispitivanja i mjerenja ličnosti, te Psihologijskih aspekata interneta. Treba posebno naglasiti da je nastavu iz kolegija Psihologijaski aspekti interneta sam osmislio i uveo u program studija psihologije na Odjelu za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Osim navedenog, kolega Penezić izvodio je i predavanja u okviru Colloquium Psychologicum za studente i nastavnike Odjela za psihologiju u Zadru.

Iako zbog formalnih razloga nije bio mentor studentima pri izradi diplomskih radova, Zvjezdan Penezić bio je uključen u provođenje većeg broja takvih radova. Studentima je pomagao u organizaciji istraživanja i obradi podataka, a neki od tih radova su objavljeni ili prezentirani na znanstvenim skupovima (primjerice 1.4.5. u popisu radova).

Stručna djelatnost

Zvjezdan Penezić sudjelovao je u uređivanju dvije stručne knjige - Zbirke psihologijskih skala i upitnika (prvi i drugi dio). Također je, kao autor ili koautor, objavio tri poglavlja u navedenim knjigama. U tim je radovima prikazao Skalu optimizma-pesimizma (O-P skala, Skalu zadovoljstva životom, te Burnsovu skalu perfekcionizma. U stručnu djelatnost kolege Penezića može se ubrojiti i urednišvo knjige Sažetaka radova sa znanstveno-stručnog skupa XIV Dani Psihologije u Zadru.

Posebno vrijedan stručan rad Zvjezdana Penezića predstavlja, po našem mišljenju, njegovo koautorstvo prijevoda udžbenika Psihologija odrasle dobi i starenja kojeg su napisali K.W. Shaie i S.L. Willis (2001). Navedeni uđžbenik koristi se u visokoškolskoj nastavi iz područja razvojne psihologije.

Zvjezdan Penezić objavio je dva stručna rada. Jedan rad predstavlja pokušaj psihometrijske provjere skala samoefikasnosti i perfekcionizma (2.3.1.. u popisu radova), dok je drugi posvećen (2.3.2.) ispitivanju anksioznosti od računala kod učenika srednjih škola i studenata. Također, objavio je dva stručna priopćenja na znanstvenim skupovima na temu informatičke pismenosti, odnosno stavova studenata prema nastavi informatike. U stručnu djelatnost Zvjezdana Penezića može se ubrojiti i njegov rad u funkciji administratora programskog sustava Statistica i Mathematica.

258

Ocjena i prijedlog

Na temelju prikaza znanstvene, stručne i nastavne djelatnosti Zvjezdana Penezića može se zaključiti da je riječ o vrlo aktivnom znanstveniku. On je sudjelovao u većem broju istraživanja od kojih su neka objavljena u međunarodno relevantnim časopisima, koji dopiru do šireg kruga čitatelja. Istraživanja u kojima je sudjelovao metodološki su korektno provedena i bave se relevantnim temama. Posebno valja istaknuti njegov doprinos istraživanju usamljenosti, zadovoljstva životom, te razvoja ličnosti. Nastavni rad Zvjezdana Penezića je također vrlo bogat. Sudjelovao je u izvođenju nastave u vrlo velikom broju kolegija. Kako su ti kolegiji i sadržajno vrlo različiti, možemo zaključiti da on već sada, prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje, ima vrlo bogato nastavno iskustvo. Iz prikaza dosadašnjeg rada Zvjezdana Penezića stručno povjerenstvo je zaključilo da on udovoljava svim uvjetima za izbor u znanstvenog suradnika odnosno docenta koji su propisani zakonom, uvjetima Rektorskog zbora i Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti. On je a) objavio daleko veći broj istraživanja od minimalnih zahtjeva, od kojih je veći broj publiciran u tercijarno referenciranim časopisima, te sudjelovao u provođenju više projekata; b) sudjelovao u izvođenju nastave iz brojnih kolegija i pomagao studentima u izradi diplomskih radova; c) izlagao rezultate svojih istraživanja na više međunarodnih i domaćih znanstveno-stručnih skupova. Stoga izražavamo mišljenje da Zvjezdan Penezić udovoljava svim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, grana opća psihologija, za predmet Psihologija ličnosti na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Denis Bratko, izv. prof.

Dr. sc. Zvonimir Knezović, red. prof.

Dr. sc. Katica Lacković-Grgin, red. prof.(Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru)

259

Dr. sc. Vjekoslav Afrić, redoviti profesorDr. sc. Branka Janićijević, naslovni redoviti profesorDr. sc. Pavao Rudan, naslovni redoviti profesor

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETUl. Ivana Lučića 310000 Zagreb

Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva i prijedlog da se dr.sc. Irena Martinović Klarić, znanstveni suradnik u Institutu za antropologiju, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologija, izabere u znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 11. svibnja, 2005. godine, imenovalo je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice dr. sc. Irene Martinović Klarić za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologija, na Institutu za antropologiju u Zagrebu, u sastavu:: dr. sc. Vjekoslav Afrić, redoviti profesor, dr. sc. Branka Janićijević, naslovni redoviti profesor i dr. sc. Pavao Rudan, naslovni redoviti profesor. Stručno povjerenstvo podnosi Naslovu sljedeće

M I Š LJ E NJ E I P R I J E D L O G

1. Podaci o životu i radu pristupnice

Irena Martinović Klarić rođena je 1969. godine u Slavonskom Brodu. Osnovu školu i tri razreda srednje škole završila je u Zagrebu, a četvrti razred završila je u SAD-u u sklopu programa razmjene učenika. Akademski stupanj Bachelor of Science iz biologije stekla je 1991. godine na Emmanuel College u Bostonu, SAD, dok je akademski stupanj Master of Science iz biomedicinskih znanosti stekla 1994. godine na Northeastern University, također u Bostonu, SAD.

Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu izdao je rješenja 5. siječnja 1995. godine kojima se akademski stupanj "Bachelor of Science" nostrificira i smatra odgovarajućim diplomi "profesor biologije", dok se akademski stupanj "Master of Science" nostrificira i smatra odgovarajućim diplomi "magistra biologije" iz područja biomedicine.

Godine 1999. Irena Martinović Klarić je obranila na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Doktorsku disertaciju pod naslovom "Antropologijska istraživanja populacijske strukture analizom polimorfizama visokopromjenjive DNA (primjer otoka Krka)" i stekla akademski stupanj "doktor prirodnih znanosti" iz znanstvenog polja biologija.

260

U razdoblju od rujna do prosinca 1996. boravila je na stručnom usavršavanju na Odjelu za genetiku, biologiju i medicinsku kemiju Sveučilišta u Torinu u sklopu UNESCO/TWA stipendije za HUGO program.

Od 1995. godine dr.sc. Irena Martinović Klarić radi kao znanstveni novak pri Institutu za antropologiju. Godine 1999. izabrana je u istraživačko zvanje viši asistent, a godine 2001. izabrana je u znanstveno zvanje znanstveni suradnik.

2. Znanstvena djelatnost pristupnice

Od 1995. godine dr. sc. Irena Martinović Klarić aktivno sudjeluje u realizaciji znanstvenih projekata koji su se provodili u okviru djelatnosti Instituta za antropologiju. Kao znanstveni novak sudjelovala je u znanstveno-istraživačkom radu vezanom uz problematiku znanstvenog projekta "Antropološka istraživanja populacijske strukture Hrvatske" Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (3-01-133), a od 1996. godine projekta "Antropološka istraživanja populacijske strukture Hrvatske" (019601). Od 1995. godine također je bila suradnik na znanstvenom projektu koji se provodio u sklopu zajedničkog odbora za znanstvenu suradnju sa SAD-om (putem Smithsonian Institution, Washington, D.C., USA) pod naslovom "Biological and Cultural Microdifferentiation among Rural Populations (Middle Dalmatia – Croatia)" (1995-1998: JFP 259). Od 2002. godine dr. sc. Irena Martinović Klarić sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu vezanom uz problematiku projekta "Populacijska struktura Hrvatske – antropogenetički pristup" (0196005) Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

Rezultate dosadašnjih istraživanja dr. sc. Irena Martinović Klarić objavila je u 18 znanstvenih radova publiciranih u znanstvenim časopisima s međunarodnom recenzijom, 2 znanstvena rada u međunarodnim kongresnim zbornicima, a s 26 priopćenja sudjelovala je na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu.

U svojim novijim znanstvenim radovima u području izučavanja populacijske strukture pristupnica posebnu pažnju posvećuje genetičkim analizama koje se temelje na izučavanju genetičkih polimorfizama u nerekombinirajućem dijelu kromosoma Y i mitohondrijskoj DNA. Navedena genetička istraživanja mogu se podijeliti u dvije skupine: 1) istraživanja genetičke strukture populacija u Republici Hrvatskoj; 2) istraživanja genetičke strukture u populacijama Jugoistočne Europe; 3) forenzičko-populacijska istraživanja mikrosatelitskih biljega kod autosoma i kromosoma Y.

Genetička istraživanja provedena na otočnim i kontinentalnoj populaciji RH omogućila su rekonstrukciji demografske prošlosti populacije Hrvatske i solidne temelje za početak rekonstrukcije genetičkog podrijetla. Naime, temeljem analize 16 SNP/indel mutacija i 8 STR lokusa kod 457 muškaraca iz kontinentalne Hrvatske i s četiri jadranska otoka, u radu "Y chromosomal heritage of Croatian population and its island isolates" (European Journal of Human Genetics 11: 535-542, 2003) pokazana je najveća do tada u Europi pronađena učestalost i varijabilnost haplogrupe I-M170 na tri otoka Braču, Hvaru i Korčuli. Pri tome je postavljena hipoteza da je zapadni Balkan, uključujući i sjeverni Jadran koji je u razdoblju između 25.000 do 10.000 godina pr.Kr. bio plodna nizina, za vrijeme trajanja zadnjeg ledenog doba bio populacijski refugium i izvorište postglacijalne ekspanzije I-M170 nasljednih linija kromosoma Y prema susjednim populacijama. U radu je također naznačena veza između prisutnosti haplogrupe R1a i slavenskog utjecaja u populaciji Hrvatske. Specifičnosti vezane uz polimorfizme mitohondrijske DNA na 444 ispitanika iz 32 seoske zajednice s četiri jadranska otoka (Krk, Brač, Hvar i Korčula) opisane su u

261

radu "MtDNA haplogroups in the populations of Croatian Adriatic islands" (Collegium Antropologicum 24 (2): 267-279, 2000). Sličnoe drugim populacijama Europe i Bliskog Istoka, najučestalije haplogrupe su H, U, J i T. Naglašen je utjecaj genetičkog drifta tijekom uobličavanja današnje genetičke strukture hrvatskih otočnih izolata budući da postoje odstupanja u frekvenciji nekih haplogrupa, npr. I i W na Krku, HV na Braču, J na Hvaru i H na Korčuli. Uočena je prisutnost mitohondrijske haplogrupe F (tipična haplogrupa u populacijama jugoistočne Azije) u populaciji otoka Hvara i u jednom uzorku iz kontinentalne Hrvatske, što je opisano u radu "The evidence of mtDNA haplogroup F in a European population and its ethnohistoric implications" (European Journal of Human Genetics, 9: 717-723, 2001).

U radu "Holistic anthropological research of Hvar islanders, Croatia – from parish records to DNA studies in 33 years" (Collegium Antropologicum 28 (Suppl. 2):321-343, 2004) prikazani su rezultati 33-godišnjih holističkih antropoloških istraživanja koja se provode na otoku Hvaru. Tijekom tog razdoblja dobiven je temeljit uvid u obilježja migracija, demografije, izonimije, jezičnih različitosti, antropometrijskih svojstava, fizioloških svojstava, kvantitativnih i kvalitativnih dermatoglifskih svojstava, radiogramskih obilježja metakarpalnih kostiju i genetičkih sustava (sustava eritrocitnih antigena, HLA, autosomnih STRa te polimorfizama mitohondrijske DNA i kromosoma Y). Analiza ove velike kolekcije podataka primjenom modela i bez primjene modela pokazala je da bi kompleksnost u podlozi bioloških svojstava mogla biti znatno veća no što se općenito pretpostavlja, što ima za važne posljedice za dizajniranje budućih istraživanja nasljednih odrednica kompleksnih bolesti.

U radu "Frequencies of mtDNA haplogroups in Southeastern Europe - Croatians, Bosnians and Herzegovinians, Serbians, Macedonians and Macedonian Romani" (Collegium Antropologicum 28(1):193-198, 2004) analizirani su polimorfizmi mitohondrijske DNA na uzorku od 1613 slučajno odabranih odraslih muškaraca iz jedanaest regija Jugoistočne Europe. Najučestalija haplogrupa u izučavanim populacijama bila je haplogrupa H s izuzetkom populacije makedonskih Roma kod kojih je najučestalija haplogrupa M specifična za azijske populacije. Multidimenzionalnim skaliranjem dobivena su dva klastera i dvije izdvojene populacije (makedonski Romi i otok Korčula). Prvi klaster sačinjavaju populacije tri jadranska otoka (Hvar, Krk i Brač), a drugi populacije Makedonije, Srbije, kontinentalne i obalne Hrvatske te Hercegovci, Bošnjaci, Slovenci, Poljaci i Rusi.

Istraživanja kromosoma Y, posebice visokopromjenjivih (STR) biljega, imaju sve veću primjenu u sudskoj medicini i pravosuđu prilikom utvrđivanja očinstva te identifikaciji osoba u slučajevima nesreća, prirodnih katastrofa, ratnih djelovanja ili zločina. Stvaranje baze podataka o genetičkim polimorfizmima za različite populacije svijeta jedan je od preduvjeta za uspješnu primjenu DNA analiza u pravosuđu. S tim razlogom objavljen je i rad "Y chromosome STRs in Croatians" (Forensic Science International, 138: 127-133) u kojem se daje pregledan osvrt na haplotipove 8 STR biljega kromosoma Y kao i njihova usporedba s drugim populacijama, a u svrhu dostupnosti podataka svjetskoj forenzičkoj i sveukupnoj znanstvenoj zajednici. Daljni doprinos svjetskoj bazi podataka su radovi "Population Genetics of the 15 AmpF/STR Identifiler Loci in Kosovo Albanians" (International Journal of Legal Medicine 118: 115-118, 2004) i "Allele frequencies of the 15 AmpF/STR Identifiler loci in the population of Vojvodina Province, Serbia and Montenegro" (International Journal of Legal Medicine 118(3):184-186, 2004) u kojima su prikazane učestalosti alela kod

262

visokopromjenjivih autosomnih lokusa u populaciji Albanaca s Kosova i Srba iz Vojvodine.

3. Stručna i društvena djelatnost

Dr. sc. Irena Martinović Klarić član je dviju domaćih i jedne međunarodne znanstvene udruge: Hrvatskog antropološkog društva, Hrvatskog društva za humanu genetiku Hrvatskog liječničkog zbora i European Anthropological Association.

Pristupnica obavlja dužnost člana Organizacijskog odbora međunarodnih tečajeva "Anthropology and Health" 1995. i 1996., dok je 1998. obavljala dužnost člana Organizacijskog odbora međunarodnog skupa "4th International Congress of Physiological Anthropology". Godine 1995. i 1996. je obavljala dužnost tajnice znanstvenih skupova "School of Biological Anthropology" i "International Anthropological Poster Conference", a 1998. međunarodnog tečaja "Anthropology and Health". Godine 2000. pristupnica je obavljala dužnost voditelja međunarodnog tečaja "Anthropology and Health". Godine 2002. pristupnica je bila članica Organizacijskog odbora "13th Congress of the European Anthropological Association", Zagreb, a 2004. glavna tajnica znanstvenog skupa "30th School of Biological Anthropology: Molecular Genetics in the Study of Human Evolution and Diversity".

Od 1995. godine dr.sc. Irena Martinović Klarić član je uredničkog odbora međunarodnog znanstvenog časopisa "Collegium Antropologicum" (Hrvatska) koji je referiran u CC, SSCI, Index Medicus/ MEDLINE, International Current Awareness Service: Anthropology, International Bibliography of Social and Cultural Anthropology, Abstracts in Anthropology, Anthropological Literature, Biological Abstracts, BIOSIS Document ExpressTM, Linguistics and Language Behavior Abstracts, INIST/CNRS, Periodica Islamica, Sociological Abstracts, Science Culture SARL, UnCover i UNESCO DARE Databank, a u razdoblju od 1999. do 2000. godine pristupnica je obavljala dužnost tajnice istog znanstvenog časopisa.

4. Mišljenje i prijedlog povjerenstva

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i radove vidljivo je da dr. sc. Irena Martinović Klarić, a na temelju članka 42. do 46. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (N.N. br. 96/1993 i 59/1996), zadovoljava sve propozicije za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika.

Naime, prema odredbama ZZID-a, u znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 42. stavka 1. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN 59/96). Također, na temelju Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (članak 45, NN 59/96) znanstvena područna vijeća utvrdila su zakonom propisane minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja. Pravilnik o Minimalnim uvjetima za izbor u znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik na području humanističkih znanosti (NN 38/97) predviđa da pristupnik uz stupanj doktora znanosti ima objavljene znanstvenu knjigu (a3) i 8 znanstvenih radova (a1+a2) od kojih je barem 4 objavljeno u časopisima s međunarodnom recenzijom (a1), a znanstvena knjiga može se zamijeniti s dvije veće znanstvene studije.

263

Također, prema Pravilniku o uvjetima za izbore u znanstvena i istraživačka zvanja Instituta za antropologiju, Zagreb, za izbor u znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik, znanstvenici iz područja biomedicinskih znanosti uz stupanj doktora znanosti trebaju imati najmanje 18 objavljenih znanstvenih radova (iz kategorija: a1, a2, a3, b1) od kojih je najmanje 13 iz A kategorije radova (kriteriji a1,a2 i a3).

S obzirom na ukupno 18 objavljenih znanstvenih radova u časopisima koji se referiraju u Current Contentsu, i 2 znanstvena rada u međunarodnim kongresnim zbornicima, smatramo da pristupnica dr.sc. Irena Martinović Klarić zadovoljava sve gore navedene uvjete za izbor u znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik.

U skladu s prije navedenim predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, da dr. sc. Irenu Martinović Klarić, znanstvenog suradnika u Institutu za antropologiju, Zagreb, izabere u znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologija.

U Zagrebu, 30. svibnja, 2005. godine

Dr. sc. Vjekoslav Afrić, redoviti profesor

Dr. sc. Branka Janićijević, naslovni redoviti profesor

Dr.sc. Pavao Rudan, naslovni redoviti profesor

264

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETOdsjek za kroatistikuIvana Lučića 3

Predmet: Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno zvanje

višeg znanstvenog suradnika

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

FAKULTETA U SVEUČILIŠTA ZAGREBU

Odlukom Vijeća br. 3804-240-05-2, klasa 640-03/05-04/43, od 13. svibnja

2005. godine imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju

uvjeta predloženice za izbor u znanstveno zvanje višega znanstvenog suradnika za

znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na Institutu za

hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, podnosimo Vijeću sljedeći

I Z J E Š T A J

Na natječaj objavljen u "Narodnim novinama" 29. rujna 2004. godine, za izbor

u znanstveno zvanje višega znanstvenog suradnika za znanstveno područje

humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na Institutu za hrvatski jezik i

jezikoslovlje, prijavila se dr. sc. Željka Brlobaš iz Zagreba i priložila traženu

dokumentaciju.

Dr. sc. Željka Brlobaš rođena je 1970. godine u Zagrebu. Osnovnu i srednju

školu završila je u Vrbovcu. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila

265

je 1994. godine studij kroatistike i južnoslavenskih filologija. Predavala je hrvatski

jezik u osnovnoj školi u Dubravi, a kao suradnica sudjelovala u izradi Rječnika

govora Gole u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Od 1996. radi kao znanstveni

novak u istom institutu na projektu Rječnici suvremenoga hrvatskoga jezika, a od

2001. i na projektu Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. God. 2001.

obranila je kvalifikacijski rad Vrste riječi u hrvatskim gramatikama, a doktorirala

2004. godine temom Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do početka 20. stoljeća.

Sudjelovala je na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu te objavila nekoliko

znanstvenih i stručnih radova.

U svojim dosadašnjim radovima dr. sc. Željka Brlobaš posebno se intenzivno

bavila problematikom vrsta riječi, a posebice opisom pojedinih vrsta riječi u starijim

hrvatskim gramatikama (npr. u gramatikama Šime Starčevića, Lavoslava Firholcera,

fra Anđela Kraljevića i dr.).

U disertaciji se Željka Brlobaš bavi problematikom glagolskoga vida, i to tako

da u uvodnome poglavlju vrlo utemeljeno i metodološki razrađeno tumači ovu

složenu gramatičku problematiku i u jezicima uopće, i u slavenskim jezicima, i u

hrvatskome jeziku posebno. Zatim se upušta u izvanredno iscrpnu analizu opisa

glagolskoga vida u pojedinim hrvatskim gramatikama, i to obuhvativši praktično sve

važnije hrvatske gramatike od Kašićeve iz 1604. do Maretićeve iz 1899. godine. Iz te

je analize razvidno koliko je koji gramatičar i u čemu pridonio novim spoznajama i

potpunijemu opisu glagolskovidskih odnosa i značenja. Posebno se pritom upozorava

na Brlićevu gramatiku kao prvu za koju se može reći da je u njoj glagolski vid opisan

primjerenim metajezikom i u svoj svojoj kompleksnosti.

Osim spomenutoga dr. sc. Željka Brlobaš dosta se bavila i dijalektološkom

problematikom. Pisala je tako o fonološkim osobitostima govora Prilesja, o

kutinskome govoru te o kajkavskom govoru Repušnice.

Bavila se također uspješno i leksikografijom (osim sudjelovanja na

spomenutom Rječniku govora Gole i na drugim leksikografskim projektima Instituta

pisala je o rječnicima tehničkoga nazivlja, o gramatičkim odrednicama u Rječniku

266

hrvatsko-talijanskom (1901) Dragutina Parčića, o rukopisnoj građi Vlatka Dabca koja

se tiče Njemačko-hrvatskoga tehničkog rječnika (paleontologije) te o primjeni

konkordancije u izradbi rječnika.

U ostalim svojim radovima dr. sc. Željka Brlobaš bavila se specifičnostima

tekstova vremenske prognoze, problematikom prijedloga, frazeologizmima u prozi u

trapericama te nekim pitanjima pragmalingvistike (vezanima za stereotipe u željama).

Nakon svega rečenoga utvrđujemo da je dr. sc. Željka Brlobaš, koja se već

dosada profilirala kao vrlo marljiva, temeljita i savjesna znanstvenica u nekoliko

kroatističkih područja (posebno u području gramatikografije, leksikografije i

dijalektologije), udovoljava svim uvjetima koji su predviđeni Zakonom o znanstvenoj

djelatnosti i visokom obrazovanju («Narodne novine» br. 123/03., 198/03. i 105/04.),

odnosno uvjetima natječaja objavljenoga u «Narodnim novinama» 29. rujna 2004.

godine, što ga je raspisao Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz Zagreba. Zato

predlažemo da se dr. sc. Željka Brlobaš izabere u znanstveno zvanje višega

znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje

jezikoslovlje na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu.

U Zagrebu, 7. lipnja 2005.

STRUČNO POVJERENSTVO

.................................................................

dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

.................................................................

dr. sc. Josip Silić, red. prof. u miru

.................................................................

dr. sc. Marija Znika, znan. surad. Instituta

za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb

267

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakultetaZagreb, 31. svibnja, 2005.

Predmet: Izvještaj o izboru u zvanje višega znanstvenog suradnika- pristupnik: dr.sc. Saša Božić, znanstveni suradnik

Na svojoj sjednici 11. svibnja 2005. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu. Podnosimo

I Z V J E Š T A J.

Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu uputio je 21. travnja 2005. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnika dr.sc. Saše Božića za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu.

Pristupnik, dr.sc. Saša Božić za izbor je podnio svu potrebitu dokumentaciju.Životopis. Rođen u Osijeku 10. lipnja 1968. Diplomirao na Odsjeku za sociologiju 1993.jednopredmetni studij sociologije. Doktorski studij je upisao na Sveučilištu u Beču 1995. a završio 1998. Diploma Bečkoga sveučilišta 'Doktor der Philosophie' nostrificirana je, kao istovrijedna doktorskoj diplomi 'doktora društvenih znanosti, znanstvenog polja sociologije' u Republici Hrvatskoj, odlukom Fakultetskog vijeća Filozofsko fakulteta u Zagrebu 12. veljače 1999. Isto vijeće izabralo ga je u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno polje sociologije u znanstvenom području društvenih znanosti, na sjednici od 30. siječnja 2001. Govori tečno njemački i engleski jezik.

Zaposlenja i profesionalno iskustvo. Znanstveni suradnik Insituta za migracije i narodnosti, Zagreb, 2001. - Predavač pri Austro-američkom insitutu za obrazovanje, Beč, 2000.-2001. Voditelj hrvatske sekcije međunarodnog projekta ‚Die Südosterweiterung der

Europäischen Union zwischen Utopie und Realpolitik, Der Fallbeispiel Kroatien’ u sklopu programa „New Orientations for Democracy in Europe – NODE“:, Austrijskog ministarstvo znanosti i Instituta za međunarodne odnose Republike Austrije, Zagreb 2004.-

Voditelj projekta „Hrvatske migrantske zajednice: pripadnost i multikulturalizam“, (0076001) Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb, 2002.-

Sudjelovanje u međunarodnom projektu 'South East European Barometer: Stability of Democracy and Social Structure in Bosnia and Herzegovina’, Paul Lazarsfeld Gesellschaft - Wien, Zagreb 2003.-2004.

268

Sudjelovanje u međunarodnom projektu ‘South East European Barometer: Stability of Democracy and Social Structure in Croatia’, Paul Lazarsfeld Gesellschaft - Wien, Zagreb 2002-.2003.

Ko-direktor poslijediplomskog tečaja “Divided Societies”, IUC Dubrovnik, 2002. –

Član međunarodne istraživačke mreže “Older Migrants in Europe” Europske fundacije za znanost (ESF) 2002.-2003.

Suradnik u istraživanju „Lebenserfahrung und Lebensgefühl von MigrantInnen“, Interdisciplinarnog centra za komparativna istraživanja u društvenim znanostima ICCR, Beč 1998.

Voditelj projekta „Immigranten und Integration im Zusammenhang mehrschichtiger ethnischer Beziehungen“ u okviru istraživačkog programa „Grenzenloses Österreich“, Austrijskog saveznog ministarstva za znanost, promet i umjetnost, Institut za sociologiju, Sveučilište u Beču, 1996.-1998.

Suradnik u istraživanju „Politics of Multiculturalism at the Local Level”, Interdisciplinarnog centra za komparativna istraživanja u društvenim znanostima ICCR, Beč 1993.

Asistent i prevoditelj tehničkog odjela „Warburton misije“ Europske unije - istraživanje sistematskog zlostavljanja muslimanskih žena u Bosni i Hercegovini, Zagreb, 1993.

Znanstvena, nastavna i stručna djelatnost

Dr.sc. Saša Božić objavio je jednu knjigu, 6 poglavlja u knjigama, te 5 znanstvenih radova objavljenih u časopisima citiranim u tercijarnim publikacijama, i 2 znanstveno-popularizacijska članka (vidjeti u prilogu popisa radova). Knjiga je pisana na njemačkom, kao i jedno poglavlje u knjizi, te dva poglavlja na engleskom jeziku u stranim publikacijama. Voditelj je dva međunardna i jednog domaćeg projekta:

New Orientations for Democracy in Europe – NODE: Die Südosterweiterung der Europäischen Union zwischen Utopie und Realpolitik, Der Fallbeispiel Kroatien, Austrijsko ministarstvo znanosti i Institut za međunarodne odnose Republike Austrije, Zagreb 2004-2005;

“Immigranten und Integration im Zusammenhang mehrschichtiger ethnischer Beziehungen”, u sklopu istraživačkog programa “Grenzenloses Österreich“, Saveznog ministarstva za znanost, promet i umjetnost Republike Austrije, pri Institutu za sociologiju Fakulteta za temeljna i integrativna istraživanja Sveučilišta u Beču, Beč 1996-1998;

“Hrvatske migrantske zajednice: pripadnost i multikulturalizam“, (0076001) Ministarstvo za znanost i tehnologiju Republike Hrvatske, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb, 2002-2005). Aktivno sudjelovao i u nekoliko drugih stranih projekata. Održao je 5 pozivnih predavanja na međunarodnim skupovima, 6 javnih predavanja, te aktivno sudjelovao na 8 međunarodnih, te 2 domaća stručna skupa. Objavio je 9 stručnih radova. Član je Hrvatskog sociološkog društva, te član Uredništva Revije za sociologiju i Uredništva Biblioteke Revije za sociologiju. Bio je gostujući znanstvenik (Visiting Research Fellow) na European Coordination Centre for Research and Documentation in the Social Sciences u Beču, 1991. – 1992.Ko-direktor programa 'Devided Societies', Inter University Centre, Dubrovnik od 2002.Održao je 5 predavanja na raznim poslijediplomskim studijima. Akademski predavač pri SIT (Studies abroad), Zagreb, 'Nationalism and War in the South-Eastern Europe' od zimskog semestra 2004. Voditelj seminara ' Froma Nationalism to Transnationalism', Sociološka ljetna škola, Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Dubrovnik 5-9. 6. 2001. Akademski predavač pri Austro-American Institute of Education (Beaver College), 1991. – 2001.Prikazat ćemo nekoliko kvalifikacijskih znanstvenih radova.

269

U knjizi Kroaten in Wien: Immigranten und Integration im Zusammenhang mehrschichtiger ethnischer Beziehungen (Jesenski i Turk, Zagreb, 2000) autor dokazuje neophodnost teorijskog i praktičnog redefiniranja pojma integracije imigranata. Uvjeti u kojima imigranti, na individualnoj i mezo ravni, razvijaju višeslojne etničke odnose upućuju na neophodnost napuštanja istraživanja integracije kao procesa koji uključuje samo dva najvažnija entiteta 'primajuće društvo i 'imigrante'. Kritikom različitih modela integracije Božić dolazi do zaključka da su dosadašnji modeli integracije pa čak i 'partnerski model' grubo zanemarivali činjenicu da imigranti nisu samo pojedinci u interakciji s okolinom čije bi granice i kriteriji prihvaćanja trebali biti jasno definirani. Zanemarivanje grupnog identiteta i inter-etničkih odnosa imigrantskih grupa pripomoglo je konstruiranju slike integracije kao procesa koji uključuje primajuće društvo i masu anonimnih pojedinaca, a čiji bi rezultat trebala biti jedna homogena grupa. Autor tvrdi da se i primajuća društva izrazito etniziraju, te da uvoz političkih sukoba iz zemalja emigracije dodatno komplicira imigrantske inter-etničke odnose. On dokazuje da je istraživanje odnosa (populacija primajućeg društva - imigranti), koji bi trebali rezultirati integracijom jedne društvene grupe nadmašen situacijom u kojoj su imigrantske grupe većim dijelom etničke grupe koje razvijaju vertikalne i horizontalne odnose s drugim etničkim imigrantskim grupama, s većinom društva porijekla, s etničkom većinom primajućeg društva, ali i s njegovim „autohtonim“ manjinama. Autor razrađuje nov model koji uključuje pretpostavku rješavanja kriterija integracije (tko integrira koga? i zašto?) te razlikuje posebnosti svake grupe. Taj model se služi 'integracijskim kanalima' za prethodno definiranu grupu. Ovaj model ne uzima integraciju imigranata kao samorazumljiv proces, ali i ne prelazi preko interesa koji zahtijevaju održanje integracije kao relevantnog društvenog procesa, nego pokušava primijeniti inventivne i suptilne metode za svaki poseban slučaj.Ocjena rada: knjiga predstavlja značajan znanstveni doprinos sociologiji etničkih odnosa, posebno (re)konceptualizaciji procesa integracije useljenika u društvo zemlje primitka.

U poglavlju «From Diaspora to Transnation and Back: Croatian Migrant Institutions and the Re-making of Croatia», (u: Henriette Riegler (ur.) Beyond the State within the Nation: Diasporic Nation Building in South-Eastern Europe, Baden-Baden: Nomos, 2005, s. 33-57) autor pokazuje, na hrvatskom primjeru da je kontinuirani, linearni razvitak odnosa dijaspora – domovina prema transnaciji teško moguć. Domovina producira dijasporu, a dijaspora preuređuje domovinu, no taj odnos nije kauzalan te ne može jednoznačno objasniti formiranje transnacije. Hrvatski slučaj, međutim, upućuje na nekoliko činjenica koje imaju širu znanstvenu relevanciju. Dijaspora gotovo uvijek sudjeluje u procesu formiranja države na različite načine. Ponekad je sudjelovanje dijaspore u tom procesu nadproporcionalno važno s obzirom na broj uključenih pripadnika dijaspore. Nadalje dijaspora pokušava učvrstiti utjecaj i vlastitu kontrolu političkih procesa u domovini kroz duži vremenski period, no samo u slučaju da taj angažman ne dovodi u pitanje preživljavanje u primajućem društvu. To je ujedno

270

najvažniji paradoks političkog angažmana dijaspore. Ona političkom akcijom želi proizvesti uvjete koji će omogućiti njeno nestajanje kao dijaspore (npr. re-emigracijom) zbog neizdržive diskrepancije između 'doma' i 'egzistiranja', ali nikada u tome u potpunosti ne uspijeva te najvjerojatnije u tome niti ne želju potpunosti uspjeti. Upravo se ovaj paradoks nameće kao važna točka za usporedbu dijaspora kao socijalnih formi, možda čak i više nego li realna mogućnost kontrole domovine. Nadalje, hrvatski primjer nudi osnovu za komparaciju i u slučaju provjere važnosti političkog trenutka koji omogućuje široku političku mobilizaciju preko granica nacija-država, te konačno i formaciju transnacije. Autor zaključuje da dijaspore sudjeluju u formiranju nacije i države, no da pridonose i transnacionalizaciji u isto vrijeme, no ipak će nacija-država svojim mjerama i politikama odlučivati hoće li pojedina transnacija biti održiva ili ne. Ocjena: rad predstavlja značajan znanstveni doprinos sociologiji etničkih odnosa, osobito teorijsko-empirijskoj problematizaciji pojmova dijaspore i transnacije.

Članak - «Nacionalizam – nacija, 'transnacionalizam' – 'transnacija': mogućnosti terminološkog usklađivanja», (Revija za sociologiju, 2004, 35(3-4): 187-203) - polazi od činjenice da se popularni znanstveni neologizmi «transnacionalizam» i «transnacija» odnose samo posredno na termine iz kojih su derivirani, što predstavlja izuzetan terminološki i konceptualni problem pri istraživanju transnacionalnih socijalnih veza. Transnacionalizam kao termin i kandidat za koncept u društvenim znanostima nije izrastao na teorijskim pretpostavkama vezanim uz istraživanje nacionalizma. U ovom radu autor utvrđuje pravac i područje u kojem bi se mogla izvršiti plodonosna redefinicija «transnacionalizma» i «transnacije», u skladu sa značenjem termina iz kojih su izvedeni. On pri tome utvrđuje uže područje primjene termina te nudi opciju za izbjegavanje njegove inflacionarne upotrebe kao i degradacije. Nacionalizam kao područje istraživanja prvenstveno ima izraženu političku dimenziju, te raznovrsni oblici nacionalizma (ekonomski, kulturni, sportski itd.) na različite načine izražavaju njegovu osnovnu političku dimenziju. Do sada se istraživao kao posebna politička doktrina, kao socijalni pokret, kao oblik procesa nastajanja nacija-država ili kao kolektivni sentiment, dok se transnacionalizam uglavnom istražuje kao oblik socijalnih mreža preko granica nacija-država te kao zaseban socijalni prostor. Božić predlaže da se termin i koncept transnacionalizma i transnacije ograniče na njihovu osnovnu političku dimenziju, prvenstveno na aktere i socijalne prostore koji transcendiraju granice nacija-država, kako bi bili ponovo iskoristivi za konceptualizaciju konkretnih socijalnih formacija. Ocjena: pojam transnacionalizma i transnacije u ovom se radu dalje produbluje na znanstvenoznačajan način.

U poglavlju «Zwischen 'Diaspora' und 'Minderheit': Ethnische Strategien im Namen der Migrantengruppen am Beispiel der Kroaten in Wien» (u: Klaus Roth /ur./ Vom Wandergesellen zum 'Green-Card'-Spezialisten: Interkulturelle Aspekte der Arbeitsmigration im östlichen Mitteleuropa, 2003, Münster, New York: Waxmann, 161-185) analiziraju se suvremeni istraživački koncepti u području migracija, a posebno se pozornost posvećuje problemima dijaspore i manjina. Do sada su europski istraživači u području migracija uglavnom tretirali migrante kao nediferencirane populacije ili kao pojedince, gotovo isključivo u interakciji s populacijom i institucijama primajućeg društva zanemarujući velikim

271

dijelom organiziranu etničku akciju migranata, njihovu sposobnost spontanog i kreativnog djelovanja, koje se ne orijentira samo na primajuće društvo niti isključivo na društvo porijekla. Institucije primajućeg društva ali i njihovi znanstvenici postavili su 'egzistencijalnu alternativu' koja se može svesti na tvrdnju: ako ne asimilacija, integracija ili jednostavno – građanstvo (citizenship) onda 'dijaspora' ili 'manjina'. Spektar akcija angažiranih migranata, međutim, može se postaviti u kontinuum od aktiviranja u 'dijaspori' do angažmana za postizanjem sociopolitičkog statusa manjine, a socijalne formacije migranata mogu poprimiti prijelazne i mješovite oblike. Pretpostavljeni i favorizirani koncepti više govore o dominantnim pretpostavkama javnog diskursa zemalja imigracije nego o realitetu migrantskih grupa. Posljednje u većini srednjeuropskih zemalja imigracije nisu dostigle stupanj i tip organizacije koji bi ih jednoznačno svrstao među dijaspore ili manjine. Na primjeru Hrvata u Beču, autor pokazuje kako se i paralelne strategije mogu razviti u istoj grupi, te kako se grupa unatoč lošem pravnom i ekonomskom statusu ne orijentira prema očekivanjima institucija i znanstvenika primajućeg društva. Ocjena: značajan znanstveni doprinos sociologiji migracija i posebno razumijevanju procesa formiranje raznih (prijelaznih) identiteta migrantskih grupa.

U poglavlju «Europska nacija: ideologizacija, realizacija, konflikti» (u Silva Mežnarić /ur./ Etničnost i stabilnost Europe u 21. stoljeću, 2002, Zagreb: IMIN, HSD, Jesenski i Turk, str. 283-298) autor opisuje dosadašnju konceptualizaciju europske nacije. Analizira mogućnosti njene konstrukcije te evaluira očekivane socijalne i političke posljedice. Pri tome se koncentrira na teorijske i političke implikacije pokušaja konstruiranja i invencije europske nacije. Autor izabire relevantne dijelove teorija nacije i nacionalizma te ih primjenjuje na na problematiziranje 'europske nacije'. Ideja europske nacije nikada nije bila ograničena samo na kozmopolitske intelektualce, već je svoje zagovaratelje našla i među suvremenim političarima, udrugama civilnog društva i različitim političkim organizacijama. Nove političke inicijative otvaraju put stvaranju europske savezne države, barem za one članice EU koje takvu državu žele. Političari koji izravno ili neizravno podupiru ideju o konstituiranju europskog demosa daju dodatne argumente intelektualcima i političkim aktivistima koji se otvoreno zalažu za konstituiranje europske nacije. Međutim, strategije kreacije i invencije neophodne za konstrukciju europskog kolektivnog identiteta i solidarnosti nisu dovoljne za konstituiranje europske nacije, jer zajednički kulturni identitet nije jedina i najvažnija osnova za pretvaranje europskog demosa u naciju. Božić ukazuje i na najvjerojatnije konflikte koji se mogu očekivati ukoliko se projekt počne realizirati odozgo prema dolje, bez uračunavanja socijalnih procesa koji pogoduju razvoju drugačijih oblika socijalnih formacija, kao što su npr. 'svjetsko društvo', 'informacijsko društvo', umrežene autonomizirane regije te 'europska virtuelna zajednica'. Ocjena: značajan znanstveni doprinos europskim studijima.

U članku «Posljednja avantura: umirovljeničke migracije, klima i ugodnosti» (Migracijske i etničke teme, 2001, 17(4): 310-326 autor se bavi problemima konceptualizacije potrošačkih i umirovljeničkih

272

migracija. Dokumentira tvrdnje da sve veći broj europskih umirovljenika dolazi na mediteranske obale, osobito iz Sjeverne Europe, te upućuje na praktičnu i znanstvenu relevantnost novih oblika migracija u Europi. 'Umirovljeničke migracije' postaju od opisnog termina kandidat za znanstveno istraživački koncept. No autor napominje da je potrebno razriješiti niz problema prije nego li taj termin zaista i postane zatvoren i koherentan koncept koristan pri istraživanju i objašnjavanju novih migracijskih fenomena. On pokazuje da brojne studije ne razlikuju jasno migracije u starijoj životnoj dobi od umirovljeničkih migracija, te da različiti autori pri upotrebi koncepta miješaju karakteristike migranata s razlozima migriranja. Jasno lociranje umirovljeničkih migracija na općoj temporalnoj skali mobilnosti teško je moguće. To vrijedi i u slučaju pokušaja jasnijeg određenja umirovljeničkih migracija njihovim testiranjem na skali kontinuuma od slobodnih do prisilnih migracija, a posebno u kontinuumu proizvodnja – potrošnja. Autor zaključuje da se klimatske, zdravstvene, starosne i druge migracije, poput migracije životnih stilova i migracije ugodnosti, isprepleću s umirovljeničkim migracijama. Stoga drži da bi bilo plodonosnije koncentrirati se na odnos između osnovnih dimenzija koje povezuju sve migrante u ovom slučaju, a to su: umirovljenje kao socijalna činjenica, faza u biografiji migranta te posebne destinacije koje migranti izabiru.Ocjena: značajan znanstveni doprinos sociologiji migracija, posebno koncipiranju novoga tipa – 'umirovljeničkih migracija'.

Zaključna ocjena i prijedlog.

Znanstveni suradnik dr.sc. Saša Božić ispunio je i premašio minimalne zakonske i druge uvjete za izbor u zvanje višega znanstvenog suradnika.

Prvo, u zvanju znanstvenog suradnika radi više od 3 godine u Institutu za migracije i narodnosti. Drugo, objavio je ukupno više od 13 kvalifikacijskih radova: jednu knjigu (i to na njemačkom jeziku ) koja se računa kao 4 znanstvena rada A1 kategorije, 5 znanstvenih radova (u Prilogu pod točkom 1.4.) u časopisima citiranim u tercijarnim publikacijama, te 6 poglavlja u knjigama (od kojih 2 na engleskom i jedan na njemačkom jeziku), koji se računaju kao A2 radovi. Treće, od izbora u znanstvenog suradnika 2001. objavio je 6 novih znanstvenih radova, od kojih 3 u međunarodno priznatim znanstvenim publikacijama koja se mogu računati dvostruko (u prilogu popisa radova, točka 1.3: poglavlja u stranim knjigama na engleskom i njemačkom jeziku), što je ukupno 9 novih kvalifikacijskih radova, od kojih smo dio ovdje prikazali i ocijenili. Osim toga, sudjelovao je na više međunarodnih skupova i održao više javnih predavanja, te vodio nekoliko znanstvenih projekata.

Ukratko, pred sobom imamo vrijednoga i već afirmiranog društvenog istraživača, ponajprije na područjima sociologije migracija i sociologije etničkih odnosa, na kojima je objavio značajne znanstvene doprinose.

273

Predlažemo Vijeću da prihvati pozitivan izvještaj ovoga povjerenstva i da izabere dr.sc. Sašu Božića u znanstveno zvanje višega znanstvenog suradnika za područje društvenih znanosti, polje sociologije.

Povjerenstvo:

dr. sc. Milan Mesić, red. prof.

dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

dr. sc. Ružica Čičak-Chand, viša znan. surad.Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu

Napomena:Ovaj izvještaj raspravljan je i prihvaćen na sjednici Vijeća odsjeka za sociologiju

dana 2. lipnja 2005.

dr. sc. Nenad Karajić, doc.Pročelnik Odsjeka za sociologiju

274

Predmet: Izvješće za izbor dr.sc. Marijane Horvat

u zvanje znanstvene suradnice

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U

ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 15. lipnja

2005. g. imenovalo nas je u povjerenstvo za izbor dr. sc. Marijane Horvat, više

asistentice u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, u zvanje znanstvene

suradnice za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje.

Slijedom toga podnosimo ovo

IZVJEŠĆE

Životopis

Dr. sc. Marijana Horvat rođena je 21. srpnja 1966.g. u Virovitici. Studij kroatistike

završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1990.g. Od 1990. do 1996.g. predavala

je hrvatski jezik u srednjoj školi u Kutini. Od rujna 1996.g. zaposlena je u Institutu za

hrvatski jezik i jezikoslovlje. Magistarski rad s temom Složeni glagolski oblici u

Zografskom četveroevanđelju obranila je 1997.g. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Doktorsku disertaciju Jezik Marulićeva djela Od naslidovan’ja Isukarstova i od

pogarjen’ja tašćin segasvitnjih obranila je 10. veljače 2005. na istom fakultetu.

U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje radila je na projektu Rječnik suvremenoga

hrvatskoga jezika, povremeno je bila angažirana na drugim poslovima kao suradnik

275

(Hrvatski jezični savjetnik, Rječnik Gole, Hrvatski dijalektološki atlas). Trenutačno

radi na projektu Kritičko izdanje rječnika Blago jezika slovinskoga Jakova Mikalje.

Sudjelovala je na nizu znanstvenih skupova. Članica je Državnoga povjerenstva za

provedbu natjecanja u poznavanju hrvatskoga jezika. Aktivno sudjeluje u radu

kutinskoga ogranka Matice hrvatske, gdje organizira i drži predavanja s temama iz

hrvatskoga jezika, posebno povodom Dana hrvatskoga jezika.

Gostovala je na stručnim tribinama (Zagrebački lingvistički krug) te u radijskim i

televizijskim emisijama. Recenzirala je udžbenike za hrvatski jezik.

Predavala je Kulturu govorenja i pisanja na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u

Zagrebu.

Znanstveni rad

Dr.sc. Marijana Horvat okušala se u radu na različitim jezikoslovnim temama. Njezin

primarni interes je povijest jezika, što se da iščitati iz tema magistarskoga i

doktorskoga rada, iz članaka koji su iz njih proizašli, ali i iz radova koji se bave starim

jezikom uopće.

Istraživanje jezika starije hrvatske književnosti – kako pisane crkvenoslavenskim,

tako i one na narodnom jeziku - zahtjevan je posao, koji podrazumijeva poznavanje

tekstologije, paleografije, povijesne gramatike i posebno kulturnoga konteksta u

kojem djela nastaju. Smatramo da je pristupnica u svojim tekstovima pokazala

sposobnost takve višeaspektne analize.

U magistarskom radu Složeni glagolski oblici u Zografskom četveroevanđelju

analizirala je jedan slabije istraženi segment jezika najstarijih spomenika. Osim

klasičnoga opisa promatranoga problema u tom radu nalazimo i modernim sredstvima

predstavljene jezične pojave jer je pristupnica koristila mogućnosti kompjutorske

obrade teksta.

U disertaciji Jezik Marulićeva djela Od naslidovan’ja Isukarstova i od pogarjen’ja

tašćin segasvitnjih dala je zaokruženu sliku jezika toga Marulićeva nedavno

otkrivenoga djela. Činjenica da je Naslidovan’je do nas stiglo u prijepisu, a ne kao

autograf, svakako nije bila olakšicom pri proučavanju. Za pouzdanu i preciznu analizu

bilo je nužno najprije izraditi transkripciju i usporediti ju s postojećim, odnosno ranije

276

objavljenim čitanjima. Na temelju toga zapisa izrađena je konkordancija kao

preduvjet za izradu rječnika.

Raščlambi su zatim podvrgnute sve jezične razine, kao i slovopis i pravopis, što je

rezultiralo kompletnim opisom jezika Marulićeva prijevoda glasovitoga Kempenčeva

djela. Budući da se radi o iznimno važnom ostvarenju u cjelokupnom Marulićevu

opusu, disertacija bi mogla biti model za proučavanje Marulićeva jezika s pozicija

suvremene kroatistike. Doktorski rad Marijane Horvat važan je u tom smislu kao prvi

u nizu monografskih opisa jezika pojedinih njegovih djela.

S područja povijesti jezika ističemo rad O nekim semantičkim posebnostima leksika

Marulićeva Naslidovan’ja, u kojem je opisan zanimljiv pomak značenja riječi u

hrvatskom jeziku od Marulićeva vremena do danas.

Rad Crkvenoslavenski elementi u starohrvatskim oporukama prinos je istraživanjima

neliterarnih tekstova s obzirom na udio knjiških i književnih jezičnih odlika u njihovu

oblikovanju. Istom krugu pripadaju i članci Jezične značajke marijinskih pjesama iz

Metropolitanina misala i Pjesme Majci Božjoj u Missale glagoliticum MR 180, s tim

što se u njima tretira jezik određenoga književnoga žanra, specifičnoga stila i izraza.

Druga skupina pristupničinih radova bavi se problemima suvremenoga jezika,

uglavnom njegova leksika, nazivlja i specifičnostima izraza modernih (elektroničkih)

medija. U tim člancima dr. sc. Marijana Horvat pokazuje poznavanje suvremenih

jezikoslovnih dosega, obaviještenost o recentnoj literaturi i sposobnost primjene

stečenih znanja u vlastitim razmatranjima. Iz toga dijela bibliografije ističemo radove

Uloga specijalnih korpusa u jezičnim analizama – na temelju tekstova vremenske

prognoze i Stereotipi u željama.

Pristupnica se višekratno okušala i u radu na dijalektologiji: kao suradnica na

projektima (Rječnik Gole, prilozi za Hrvatski dijalektološki atlas) i kao samostalni

istraživač. Kao konkretan rezultat svojih dijalektoloških interesa objavila je fonološki

opis kutinskoga govora.

Znanstveni skupovi

277

Marijana Horvat sudjelovala je na 13 znanstvenih, domaćih i međunarodnih, skupova

s referatima ili prethodnim priopćenjima. Takva vrsta angažmana govori o njezinoj

spremnosti da se suoči sa širim repertoarom jezičnih pitanja, ovisno o tematici skupa.

Ostalo

Svoj stručni potencijal Marijana Horvat iskoristila je u recenziranju udžbenika, u

javnim predavanjima na tribinama i skupovima, u izradi materijala za natjecanja iz

hrvatskoga jezika. Korisno iskustvo stekla je i kao predavač hrvatskoga jezika na

Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.

Zaključak

Dr.sc.Marijana Horvat ispunila je sve formalne zahtjeve za izbor u znanstveno zvanje.

Držimo da priložena bibliografija nedvojbeno kvalificira pristupnicu za

znanstvenoistraživački rad. Slijedom iznesene ocjene i zbroja bodova priloženoga

izvješću ( 36 ) predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu da dr. sc. Marijanu Horvat izabere u zvanje znanstvene suradnice za

područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Darija Gabrić- Bagarić, znan.

savjetnica

Akademik Stjepan Damjanović

Dr. sc. Anđela Frančić, docentica

Zagreb, lipanj 2005.

278

Predmet: Prijedlog da se dr. sc. Matea Birtić

izabere u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na sjednici od 11. svibnja 2005. godine Vijeće nas je imenovalo u stručno

povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Matee Birtić za izbor u

znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih

znanosti, polje jezikoslovlje na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu i

podnosimo

IZVJEŠĆE

Pristupnica dr. sc. Matea Birtić podnijela je molbu za izbor u znanstveno

zvanje znanstvenog suradnika Znanstvenomu vijeću Instituta za hrvatski jezik i

jezikoslovlje u Zagrebu 28. veljače 2005. godine kojoj je priložila svu potrebnu

dokumentaciju.

Životopis : Dr. sc. Matea Birtić rođena je 6. siječnja 1967. u Zagrebu. U jesen 1987.

godine upisala je dvopredmetni studij povijesti umjetnosti i opće lingvistike na

Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1993. godine i dvogodišnji studij

švedskog jezika i književnosti na istom fakultetu. Povijest umjetnosti i opću

lingvistiku diplomirala je 1995. godine. Posredovanjem Katedre za skandinavske

jezike i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu upisala je u kolovozu iste godine

na Odsjeku za opću lingvistiku Sveučilišta u Tromsøu u Norveškoj poslijediplomski

studij generativne skandinavske lingvistike. Rad na engleskom jeziku Croatian and

Norwegian Possessive Constructions obranila je 10. lipnja 1996. pred povjerenstvom:

prof. Kirsti Koch Christensen, prof. Anders Holmberg i prof. Knut Tarald Taraldsen

(mentor). Zbog dobrih rezultata na poslijediplomskom studiju odobrena joj je

stipendija za boravak i usavršavanje na istom odsjeku u trajanju od još četiri semestra.

279

U Zagreb se vratila 1998. godine. Od 1. veljače 1999. zaposlena je u Institutu za

hrvatski jezik i jezikoslovlje na programu Rječnici suvremenoga hrvatskoga jezika

(danas Veliki rječnik hrvatskoga jezika). Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu od 6.

travnja 1999. priznata joj je istovrijednost norveške diplome sa stupnjem magistra

znanosti iz područja humanističkih znanosti (polje jezikoslovlje). Jednogodišnji

doktorski studij opće lingvistike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu upisala je

2000. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom Argumentna struktura imenskih

riječi obranila je 18. veljače 2004. pred povjerenstvom u sastavu dr. sc. Zrinka

Jelaska, dr. sc. Milan Mihaljević i dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski. U školskim

godinama 1999./2000. i 2000./2001. sudjelovala je kao vanjski suradnik u nastavi

predmeta Sintaktički opis na dodiplomskom studiju opće lingvistike Filozofskog

fakulteta u Zagrebu, a od 2001. godine predaje kolegij Lingvistika na Odsjeku

sociologije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Znanstveni rad : Tema su magistarskog rada Matee Birtić, pisanog na engleskom

jeziku, posvojne konstrukcije u norveškom i hrvatskom jeziku. U tom je radu prvi put

na hrvatsku i norvešku jezičnu građu primijenjena teorija padežne provjere G.

Longobardija (1995). Opis norveških konstrukcija prema toj teoriji uspoređen je s

drugim generativnim opisima (Holmberg i Sandström 1995. te Delsing 1993).

Autorica je pokazala nedostatke te teorije za oba jezika. Pretpostavila je, kao rješenje,

dodatnu glavu AgrG čije je postojanje potkrijepila podatcima iz norveškog, a

djelomice i iz hrvatskog jezika. Pokušala je, u skladu s načelima generativne

gramatike, naći jedinstvenu teoriju posvojnosti u kojoj bi postojale samo male

parametarske razlike.

Disertacija Matee Birtić Argumentna struktura imenskih riječi (Tvorba riječi u

generativnoj morfologiji) prvi je pokušaj u našem jezikoslovlju da se s pomoću

generativne teorije opiše jedno poglavlje iz morfologije hrvatskog jezika. U njoj se s

gledišta distribuirane morfologije, jednoga od najrecentnijih pristupa morfologiji koji

je razvijen u okviru najnovije generativne teorije koja se zove minimalistički program,

opisuje tvorba odglagolskih imenica u hrvatskom jeziku. Primjenom novoga

teorijskog modela na hrvatsku tvorbu riječi nisu samo na nov način opisane neke od

ranije poznate pojave, već su otvorena i mnoga nova pitanja i problemi iz područja

tvorbe, morfologije, sintakse i semantike imenica i glagola u hrvatskom jeziku . Neka

se od tih pitanja po prvi put u našem jezikoslovlju obrađuju i rješavaju, npr. podjela

280

prijelaznih glagola na neergativne i neakuzativne i tvorba agentivnih imenica od

neakuzativnih glagola, pitanje događajnosti imenica i primjena odgovarajućih testova

događajnosti za hrvatski jezik, proučavanje priložne modifikacije kao oznake

događajnosti i sl. Neki su problemi samo naznačeni i time otvoreni za daljnje

istraživanje i raspravu. Autorica je pokazala da dobro poznaje hrvatsku gramatiku,

osobito tvorbu riječi, i da je temeljito proučila najnoviju jezikoslovnu literaturu iz toga

područja, da suvereno vlada njezinom metodologijom i formalnom aparaturom te da o

spornim i otvorenim teorijskim pitanjima može samostalno donositi vlastite zaključke

i sudove. Budući da je pri opisu primjenjivala teorijski model koji je još u razvoju,

morala je zauzeti jasan stav i prema nekim važnim teorijskim pitanjima i problemima

generativne morfološke teorije. Stoga se za disertaciju Matee Birtić može s pravom

reći da je pionirski rad u našem jezikoslovlju po tome što svoje istraživanje zasniva na

teoriji distribuirane morfologije koja se dosad nije mnogo i cjelovito primjenjivala na

hrvatski jezik, a u našoj se pak gramatičkoj literaturi nikako nije primjenjivala, pa

autorica nije imala predloška ni uzora na koji bi se pri izradi svojega rada mogla

osloniti. Doktorska radnja Matee Birtić značajan je prilog hrvatskom jezikoslovlju i

kroatistici, a zanimljiva je i s općega jezikoslovnog motrišta.

Osim disertacije i magisterija, Matea Birtić objavila je još četiri izvorna

znanstvena rada, jedan znanstveni pregled te jedan pregledni i dva stručna rada. Ovdje

ćemo ukratko prikazati samo izvorne znanstvene radove. Rad Norveški posvojni oblici

i teorija strukturnoga genitiva pokušaj je opisa posvojnih konstrukcija u norveškom

jeziku u teorijskom okviru teorije načela i parametara (Chomsky 1981, 1986, 1995). U

radu se pretpostavlja postojanje univerzalne gramatike, pa se posvojni oblici u

norveškom jeziku tumače načelima koja vrijedi za sve jezike, a uključuju

parametarske razlike s pomoću kojih se mogu opisati razlike među pojedinim

jezicima.

Tema su rada Imati ili biti egzistencijalne rečenice u hrvatskom jeziku. U

prvom dijelu ukratko su prikazane osnovne značajke egzistencijalnih rečenica, a u

drugom su izneseni rezultati istraživanja čestote pojavljivanja različitih vrsta dopuna

uz glagol imati u egzistencijalnim ima - rečenicama. Istraživanje je provedeno na

podatcima Hrvatskoga nacionalnog korpusa.

Članak Neakuzativnost, vidske oznake i struktura imenica na -ač opisuje tri

karakteristična svojstva odglagolskih izvedenica na -ač (nemogućnost tvorbe imenica

od neakuzativnih glagola, prisutnost morfoloških oznaka vida i dvostruka

281

interpretacija imenica). Prvo se svojstvo opisuje najdetaljnije, dok se pitanja vidskih

oznaka i dvostruke interpretacije ne obrađuju tako iscrpno. Razmatra se i utjecaj tih

svojstava na unutarnju strukturu imenica na -ač i predlaže se odgovarajući strukturni

opis u teorijskom okviru distribuirane morfologije.

Članak Događajnost i unutarnji ustroj glagolskih imenica na -nje posvećen je

semanatičkoj interpretaciji glagolskih imenica na -nje i njihovu unutarnjem ustroju.

Temeljna je značajka imenica na -nje mogućnost dvostruke interpretacije. Imenice

mogu biti interpretirane događajno (kao glagoli) i nedogađajno (kao ostale imenice).

U radu se na temelju testova iz Grimshaw (1990) utvrđuje događajnost glagolskih

imenica u hrvatskome jeziku. Događajnost se, kao i druga svojstva imenica, opisuje u

skladu s distribuiranom morfologijom, jednom od najnovijih generativnih

morfoloških teorija. Konačan se strukturni opis glagolskih imenica temelji na modelu

poimeničenja A. Alexiadou iz 2001. godine. Predlažu se i odgovarajuće promjene

modela potrebne za opis glagolskih imenica u hrvatskom jeziku.

Treba napomenuti da prikazani članci, iako se tematikom vežu uz nju, nisu dio

doktorske disertacije Matee Birtić.

Matea Birtić sudjelovala je referatom i na četiri znanstvena skupa: Hrvatski

filološki skup 6, Opatija, 2000; Treći međunarodni leksikološko-leksikografski

znanstveni skup (Dvojezična i višejezična leksikografija), HAZU, Zagreb, 2001; Treći

hrvatski slavistički kongres, Zadar, 2002. i 18. savjetovanje HDPL-a, Split, 2004. Dvije godine (1999-2001) predavala je kao vanjski suradnik kolegij Sintaktički opis

na dodiplomskom studiju opće lingvistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od

2001. godine predaje kolegij Lingvistika na studiju Sociologije Hrvatskih studija

Sveučilišta u Zagrebu.

Zaključak i prijedlog : Iz svega što je izneseno razvidno je da dr. sc. Matea

Birtić ispunjava sve uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika

propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju U svojoj

bibliografiji, osim disertacije i magisterija, navodi 4 izvorna znanstvena rada (2 u

časopisima koji je po vrsnoći izjednačeni s onima s međunarodnom recenzijom), 1

znanstveni pregled, 1 pregledni i 2 stručna rada. Ona je prva i zasad jedina koja tvorbu

riječi u hrvatskom jeziku istražuje primjenjujući najnovije generativne jezikoslovne

teorije. U objavljenim radovima pokazala je da dobro poznaje hrvatsku tvorbu riječi i

najnovije jezikoslovne teorije iz toga područja, te da o spornim i otvorenim teorijskim

282

pitanjima može samostalno donositi vlastite zaključke i sudove. Zbog toga je njezina

uloga u našem jezikoslovlju i jezikoslovnoj kroatistici vrlo važna. Osim rada na

projektima u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, sudjelovala je i na četiri

znanstvena skupa, a pomagala je i pomaže i u izvođenju dodiplomske nastave na

Filozofskom fakulteru i na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Mislimo da Matea Birtić zaslužuje znanstveno zvanje znanstvenog

suradnika i stoga predlažemo Naslovu da je izabere u to zvanje.

Zagreb, 8. lipnja 2005.

Stručno povjerenstvo

-------------------------------------

dr. sc. Marko Tadić, izv. prof.

-------------------------------------

dr. sc. Ida Raffaeli, doc

-------------------------------------

dr. sc. Milan Mihaljević, znan. savj.

283

Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za filozofiju

Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća od 9. ožujka 2005. godine za članove Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje, predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Filozofija odgoja na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, podnosimo Vijeću slijedeći

IZVJEŠTAJ

a) Podaci o natječaju

Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu raspisala je natječaj, objavljen u “Narodnim novinama” br. 183 od 23. prosinca 2oo4. godine, za izbor jednog djelatnika u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Filozofija odgoja, Učiteljska akademija u Zagrebu uputila je 25. siječnja 2005. godine Filozofskom fakultetu u Zagrebu molbu za davanje mišljenja ispunjava li jedini pristupnik, dr. sc. Miljenko Brkić, uvjete za izbor u jedno od nastavnih zvanja.

b) Podaci o pristupniku

Miljenko Brkić rođen je 22. travnja 1946. u Zadru gdje je završio gimnaziju. Studirao je fiziku, psihologiju, filozofiju i francuski jezik na Sveučilištu u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju s francuskim jezikom 1974. godine. Nakon toga radio je kao profesor filozofije, psihologije i francuskog jezika na gimnaziji u Karlovcu do 1996. godine. Poslijediplomski studij filozofije znanosti upisao je 1975. na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku gdje je 1979. obranio magistarski rad pod naslovom “Kant i problem znanosti”. Godine 1996. zaposlio se kao asistent na katedri za filozofiju odgoja pri Filozofskom fakultetu – pedagogijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Kasnije je na istoj ustanovi koja mijenja ime u Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu izabran za višeg predavača. Osim Filozofije odgoja predaje etiku na Odsjeku za izobrazbu odgojitelja predškolske djece.Kod prof. dr. sc. Branka Despota izradio je doktorski rad pod nazivom “Filozofija kao paideia u Hegelovu djelu” koji je obranio 15. lipnja 2004. Objavljuje u više znanstvenih časopisa i čest je sudionik domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Član je Hrvatskog filozofskog društva, Međunarodne udruge profesora filozofije (AIPPh) i Međunarodnog Hegelovog društva sa sjedištem u Berlinu

c) Znanstvena djelatnost pristupnika

284

Dr. sc. Miljenko Brkić objavio je 11 znanstvenih radova, većinu u časopisima citiranim u sekundarnim publikacijama. Od toga 3 poslije izbora za višeg predavača, a među njima 2 u časopisima citiranim u sekundarnim publikacijama.Održao je 10 predavanja na međunarodnim znanstvenim skupovima (od toga 7 nakon prethodnog izbora u zvanje) i 3 predavanja na domaćim znanstvenim skupovima (od toga 1 nakon prethodnog izbora u zvanje).

Znanstveni rad dr. sc. Miljenka Brkića uglavnom je usmjeren na problematiku filozofije odgoja.

Znanstveni članci objavljeni nakon pokretanja postupka za izbor u zvanje višeg predavača:

1. Brkić, Miljenko, (2000.), “Hegel i Mona Lisa, Hegelova ideja – misao suobličena zbilji?”, Zagreb: Filozofska Istraživanja, god. 20, sv. 2/3 (77-78), str. 293–300Pretpostavljajući da teorija kaosa nije tek puki matematički model, već moguća nova znanstvena paradigma na pomolu, autor pokušava razmotriti filozofske implikacije teorije kaosa te ukazati na jedan od mogućih pristupa toj teoriji iz same filozofije. Riječ je o Hegelovom umnom pristupu zbilji i zbiljskom pristupu umnosti samoj. Ako se umni pristup zbilji kao spekulativno filozofiranje nadaje u Hegelovom pojmu (Begriff), onda se zbiljski pristup umnosti pokazuje kroz zahtjev objektiviteta da mu se rečena umnost legitimira. Hegelova ideja (Idee) objedinjuje u sebi kategorijalni shematizam uma dan kao pojam i beskrajnu raznolikost (frakturiranost) svijeta – u Hegela objektivitet. Ovo objedinjenje omogućeno je naravlju same metode kao takvog hoda pojma kroz beskonačnu artikuliranost objektiviteta, da samo znanje iskazano kao ideja bude ne samo govor subjekta (filozofa), već i govor same stvari (objekta). U tom smislu Hegelova ideja kao maksimalna približenost pojma zbilji postaje gotovo istovjetna njoj, odnosno, zbiljnost u svojoj najvišoj potenciji jest ideja. Hegelova filozofija nije tek shematična, pa slijedom toga netočna “teorija svijeta” kojoj ovaj proturiječi nekom drugom i drugačijom istinom, već je kao usustavljena ideja (=sustav znanosti) maksimalna približenost samoj istini svijeta ili sama istina svijeta iskazana u sustavu ideje. Budući je sam svijet tek kao cjelina prava istina sebe samog, to je Hegelova ideja kao istina cjeline, ideja u sustavu znanosti, maksimalna približenost istini svijeta. Ovako zauzeto stanovište autor primjenjuje na jednu izuzetno složenu pojavu a to je erotski događaj/doživljaj. Ovaj se pokazuje kao izuzetno kompleksan i nepredvidiv, stoga pravi primjer za teoriju kaosa. Može li se na njemu ogledati Hegelova misao ? Je li moguć susret Hegela s Mona Lisinim smiješkom ? Autor pokušava odgonetnuti tajnu tog smješka povlačenjem analogije između strukture Hegelove metode mišljenja i strukture – ako je tako što mislivo – samog erotskog događaja. Time je pokazano da Logos i Eros mogu naći svoje zajedničko mjesto u horizontu teorije kaosa.

2. Brkić, Miljenko (2001), “Hegel ide na vjenčanje”, Zagreb: Filozofska istraživanja, god. 21 sv. 2-3 (81-82) str. 381–387Namjera autora članka je dovesti u pitanje Kantovu koncepciju vremena kao apriorne forme osjetilnosti. Polazi se od temeljnog pitanja: Je li vrijeme nekakva "posuda" u koju se smještaju događaji, ili je ono bitni konstitutivni moment samih događaja ? Ako je ovo drugo - što to jest ?

285

Autor polazi od svoje koncepcije aitia-sklopa po kojemu postoje četiri temeljne sastavnice svakog bića: prvo počelo promjene (Tko?), sadržaj ili bit promjene (Što?), snaga ozbiljivanja sadržaja promjene (Čime?) i svrha ili završno stanje promjene (Čemu?). Misleći o vremenu unutar tako zadanog kategorijalnog sklopa, autor postavlja pitanje je li vrijeme konstitutivni moment događaja u smislu treće sastavnice, naime: je li vrijeme snaga kojom se ozbiljuju sadržaji događaja ? Osnovno pitanje je, dakle, postoje li bića neovisno o vremenu pa se u njemu pojavljuju, ali su nekako i prije njega, ili je vrijeme nužna sastavnica bića bez kojega bi bića bila tek mogući likovi, kao nekakve bîti (die Wesenheiten) ? Jesu li pojave oko nas nekakvi oblici u vremenu ili su možda oblikovano vrijeme, naime vrijeme samo koje je oblikovano,a ne nešto drugo koje je oblikovano pa se pojavljuje u vremenu kao nekakvoj posudi - apriornoj formi osjetilnosti ?Autor pokušava tako koncipiran problem vremena uprispodobiti na slučaju Hegelova vjenčanja koje razvija kao dilemu: 1. Je li 16. studenog 1811. nešto u što se smjestilo (kao posudu) vjenčanje Hegela i Marie von Tucher, ili2. Vjenčanje Hegela i Marije jest to što čini vrijeme, daje mu sadržaj i lik, koje znamo kao 16. studenoga 1811. ? Taj događaj jest po autoru mogući lik vremena, a vrijeme samo je moguća snaga koja ozbiljuje sadržaj tog događaja, tj. čini vjenčanje Hegela i Marije zbiljskim.

3. Brkić, Miljenko (2003.), “Kiborgizacija ili sebe kultiviranje”, zbornik Filozofija i tehnika, Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, str. 265-274Kiborgizacija je pridodavanje čovječjem tijelu umjetnih dodataka, poput umjetnog kuka. Ona može biti poželjna ako se nastoji oštećen dio ljudskog organizma rekonstruirati ili mu se želi vratiti izgubljena funkcija; odnosno, ako se nastoji uspostaviti funkcije koje nedostaju, a prisutne su u svakom zdravom ljudskom biću. Primjer je čip kojim se slijepima od rođenja nastoji vratiti vid. Pritom se ne može zanemariti činjenica da se proizvođači takvih dodataka vode tržišnim načelima i nastoje ih prodati obezličenom čovjeku/pacijentu. Poseban je problem što zainteresirani proizvođači nastoje u višim fazama kiborgizacije poboljšati fizičke i mentalne osobine čovjeka, odnosno pridodati mu nove putem preoblikovanja tako da primjerice može gledati ultraljubičasti ili infracrveni dio spektra. Ti napori izazivaju brojne etičke dvojbe. Stoga se dio napora u smjeru kiborgizacije čovjeka može smatrati opravdanim, a dio etički dvojbenim. Međutim u nekim slučajevima moguće je poboljšati opće zdravlje čovjeka i tako smanjiti potrebu kiborgizacije. To je novi pristup kultiviranju tijela tijekom kojeg se koriste slobodno oblikovane od prirode dane snage u ljudskom tijelu. Stara kineska filozofija imenuje ove snage posebnim imenima: li, jing, qi, yi, shen, ovisno o njihovoj razini u rasponu od fizičkog tijela do duhovne razine. U pristupanju ovim snagama javlja se jedan specifični spoznajnoteorijski problem, naime, njima se ne može pristupiti kao objektivno danim entitetima koje bi jedna ogledalačka svijest naprosto evidentirala. Naprotiv spoznaja tih snaga moguća je jedino kroz svjesno i aktivno približavanje njima samima. Takav pristup poznat je u staroj kineskoj filozofiji, i ne samo u njoj, kao sebe-kultiviranje. Dakle, tek u procesu sebe-kultiviranja bivaju spoznate (opažene i razumljene) one snage kojima se pristupa kao predmetu kultiviranja. Navedeni pristup svakako implicira jedno temeljno razlikovanje između ljudskog tijela i stroja. Ma koliko sofisticirano izvedeni stroj ili zamjenski dio, ne može se uspoređivati s ljudskim tijelom; jednim prekomjernim dodavanjem proteza

286

(nasadaka i usadaka) ljudskom tijelu ono na kraju degradira i kao takvo može i nestati. Načelna razlika je razumljiva ako se tijelo promatra ne samo pod vidom logičke (logosne) konstrukcije, nego i energetske ozbiljenosti; ono što ljudsko tijelo čini zbiljskim jest logosni ustroj, ali i specifični energetski naboj.Stroju se energija dodaje izvana, bit stroja nije u nekom vlastitom raspolaganju tako mu dodanom snagom, nego je ona u vršenju nekog korisnog rada koji je određen ciljevima nekog živog bića (čovjeka). Živo biće (čovjek) sam uzima energiju izvana i njome slobodno raspolaže, štoviše smisao postojanja živog bića jest u oblikovanju snaga kojima raspolaže. U stroju susret obličja stroja i energije koja mu se dodaje rezultira u vršenju rada koji ne predstavlja entelehiju samog stroja; u živom biću (čovjeku) obličje čovjeka (genetski ustroj) i energetski potencijal spajaju se u slobodnom oblikovanju snage na način igre i kreativnog rada. Ukoliko ovaj zadnji degradira, tako da mu svrhu određuje nešto drugo – a to je tržište, a ne sam čovjek, tada čovjek ukoliko se zanemare prve dvije opcije (igra i kreativni rad) biva pukim objektom nepotrebne kiborgizacije. Nažalost i potrebna kiborgizacija neće biti dostupna svima, bit će to često povlastica bogatih, kao što je to slučaj s ugodnim i luksuznim životom. Jedna mogućnost poboljšanja zdravlja za sve je svjesniji i odgovorniji pristup bezgraničnim mogućnostima ljudskog tijela koji se sastoji u korištenju raznih vještina sebe-kultiviranja koje su poznate već u drevnim kulturama Indije, Kine i Japana.

Ono što smo utvrdili za navedene radove vrijedi u potpunosti i za ostale znansvene radove, koje pristupnik navodi u svom popisu u prilogu (Znanstvena djelatnost). Dr. sc. Miljenko Brkić je ne samo znalac nego i originalan pisac, koji istražuje i argumentirano promišlja bitna filozofskih pitanja.

Sveukupna znanstvena djelatnost (objavljeni članci i sudjelovanje na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima) dr. sc. Miljenka Brkića takva je da on ispunjava propisane uvjete za napredovanje u nastavno zvanje profesora visoke škole.

d) Nastavna djelatnost

Dr. sc. Miljenko Brkić izabran je početkom 2001. godine u zvanje višeg predavača za predmet Filozofija odgoja i Etika. Održao je uspješno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima.Brkić je iskusan i inovativan nastavnik. Autor je skripti Filozofija odgoja i Etika, te programa za kolegij Etika na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.Bio je mentor dvadesetorici diplomanata, a objavio je i 8 članaka u kojima promiče nastavu predmeta kojima se bavi.

Sveukupna nastavna djelatnost pristupnika kvalificira ga za izbor u zvanje profesora visoke škole.

d) Stručna djelatnost pristupnika

287

Dr. sc. Miljenko Brkić objavio je 4 stručna članka u međunarodnim časopisima (od čega 1 nakon prethodnog izbora u zvanje), te 6 stručnih članaka u domaćim časopisima (od toga 3 nakon prethodnog izbora u zvanje), te 1 stručni članak u zborniku s međunarodnog skupa.Sudjelovao je na 1 međunarodnom i 3 domaća stručna skupa, a objavio je i veći broj članaka na popularizaciji struke.

Sveukupna stručna djelatnost pristupnika kvalificira ga za izbor u zvanje profesora visoke škole.

f) Zaključak i prijedlog

Uvidom u znanstvene članke, izlaganja na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima, skripte koje je izradio i nastavni program, te ukupnu nastavnu i stručnu djelatnost dr. sc. Miljenka Brkića zaključujemo da u potpunosti zadovoljava pa i premašuje zakonom propisane uvjete za izbor u zvanje profesora visoke škole.

Predlažemo, zato, da se dr. sc. Miljenko Brkić izabere u znanstveno nastavno zvanje profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Filozofija odgoja na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.

U Zagrebu, 18. travnja 2005.Članovi stručnog povjerenstva:

red. prof. dr. sc. Milan Polić

red. prof. dr. sc. Branko Despot

red. prof. dr. sc. Ante Čović

288

Dr. sc. Gordana Keresteš, docent, Filozofski fakultet u ZagrebuDr. sc. Denis Bratko, izv. Prof., Filozofski fakultet u ZagrebuDr. sc. Sanja Smojver-Ažić, docent, Filozofski fakultet u Rijeci

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici održanoj 9. veljače 2005. godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je stručnim povjerenstvom za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Puli. Proučivši natječajni materijal podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Na natječaj za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Puli, objavljen u «Glasu Istre» 12. prosinca 2004. godine i «Narodnim novinama» 15. prosinca 2004. godine (broj 177/2004), prijavio se dr. sc. Aldo Špelić, dosadašnji viši predavač predmeta Razvojna psihologija na Visokoj učiteljskoj školi u Puli.

Dr. sc. Aldo Špelić rođen je 1953. godine u Puli, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1977. diplomirao je psihologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Završio je dva poslijediplomska studija: poslijediplomski studij psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u okviru kojeg je 1981. godine obranio specijalistički rad pod nazivom «Utjecaj epilepsije tipa grand mal na deterioraciju mentalnih sposobnosti» te poslijediplomski studij psihoterapije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je 1993. godine obranio magistarski rad "Uloga separacije u procesu individuacija članova grupe". Godine 2004. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci stekao je doktorat znanosti iz znanstvenog područja biomedicine i zdravstva, polje kliničke medicinske znanosti, grana psihijatrija, obranivši disertaciju pod nazivom «Spolni identitet i objektni odnosi u obitelji adolescenata». Pristupnik je član nekoliko domaćih i međunarodnih strukovnih udruženja: Hrvatskog psihološkog društva i njegove Sekcije za kliničku psihologiju, stručnog odbora Udruge psihoanalitičkih psihoterapeuta Hrvatske, Udruge stalnih sudskih vještaka, Instituta za grupnu analizu iz Londona, Društva za grupnu analizu iz Londona te Internacionalnog udruženja za grupnu psihoterapiju sa sjedištem u New Yorku. Također je član uredništva časopisa «Psihoterapija» koji objavljuje stručne i znanstvene radove iz psihoterapije i graničnih područja.

Osim akademskih naziva, dr. sc. Aldo Špelić stekao je i nekoliko diploma i stručnih naziva u području izobrazbe iz psihoterapije: stručni naziv supervizora

289

psihoanalitičke psihoterapije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1990. godine), stručni naziv grupnog analitičara Zavoda za grupnu analizu Klinike za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1993. godine), stručni naziv supervizora kliničke psihologije Sekcije za kliničku psihologiju Hrvatskog psihološkog društva (1996. godine) te stručni naziv grupnog analitičara Instituta za grupnu analizu iz Londona (1997. godine). Godine 1998. postao je edukator grupne analize Zavoda za grupnu analizu Klinike za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu te voditelj povjerenstva za znanstvena istraživanja Instituta za grupnu analizu u Zagrebu.

Radnu karijeru pristupnik je započeo 1977. godine kao klinički psiholog na psihijatrijskom odjelu Medicinskog centra Pula. Na poslovima kliničkog psihologa radio je nešto više od petnaest godina. Već u to vrijeme počeo se baviti nastavnim radom, predajući predmet «Mentalna higijena» na Medicinskoj školi u Puli (u razdoblju od 1981. do 1990. godine). Godine 1993. prekinuo je radni odnos u Medicinskom centru i otvorio privatnu psihoterapijsku praksu, kojom se bavio godinu dana. Potom se posvetio nastavnoj karijeri, zaposlivši se prvo na Filozofskom fakultetu u Puli, a od 2001. godine, odmah po njezinu osnivanju, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli, gdje radi i danas. Na Filozofskom fakultetu predavao je predmete Razvojna psihologija i Pedagoška psihologija, prvo u zvanju predavača, a od 21. lipnja 2000. godine u zvanju višeg predavača. Na Visokoj učiteljskoj školi trenutačno predaje obvezni predmet Razvojna psihologija na studiju razredne nastave i predškolskog odgoja. Do 2003. godine predavao je i predmet Pedagoška psihologija. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci povremeno gostuje kao predavač s temama iz područja psihodijagnostike i psihoterapije.

Dr. sc. Aldo Špelić na više je načina unaprijedio nastavu na Visokoj učiteljskoj školi u Puli: uveo je dva izborna kolegija (Psihologijska istraživanja i Grupna dinamika), a kao član povjerenstva za provođenje klasifikacijskih ispita kod upisa na studije razredne nastave i predškolskog odgoja uveo je provjeru sposobnosti u grupnoj komunikaciji te je sudjelovao u konstrukciji Testa motoričkih znanja koji je sastavni dio klasifikacijskog ispita. Također je sudjelovao u izradi novih nastavnih planova i programa za predmete Razvojna psihologija i Predškolski odgoj na nekoliko studija koje je Visoka učiteljska škola pokrenula (studijima doškolovanja učitelja razredne nastave, izvanrednom studiju predškolskog odgoja i studiju pedagoško-psihološkog obrazovanja). U dosadašnjem nastavnom radu pristupnik je bio mentor pri izradi osam diplomskih radova i član većeg broja povjerenstava za obranu diplomskih radova. Posebnu odliku nastavnog rada dr. sc. Alde Špelića čini povezivanje i sintetiziranje spoznaja suvremene razvojne psihologije i njegove psihoterapijske edukacije i iskustva. K tome, kroz svoju nastavu pristupnik kod studenata nastoji razviti interes za znanstveno-istraživački pristup u psihologiji. S tim je ciljem 1996. godine pokrenuo Psihologijsku sekciju na Filozofskom fakultetu u Puli, u okviru koje su studenti provodili istraživanja čije su rezultate prikazali u svojim diplomskim radovima. Na njegov poticaj, Filozofski fakultet u Puli uveo je i javnu obranu diplomskih radova. Na Visokoj učiteljskoj školi dr. sc. Aldo Špelić nastavio je poticati istraživačke interese studenata putem izbornog predmeta Psihologijska istraživanja.

Znanstvena i stručna aktivnost dr. sc. Alde Špelića odvija se u dva područja: području razvojne psihologije i području psihoterapije, pri čemu, kao i u svom nastavnom radu, pristupnik ta dva područja nastoji integrirati. U projektu u kojem trenutačno sudjeluje dolazi do izražaja povezivanje svih dijelova njegova dosadašnjeg radnog iskustva: nastavnog rada, psihoterapijskog iskustva i znanstveno-istraživačke djelatnosti. Projekt je pod nazivom «Ispitivanje pozitivnih učinaka izobrazbe kroz

290

iskustveni rad u grupi na samopoimanje studenata razredne nastave i predškolskog odgoja» pokrenut 2004. godine, a financira ga Grad Pula.

Rezultate svojih istraživanja dr sc. Aldo Špelić izlagao je na više od 20 domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova, a 12 je radova objavio u domaćim i međunarodnim časopisima te zbornicima radova sa znanstvenih i stručnih skupova. Do izbora u zvanje višeg predavača objavio je devet radova. Nakon tog izbora, odnosno u zadnjih pet godina, objavio je tri rada. Kako su radovi objavljeni prije zadnjeg izbora opisani u mišljenju koje je tom prilikom dalo povjerenstvo u sastavu dr. sc. Goranka Lugomer Armano, izv. prof., dr. sc. Vesna Vlahović Štetić, doc. i dr. sc. Gordana Keresteš, viši asist., ovdje ćemo opisati samo tri rada objavljena nakon toga: (1) Špelić, A. i Božić, D. (2002). Istraživanje važnosti primjene sportskih programa u predškolskim ustanovama za kasniji razvoj motoričkih sposobnosti. Zbornik radova s Drugih dana Mate Demarina: Kvalitetna edukacija i stvaralaštvo (Knjiga II.), 145-154., (2) Špelić, A. i Božić, D. (2002). Istraživanje uloge sportskih programa u predškolskim ustanovama u spremnosti djeteta za školu i uspjeh u početnom školovanju. Zbornik radova s Drugih dana Mate Demarina: Kvalitetna edukacija i stvaralaštvo (Knjiga II.), 125-138. i (3) Špelić, A. & Tatković, N. (2003). Parenting style and the socialization of children in the classroom environment. Scientia Paedagogica Experimentalis XL, 1, 65-86.

U prva dva rada autori su ispitivali utjecaj sportskih programa u predškolskim ustanovama na razvoj djece u početku školovanja, pri čemu su pošli od pretpostavke da takvi programi mogu imati pozitivne učinke ne samo u području motoričkog, već i kognitivnog razvoja. Istraživanje je provedeno na učenicima prvih i drugih razreda osnovnih škola iz Pule. Ukupno je obuhvaćeno 200 djece, pri čemu ih je 50 (26 djevojčica i 24 dječaka) u predškolskoj dobi dvije godine bilo uključeno u jedan sportski program, dok ih 150 (78 djevojčica i 72 dječaka) nije bilo uključeno u takve programe. U prvom radu uspoređene su motoričke sposobnosti (snaga nogu, ruku i trupa, brzina pokreta, koordinacija i fleksibilnost) djece koja su bila i one koja nisu bila uključena u predškolski sportski program. U drugom su radu na subuzorku djece za koju su postojali podaci o testiranju spremnosti za školu ispitane razlike između skupine s predškolskim sportskim iskustvom i one bez takvog iskustva na mjerama spremnosti za školu, školskog uspjeha te uključenosti u izvanškolske sportske aktivnosti. Analizom prikupljenih podataka utvrđeno je da su djeca koja su bila uključena u predškolski sportski program postigla značajno više rezultate na svim mjerama spremnosti za školu, kao i u školskom uspjehu na kraju školske godine. Također, ta su djeca u većoj mjeri bila uključena u izvanškolske sportske aktivnosti. Kod motoričkih sposobnosti razlika je utvrđena jedino u subuzorku djevojčica i to za mjeru fleksibilnosti, dok na ostalim mjerama nisu postojale značajne razlike između dviju skupina djece. Ukupno uzevši, rezultati ovih istraživanja mogu se smatrati značajnim empirijskim pokazateljima važnosti predškolskih sportskih programa za dječji razvoj. K tome, oni pokazuju na koja područja razvoja i koje specifične sposobnosti takvi programi mogu imati najveći utjecaj.

Treći se rad bavi pitanjem utjecaja roditeljskog ponašanja na djetetov razvoj. Na uzorku od 110 učenica i učenika četvrtih razreda osnovne škole autori su ispitali povezanost odgojnih postupaka roditelja s djetetovim sociometrijskim statusom u razredu te njegovim interesima i samostalnošću/nezavisnošću u učenju. Podatke o roditeljskim odgojnim postupcima dala su djeca, sociometrijski položaj određen je na temelju procjena vršnjaka (tehnikom imenovanja), dok su podatke o djetetovom interesu za školsko učenje i samostalnosti u učenju dali učitelji. Rezultati su pokazali da je djetetov sociometrijski status povezan s percepcijom majčina prihvaćanja i

291

emocionalne topline, kao i s pozitivnim osjećajima prema ocu – djeca koja su imala bolji status među vršnjacima izvijestila su o većem majčinom prihvaćanju i pozitivnijim osjećajima prema ocu. Učiteljske procjene djetetove samostalnosti/nezavisnosti u učenju i interesa za učenje pokazale su se povezanima s prihvaćanjem od strane oba roditelja, kao i s djetetovim pozitivnim osjećajima prema njima: djecu koja su izvijestila o većem roditeljskom prihvaćanju i pozitivnijim osjećajima prema roditeljima učitelji su procijenili kao motiviraniju i samostalniju u učenju. Dimenzija roditeljske kontrole nije se pokazala povezanom ni s jednom mjerom socijalizacijskih ishoda kod djeteta. Dobivene rezultate autori su raspravili u okvirima Bowlbyjeve teorije privrženosti. Istraživanje koje su autori proveli rezultiralo je ne samo značajnim spoznajama o povezanosti roditeljskih odgojnih postupaka s djetetovim ponašanjem i statusom u razredu, već ima i značajnu praktičnu vrijednost, budući da se dobiveni rezultati mogu primijeniti u savjetodavnom radu s roditeljima djece koja pokazuju određene teškoće u školskom učenju.

Osim u obliku izlaganja rezultata vlastitih istraživanja, dr. sc. Aldo Špelić doprinio je radu nekoliko domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova sudjelujući i u njihovoj organizaciji. Bio je član programskog ili/i organizacijskog odbora sljedećih skupova: I., II., III. i IV. međunarodni znanstveni skup «Motovunski dani grupne analize» (Motovun, 2001., 2002., 2003. i 2004.), VII. stručni sastanak Instituta za grupnu analizu iz Zagreba s temom «Istraživanja u grupnoj analizi» (Zagreb, 2003.), Drugi dani Mate Demarina: «Kvalitetna edukacija i stvaralaštvo» (Pula, 2001.), Četvrti dani Mate Demarina: «Interaktivna komunikacija u nastavi i obrazovnim aktivnostima» (Pula, 2003.) te Europski edukacijski kolegij (Pula, 1991.).

Iz svega iznesenog vidljivo je da je dr. sc. Aldo Špelić kreativan i produktivan nastavnik i znanstvenik, koji svojim radom značajno doprinosi području razvojne psihologije, unaprjeđujući nastavu iz tog predmeta, provodeći znanstvena istraživanja te primjenjujući rezultate vlastitih istraživanja i druge spoznaje iz razvojne psihologije u različitim područjima svog rada. Ovo stručno povjerenstvo zaključuje da pristupnik ispunjava uvjete propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Zakonom o visokim učilištima za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija, jer ima doktorat znanosti i više od deset godina nastavnog iskustva, objavio je dvanaest stručnih i znanstvenih radova iz područja za koje se bira, od kojih tri nakon izbora u zvanje višeg predavača, bio je mentor u izradi diplomskih radova studenata te je značajno unaprijedio nastavni proces u ustanovi u kojoj je trenutačno zaposlen (Visoka učiteljska škola Sveučilišta u Puli), kao i u onoj u kojoj je radio prije toga (Filozofski fakultet u Puli).

Stručno povjerenstvo:

Doc. dr. sc. Gordana Keresteš, predsjednica

Prof. dr. sc. Denis Bratko, član

Doc. dr. sc. Sanja Smojver-Ažić, članica

Zagreb, 5. travnja 2005.

292

Dr. sci. Arjana Miljak, red. prof.Dr. sci. Dubravka Maleš, red. prof.Dr. sci. Ana Sekulić Majurec, red. prof.

U Zagrebu, 15.svibnja 2005. godine

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI,

Polje kineziologije, defektologije i pedagogije

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za izbor pristupnice mr. sc. Edite Slunjski u nastavno zvanje višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Predškolska pedagogija na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu.

Visoka učiteljska škola u Čakovcu uputila je 19. svibnja 2004. Fakultetskom vijeću molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta mr. sci. Edite Slunjski koja se prijavila na natječaj objavljen u “Vjesniku” 23. travnja 2004., te u ”Narodnim novinama” 28. travnja 2004. za izbor u nastavno zvanje kao u izreci ove odluke za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za kolegij Predškolska pedagogija.Fakultetsko vijeće, temeljem člana 95. Zakona o visokim učilištima ( Narodne novine, br.59/96 – pročišćeni tekst) a na prijedlog Odsjeka za pedagogiju, na sjednici od 14. lipnja 2004. godine imenovalo je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta mr. sci. Edite Slunjski u izbor u nastavno zvanje navedeno kao u izreci ove odluke. Isto povjerenstvo u spomenutom sastavu podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na raspisani natječaj prijavila se mr. sci. Edita Slunjski, kao jedina pristupnica. Prema važećim zakonskim odredbama (Zakon o visokim učilištima, Narodne novine br. 59/ 96 te naputku Rektorskog zbora o uvjetima za izbor u nastavna zvanja djelatnost pristupnice relevantne za izbor u traženo naslovno nastavno zvanje, prikazan je u slijedećim zasebnim dijelovima ovog izvješća:

ŽivotopisZnanstvena djelatnostStručna djelatnostNastavna djelatnostZaključak, mišljenje i prijedlogPopis objavljenih radova

1. Životopis

293

Edita Slunjski rođena je u Virovitici 1966. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu. Godine 1988. diplomirala je na studiju predškolskog odgoja na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu te stekla stručni naziv nastavnik predškolskog odgoja- odgajatelj predškolske djece. Zatim je 1995. god. diplomirala pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te stekla naziv profesor pedagogije. Na istom fakultetu 2001. godine obranila je magistarski rad pod naslovom “Integrirani predškolski kurikulum». 2003. godine Sveučilišni senat odobrio joj je pristup izvandoktorskom studiju i izradi disertacije pod naslovom "Stvaranje zajednice koja uči i sukonstruiranje predškolskog kurikuluma", na kojoj još uvijek radi, pod mentorstvom prof. dr. sc. Arjane Miljak.Od 1992.-1998. godine radila je u dječjim vrtićima u Zagrebu i Varaždinu na poslovima odgojitelja i pedagoga. Na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu počela je s radom 1998. u statusu vanjskog suradnika, a 15. studenog 1999. na istoj je ustanovi izabrana u nastavno zvanje predavača, temeljem pozitivnog mišljenja koje je Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu dostavilo Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod brojem 02-757/99 od 15. studenog 1999. godine za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti iz kolegija Predškolska pedagogija. Na Visokoj učiteljskoj školi predaje kolegije «Predškolska pedagogija», «Metodika odgojno- obrazovnog rada s predškolskom djecom » i «Metodika govorne komunikacije». Objavila je više stručnih i znanstvenih radova, stručnih priručnika, aktivno je sudjelovala na mnogim domaćim i međunarodnim stručno- znanstvenim skupovima (izlagala na plenarnom dijelu skupa ili vodila radionicu), vodila brojna stručna i županijska vijeća u vrtićima, od kojih neka u organizaciji Zavoda za unapređenje školstva. 2. Znanstvena djelatnost Pristupnica je objavila tri znanstvena rada nakon izbora u zvanje predavača i to:

1. Knjiga (magistarski rad prerađen i dopunjen s novim primjerima iz prakse)

Slunjski, E. (2001.): Integrirani predškolski kurikulum- rad djece na projektima, Mali profesor, Zagreb, 223 str.Znanstveni doprinos ovog rada sastoji se u integriranju teorijskih spoznaja o ulozi integriranog kurikuluma u razvoju i učenju djeteta predškolske dobi. U radu se prikazuje put kvalitetnog mijenjanja postojeće prakse, i to kroz izravno, zajedničko, participacijsko istraživanje svih sudionika procesa. U tom smislu, koristi se akcijski model istraživanja, jer se njime efikasnije može zahvatiti sva kompleksnost odgojno- obrazovne zbilje. Korištenjem elemenata etnografskog pristupa, za vrijeme istraživanja prikuplja se raznovrsna dokumentacija o aktivnostima djece i odgajatelja. Ta dokumentacija predstavlja svjedočanstvo složenih procesa učenja djece ali i kvalitete sudjelovanja odgajatelja u tim procesima, te sredstvo iscrpnih analiza, refleksija i promišljanja novih, kvalitetnijih oblika podupiranja procesa učenja djece. Rad je značajan i s aspekta proučavanja učenja djece, ali i odgajatelja, jer im se nastoji omogućiti postizanje meta- razine učenja, tj. osvještavanje vlastitog učenja i umijeće upravljanja tim procesom. Iz tih razloga, rad predstavlja doprinos razvoju suvremene i znanstveno utemeljene metodike odgojno- obrazovnog rada s djecom u vrtićima. Znanstveni rad u časopisu:

294

2. Slunjski, E. (2001.): Refleksivno učenje djece i odraslih u vrtiću, Napredak, Zagreb, 142 (1), str. 31.-38. Različito od tradicionalnog transmisijskog pristupa učenju djece u predškolskoj ustanovi, suvremene tendencije sve više naglašavaju potrebu za aktivnim, participacijskim, refleksivnim učenjem djece i odraslih u vrtiću. U radu se na učenje se gleda kao na subjektivnu konstrukciju pojedinca koji uči, a ta se konstrukcija stalno mijenja i postupno nadograđuje u socijalnom kontekstu, tj. kroz zajedničku raspravu i diskurs s drugima. Koncept cjeloživotnog učenja tako se operacionalizira kroz stvaranje uvjeta, tj. konteksta za učenje, u kojem će svaki subjekt imati priliku prepoznavati i aktualizirati svoje postojeće potencijale preuzimajući odgovornost za proces vlastitog učenja i zadržavajući autorstvo nad procesom vlastitog razvoja.

Znanstveni rad u Zborniku radova znanstvenog skupa

3. Slunjski, E. i dr. (2001.): Stvaranje gradbene teorije na osnovi istraživanja odgojne prakse u dječjim vrtićima Hrvatske, Didaktični in metodični vidiki prenove in razvoja izobraževanja- Knjiga referatov z mednarodnega znanstvenega posveta, Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta Maribor, oddelek za pedagogiko, psihologijo in didaktiko, Maribor, str. 203-208. U ovom se radu razmatra teorija koju se stvara ili gradi (gradbena teorija, grounded theory) na temelju zajedničkih istraživanja svih sudionika odgojno- obrazovnog procesa u vrtićima Hrvatske, posebice Istre. Ta se teorija ne smije se shvatiti kao dogma, kao završena, strogo određena teorija, nego je ona otvorena i stalno se usavršava, kako se istraživanja odgojne prakse sve više šire i razvijaju. Istražujući odgojnu praksu u različitim vrtićima, postupno se došlo se do nekoliko spoznaja. Temeljna spoznaja jest da dijete uči čineći i sudjelujući, kroz interakciju u aktivnostima s drugom djecom i odraslima i raspravljajući s njima. U tom smislu, posebno je važno fizičko i socijalno okruženje u vrtićima, tj. kultura određene ustanove. Kultura svake odgojno- obrazovne ustanove gradi se postupno, zajedničkim istraživanjem i mijenjanjem cjelokupne organizacije ustanove i zahtjeva istinsku suradnju svih sudionika. Također se došlo do spoznaje da su dobno mješovite skupine najprikladniji oblik življenja i učenja djece u ustanovama jer najviše sliče uvjetima i ozračju velike proširene obitelji. Osim toga, predstavljaju i prvu razinu inkluzije djece s posebnim potrebama i pravima. 3. Stručna djelatnost Edita Slunjski osam stručnih članaka i tri knjige, stručna priručnika poslije izbora u predavača 1999. godine.

1. Slunjski, E. (1999.): Odgoj za kvalitetno sutra ili kako djetetu pružiti ruku?!, Zbornik radova stručno- znanstvenog skupa "Obrazovanje odgojitelja i stručno razvojnih djelatnika u u 21. stoljeću", Dječji centar Čakovec i Visoka učiteljska škola u Čakovcu, str. 64.-72.

Odgajatelj u vrtiću djeluje na dijete ne samo sadržajima koje djetetu svakodnevno nudi, nego i svojim odnosom s djetetom, tj. svojom osobnošću. Kvalitetan odnos s djetetom ne bi se trebao temeljiti na hijerarhiji i kontroli, nego na dijeljenju moći, uvažavanju i razumijevanju. Pri tom na dijete ne treba gledati kao na konzumenta, nego kao na koautora svog razvoja i učenja, što podrazumijeva višu razinu participacije djece u izboru i ostvarivanju svakodnevnih aktivnosti u vrtiću.

295

Posebno je važno umijeće refleksije odgajatelja, koje mu omogućuje stalno propitivanje svojih akcija usmjerenih djetetu, tj. kvalitetu svog djelovanja na dijete. 2. Slunjski, E. (2000.): Učiti zajedno s djetetom- učiti, Zbornik radova sa znanstveno- stručnog skupa "Učiti zajedno s djecom –učiti", Čakovec, 3.- 5. svibnja, Dječji centar Čakovec i Visoka učiteljska škola u Čakovcu, str. 23.-29.

Suvremeni pristupi učenju djeteta u vrtiću naglašavaju važnost integracijske prirode predškolskog kurikuluma. Posebno se naglašava vlastita aktivnosti djece u procesu učenja, tj. neposrednog istraživanja svijeta koji ga okružuje. Nadalje, učenje treba shvatiti holistički, tj. objedinjeno a ne rascjepkano po predmetnim područjima. Podupiranje procesa učenja također treba uvažavati različitost razvojnih mogućnosti i interesa djece, kao i osobnih strategija i tempa učenja svakog pojedinog djeteta. Pri tom se proces učenja tumači konceptom suradničke konstrukcije znanja, pri čemu veliki značaj imaju druga djeca, osobito različitih kronoloških (i razvojnih) razina. Ističe se i uloga prikupljanja dokumentacije u učenju djeteta i odgajatelja, jer ona omogućuje svojevrsnu komunikaciju s procesom učenja, čineći taj proces vidljivim tj. čitljivim. Prikupljanje i interpretiranje dokumentacije, odgajatelju dodjeljuje ulogu etnografa koji zaranja u kontekst učenja, kako bi prikupio što veći broj podataka, koji ujedno predstavljaju i jezgru njegove refleksivne prakse.

3. Slunjski, E. (2001.): Istraživanje, razumijevanje i kontinuirano mijenjanje odgojne prakse- put profesionalnog razvoja odgajatelja, Zbornik radova sa znanstveno- stručnog skupa "Odgajatelj kao refleksivni praktičar", Čakovec, 23.-24. travnja 2001., Dječji centar Čakovec i Visoka učiteljska škola u Čakovcu, 2001. str. 25.-27.

Nasuprot tradicionalnom određenju uloge odgajatelja u procesu učenja djece u predškolskoj ustanovi koja se temelji na "obrađivanju" unaprijed propisanih sadržaja prema kronološkoj dobi djece, suvremena koncepcija polazi od različitosti djece s obzirom na njihove različite interese i razvojne mogućnosti. Ta koncepcija naglašava važnost postizanja autentičnog učenja djece, dakle čineći i surađujući s drugima. To znači da se napušta "dril" kao ispravna pedagogija, a do bitnih istina dolazi se umom sposobnim za refleksiju i diskurs. Međutim postizanje ovakve prakse nije jednostavno, niti je ovakav pristup moguće "uvesti" izvana, nego se kvalitetnija praksa postiže postupno, kroz mijenjanje načina razmišljanja i načina djelovanja odgajatelja. Praksa je pokazala da je akcijsko istraživanje jedan od najdjelotvornijih oblika permanentnog usavršavanja odgajatelja, jer im omogućuje da istražuju, bolje razumiju i tumače postojeću (vlastitu) odgojnu praksu, otkrivaju konkretne probleme u toj praksi i postupno ih otklanjaju. U tom smislu, odgajatelj se pretvara u doživotnog učenika koji uči od djece i s djecom, stalno revidirajući svoju ulogu u tom procesu.

4. Slunjski, E (2002.): Dokumentacija u funkciji boljeg razumijevanja djece i odraslih u vrtiću, Zbornik radova stručno- znanstvenog skupa "Vrtić u skladu s dječjom prirodom- Dječja kuća", Predškolska ustanova Dječji vrtić i jaslice "Neven" Rovinj, 2002., str. 206.-212.

Za promjenu tj. unapređenje kvalitete cjelokupnog organizacijskog konteksta vrtića potrebno je istinsko razumijevanje i suradnja svih sudionika odgojno- obrazovnog procesa. Dobro međusobno razumijevanje moguće je osnažiti prikupljanjem i interpretiranjem dokumentacije, na način kako to čine u Reggio Emiliji. Dokumentacija shvaćena kao raznovrsni dječji dvodimenzionalni i trodimenzionalni uradci, likovne i grafičke ekspresije (od odgajatelja interpretirani),

296

transkripti razgovora djece međusobno i djece s odgajateljem, kratke bilješke odgajatelja te audio i video zapisi proteklih aktivnosti, mogu predstavljati snažno oruđe razvoja kurikuluma, postizanja suradničkog učenja djece, te posredovanja kulture djetinjstva u vrtiću roditeljima. Naime, ovako shvaćena dokumentacija omogućuje uvid u način razmišljanja i proces učenja djeteta, čineći ga vidljivim, tj. odgajatelju čitljivim. Isto tako, dokumentacija može predstavljati važan instrument postizanja refleksivne prakse odgajatelja nudeći mu priliku da se prisjeti i naknadno analizira kvalitetu svog sudjelovanja u aktivnostima s djecom. 5. Slunjski, E. (2002.): Suradničko učenje djece i odraslih u vrtiću, Zbornik radova stručno- znanstvenog kolokvija "Mirisi djetinjstva", Split 25.-27. studenog 2002., Dječji vrtić Radost, Split, str. 122.-126.

Promijenjena paradigma učenja, na kojoj se temelji suvremeno tumačenje kurikuluma, naglašava važnost komunikacije u procesu učenja djeteta. U tom smislu, posebnu se pozornost posvećuje kvaliteti socijalnog okruženja djece u vrtiću, koje bi trebalo omogućavati mnogo prilika za razmjenu znanja i ideja kroz međusobne rasprave djece, tj. zajedničko konstruiranje znanja. Iznošenje, uspoređivanje i suprotstavljanje različitih mišljenja djece, slušanje tuđih stajališta, pregovaranje, te revidiranje vlastitih teorija, elementi su tzv. suradničkog učenja, koje bi odgajatelj o različitim intervencijama trebao podržavati. Istodobno, suradničko učenje koje se postiže kroz razgovor, raspravu tj. kontinuiranu zajedničku refleksiju, predstavlja i vrlo efikasan oblik profesionalnog razvoja odgajatelja. Zato bi učenje spomenutih komunikacijskih vještina, kako za djecu tako i za sve odrasle u vrtiću, trebalo zauzeti posebno mjesto u dizajniranju predškolskog kurikuluma.

6. Slunjski, E., Petrović-Sočo, B (2003.): Istraživanje, razumijevanje i zajedničko izgrađivanje kvalitete življenja djece i odraslih u predškolskoj ustanovi, Međunarodni stručno- znanstveni skup "Postignuća u praksi i teoriji predškolskog odgoja", Opatija, str.18-21.

Prisutnost mnogih tradicionalizama u odgojno-obrazovnoj praksi predškolskih ustanova tridesetak godina nakon donošenja nove, suvremene programske orijentacije, svjedoči o činjenici da kvalitetnu praksu nije moguće postići "izvana" niti "odozgo". Kvaliteta se ne «uvodi» nego se stvara zajedničkim nastojanjima svih praktičara koji svakodnevno sudjeluju u cjelokupnom življenju vrtića. To se postiže aktivnim sudjelovanjem u zajedničkom istraživanju praktičara koji proučavaju i zajedno mijenjaju i unapređuju cjelokupni organizacijski kontekst svoje ustanove, razvijajući kvalitetu življenja djece i odraslih u njoj. Zbog posebnosti kulture svakog vrtića put razvoja kvalitete življenja u svakoj od njih autentičan je, jedinstven i neponovljiv.

7. Petrović- Sočo, B., Slunjski, E. (2003.): Tradicionalno i suvremeno shvaćanje predškolskog kurikuluma, Zbornik radova sa znanstveno- stručnog skupa "Djetinjstvo, razvoj i odgoj", Zadar- Nin, 23.-24. svibnja 2003, Sveučilište u Zadru, Stručni odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece, Zadar, str.19-24 Pod pojmom kurikulum najčešće se podrazumijeva detaljno razrađen, unaprijed postavljen plan i program odgojno-obrazovnog rada. Međutim, zbog kontekstualne, personalne, su – konstruktivističke, praktične i interakcijske naravi dječjeg učenja suvremeni predškolski kurikulum treba shvatiti kao stvaranje svekolikih uvjeta za učenje u kojima će dijete moći otkrivati i dalje određivati dosege svoga razvoja, učiti o sebi, svojim mogućnostima i načinima učenja kao i o drugima i o svijetu u stalnoj

297

interakciji s njima. I to na način i u vrijeme u koje samo odluči i osjeti se spremnim. Novo poimanje kurikuluma koje u fokusu ima dijete bogato potencijalima i stvaranje optimalnih uvjeta za njihov razvoj, suprotstavljeno je tradicionalnom poimanju kurikuluma utemeljenom na prenošenju unaprijed određenog znanja koje dijete treba usvojiti. U članku se dalje raspravlja o značajkama suvremenog predškolskog kurikuluma i uloge djece i odgojitelja u njemu. Te su značajke otvorenost i integriranost te potreba da odgojitelji kontinuirano unapređuju svoj odgojni utjecaj na dijete stalnim vršenjem refleksije u praksi i o njoj.

8. Slunjski, E. (2003.): Izgrađivanje kvalitetne odgojno- obrazovne stvarnosti- stvaranje zajednice koja uči, Zbornik radova sa znanstveno- stručnog skupa "Povezivanje i suradnja vrtića u skladu s dječjom prirodom", Čakovec, 28.-30. travnja 2003., Dječji centar Čakovec, Dječji vrtić Bubamara Kneginec, Dječji vrtić Varaždin, Visoka učiteljska škola u Čakovcu, str.15.-18.

Tradicionalna, klasična orijentacija predškolskog kurikuluma, temelji se na tzv. pozitivističkoj paradigmi. Ovakva se orijentacija može prepoznati po pokušaju prilagođavanja djece propisanim obrascima, obrađivanju sadržaja kroz izravno poučavanje djece, rigidnoj prostornoj i vremenskoj strukturi, slaboj materijalnoj opremljenosti vrtića, i slično. Različito od toga, humanistička paradigma i konstruktivistički tj. su-konstruktivistički pristup učenju, usmjeren je na stvaranje uvjeta za aktivnu participaciju djeteta u procesu svog učenja. U tom se smislu posebno naglašava vrijednost učenja čineći i sudjelujući, za što je djetetu potrebno bogato i poticajno okruženje. Međutim, okruženje poticajno za življenje, učenje i odgoj djece u vrtiću predstavlja tkanje različitih dimenzija, koje nije moguće postići" po receptu", nego se ono postiže kroz stalno propitivanje, istraživanje, nadograđivanje i mijenjanje konkretne prakse u svakom vrtiću. Za to je potrebno razvijati takav "mentalni sklop" odgajatelja koji podrazumijeva njegovu spremnost na preuzimanje uloge istraživača, i stvaratelja kvalitetnijih uvjeta življenja, učenje i odgoja djece u vrtiću. S obzirom na potrebu kontinuiranog, cjeloživotnog učenja, i potrebu zajedničkog učenja odraslih i djece, naglašava se važnost razvoja vrtića prema zajednici koja uči. - Knjige – priručnici za studente, odgajatelje i roditelje Objavila je tri knjige, dvije samostalno i jednu u suautorstvu:

1. Brajša, P., Brajša- Žganec, A., Slunjski, E. (1999.): Tajna uspješnog roditelja i odgojitelja - priručnik za rad na sebi namijenjen roditeljima, odgojiteljima, učiteljima i svima koji žele unaprijediti svoj rad s djecom, CASH, Pula, 235. str. Priručnik se bavi problematikom rada odgojitelja na sebi, tj. upoznavanjem i prepoznavanjem sebe, otkrivanjem i osvještavanjem sebe i svog (odgojnog) utjecaja na dijete. Svako se poglavlje sastoji od informativnog i interaktivnog dijela, tj. samoocjenjivačkog upitnika za odgajatelje. Potreba rada odgojitelja na sebi proizlazi iz tri razloga: prije svega, zaštite djeteta od mogućeg neželjenog utjecaja odgojitelja u tijeku odgojno- obrazovnog rada. Drugi je razlog osiguranje kvalitete odgojnih postupaka odgojitelja prema djetetu, jer ta kvaliteta ovisi o stupnju u kojem su odgojitelji u stanju uočavati što se stvarno dešava između njih i djeteta. Napokon, važna je i zaštita odgajatelja od mogućeg neželjenog utjecaja bavljenja djetetom na njihovo psihičko i fizičko zdravlje, koji je utjecaj to veći što odgajatelji imaju manji uvid u sebe i svoj odgojni rad s djecom. U priručniku se razmatra i uloga i važnost korištenja racionalnog, ali i intuitivnog i

298

emocionalnog mozga u radu s djecom, i u svezi s tim prikazuju različiti stilovi odgojiteljskog ponašanja. Isto tako, prikazuju se implikacije različitih aspekata inteligencije odgojitelja u radu s djecom, u kom se kontekstu objašnjavaju intrapersonalna i interpersonalna inteligencija, odnosna, uspješna te emocionalna inteligencija. Zasebno poglavlje predstavlja prikaz eneagramske tipologije ponašanja odgajatelja, iz koje proizlaze i područja njihovog odgojnog djelovanja na dijete.

2. Slunjski, E. (2003.): Devet lica odgajatelja i roditelja- priručnik za bolje razumijevanje sebe i djeteta, Mali profesor, Zagreb, 231. str.

Priručnik namijenjen svima koji se bave odgojem djece predškolske dobi, temelji se na ideji da je dobro međusobno razumijevanje djeteta i odraslog, nezaobilazna pretpostavka kvalitetnog odgoja. Iz tog je razloga, posebnu pažnju potrebno posvetiti osvještavanju vlastitih potreba i potreba djece, te stvaranju uvjeta za njihovo zadovoljavanje, koje nikako ne smije biti unificirano i univerzalno, nego individualno primjereno. Osnovnom pretpostavkom kvalitetnog odgoja u ovom se radu smatra kontinuirana refleksija odgajatelja, tj. potreba razmatranja slijedećih pitanja: Imam li objektivan uvid u svoje postupke prema djetetu? Čije potrebe zadovoljavam svojim određenim ponašanjem? Kakva su moja očekivanja od djeteta?Kako omogućujem različitost, tj. odgoj individualiteta svakog djeteta? Kako podržavam cjeloviti odgoj djeteta? Kakva je moja komunikacija s djetetom? Kako prepoznajem i uvažavam stvarni interes svakog djeteta? Kako obnavljam svoj energetski potencijal? Omogućujem li djeci pravo izbora razine uključenosti u grupna zbivanja?

3. Slunjski, E. (2002.): Kad djeca pišu, broje, računaju... -neobične igre običnim materijalima-priručnik za roditelje i odgajatelje, Stanek, Varaždin, 174. str.

Priručnik predstavlja zbirku igara od recikliranih materijala za djecu, koje mogu izraditi odgajatelji i roditelji s djecom. Autorica u priručniku prikazuje kako se pedagoškim oblikovanjem recikliranih materijala, mogu stvarati uvjeti za razvoj predčitačkih sposobnosti i matematičkih vještina i umijeća djeteta, koja će ono razvijati na način svojstven djetetu predškolske dobi, tj. čineći, kroz igru i interakciju s drugom djecom. Koristeći opisane materijale, dijete ima priliku nadograđivati znanja i iskustva po vlastitoj mjeri, igrajući se slovima, brojevima, skupovima, razlomcima, geometrijskim oblicima, i slično. Temeljna ideja ovog rada je da dijete predškolske dobi ne treba sistematski poučavati niti ga prisiljavati na učenje (npr. slova), nego treba kreirati stimulativno okruženje koje će pogodovati dječjem samoučenju. Tako ponuđene igre pokreću dijete na akciju, tj. na konstruiranje znanja koje ovisi o njegovom individualnom iskustvu, ali mu pružaju i mogućnost zajedničke igre s drugom djecom, te zajedničko konstruiranje novih znanja i razumijevanja.

- Radni listovi: Slunjski, E. (2002.): Kad djeca pišu, broje, računaju…-radni listovi", Stanek, Varaždin, str. 43. str.Radni listovi predstavljaju integralni dio istoimenog priručnika, i obuhvaćaju nekoliko već izrađenih igara za razvoj predčitačkih sposobnosti, matematičkih i nekih drugih vještina djeteta.

- Uredništvo stručnih izdanja:Edita Slunjski uredila je dva Zbornika sa stručnih skupova:

299

1. Zbornik radova sa znanstveno- stručnog skupa "Učiti zajedno s djecom- učiti", Čakovec, 3.- 5. svibnja 2000., Dječji centar Čakovec i Visoka učiteljska škola u Čakovcu, 2000.

2. Zbornik radova sa znanstveno- stručnog skupa "Povezivanje i suradnja vrtića u skladu s dječjom prirodom", Čakovec, 28.-30. travnja 2003., Dječji centar Čakovec, Dječji vrtić Bubamara Kneginec, Dječji vrtić Varaždin, Visoka učiteljska škola u Čakovcu, 2003.

- Stručni ispiti Pristupnica je predsjednica Državnog povjerenstva za polaganje stručnih ispita odgojitelja od 2001 do danas.

- Aktivno sudjeluje u akcijskim istraživanjima kao voditelj u dječjim vrtićima

Dječji vrtić "Bubamara"- Kneginec 2000. –2003.Dječji vrtić "Jastrebarsko" 2002. –2003."Dječji vrtić Varaždin" 2001.-2004."Dječji centar Čakovec" 2000.-2003."Dječji vrtić Grigor Vitez", Zagreb 2001.-2004.Dječji vrtić "Špansko", Zagreb 2002.-2004."Dječji vrtić i jaslice Zipkica", Zabok, 2001.-2004.

- Sudjelovanje na stručno- znanstvenim skupovima (vođenjem radionice ili izlaganjem na plenarnom dijelu skupa):

1. Stručno- znanstveni skup "Biti zajedno", Dječji centar Čakovec, 1997. 2. Stručno- znanstveni skup "Biti- biti za druge", Dječji centar Čakovec i Visoka učiteljska škola u Čakovcu, 1998.3. Stručno- znanstveni skup "Vrtić kao dječja kuća, PU Dječji vrtići Pula, 1998. 4. Stručno- znanstveni skup "Obrazovanje odgojitelja i stručno- razvojnih djelatnika u 21. stoljeću", Dječji centar Čakovec i Visoka učiteljska škola u Čakovcu, 1999.5.Stručno- znanstveni skup "Učiti zajedno s djetetom –učiti", Dječji centar Čakovec i Visoka učiteljska škola u Čakovcu, 2000. 6.Stručno- znanstveni skup "Odgojitelj kao refleksivni praktičar", Dječji centar Čakovec i Visoka učiteljska škola u Čakovcu, 2001.7. Stručno- znanstveni skup "Mirisi djetinjstva", Dječji vrtić Radost, Split, 2002.8. Stručno- znanstveni skup "Vrtić u skladu s dječjom prirodom - Dječja kuća", Predškolska ustanova Dječji vrtić i jaslice Neven, Rovinj, 2002.9. Međunarodni stručno- znanstveni skup "Postignuća u praksi i teoriji predškolskog odgoja", Dječji vrtić Opatija, 2003. 10. Stručno- znanstveni skup "Povezivanje i suradnja vrtića u skladu s dječjom prirodom", Dječji centar Čakovec, Dječji vrtić Bubamara Kneginec, Dječji vrtić Varaždin, Visoka učiteljska škola u Čakovcu, 2003. 11. Znanstveno- stručni skup "Djetinjstvo, razvoj i odgoj", Sveučilište u Zadru, Odsjek za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece, 2003.

4. Nastavna djelatnost

300

Izvođenje nastave i praktikuma, uvođenje novih kolegija, mentorstvo diplomskih radovaMr. sci. Edita Slunjski je, u okviru dozvoljenih mogućnosti osuvremenila i preimenovala kolegije, primjerice Metodiku upoznavanja okoline i početnih matematičkih pojmova u Metodika odgojno- obrazovnog rada s predškolskom djecom, te kolegij Metodika hrvatskog jezika u Metodika govorne komunikacije. Izvodi predavanja, vježbe i seminari na redovnom studiju za 80 studenata godišnje, na I i II godini iz tri kolegija, Predškolska pedagogija, Metodika odgojno- obrazovnog rada s predškolskom djecom i Metodika govorne komunikacije. Iste te kolegije izvodi i na izvanrednom studiju (1999./2000.– 2003./2004. ak. god.) za oko 150 studenata godišnje, na I i II godini. Nositelj je studentskog stručnog praktikuma na II god. studija (1999.-2004.) na redovnom i izvanrednom studiju. Mentorica je brojnim studentima u izradi diplomskog rada.

5. Zaključak, mišljenje i prijedlogPrije izbora u zvanje predavača pristupnica je objavila tri stručna rada- članaka u Zbornicima stručno- znanstvenih skupova.

Poslije izbora u predavača / 1999. godine) mr. sci. Edita Slunjski objavila je:- tri znanstvena rada od toga je jedna knjiga – priručnik za studente i odgajatelje,- osam stručnih radova,- tri knjige priručnika za studente i odgajatelje,- sudjelovala je na jedanaest stručnih i znanstvenih skupova, od čega jedan u inozemstvu ( Maribor 2001),- osuvremenila je kolegije koje izvodi na Odsjeku za izobrazbu odgajatelja,- uvela je i novi kolegij na istom Odsjeku,- intenzivno surađuje s dječjim vrtićima u unapređivanju odgojno-obrazovnog procesa u njima,- bila je urednica stručnih zbornika iz područja predškolske pedagogije i predškolskog odgoja.

Povjerenstvo konstatira da pristupnica mr. sci. Edita Slunjski ima dovoljno ( četiri znanstvena rada, jedanaest stručnih radova , četiri knjige priručnika ) značajnih radova stručnih i znanstvenih koji su osuvremenili i unaprijedili rad ne samo sa studentima nego i osuvremenili struku i odgojnu praksu u našim predškolskim ustanovama.

S obzirom na odgovor Matičnog povjerenstva od 18. ožujka i obrazloženje od 11. travnja 2005. godine kojim se odbija naš prijedlog za izbor u zvanje profesora visoke škole, povjerenstvo prihvaća prijedlog navedenog povjerenstva.

Zato predlažemo Fakultetskom vijeću da se mr. sci. Editu Slunjski izbere u zvanje višeg predavača, za stručno polje odgojnih znanosti u području društvenih znanosti. Članovi povjerenstva:

dr. sci. Arjana Miljak, red. prof.

dr. sci. Dubravka Maleš, red. prof.

dr. sci. Ana Sekulić Majurec, red. prof.

301

Odsjek za psihologijuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje

društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Razvojna psihologija i Pedagoška psihologija, na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću.

Na molbu Visoke učiteljske škole u Gospiću Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 11. svibnja 2005. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti (psihologija) za predmete Razvojna psihologija i Pedagoška psihologija.

Na natječaj objavljen u Narodnim novinama 21. ožujka 2005. i Novom listu 14. ožujka 2005. javila se Anela Nikčević-Milković. Stručno povjerenstvo podnosi ovo

Izvješće

Pristupnica Anela Nikčević-Milković rođena 1970. godine u Osijeku gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1996. godine, a studijsku godinu 1994/95 provela je u SAD usavršavajući engleski jezik. Od veljače 1997. godine bila je zaposlena kao psiholog u Centru za socijalnu skrb u Gospiću, a od 2001. godine radi kao predavač na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću.

Nastavna djelatnostOd zaposlenja na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću Anela Nikčević-

Milković predaje kolegije Razvojna psihologija i Pedagoška psihologija. Vijeće Visoke učiteljske škole joj svake akademske godine povjerava i izvedbu nastave iz kolegija Specijalna pedagogija. Pristupnica je 2003. godine uvela u nastavu izborni kolegij Kreativne radionice i učenje kroz igru. Unazad dvije godine je mentorica studentima pri izradi diplomskih radnji.

Stručna djelatnost

Pristupnica je objavila pet samostalnih radova i pet radova u koautorstvu. Jedan objavljeni rad je iz područja neuropsihologije, tri rada bave se ekološko - obrazovnom tematikom a preostali radovi pokazuju jasan interes pristupnice za područje psihologije obrazovanja. Od toga sedam radova je objavljeno nakon izbora u zvanje predavača.Dva rada koji se bave ekologijom istraživačkog su karaktera (Ekološka svijest stanovnika Ličko-senjske županije i Slobodno vrijeme mladih i aktivnosti promicanja zdravlja i ekologije) a jedan opisuje rad s učenicima u radionicama (Ekologija u radu kreativnih radionica).

302

Stručni rad Kreativna radionica – igraonica u Gospiću prikaz je konkretnog rada u radionici s temom «moda» za učenike šestog i sedmog razreda osnovne škole.Dva rada pristupnice bave se roditeljima učenika. Stručni rad Jačanje roditeljske kompetencije i razvoj samopoštovanja kod djece govori o relevantnim roditeljskim vještinama i postupcima njihova razvijanja kroz poseban program za roditelje. Program se sastoji od pet tematskih cjelina: psihosocijalni aspekti razvoja djeteta, razvoj samopoštovanja u djece, priprema djece za školu, kako pomoći djeci da bi bolje učila i pomoć djeci i roditeljima djece s teškoćama u razvoju. U radu Ostvarivanje partnerstva škole i roditelja autorica je analizirala odgovore studenata – budućih učitelja o tome kako bi oni u svom radu ostvarivali to partnerstvo.Rad Aktivno učenje na visokoškolskoj razini analiza je procjena nastave provedene po metodama naučenim na seminaru za poticanje aktivnog učenja i kritičkog mišljenja. Autorica zaključuje kako ispitani studenti pokazuju zadovoljstvo novim načinima poučavanja.

Pristupnica aktivno sudjeluje na godišnjim konferencijama psihologa (bila je član Organizacijskog odbora 10. godišnje konferencije ) i drugim stručnim skupovima na kojima je imala 10 priopćenja.

Anela Nikčević-Milković pohađala je stručne edukacije (bihevioralno-kognitivna terapija, obiteljska terapija), a i sama je bila suvoditeljica u programu Psihosocijalna podrška učiteljima i odgajateljima organizacije Djeca prva. Stručno se usavršavala sudjelujući u seminarima za unapređenje nastave u visokom školstvu udruge Universitas i seminarima Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje. Za udrugu Zajedno u suradnji s Institutom za društvena istraživanja iz Zagreba sa studentima provodi istraživanje Analiza života mladih u Ličko-senjskoj županiji. Za istu udrugu pruža konzultantsku i supervizijsku potporu u pripremi i realizaciji projekta Radionice za usavršavanje roditeljskih vještina. Mentorica je dviju škola u UNICEF-ovom projektu Stop nasilju među djecom.

Godine 2002. u organizaciji Visoke učiteljske škole i Centra za psihosocijalnu pomoć u Gospiću razvija program psiho-pedagoških radionica s predavanjima za roditelje, odgajatelje i učitelje. Povremeno sudjeluje kao psiholog u radu Doma zdravlja u Gospiću.

Radom sa studentima i objavljivanjem stručnih članaka Anela Nikčević - Milković pokazala je svoju sklonost prema nastavnom i stručnom radu što je uvjet Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača. Pristupnica zadovoljava i zakonske uvjete o objavljenim radovima i uvjet o najmanje pet godina rada u struci.

Povjerenstvo zaključuje kako je iz navedenog vidljivo da Anela Nikčević - Milković udovoljavaju propisanim uvjetima Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (čl. 98, stavak 4) i uvjetima Rektorskog zbora za izbor u zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologije, za predmete Razvojna psihologija i Pedagoška psihologija.

U Zagrebu, 16.lipnja 2005. Stručno povjerenstvo:

dr.sc.Vesna Vlahović-Štetić, izv.prof.

dr.sc.Gordana Kuterovac Jagodić, doc.

dr.sc.Gordana Keresteš, doc.

303

Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetUl. Ivana Lučića 3, Zagreb

Predmet: Skupno izvješće Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavačaza znanstveno područje društvenih znanosti, polje Informacijskih znanosti

Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Filozofski fakultet u Rijeci uputio je 13. veljače 2004. Fakuletskom vijeću molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta mr. sc. Ivana Mrakovčića i Olivera Hipa koji su se prijavili na natječaj objavljen u "Novom listu" 18. siječnja 2004. za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, za predmete Osnove informatike i Programski jezici.

Na temelju čl. 95. Zakona o o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", br. 123/2003.) Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo je na sjednici od 8. ožujka 2004. stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znastveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, za predmete Osnove informatike, Programski jezici na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

dr. sc. Damir Boras, izv. profesor. dr. sc. Zdravko Dovedan, izv. profesor dr. sc. Marija Marinović, izv. profesor (Filozofski fakultet u Rijeci)

Na temelju preuzetih materijala Stručno povjerenstvo podnosi Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu ovo

SKUPNO IZVJEŠĆE

Natječaj za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača objavljen je u "Novom Listu", 18. siječnja 2004. godine. Na raspisani natječaj prijavila su se dva kandidata:

mr. sc. Ivan Markovčić Oliver Hip, dipl. inf.

Mr. sc. Ivan Mrakovčić – životopis, znanstvena i nastavna aktivnostRođen je 4. travnja 1943. godine u mjestu Muraj na otoku Krku. Hrvatski je

državljanin, po nacionalnosti Hrvat. Osnovnu školu završio je u Krku a srednju u Rijeci. Na Visokoj industrijsko-pedagoškoj školi (tadašnji naziv) diplomirao je 1969. godine, na odsjeku "Tehnologije i organizacije rada", te stekao zvanje profesora.

Odmah nakon diplomiranja odlazi u redovnu vojsku i nakon odsluženja (1970.) zapošljava se u Riječkoj banci na poslovima elektroničke obrade podataka. S obzirom na radno mjesto kao i interesno područje usmjeravanja, školuje se za rad na računalu. U međuvremenu je postavljen za glavnoga programera, a istovremeno se i dopunski školuje. Godine 1973. zagrebačka tvrtka ZPR (Zavod za primjenu računara) započinje obukom kadrova u cijeloj Hrvatskoj pa i šire, te postaje voditelj i predavač njihovoga Centra u Rijeci.

U želji za napredovanjem upisuje Poslijediplomski studij na Sveučilištu u Zagrebu (Centar za studij bibliotekarstva, dokumentacijskih i informacijskih znanosti), i magistrira 1981. godine.

304

Prilike u obitelji (supruga umrla 1984. godine), te kasnije - ratno stanje u Hrvatskoj (dragovoljac je domovinskoga rata od 1991. do završetka "Oluje"), sprečavaju ga da se dalje posveti stručnome usavršavanju.

Na Filozofskom fakultetu, Odsjeku za politehniku radi od akademske godine 1996/97, i to prvo ka vanjski suradnik (honorarni predavač), a 27. siječnja 1999. izabran je u zvanje predavača. Dana 6. 11. 1998. uspješno je održao nastupno predavanje pred Povjerenstvom Fakulteta elektronike i računarstva iz Zagreba (dr. M. Žagar, dr. L. Budin i dr. U. Peruško). Od tada redovno održava nastavu iz kolegija Osnove informatike i Programski jezici za koje je napisao i skripta.

Radovi mr. sc. Ivana Mrakovčića

1. Mrakovčić, I. STANDARDIZACIJA PROGRAMIRANJA, Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Centar za studij bibliotekarstva, dokumentacijskih i informacijskih znanosti, Zagreb, 1981. godine

2. Mrakovčić, I. (1984) "STANDARDIZACIJA PROGRAMIRANJA U ELEKTRONIČKOM RAČUNSKOM CENTRU " , Partizanska knjiga , Ljubljana.

3. Mrakovčić, I. (2000) "RAČUNARSKO PRAĆENJE NAPREDOVANJA I OCJENJIVANJA UČENIKA", izvorni znanstveni članak, UDK: 371.1:371.6, ISBN 953-6104-32-6, Zbornik radova filozofskog fakulteta u Rijeci, str. 284. - 291., Rijeka.

4. Mrakovčić, I. (2001) : "OCENJEVANJE S POMOČJO OSOBNEGA RAČUNALNIKA " , objavljen u veljači 2001. godine , u časopisu "Organizacija", letnik 34, številka 2, str. 100. - 106., Kranj - Slovenija

5. Mrakovčić, Ivan (2002). "PROGRAMSKI JEZICI", SKRIPTA, Rijeka, Filozofski fakultet u Rijeci, siječanj 2002, str. 53

6. Mrakovčić, Ivan (2002). "OSNOVE INFORMATIKE", SKRIPTA, Rijeka, Filozofski fakultet u Rijeci, siječanj 2002, str. 100.

Ocjena za mr. sc. Ivana MrakovčićaPovjerenstvo smatra da mr. sc. Ivan Mrakovčić može zadovoljiti uvjetima za zvanje

višeg predavača, jer: Prema Zakonu o visokim učilištima čl. 80 st. 2., u nastavno zvanje višeg predavač može

biti izabrana osoba s odgovarajućom visokom stručnom spremom ako ispunjava uvjete koje propisuje Rektorski zbor, objavljenim stručnim radovima i ima najmanje pet godina radnog iskustva u struci, te od povjerenstva stručnog vijeća visokog učilišta potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima ako se prvi put izabire u nastavno zvanje.

Prema Odluci od 25. 10. 1996. Rektorskog zbora visokih učilišta RH, o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja, u zvanje viši predavač može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 80. stavka 2. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine" - pročišćeni tekst 59/96.), kao i sljedeće uvjete:

- pristupnik mora imati barem pet objavljenih stručnih radova; - pristupnik treba pokazati i sklonost prema nastavnom radu, što dokazuje svojom

djelatnošću u zvanju predavača ili nastavnom i stručnom djelatnošću prije podnošenja zahtjeva u zvanje višeg predavača - npr. javnim predavanjem, sudjelovanjem u organizaciji ljetnih škola, tečajeva, seminara izlaganjem na stručnim i znanstvenim skupovima;

- prilikom reizbora, pristupnik mora dokazati da je objavio barem dva nova stručna rada ili znanstvena rada; npr. napisao skriptu, uveo nove vježbe, uveo poboljšanje u nastavni proces, bio mentor studentima dodiplomskih studija, i drugo, utvrđeno statutom visokog učilišta.

Pritome Povjerenstvo ocjenjuje ukupnu djelatnost predloženika prema nastavnim, kao i stručnim djelatnostima.

305

Povjerenstvo zaključuje:Mr. sc. Ivan Mrakovčić ima odgovarajuću stručnu spremu, tj. magisterij iz

informacijskih znanosti, ima više od pet godina radnog iskustva u struci, odnosno samo na Filozofskom fakultetu, Odsjeku za politehniku ukupno 8 godina.

Prema uvjetima Rektorskog zbora, pristupnik ima pet objavljenih radova, od toga jedan znanstveni rad, jedan stručni članak, jednu knjigu i dvoja skripta, te dodatno magistarski rad.

Pristupnik je već bio izabran u zvanje predavača (1999), pri čemu je uspješno održao i nastupno predavanje.

Isto tako, pristupnik je svojim dugogodišnjim radom u nastavnoj djelatnosti, te pisanjem skripata kao i člancima objavljenim na stručnim i znanstvenim skupovima dokazao izvrsnu sposobnost i sklonost nastavnom radu.

Zbog svega navedenoga, povjerenstvo smatra da pristupnik mr. sc. Ivan Mrakovčić, u potpunosti ispunjava sve uvjete čl. 80. st. 2. ZVU kao i uvjetima rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje VIŠI PREDAVAČ.

Oliver Hip, dipl. inf. – životopis, znanstvena i nastavna aktivnostRođen je 15. srpnja 1976. godine u Požegi. Hrvatski je državljanin, po nacionalnosti

Hrvat. Osnovno školu završio je u Jakšiću, a srednju Ekonomsku školu u Požegi (1994). Nakon toga upisao se na Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, te na smjeru Obrade podataka 1996. stekao višu stručnu spremu i zvanje informatičar, a zatim, na istom fakultetu, na smjeru Informacijski sustavi, 14. siječnja 1999. stekao visoku stručnu spremu (VSS) i zvanje diplomirani informatičar. Nakon toga, akademske godine 1999/2000 se upisao na poslijediplomski znanstveni studij "Informacijskih znanosti" na istom fakultetu. Na Sveučilištu u Osijeku, na Pedagoškom fakultetu završio je 1999-2000. pedagoško-psihološku naobrazbu. Stručni ispit za zvanje profesora informatike/računalstva položio je 17. studenog 2001. Tijekom studija na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu bio je od 1995-1998. demonstrator iz predmeta "Organizacije poduzeća"

Od stranih jezika dobro vlada engleskim, a posjeduje i osnovno znanje njemačkog jezika.

Još tijekom studiranja zaposlio se u Ekonomskoj školi u Požegi na radnom mjestu profesora informatike (od 1998 - travnja 2002), nakon čega je kratko vrijeme radio u poduzeću Infotehna d.o.o. na radnom mjestu rukovoditelja tehničke podrške (od travnja do srpnja 2002), a od rujna 2002. ponovo radi u Ekonomskoj školi u Požegi na mjestu profesora informatike.

U svom dosadašnjem radu pristupnik je objavio i dva izvorna znanstvena rada, koji se navedeni u popisu njegovih radova.

Pristupnik je priložio i preporuku prof. dr. sc. Miroslava Žugaja, redovnog profesora Fakulteta organizacije i informatike.

Radovi Olivera Hipa, dipl. inf.

1. M. Žugaj, Ph. D., B. Bojanić-Glavica, Ph.D., Oliver Hip. A Resarch into Organisation Culture in a Corporation with Limited Responsibility, Quo vadis management - Zbornik referatov, 16. Posvetovanje organizatorjev dela, Univerza v Mariboru - Fakulteta za organiza.cijske vede, Portorož 1997., str. 93-99., Republic Slovenia

2. H. Žugaj, Ph. D., B. Bojanić-Glavica, Ph. D., Oliver Hip, Grad. Informatician, An investigation of Worksers opinion regarding Shift Work in a Shareholding food Company, Quo vadis management - Zbornik referatov, 18. Posvetovanje organizatorjev dela, Univerza v Mariboru - Fakulteta za organizacijske vede, Portorož, 31. March, 1-2. April 1999., 1st book, Republic Slovenia

306

Ocjena za Olivera Hipa, dipl. inf.Povjerenstvo smatra da Oliver Hip može zadovoljiti uvjetima za zvanje predavača jer: Prema Zakonu o visokim učilištima čl. 80 st. 1., u nastavno zvanje U zvanje predavača

može biti izabrana osoba s odgovarajućom visokom stručnom spremom ako ispunjava uvjete koje propisuje Rektorski zbor i ima najmanje tri godine radnog iskustva u struci, te od povjerenstva stručnog vijeća visokog učilišta potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima.

Dodatni uvjeti koje propisuje Rektorski zbor znače da u zvanje predavač može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 80. stavka 1. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine" - pročišćeni tekst 59/96.), kao i sljedeće uvjete:

- pristupnik treba pokazati i sklonost prema nastavnom radu, što dokazuje nastavnom i stručnom djelatnošću prije podnošenja zahtjeva za izbor u predavača - npr. javnim predavanjem, sudjelovanjem u organizaciji ljetnih škola, tečajeva, seminara, izlaganjem na stručnim i znanstvenim skupovima.

Povjerenstvo ocjenjuje ukupnu djelatnost predloženika prema nastavnim, kao i stručnim djelatnostima.

Povjerenstvo zaključuje:Oliver Hip, dipl. inf. ima odgovarajuću stručnu spremu, tj. visoku spremu

informatičke struke, a položio je i stručni ispit za zvanje profesora informatike/računalstva. Pristupnik ima i nešto više od pet godina radnog iskustva u struci.

Može se smatrati da svojim radnim iskustvom, sudjelovanjem kao demonstrator tijekom studiranja, te izlaganjem na stručnim i znanstvenim skupovima (dva znanstvena članka) pristupnik udovoljava uvjetima Rektorskog zbora za zvanje predavača.

Ukoliko bude izabran, pristupnik će biti u obvezi da održi nastupno predavanje.Zbog svega navedenoga, povjerenstvo smatra da pristupnik Oliver Hip, dipl. inf.

u potpunosti ispunjava sve uvjete čl. 80. st. 1. ZVU kao i uvjetima rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje PREDAVAČ.

ZAKLJUČAK

Povjerenstvo, na temelju svega navedenog, daje prednost kandidatu mr. sc. Ivanu Mrakovčiću, te ga predlaže za izbor u zvanje višeg predavača.

U Zagrebu, 17. siječnja 2005.

Prof. dr.sc. Damir Boras

Prof. dr.sc. Zdravko Dovedan

Prof. dr.sc. Marija Marinović

307

Odsjek za psihologijuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Razvojna psihologija i Pedagoška psihologija, na Visokoj učiteljskoj školi u Rijeci.

Na molbu Visoke učiteljske škole u Rijeci Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 13. travnja 2005. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika na natječaju za nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti (psihologija) za predmete Razvojna psihologija i Pedagoška psihologija.

Na natječaj objavljen u Novom listu 2. veljače 2005. godine i Narodnim novinama 4. veljače 2005. javili su se mr.sc. Darko Lončarić, mr.sc.Dario Miletić, dr.sc. Denis Stefan, mr.sc. Orjana Marušić Štimac i mr.sc.Sanja Tatalović. Stručno povjerenstvo podnosi ovo

Izvješće

Pristupnik mr.sc. Darko Lončarić

Mr.sc. Darko Lončarić rođen je 1974. godine u Rijeci gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Psihologiju je diplomirao 1998. godine kao jedan od najboljih studenata na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Poslijediplomski studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je 2005. godine obranivši magistarski rad Strategije suočavanja s akademskim i socijalnim stresom kod učenika. Od 2000. godine zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Rijeci, prvo kao mlađi asistent a zatim kao asistent na projektu Suočavanje djece sa stresom u školi. Radio je na kolegijima Psihologija odgoja i obrazovanja , Psihometrija, Osnove psihologijske statistike, Praktikum iz metodologije I i II . Svojim izlaganjima sudjelovao je na dva međunarodna i dva domaća znanstvena skupa te na jednom stručnom skupu. Tijekom rada usavršavao se na više stručnih seminara vezanih uz nastavnu djelatnost (Aktivno učenje i kritičko mišljenje u visokoškolskoj nastavi, An Introduction to Structural Equation Modeling, Seminar iz multivariatnih statističkih metoda, Teaching the

308

Process of Inquiry in Psychological Science: Conceptual and Methodological Tools, E-učenje: tiha revolucija obrazovnog sustava, Prozor u višemedijski svijet: stolne videokonferencije i internetski prijenosi). Mr.sc. Darko Lončarić je objavio pet znanstvenih članaka, od toga tri u koautorstvu, te jedan stručni članak. U člancima Wasonov zadatak odabira: primjer evolucionističkog pristupa u kognitivnoj psihologiji i Provjera nekih teorijskih objašnjenja efekta sadržaja kod Wasonovog zadatka odabira prikazani su i razmatrani različiti mogući teorijski pristupi objašnjenju tog zadatka Rezultati autorovog istraživanja ukazuju na to da efekt bolje objašnjava teorija socijalnog ugovora nego teorija razumijevanja zadatka. U radu Značajke spavanja i sanjanja studenata psihologije autori su pokušali ispitati povezanost određenih značajki spavanja i sanjanja i pokazali su značajnu povezanost duljine spavanja i procjene kvalitete spavanja, a opisali su neke karakteristike snova studenata (broj snova, emocionalni ton, sudionike, boje i zvukove). U radu Suočavanje sa stresom kod djece i adolescenata autori su razmotrili različite teorijske pristupe, metode za ispitivanje suočavanja sa stresom kod djece i adolescenata, te najčešće ispitivane korelate suočavanja. Cilj rada Suočavanje s akademskim stresom i aktivnosti u slobodnom vremenu učenika bio je ispitati mogu li učenici biti klasificirani u skupine ovisno o tome kako provode slobodno vrijeme i ispitati odnos između strategija suočavanja s akademskim stresom i načina provođenja slobodnog vremena. Dobivena su četiri klastera ispitanika koji se međusobno razlikuju po načinu suočavanja. U radu Statistika kao pomagalo za modeliranje ljudskog ponašanja i doživljavanja raspravlja se uloga statističkog pristupa u psihologiji.

Mr.sc. Darko Lončarić zadovoljava zakonski uvjet o petogodišnjem radnom iskustvu u struci, a objavio je i pet znanstvenih i jedan stručni članka. Aktivno je sudjelovao na znanstvenim i stručnim skupovima. Pokazao je sklonost znanstvenom i stručnom radu, a sklonost nastavnom radu pokazuje radeći u nastavi i popularizirajući psihologiju kroz stručna izlaganja i radionice. Time je pristupnik zadovoljio uvjete za izbor u zvanje višeg predavača.

Pristupnik mr.sc. Dario Miletić

Mr.sc.Dario Miletić rođen je 1960. godine u Rijeci. Diplomirao je psihologiju na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1983. godine. Poslijediplomski studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu završio je 1990. godine obranivši magistarski rad Ispitivanje odlučnosti i realističnosti za izbor budućeg zanimanja kod učenika završnog razreda osnovne škole. Akademske godine 2000/2001. pristupnik je upisao doktorski studij na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Odobrena mu je tema doktorske disertacije Ispitivanje religioznosti kod maloljetnih delinkvenata.

Mr.sc. Dario Miletić radio je godinu dana kao psiholog u Službi za stručno osposobljavanje i profesionalnu orijentaciju Zavoda za zapošljavanje u Rijeci. Deset godina radio je kao psiholog u tvrtkama Adriatrade i Bakar. Pristupnik od 2000. godine radi kao profesor psihologije na Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Rijeci, Pazinskom kolegiju – klasičnoj gimnaziji u Pazinu, na Ekonomskoj školi Mije Mirkovića i Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova.Školske godine 2004/2005 je gostujući predavač kolegija Pastoralna psihologija na Visokoj teološkoj školi biskupijskog misijskog sjemeništa Redemptoris mater u Puli..

309

Pristupnik je predao popis s pet objavljenih stručnih članaka i prikazom jedne knjige, a područje interesa mu je profesionalno informiranje i orijentiranje. Mr..sc. Dario Miletić je povjerenstvu dostavio tri članka i prikaz knjige. Članak Odlučnost i objektivnost učenika osmih razreda u izboru zanimanja je u časopisu Zapošljavanje klasificiran kao prethodno priopćenje. U provedenom istraživanju utvrđene su neke rizične kategorije učenika kojima bi pri profesionalnom savjetovanju trebalo posvetiti posebnu pažnju. U članku Profesionalno informiranje u Velikoj Britaniji daje prikaz načina i prednosti tamošnjeg profesionalnog informiranja uz navođenje raznih izvora informacija. U članku Neke karakteristike profesionalno savjetovanih učenika prikazana je analiza karakteristika učenika koji su se obratili službi za profesionalnu orijentaciju u Rijeci te su dane preporuke za rad.

Mr.sc. Dario Miletić zadovoljava zakonski uvjet o radnom iskustvu u struci, a objavio je i stručne članke. Prisustvovao je brojnim stručnim skupovima. Objavljujući članke pokazao je sklonost stručnom radu, a sklonost nastavnom radu pokazuje radeći kao profesor psihologije u srednjoj školi i suradnjom na visokoj školi. Time je pristupnik zadovoljio i uvjete Rektorskog zbora za izbor u zvanje predavača.

Pristupnik dr.sc. Denis Stefan

Dr.sc. Denis Stefan rođen je 1965. godine u Rijeci gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Psihologiju je diplomirao 1990. godine na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, a doktorirao je na Universita degli Studi di Trieste 1998. godine radom Dopunska okulomotorna regija – postsakadične živčane stanice i promjena neuralne aktivnosti u ciklusu budnost-san. Diploma mu je nostrificirana u travnju 1999. godine. Pristupnik je školske godine 1986/87. radio kao nastavnik biologije u osnovnoj školi na talijanskom jeziku, u razdoblju 1981. do 1989. godine bio je honorarni suradnik dnevnog lista La voce del popolo i prevoditelj za talijanski jezik na Pedagoškom i Medicinskom fakultetu u Rijeci. Akademske godine 1997/98. Denis Stefan je kao vanjski suradnik predavao kolegij Odabrana poglavlja iz neuropsihologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Pristupnik je bio predavač u ciklusu predavanja o procesu starenja u organizaciji Narodnog sveučilišta u Trstu i koordinator programa Hrvatske udruge prijatelja bijelog štapa HOMER gdje je radio na izradi i evaluaciji projekata, vodio savjetovalište, predvodio stručni tim za programe inkluzije djece oštećena vida, prevodio stručnu i edukativno-prevencijsku popularnu literaturu iz tog područja te održavao seminare i radionice za studente Visokih učiteljskih škola u Rijeci i Zagrebu.

Dr.sc. Denis Stefan izabran je 2004. u naslovno nastavno zvanje predavača za predmet Razvojna psihologija pri Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku.Objavio je jedan znanstveni rad: Dopunska okulomotorna regija: fiziološki i anatomski dokazi. U tom preglednom radu pokušao je dati uvid u glavne radove neurofiziološkoga i neuroanatomskoga tipa u prilog hipotezi o postojanju dopunske okulomotorne regije.

Na temelju uvida u dokumentaciju zaključujemo da dr.sc. Denis Stefan ispunjava zakonske uvjete o radnom iskustvu i uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača.

310

Pristupnica mr.sc. Orjana Marušić-Štimac

Mr.sc. Orjana Marušić-Štimac rođena je 1966. godine u Rijeci gdje je završila osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je 1992. godine, a magistrirala je 2005. na poslijediplomskom znanstvenom studiju psihologije na istom fakultetu obranom magistarskog rada Bavljenje sportom i samopoštovanje preadolescenata – longitudinalno istraživanje.

Mr.sc. Orjana Marušić-Štimac radila je od 1992. do 1995. godine kao psiholog u OŠ Nikola Tesla, OŠ Pećine i OŠ Centar. Od 1995. radi na OŠ Nikola Tesla. Bila je članica povjerenstva za utvrđivanje primjerenog oblika školovanja djece s teškoćama i povjerenstva za utvrđivanje psihofizičkog stanja djece prije upisa u prvi razred.

Kad je riječ o nastavnoj aktivnosti pristupnica je od 1995. godine mentorica studentima psihologije a od 1998. je mentorica psiholozima pripravnicima. Danas je članica ispitnog povjerenstva za psihologe vježbenike pri Hrvatskoj psihološkoj komori. Od 1997. do 1999. radila je kao vanjski suradnik, u naslovnom zvanju predavača, na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci predajući kolegij Edukacijska psihologija. Tijekom 2002. godine bila je angažirana kao predavač na poslijediplomskom studiju Školska medicina Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Mr.sc. Orjana Marušić-Štimac se stručno usavršavala kao polaznica i suradnica brojnih predavanja, radionica i seminara, primjerice: Razvoj samopoštovanja kod učenika, Unapređivanje identifikacije i rada s darovitim učenicima u sustavu osnovnog školstva, Zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanje, Novigradsko proljeće, Seminar on Quality Assurance of Education for Democratic Citizenship in Schools. Održala je niz predavanja za djelatnike škola i roditelje učenika.

Na tri godišnje konferencije Hrvatskog psihološkog društva pristupnica je prezentirala svoje radove (objavljeni u knjizi sažetaka).

Mr.sc.Orjana Marušić-Štimac zadovoljava zakonski uvjet o radnom iskustvu u struci, a bila je i stručno i nastavno aktivna te zaključujemo kako udovoljava svim uvjetima za izbor u zvanje predavača.

Pristupnica mr.sc.Sanja Tatalović

Mr.sc.Sanja Tatalović rođena je u Rijeci 1972. godine. Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci upisala je 1991. godine a diplomirala 1997. Tijekom studija bila je članica uredničkog tima studentskog glasila Psirius. Upisala je poslijediplomski znanstveni studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji je završila 2005. godine obranom magistarskog rada Moždani val P300 i ličnost u vidnoj oddball paradigmi.

Nakon završetka studija volontirala je pri KBC Rijeka te pri Domu zdravlja Zamet. Istodobno je radila i kao anketar za potrebe ispitivanja tržišta. Radila je i kao odgojiteljica u dječjem vrtiću «Girice» na Cresu te kao zamjena predavala psihologiju na Ekonomskoj srednjoj školi «Mijo Mirković» u Rijeci. Volontirala je u Udruzi prijatelja bijelog štapa HOMER gdje je izvodila radionice za roditelje djece oštećena vida. Honorarno je radila kao voditeljica nadzora nad roditeljskom skrbi pri Centru za socijalnu skrb u Rijeci.

311

Od 2001. godine zaposlena je na određeno vrijeme na poslovima psihologa pri Psihijatrijskoj bolnici Lopača.

Pristupnica se tijekom rada stručno usavršavala završivši dva stupnja Kognitivno-bihevioralne psihoterapije, seminar Primjena asocijativnih karata u savjetovanju i psihoterapiji i seminar Radionica o radionici.

Mr.sc.Sanja Tatalović objavila je tri rada u koautorstvu. Rad Mjerenje spolnih i dobnih razlika u empatiji višedimenzionalnim pristupom bavi se rezultatima primjene Upitnika empatije na uzorku srednjoškolaca i studenata. U radu je komentirana višedimenzionalna struktura empatije, a rezultati pokazuju veću empatičnost žena i starijih sudionika. U radu Prognostička valjanost kriminaliteta kod osnovnoškolske djece s povećanim stupnjem agresivnosti razmatraju se rezultati dobiveni skalom Junior EPQ i Upitnikom za mjerenje agresivnosti AG-87. Dobivena je korelacija ukupnog stupnja agresivnosti i stupnja kriminaliteta, a regresijska analiza pokazala je najveći doprinos stupnja kriminaliteta i spola predikciji povećane agresivnosti. Autorice daju smjernice za ranu detekciju i prevenciju agresivnih obrazaca ponašanja. Rad Konstrukcija hrvatske verzije Pavlovijanskog upitnika temperamenta prikazuje konačnu verziju novokonstruiranog instrumenta. Pouzdanosti sve tri skale su zadovoljavajuće a skale su međusobno značajno povezane.

Mr.sc. Sanja Tatalović ima više od tri godine radnog iskustva u struci. Pokazala je interes za nastavni rad i znanstveni i stručni rad što pokazuje održanim predavanjima, pohađanjem stručnih edukacija i objavljivanjem stručnih i znanstvenih članaka. Zaključujemo kako pristupnica udovoljava uvjetima za izbor u predavača.

Povjerenstvo zaključuje kako je iz navedenog vidljivo da mr.sc. Darko Lončarić udovoljava propisanim uvjetima Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (čl. 98, stavak 4) i uvjetima Rektorskog zbora za izbor u zvanje višeg predavača, a mr.sc.Dario Miletić, dr.sc. Denis Stefan, mr.sc. Orjana Marušić-Štimac i mr.sc.Sanja Tatalović udovoljavaju propisanim uvjetima za izbor u zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologije, za predmete Razvojna psihologija i Pedagoška psihologija. Konačnu odluku o izboru između predloženika koji ispunjavaju propisane uvjete obavlja Stručno vijeće visokog učilišta koje je raspisalo natječajni postupak.

U Zagrebu, 20.lipnja 2005. Stručno povjerenstvo:

dr.sc.Vesna Vlahović-Štetić, izv.prof.

dr.sc.Gordana Keresteš, doc.

dr.sc.Sanja Smojver-Ažić,doc., Filozofski fakultet, Rijeka

312

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Ivana Lučića 3

10 000 ZAGREB

Predmet: Skupni izvještaj Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o

ispunjavanju uvjeta za izbor u nastavno zvanje za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, komunikologija

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na temelju čl. 35. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj

djelatnosti i visokom obrazovanju ( Narodne novine br. 105/2004) čl. 95. Zakona

o visokim učilištima ( Narodne novine br. 59/96. – pročišćeni tekst Fakultetsko vijeće

Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo je na sjednici od 12. siječnja 2005. stručno

povjerenstvo za izbor u sastavu:

1. dr. sc. Milica Mihaljević, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

2. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

3. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

Na osnovi preuzetih materijala Stručno povjerenstvo za izbor u nastavno zvanje podnosi

Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu ovaj:

313

SKUPNI IZVJEŠTAJ

Zagrebačka škola za menedžment s pravom javnosti iz Zagreba uputila je 10. prosinca 2004. Fakultetskom vijeću molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta Danijele Gaberc koja se prijavila na natječaj za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole iz područja društvenih znanosti, polje informacijske znanosti kominikologija za kolegij Hrvatski jezik u poslovnom dopisivanju objavljen u Narodnim novinama 17. studenog 2004. godine.

1. ŽivotopisDanijela Gaberc rođena je 17. srpnja 1978. u Brežicama u Republici Sloveniji.

2003. godine diplomirala je hrvatski jezik i književnost i informatologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Upisana je na Poslijediplomski studij informacijskih znanosti, smjer bibliotekarstvo.

2. Znanstvena i nastavna djelatnostOd 2003. godine zaposlena je na Zagrebačkoj školi za menadžment na radnom mjestu bibliotekara te predaje kolegij Hrvatski jezik u poslovnom dopisivanju. Tijekom studija radila je na različitim poslovima i sudjelovala u nekim projektima.

3. Ocjena Prema Zakonu o visokim učilištima, čl. 80 st. 1., u nastavno zvanje predavača može biti izabrana osoba s odgovarajućom visokom stručnom spremom ako ispunjava uvjete koje propisuje Rektorski zbor i ima najmanje tri godine radnog iskustva u struci te od povjerenstva stručnog vijeća visokog učilišta potvrdno ocjenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima ako se prvi put izabire u nastavno zvanje.

Pristupnica ne ispunjava sve uvjete čl. 80. st. 1 Zakona o visokim učilištima ( Narodne novine – pročišćeni tekst59/96 ) jer nema tri godine iskustva u struci ( diplomirala je tek 7. srpnja 2003. godine a u Zagrebačkoj školi za menadžment zaposlena je od školske godine 2003/2004.).

Dr.sc.. Milica Mihaljević, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Dr. sc. Damir Boras, izv. prof.

Dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

U Zagrebu, 25. travnja 2005.

314

Dr. sc. Neven Hrvatić, doc.Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.Dr. sc. Antun Mijatović, red. prof.

Zagreb, 25. travnja 2005.

Predmet: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za stručno područje područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana sustavna pedagogija za predmet: Specijalna pedagogija na Stručnom odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece Sveučilišta u Zadru.

FAKULTETSKOM VIJEĆUFILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Odlukom Fakultetskoga vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu br. 3801-480-05-02. 25. veljače 2005. godine, imenovano je stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Neven Hrvatić, doc. (predsjednik), dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof. (član) i dr.sc. Antun Mijatović, red. prof. (član) za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za stručno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana sustavna pedagogija, za predmet: Specijalna pedagogija na Stručnom odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece Sveučilišta u Zadru. Na osnovi uvida u priloženu dokumentaciju te u skladu sa člankom 95. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine”, broj 59/96 – pročišćeni tekst), te uvjetima Rektorskog zbora visokih učilišta ("Narodne novine" 94/96) i minimalnih uvjeta za izbor u znanstvena zvanja ("Narodne novine" 38/97) povjerenstvo podnosi sljedeće

IZVJEŠĆE

Opće odredbe

Stručni odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece Sveučilišta u Zadru raspisao je natječaj za izbor nastavnika u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za stručno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana sustavna pedagogija, za predmet: Specijalna pedagogija. Natječaj je proveden u skladu sa Zakonom o visokim učilištima (NN 59/96.) i uputama Rektorskog zbora. Na natječaj objavljen u "Vjesniku", 4. prosinca 2004. godine javila se pristupnica mr. sc. Smiljana Zrilić.

Pristupnica je prijavi na natječaj priložila: životopis, preslike diploma Filozofskog fakulteta u Zadru za odgojitelja predškolske djece, nastavnika razredne nastave i učitelja, presliku potvrdnice o završenom poslijediplomskom studiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Ugovor o radu sa Sveučilištem u Zadru, Svjedodžbu Ministarstva prosvjete i športa o položenom stručnom ispitu za zvanje učitelja razredne nastave, potvrde o stručnom usavršavanju, popis radova i same radove.

1. Biografski podaci

315

Smiljana Zrilić rođena je 12. rujna 1963. godine u Zadru, gdje je završila osnovnu i srednju školu (COUO «Juraj Baraković» - smjer, suradnik za predškolski odgoj).

1985. godine diplomirala je dvogodišnji studij predškolskog odgoja na Filozofskom fakultetu u Zadru, Sveučilišta u Splitu. Na istom fakultetu je 1987. diplomirala dvogodišnji studij razredne nastave. Radila je neko vrijeme u dječjem vrtiću, te u školi, a nakon toga, 1995. godine se zapošljava u Poglavarstvu Zadarske županije, na poslovima višeg stručnog referenta u Odjelu za društvene djelatnosti.

1999. godine završava doškolovanje za učitelje na Filozofskom fakultetu u Zadru. Time je stekla stručnu spremu sedmog (VII/1) stupnja i stručni naziv: učitelj. Volontirala je godinu dana u Osnovnoj školi «Kruno Krstić» u Zadru, te nakon toga položila stručni ispit za zvanje učitelja razredne nastave.

Školske godine 2000./01. upisuje postdiplomski znanstveni studij pedagogije na Zagrebačkom sveučilištu. Magistarski rad naslova «Povezanost odgojnih postupaka roditelja i školskog neuspjeha» obranila je 29. rujna 2004. godine.

Od 1. siječnja 2002. godine zaposlena je na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru, koja osnivanjem Sveučilišta postaje njegov sastavni dio kao Stručni odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece. U zvanju stručnog suradnika radi kao voditelj vježbi i koordinator metodičke prakse studentima učiteljskog studija.

Napisala je jedan znanstevni i tri stručna rada. Član je Hrvatskog pedagogijskog društva.

2. Znanstvena djelatnost Pristupnica je obranila magistarski rad naslova «Povezanost odgojnih

postupaka roditelja i školskog neuspjeha» pod mentorstvom prof. dr. sc. Vlatka Previšića.

Rad se bavi problematiziranjem povezanosti različitih aspekata obiteljskog i školskog ozračja s više područja neuspjeha, iskazanog slabim ocjenama, neuspjehom koji je manifestiran u socijalnoj sferi, te poteškoćama koje nastaju na emocionalnom polju.

Želeći definirati odgojne postupke roditelja, pristupnica posebno govori o važnosti nekih demografskih varijabli koje modeliraju ponašanje roditelja, a time i stil odgoja (bračni status, radni status i obrazovanje roditelja), zatim naglašava utjecaj obiteljskog ozračja na ponašanje djeteta, kvalitetu obiteljskih interakcija i kvalitetu braka roditelja, prepoznatljivost odgojnog stila (cjelovito ponašanje roditelja - demokratski stil; autoritarni; protektivno ili zaštitničko ponašanje i spontano ili stihijsko ponašanje roditelja), dimenzije roditeljstva (prihvaćanje i odbijanje), te roditeljska očekivanja.

Pristupnica je do sada objavila 3 stručna rada od kojih je jedan izlaganje sa znanstveno-stručnog skupa.

Stručni radovi:

1. Bulling- nasilje među školskom djecom – djeca žrtve i napadači. Zbornik radova Stručnog odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece, Zadar, 2003. (str. 169-178)U radu se daje sažet prikaz jednog od aktualnih pedagoških fenomena,

bulinga. Navode se statistike u Hrvatskoj i Italiji. Posebno se govori o školskom bulingu (direktnom i indirektnom), profilu žrtve i napadača, uzrocima i faktorima

316

rizika. Naglašava se da su ovom neprihvatljivom dimenzijom ponašanja učenika obuhvaćeni i oni koji ne sudjeluju izravno. Naime, i djeca promatrači su dovedena u stresnu situaciju, proživljavaju strah, suosjećaju sa žrtvom ili osjećaju krivicu što ne mogu pomoći, te strahuju od mogućnosti da su i oni potencijalne žrtve u budućnosti.

2. Metodička praksa studenata učiteljskog studija . U: Bacalja, R. (ur.): Dijete, odgojitelj i učitelj. Zbornik radova sa znanstveno-stručnog skupa, Zadar, 2004. (str. 59-66)

U radu se daje prikaz organizacije metodičke prakse na studiju za učitelje Sveučilišta u Zadru, o njihovim ispitnim predavanjima, te se navode rezultati anketiranja studenata o zadovoljstvu organizacije prakse. Također se navode prijedlozi studenata o mogućnostima provođenja prakse već tijekom prve godine studija, potreba za poznavanjem zakonskih odredaba koje se odnose na osnovnu školu, te prijedlozi studenata za poboljšanje kvalitete nastave putem suvremenih tehničkih pomagala.

Posebno se govori o hospitacijama studenata u hrvatskoj školi u Mađarskoj, kao višestrukoj koristi međunarodne suradnje. Za studente novo iskustvo i upoznavanje sa školskim programom druge države, a za učenike škole osmodnevno

Rad je izložen na znanstveno-stručnom skupu u Zadru 2004.

3. Deskriptivna analiza zastupljenosti stručnih suradnika u osnovnoj školi . Zbornik radova Stručnog odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece, Zadar, 2005.

Ovaj rad obuhvaća kvantitativne pokazatelje zastupljenosti stručnih suradnika u osnovnim školama RH. Posebno se daje pregled stručnih suradnika u osnovnim školama Zadarske županije, te broj učenika s teškoćama u razvoju koji su integrirani u redovne osnovne škole, a neophodna im je pomoć stručnjaka. Dobiveni rezultati upućuju na nužnost zapošljavanja većeg broja stručnjaka svih profila kako bi se teškoće učenika prevladavale na temeljnim načelima uspješnosti - interdisciplinarnosti i timskom djelovanju.

3. Nastavna djelatnost

Na Stručnom odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece Sveučilišta u Zadru od akademske 2001./02. stalno je zaposlena u zvanju stručnog suradnika kao koordinator metodičke prakse. Vodi hospitacije studenata u vježbaonicama osnovnih škola Zadarske županije gdje studenti održavaju ispitna predavanja iz svih metodika od 1.-4. razreda.

Prije toga, neko kraće vrijeme je radila u dječjem vrtiću i osnovnoj školi, volontirala godinu dana u školi, te položila stručni ispit.

4. Stručna djelatnost

Pristupnica je sudionik znanstvenih i stručnih skupova koje organizira Hrvatsko pedagogijsko društvo i Stručni odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece Sveučilišta u Zadru. Imala je jedno izlaganje na znanstveno-

317

stručnom skupu, te više izlaganja o rezultatima istraživanja za potrebe magistarskog rada u nekoliko zadarskih osnovnih škola gdje je istraživanje provedeno.

Voditelj je metodičke prakse studenata učiteljskog studija u Mađarskoj u sklopu suradnje Stručnog odjela na kojem je zaposlena i Hrvatske osnovne škole “Katarina Zrinski”u mjestu Totszerdahely pored Nagykanize. Praksa je organizirana kontinuirano već četvrtu generaciju studenata.

Otkako se zaposlila na Stručnom odjelu radi na poboljšanju kvalitete rada u vježbaonicama, koordinira rad mentora i studenata. Na njezinu inicijativu četiri zadarske osnovne škole imenovane su od strane Ministarstva vježbaonicama za buduće učitelje, te 12 mentora učitelja. Surađuje sa stručnim suradnicima u vježbaonicama, posebno pedagozima, a zbog malog broja stručnih suradnika u zadarskim osnovnim školama (na temelju toga je napisan stručni članak) studente nastoji angažirati posebno u radu s djecom kod kojih su primijećene teškoće, te im je potrebna pomoć pri rješavanju domaćih i školskih radova. Kako se pokazalo da diplomirani učitelji imaju najviše teškoća kao početnici u kombiniranim odjeljenjima, organizirala je i praksu u područnim školama, gdje se studenti pripremaju za rad u kombinaciji.

Član je više povjerenstava za obranu diplomskih radova.

5. Zaključak

Na osnovu uvida u dostupnu nam dokumentaciju povjerenstvo ocjenjuje da pristupnica mr.sc. Smiljana Zrilić prema Zakonu o visokim učilištima ("Narodne novine" 59/96, čl. 80, stavak 1) i odluci Rektorskog zbora visokih učilišta (Narodne novine 94/96) ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana sustavna pedagogija za predmet Specijalna pedagogija na Stručnom odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece Sveučilišta u Zadru.

O b r a z l o ž e n j e

1. Priloženi dokumenti o stručnoj spremi dokazuju da predloženica ima odgovarajuću visoku stručnu spremu i poslijediplomski studij-magistar znanosti, a da završeni bazični i magistarski studij odgovaraju karakteru institucije u kojoj radi i programskim potrebama predmeta za kojeg se natječe.

2. Nadalje, predloženica ima objavljenih 3 stručna rada u zbornicima.

3. Predloženica ima 3,5 godina radnog iskustva na Stručnom odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece Sveučilišta u Zadru, odnosno 10 godina na poslovima odgoja i obrazovanja.

POVJERENSTVO:

---------------------------------------------- Dr. sc. Neven Hrvatić, doc.

----------------------------------------------Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

----------------------------------------------Dr. sc. Antun Mijatović, red. prof.

318

Odsjek za psihologijuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za kolegij Pedagoška psihologija- nastava na talijanskom jeziku na Visokoj učiteljskoj školi u Puli Sveučilišta u Rijeci.

Na molbu Visoke učiteljske škole u Puli Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 9. veljače 2005. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za kolegij Pedagoška psihologija- nastava na talijanskom jeziku.

Na natječaj objavljen u Glasu Istre 12. prosinca 2004. javila se Merilin Modrušan i stručno povjerenstvo podnosi ovo

Izvješće

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju vidljivo je da je pristupnica Merilin Modrušan, rođena 1971. godine u Puli. Nakon završene osnovne i srednje škole u Rovinju (gdje je primala stipendiju grada za nadarene učenike) diplomirala je 1996. godine psihologiju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Diploma je nostrificirana na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. godine. Pristupnica ima više od 6 godina radnog iskustva u struci. Radila je kao psiholog u Centru za socijalnu skrb Rovinj (1998.-2000.), profesor psihologije i stručni suradnik u Talijanskoj srednjoj školi Rovinj (2001.-2003.), voditeljica savjetovališta za djecu i mladež u Puli (2003.-2004.), te kao stručni suradnik u OŠ-SE «G. Matinuzzi» (2004. do danas). Položila je stručne ispite pri Ministarstvu rada i socijalne skrbi (1999.) i pri Ministarstvu prosvjete i športa (2002.).

Nastavna djelatnost:

Iskustvo u nastavnom radu pristupnica je stekla predajući četiri godine Psihologiju i Psihologiju prodaje u Talijanskoj srednjoj školi, neko vrijeme kao

319

vanjski suradnik a onda i u stalnom radnom odnosu u toj školi. Osim toga radila je za vrijeme studija kao predavač talijanskog jezika u Školi za strane jezike u Ljubljani (1993.-1995.).

Stručna djelatnost:

Merilin Modrušan je kao vanjski suradnik grada Rovinja vodila Školu djelotvornog roditeljstva pri TOŠ «Bernardo Benussi» u Rovinju. Sudjeluje u radu Savjetovališta za djecu i mladež u Puli i član je Stručnog tima savjetovališta. Završila je I stupanj kognitivno-bihevioralne terapije i sad pohađa II stupanj, a završila je uspješno i tečaj za savjetovatelja na SOS telefonu.

Pristupnica ima 6 godina radnog staža u struci i pokazala je interes za nastavni rad radeći kao nastavnica u srednjoj školi i organizirajući i izvodeći predavanja za roditelje.Time Merilin Modrušan zadovoljava uvjete iz članka 80. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine" - pročišćeni tekst 59/96.) i minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta ("Narodne novine" br. 94/96.) i ispunjava uvjete za zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za kolegij Pedagoška psihologija.

U Zagrebu, 19. travnja 2005.

Stručno povjerenstvo:

dr.sc.Vesna Vlahović-Štetić, izv.prof.

dr.sc. Gordana Kuterovac-Jagodić, doc.

dr.sc.Krunoslav Matešić, doc. (Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu)

320

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA SOCIOLOGIJUIvana Lučića, 3, 10.000 Zagreb

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Predmet: HRVOJE GLAVAČ - izbor u nastavno zvanje

Fakultetsko vijeće na sjednici 12. siječnja 2005. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta Hrvoja Glavača za izbor nastavnika u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora više škole iz područja društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Osnove ekologije. Povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću ovo

I Z V J E Š Ć E

Zagrebačka škola za menadžment s pravom javnosti raspisala je u Narodnim novinama broj 159 od 17. studenoga 2004. godine natječaj za izbor jednog nastavnika u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora iz područja društvenih znanosti, polje sociologija za kolegij «Osnove ekologije». Na natječaj se javio samo jedan pristupnik – Hrvoje Glavač, koji je svojoj prijavi na natječaj priložio: 1. Životopis s podacima o radu i dosadašnjim radnom iskustvu s popisom radova 2. presliku diplome o završenom studiju filozofije i sociologije i 3. domovnicu. Nije priložio radove.1. ŽivotopisHrvoje Glavač rođen je 1954. godine u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Zagrebu i Zürichu, a gimnaziju je završio u Zagrebu (1974.). Diplomirao je na Filozofskom fakultetu studijsku grupu: filozofija (A) i sociologiju (B) (1986.). Bio je urednik Studentskog lista, recepcionar u hotelu, nastavnik na gimnaziji u Zagrebu (1995./96.), glasnogovornik poduzeća Hrvatske šume (1995.-1996.), pomoćnik ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja (2000.-2002.), asistent projekta regionalnog ureda Zaklade Friedrich Naumann, a 2002.-2004. honorarni predavač na Zagrebačkoj školi za menadžment na predmetima «Uvod u ekologiju», «Sociokulturni aspekti turizma» i «Europske integracije». Bavio se i prevođenjem.2. Nastavni radIz životopisa je vidljivo da je pristupnik stekao nastavno i predavačko iskustvo. Glede toga, istaknuli bismo četiri relevantne činjenice. Prvo, kao srednjoškolski profesor predavao je tri godine u 18. gimnaziji u Zagrebu (1992.-1995.) i četiri godine u srednjoj školi «Rade Končar» u Zagrebu (1986.-1990.) gdje je stekao prva nastavna iskustva. Drugo, predavačko iskustvo stekao je i kao honorarni asistent na Građevinskom fakultetu, gdje je predavao «Sociologiju organizacije». Treće, honorarno je predavao na Zagrebačkoj školi za menadžment s pravom javnosti (2002.-2004.) tri kolegija «Uvod u ekologiju», «Sociokulturni aspekti turizma» i «Europske integracije». Četvrto, predavačko iskustvo stjecao je i kao asistent u Zakladi Friedrich Naumann na tribinama koje su organizirane u okviru programa rada Zaklade.

321

Hrvoje Glavač iskušao se kao predavač o ekološkoj problematici u okviru predmeta «Uvod u ekologiju». Riječ je o ekološkim pitanjima kako se ona obrađuju u socološkom i filozofskom pristupu. Tom problematikom se danas bave i znanstvenici iz društvenih i humanističkih znanosti. 3. Stručni radU okviru životopisa Hrvoje Glavač naveo je četiri bibliografske jedinice. Iz tog popisa je vidljivo da je napisao dva rada: 1. Pogovor knjizi Irringa Fetschera «Uvjeti preživljavanja čovječanstva» (Globus, Zagreb 1989). U njemu pristupnik analizira važnost ove knjige za istraživanja ekološke problematike; 2. «Politika zaštite okoliša» u knjizi grupe autora «Ekološki leksikon» (Barbat, Zagreb 2002:161-172). Zapravo radi se o jednom od deset poglavlja koje prethode ekološkom pojmovniku u knjizi «Ekološki leksikon» (Lexicon silvestre). To je stručni članak u kojemu pristupnik ističe glavne ciljeve ekološke politike u Hrvatskoj, daje osnovne smjernice za održivi razvoj i pregled foruma na kojima se o njemu raspravljalo, te elaborira okvirne ciljeve pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. 4. Urednički radPristupnik se bavio uredničkim poslovima. Naveo je dvije relevantne bibliografske jedinice: 1.Uredio je dokument «Nacionalna strategije zaštite okoliša» (Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb 2002); i 2. Bio član uredništva «Ekološkog leksikona» (Barbat, Zagreb 2002.). Tome svakako treba dodati i ranija iskustva uređivanja «Studentskog lista».5. Ocjena i mišljenje stručnog povjerenstvaStručno povjerenstvo je utvrdilo da pristupnik ima visoku stručnu spremu, ima više od tri godine radnog iskustva u struci, što potvrđuje njegov navedeni stručni rad. Osim poslova uređivanja, prevođenja i pisanja, bavio se nastavnim radom. U nastavnoj aktivnosti stekao je iskustvo rada od srednje i više škole do fakulteta, što je jamstvo da ima dovoljno nastavnog iskustva za predavača više škole. Stručno povjerenstvo je mišljenja da nije neobično da se filozofi i sociolozi bave ekološkom problemima kao društvenim i civilizacijskim pitanjima, što je slučaj i sa pristupnikom. Uvidom u program kolegija «Osnove ekologije» jasno je da se radi o društvenim aspektima (što iz teksta Natječaja nije vidljivo), pa je Filozofski fakultet nadležan za davanje mišljenja.Na temelju rečenoga, stručno povjerenstvo je mišljenja da Hrvoje Glavač ispunjava uvjete raspisanog natječaja i uvjete propisane u članku 80 stavak 1 Zakona o visokim učilištima (N. N. 59/96. – pročiščeni tekst) te uvjete koje propisuje Rektorski zbor visokih učilišta. Time ispunjava sve uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača iz područja društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet «Osnove ekologije» na Zagrebačkoj školi za menadžment s pravom javnosti, Studij turizma.

Zagreb, 20. ožujka 2005. Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

Dr. sc. Krešimir Kufrin, docent

Dr. sc. Zoran Klarić, red. prof. Zagrebačka škola za menadžment

322

Odsjek za psihologijuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

20.06.05.

Predmet: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta za izbor u zvanje asistenta ili višeg asistenta u znanstvenom području društvenih znanosti, polje psihologija (3 zaposlenika) na Filozofskom fakultetu u Osijeku za 12 pristupnika.

FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREB

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 15. lipnja 2005. donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje asistenta ili višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, grane posebna psihologija, socijalna psihologija i opća psihologija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku – 3 zaposlenika (za svaku granu po jedan), u sastavu dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof., dr. sc. Meri Tadinac, izv. prof. i dr. sc. Dinka Čorkalo, izv. prof.

Filozofski fakultet u Osijeku uputio je 12. svibnja 2005. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnika Ane Babić, mr. spec. Jelene Barkić, mr. sc. Maria Bogdanovića, mr. spec. Slavke Galić, mr. spec. Ljerke Hajncl, Valerije Križanić, Damira Marinića, Dragane Markanović, Željka Račkog, Silvije Ručević, Daniele Šincek i mr. sc. Narcise Vojnović koji su se javili na natječaj objavljen u «Glasu Slavonije» 20. travnja 2005. i «Narodnim novinama» 27. travnja 2005. godine.

Svi su pristupnici podnijeli molbe popraćene odgovarajućim dokumentima, sukladno zahtjevima raspisanog natječaja, na temelju kojih stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće izvješće. Budući da se većina pristupnika javljala za sve tri grane ili za više od jedne grane, prikazat ćemo najprije podatke o svim pristupnicima (abecednim redom), a na kraju ćemo dati mišljenje.

Pristupnica Ana Babić, rođena 1979. godine, živi i radi u Đakovu. Opću gimnaziju završila je u Đakovu, a psihologiju je diplomirala 2004. godine u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu s odličnim uspjehom (diplomska radnja bila joj je iz područja emocionalne inteligencije). Od 1993. godine radi u osnovnim školama kao stručni suradnik – psiholog. Još za vrijeme studija surađivala je na «Hrabrom telefonu» i na «Plavom telefonu». Od 2004. godine surađuje u «Nevenu» - udruzi za pomoć osobama s mentalnom retardacijom. Bila je na nekoliko edukacijskih seminara za stručno usavršavanje: «Razvoj tima za psihološke krizne intervencije u sustavu prosvjete» (osnovni i napredni seminar u sklopu projekta Društva za psihološku pomoć); «Nasilje prema djeci i među djecom» (seminar za stručne suradnike u organizaciji Poliklinike za zaštitu djece i Ministarstva prosvjete i športa); edukacija za telefonsko savjetovanje u udrugama «Plavi telefon» i «Hrabri telefon». Sudjelovala je u projektu UNICEF-a «Za sigurno i poticajno okruženje u školama», kao koordinator za OŠ «Vladimir Nazor» u Đakovu. Aktivno se koristi engleskim jezikom.

323

Pristupnica Jelena Barkić rođena je 1956. godine u Osijeku gdje je završila gimnaziju. Psihologiju je diplomirala 1980. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1981. godine zaposlena je kao klinički psiholog na Odjelu za neuropsihijatriju Opće bolnice u Osijeku, a nakon reorganizacije bolnice od 1987. radi u Psihijatrijskoj klinici. Specijalizaciju (postdiplomski studij) iz kliničke psihologije završava 1994. godine u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Jednogodišnji doktorski studij upisala je 2003. godine i sada je u fazi izrade doktorskog rada pod mentorstvom dr. sc. Deana Ajdukovića, red. prof. Kao specijalist kliničke psihologije pretežno radi na poslovima psihodijagnostike (psihodijagnostika psihotičnih poremećaja), djelatno je uključena u više znanstveno-istraživačkih projekata (Epidemiologija i karakteristike shizofrenije u Osijeku – razdoblje 1980-1985; Komunikacija i poremećaji komunikacije kod srednjoškolske i studentske omladine – razdoblje 1985-1990; Biopsihosocijalni pristup u kriznim i depresivnim stanjima – razdoblje 1991-1996; Transgeneracijski prijenos PTSP – kauzalni model – razdoblje 2002-2005), sudjeluje u edukaciji zdravstvenih radnika (srednjih i viših medicinskih sestara, studenata medicine i liječnika), a povremeno se bavi psihoterapijom i prevencijom. Objavila je 33 rada u suautorstvu (popis radova je priložen molbi) od kojih je više njih objavljeno u časopisima poput Psychologische Beiträge, European Journal of Psychiatry, British Journal of Medical Psychology, Psychiatry and Clinical Neurosciences, Journal of Forensic Science.

Pristupnik Mario Bogdanović rođen je 1971. godine u Varaždinu gdje je završio gimnaziju. Hotelijerski fakultet u Opatiji (sadašnji Fakultet za hotelski i turistički menadžment), a studij ekonomike turizma i ugostiteljstva diplomirao je 1994. godine (u području poslovnih financija). Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci diplomirao je 2001. godine (diplomski rad bio je iz područja socijalne psihologije). Na postdiplomskom studiju menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Rijeci magistrirao je 2002. s temom «Organizacijska klima i kultura u funkciji modeliranja ljudskih potencijala» iz područja menadžmenta ljudskih potencijala i razvoja organizacije. Sada je zaposlen kao školski psiholog u OŠ «Bogoslav Šulek» u Slavonskom Brodu. Objavio je 11 radova iz šireg područja ekonomije u časopisima poput Poslovna analiza i upravljanje, Ekonomski pregled.

Pristupnica Slavka Galić, rođena 1959. godine u Crnim Lokvama (BiH), živi i radi u Požegi. Psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1983. godine, magistrirala je iz područja dječje i adolescentne psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine, specijalizaciju (postdiplomski studij) iz kliničke psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu završila je 1999. godine, a sada je na doktorskom studiju u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1983. zaposlena je kao klinički psiholog u Medicinskom centru u Požegi, a nakon reorganizacije medicinskih centara zaposlena je kao klinički psiholog u Općoj županijskoj bolnici u Požegi u Službi za psihijatriju i kliničku psihologiju. Područja stručnog i znanstvenog interesa su joj klinička psihologija, klinička i razvojna neuropsihologija te diferencijalna dijagnostika funkcionalnih i organskih poremećaja. Redovito je uključena u nastavnu djelatnost (mentor za specijalizantsku praksu specijalističkog studija kliničke psihologije Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu; nastava Zdravstvene psihologije i Zdravstvenog odgoja na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu; predavač predmeta Klinička neuropsihologija u Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru; voditeljica brojnih radionica i seminara) i redovito sudjeluje na stručnim i znanstvenim

324

skupovima. Od 2002. sudjeluje kao istraživač u znanstvenoistraživačkom projektu «Psihosocijalni aspekti psihopatologije u djetinjstvu i adolescenciji». Objavila je jedan znanstveni članak u Suvremenoj psihologiji, jedan stručni članak u Medica Jadertina i knjigu «Neuropsihologijska procjena – testovi i tehnike (Naklada Slap, 2002).

Pristupnica Ljerka Hajncl rođena je u Osijeku 1954. godine gdje je završila gimnaziju. Psihologiju je diplomirala 1978. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i magistrirala i stekla zvanje magistra-specijalista iz industrijske psihologije. Kao srednjoškolski profesor zaposlila se 1978. na Medicinskoj školi u Osijeku; od 1979. do 1994. bila je stručni suradnik-psiholog u Odsjeku za profesionalnu orijentaciju Zavoda za zapošljavanje u Osijeku. Od 1994. godine radi na radnom mjestu psihologijskog vještaka u Odsjeku za medicinsko vještačenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Osijek. Dopredsjednik je Saveza udruga telefonskih kriznih službi RH i voditelj Telefona psihološke pomoći Osijek. Sudjelovala je 1979. godine kao suradnik u znanstvenoistraživačkom projektu «Uzroci apsentizma u tvornici 'Plamen' u Požegi» Instituta za medicinska istraživanja, Zagreb. Sada je suradnik u znanstvenoistraživačkom projektu «Povezanost kvalitete življenja i psihološkog aspekta bolesnika s acne vulgaris» (Klinička bolnica «Sestre milosrdnice», Zagreb). Objavila je knjigu «Prognostička valjanost nekih testova za radno mjesto konfekcionar» (Zavod za zapošljavanje Osijek, 1992). Jedan je od autora publikacije «Savjetovanje u profesionalnoj orijentaciji» (Zavod za zapošljavanje, Osijek, Vinkovci, Slavonski Brod, 1989). Organizatorica je prevođenja i jedan od prevoditelja knjige «Vještina pomaganja pojedincima i grupama» L. Shulmana («Sunce» Društvo za psihološku pomoć, Osijek, 2000) i knjige «Osam najvažnijih koraka u rješavanju sukoba» D. Weeksa («Sunce» Društvo za psihološku pomoć, Osijek, 2000). Suautor je materijala «Zlostavljanje i zanemarivanje djece» namijenjenog programu edukacije učitelja i stručnih suradnika u osnovnim školama. Predavala je predmet Psihologija rada na Višoj grafičkoj školi Zagreb, Odjel u Osijeku te predmet Zdravstvena psihologija za više medicinske sestre na Visokoj zdravstvenoj školi Zagreb, Studijski odjel u Osijeku.

Pristupnica Valerija Križanić rođena je 1979. u Osijeku gdje je završila prirodoslovno-matematičku gimnaziju. Psihologiju je diplomirala 2005. u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (prosjek ocjena 4,8, a tijekom studija bila je izabrana za demonstratora u Psihologijskim praktikumima III i IV). Nagradu dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu dobila 2002. godine za rad «Integracija djece s izvanrednim potrebama u redovne škole – studija slučaja», a nagradu rektora zagrebačkog Sveučilišta dobila je 2003. za istraživački rad «Motivacija i ciljne orijentacije – povezanost s odgađanjem, ispitnom anksioznošću i školskim uspjehom». Od 1999. do 2002. imala je stipendiju grada Osijeka. Sudjelovala je u različitim oblicima dodatnog obrazovanja, poput Reading and Writing for Critical Thinking; seminari o realitetnoj terapiji i komunikologiji u okviru edukacije za rad na Plavom telefonu; radionice komunikacijskih vještina, donošenja odluka i rješavanja konflikata u sklopu programa «Zagreb mladima». Od prosinca 2002. do prosinca 2003. radila je u knjižnici Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na pretraživanju baza i s korisnicima. Ima volontersko iskustvo na Plavom telefonu; u udruzi Igra – kao individualni voditelj u projektu Modifikacija ponašanja putem igre (za djecu osnovnih škola s poteškoćama u učenju i ponašanju); u Udruzi Krila – terapijsko jahanje. Kao suradnik prorektorice zagrebačkog Sveučilišta sudjelovala je u

325

izradi poglavlja Internal Quality Assurance u publikaciji Implementation of Quality Assurance at University of Zagreb. Aktivno se služi engleskim jezikom.

Pristupnik Damir Marinić rođen je 1979. u Osijeku gdje je završio gimnaziju. Psihologiju je diplomirao s odličnim uspjehom 2003. na Hrvatskim studijima. Tijekom studija bio je demonstrator u kolegijima Multivarijatne metode, Teorije mjerenja te Socijalna psihologija. Postdiplomski znanstveni studij upisao je 2004. u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 2004. zaposlen je u Centru za profesionalnu rehabilitaciju Osijek u Odjelu za žrtve obiteljskog nasilja i Odjelu za profesionalnu orijentaciju i rehabilitaciju. Radio je kao voditelj Savjetovališta za probleme učenika u Graditeljsko-geodetskoj školi u Osijeku; volonterski je suradnik Kluba mladih Osijek (voditelj savjetovališta za mlade). Prošao je nekoliko oblika dodatnog obrazovanja: neurolingvističko programiranje; poremećaji regulacije ponašanja i odnosa roditelj-dijete u okviru 1. interdisciplinarnog simpozija o ranom razvoju i komunikaciji; integrativna psihoterapija; Ljetna škola psihoterapije u Dubrovniku. Imao je dva izlaganja (u suautorstvu) na XIII. Danima psihologije u Zadru, 2002. i objavljen rad (u suautorstvu) u Zborniku radova sa skupa «Razvojne perspektive ruralnog svijeta Slavonije i Baranje», (izdanje Instituta Ivo Pilar, 2003).

Pristupnica Dragana Markanović rođena je 1981. u Vukovaru. Gimnaziju je završila u Vinkovcima. Studij psihologije završila 2005. u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu s odličnim uspjehom. Od dodatnih edukacija ima «Žalovanje u djece» (2001.) i «Kreativne radionice» (2000.). Kao volonter bila je voditelj grupe djece s poremećajima u ponašanju (2000-2001.) i individualni voditelj djeteta s poremećajem u ponašanju (1999-2000.) u udruzi za pružanje rehabilitacijsko-edukacijske i psiho-socijalno-pedagoške pomoći – Igra. Imala je stipendiju Vukovarsko-srijemske županije od 2001. do 2003. Engleski odlično govori i piše.

Pristupnik Željko Rački rođen je 1978. u Osijeku. Završio je srednju Medicinsku školu u Osijeku i stekao zvanje medicinskog tehničara. Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci završio je 2002. godine. Od 2000. do 2002. imao je stipendiju grada Osijeka. Upisan je 2004. na postdiplomski studij u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Zaposlen je kao psiholog u OŠ Krste Frankopana i OŠ Jagode Truhelke u Osijeku. Ima završen pripravnički staž, položen stručni ispit te «Osnovnu dopusnicu» za obavljanje psihološke djelatnosti Hrvatske psihološke komore. Vanjski je suradnik u studiju psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku u izvođenju nastave (vježbe) u predmetima Uvod u psihologijsku statistiku, Inferencijalna statistika te Praktikum I. Od dodatnog obrazovanja bio je na tečajevima Praktikum I (2003.) i Praktikum II (2004) bihevioralno-kognitivne terapije (Hrvatsko udruženje za bihevioralno-kognitivne terapije); seminaru za primjenu Wartegg testa crteža (Centar za psihodijagnostičke instrumente, 2005.); seminaru o psihološkim kriznim intervencijama (Društvo za psihološku pomoć, 2005.); seminaru Hiperaktivnost/poremećaj pažnje – edukacijsko-rehabilitacijski pristup (Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži i Udruga IDEM, Osijek, 2003.); program prevencije zlostavljanja djece (Udruga roditelja Korak po korak, Osijek i Child Assault Prevention, 2003.). Honorarni je suradnik (od 2004.) u Društvu za psihološku pomoć «Sunce», Osijek, na projektu rada s učenicima i suradnje s roditeljima te na telefonu psihološke pomoći; honorarno je radio (12.-21.08. 2002.) kao odgajatelj djece tijekom ljetovanja u SOS-Dječjem selu

326

Ladimirevci; volontirao je 2002. u Obiteljskoj astma školi, Rijeka. Na XIV. Danima psihologije u Zadru (2004.) imao je izlaganje (kao suaotor); objavio je (kao suaotor) pregledni rad Priroda kreativnosti u Psihologijskim temama; ilustrirao je dječju vježbenicu pamćenja Pamtim, pamtiš, pamtimo i Pamtimo, pamtite, pamte autorice Ž. Živković (2004). Aktivno se služi engleskim i njemačkim.

Pristupnica Silvija Ručević rođena je 1978. u Osijeku. Psihologiju je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Rijeci; tijekom studija bila je demonstrator u predmetima «Statistika» i «Psihometrija». Od 2004. vanjski je suradnik u studiju psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku u predmetima «Mjerenje u psihologiji» i «Teorija testova». Podnijela je molbu za priznavanje magisterija (MPhil in Criminology) stečenog na Institute of Criminology, University of Cambridge (naslov magistarskog rada: Gender differences in psychopathology). Od 2002. radi u Domu za odgoj djece i mladeži Osijek kao psiholog na odjelu Intenzivnog tretmana (grupni i individualni tretman, dijagnostika te davanje mišljenja i prijedloga za daljnji tretman). U Ženskoj udruzi «Izvor» radila 2003. na SOS-telefonu za zlostavljane osobe. Volonterski je radila (2001.-2002.) u Studentskom savjetovališnom centru Filozofskog fakulteta u Rijeci i bila voditeljica radionica «Nenasilno rješavanje sukoba među školskom djecom» i «Problem zlostavljanja i zanemarivanja djece – uloga psihologa» namijenjenih studentima Filozofskog fakulteta u Rijeci; volonterski vodila radionice «Korak po korak» i «Budimo prijatelji» s mladima srednjoškolskog uzrasta u Domu za djecu «Ivana Brlić Mažuranić» u Lovranu. Dodatno obrazovanje: završen 2. stupanj edukacije iz kognitivno-bihevioralne terapije (2005.); položen stručni ispit za psihologa (2003.); skup mladih s temom nenasilnog rješavanja sukoba i interkulturalne suradnje Innerpeace pioneers, Bangkok, Thailand (2001.); Association Europeane de Jeunes Mediateurs pri Vijeću Europe (2000.-2002.) – seminari (održani u Portugalu i Italiji) o nenasilnom rješavanju sukoba, uz praktičnu primjenu naučenog u Domu za djecu «Klasje», Osijek. U potpunosti vlada engleskim jezikom.

Pristupnica Daniela Šincek rođena je 1977. godine u Osijeku gdje je završila gimnaziju (1995.). Psihologiju je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2000. Od 1996. do 2000. imala je stipendiju Ministarstva znanosti i tehnologije u kategoriji natječaja za odlične studente. Bila je sudionik Ljetne psihologijske škole studenata i nastavnika Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1999.). Upisana je na postdiplomski studij psihologije – znanstveni magistarski studij – u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2004. godine. Od 2002. radi kao psiholog u Odjelu za zaštitu i tretman djece i mladeži s poremećajima u ponašanju Centra za socijalnu skrb Osijek. Prethodno je (2001. do 2002.) bila znanstveni novak na Katedri za pedagoško-psihološku izobrazbu Pedagoškog fakulteta u Zagrebu. Od 2000. savjetovateljica je na telefonu za psihološku pomoć «Sunce». Ima položen stručni ispit pri Hrvatskoj psihološkoj komori (2004.) te položen stručni ispit pri Ministarstvu rada i socijalne skrbi (2003.). Dodatno obrazovanje: seminar za voditelje «Škole za roditelje» u Centru za socijalnu skrb Osijek (2004.); edukacija za tretman počinitelja nasilja u obitelji u organizaciji Društva za psihološku pomoć i Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi (2003.-2005.); edukacija za rad sa zlostavljanom i zanemarenom djecom u okviru projekta «Zlostavljanje i zanemarivanje djece» Društva za psihološku pomoć «Sunce» Osijek (2003.); Seminar Child Assault Prvention – program prevencije zlostavljanja djece

327

(2003.); 1. stupanj (2001.-2002.) i 2. stupanj (2002.-2003.) bihevioralno-kognitivne psihoterapije. Aktivno znanje engleskog.

Pristupnica Narcisa Vojnović rođena je 1960. godine u Splitu gdje je završila klasičnu gimnaziju. Studij psihologije završila je 1984. na Filozofskom fakultetu s odličnim uspjehom obranivši diplomski rad iz područja organizacijske psihologije. Zvanje magistra ekonomskih znanosti iz područja poslovnog upravljanja stekla je 1999. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na postdiplomskom studiju po međunarodnom Master of Business Administration programu. Naslov magistarskog rada bio je «Istraživanje preferencije hrvatskih migranata na radu u Njemačkoj pri izboru banaka i bankarskih usluga». Pokrenula je postupak izrade doktorske disertacije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je krajem 2004. prijavila istraživanje o strateškim i tržišnim odrednicama razvoja privatnih škola u Hrvatskoj i s tim povezanog povećanja hrvatske međunarodne konkurentnosti. Od studija prošla je niz programa stručnog usavršavanja iz psihologije obrazovanja i iz području managementa, osobito upravljanja ljudskim potencijalima i projekt-managementa, a u novije vrijeme i specijalizirane tečajeve iz područja upravljanja projektima CARDS-a i MFS-a, ustroja, uređenja i osnova prava EU, tečajeve iz bussiness intelligence-a i dr. Kao viši stručni savjetnik u državnoj upravi položila je 1996. državni stručni ispit. Od 1985. do 1995. radila je kao psiholog u vrtiću (DC «Maksimir», Zagreb) i osnovnoj školi OŠ G. Krkleca, Zagreb). Od 1990. do 1991. bila je v.d. ravnatelja DC «Maksimir». Od 1995. do 2003. radi kao savjetnik a potom kao viši upravni savjetnik u Ministarstvu prosvjete i športa RH, Uprava za školstvo, a od 1998. u istom ministarstvu kao viši stručni savjetnik za istraživanje, razvoj i izdavačku djelatnost u Zavodu za unapređivanje školstva; od 2003 na mjestu je višeg savjetnika za metodologiju istraživanja, planiranje i programiranje u (osamostaljenom) Zavodu za školstvo RH. Bavi se osmišljavanjem, organiziranjem i provođenjem obrazovnih programa za djelatnike škola. Stekla je znatno iskustvo kao organizator i voditelj niza stručnih skupova i kao urednik pratećih zbornika. Seminari razvijeni 2005., čija su ciljna grupa ravnatelji škola, predstavljaju cjelovit (pilot-program edukacije iz managementa (mali MBA) realiziran nizom sukcesivnih modula. Stekla je i znatno iskustvo i kao autor analitičko-istraživačkih studija s ciljem vrednovanja, razvoja i unapređivanja djelatnosti, te kao autor i voditelj pojedinih razvojnih projekata, što uključuje organizacijsko, financijsko, kadrovsko i stručno upravljanje, vođenje projektnog tima i vanjsku suradnju, uključujući i međunarodne projekte. Bila je voditelj projekata «Psihosocijalna potpora učenicima i učiteljima povratnicima na oslobođena područja (UNICEF, 1996.-1998.); «Evaluacija međunarodne potpore psihosocijalnim projektima tijekom rata i poraća (UNICEF i Vlada RH, 1997.-1998.); «Unapređivanje identifikacije i rada s nadarenom populacijom (MIPS i Filozofski fakultet, Zagreb, 2000.-2001.). Autor je dviju internih publikacija o analitičko-istraživačkim projektima. Imala je dva samostalna izlaganja i dva u suautorstvu na 7th Alps-Adria Psychology Conference (Zadar, 2005.), na XIV. danima psihologije u Zadru (2004.) i na International Conference «Equal chance for education and social integration» (Plovdiv, 2003.). Član je nekoliko važnih domaćih i međunarodnih foruma. Solidno se služi engleskim jezikom.

Filozofski fakultet u Osijeku raspisao je natječaj – kako je već na početku ovog izvješća navedeno – za polje psihologija za grane opća psihologija, socijalna psihologija te posebne psihologije. Pristupnici su se javljali za sve tri grane, za dvije

328

grane ili samo za jednu od njih pa ćemo stoga u donjoj tablici prikazati tko se je od pristupnika javio za koju ili koje grane.

Opća psihologija Socijalna psihologija Posebne psihologije

Ana Babić Ana Babić Ana BabićJelena Barkić (klinička)

Mario Bogdanović Mario Bogdanović (indust./org.)Slavka Galić (klinička)

Ljerka HajnclValerija Križanić

Damir Marinić Damir Marinić Damir MarinićDragana Marković Dragana Marković Dragana MarkovićŽeljko Rački

Silvija RučevićDaniela Šincek Daniela Šincek

Narcisa Vojnović

Četvero pristupnika javilo se za opću psihologiju, osmero za socijalnu psihologiju i osmero za posebne psihologije. Ana Babić, Damir Marinić i Dragana Marković javili su se za sve tri grane; Mario Bogdanović i Daniela Šincek javili su se za socijalnu i za posebne psihologije; Željko Rački samo za opću, Ljerka Hajncl, Valerija Križanić i Silvija Ručević samo za socijalnu; samo za posebnu psihologiju javili su se Jelena Barkić (klinička psihologija), Slavka Galić (klinička psihologija), Mario Bogdanović (industrijska/organizacijska psihologija), dok Damir Marinić, Dragana Marković, Daniela Šincek i Narcisa Vojnović nisu naveli za koju bi se od posebnih psihologija opredijelili.

Stručno povjerenstvo, u suglasju sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (iz 2003. godine), članak 43, stavak 2, te članak 97, utvrđuje da svi pristupnici - Ana Babić, mr. spec. Jelena Barkić, mr. sc. Mario Bogdanović, mr. spec. Slavka Galić, mr. spec. Ljerka Hajncl, Valerija Križanić, Damir Marinić, Dragana Markanović, Željko Rački, Silvija Ručević, Daniela Šincek i mr. sc. Narcisa Vojnović - ispunjavaju propisane uvjete za izbor u suradničko zvanje asistenta, tj. svi su diplomirali psihologiju i bili su uspješni studenti. Ana Babić, Valerija Križanić i Dragana Markanović, ako budu primljene, morat će preuzeti obvezu upisa postdiplomskog studija.

Stručno povjerenstvo

Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

Dr. sc. Meri Tadinac, izv. prof.

Dr. sc. Dinka Čorkalo, izv. prof.

329

Odsjek za arheologiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Zagreb, 01. 07. 2005.

Fakultetskom vijeću

Predmet: Godišnje izvješće o radu znanstvene novakinje Rajne Šošić u razdoblju od 01. 07. 2004. do

01. 07. 2005.

Rajna Šošić zaposlena je kao znanstvena novakinja u zvanju asistenta na projektu «Kremeni

materijali u kamenom dobu Hrvatske» (šifra 498).

U akademskoj godini 2003./2004. upisala je poslijediplomski (doktorski) studij na Odsjeku za

arheologiju i izvršila sve obaveze u dosadašnjem tijeku studija.

Rajna Šošić je tijekom srpnja vodila iskopavanje Pavlove pećine u Hrvatskom zagorju,

tijekom listopada iskopavala je na lokalitetu Mujina pećina u Dalmaciji. Od veljače do travnja 2005.

sudjelovala je na zaštitnim iskopavanjima špilje Zemunica u Dalmaciji. Tijekom prve godine rada na

projektu analizirala je paleolitički materijal iz Mujine pećine i radila na računalnoj obradi podataka iz

Mujine pećine i Šandalje II. Započela s analizama neolitičkog litičkog materijala iz Galova. Radila je

sa studentima na laboratorijskoj obradi materijala iz Kopačine, sudjelovala u nastavi iz kolegija

«Litička analiza» i vidno pomagala na pripremi novog studijskog programa. Koautor je rukopisa o

litičkoj analizi materijala s nalazišta Slavča, koji je prihvaćen za tisak u Vjesniku Arheološkog muzeja

u Zagrebu i izvještaja o iskopavanju Pavlove pećine koji je prihvaćen za objavu u časopisu Opuscula

archaeologica.

Iz navedenog je vidljivo da je Rajna Šošić savjesna, marljiva i vrlo motivirana mlada

znanstvenica čiji rad ocjenjujem najvišom ocjenom.

Stoga molim Fakultetsko vijeće da prihvati ovo izvješće i uputi ga Ministarstvu znanosti,

obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

Odsjek za arheologiju prihvatio je ovo izvješće.

Voditelj projekta i zamjenik pročelnice

Odsjeka za arheologiju:

Dr. sc. Ivor Karavanić, izv. prof.

330

Odsjek za informacijske znanostiFilozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuIvana Lučića 3, 10.000 Zagreb

Zagreb, dne 21. lipnja 2005.

Predmet: Izvještaj o radu za znanstvenog novaka Tomislava Stojanova za akademske godine 2003/2004. i 2004/2005.

U akademskim godinama 2003/2004. i 2004/2005. Tomislav Stojanov (matični broj 243480), znanstveni novak s Odsjeka za informacijske znanosti, izvršio je i zadovoljio sve svoje obveze na projektu 'Strojnog razumijevanja hrvatskoga jezika' (MZOS RH 0130440).U tom je periodu obranio magistarski rad s naslovom Sintagmemske strukture u hrvatskom jeziku, a sinopsis izvandoktorske disertacije Morfosintaktički ustroj hrvatskoga jezika prihvaćen je od strane Vijeća Filozofskog fakulteta. Objavio je sljedeće naslove:

T. Stojanov (2003), Formalization of morphosyntactic features of flective languages as exemplified by Croatian, Proceedings of the Eight ESSLLI Student Session, Balder Ten Cate (ed.), August 2003, Vienna, pp. 289-301T. Stojanov & Z. Dovedan & S. Seljan & K. Vučković (2003), Building the tagset for Croatian, Formal Description of Slavic Languages, Leipzig, 26-28. studenog 2003.T. Stojanov & K. Vučković & Z. Dovedan & S. Seljan (2004), Načela određivanja sintaktičkih jedinica i analiza glagolne skupine, skup Informatologia. Science and Education, Rogaška Slatina, Slovenija, Prosinac 2004. - u postupku recenziranjaT. Stojanov & K. Vučković & Z. Dovedan (2005), Inductive Morphosyntactic Tagsets, prihvaćen sažetak za izlaganje na međunarodnom skupu Workshop on Computational Modeling of Lexical Acquisition, Split 25-28. srpnja 2005.

U travnju 2003. sudjelovao na konferenciji EACL-03 (11th Conference of the European Chapter of the Association for Computational Linguistics), BudimpeštaU travnju 2004. nalazio se na jednomjesečnom usavršavanju na Sveučilištu u Birminghamu (Engleska) pri Centre for Corpus Linguistics (stipendija British Scholarship Trust).

Glavni istraživač

prof. dr. sc. Zdravko Dovedan

331

Prof. dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.Voditelj projekta «Triplex Confinium» 0130823 (stari broj 0130101)Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za povijestZavod za hrvatsku povijest

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Godišnji izvještaj o radu znanstvenog novaka Hrvoja Petrića (svibanj 2004. –svibanj 2005.)

Hrvoje Petrić je od 2001. godine zaposlen kao znanstveni novak na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Krajem 2001. je izabran u istraživačko zvanje mlađeg asistenta. Kolega Petrić se prvenstveno bavi ekohistorijom (poviješću okoliša) i socioekonomskoj historijom u ranome novom vijeku s trenutnim usmjerenjem na prostor uz rijeku Dravu.

Organizacijski poslovi u projektu Triplex Confinium, odnosno, izvedbenom projektu (subprojektu) Podravsko višegraničje Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta - U projektu «Triplex Confinium – hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu» Hrvoje Petrić je inicirao utemeljenje i vrlo aktivno sudjelovao u radu izvedbenog projekta (subprojekta) «Podravsko višegraničje» kao tajnik i akademski koordinator (od 2005. voditelj). Pored uobičajenih administrativnih poslova, radio je na poslovima izravnog organiziranja međunarodnih znanstvenih skupova, kolokvija, stručnih ekskurzija i redovitih sastanaka. Sudjelovao je na stručno-znanstvenom skupu, odnosno, seminaru za nastavnike povijesti «Ekohistorija i zavičajna povijest» koji se u organizaciji projekta Triplex Confinium i Zavoda za školstvo Republike Hrvatske održao od 26. do 28. kolovoza 2004. u Karlovcu. Na seminaru je sudjelovao kao član pripremnog odbora, voditelj radionice «Povijesna demografija i mogućnosti primjene u radu s učenicima», jedan od predstavljača knjige A. Blanca «Zapadna Hrvatska» i jedan od voditelja terenskog rada (terenske nastave) na pravcu Karlovac-Kapela-dolina Gacke-Velebit. Jedan je od inicijatora pokretanja prvog hrvatskog znanstvenog časopisa za ekohistoriju i ekonomsku historiju «Ekonomska- i eko-historija» koji je pokrenut unutar projekta Triplex Confinium itd.

Ostali istraživački i organizacijski rad u Zavodu za hrvatsku povijest i Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu - Sudjelovao je u tjednim raspravama Centra za komparativnohistorijske i interkulturne studije, kojemu je voditelj prof. dr. sc. Drago Roksandić. Kao stipendist Zemaljske vlade Štajerske (Republika Austrija) je boravio na istraživačkoj stipendiji u Grazu (01.-15. kolovoz 2004.), gdje je radio na izradi svog magistarskog rada. Uz to je kontinuirano istraživao na arhivskoj građi vezanoj uz magistarski rad u više knjižnica te arhiva. Magistarski rad «Koprivnica u 17. stoljeću – demografske, društvene i gospodarske promjene» obranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 29. travnja 2005. godine.

Suradnja u nastavi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu - U akademskoj godini 2003/2004. sudjelovao je u radu seminara (2 sata tjedno) Europske rijeke i ljudi u ranome novom vijeku (u sklopu predmeta Povijest Srednje i

332

Jugoistočne Europe u ranome novom vijeku) pod vodstvom prof. dr. sc. Drage Roksandića te uz suradnju Marka Šarića, mlađeg asistenta u Zavodu za hrvatsku povijest odnosno Odsjeku za povijest. Jedan je od koautora istoimene čitanke za potrebe nastave spomenutog seminara. Sudjelovao je u izvođenju testa iz predmeta Povijest Srednje i Jugoistočne Europe u ranome novom vijeku. U akademskoj godini 2004/2005. je uz sudjelovanje na seminaru iz povijesti Srednje i Jugoistočne Europe u ranome novome vijeku, organizirao je i izvorio samostalnu izbornu nastavu Hrvatski okoliš ranoga novog vijeka u srednjo- i jugoistočno-europskim kontekstima. Hrvoje Petrić svojim sudjelovanjem u nastavi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nastoji studentima prenijeti neposredna iskustva iz vlastitog znanstveno-istraživačkog rada te time izravno doprinosi transferu novih znanstvenih spoznaja u nastavni proces.

Ostale djelatnosti - Uz svoje redovite obveze Hrvoje Petrić je razvio zapaženi rad i izvan matične ustanove. Kolega Hrvoje Petrić je član upravnog odbora Društva za hrvatsku povjesnicu, član izvršnog odbora Povijesnog društva Koprivnica, na II. kongresu hrvatskih povjesničara održanom od 29. rujna do 02. listopada 2004. u Puli izabran je za voditelja Sekcije za gospodarsku povijest Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti. Na II. kongresu hrvatskih povjesničara je imao priopćenje «Hrvatski pogranični gradovi na granici habsburškog i osmanskog imperijalnog sustava u 17. stoljeću u europskom gospodarskom kontekstu». Uz to je urednik multidisciplinarnog znanstvenog časopisa Podravina, član uredništva časopisa za popularizaciju geografije i povijesti Meridijani (prije Hrvatski zemljopis) te glasila Povijesnog društva Koprivnica Scientia Podraviana. Kao član hrvatske delegacije sudjelovao je na 34. kulturno-povijesnom simpoziju Mogersdorf u Nagyatadu (Republika Mađarska), srpanj 2004. godine. International Symposium “New History in New Age: Innovative Approaches and Material on Historical Education”, Euroclio, Kyiv, Ukraine, 14.-16. svibnja 2004. sa priopćenjem: “Report Seminar Regional at Work – Enhancing Regional History Education and Civic Society Common approaches for Bosnia-Herzegovina, Croatia and Federation of Serbia and Montenegro” Bio je predavač na seminarima za stručno usavršavanje na nekoliko županijskih vijeća nastavnika povijesti. Sudjelovao je kao od 23. do 25. rujna 2004. u Sarajevu (Bosna i Hercegovina) na skupu «Enhancing Regional History Education and Civic Society». Također je urednik i koautor pri izradi nekoliko udžbenika, povijesnih čitanki, radnih bilježnica i metodičkih priručnika iz povijesti za osnovne i srednje škole. Dana 07. listopada 2004. na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mariboru (Republika Slovenija) u okviru predstavljanja časopisa «Podravina», studentima povijesti je održao kraće predavanje o mogućnosti hrvatsko-slovenske znanstvene suradnje u gradovima uz rijeku Dravu (u organizaciji doc. dr. Andreja Hozjana). U organizaciji Povijesnog društva Križevci u Kalniku je 8. listopada 2004. sudjelovao na znanstveno-stručnom skupu «Kalničko prigorje – kulturno-povijesna i prirodna baština» sa priopćenjem «Postanak, razvoj i nestanak gradskih naselja (trgovišta) na Velikokalničkom vlastelinstvu». Bio je predsjednik organizacijskog odbora znanstvenog skupa «Braća Radić i razvoj seljačkog pokreta u Podravini» koji se u organizaciji Povijesnog društva Koprivnica održao u Koprivnici 13. studenoga 2004. Na istom znanstvenom skupu sudjelovao je s priopćenjem «Uloga Podravine i Podravaca u počecima seljačkog pokreta braće Radić i u osnivanju HPSS-a». Sudjelovao je na I. skupštini Hrvatske udruge nastavnika povijesti koja se održala 25. studenoga 2004. u Zagrebu, te na znanstvenom skupu o 750 godina Maribora u Sloveniji (Maribor, 2-4. prosinac 2004.). U siječnju 2005.

333

izabran je za potpredsjednika Povijesnog društva Koprivnica. Sudjelovao je radu međunarodne konrerencije: «Gaining Equilibrium? Building from the Local to the Global Perspective». EUROCLIO Annual Conference and Professional Training Development Course, Riga, Latvia, 11-17. travanj 2005.

Ocjena rada znanstvenog novaka - Ocjenjujem da je Hrvoje Petrić u potpunosti ispunjavao povjerene obveze rada na projektu, znanstvenom i nastavnom radu na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te se osobito istaknuo u radu.

/Dr. sc. Drago Roksandić, red. prof./

334

Prof. dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.Voditelj projekta «Triplex Confinium» 0130823 (stari broj 0130101)

Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za povijestZavod za hrvatsku povijest

Zagreb, 25. lipnja 2005. godine

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Godišnji izvještaj o radu znanstvenog novaka Marka Šarića (lipanj 2004. –lipanj 2005.)

Marko Šarić je od 2001. godine zaposlen kao znanstveni novak na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Krajem 2001. je izabran u istraživačko zvanje mlađeg asistenta. Specijalistički interes kolege Šarića prvenstveno je usmjeren na povijest Jugoistočne Europe u ranom novom vijeku s posebnim naglaskom na povijest vlaških društava u istočnojadranskom zaleđu te vojnokrajiških sustava na tromeđi Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Osmanskog Carstva.

Istraživački i organizacijski rad u projektu Triplex Confinium i Zavodu za hrvatsku povijest - U projekt “Triplex Confinium– hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu ” prof. Marko Šarić uključio se 1999. godine, a tijekom svibnja i lipnja mjeseca 2001. preuzima dužnost tajnika projekta koju i danas obnaša. Sudjelovao je na stručno-znanstvenom skupu, odnosno, seminaru za nastavnike povijesti «Ekohistorija i zavičajna povijest» koji se u organizaciji projekta Triplex Confinium i Zavoda za školstvo Republike Hrvatske održao od 26. do 28. kolovoza 2004. u Karlovcu. U jesen 2004. sudjelovao u osnivanju Međusveučilišnog, interdisciplinarnog i revitalizacijskog projekta «Titius» u kojem obnaša dužnost tajnika. Sudjelovao je u tjednim raspravama Centra za komparativnohistorijske i interkulturne studije, kojemu je voditelj prof. dr. sc. Drago Roksandić. Predao je rukopis magistarskog rada Dinarski Vlasi između Osmanskog Carstva i Venecije: povijest pravnih institucija jednog krajiškog društva (15.-17. stoljeće), a obrana bi mogla uslijediti tijekom ovog ljeta.

Suradnja u nastavi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu - Do 1. listopada 2004. obnašao je dužnost koordinatora Dislociranog studija povijesti na Odjelu za humanističke studije Sveučilišta u Splitu. U akademskoj godini 2004/2005. sudjelovao je u radu seminara Vojnokrajiška društva na prostoru hrvatskih zemalja u ranom novom vijeku (u sklopu predmeta Hrvatska povijest od 16. do 18. stoljeća) pod vodstvom prof. dr. sc. Nenada Moačanina te uz suradnju mr. sc. Nataše Štefanec i mr. sc. Kornelije Jurin-Starčević. Jedan je od koautora istoimene čitanke za potrebe nastave spomenutog seminara. U akademskoj godini 2004/2005. sudjelovao je također i na seminaru Povijest Srednje i Jugoistočne Europe: temeljni historiografski problemi u sklopu predmeta Povijest Srednje i Jugoistočne Europe u ranome novome vijeku, pod vodstvom prof. dr. sc. Drage Roksandića te uz suradnju Hrvoja Petrića,

335

mlađeg asistenta u Zavodu za hrvatsku povijest odnosno Odsjeku za povijest. Organizirao je i izvodio samostalnu izbornu nastavu Vlaške zajednice na osmansko-mletačkom krajištu u 16. i 17. stoljeću. Marko Šarić svojim sudjelovanjem u nastavi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nastoji studentima prenijeti neposredna iskustva iz vlastitog znanstveno-istraživačkog rada te time izravno doprinosi transferu novih znanstvenih spoznaja u nastavni proces.

Ocjena rada znanstvenog novaka - Ocjenjujem da je Marko Šarić u potpunosti ispunjavao povjerene obveze rada na projektu, znanstvenom i nastavnom radu na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te se osobito istaknuo u radu.

/Dr. sc. Drago Roksandić, red. prof./

336

Fakultetskom vijeću

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Ocjena doktorskog rada Jelene Šesnić pod naslovom «E Pluribus Unum»:

Identity Politics and the Construction of Ethnicity in Contemporary US Fiction («E

pluribus unum»: politika identiteta i uobličavanje etničnosti u suvremenoj američkoj

prozi).

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na sjednici održanoj 15.

lipnja 2005., imenovalo nas je (odlukom br. 3804-320-05-2) u stručno povjerenstvo

za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Jelene Šesnić, pod naslovom «E Pluribus Unum»:

Identity Politics and the Construction of Ethnicity in Contemporary US Fiction» («E

pluribus unum»: politika identiteta i uobličavanje etničnosti u suvremenoj američkoj

prozi). Sukladno toj odluci Vijeća, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Doktorska disertacija Jelene Šesnić pisana je engleskim jezikom i opsegom

broji 413 stranica. Nakon Uvoda (čije upitne formulacije, što je to novo kod novih

etniciteta i što je to etnično u američkoj etničkoj književnosti, na neki način sažimlju

zacrtanu temu rada), preostalih pet poglavlja nose sljedeće naslove: 1. Užitci i zamke

pluralnosti, 2. Ostrašćeni diskurs i 'zanosna politika': kulturalni nacionalizam i etnički

preporod, 3. Dozivajući novi subjekt: 'etničke feministkinje', 4. Pograničja/kontaktne

zone: ponovno posvjetovljenje etniciteta i 5. Dijasporijski identiteti: slamanje i

ponovno uobličenje etniciteta. Nakon toga slijedi kratka koda, popis mnogobrojnih

bibliografskih jedinica i sažetci na engleskom i hrvatskom jeziku.

Određujući SAD kao zemlju useljenika Šesnić na samom početku disertacije

izdvaja to obilježje kao ključan formativni čimbenik uobličenja američkog identiteta i

popratne mu mitologije. Anticipirajući svoju kasniju argumentaciju, ona podcrtava

mijene kroz koje su prolazile interpretacije načina ali i značaja tog useljeničkog

iskustva. Određujući vremenski raspon na koji će se usredotočiti u svojoj analizi,

Šesnić ističe činjenicu kako su se u razdoblju nakon 1965. godine promijenili uvjeti

337

opstanka ali i same odrednice koje označuju američki identitet. Za razliku od ranijih

modaliteta asimilacije, tijekom drugog dijela dvadesetog stoljeća promijenilo se

poimanje «pripadnosti i akulturacije» što «implicira da se kooptirajuća fantazija

imigracijske paradigme mijenja ali da i dalje snažno djeluje unutar američkog

imaginarija». Osvrtom na povijest etničkih studija u SAD, Šesnić izlaže dijakroniju

«mehanizama predstavljanja» i naglašava kako recentne konceptualizacije pojava koje

su u središtu njezina zanimanja – etničnost, identitet, nacionalnost – naglašavaju

njihovu konstruiranu narav. Omeđujući svoje istraživanje, Šesnić u uvodnim

bilješkama izdvaja američke etničke književnosti kao predmet analize. Istaknuvši

psihoanalitičku teoriju i rodne studije kao teorijske paradigme kojima će ponajviše

pribjeći u analizi, Šesnić ipak podcrtava svoju usredotočenost na književne tekstove,

omeđujući na taj način disciplinarno ishodište istraživanja. Na kraju Uvoda Šesnić

nudi tablicu na kojoj zorno prikazuje četiri modela kojima će u nastavku pristupiti

problematici etniciteta ali i odabranom književnom korpusu. Ta tablica koju, kao što

autorica piše, valja poglavito shvatiti kao «hermeneutičko oruđe», prikazuje četiri

modaliteta uobličenja etničkog identiteta («kulturni nacionalizam», «etničke

feministice», «pograničja/kontaktne zone», «dijaspora») koja se nadalje razrađuju po

desetljećima, po prostornom opsegu, po žanru i, naposljetku, po piscima kojima će se

ona baviti u nastavku rada. Ta će četiri modela konceptualizacije etniciteta poslužiti

Šesnić da u svojoj analizi ispita implikacije književnog korpusa koje na domišljat i

izazovan način «proširuju zemljopisne i pojmovne granice suvremene američke

književnosti».

Šesnić započinje prvo poglavlje historijatom sintagme/lozinke «E pluribus

unum» koju je moguće čitati kao alegoriju stvaranje američke nacije. Odnosi koji se

uspostavljaju između mnoštva useljeničkih različitosti i projekcije jedinstvenog

identiteta uvažavaju se kao temeljni proces uobličenja američke stvarnosti.

Objašnjavajući opravdanost vremenskog okvira istraživanja, Šesnić indicira novine

koje su obilježile američku imigraciju u razdoblju nakon 1965. godine. Potkrepljujući

tu tvrdnju ona čita službeni američki Popis stanovništva kao «tekst» koji ne samo da

pasivno evidentira činjenično demografsko stanje nego, mnogo važnije za analizu,

koji također kao «aktivan mehanizam» svojim klasifikacijskim strategijama konstruira

različite etničke identitete. Razrađujući tri alternativna poimanja etniciteta –

dijasporijsko, manjinsko, panetničko – Šesnić pokazuje kako u rečenom razdoblju ti

novi modeli tumačenja subvertiraju «redukcionistički i bipolarni sustav rase» u SAD.

338

Nakon prikaza različitih poimanja rase Šesnić u nastavku izlaže teorijska promišljanja

tvorbe identiteta kojim se ukazuje na pojmovnu kompleksnost rasprave o identitetu. U

zadnjem odjeljku poglavlja ona se vraća književnoj problematici i uplivu etničkih

čitanja na kanon američke književnosti. Ocrtavanjem povijesti imigracijskih kretanja,

raspravom o temeljnim pojmovima kojima će se služiti u svojoj analizi i posljedicama

koje uvažavanje etničnosti ima na američku književnost, Šesnić je na suvisao način

naznačila referentni okvir unutar kojega će se kretati njezina čitanja.

Drugo poglavlje posvećeno je kulturalno nacionalnom modelu etničke

tekstualne produkcije. Oslanjajući se na psihoanalitička tumačenja tvorbe identiteta,

Šesnić obrađuje programske spise vremenski prve faze «etničkog preporoda»

usredotočujući se na strategije «izmišljanja potencijalnih nacija». «Afektivna

mobilizacija» etničkih skupina u tom modelu upisuje razliku prema većinskoj kulturi

no neprestance se u argumentaciji naglašava činjenica da se u toj fazi povlašćuju

muške vrijednosti. Šesnić svoju tvrdnju potkrjepljuje uvjerljivim čitanjima Shawn

Hsu Wonga i Oscara Zete Acoste kao temeljnih tekstova konstruiranja kolektivnog

identiteta putem «intenzivne remaskulinizacije i rasno/etničkog osvješćivanja».

Anticipirajući sljedeći korak svoje argumentacije, Šesnić u zaključku poglavlja skreće

pozornost na činjenicu da su ta prvotna oglašavanja etničkog preporoda izostavljali

ženski etnički identitet.

Treće poglavlje fokusirano je na onaj trenutak i one spisateljice koje su

prihvatile izazov te praznine i na različite načine nastojale upisati žensku etničku

nazočnost. Oslanjajući se na psihoanalitičku i feminističku teoriju, Šesnić opisuje

kako ženske spisateljice interveniraju u etničke samoprojekcije uprizorujući rodnu

perspektivu. Ističući neophodnost uvažavanja rodne razlike Šesnić opisuje kako one

ocrtavaju «polje razlike» koje naknadno upućuju izazov «primarnosti originalnih

razlika impliciranih u stvaranju nacije». Iz tog polja narastaju priče zatomljene u

prethodnoj konfiguraciji. Ovom se prigodom to oglašavanje roda ilustrira na

tekstovima afroameričkih spisateljica Alice Walker i Toni Morrison kao i djelu

azijsko-američke spisateljice Maxine Hong Kongston. Čitanje tih tekstova pokazuje

potencijalno eksplozivan sraz kulturno nacionalne i feminističke paradigme ali i mjeru

u kojoj upisivanje roda podlokava i jednu i drugu.

Četvrto poglavlje obrađuje model «alternativnih» kontaktnih zona. S jedne

strane, to su prostori koji se, izdvojeni, nalaze unutar granica SAD ali i oni prostori

koji nadilaze državne međe. Izdvajajući američki jugozapad i ameroindijanske

339

rezervate kao primjer takvih «zona dodira», Šesnić na tim prostorima traga za

glasovima koji subvertiraju dominantni nacionalni diskurs i koji vrše revalorizaciju

naslijeđenih vrijednosnih sustava i sankcioniranih predaja. U ovoj dionici analize

valja istaći uporabu postavki «border studies» kao nove discipline i načina kako ju

Šesnić povezuje s inim drugim teorijskim paradigmama. S obzirom na književnost,

Šesnić je mišljenja da ako joj pristupamo iz granice, dakle iz pozicije koju impliciraju

rečena preosmišljavanja, američka će književnost i njezina «povijesna genealogija»

kazivati jednu posve drugu priču.. Ilustrirajući model koji možda više od drugih

problematizira legitimitet američkog nacionalnog identiteta, Šesnić nudi čitanje djela

amerindijanskog autora Shermana Alexieja i Chicano spisatelja Rolanda Hinojose i

Denise Cháveza.

U petom poglavlju Šesnić se bavi etnicitetom unutar postmoderniteta i piscima

koji pripadaju toj dijasporijskoj matrici, zajednicama u egzilu. Za razliku od

tradicionalne američke mitologije useljavanja i akulturacije ti najnoviji izdanci

useljeničkog iskustva, poglavito kubansko-američki i haićansko-američki pisci,

stvaraju dijasporični korpus koji kao da opstoji u prostoru između dvije nacije, gdje je

često na djelu sraz dvaju jezika i dviju povijesno-društvenih realnosti. Šesnić

prikazuje kako je kod tih pisaca razvidna određena dvojnost, kako se oni u novoj

sredini ne umiju otkinuti od pritege zemlje porijekla. Osnažujući svoju argumentaciju

teorijom traume, Šesnić je svjesna da uočene promjene problematiziraju sam pojam

etniciteta i postavlja mogućnost da je u ovom slučaju na djelu novi diskurs. Kao i

«zone dodira» koje upućuju snažan izazov legitimitetu američkog identiteta iznutra,

dijasporični korpus tekstova pozicionira američki identitet u kontinentalna strujanja

izazvana širim globalizacijskim procesima.

U zaključku rada Šesnić sažimlje svoje nalaze i ustvrđuje da je tijekom

razdoblja koje pokriva njezino istraživanje došlo do nastanka nove paradigme etničkih

odnosa unutar američkog nacionalnog korpusa. Kao što je na nekoliko mjesta u samoj

analizi pokazala, prevlast «bjelačke» alegorije primjerenog nacionalnog subjekta

nipošto nije uništena, ona je i dalje djelotvorna na štetu etničko/rasno obilježenih

subjekata i zajednica, ali odnosi između tih sastavnica nisu niti jednosmjerni niti

neupitno hegemonijski. Iz tih međuodnosa iznjedren je novi krajolik američkog

mozaika koji je nužno uvažiti želi li se govoriti o književnom stvaralaštvu na

američkom kontinentu.

340

Rad Jelene Šesnić počiva na dobrom poznavanja korpusa američkog etničkog

pisma ali isto tako njezin pristup svjedoči o zavidnoj teorijskoj potkovanosti koju je

ona vješto primijenila u ocrtavanju ali i tumačenju možda najvažnije sastavnice

američkog identiteta. Predočujući kronološke i fenomenološke zaokrete u

paradigmama percipiranja etniciteta i veza koje etnicitet ima s američkom nacijom,

ona je ponudila uvjerljiv način da se o pojavi etniciteta u širem povijesno-društvenom

kontekstu (ali isto tako i pri čitanju suvremene američke književnosti) progovori na

analitički razrađen način. Upravo su četiri modela, na temelju kojih organizira svoju

disertaciju, ponudila sustavan pristup problematici koja se na paradoksalan način

često nedovoljno diferencira i po sadržaju ali i po vremenu nastanka. Koliko god

analiza svjedoči o teorijski osviještenom uratku, u njemu se nipošto ne zanemaruje

književnosna dimenzija odabranih tekstova. Rad Jelene Šesnić napisan je u duhu

suvremenih čitanja književnosti i načina kako je ona ukotvljena unutar pripadnih joj

kulturalnih matrica. Rezultati do kojih je došla i u teoretiziranju zacrtane problematike

ali i u interpretacijama odabranih književnih predložaka predstavljaju originalan

prilog izučavanju američke književnosti i kao takvi predstavljat će nezaobilaznu

referenciju u izučavanju etničkog pisma u SAD. Stoga predlažemo Vijeću da prihvati

naš pozitivni izvještaj i uputi kandidatkinju Jelenu Šesnić na daljnji postupak u

stjecanju stupnja doktora znanosti.

U Zagrebu, 23. lipnja, 2005. godine

dr.sc. Borislav Knežević, doc., predsjednik povjerenstva

dr.sc. Stipe Grgas, red. prof., član povjerenstva

dr.sc. Sonja Bašić, profesor emeritus, članica povjerenstva

Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka za anglistiku 27. lipnja 2005.

341

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA FILOZOFIJU

Zagreb, Ivana Lučića 3.

Predmet: Ocjena doktorske disertacije mr.sc. Aleksandre Golubović

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 13. lipnja 2005. imenovani smo za članove stručnog povjerenstva koje će ocijeniti doktorsku disertaciju mr.sc. Aleksandre Golubović pod naslovom Religiozno egzistiranje kao vrhunac egzistiranja kod Kierkegaarda.U skladu s time podnosimo Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Mr.sc. Aleksandra Golubović, asistentica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, predala je, izvršivši prije toga sve obveze koje se zahtijevaju od pristupnika kojima je odobrena tema disertacije izvan doktorskog studija u propisanom broju primjeraka rukopis disertacije pod naslovom Religiozno egzistiranje kao vrhunac egzistiranja kod Kierkegaarda. Disertacija obasiže ukupno 298 stranica računalnog ispisa (od toga 283 stranice osnovnog teksta, te 12 stranica bibliografije, koja obuhvaća 24 Kierkegaardova djela i 124 djela sekundarne literature na hrvatskom, talijanskom, engleskom i španjolskom jeziku, kao i tri stranice sažetka na engleskom jeziku te životopis). Osnovni se tekst sastoji iz sljedećih poglavlja: 1. Uvod (Povijest problema), 2. Životopis (Kierkegaardov životopis, Odnos autora s ocem, Odnos autora sa zaručnicom, s Odnos autora danskom Crkvom – kršćanstvom svoga vremena, Odnos s Lutherom i Hegelom), 3. Kierkegaardova antropologija (Uvod, Kierkegaardova antropologija, Pojedinac, Temeljne čovjekove uvjetovanosti, Problematika definiranja čovjeka, Negacija pojedinca, Pojedinac kao mogući apsolut, Autentično egzistiranje, Postoji li predodređenost za određeni način egzistiranja, Čovjek – pod prirodnim i povijesnim vidom, Čovjek kao biće u ostvarenju, Čovjek u borbi sa samim sobom, Definicija čovjeka prema Kierkegaardu, «Homo viator» bez cilja?, Idealna verzija: univerzalan čovjek, Problematika odabira načina egzistiranja, Čovjekova otvorenost za više ciljeve, Tipovi čovjeka u Kierkegaardovim djelima, kako se ponovno vratiti samom sebi?, Prepreke na putu do čovjekova egzistencijalnog ostvarenja, Subjektivna istina, Egzistencija na putu prema vrhuncu, Mogućnost egzistencijalne misli, Nedostaci estetičkog stadija, Egzistencija zahtijeva odluku kako bi napredovala, Egzistencija predstavlja sukob opozicija?, Pokušaj definiranja egzistencije kao takve, Čovjekov izbor etičke egzistencije, «Viša» definicija egzistencije – prema Kierkegaardu), 4. Etičar (Uvod, Izbor ili odluka čini čovjeka etičkog opredjeljenja, Postati čovjek znači postati subjekt, Kierkegaardovo poimanje etičkog jastva, Etička egzistencija usredotočena na samu sebe, Kriza u kojoj se etičar nalazi, U etici proučavam samog sebe, «Sintezom» do etičara, Mogućnost postojanja apsolutne etičke egzistencije, Apsolutni ja unutar etike i apsolutni ja unutar religije, Apsolutni ja uključuje duhovni ja, Mišljenje - unutar etičke egzistencije, Definicija čovjeka: tijelo i duša – i treći element: duh, «Etička» egzistencija – kao ona koja prethodi religioznoj, Čovjekov strastveni interes za egzistiranje, Duh i subjektivnost),

342

5. Religiozni «ja» (Uvod, Nastanak ili formiranje religioznog ja?, «Konačno sam postao svoj, autentičan», Etička vizija i njezine granice, Narav etičkog izbora koji se pretvara u religiozni izbor, Apsolutnost ljudskog izbora kojeg karakterizira vjera, Uvjetovanost religioznog izbora, Subjekt zainteresiran za samog sebe na novi religiozni način, Religiozna osoba – idealna egzistencija?, Slobodan etički izbor koji prelazi u sferu religioznosti, Istina kao osoba, «Ja» u Bogu ili religiozni ja, Kajanje, Uzimam samog sebe iz ruku Božjih, «Nametnuti» izbor, Prepreke na putu do religioznog ja, Grijeh, Opravdanje religioznog ja, Tek je čovjekov «religiozni ja» apsolut, Uloga patnje unutar religioznog ja, Kršćanska ili samo ljudska savjest?, Kršćanski duh, Veza koja spaja etički i religiozni stadij), 6.Vjera i racionalnost (Uvod, Vjera i racionalnost – spoznajni problem, Kako teče postupak stjecanja znanja?, Strast koja nadilazi razum i upravlja se k vjeri, Odabir istina, Važnost svijesti o grijehu, Kršćanstvo – doktrina ili komunikacija egzistencije?, Pitanje istine, Odabir trenutka za vjeru, Paradoks mišljenja i paradoks vjere, Nedostatnost etike), 7. Kierkegaard u Hrvata (Uvod, Tragovi egzistencijalizma u hrvatskih filozofa, Stav prema egzistencijalizmu kao novom filozofskom pravcu), 8. Zaključak (Razvoj evolutivne misli Soerena Kierkegaarda, Religiozni ja – vrhunac egzistiranja, Pojedinac, Subjektivan odabir objektivnog cilja?, Rasprava o dokazivanju Božje egzistencije, Beznađe i strast, Kontradiktorna egzistencija, Estetski i etički stadij, Učitelj: uvjet i istina, Svijest o grijehu, Sažetak rada).Polazeći od osnovnog pitanja danskog filozofa Sœrena Kierkegaarda što čovjeku predstavlja najviši životni cilj i kako se do njega dolazi, autorica to pitanje u sklopu Kierkegaardova odgovora proširuje i pitanjem zbog čega neki ljudi postaju religiozni i smatraju da je takav način života ono najviše što se može poželjeti i ostvariti dok drugi nikada ne otkriju privlačnost te ideje, držeći da upravo Kierkegaardovo uvjerenje da se njegova zadaća sastoji u izlaganju religioznog načina života nudi poticaje za valjano problematiziranje spomenutih pitanja. Važnim momentom Kierkegaardove filozofije ona smatra kritiku samorazumljivosti pojma čovjek, na temelju koje se profilira jedna egzistencijalistički usmjerena antropologija. Opredjeljenje za egzistencijalistički pristup motivirano je uvjerenjem da se na taj način može prevladati apstraktan pristup, kojim se čovjek zatvara unutar općih karakteristika roda. Posredstvom egzistencijalističkog pristupa dospijeva se do promatranja čovjeka kao dinamičnog i konkretnog bića, ali se tu odmah nameće pitanje ne označava li egzistencijalizam izolacionističko zatvaranje unutar konkretne pojedinačnosti, koje vodi čak i solipsizmu.

Iznimnu pozornost autorica posvećuje Kierkegaardovoj biografiji, a to opravdava time što upravo životopisni podaci objašnjavaju zbog čega je temeljna motivacija cjelokupne Kierkegaardove filozofije proizlazi iz pitanja koje glasi: Kako postati kršćaninom? Kierkegaardu je to pitanje legitimno stoga što on uviđa da u vremenima kada je kršćanstvo svedeno na puku doktrinu većina ljudi koji sebe drže kršćanima uistinu to nije, oni su tek deklarirani kršćani, čije se shvaćanje i življenje kršćanstva ispostavlja posve neprimjerenim izvornom ili istinskom kršćanstvu. Ujedno je to i pitanje koje se danskom misliocu iskazuje kao pitanje od životne važnosti, te mu on pristupa s najgorljivijom nadom i sa strepnjom od mogućeg izostanka pravog odgovora. Oblikujući odgovor prema kojemu bi pravo kršćanstvo bilo komuniciranje kršćanske egzistencije (a ne ispovijedanje neke doktrine), Kierkegaard postavlja pitanje na koji način čovjek uopće postaje čovjek, da bi naposljetku postajanje čovjeka čovjekom izjednačio s postajanjem čovjeka kršćaninom.

343

Drugo poglavlje («Kierkegaardova antropologija») usredotočuje se na autoričinu rekonstrukciju Kierkegaardova poimanja čovjeka. Kierkegaard obrađuje više tipova čovjeka odnosno više načina egzistiranja, pri čemu je bitno da pojedinac sam odlučuje koji će tip egzistiranja odabrati. Kierkegaard, napominje autorica, ni na koji način ne želi nametati svoje ideje, nego hoće potaći na razmišljanje i na slobodan odabir načina egzistiranja. U tom je sklopu od ključne važnosti njegov uvid prema kojemu je ključna egzistencija, a ne teorija; prema autorici osnovni motiv uspostavljanja primata egzistencije nad teorijom i općenito znanjem sastoji se u tjeskobi danskog filozofa izazvanoj uvjerenjem da je njegovo vrijeme pobrkalo prioritete, koje se on želi osloboditi tako da čovjeku vrati izgubljeno dostojanstvo. Čovjekov pokušaj apsolutnog samoostvarenja rezultira tipovima estete, etičara i religioznog čovjeka, koji svi vjeruju da mogu postići krajnji cilj, dakle da se mogu ostvariti vlastitim snagama. Upravo to uvjerenje Kierkegaard dovodi u pitanje, da bi konačno religiozan tip čovjeka proglasio optimalnim modelom samoostvarenja, ali isključivo pod pretpostavkom uspostavljanja odnosa izolirane individue s Bogom. U tom se kontekstu oblikuje Kierkegaardova antropologija, obilježena individualističkom koncepcijom prema kojoj je postajanje čovjekom moguće tek pojedincu, a nipošto bilo kakvoj skupini ili masi ljudi.Etički tip ostvarenja čovjeka, koji je po polazišnoj autoričinoj hipotezi trebao biti primjeren put potpuna čovjekovog ostvarenja, iskazuje se u konačnici kao ograničen, utoliko što se zaustavlja na čisto ovozemaljskoj razini, kao što to autorica demonstrira u trećem poglavlju disertacije. Težeći prekoračivanju čisto ljudske ovozemaljske razine, Kierkegaard suspendira etiku u ime više, religiozne razine egzistiranja, koja čovjeka otvara spram dimenzije vječnosti i u kojoj je sadržana ona dimenzija ljudskosti koja predstavlja vrhunac čovjekova ostvarenja. Analizi Kierkegaardove koncepcije čovjeka u religioznom stadiju posvećeno je četvrto poglavlje disertacije. Religiozni stadij obilježen je time što čovjek u interakciji svoje slobodne odluke i Božje milosti može postati kršćaninom, u čemu je sadržana jedina mogućnost ostvarenja čovjeka, i to tako što se postaje religioznim apsolutnim Ja. Autorica veoma pažljivo razdvaja dva tipa religioznosti koji se sreću u Kierkegaardovoj filozofiji religije: prvi tip («religioznost A») je tzv. naravna religioznost, dok je drugi tip («religioznost B») nadnaravan i moguć samo u okviru kršćanstva s obzirom na njegov karakter objavljene religije. Dok je prvi tip religioznosti vezan uz ideju, dotle je drugi tip vezan uz osobu, i upravo se taj drugi tip religioznosti danskom filozofu iskazuje kao apsolutno nadmoćan svim drugim oblicima egzistiranja. Čovjek koji se odlučio za istinu koja je zapravo osoba odlučio se prema Kierkegaardu za egzistencijalno shvaćenu istinu koja je ujedno i najviša istina kršćanstva, pri čemu se otvara pitanje neminovnosti odabira u donošenju egzistencijalnih odluka («ili-ili»), neminovnosti koja onemogućuje bilo koje treće rješenje. Budući da je Isus Krist, kriterij višeg tipa religioznosti, kontradiktoran utoliko što posjeduje dvostruku (božansku i ljudsku) narav, jasno je da će i ljudska egzistencija biti obilježena kontradiktornošću. Kao sinteza vremenitoga i vječnoga čovjek potrebuje pomoć izvana, da bi uspostavio ravnotežu, bez koje prema danskom misliocu nema potpunog čovjeka.U petom poglavlju autorica istražuje Kierkegaardov pristup spoznajnom problemu, pri čemu danski mislilac usredotočuje problem spoznaje na religioznu spoznaju. Pitajući o samoj mogućnosti religiozne spoznaje, o odnosu te spoznaje i racionalnosti kao općeg obilježja čovjeka, o odnosu iracionalne vjere i moguće osebujne racionalnosti religiozne spoznaje, o vezi između vjere i spoznaje, te o granice spoznajnog zadiranja u vjeru, Kierkegaard dospijeva do uvida prema kojemu je spoznaja nužna za to da bi se dospjelo do vjere, ali sama po sebi ona nije i dovoljna. Slično Kantu, i Kierkegaard

344

je morao ukinuti znanje (odnosno precizirati granice znanja) kako bi otvorio prostor za vjeru, koja predstavlja drugu vrstu znanja u odnosu na razumsko znanje. Pitajući što je to vjera, on je konačno definira kao paradoks, dakle kao strast mišljenja i egzistiranja, u okviru čega se otvara i pitanje egzistencijalne istine, one ideje za koju je čovjek spreman živjeti i umrijeti. Ideja zbog koje će svatko živjeti i umrijeti ne mora biti nikakva apstraktna ideja. Dapače, prema Kierkegaardu se radi o tomu da se ideju nadomjesti osobom, i to ne bilo kojom osobom, već Isusom Kristom kao vezom između sadašnjosti i vječnosti. Budući da je čitav projekt čovjekova života stvar egzistencijalne naravi, tu se ne traži uobičajeno shvaćanje istine kao adekvacije ili korespondencije, nego se Bog ispostavlja kao apsolutan i vječan jamac istinitosti. Božju pak opstojnost Kierkegaard dokazuje time što pitanje o opstojnosti proglašava besmislenim.Šesto poglavlje, najoskudnije od svih, posvećeno je pokušaju rekonstrukcije recepcije Kierkegaardove filozofije (ali i općenito egzistencijalizma) među hrvatskim filozofima. Autorica je tu posvetila posebnu pozornost katolički orijentiranim filozofima, naglasivši da su pojedini među njima unatoč nepovoljnom mišljenju koje je u službenim crkvenim krugovima vladalo o egzistencijalizmu (što se može ilustrirati i pismom pape Pija XII. u kojemu se sugerira odbacivanje egzistencijalnog viđenja života i vjere) afirmativno recipirali Kierkegaardovo egzistencijalno viđenje života, u čemu bi se prema njoj mogla naći potvrda za tezu o potpunom ostvarenju i egzistencijalnom vrhuncu čovjeka koji je prešao u religiozni stadij. Druge autore koji obilježavaju recepciju Kierkegaardove filozofije kod nas autorica je obradila veoma oskudno i nepotpuno, no to i nije bio predmet disertacije.U svojem pristupu Kierkegaardovoj filozofiji autorica je stavila naglasak na ona djela koja su posebno relevantna za problematiku disertacije danu već i samim naslovom (u prvom redu na djela Filozofsko trunje, Postila i Bolest na smrt, koja prema njezinoj prosudbi imaju najveću filozofijsku vrijednost), ali je također uzela u obzir cjelinu Kierkegaardova opusa, kao i niz relevantnih interpretacija, u prvom redu onih recentnijega datuma.U ovoj izvornoj filozofijskoj monografiji autorica je uspješno rekonstruirala evolutivni razvitak Kierkegaardove misli i ukazala na bitne aspekte njegove filozofije, posebice njegove antropologije i filozofije religije,te je time oblikovala prvo sustavno djelo o kontroverznom – ali veoma utjecajnom - preteči egzistencijalizma u našoj zemlji. Njezin rad svakako udovoljava standardima koji se zahtijevaju od doktorskih disertacija u području filozofije.

Na temelju navedenoga predlažemo Vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije mr. sc. Aleksandre Golubović pod naslovom Religiozno egzistiranje kao vrhunac egzistiranja kod Kierkegaarda, te da joj omogući nastavak postupka stjecanja doktorata znanosti.

U Zagrebu, 16. lipnja 2005.

Članovi Stručnog povjerenstva:

Prof. dr. sc. Hotimir Burger

Prof. dr. sc. Lino Veljak

Prof. dr. sc. Ivan Koprek, FFDI

345

ODSJEK ZA GERMANISTIKUFILOZOFSKOG FAKULTETASVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 9. lipnja 2005.

Predmet: Ocjena doktorskog rada mr.sc. Gorana Lovrića pod naslovom «Pripovijedanje i pripovjedač u austrijskom Heimat- i Anti-Heimatromanu»

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 11. svibnja 2005. godine imenovani

smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Gorana Lovrića pod

naslovom «Pripovijedanje i pripovjedač u austrijskom Heimat- i Anti-

Heimatromanu», te Vijeću podnosimo sljedeći

I Z V J E Š T A J

Mr. sc. Goran Lovrić, viši lektor na Odjelu za njemački jezik i književnost

Sveučilišta u Zadru, u svom radu zahvaća jedan od središnjih pripovjednih žanrova

austrijske književnosti u razdoblju od kraja 19. do kraja 20. stoljeća: riječ je o – u sebi

vrlo raznolikom, pa i proturječnom – korpusu zavičajne proze, korpusu koji u sebi

obuhvaća djela što regionalnu sredinu nekritički slave i djela što zavičaj i svekoliku

zavičajnu problematiku promatraju u vrlo kritičkom svjetlu. Sličan fenomen se u

Austriji, ali i drugdje na njemačkom jezičnom prostoru, napose na njegovu Jugu,

zapaža i u drugim dvama književnim rodovima, u poeziji («dijalektalna lirika») i

drami («pučki komad»).

U analizi korpusa, koji – kako se vidi u naslovu rada – dijeli prema u kritičkoj

literaturi uvriježenim nazivima «zavičajni» (Heimat-) i «anti-zavičajni roman» (Anti-

Heimatroman), Lovrić polazi od njegovih temeljnih pripovjednih struktura i pritom

jasno pokazuje kako tradicionalnost u prikazu zavičaja mahom korespondira s

konvencionalnim narativnim postupcima, dok se kritički odnos prema regionalnoj

sredini najčešće posreduje kompleksnijim načinima pripovijedanja.

346

Disertacija Gorana Lovrića obuhvaća ukupno 319 stranica i podijeljena je u

devet poglavlja: u prvome, uvodnom kandidat razlaže pojmove «zavičajne» i «anti-

zavičajne» književnosti i romana, daje pregled kritičke literature o tom korpusu (a

napose središnje studije Karlheinza Rossbachera o «zavičajnoj umjetnosti»), te iznosi

mogućnosti određenja specifično austrijske «anti-zavičajne» književnosti. Drugo

poglavlje donosi pregled novije teorije pripovijedanja, u prvom redu one njemačke

(Stanzel) i francuske (Genette), u kojima pristupnik uglavnom nalazi metodološko

uporište svog rada.

U sljedeća četiri poglavlja Lovrić iznosi središnji dio svog rada – prikaz

istraživanog korpusa na primjeru najvažnijih autora i njihovih reprezentativnih djela.

Treće poglavlje, posvećeno starijem zavičajnom romanu, najvećim se dijelom temelji

na analizi romana dvojice klasika žanra s kraja 19. stoljeća (Peter Rosegger, Jakob der

Letzte, Ludwig Ganghofer, Der laufende Berg, Der Dorfapostel) te njegova

najznačajnijeg predstavnika u prvoj polovici 20. stoljeća (K.H. Waggerl, Brot).

Tradicionalnost tematike «zavičajnog romana», ističe Lovrić, u mnogočemu

odgovara konvencionalnosti pripovjednog postupka. Ne čudi stoga što narativnu

strukturu starijeg odvjetka žanra u najvećoj mjeri određuje prisutnost autorskog

pripovjedača kojim pisac čitatelju posreduje «manje-više otvorene komentare o

zbivanjima i prikaz vlastitih stavova o širim društvenim odnosima» (str. 272). Ipak,

zapaža pristupnik, slika 'ovlasti' autorskog pripovjedača u djelima pojedinih pisaca

vrlo je diferencirana. Dok Roseggerov sveznajući pripovjedač ima potpun pregled nad

vremenskim tijekom zbivanja i nad mislima junaka, te se ne suspreže od iznošenja

socijalnih i političkih stavova samog autora – inače deklariranoga pučkog

prosvjetitelja, odgovarajuća je pripovjedna instanca u Ganghoferovim djelima znatno

diskretnija: suzdržanijom primjenom 'znanja' autorskog pripovjedača i umješnijim

korištenjem klišeja pripovjednih tradicija Ganghofer, taj prvak konzervativnog

«pokreta zavičajne umjetnosti», u potpunosti odgovara obzoru očekivanja većine

čitatelja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Sličnu umješnost pokazao je i posljednji od trojice obrađenih pisaca

tradicionalnoga zavičajnog romana, Karl Heinrich Waggerl, ujedno i jedan od

zapaženijih autora nacionalsocijalistički inspirirane književnosti «krvi i tla».

Waggerlove narativne strukture ne temelje se isključivo na autorskom pripovjedaču,

nego su u velikoj mjeri određene i prisutnošću personalne pripovjedne instance.

Unatoč postupnim promjenama, u prvom redu prilagodbama tehnika pripovijedanja,

347

«zavičajni roman» obilježuje – zaključuje Lovrić – «istoznačnost vrijednosnih sudova

različitih pripovjedača s prikazanim fikcionalnim svijetom i zbivanjima u obrađenim

djelima. Stavovi preuzeti od pokreta zavičajne umjetnosti, koje zastupaju autorski

pripovjedači u svojim esejima ili personalni pripovjedači u razgovorima i

komentarima, potvrđuju se i u radnji romana.» (str. 278)

Dok se pomaci u primjeni novih pripovjednih tehnika u «zavičajnom romanu»

– usporede li se s inovacijama u djelima vodećih suvremenih književnika – odvijaju

vrlo sporo i postupno, korpus «anti-zavičajnog romana» u značajnoj mjeri participira

u inovativnim zbivanjima na suvremenoj književnoj sceni. Pritom se u njima, kako

zapaža pristupnik, mogu ustanoviti vrlo diferencirane narativne tehnike, od

personalnog pripovijedanja uz prisutnost autorskog pripovjedača u pozadini do

stvarnoga ili fingiranog autobiografskog pripovijedanja u prvom licu.

Zajedničko je obilježje suvremenoga austrijskog «anti-zavičajnog romana»

kritičko reagiranje na model tradicionalne inačice žanra i njemu imanentan idilični

prikaz regionalne sredine – različitost tih reakcija u pojedinih autora, od kojih su neki

i prva imena austrijske književnosti između šezdesetih i osamdesetih godina 20.

stoljeća, ujedno je i kriterij prema kojem se obično određuju podskupine u korpusu.

Pri njihovu utvrđivanju Lovrić se – uz neke modifikacije – drži uvriježenih

kritičarskih mišljenja, te u 4., 5. i 6. poglavlju radnje iznosi osnovne tendencije:

politički angažirani «anti-zavičajni roman» (Hans Lebert), njegove postmodernističke

varijante (G.F. Jonke, Karl Wiesinger, Reinhard P. Gruber) te «anti-zavičajni roman»

tzv. «nove subjektivnosti» (Neue Innerlichkeit – Franz Innerhofer, Josef Winkler).

Temeljni kritički odnos prema nasljeđu žanra, te odustajanje od jedinstvene

pripovjedačke instancije vidi se već u jednome od prvih «anti-zavičajnih romana», u

Lebertovu djelu Die Wolfshaut (1960). Okolnost što se u tom djelu pojavljuje

višestruko pripovijedanje ravnopravnih personalnih pripovjedača i pripovjedača u

prvom licu upućuje, naglašava kandidat, na društvenu raslojenost, a koja ujedno

predstavlja i tematsku osnovu romana – suočavanje s neprevladanom

nacionalsocijalističkom prošlošću u austrijskoj provinciji.

Mješovita pripovjedna struktura prevladava i u postmodernističkim odvjetcima

anti-zavičajnog romana. Tako se u Jonkeovu djelu Geometrischer Heimatroman

(1969) javljaju autorski pripovjedač i dva različita pripovjedača u prvom licu što – uz

niz formalnih avangardističkih postupaka – tvori narativnu strukturu koja na vrlo

uvjerljiv način posreduje odnos korumpirane lokalne elite prema prirodi i ljudima u

348

regionalnom okružju. Formalni eksperimenti odlikuju i Wiesingerovo djelo

Bauernroman – Weilling Land und Leute (1972), objavljeno pod pseudonimom Max

Maetz, te Gruberov roman Aus dem Leben Hodlmösers (1976), koje je zapravo

mnoštvom grotesknih elemenata prožeta parodija tradicionalnoga zavičajnog romana.

Posve drukčiju poetiku «anti-zavičajnog romana» zastupaju Josef Winkler i

Franz Innerhofer, predstavnici tzv. nove subjektivnosti (Neue Innerlichkeit) koji, za

razliku od 'zaigranosti' postmodernista, u svojima djelima iz sedamdesetih godina

nastoje iznijeti autentičan prikaz prilika u seoskoj sredini. U njihovim realističnim

romanima lokalno okružje služi još samo kao pozadina mukotrpnom individualnom

razvoju glavnog lika, razvoju kojemu cilj nije – kao u tradicionalnoj inačici žanra –

pomirenje s postojećim okolnostima, nego individualna potraga za zavičajem koja u

pravilu završava neuspješno.

Pisci «anti-zavičajnog romana», zaključuje Lovrić, «na različite načine ruše ili

mijenjaju tradicionalne žanrovske konvencije: Lebert pri tome najviše bazira na

društvenim i političkim aspektima; Jonke, Wiesinger i Gruber iskušavaju i ironiziraju

književne klišeje; Winkler i Innerhofer se posvećuju sebi i osobno doživljaju svijeta.»

(str. 302)

Svojom studijom o Heimat- i Anti-Heimatromanu mr. sc. Goran Lovrić dao je

važan prinos istraživanju nedovoljno poznatog segmenta austrijske književnosti u

razdoblju od kraja 19. do kraja 20. stoljeća. Povezivanjem naratološkog i

socijalnopovijesnog pristupa kandidat je na vrlo zanimljiv način protumačio niz

formalnih i sadržajnih aspekata istraživanog korpusa. Zaključno se može reći da se

Lovrić pokazuje kao pouzdan tumač književnih i povijesnih fenomena, a jednako tako

i kao vrstan poznavalac suvremene teorije pripovijedanja.

Stoga Vijeću predlažemo da doktorski rad Gorana Lovrića prihvati i da

kandidata uputi na daljnji postupak.

Dr. sc. Viktor Žmegač, professor emeritus Filozofskog fakulteta u Zagrebu, predsjednik Povjerenstva

Dr. sc. Marijan Bobinac, redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, član Povjerenstva

Dr. sc. Vlado Obad, redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Osijeku, član Povjerenstva

349

dr. sc. Mirko Tomasović, red.prof. u mirudr. sc. Andrea Violić, red. prof.dr. sc. Pavao Knezović, viši zn. suradnik

Filozofski fakultet u Zagrebu Ivana Lučića 3 10000 Zagreb

Predmet: ocjena doktorskog rada mr.sc. Ružice Pšihistal, pod naslovom Struktura i funkcija alegorije u Marulićevim epskim djelima: Juditi, Davidijadi i Suzani

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na sjednici održanoj 15. lipnja 2005. donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Ružice Pšihistal, pod naslovom Struktura i funkcija alegorije u Marulićevim epskim djelima: Juditi, Davidijadi i SuzaniTemeljem te odluke Stručno povjerenstvo slobodno je podnijeti ovo skupno

I Z V J E Š Ć E

Disertacija Struktura i funkcija alegorije u Marulićevim epskim djelima:

Davidijadi, Juditi i Suzani ima pet dijelova: teorijski uvod za kojim slijedi raščlamba

Tropološkoga tumačenja Davidijade, a potom su naredna tri dijela posvećena

istraživanju alegorijskih struktura u sva tri Marulićeva biblijska spjeva napose.

Doktorska disertacija obasiže 543 stranice, od čega 504 stranice teksta, te 39 stranica

kratica i bibliografije.

U prvom se dijelu doktorskoga rada, naslovljenom Teorijske pretpostavke,

kroz tri poglavlja, raščlanjuju temeljne teorijske uporabe pojma alegorije, te se

slijedom raščlambe usustavljuje pojmovnik istraživanja. Alegorija kao retorički,

hermeneutički i genološki pojam tema je prvoga poglavlja, koji započinje uvodom u

kojemu se naznačuje sudbina alegorije u znanosti o književnosti, nastavlja se

sinoptičkim uvidom u povijest termina, a potom se zasebno problematizira svaki od

triju aspekata alegorije. U sljedeća se dva poglavlja izlažu se temeljna načela

kršćanske alegorije i kršćanske alegoreze. Kršćanska se alegorija ponajprije

propituje kroz distinktivni pojmovni par allegoria in verbis / allegoria in factis, a

relevantan teorijski okvir za definiranje «faktualne alegorije» otvara se potom kroz

sučeljavanje duhovnoga, doslovnoga i paraboličkoga smisla Pisma. Pregledom

350

Origenove trojake podjele, skolastičkoga distiha o četiri smisla Pisma, kao i definicijâ

crkvenih otaca i naučitelja, auktorica usustavljuje tročlanost duhovnoga smisla Pisma

(tipološki, moralni i anagogijski smisao) dajući uz svaki smisao uže teorijsko

obrazloženje. Specifičnost kršćanske alegoreze sagledava se ponajprije uvidom u

sadržaj i opseg tipologije, izdvajaju se njezina temeljna razlikovna obilježja spram

antičke alegoreze, a odnos između (starozavjetnih) tipova i (novozavjetnih) antitipova

opisuje se pregledom modela tumačenja sv. Pavla.

Analiza Marulićeva Tropološkoga tumačenja Davidijade, koja zaprema

drugi dio disertacije, obuhvaća pet poglavlja. U prvomu se, nakon što je izložena

povijest znanstvene recepcije, istražuje odnos Tumačenja i spjeva. Istraživanje se

provodi se kroz dvije posebne sukcesivno provedene etape: 1. Tumačenje se

raščlanjuje kao integralni dio spjeva, pa se u tu svrhu uspoređuje narativne dionice iz

spjeva i Tumačenja; 2. Tumačenje se u heurističke svrhe promatra kao samostalna

hermenutička rasprava i istražuje njezino unutarnje ustrojstvo. Drugo je poglavlje

usmjereno prema derivaciji načela i obujma Tumačenja. Pojmovnik Marulićeve

tipološke alegoreze autorica usustavljuje izdvajanjem onih mjesta unutar Tumačenja

gdje Marulić «metatipološki» tumači odnos Staroga prema Novome zavjetu i

potkrjepljuje ih izborom srodnih mjesta iz njegovih djela užih teoloških namjena

(Evanđelistar, Institucija, De humilitate). U trećem je poglavlju auktorica istražila

metode Marulićeva tumačenja te otkrivajući njihov temelj u analogiji, rezultate

analize predočila kroz dva posebna poglavlja: Analogija u stvarima i Analogija u

riječima. U okviru prve cjeline navlastita se pozornost daje Marulićevu tumačenju

starozavjetnih tipova, tumačenju trivijalnih pojedinosti i brojeva. Premda rezultati

analize pokazuju kako je Marulić u tipološkim tumačenjima broja razmjerno

suzdržan, auktorica upozoruje na tipološki smisao broja 14 te stoga drži opravdanim

postaviti pitanje je li Marulićeva podjela Davidijade na 14 pjevanja proistekla upravo

iz svijesti o tipološko-mesijanskom smislu broja 14, koji bi u tom slučaju, kao Davidov

broj, bio skrovitom poveznicom između spjeva i Tumačenja. Analogiju u riječima

auktorica istražuje raščlambom Marulićevih etimologijskih tumačenja i biblijskih

citata. Izuzimljući iz istraživanja filološku raščlambu, auktorica u Marulićevim

etimologijama otkriva stanovite pravilnosti u metodi tumačenja, dok se u identifikaciji

Marulićevih citata (eksplicitnih i implicitnih) zadržava na utvrđivanju njihovih

usporednih mjesta u Bibliji te opisuje njihovu funkciju u cjelini Tumačenja. Četvrtim

se poglavljem usustavljuju dominantni modeli tumačenja koji se prema tradiciji

351

kršćanske hermeneutike imenuju kao tipologija i tropologija. Prvi se model

tumačenja, usmjeren detektiranju tipološkoga smisla, temelji na tumačenju stvari, ali

u iznimnome slučaju, kako je kod proročkih iskaza, može uključiti i tumačenje riječi,

što auktorica predočuje kroz dvije posebne cjeline. Marulićeva tropološka tumačenja

usmjerena, prema definiciji, detektiranju moralnoga ili tropološkoga smisla,

auktorica uspoređuje s njegovim tropološkim tumačenjima u Dijalogu o Herkulu te

unatoč sličnostima u rezultatima tumačenja, otkriva dostatno razlikovnih točaka u

modelu tumačenja, čime se potvrđuju da je Marulić u tumačenju «Davidovih djela»

posve u okviru kršćanske alegoreze, dok je u tumačenju «Herkulovih djela» riječ o

primjeni antičke alegoreze u kršćanske svrhe. U posljednjem se poglavlju sumiraju

rezultati tumačenja, koji se prema tradicionalnoj hermeneutičkoj podjeli usustavljuju

prema tri duhovna smisla Pisma: tipološki, moralni i anagogijski smisao.

Treći dio disertacije, pod naslovom Davidias, tvori pet poglavlja, posvećenih

istraživanju alegorijskih struktura u Davidijadi. U prvomu poglavlju, nakon što su

sažeto predočeni rezultati znanstvene recepcije Davidijade, auktorica istražuje

primarni, doslovni ili historijski smisao spjeva. Stoga punu pozornost najprije svraća

samomu predlošku te opisuje njegovu narativnu strukturu i vrsni sastav. Ispisivanje

narativnih dionica starozavjetne povjesnice omogućilo je auktorici provjeru vjernosti

Marulićeve pjesničke parafraze predlošku, čime se okončaje prvi stupanj istraživanja.

Prijelaz na drugu etapu istraživanja označila je analiza pripovjedne strukture samoga

spjeva s posebnim osvrtom na problem vremena (dijegetskoga i izvandijegetskoga),

dok je raščlamba sadržajnoga i kompozicijskoga plana spjeva pokazala kako je

Davidov životopis temeljni čimbenik koherencije koji povezuje sva zbivanja i aktere

Davidova doba. S druge pak strane autorica uočava kako je kršćanskome

pripovjedaču, koji se ne može odreći uloge «propovjednika», Davidov životopis

poslužio i kao poučni model, što potvrđuje rašlambom postupka karakterizacije

naslovnoga junaka. Drugo je poglavlje posvećeno analizi kršćanske retorike.

Umjesto potrage za disperzivno raspršenim kršćanskim metaforama duž cijeloga

spjeva, auktorica se usredotočuje na ona mjesta u spjevu gdje Marulić pribjegava

eshatološkim temama istražujući time koji je krajnji doseg doslovnoga smisla. U

sljedećem poglavlju, posvećenom odnosu tipološkoga smisla i egzempla, auktorica

raščlanjuje Marulićeva etimologijska tumačenja starozavjetnih toponima (Jeruzalem i

Stijena rastavljačica), te izdvaja njihovu tipološku pozadinu. Analiza dvaju

propedeutičkih ekskurza (Kruh Trojstva, utočište u crkvi), unatoč okvirnim tipološkim

352

relacijama između starozavjetnoga i novozavjetnoga bogoslužja, pokazuje kako

Marulić izlazi iz okvira čiste tipologije te umjesto ekvivalentih događajnih i aktantskih

struktura, kako je učinio u Tumačenju, istupa u prvome redu kao propovjednik koji

izriče moralnu opomenu vjernicima. Potonje primjere auktorica opisuje kao vidljive

pokazatelje interferencije između alegorije i egzempla, što je zahtijevalo njihovu

dodatnu teorijsku raščlambu u posebnome poglavlju. Četvrto je poglavlje

namijenjeno analizi Marulićevih ekstenzivno provedenih alegorijskih tumačenja

(Hadadazerovi konji i Davidovi junaci), što je potvrdilo opravdanost potrage za

eksplicitnim alegorijskim rješenjima u spjevu. Potankim opisom tih dvaju

hermeneutičkih modela, auktorica utvrđuje njihovu različitost: kod prvoga je modela

Marulić arbitrarnošću svojeg tumačenja naslijedio antički model alegoreze, dok je

kod drugoga ostao u granicama kršćanske tropologije usredotočujući moralnu poruku

na stupnjeve kršćanske krjeposti čistoće (djevičanska i bračna). Posljednje je

poglavlje posvećeno analizi Davidovih proročanstava. Izdvajanje i semantička

analiza Davidovih proročanstava u 13. i 14. pjevanju u «božanskoj» i «nebeskoj»

pjesmi te potanka analiza onih mjesta u spjevu gdje se uspostavlja relacija između

Davidova Judina plemena i Krista pokazuje kako je Marulić ispunio obećanje dano

kardinalu Grimaniju u Posveti i prvom proemiju o djelu koje «odiše našom vjerom i

krijepi duše vjernika», kao i o djelu «nebu bliskom i tajnim otajstvima posvećenom».

Ipak proročki iskaz, zaključuje auktorica, ne implicira nužno alegorijski modus.

Tematsko-motivska raščlamba Davidovih proročanstva u predsmrtnim psalmima i

himnima potvrđuju kako ova proročanstva posve otvoreno, bez «alegorijske koprene»,

svjedoče o Kristovu dobu.

U četvrtom se dijelu disertacije, naslovljenom Judita kroz pet poglavlja,

izlažu rezultati istraživanja alegorijske strukture Judite. U prvomu se sumiraju

rezultati dosadašnje znanstvene recepcije s posebnim osvrtom na dominantan model

alegorijskoga «antiturskoga» čitanja, što je auktorici poslužilo kao građa, iz koje je

rekonstruirala hermeneutička načela izloživši ih time znanstvenoj provjeri. Sljedećim

je poglavljem označen povratak samomu tekstu i njegovu primarnomu, doslovnome

smislu. Stoga se kroz tri posebne cjeline obrađuje ponajprije sam predložak, posebice

njegovo mjesto u svetopisamskome kanonu, a potom slijedi usporedba predloška i

spjeva, kako na makrotekstualnoj tako i na mikrotekstualnoj razini. Uvid u iznimno

brižno provedenu i gotovo savršenu simetričnu kompoziciju biblijske Judite omogućio

je auktorici revidiranje teze o savršenoj «renesansnoj» simetriji Marulićeve Judite

353

kao Marulićevu inventivnomu kompozicijskome rješenju, čime se potvrdilo kako

Marulić i na kompozicijskoj razini slijedi predložak ne narušavajući time njegovu

semantičku osovinu. Status doslovnoga smisla provjerava se potom na

mikrotekstualnoj razini, ponajprije usporedbom podataka s referencijalnom

vrijednošću iz predloška s onima koje donosi Marulićev spjev, a potom i izdvajanjem

Marulićevih egzegetskih dodataka u spjevu kojima pojašnjava ili tumači upravo

doslovni ili historijski smisao predloška. U trećem poglavlju auktorica izdvaja

Marulićeve česte moralističko-propedeutičke naputke i provjerava imaju li one

obilježja alegorijskoga moralnoga tumačenja ili su pak dane kao izravne pragmatičke

smjernice, a potom se s posebnom pozornošću osvrće na ona mjesta u spjevu gdje je

nazočan «program naslidovan'ja» Judite kao sažetak Marulićeve moralne poruke

čitatelju. Rezultati istraživanja u oba slučaju upućuju na izostanak

alegorije/alegoreze i auktorica tek na dvama mjestima u spjevu (u Posveti i

marginalnoj bilješci) uočava nazočnost alegorijskih struktura te ih potanko analizira

u četvrtom poglavlju. U petom se poglavlju ponovno problematizira mogućnost

čitanja Judite kao «političke alegorije», kako izravnim putem – uvažavajući sam tekst

i glas autora, tako i neizravnim putem – uvidom u načela kršćanske teologije

povijesti. Posebno se obrađuje središnja teološka poruka biblijske i Marulićeve

Judite, a zatim slijedi sažeti teorijski ekskurz o «političkoj tipologiji» kao specifičnoj

vrsti političke alegorije. Kakav je Marulićev stav prema aktualnim povijesnim

zbivanjima i na kojim se premisama zasniva njegova teologija povijesti, kao sljedeće

predmetno područje, rekonstruira se rekapitulacijom njegovih «protuturskih ispada»

u pjesničkim i proznim djelima, kao i u privatnim pismima. Posljednji problemski

sklop završnoga poglavlja čine razmatranja o temi «posljednjih vremena», što je

auktorici poslužilo za provjeru Marulićeva (negativnoga) stava prema «političkoj

eshatologiji» na kojoj počiva «politička tipologija». Unatoč naglašeno domoljubno-

angažiranome stavu, Marulić kao kršćanski propovjednik, kakav se neskriveno

potvrđuje u spjevu, mora zauzeti distancirani stav spram suvremenih nevolja, pa je –

slijedimo li sam tekst i glas pisca – zaključuje auktorica, primjerenije Juditu čitati

prema njezinu doslovnome smislu, na kojemu počiva moralna poruka, nego kao

«političku alegoriju».

U petom se dijelu disertacije, naslovljenom Suzana, kroz pet poglavlja, izlažu

rezultati istraživanja alegorijskih struktura u Suzani. U prvom se poglavlju predočuju

rezultati dosadašnjih znanstvenih prinosa, a potom se rješava generički status

354

Marulićeva biblijskoga spjeva. Nakon što je uz Suzanu uvedena vrsna oznaka

(biblijski) epilij, u drugom se poglavlju prelazi na analizu njezina doslovnoga smisla.

Kao i na primjeru Judite, u analizi se polazi od samoga predloška, njegova mjesta u

kanonu i književne vrste, a potom se uspoređuje predložak i spjev na

makrotekstualnoj i mikrotekstualnoj razini. U tu se svrhu izdvajaju noseće narativne

sekvence u predlošku i spjevu, a potom se bilježe i opisuju Marulićevi egzegetski

usmjereni dodatci u spjevu, iz kojih je vidljiva njegova iznimna skrb za održanjem

doslovnoga smisla predloška. U trećem se poglavlju istražuje status moralnoga smisla,

pa se u tu svrhu izdvajaju Marulićevi moralističko-propedeutički ekskurzi te

provjerava imaju li oni obilježja alegorijsko-moralnoga tumačenja, a potom se

posebna pozornost usmjeruje k temeljnoj moralnoj poruci spjeva, koja se – kao i na

primjeru Judite - može sažeti kroz «program naslidovan'ja». U sljedećem se

poglavlju potanko raščlanjuje Marulićev opis Joakimova vrta, ponajprije kao uspješno

ostvarena ekfraza s naglašenom estetskom funkcijom, a potom se problemski otvara

pitanje njegove alegorijske postave. Premda se opis Joakimova vrta, zaključuje

auktorica, ne može imenovati «prozirnom» deskriptivnom alegorijom, odnos između

Joakimova vrta i pravedne duše, što Marulić uspostavlja kroz «punu» metaforu u

bilješci, upućuje na implicitnu alegoriju u kojoj cjeloviti opis vrta, a ne zasebni

ekfrastički detalji, funkcionira kao nositelj alegorijsko-moralnoga smisla. U završnom

se poglavlju rašlanjuju dva mjesta u spjevu gdje novozavjetne reference upućuju na

tipološki okvir. Riječ o Marulićevim izvandijegetskim dodatcima iz Evanđelja o

dvojici razbojnika i epizodi Krist hoda po vodi. Auktorica utvrđuje njihovo retoričko

ustrojstvo i funkciju te analizira njihove temeljne značenjske sastavnice, zaključujući

kako je u prvome slučaju riječ o tipološkoj usporedbi-egzemplu, gdje je neočekivana i

nedorečena tipološka matrica poslužila tek u svrhu sračunatoga afektivnoga

djelovanja na čitatelja, dok je novozavjetna epizoda Krist hoda po vodi, uključena u

topiku svršetka, realizirana kao kršćanska allegoria in factis s dominantnom

estetskom funkcijom.

U cjelini gledano, doktorska disertacija mr. sc. Ružice Pšihistal Struktura i

funkcija alegorije u Marulćevim epskim djelima: Juditi, Davidijadi i Suzani može

se ocijeniti kao metodološki dosljedno izveden znanstveni rad koji je posvećen analizi

alegorijskog mehanizma u trima Marulićevim epovima, što predstavlja neprijeporan

doprinos marulološkim istraživanjima u suvremenoj hrvatskoj znanosti o književnosti

kao i u istraživanjima povijesne baštine hrvatske književnosti. Književnopovijesni i

355

književnoznanstveni rezultati analiza kojih se poduhvatila mr. sc. Ružica Pšihistal

pokazuju nemogućnost uporabe jednolikih modela tumačenja u Marulićevim

spjevovima, posebice vodeći računa o razlikama specifičnostima latinističkog dijela

opusa, te ukazuju da je za njihovo tumačenje potrebno izgraditi zasebne analitičke

modele. S obzirom na opsežitost takve zadaće, valja vrednovati pozitivno znanstvene

napore mr. sc. Ružice Pšihistal u pokušaju usustavljivanja analize alegorijskih

postupaka u Davidijadi, Juditi i Suzani. Doktorska disertacija Struktura i funkcija

alegorije u Marulćevim epskim djelima: Juditi, Davidijadi i Suzani ostavlja i

otvorena pitanja, posebice ona koja se tiču klasičnofilološkog i medijevelanog

nasljeđa u hrvatskoj književnosti s početka šesnaestog stoljeća, tradiranja

srednjovjekovnih teoloških i patrističkih koncepcija alegorije i alegoreze u

Marulićevu djelu, kao što postavlja otvorenim i prijepore o novovjekim tumačenjima

Judite kao onodobne političke alegorije. Ta pitanja mogu biti raspravljena na usmenoj

obrani doktorske disertacije, koja će mr. sc. Ružicu Pšihistal uputiti u smjerove dorade

doktorskoga rada.

Z a k l j u č a k

Na temelju iznesenog Stručno povjerenstvo predlaže da Fakultetsko vijeće prihvati

ovo izvješće te da kandidaticu mr. sc. Ružicu Pšihistal uputi na dalji postupak i

usmenu obranu doktorske disertacije Struktura i funkcija alegorije u Marulćevim

epskim djelima: Juditi, Davidijadi i Suzani.

U Zagrebu, 25. 6. 2005.

Stručno povjerenstvo u sastavu:

1.dr.sc. Mirko Tomasović, red.prof. u miru.

2. dr.sc. Andrea Violić, red. prof

3. dr. sc. Pavao Knezović, viši znanstveni suradnik Hrvatskoga Instituta za povijest

356

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETOdsjek za kroatistikuUl. Ivana Lučića 3, Zagreb

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA

FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Odlukom Vijeća ur. br. 3804-240-05-2, klasa 643-02/05-04/15 od 13. svibnja

2005. godine imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr.

sc. Luke Vukojevića pod naslovom Izražavanje posljedičnih odnosa u hrvatskome

standardnom jeziku podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Doktorska disertacija mr. sc. Luke Vukojevića pod navedenim naslovom

obaseže 521 stranicu računalnoga ispisa i podijeljena je u 13 poglavlja, i to Uvod,

Prikaz posljedičnog polja u gramatikama i radovima, Razgraničenja, Red surečenica,

Odnos glagolskih vremena, Nerečenične posljedične konstrukcije, Koordinacija,

subordinacija, korelacija, Bezvezničke rečenice uzročno-posljedične semantike,

Posljedični tekstni odnosi, Nezavisnosložene rečenice posljedične semantike,

Raščlanjene posljedične rečenice, Neraščlanjene posljedične rečenice, Relativno-

posljedične rečenice. Slijede nakon toga završna poglavlja Zaključak, Literatura te

Izvori i kratice.

Disertacija mr. sc. Luke Vukojevića vrlo je ambiciozno i sveobuhvatno

zamišljena monografija u kojoj se opisuju sve (!) sintaktičke jedinice kojima se

izražavaju posljedična značenja, i to: posljedične prijedložno-padežne skupine,

posljedični zamjenički prilozi i priložni izrazi, funkcionalni ekvivalenti posljedičnih

rečenica (tj. posljedični infinitiv, posljedični glagolski prilozi, popriloženi glagolski

prilozi), nezavisnosložene rečenice posljedične semantike, zavisnosložene rečenice

vezničkoga i nevezničkoga tipa te posljedične tekstne konstrukcije.

357

U poglavlju Prikaz posljedičnih polja u gramatikama i radovima opširno se

komentira opis posljedičnih konstrukcija u hrvatskim gramatikama, rječnicima i

posebnim znanstvenim i/ili stručnim radovima, zatim opis takvih konstrukcija u

slavenskim gramatikama i u posebnim monografijama, u člancima i drugim prilozima

(posebno srpskim, ruskim, bugarskim, slovenskim, poljskim i češkim). Slično se

zatim čini i u vezi s opisom posljedičnih konstrukcija u gramatikama odnosno

posebnim znanstvenim radovima na njemačkom, engleskom i francuskom govornom

području.

Posebno vrijednim i preciznim raščlambama zasićenim ocjenjujemo poglavlje

Razgraničenja, u kojemu se nastoje razgraničiti posljedične (npr. On je takav čovjek

da ga možeš samo poželjeti) od relativnih rečenica (npr. On je takav čovjek kojeg /

kakvog možeš samo poželjeti), zatim posljedične (npr. Auto je toliko oštećen da su ga

proglasili nepopravljivim) od namjernih rečenica (npr. Auto je toliko oštećen da bi ga

proglasili nepopravljivim) te posljedične (npr. Danas ću raditi tako da ćeš biti

zadovoljan) od načinskih (npr. Danas ću raditi tako / na taj način da ćeš biti

zadovoljan). Nakon toga razgraničuju se posljedične, primjerice koordinirane (npr.

Sjedila je na propuhu pa je boli glava) od uzročnih rečenica (npr. Boli je glava jer je

sjedila na propuhu) te posljedične (npr. Ta vježba nije tako teška da je ne bismo mogli

izvesti) od poredbenih rečenica (npr. Ta vježba nije tako teška kao što se misli).

U poglavlju Red surečenica upozorava se, između ostaloga, i na to kako su

posve neutemeljene tvrdnje koje se ponavljaju u mnogim gramatikama i posebnim

radovima posvećenim posljedičnim strukturama prema kojima posljedične rečenice

navodno uvijek dolaze u postpoziciji. Vukojević uvjerljivo pokazuje da ima čitavih

skupina posljedičnih rečenica u kojima je i antepozicija zavisne surečenice ili posve

obična ili čak običnija nego postpozicija. Takve su npr. rečenice potrebnoga uzroka,

npr. Da bi se u tome uspjelo, potrebno je sve provjeriti, rečenice nedostatnoga uzroka,

npr. Kako bismo se u to uvjerili, dovoljno ih je dobro pogledati, ili npr. rečenice s

konstrukcijom da + imenica + komparativ, npr. Da apsurd bude veći, sindikati su već

podnijeli prijavu.

U poglavlju Nerečenične posljedične konstrukcije posebno se opširno opisuju

različite vrste priložnih oznaka posljedice, za koje je, po Vukojevićevu mišljenju,

uvijek karakteristično značenje intenzivnosti, tj. značenje visokoga stupnja i/ili mjere.

Priložne oznake posljedice brojne su i strukturno raznovrsne unatoč tome što ne

postoje specijalizirana gramatička sredstva (npr. specijalizirani prijedlozi) za njihovo

358

izražavanje. Izdvajaju se tako kao posebno frekventne priložne oznake posljedice koje

imaju ustrojstvo do + G (npr. Gladovao je do iznemoglosti), na + A (npr. Podnijeli su

i to na sveopće čuđenje), za + A uz elativnu konstrukciju (npr. Bili su nedovoljno

obrazovani za trezveniju raspravu), za + A + necesitativni predikat (npr. Za

upućivanje specijalne misije nisu nužni diplomatski odnosi), za + glagolska imenica

(npr. Bila je to partija za infarkt) itd.

Vrlo su dobro, po našem sudu, opisane i infinitivne posljedične konstrukcije,

koje se dijele na nefrazeologizirane i frazeologizirane, npr. To je presitno za čitati,

Lijepa je za pošiziti, To je za poludjeti itd.

Nadalje se utemeljeno raspravlja o razlikama između koordiniranih,

subordiniranih i korelativnih posljedičnih struktura te o razlikama između vezničkih i

bezvezničkih konstrukcija toga tipa. Mislimo da je posebno dobro opisan korelativni

sintaktički model, u vezi s kojim se posebno naglašava da nema posljedičnih rečenica

bez nadređenoga korelatora te da su korelativne posljedične rečenice u

komplementarnoj distribuciji s uskličnim rečenicama, npr. On je danas tako čudan da

sam se zabrinuo za njega (usp. On je danas tako čudan!).

U vezi s jukstapozicijski ustrojenim posljedičnim konstrukcijama Vukojević

posebno raspravlja i o konektorima tipa zato, stoga, prema tome, dakle, zbog toga,

otuda pa, između ostaloga, uvjerljivo obrazlaže svoju tvrdnju da su ti konektori

posljedični, a da nisu uzročni, kako se u literaturi vrlo često opisuju.

Među nazavisnosloženim rečenicama kojima se izražavaju posljedični odnosi

posebno se opisuju one s koordinatorima i, pa, te, pak i ter. Posebno se nadalje

analiziraju nezavisnosložene rečenice s elativnom konstrukcijom u prvoj surečenici

(npr. Nije bilo suviše kruto postavljeno, pa se lako moglo pratiti) te nezavisnosložene

rečenice sa suficijentizatorom u prvoj surečenici (npr. Bio je dovoljno oprezan te je

tražio prevodioca).

Najpotpunije su ipak i najopširnije opisane pojedine vrste zavisnosloženih

posljedičnih rečenica. One su opisane tako da se sve najprije dijele na raščlanjene i

neraščlanjene. U raščlanjene idu ponajprije rečenice s veznikom tako da, npr. Tri su

dana odgađali sastanak, tako da su svi bili na rubu živaca. Rjeđe su rečenice toga tipa

s veznikom da, npr. Slika se počela raspadati, da od prvog dojma na ostane ništa te

rečenice s konstrukcijom da + imenica + komparativ, npr. Da zlo bude veće, ima ih

posvuda. Još su rjeđe konstrukcije toga tipa s veznicima tako te (npr. Pritisnuli su ga

359

tako te se više nije usuđivao ni pomaknuti), kako (npr. Sakuje kovčeg kako sam može u

njemu sjediti) i e (npr. Prozbori takvim glasom, e sam mislio da baca kamenje).

Najveća raznolikost vlada među neraščlanjenim posljedičnim rečenicama, koje

su sve korelativnoga ustrojstva i koje se prema Vukojevićevoj tipologizaciji dijele čak

u devet strukturno-semantičkih tipova. Razlikuju se naime rečenice količinsko-

kakvoćne semantike (npr. Dogodilo se nešto tako strašno da mu nisam mogao reći),

zatim rečenice neadekvatnog uzroka, koje se dijele na rečenice prekomjernog uzroka

(npr. Imam previše posla da bih sada mogao razgovarati) i nedostatnog uzroka (npr.

Nije dostajalo novaca da bi se sve moglo urediti). Slijede zatim rečenice dostatnoga

uzroka (npr. Bio je dovoljno ozbiljan da nas poštedi od većih neugodnosti), rečenice

potrebnog/nepotrebnog uzroka (npr. Da bi se krenulo naprijed, mora nam biti jasan

cilj istraživanja), rečenice odsutnoga uzroka (npr. Nisam lud da mu vjerujem),

rečenice za potvrđivanje ostvarenosti/ostvarivosti uzročno-posljedične veze (npr.

Nisam riba da po moru plivam ili Nisam mogao odoljeti a da mu ne kažem), zatim

nekoliko tipova upitno-posljedičnih rečenica (npr. Tko je lud da to kupi, Nije li to da

poludiš ili Što se dogodilo da je odustao od ponude?) te relatino-posljedične rečenice

ili relativne rečenice posljedičnoga značenja (npr. Nema toga da se ne bi prevario ili

On je takav čovjek da ga možeš samo poželjeti).

Ukratko prikazanu disertaciju Luke Vukojevića pod naslovom Izražavanje

posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku ocjenjujemo najvišom

mogućom ocjenom, i to iz više razloga. Prije svega, riječ je o opisu struktura koje bez

ikakve sumnje pripadaju logički najsloženijima, a i konstrukcijski su izvanredno

raznolike. Osim toga riječ je o strukturama koje je najteže razgraničiti od sličnih

sintaktičkih konstrukcija (uzročnih, načinskih, poredbenih, namjernih, relativnih i sl.).

Riječ je nadalje o konstrukcijama koje su u hrvatskom standardnom jeziku dosada

više nego nedovoljno i neprecizno opisivane. Zapravo od cijeloga mnoštva raznolikih

tipova posljedičnih konstrukcija u gramatikama i specijaliziranim znanstvenim i

stručnim radovima dosada su opisivane uglavnom samo one posljedične konstrukcije

koje bi se mogle odrediti kao posljedične zavisnosložene rečenice u užem, pa i

najužem smislu riječi (usp. npr. rečenice tipa Tako sam umoran da ne mogu zaspati ili

Umoran sam tako da ne mogu zaspati sl.).

Velika je vrijednost disertacije i u tome što su pojedine posljedične

konstrukcije opisane na svim razinama: i na razini jednostavne rečenice (priložne

oznake, odnosno prijedložno-padežni i različiti priložni izrazi, različite participijalne i

360

infinitivne konstrukcije), i na razini nezavisnosložene rečenice, i u vezničkim i u

jukstaponiranim strukturama, i na razini zavisnosložene rečenice te napokon na razini

teksta. Zato se može ustvrditi da je ova disertacija mr. sc. Luke Vukojevića prvi

potpuni opis načina izražavanja jednoga od kompleksnih logičko-gramatičkih

značenja u hrvatskome jezika na svim raznama sintaktičke analize. Treba također

posebno istaknuti da je kolega Vukojević iscrpno i temeljito proučio recentnu

literaturu koja se odnosi na posljedične strukture, kako općelingvističku i

općemetodološku tako i slavističku odnosno anglističku, germanističku i

romanističku. Treba napokon istaknuti da su i oprimjerenja pojedinih tipova

posljedičnih konstrukcija u ovoj disertaciji vrlo obilna i raznolika (uzimana iz

različitih funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnoga jezika), tako da i ona bitno

doprinose uvjerljivosti i utemeljenosti opisa. Slabih strana ova disertacija gotovo da i

nema. Možda bi se jedino moglo spomenuti da Vukojević, posebno u prvom dijelu

disertacije, katkada «prevodi» (a ne ostavlja u originalu) posljedične strukture sa

stranih jezika na hrvatski (npr. ruskoga, poljskoga, engleskoga i sl.) i onda kad ti

prijevodi nisu posve adekvatni, odnosno i onda kad se pojedina sredstva za

izražavanje određenih nijansi posljedičnih značenja manje ili više razlikuju.

Zbog svega rečenoga molimo Fakultetsko vijeće da ovu našu maksimalno

pozitivnu ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Luke Vukojevića pod naslovom

Izražavanje posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku prihvati, a

doktorandu omogući nastavak postupka kojim će steći naslov doktora filologije.

Zagreb, 19. lipnja 2005.

STRUČNO POVJERENSTVO

.......................................................

dr. sc. Josip Silić, red. prof. u miru

........................................................

dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

........................................................

dr. sc. Milan Mihaljević, viši znan.

suradnik Staroslavenskog instituta

361

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETOdsjek za kroatistikuIvana Lučića 3

Predmet: Ocjena doktorske disertacije mr. sc. Vladimire Velički Književna djela u

multimedijskoj obradi i recepcija interaktivnog teksta (na primjerima iz dječje

književnosti)

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Odlukom Vijeća od 9. ožujka 2005. izabrani u stručno povjerenstvo za ocjenu

doktorske disertacije mr. sc. Vladimire Velički Književna djela u multimedijskoj

obradi i recepcija interaktivnog teksta (na primjerima iz dječje književnosti)

podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Doktorska disertacija mr. sc. Vladimire Velički obaseže ukupno 322 stranice, od kojih na osnovni dio otpada 290 stranica, dok se na 32 stranice nalaze ovi dijelovi: Zahvale, Literatura, Popis elektroničkih adresa, Popis multimedijskih softvera, Popis slikovnih priloga, Popis tablica, Dodatak, Sažetak i ključne riječi, Životopis i Sadržaj. Tekst je radnje popraćen s 54 tablice te sa 6 slika. Valja napomenuti da navedeni popis literature sadrži 108 navoda relevantnih i recentnih radova vezanih uz temu disertacije čemu se pridružuje popis elektroničkih adresa (32) i popis multimedijskih softvera (18). Već ovi formalni podaci pokazuju da radnja predstavlja temeljiti i sustavan pristup postavljenim pitanjima.

Osnovni je cilj disertacije mr. sc. Vladimire Velički razjasniti, pomoću teorijskog

istraživanja, u kojoj se mjeri mijenja položaj čitatelja u sklopu digitalizacije i

interaktivnosti. Drugi je cilj rada uspostaviti, na temelju teorija medija i teorija

362

književnosti te empirijskog istraživanja kvalitete softvera i doživljaja multimedijski

obrađenih djela dječje književnosti, teorijsku osnovu za stvaranje i razumijevanje te

vrste stvaralaštva kao i mogućnosti njezine upotrebe u radu s djecom u sklopu nastave

hrvatskoga jezika i književnosti u osnovnoj školi.

Disertacija mr. sc. Vladimire Velički podijeljena je u tri velika dijela koji su

međusobno logično povezani. U prvom se, uvodnom dijelu raspravlja o teorijskim

osnovama prijeko potrebnih u rješavanju središnjeg pitanja. Drugi se dio odnosi na

objašnjavanje, oprimjerivanje i analizu »književnosti u novom obliku«. U trećem se

dijelu na temelju empirijskog istraživanja iznose rezultati procesa doživljavanja

multimedijski obrađenih djela dječje književnosti.

Ukratko ćemo prikazati svaki od triju dijelova disertacije.

Prvi se dio (str. 3 – 92) sastoji od ovih poglavlja: Uvod, Pojašnjenje pojmova i

teorijska polazišta, Aktualne teorije medija, Relevantne književne teorije, Teorije

hiperteksta te Čitanje i pisanje u hipertekstu. U njemu se naprije iznosi povijesni

pregled pojave književnosti u elektroničkom obliku (tzv. digitalne književnosti) te

navode razlike između teksta i hiperteksta. U vezi s pronalaženjem mogućnosti

tumačenja književnih djela u multimedijskoj obradi i elektroničke književnosti

autorica upozorava i na poteškoće kao što je npr. karakter promjenjljivosti te vrste

književnosti, koja je uvjetovana napretkom tehnologije. Vrlo dobro primjećuje da se u

analizu tih djela može ući samo interdisciplinarno – uzimajući u obzir rezulate kako

postojećih teorija književnosti tako i rezultata teorija medija. Problemi na koje je u

svome istraživanju naišla, različiti su: od činjenice da recepcija interaktivnoga teksta

nije istražen fenomen u metodičkoj literaturi preko toga da se analiza nije mogla

provesti isključivo na temelju djela na hrvatskome jeziku do zasebnog problema što

ga predstavlja računalna terminologija.

U vezi s terminologijom autorica navodi i objašnjava pojmove koji se upotrebljavaju

u literaturi o medijima i računalima: medij, multimedijalnost, interaktivna

multimedijalnost, hipermedij, hiperfikcija itd. Osobito se zaustavlja na terminu

hipertekst. Uz njega obrađuje i karakteristike čitatelja hiperteksta, koji «dobiva novu

363

ulogu: on biva aktivno uključen u proces čitanja, on odlučuje o početku i kraju,

redoslijedu i strukturi novonastalog, od njega stvorenog teksta» ( str. 17) .

Slijedi vrlo opsežan prikaz aktualne teorije medija u kojem doktorandica posebno

analizira teorijska polazišta McLuhana, Flussera, Baudrillarda i Virilija. Dok je

prirodoznanstvene teorije medija dala vrlo sažeto, detaljnije se pozabavila

informacijsko-teorijskom estetikom i njezinim glavnim predstavnikom M. Benseom.

Od relevantnih književnih teorija zaustavila se na prikazu Nove kritike i R. Barthesa

te estetici recepcije. Poseban je odjeljak posvetila evropskoj i američkoj teoriji

hiperteksta.

Uz hipertekst se veže problem drukčijeg pristupa pisanju i čitanju. Autorica tome

posvećuje poseban odjeljak u kojem ističe posjedovanje dodatnog znanja koje je

potrebno piscu i čitatelju u stvaranju, odnosno recepciji tzv. nelinearnih djela:

programiranje, poznavanje računalnog jezika i sl. Doktorandica se posebno zadržava

na opisu karakteristika čitatelja književnosti u elektroničkom obliku. Zaustavljajući se

na objašnjavanju čitanja kao interakcije navodi neslaganje teoretičara novih medija i

hiperteksta: dok jedni interaktivnost pojašnjavaju samo kao aktivnost, drugi mu

pridodaju (su)stvaralačku dimenziju. Autorica se priklanja teoretičarima koji

upotreblajvaju oba termina: interaktivnost kao svojstvo i interakcija kao

međudjelovanje. Iz ideje aktivnoga čitatelja proizlazi i promišljanje o otvorenosti i

zatvorenosti teksta, a autorica upozorava kako teoretičari nisu dali decidirani odgovor

na pitanje je li hipertekst nužno otvoren.

Drugi se dio disertacije (str. 99 – 181) sastoji od poglavlja Multimedijski vidici ili

književnost u novome obliku i Nekoliko primjera i analiza multimedijski obrađenih

djela dječje književnosti. Na početku toga dijela autorica govori kako je značajno za

književnost u novom obliku, tj. za književnost pisanoj za nove medije (s obzirom na

problematiku funkcije i međusobnog odnosa autora i čitatelja) da se ona može

pojavljivati kao umrežena (na internetu) ili neumrežena (kompaktni diskovi).

Ta se vrsta književnosti pojavljuje u raznim oblicima. Autorica opisuje ove oblike (od

pojave Hartova Projekta Gutenberg do danas): on-line knjižare, autorske mrežne

stranice, kolaborativni/zajednički projekti pisanja, internetski projekti MUD i MOO,

364

literarni časopisi, mrežni prstenovi, «e- book» i dr. Među tim oblicima postoje i

brojne strane adrese koje se odnose na djela dječje književnosti. Na hrvatskim

adresama nailazimo također na tu vrstu stvaralaštva ali su mahom prezentirane bez

elemenata interaktivnosti. Autorica zaključuje da pravih hiperfikcijskih djela u

hrvatskoj književnosti još nema.

U sljedećem odjeljku doktorandica raspravlja o problemu adaptacije književnog djela

u oblik novih medija. Upozorava na teškoće koje se javljaju u procesu adaptacije, kao

što su «točka gledišta», problem dužine, pitanje vremena radnje i dr. Posebnu

pozornost posvećuje neumreženoj interaktivnoj priči, odnosno multimedijskoj obradi

djela dječje književnosti. Taj problem posebno sagledava s aspekta odnosa teksta i

igre te zaključuje kako «tehničkie karaktristike i uvjeti ne smiju uništavati sadržaj koji

mora ostati svjež i ne prisilno interaktivan» (str. 128).

U završnom odjeljku ovoga dijela disertacije autorica donosi primjere (strane i

hrvatske) i analizu multimedijski obrađenih djela dječje književnosti. Primjeri

obuhvaćaju a) interaktivni tekst nastao na temelju književnoga djela u kojemu

korisnik/čitatelj djeluje kao sustvaralac/koautor, b) skraćeni tekst književnog djela s

elementima interaktivnosti i igre, c) izvorni tekst književnoga djela koji u sebi

uključuje elemente interaktivnosti i igre, d) računalnu igru koja je nastala na temelju

poznatog književnog djela, ali se njezin tekst na kompaktnom disku nigdje u cijelosti

ne navodi i nije prepoznatljiv i e) izvorni tekst knjige ili slikovnice koji, umjesto

papira, čitamo sa zaslona i koji u sebi uključuje minimalne elemente interaktivnosti.

Treći, zaključni dio disertacije (str. 182 – 284) donosi ova poglavlja: Empirijsko

istraživanje kvalitete softvera i doživljaja multimedijski obrađenih djela dječje

književnosti, Prikaz rezultata, Interpretacija rezultata i rasprava te Zaključak.

Problem istraživanja doktorandica je definirala u smislu otkrivanja razlika u

doživljavanju književnog djela u tiskanom obliku i njegove inačice u multimedijskoj

obradi te otkrivanja kvalitativnih aspekata interaktivnih priča na kompaktnim

diskovima. Hipoteze od kojih je pošla obuhvaćaju mišljenja da ne postoje «značajne

razlike u procjenama doživljavanja književnog djela u tiskanom obliku i istog djela u

multimedijskoj obradi» te «da je kvaliteta književnih djela u multimedijskoj obradi

ujednačena» (str. 182). Cilj je definiran kao «općeniti zaključak o kvaliteti postojećih

365

multimedijskih softvera s područja dječje književnosti i o doživljavanju i recepciji tih

softvera kod djece» (str. 182) do kojeg će se doći «ovisno o procjeni doživljaja kod

djece te procjeni kvalitete kod odraslih osoba» (str. 182). Prema autorici značenje se

istraživanja ogleda u njegovu pridonosu «boljem upoznavanju postojeće produkcije

obrazovnih softvera s područja dječje književnosti» (str. 183) kao što će se analizom

njihova metodičkog oblikovanja doći do «novih spoznaja o kvalitetnoj produkciji

obrazovnih softvera» (str. 183) dok će «analiza postojećih književnih teorija i teorija

medija pridonijeti (...) boljem razumijevanju književnog teksta u multimedijskoj

obradi» (str. 183).

Nakon toga u disertaciji slijede odjeljci koji se odnose na metodu, materijal,

instrumente i postupak empirijskog istraživanja. Prikaz rezultata istraživanja sastoji se

od odjeljaka posvećenim procjeni doživljaja te procjeni kvalitete softvera.

Interpretacija rezultata i rasprava oslanja se o statističke podatke o procjenama

osjećaja ugode, dosade i težine čitanja tekstova (Mali princ, Bratac Jaglenac i

sestrica Rutvica, Snjeguljica i sedam Ivica, Harry Potter i kamen mudraca te Pipi

Duga Čarapa) u tiskanom, odnosno elektroničkom obliku.

U zaključnom dijelu možemo pročitati da se početne hipoteze nisu potvrdile. Naime,

istraživanje je pokazalo da «su razlike u procjenama doživljavaja književnog djela u

tiskanom obliku i istoga djela u multimedijskoj obradi vrlo velike» (str. 284) te «da

postoje velike razlike u procjeni kvalitete pojedinih književnih djela u multimedijskoj

obradi» (str. 285). Istraživanje je također pokazalo da, što se tiče tih procjena, postoje

razlike između djece i odraslih što se tumači osobnim iskustvom, ukusom, prethodnim

znanjem i usvojenim estetskim kriterijima ispitanika. Bez obzira na te razlike,

rezultati istraživanja upućuju na zaključak da je «čitanje u klasičnom smislu (...) ipak

bolje iz knjige u tiskanom obliku» (str. 286) pa se «od novog medija očekuje

nadopuna i nadogradnja postojećeg teksta, a ne samo prenošenje u elektronički oblik»

(str. 286).

Autorica na kraju svoje disertacije, nakon provedenoga teorijskog i empirijskog rada,

zaključuje da se multimedijske obrade književnih djela ne mogu «poistovjetiti s

čitanjem u dosadašnjem smislu riječi» (str. 290) te daljnja istraživanja projicira u

366

smislu stvaranja «detaljnih znanstvenih kriterija i zakonitosti na temelju kojih« ona

«moraju biti procjenjivana» (str. 290).

Ocjenjujući doktorsku disertaciju mr. sc. Vladimire Velički u cjelini valja istaći da se

njezina vrijednost prije svega očituje u izboru i obradi teme – ona predstavlja novinu

u našoj, ne samo metodičkoj, znanosti. Obrađena tema je zanimljiva i s teorijskog i

primijenjenog stajališta. Građa je disertacije sustavno i logično iznesena od polaznih

teorijskih pretpostavki do provođenja i opisa rezultata empirijskog istraživanja.

Posebna se vrijednost ove disertacije očituje upravo u njezinu eksperimentalnom

istraživanju koje predstavlja novost u nas, i to s prije svega s obzirom na izabrano

područje istraživanja. Značenje rezultata istraživanja dvojako je: s jedne je strane ono

otvorilo potrebe za novim istraživanjima (prije svega onih koja se odnose na

istraživanja koja će riješiti problem procjene multimedijske obrade književnih djela),

a s druge strane ono ima i primijenjenu vrijednost.

Kao daljnju vrijednost rada treba istaći kritičku i kreativnu upotrebu literature iz

različitih područja od teorije književnosti do teorije medija te njegovu pravopisnu i

gramatičku besprijekornost. U njemu doduše ima i očiglednih slabosti, koje se

većinom odnose na tehničko-formalnu razinu rada (npr. odlomci nisu uvijek označeni

uvlačenjem; vrsta i veličina slova u podnaslovima, tablicama i fusnotama nije

ujednačena; nedostaju nazivi slika i tablica u tekstu; numeričke oznake u tablicama

također su neujednačene; slike i tablice prilično su neuredno inkorporirane u tekst).

Određenu manjkavosti postoje u dijelu opisa istraživačkog instrumentarija (npr.

nedostaju podaci o metodama istraživanja, detaljan opis ispitanika, podaci o vremenu

i mjestu istraživanja).

Bez obzira na te manjkavosti te uzimajući u obzir sve izneseno, pozitivno ocjenjujemo

doktorsku disertaciju mr. sc. Vladimire Velički Književna djela u multimedijskoj

obradi i recepcija interaktivnog teksta (na primjerima iz dječje književnosti) te

predlažemo Vijeću da ovaj izvještaj s takvom ocjenom prihvati i da doktorandicu

uputi na njezinu obranu.

367

U Zagrebu, 12. lipnja 2005.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Mirjana Benjak, doc.predsjednica povjerenstva

-----------------------------------------

2. dr. sc. Dragutin Rosandić, red. prof. u miručlan povjerenstva

-----------------------------------------

3. dr. sc. Josip Skok, red. prof. u miručlan povjerenstva

-----------------------------------------

368

Stručno povjerenstvo za ocjenu

doktorskoga rada mr. Anite Celinić

Predmet: Izvještaj

Vijeću Filozofskog fakulteta SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas je na sjednici od 11.

svibnja 2005. u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. Anite Celinić

pod naslovom Fonologija gornjosutlanskoga dijalekta. Nakon uvida u rad

podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Doktorska disertacija mr. sc. Anite Celinić Fonologija gornjosutlanskoga

dijalekta ima 215 stranica i sastoji se od poglavlja:

1.Uvod, 2. Metoda rada, 3. Osnovni zemljopisni i povijesni podaci o prostoru

gornjosutlanskoga dijalekta, 4. Osnovna obilježja kajkavske fonologije, 5. Osnovna

obilježja fonologije slovenskih štajerskih govora uz Sutlu, 6. Dosadašnja

proučavanja govora na prostoru gornjosutlanskoga dijalekta, 7. Fonološki opis

vokalizama izabranih mjesnih govora, 7. 1. Uvodne napomene, 7. 2. Kumrovec , 7. 3.

Hum na Sutli, 7. 3. Pavlovec, 7. 4. Kostelsko, 7. 5. Kostel-Bregi, 8. Sinteza, 8. 1.

Gornjosutlanski vokalizam, 8. 2. Gornjosutlanski konsonantizam, 8. 3.

Gornjosutlanska akcentuacija, 9. Zaključak, 10. Literatura.

Gornjosutlanski dijalekt rubna je jedinica kajkavskoga narječja i cjeline

hrvatskoga jezika. Smješten je na relativno malenom području u luku Sutle uz njezin

gornji tok. Prostor s obiju strana Sutle geografski je podudaran – brdovit, unutar sebe

nepovezan većim prometnicama. Sama rijeka Sutla, u usporedbi s gorovitim reljefom

cjelokupnog područja, osobito u svom gornjem toku, ne predstavlja gotovo nikakvu

prepreku za komunikaciju između obiju strana. Ipak, ona je stara granica između

369

dvaju naroda i dvaju jezika. S obzirom na takve okolnosti, gornjosutlanski dijalekt

pogodan je za promatranje kako se na graničnom prostoru prelamaju jezični utjecaji.

Kao osnova za analizu stanja u fonologiji na ovom području izabrano je pet

karakterističnih mjesnih govora – govor Kumrovca, Huma na Sutli, Pavlovca,

Kostelskog i Kostel-Brega – koji u jezičnom smislu predstavljaju i govore okolnoga,

šireg ili užeg, područja. Terenski su raspoređeni relativno ravnomjerno kako bi

obuhvaćali glavninu dijalekta. Induktivno, analizom fonoloških sustava pojedinačnih

govora, dolazi se do slike stanja dijalekta kao cjeline. Pritom se otkriva kako, usprkos

izrazitoj različitosti pojedinačnih sustava, njih ipak povezuje, odnosno razdvaja dosta

izoglosa. Također, važne crte odjeljuju gornjosutlanski dijalekt kao cjelinu od ostalih

jedinica na kajkavskoj dijalektnoj karti. Većina je tih jezičnih osobitosti vokalsko-

akcenatske prirode.

Važnije vokalske osobine koje karakteriziraju sve gornjosutlanske govore jesu:

bitna ovisnost kvalitete vokala o njihovoj dijakronijskoj kvantiteti i, s obzirom na tu

činjenicu, diferencijacija većine ili svih polaznih vokala na dvije jedinice – jednu kao

kontinuantu kratkog i drugu kao kontinuantu dugog vokala. Zbog takve pojave

rascjepljenja u svim je govorima broj jedinica u podsustavu naglašenih vokala bitno

povećan (od devet do jedanaest) i, istovremeno, smanjen u podsustavu nenaglašenih

(na četiri ili pet). Diferencijacija je u svim govorima zahvatila srednje polazne vokale

(ə ě e ę o l), a, uz njih, i one s krajnjih točaka vokalskog trokuta (a i/ili i i u).

Ove su temeljne, zajedničke osobine na gornjosutlanskom prostoru rezultirale

različitim vokalskim sustavima među kojima postoje sličnosti i razlike. Među

srednjim vokalima prednjega i stražnjega niza došlo je u govorima do različitih

jednačenja, drugačijih u dugom od onih u kratkom slogu. Tako su se u kratkom slogu

ə, ě, e i ę izjednačili u jednoj jedinici u rubnim govorima na Sutli – Kumrovcu i Humu

– i u Kostelskom; u govoru Pavlovca refleks kratkoga e u osnovi je različit od refleksa

izjednačenih ə, ě i ę, a u govoru Kostel-Brega jednadžbe su tipično kajkavske – ə i ě

dali su jednu jedinicu, a e i ę drugu. U dugom slogu sva su četiri vokala izjednačena

samo u Kumrovcu, u Humu se drugačijim refleksom izdvaja ě, a u ostala se tri govora

izjednačeni ə i ě razlikuju od izjednačenih e i ę. No, u nekim govorima, prvenstveno u

Pavlovcu, od navedenih jednačenja ima i odstupanja. Nazalno o i slogotvorno l

370

jednačili su se drugačije. U središnjem i u istočnijim govorima (Pavlovcu, Kostelskom

i Kostel-Bregima) izjednačili su se međusobno, a i s drugom polaznom jedinicom – u

Pavlovcu s o, u Kostelskom i Kostel-Bregima s u, u dugom i u kratkom slogu. U

govoru Kumrovca među tim vokalima nije došlo do jednačenja niti do rascjepljenja

po kvantiteti, nego se nazalno o izjednačilo s o, a slogotvorno l s u. Vrlo je specifično

stanje u Humu gdje se kontinuanta dugoga nazalnoga o (> au) ne jednači s refleksom

nijednoga drugog polaznog vokala. Uz ostalo, govor Kumrovca i Huma od ostatka

dijalekta izdvajaju centralnije i labijalizirane kontinuante polaznoga u (ü, ö). Sam

Kumrovec od svih ostalih govora razlikuje se monoftonškim vokalizmom te

zatvorenijim kontinuantama dugih vokala, prema otvorenijim kontinuantama kratkih

vokala. U nenaglašenom vokalizmu samo se u govoru Kostel-Brega javlja akanje

(zamjena nenaglašenoga o s a), prema ostalim govorima u kojima je došlo do ukanja

(zamjene nenaglašenoga o s u).

Važne zajedničke osobine svih govora proizlaze i iz prozodije. Osim što je

prozodijsko obilježje kvantitete bitno utjecalo na formiranje naglašenog vokalizma,

sve govore karakterizira i pojava duženja u nezadnjem (predzadnjem) slogu, što se

također odrazilo na vokalizam. Vrlo je važna i pojava duženja i progresivnog pomaka

starih silaznih naglasaka na zatvorenu ultimu (u rubnim govorima na Sutli dijelom i

na otvorenu), koja je u svim govorima provedena prilično dosljedno, a u vokalizmu se

ponegdje pokazuje kako je došlo i do tercijarnog pomaka tog akcenta s ultime na

prethodni slog. Sve su navedene akcenatske pojave svojstvene većini govora

slovenskoga jezika.

Dvije su osnovne akcenatske izoglose koje dijele gornjosutlanski prostor. Prva

je izoglosa duženja nezadnjeg sloga – u Humu i Kumrovcu ono zahvaća primarno

naglašene kratke slogove, a u Kostelskom i Kostel-Bregima sekundarno naglašene.

Stanje u govoru Pavlovca u tom je pogledu prilično neujednačeno. Druga se

akcenatska izoglosa odnosi na inventar prozodema – u prvim dvama govorima i u

govoru Pavlovca relevantno je samo mjesto naglaska, a kvantitetske i intonacijske

opozicije su dokinute (kod tih se govora kvantiteta prefonologizirala u kvalitetu

vokala); u govoru Kostelskog i Kostel-Brega sustav je troakcenatski. Čuvanje

troakcenatskog sustava vjerojatno proizlazi iz činjenice da su se u tim govorima

371

naknadno produžili upravo sekundarno naglašeni slogovi, tj. prednaglasni kratki

slogovi prije regresivnog akcenatskog pomaka.

Konzonantizam dijalekta karakterizira razvoj polaznih ť i ď u č i j te

skupova *stj, *skj i *zdj, *zgj u š i ž. Polazno je ń svuda dalo nazalni palatal j, a samo

u Kumrovcu dalo je j pa je izostanak nazalnog palatala u tom govoru jedina razlika u

inventaru konzonantskih fonema među svim gornjosutlanskim govorima. Govor

Huma ističe se prijelazom završnoga l u radnom pridjevu m. r. sg. u neslogotvorno u,

a završno su l u spomenutom glagolskom obliku zahvatile promjene i u govoru

Kumrovca i Pavlovca. U svim je govorima provedena zamjena početnoga v u

prijedlogu i prefiksu velarom x ispred suglasnika p, b, m, v, a samo se u govoru

Kostel-Brega ta zamjena većinom provodi i ispred ostalih suglasnika, ponekad čak i

pred vokalom. Sve govore u većoj ili manjoj mjeri obilježavaju mnoge promjene u

suglasničkim skupovima. U konsonantizmu se, kao i u vokalizmu, javljaju i neke crte

svojstvene rubnim slovenskim govorima uz Sutlu, kao što je zamjena finalnoga m sa n

i dodavanje finalnoga j nastavku za I sg. imenica ženskog roda i ličnih zamjenica 1. i

2. lica.

Analiza pokazuje da se na gornjosutlanskom području preklapaju i prožimaju

bitne fonološke osobine i hrvatskoga i slovenskog jezika. Mnoge su slovenske crte

prešle preko Sutle i, jedne znatno a druge periferno, utjecale na govore u ovom

dijalektu. Od tih crta neke karakteriziraju slovenski jezik kao cjelinu, a druge su

specifičnost samo rubnih govora uz Sutlu – kako slovenskih tako i hrvatskih. Ipak,

budući da gornjosutlanski dijalekt pokriva prilično malen prostor, može se reći da

spomenute slovenske osobine ne zadiru daleko u hrvatski jezični prostor, čak i one

koje bitno određuju fonologiju cjelokupnoga dijalekta.

Kandidatkinja se služila relevantnom domaćom i stranom literaturom iz

obrađene problematike. Terenska istraživanja i interpretacija rezultata primjereno su i

stručno provedeni. Rad je izradila ozbiljno, precizno i vrlo inventivno. Pridonijela je

osvjetljavanju jednog od najkompliciranijih problema hrvatske dijalektologije.

Pokazala je vrlo izraženu sposobnost znanstvene analize i sinteze.

Pojedine nejasnoće razriješit će se pri obrani.

372

Smatramo da je rad Anite Celinić Fonologija gornjosutlanskoga dijalekta

vrijedan ne samo za kajkavsku i hrvatsku nego i za cijelu slavensku dijalektologiju.

Stoga

PREDLAŽEMO

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta da prihvati našu pozitivnu ocjenu

doktorske radnje mr. Anite Celinić pod naslovom Fonologija gornjosutlanskoga

dijalekta i omogući joj daljnji postupak u stjecanju doktorata humanističkih znanosti.

U Zagrebu, 25. lipnja 2005.Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Mijo Lončarić, znanstveni savjetnik

(Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u

Zagrebu), predsjednik

2. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, docentica na

Filozofskom fakultetu u Zagrebu,

mentorica i članica Povjerenstva

3. dr. sc. Vesna Zečević,

viši znan. suradnik u miru,

članica Povjerenstva

373

Dr. sc. Nenad Moačanin, red.prof.Dr. sc. Drago Roksandić, red.prof.Dr. sc. Muhamed Ždralović, viši znanstveni suradnik Arhiva HAZU

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Tatjane Paić-Vukić pod naslovom Svijet sarajevskog kadije Mustafe Muhibbija (1786. – 1854.).Slijedom zaključka sjednice od 11. svibnja 2005. g. podnosimo Vijeću ovo

Izvješće

Doktorski rad mr. sc. Tatjane Paić-Vukić Svijet sarajevskog kadije Mustafe Muhibbija (1786. – 1854.) obaseže 224 računalnih kartica kojima je pridodano 70 kartica zasebno paginiranih priloga. Rad je podijeljen na sljedeća poglavlja: Uvod; Izvori i mogućnosti interpretacije; Mustafa Muhibbi, sarajevski kadija i derviš; Kultura knjige, čitanje, pisanje; Muhibbijev svijet prema njegovim zapisima; Kraj epohe; Zaključak; Izvori i literatura; Prilog I: Muhibbijevi ljetopisni zapisi i nekrolozi; Prilog II: Popis rukopisa biblioteke Muhibić. U radu su i dvije nepaginirane stranice: rodoslovlje Muhibića i jedan faksimil, ilustracija iz rukopisa.

U Uvodu (str. 1-3) pristupnica govori o važnosti istraživanja privatnih knjižnica bosanskih muslimana iz osmanskoga doba, iz čijih se rukopisa može saznavati o obiteljskoj i osobnoj povijesti vlasnika i o kulturnoj povijesti sredine u kojoj su živjeli. Zatim obrazlaže izbor teme i svoj pristup istraživanju arapskih, turskih i perzijskih rukopisa sarajevske obitelji Muhibić, koji se danas čuvaju u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Na temelju tih, dosad gotovo nepoznatih rukopisa, pristupnica je pokušala (re)konstruirati svijet prvoga vlasnika knjižnice, kadije Mustafe Muhibbija (1786. – 1854.), po čijem imenu od pera njegovi nasljednici danas nose prezime Muhibić.

U poglavlju Izvori i mogućnosti interpretacije (str. 4-16), izložena je povijest zbirke rukopisa obitelji Muhibić, koja je nastajala od oko 1810. godine do prvih desetljeća 20. st., a 1966. prenijeta je u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu. Tek 2000. godine njezin je cjelovit fond – 163 rukopisna kodeksa i svežanj neuvezanih fragmenata – postao dostupan istraživačima.

Polazeći od uvida da su izvori kakvima se služila dosad premalo istraženi, pristupnica je nadalje smatrala potrebnim iscrpno obrazložiti svoj pristup sadržajima Muhibbijevih rukopisa i načine konceptualiziranja rezultata istraživanja. U potpoglavlju Privatna zbirka rukopisa kao izvor građe za povijesna istraživanja (str. 9-13), ona ukazuje na to da velik dio ispitanih sadržaja čine naoko sporedna obilježja kodeksa – ekslibrisi, marginalne bilješke, sporadični i nesustavni upisi na slobodnim listovima – koja se u filološkim i povijesnim studijama spominju samo uzgredno, ostajući na marginama istraživačkoga zanimanja. Kao posebno važne izvore T. Paić-Vukić ističe privatne bilježnice Mustafe Muhibbija – medžmue. To su rukopisi raznovrsna sadržaja u koje je vlasnik upisivao stihove osmanskih i perzijskih pjesnika, vlastite stihove, izvode iz protokola šerijatskoga suda, recepte, ljetopisne bilješke, pabirke iz pročitanoga i druge svaštice koje takvu bilježnicu čine i slobodnom zbirkom citata, i vježbenicom, i, kako to pristupnica u daljem tekstu šire obrazlaže, vrstom dnevničke literature u najširem smislu. U potpoglavlju Pristup,

374

metode, drugi izvori i literatura (str. 13-16), pristupnica navodi da je pisanje o čovjeku koji nije imao istaknutu ulogu u "velikoj povijesti" svojega doba, i kao takav nije predmet zanimanja tradicionalne historiografije, vodilo izboru mikrohistorije kao najprikladnijeg metodološkog pristupa, zbog naglaska na pomnoj interpretaciji sitnih pojedinosti i malih subjekata.

Poglavlje Mustafa Muhibbi, sarajevski kadija i derviš (str. 17-78) počinje užim životopisom Mustafe Muhibbija, rekonstruiranim na temelju njegovih vlastoručnih zapisa (str. 17-22). Slijedi potpoglavlje Muhibbijev društveni položaj (str. 23-78) u kojem se govori o njegovim društvenim ulogama i mjestu koje je zauzimao u bosanskim i uže, sarajevskim krugovima u prvoj polovici 19. st. Poslije kratkog izlaganja o prilikama u onodobnoj Bosni, s naglaskom na reformama i promjenama u kojima je postupno deprivilegirana muslimanska elita kojoj je i Muhibbi pripadao, pristupnica je pokušala predočiti Mustafu Muhibbija u ulozi kadije, suca šerijatskoga suda. U pomanjkanju izvora koji govore o njegovu javnom djelovanju, odredila je njegovo mjesto među bosanskom ulemom na temelju općenitih spoznaja o ulemi u Osmanskome Carstvu i Bosni te na temelju ispitivanja njegovih rukopisa. Preko ekslibrisa u kojima Muhibbi katkad spominje mjesta u kojima je bio na službi, rekonstruirala je slijed njegovih imenovanja kadijom u kadilucima Bosanskoga ejaleta te u Albaniji i Bugarskoj. Ispitavši sadržaje rukopisa koji se odnose na šerijatsko pravo, pristupnica je utvrdila je da je Muhibbi dobro vladao arapskim i turskim jezikom na kojima su bili napisani tekstovi koje je kao šerijatski sudac trebao poznavati, da je redovito čitao pravnu literaturu, prikupljao mišljenja muftija, fetve, vježbao službenu stilistiku, prepisivao cjelovite tekstove fermana, bujuruldija i drugih dopisa središnjih i pokrajinskih vlasti, te da je svakako bio među onim, u prvoj polovici 19. st. već malobrojnim kadijama, koji su imali dobru naobrazbu.

Zbog oskudnosti izvora, o Muhibbijevim materijalnim prilikama ne može se steći cjelovita predodžba. Prema niskim stupnjevima kadiluka u kojima je radio, T. Paić-Vukić zaključuje da nije pripadao sloju društveno utjecajne uleme. Ona je nadalje na temelju malobrojnih izvora kao što su popisi dugova, nacrt podjele imetka sinovima i sl., zaključila da je Mustafa Muhibbi u prvim godinama rada u sudu u više navrata bio primoran zakupljivati kadijsko mjesto, te da je katkad bio i u novčanoj oskudici. U kasnijim godinama bio je već toliko imućan da je posjedovao zemljište i nekretnine izvan Sarajeva i u samome gradu. Način na koji se bogatio može se rekonstruirati samo posredno, na temelju dosadašnjih spoznaja o tome koji su bili izvori prihoda šerijatskih sudaca u osmanskoj Bosni.

U potpoglavlju Derviš (str. 64-68) govori se o Muhibbijevoj pripadnosti sufijskim, derviškim krugovima. Taj dio rada je znatno kraći od onoga posvećenog kadijskoj službi, jer su i izvori za istraživanje toga dijela Muhibbijeva života vrlo oskudni. Na Muhibbijevu dervišku pripadnost pristupnica se osvrće i u kasnijim poglavljima, govoreći o nekim praksama u kojima su vidljivi nanosi sufijskih naučavanja i obreda. U završnom dijelu poglavlja o mjestu Mustafe Muhibbija u društvenom životu osmanske Bosne, pristupnica govori o međukonfesionalnim odnosima i ukazuje na to da u istraženim rukopisima nema pokazatelja o njegovim kontaktima s kršćanima i Židovima. Ona zaključuje da je to posve očekivano budući da sadržaji rukopisa jednog obrazovanog kadije najvećim dijelom pripadaju tzv. visokoj, elitnoj muslimanskoj kulturi, da su pisani arapskim, turskim i perzijskim jezikom, te da prožimanja između visokih kultura bosanskih muslimana i nemuslimana nije ni moglo biti; one se nisu služile ni istim jezicima ni istim pismima.

U poglavlju Kultura knjige, čitanje, pisanje (str. 79-107), koje obuhvaća manje tematske cjeline - Ekslibrisi, Pečat, kalem, divit i peštahta, Kolanje knjige, prijenos

375

znanja, Prepisivanje, Pisanje: marginalije i medžmue, Pjesništvo - pristupnica govori o kulturi rukopisne knjige u Bosni Muhibbijeva vremena, o fondu njegove knjižnice u kome većinu čine primjerci teološko-pravnih tekstova, o njegovim čitateljskim navikama, o odnosu prema rukopisnom kodeksu kao predmetu, putovima prijenosa znanja među bosanskim muslimanima, pisanju kao Muhibbijevoj svakodnevnoj djelatnosti u kadijskoj službi i u privatnoj domeni, te o odnosu kanonskoga i osobnoga u njegovim zapisima i pjesmama. Ona zaključuje da je dominantno obilježje Muhibbijeva pisanja citatnost, koja se ne očituje samo u nazočnosti cjelovitih tuđih tekstova, nego i u načinu na koji je on sročio većinu svojih "autorskih" zapisa. Razloge tomu pristupnica nalazi u okoštalosti arapsko-islamske tekstualne tradicije u Osmanskome Carstvu i Bosni prve polovice 19. st., u metodi poučavanja u tradicionalnim islamskim školama, medresama, koja se temeljila na usvajanju tekstova naizust, a također i u činjenici da je Muhibbi pisao na jezicima koji mu nisu materinski, većinom zahvaćajući gotove formulacije iz zalihe tekstova arapsko-islamske kulture.

Peto poglavlje, Muhibbijev svijet prema njegovim zapisima (str. 108-190), podijeljeno je na potpoglavlja u kojima pristupnica iz Muhibbijevih zapisa i pjesama, unatoč njihovoj lapidarnosti i konvencionalnosti, pokušava otčitati njegov odnos prema povijesnim zbivanjima o kojima govori i prema ljudima kojima je pisao pjesme, te prema različitim vidovima društveno imaginarnoga njegova doba. Posebnu skupinu izvora čine stihovi napisani u duhu prisnoga prijateljstva s čovjekom pjesničkoga imena Meraki (Nespokojni). Pristupnica je neke od tih pjesama prevela s osmanskog turskog i pokušala ocrtati kontekst u kome su nastale. Želeći izbjeći prekomjerno domišljanje o tome tko je bio Meraki i kakav je bio njegov i Muhibbijev odnos, ona se zadržala na tome da skicira neke mogućnosti interpretacije tih pjesama u okvirima zasad dostupnih spoznaja o društvenom kontekstu osmanske divanske ljubavne poezije. Ona smatra da te pjesme treba čitati na podlozi osmanske pjesničke tradicije kao očitovanje svojevrsne «semantike ljubavi» s točno utvrđenim kodovima, a ne kao vjerodostojan zapis o stvarnom odnosu. U kulturološkom pristupu Muhibbijevim pjesmama, najgovorljivijim izvorima pokazale su se one koje bi prema uzusima poetike divanskoga pjesništva bile ocijenjene neuspjelima jer u njima Muhibbi premalo pozornosti poklanja versifikacijskim pravilima. Pristupnica je na primjeru pjesama o jelu i piću pokazala njihovu dokumentarnu vrijednost kao izvora za poznavanje nekih vidova svakodnevice. Zaključila je da Muhibbi najviše pozornosti u pjesmama i drugim zapisima poklanja onim jelima koja su dio društvenih okupljanja, posebno u krugovima derviša, i jelima koja se pripravljaju u okviru vjerskih obreda. To su one prigode u kojima su se spremanjem hrane bavili i muškarci (potpoglavlje: Jelo, piće i obred). U potpoglavlju Vrijeme obreda i vrijeme mehaničkoga sata (str. 141-148) Muhibbijevi su ljetopisni zapisi poslužili za ispitivanje njegova odnosa prema vremenu. Pristupnica navodi različite načine na koje Muhibbi određuje vrijeme događaja o kojima piše. Namjesto točnog datuma on često kao orijentire navodi muslimanske blagdane ili neke godišnje cikluse, a dan dijeli prema vremenu muslimanskih obveznih molitava. Tomu nasuprot, ima u njegovim rukopisima primjera gotovo opsesivne preciznosti kakva se nalazi i u zapadnoeuropskim tekstovima na pragu epohe mehaničkoga sata; vrijeme nekih događaja zabilježio je do u sekundu točno. U Muhibbijevim je rukopisima T. Paić-Vukić pronašla i mnoge zapise koji pokazuju da se bavio kalendarologijom i astronomijom; ona naglašava da je bavljenje astronomijom u bosanskih muslimana prve polovice 19. st. bilo amatersko, ograničeno nepostojanjem opservatorija i slabim pritjecanjem znanstvenih spoznaja iz Europe, a bilo je vođeno prije svega praktičnim

376

motivima – potrebom da se odredi kibla, pravac prema Meki, te točno vrijeme molitava i blagdana.

Veliko potpoglavlje nazvano Bolest i strah (str. 149-190) posvećeno je ljekovitim i apotropejskim postupcima. Pristupnica je prevela s arapskog i osmanskog jezika i u radu interpretirala mnoge savjete i recepte koje je Muhibbi zapisao u svojim rukopisima. Među njima ima savjeta znanstvene medicine, recepata za biljne ljekovite pripravke i uputa za magijske iscjeliteljske prakse. U daljem se tekstu govori o postupcima izrade zaštitnih zapisa, horoskopa, gatanja i sl., koji su tijesno povezani s prethodnim pristupima bolesti i liječenju. Na temelju takvih sadržaja Muhibbijevih rukopisa, T. Paić-Vukić zaključuje da je i on, iako pripadnik vjerske inteligencije, bio uronjen u pučku kulturu u kojoj se ne mogu strogo odvojiti pravovjerje i krivovjerje, islamske i neislamske sastavnice.

Poglavlje koje prethodi Zaključku pristupnica je nazvala Kraj epohe (str. 191-201), skiciravši u njemu u glavnim crtama kako se kroz reforme provedene u Bosni sredinom 19. stoljeća počinjao mijenjati svijet Mustafe Muhibbija. Smanjuju se ovlasti šerijatskih sudaca, pravni tekstovi koji su stoljećima bili na snazi dokidaju se donošenjem osmanskoga građanskog zakonika, tisak potiskuje rukopis iz javnih poslova. Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, koju su doživjeli Muhibbijevi nasljednici, mijenja se cijela civilizacijska paradigma, a turski i arapski jezik povlače se pred njemačkim, kasnije i bosanskim, iz većine domena komunikacije. Pristupnica to supostojanje dviju kultura u Bosni pokazuje na primjeru Muhibbijeva svestrano obrazovanog unuka Mustafe Hilmija Muhibića, baštinika njegove knjižnice orijentalnih rukopisa.

U Zaključku (str. 201-204) T. Paić-Vukić ističe da je svijet Mustafe Muhibbija konstruirala većinom na temelju zapisa u kojima gotovo i nema zapisivačeva izravnog govora o sebi i stoga se iz njih moglo malo saznati o njegovu privatnom i intimnom životu. Ti su se zapisi, međutim, pokazali vrijednim izvorima za poznavanje društveno imaginarnoga onodobne Bosne, a istodobno su pridonijeli poznavanju Muhibbijeva vlastita imaginarija.

Glavnom tekstu doktorskog rada kandidatkinja je pridodala Muhibbijeve ljetopisne zapise i nekrologe koje je prevela s osmanskog turskog i arapskog jezika i poredala kronološki (Prilog I). Dala je i podroban popis rukopisa knjižnice Muhibbić (naslov djela, autor, jezik, osnovni podaci o prijepisu, Prilog II).

Zaključak i prijedlog

Mr. sc. Tatjana Paić-Vukić je kao vrsna orijentalistica više nego uspješno istražila jedan vrlo zahtjevni tematski sklop iz okvira problematike prvenstveno kulturne povijesti, i to vjersko-pravne elite osmanskoga društva u njegovoj pokrajinskoj, bosanskoj „podružnici“. Opsežniji su radovi takve vrste dosta rijetki, a u hrvatskoj ih historiografiji uopće do sada nije bilo. Valjalo joj se probijati kroz teško prohodnu guštaru rukopisa na tri orijentalna jezika i ovladati tehničkim vokabularom, i u tome je izvanredno uspjela. U vrijeme kada središnja vlast bezobzirno, pa i brutalno provodi reforme, bosanska se muslimanska elita tome žestoko opire, što zbog konzervativnosti, što zbog osjećaja egzistencijalne ugroženosti (ustanci i teritorijalno uzmicanje). Pristupnica pokazuje kako u takvim prilikama kadija Muhibbi manje-više šuti, okrenut starim obrascima i svijetu mistike. Moderni svijet do njega ne dopire, tek je fasciniran mehaničkim satovima, a od znamenite bosanske multikulturalnosti u njega isto tako jedva da ima ponečeg. Autoričine česte usporedbe Muhibbijevih spisa s onima drugih pisaca te epohe i sredine, posebice s Bašeskijom, otkrivaju ni manje ni

377

više nego „transpersonalno“ kao opreku, ali i nadopunu osobnog i pojedinačnog u jednome od jugoistočnoeuropskih mikrokozama. Muhibbijeva je ostavština stoga dvostruko vrijedna, i kao dokument višestoljetne tradicije i prakse, i kao osebujno, prividno netipično svjedočanstvo vremena. Držimo da je pristupnica uspjela na ovome primjeru vrlo dobro i razložno osvijetliti dubinu ove toliko kompleksne pojave. Stoga svesrdno predlažemo Vijeću da ovo izvješće prihvati i mr. sc. Tatjani Paić-Vukić odobri obranu doktorske disertacije.

U Zagrebu, 30. svibnja 2005.

Dr. sc. Nenad Moačanin, red.prof.

Dr. sc. Drago Roksandić, red.prof.

Dr. sc. Muhamed Ždralović, viši znanstveni suradnik Arhiva HAZU

378

Dr. sc. Mario Strecha, docent

Dr. sc. Mira Kolar, redovni profesor u mirovini

Dr. sc.Božidar Nagy, izvanredni profesor Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u

Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas

je na sjednici održanoj 11. svibnja 2005. godine u stručno povjerenstvo za ocjenu

doktorskog rada mr. sc. Zdravka Matića pod naslovom Ivan Merz i Katolička

akcija u Hrvatskoj. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo slijedeće

I z v j e š ć e

Doktorski rad mr. sc. Zdravka Matića ima opseg od ukupno 371 stranice, a

sastoji se od uvoda (9 –14), šesnaest kraćih poglavlja (15 – 338), zaključka (339 –

348) i popisa izvora i literature (339 - 371).

U svom doktorskom radu mr. sc. Zdravko Matić nastojao je odgovoriti na

istraživačo pitanje koje je glasilo: u kakvim je okolnostima u Hrvatskoj došlo do

osnutka Katoličke akcije, kakav je bio značaj te organizacije, kakvu je ulogu

organizacija imala u okviru katoličkog pokreta u Hrvatskoj te na koji je način

organizaciju zamislio i vodio Ivan Merz, istaknuti katolički intelektualac u razdoblju

između dva svjetska rata.

U izradi svog doktorskog rada mr. sc. Zdravko Matić je osim historiografski

relevantne domaće i inozemne literature i tiskanih izvora (suvremenih novina,

časopisa i brošura) koristio i arhivsku građu iz Arhiva Ivana Merza u Zagrebu,

379

Hrvatskog državnog arhiva, Arhiva Hrvatske biskupske konferencije te Arhiva

Banjalučke biskupije.

Iako je o katoličkom pokretu u Hrvatskoj u 20. stoljeću u novije vrijeme

napisano nekoliko monografija te razmjerno velik broj članaka i rasprava, hrvatska

historiografija još uvijek ne raspolaže niti s jednim opširnijim, sustavnim prikazom

djelovanja Katoličke akcije, ustanove koja je, doduše, formalno bila sastavni dio

Hrvatskog katoličkog pokreta, no koja je u osnovi, u organizacijskom i u sadržajnom

smislu, nastojala profunkcionirati kao paralelni pokret s ciljem da se promijeni značaj

i način djelovanja katoličkog pokreta u cjelini. S obzirom na to, kao i s obzirom na

činjenicu da su se istraživači koji su se bavili katoličkim pokretom u Hrvatskoj u 20.

stoljeću u svojim radovima zapravo samo usputno doticali fenomena Katoličke akcije,

doktorski rad mr. sc. Zdravka Matića pruža ne samo sustavnu obavijest o djelovanju

jedne od brojnih struktura koje su postojale u okviru katoličkog pokreta, nego daje

produbljeniju spoznanaju o Hrvatskom katoličkom pokretu u 20 stoljeću kao cjelini.

S osnovnom zadaćom da pokuša spriječiti proces sekularizacije društva

Hrvatski katolički pokret profunkcionirao je na samom početku 20. stoljeća, na

inicijativu i uz iznimni osobni angažman krčkog biskupa Antuna Mahnića. Ubrzo

nakon što je 1903. godine bio pokrenuo časopis pod naslovom «Hrvatska starža»,

reviju koja je pretendirala na to da oblikuje stajališta koja bi katolička inteligencija

trebla zastupati u svim sferama društvenoga života, Mahnić je u Beču utemeljio prvo

hrvatsko katoličko akademsko društvo, koje je uskoro počelo tiskati svoje glasilo.

Uslijedio je potom osnutak još nekih katoličkih udruga, od kojih je, prema autoru, za

značaj Hrvatskog katoličkog pokreta u bliskoj budućnosti, kao i za odnose između

udruga koje su unutar njega djelovale, od iznimne važnosti bio osnutak Hrvatskog

katoličkog seniorata, ekskluzivne organizacije, koja je okupljala svećeničku i laičku

inteligenciju. Hrvatski katolički seniorat utemeljen je 1912/13. godine sa zadaćom da

nadzire i u vjerskom, odnosno u ideološkom smislu usmjerava djelovanje svih udruga

u okviru katoličkog pokreta. Iako je, upororava Matić, ulogu središnjeg organa

katoličkog pokreta formalno imao iste godine utemeljeni Hrvatski katolički narodni

savez, Hrvatski katolički seniorat se, stjecajem okolnosti, ubrzo pretvorio u tijelo koje

je ne samo kontroliralo rad ostalih katoličkih organizacija, nego i odlučivalo o svim

ključnim pitanjima vezanim uz djelovanje katoličkog pokreta.

Pišući o razvoju Hrvatskog katoličkog pokreta autor posebno ističe činjenicu

da se pokret, stjecajem okolnosti, razvio «odozdo», to jest zahvaljujući angažmanu

380

skupina laika i dijela uglavnom mlađeg svećenstva, koje je pozitivno reagiralo na

inicijativu biskupa Mahniča. U svojim počecima pokret, naime, nije uživao potporu

hrvatskog episkopata, pa je vjerojatno upravo to jedan od glavnih, ako ne i glavni

razlog što je pokret funkcionirao praktički potpuno samostalno, odnosno što je samo

formalno, i to isključivo u vjersko-moralnim pitanjima, bio odgovoran katoličkoj

hijerarhiji. Pritom autor upozorava da neovisnost pokreta o episkopatu nije bila izraz

Mahnićevih nastojanja.

Kad je riječ o koncepciji Hrvatskog katoličkog pokreta, autor podvlači da je

biskup Mahnić od samog početka izistirao na tome da pokret nema nikakav jasno

izraženi politički predznak, to jest da bude «izvan i iznad stranaka», iako se, osobito u

početku, u razdoblju između 1904. i 1908., osobno nije protivio ideji o osnutku

katoličke političke stranke. No, premda je dopuštao mogućnost osnutka katoličke

stranke, biskup Mahnić je, prema autoru, dosljedno odbijao mogućnost da Hrvatski

katolički pokret bude u službi bilo koje katoličke političke grupacije.

S pojavom mlade katoličke inteligencije, koja je uoči Prvog svjetskog rata

postupno počela preuzimati vodstvo u pojedinim ključnim organizacijama pokreta,

Hrvatski katolički pokret, objašnjava autor, počeo je malo pomalo mijenjati svoj

značaj. Naime, već potkraj 1912. godine skupina angažiranh katolika na čelu s Petrom

Roguljom jasno je dala naslutiti da se njezino viđenje katoličkog pokreta ne poklapa s

viđenjem biskupa Mahnića. Godine 1917., ta je skupina posve otvoreno počela isticati

nužnost promjene u značaju i strukturi pokreta. Prema shvaćanju Rogulje i njegovih

istomišljenika, pokret bi, naime, uz ostale segmente društvenog života, trebao

zakoračiti i na polje politike. Pritom, Rogulja se založio za to da se za sve oblasti

društvenoga života na kojima katolici djeluju ili će ubuduće djelovati stvore posve

nove organizacije, što je, dakako, podrazumijevalo i osnutak katoličke političke

stranke. Pišući o postupnom procesu politizacije Hrvatskog katoličkog pokreta, koji se

odvijao u razdoblju između 1912. i 1918. godine, Matić naglašava da je ona tekla

unatoč protivljenju njegovog utemeljitelja, no pritom konstatira da se biskup Mahnič,

koji je i dalje bio formalni vođa pokreta, nikad nije javno distancirao od nastojanja

skupine oko Petra Rogulje, koji je u međuvremenu izrastao u glavnog ideologa

pokreta i koji je potkraj Prvog svjetskog rata nedvosmisleno iskazivao namjeru da mu

se nametne kao središnja figura.

Uz oslonac na katoličku omladinu, napose onu okupljenu oko društva

«Domagoj», Rogulja je od 1917. godine dalje počeo javno, u tisku, zagovarati

381

katoličko jugoslavenstvo, varijantu jugoslavenske ideologije koja se temeljila na

zasadi o «narodnom jedinstvu» Hrvata, Srba i Slovenaca i koja je sukladno tome

zagovarala njihovo ujedinjenje u državnu zajednicu izvan okvira Habsburške

monarhije. Politizacija Hrvatskog katoličkog pokreta, u kojoj je sve istaknutiju ulogu

imao Hravtski katolički seniorat, u čijoj su zagrebačkoj organizaciji Rogulja i njegovi

istomišljenici dominirali, uskoro je dovela do otvorene podjele u okviru Hrvatskog

katoličkog pokreta. Roguljinim nastojanjima počela se, naime, vrlo odlučno

suprotstavljati struja koja je odbijala ideologiju katoličkog jugslavenstva, koje je

svojom idejom o tome da se hrvatstvo, srpstvo i slovenstvo na podlozi stvaranja

zajedničke kulture kao i na podlozi sjedinjenja katoličanstva s pravoslavljem u

razmjerno kratkom roku mogu oblikovati u novu naciju.

Sukobi u okviru Hrvatskog katoličkog pokreta postali su posebno oštri nakon

1918., to jest nakon stavaranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, u trenutku kad je

Roguljina skupina praktički potpuno ovladala Hrvatskim katoličkim senioratom, koji

je 1919. reorganiziran na način da je i formalno postao središnjom institucijom

Hrvatskog katoličkog pokreta. Izgledi da se Hrvatski katolički pokret uskoro pretvori

u politički pokret Hrvatske pučke stranke, 1919. osnovane katoličke stranke, koja je u

politici nastupala s pozicija ideologije katoličkog jugoslavenstva, bili su, upozorava

autor, vrlo realni, tim više što episkopat nad Hrvatskim katoličkim pokretom i

njegovim organizacijama, s izuzetkom pitanja koja se tiču vjere, odnsosno morala,

nije imao praktički nikakvu kontrolu. Međutim, kao što to pokazuje Matićev doktorski

rad, proces potpune politizacije Hrvatskog katoličkog pokreta zaustavljen je početkom

dvadesetih godina upravo zahvaljujući Ivanu Merzu, predsjedniku Hrvatskog

katoličkog omladinskog saveza, koji je 1923. godine uz potporu hrvatskog episkopata

utemeljio Katoličku akciju, organizaciju koja je bila strukturirana prema načelima što

ih je izložio papa Pio XI. u enciklici «Ubi arcanum Dei» iz 1922. godine, kojom je

talijanski katolički pokret podvrgnt kontroli katoličke hijerarhije.

Iako je pripadao Hrvatskom katoličkom pokretu, Ivan Merz se nije slagao s

načinom na koji je on bio organiziran, a protvio se i njegovoj politizaciji. Slijedeći

politiku Sv. Stolice s početka dvadesetih godina, on je držao da i katolički pokret u

Hrvatskoj treba biti vođen od strane katoličke hijerarhije, da pokret ne smije slijediti,

odnosno podupirati niti jednu političku opciju te da angažman katolika na

rekristijanizaciji hrvatskog društva treba usredotočiti na izgradnju njihovih vjersko-

moralnih stajališta, odnosno da se oni prvenstveno moraju angažirati na obrazovnom,

382

kulturnom, karitatvnom području te na pokušaju rješavanja socijalnih pitanja. Što se

pak tiče političkog angažmana katolika, Merz je smatrao da oni mogu djelovati u

okviru svih onih političkih grupacija čiji programi od strane katoličke hijerarhije nisu

ocijenjeni kao protukršćanski. Za Merza, naglašava Matić, rekristijanizacija političkog

života moguća je samo ukoliko katolici budu prisutni u svim strankama. Jedino na taj

način, to jest unošenjem kršćanskih načela u sve političke stranke, politički život u

Hrvatskoj moguće je dovesti u sklad s kršćanskim, odnosno katoličkim vrijednosnim

sustavom. Osim toga, Matić ističe da je Merz bio uvjeren da se samo uz opisani model

rekristijanizacije političkog prostora može spriječiti pojava protukatoličko, odnsono

protucrkveno usmjerenih grupacija.

Načela Katoličke akcije prihvatio je Hrvatski orlovski savez, katolička

sportska organizacija osnovana 1923. godine, o čijem nastanku i razvoju u Hrvatskoj

Matićeva disertacija također opširno izvještava. Iako je Hrvatski orlovski savez

osnovan uz podršku Hrvatskog katoličkog seniorata i premda je u početku uživao

njegove simpatije, činjenica da se Orlovski savez opredijelio za načela na kojima je

bila utemeljena Merzova Katolička akcija uskoro je u Hrvatskom katoličkom pokretu

proizvela oštar sukob. Hrvatski katolički seniorat shvatio je, naime, da nema kontrolu

nad Hrvatskim orlovskim savezom, omladinskom organizacijom u usponu. Bitka koju

je Seniorat 1924. počeo voditi s ciljem da zadobije kontrolu i nad tom katoličkom

udrugom te da na taj način politizira i Merčevu Katoličku akciju te da je otrgne

neposrednoj kontroli episkopata bila je prilično žestoka i trajala je razmjerno dugo,

sve do 1929. godine, kad Hrvatski katolički pokret odnosno njegove organizacije

dolaze pod udar šestosiječanjske diktature. Sukobu dvaju krila u Hrvatskom

katoličkom pokretu, od kojih je jedno, praktički potpuno neovisno o episkopatu,

funkcioniralo kao pokret čvrsto vezan uz Hrvatsku pučku stranku, što je u krajnjoj

liniji išlo na uštrb promicanja i obrane vjersko-crkvenih interesa, s krilom koje je

nadzirao episkopat, i čije su ogranizacije, sukladno Merčevim idejama, bile

sastavljene isključivo od laika, autor je u radu poklonio posebnu pažnju, iznoseći

mnoštvo detalja o pojedinim događajima.

Osim što daje podroban opis previranja, sukoba i ideoloških konfrontacija u

okviru Hrvatskog katoličkog pokreta u dvadesetim godinama 20. stoljeća, u svom

doktorskom radu Matićev je na temelju bogate Merčeve korespondencije i njegovih

dnevničkih zapisao pokušao dopuniti Merčevu biografiju, a valja dodati i to da je u

383

bilješkama dao brojne podatke važne za životpise istaknutijih ličnost Hrvatskog

katoličkog pokreta u dvadesetim godinama 20. stoljeća.

Doktorski rad mr. sc. Zdravka Matića pod naslovom Ivan Merz i Katolička

akcija u Hrvatskoj pokazuje da je kandiat ovladao historiografskom tehnikom,

odnosno da je pokazao sposobnost za samostalni znanstveni rad. Stoga povjerenstvo

predlaže Fakultetskom vijeću da Matićev doktorski rad prihvati i da odobri nastavak

postupka za stjecanje znanstvenog stupnja doktora znanosti.

U Zagrebu, 14. lipnja 2005.

Dr. sc. Mario Strecha, docent

Dr. sc. Mira Kolar, redovni profesor u mirovini

Dr. sc. Božidar Nagy, izvanredni profesor

Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu

384

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Ocjena magistarskog rada Ivane Pažur Pristup elektroničkim časopisima u knjižnicama u Hrvatskoj

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 15. lipnja 2005. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ivane Pažur Pristup elektroničkim časopisima u knjižnicama u Hrvatskoj. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50 Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Magistarski rad Ivane Pažur pod naslovom Pristup elektroničkim časopisima u knjižnicama u Hrvatskoj obaseže ukupno 119 stranica računalnog ispisa, zajedno s tri dodatka. Rad sadržava 13 slika, 38 bilježaka te uključuje bibliografske podatke iz 43 izvora navedenih u popisu od 5 stranica korištene literature. Rad je podijeljen u 7 dijelova.

U "Uvodu" magistrandica iznosi temeljna obilježja elektroničkoga časopisa te piše o specifičnostima njihove nabave i organizaciji upravljanja i pristupa. Magistrandica izdvaja ulogu knjižnice u tim poslovima te poglavito njezinu posredničku ulogu u organizaciji i olakšavanju djelotvornog i intuitivnog pristupa elektroničkim časopisima.

U odjeljku "Cilj i metode" magistrandica iznosi probleme s kojima se susreću hrvatske knjižnice u upravljanju elektroničkim časopisima te kao cilj svoga istraživanja utvrđuje određivanje najpogodnijeg modela organizacije i pristupa elektroničkim časopisima za korisnike i knjižničare.

Odjeljak "Elektronički časopis" pobliže određuje i opisuje pojam "elektronički časopis".

Odjeljak "Modeli organizacije i pristupa elektroničkim časopisima" sastoji se od dvije veće cjeline. To su "Nabava elektroničkih časopisa" i "Modeli i organizacija pristupa elektroničkim časopisima". U dijelu "Nabava elektroničkih časopisa" pristupnica se osvrće na identifikaciju i odabir naslova, pregovaranje i licenciranje pristupa, potom na načine uređivanja pristupa (IP adresa, korisnički račun), tehničku podršku korisnicima u pristupu te načine evaluacije pristupa. U dijelu koji se odnosi na "Modele organizacije i pristupa elektroničkim časopisima" pristupnica identificira, temeljem pročitane literature i izravnog uvida u web stranice knjižnica, tri osnovna modela pristupa elektroničkim časopisima koje razvijaju knjižnice. Iznose se, potom,

385

prednosti i nedostaci sva tri modela: abecednog popisa časopisa s poveznicama na elektroničke inačice, kataložnog zapisa u postojećem mrežnom katalogu tiskane građe pojedine knjižnice ili skupine knjižnica te samostalne baze elektroničkih časopisa.

Odjeljak "Modeli organizacije i pristupa elektroničkim časopisima u Hrvatskoj" rezultat je istraživanja provedenog analizom web stranica 147 hrvatskih knjižnica (popis u Dodatku 1) te upitnika upućenog voditeljima rada na skupnim katalozima odabranim za analizu (Dodatci 2 i 3). Magistrandica se najprije kritički osvrće na stanje u nabavi elektroničkih časopisa u Hrvatskoj ukazujući na nemoć knjižnica da samostalno rade na rješavanju postojećih problema. Nakon toga daju se rezultati deskriptivne analize hrvatskih knjižničnih web stranica provedene s pomoću 9 parametara (vlastiti popis elektroničkih časopisa, samostalna baza elektroničkih časopisa, poveznice na elektroničke časopise, OPAC, katoložni zapisi elektroničkih časopisa uključeni u katalog tiskane građe, izdvajanje zapisa o elektroničkim časopisima, sudjelovanje u skupnom katalogu, upute korisnicima). Rezultati pokazuju da samo 8% analiziranih hrvatskih knjižnica izrađuje vlastiti popis elektroničkih časopisa, da niti jedna knjižnica nema vlastitu samostalnu bazu elektroničkih časopisa, da 29% knjižnica stavlja poveznice na popise časopisa izdavača ili agregatora, da 69% knjižnica ima neki oblik OPAC-a, da 19% knjižnica katalogizira elektroničke časopise te da zapise smješta u katalog tiskane građe, da 65% knjižnica sudjeluje u nekom skupnom katalogu te da 18% knjižnica daje upute korisnicima za korištenje elektroničkih časopisa. Nakon utvrđivanja koji skupni katalozi sadržavaju zapise o elektroničkim časopisima, provedeno je anketiranje voditelja rada na skupnima katalozima CROLIST te "Humanistika" i "Tehnika". Anketni upitnik za CROLIST sadržavao je 23 pitanja, a za druga dva kataloga 24 pitanja i odnosio se uglavnom na sadržaj skupnog kataloga te obradu i označavanje pristupa elektroničkim časopisima.

U istome se odjeljku, potom, vrlo opsežno opisuju obilježja samostalne baze elektroničkih časopisa EJOL, kojemu je magistrandica jedan od autora. EJOL je baza elektroničkih časopisa koja s jedinstvenog mrežnog sučelja osigurava korisnicima pristup brojnim elektroničkim znanstvenim časopisima bilo da su oni u besplatnom ili komercijalnom pristupu. Baza se temelji na kooperativnom unosu 35 hrvatskih knjižnica. Baza knjižničarima služi za organizaciju i administriranje pristupa vlastitoj pretplati elektroničkih časopisa, a korisnicima osigurava jednostavan i jasan pristup. Pregledavati se može po abecedi naslova časopisa, prema izdavaču i prema znanstvenome području (klasifikacija UDK), a pretraživati po naslovu, broju ISSN, kratici naslova te ključnim riječima.

U odjeljku "Preporuke za organizaciju i pristup elektroničkim časopisima u Hrvatskoj", a na temelju provedene analize, hrvatskim se knjižnicama preporučuje uključivanje u projekt EJOL kao najfunkcionalnije rješenje za korisnike i knjižničare.

Magistrandica u Zaključku ističe da kod izbora najboljega modela organizacije i pristupa elektroničkim časopisima svaka knjižnica mora uzeti u obzir broj časopisa koji pretplaćuje, broj djelatnika koji se mogu posvetiti tome poslu i mogućnost diobe poslova s jednom ili više ostalih knjižnica. Knjižnice, isto tako, moraju u organizaciji pristupa polaziti s pozicije korisnika i njegovih potreba.

386

Na temelju iznesenog u ovom izvještaju, predlažemo sljedeću

OCJENU:Magistarski rad Ivane Pažur Pristup elektroničkim časopisima u knjižnicama u Hrvatskoj pokazuje da je autorica svladala i u svojem istraživanju primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada, da je proučila relevantnu literaturu i da je u obradi teme došla do rezultata primjerenih za daljnje praćenje spomenute teme. Specifičnost ovog rada očituje se u temeljitom sagledavanju modela organizacije i pristupa elektroničkim časopisima u Hrvatskoj te opisu kooperativnoga sustava EJOL kojemu je magistrandica jednom od autorica. Na temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Ivane Pažur Pristup elektroničkim časopisima u knjižnicama u Hrvatskoj te da time omogući nastavak postupka.

U Zagrebu, lipanj 2005.

dr. sc. Jelka Petrak, doc. predsjednik povjerenstva

dr. sc.Aleksandra Horvat, red. prof.član povjerenstva

dr. sc. Daniela Živković, doc.član povjerenstva

387

Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu O v d j e

Predmet: Ocjena magistarskog rada Katice Krešić

Poštovane kolegice i kolege!Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 11. svibnja 2005. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Katice Krešić o čemu podnosimo sljedeći

I Z V J E Š T A J

Magistrandica Katica Krešić napisala je i u propisanom obliku predala magistarski rad „Pasivni leksik u djelu Politika za svakog čovika fra Petra Bakule“. Rad obaseže 179 stranica računalno ispisana teksta s 34 retka po stranici i prosječno 56 znakovnih mjesta u retku. Rad se sastoji od šest poglavlja kojima su dodani Zaključak, Rječnik pasivnog leksika u Politici i popis korištene i konsultirane literature.U Uvodu (str. 1-17) prvo su ukratko prikazani „Franjevci Bosne Srebrene i društveno-političke pojave u drugoj polovici 19. stoljeća“, zatim „Cilj rada i metodološki pristup“, pa život i djelo fra Petra Bakule i na kraju jezično stanje u Bosni i Hercegovini oko sredine 19. stoljeća. Magistrandica daje sažetu opću sliku bosnaskohercegovačkoga društvenog, političkog, kulturnog i prosvjetnog života u drugoj polovici 19. stoljeća fokusirajući, s jedne strane, općenito ulogu franjevaca, a s druge ulogu franjevaca u Hercegovini, navlastito nakon osnivanja Hercegovačke franjevačke provincije (1843.) kojoj je otada pripadao i fra Petar Bakula (1816.-1873.), iznimno plodan i svestran autor (književnik, teolog, filozof, prevoditelj, povjesničar). Objavio je ukupno petnaest djela, a u rukopisu ih je ostalo sedamnaest. Njegova Politika za svakog čovika (objavljena u Splitu 1869.) zbog svoje tematske raznovrsnosti pokazuje se i grafijski, pravopisno i jezično iznimno zanimljivim i s te strane još neproučenim djelom. Taj je propust sada ispravljen upravo ovim magistarskim radom pri pisanju kojega se autorica od početka suočavala s nizom poteškoća što izrastaju iz trijade: Bakulin idiolekt-tadanje jezično stanje u Bosni i Hercegovini-tadanji (i suvremeni) hrvatski jezični standard. Važna je pritom uloga bosanskih i hercegovačkih franjevaca koji su simpatizirali ilirske ideje, uspostavili i

388

održavali kontakt s Ljudevitom Gajem i njegovim suradnicima, a utjecaj se tih veza očitovao u njihovu jeziku i pravopisu. Istodobno, to je vrijeme kad ubrzano nestaje latiniteta iz stvaralaštva bosanskih i hercegovačkih franjevaca, što je poticalo problem izbora hrvatskoga idioma. A rješenje problema, suprotno uvriježenu mišljenju, kao što je dokazala Herta Kuna, nije nalaženo u izboru kojega od mjesnih govora, pogotovo ne tako da svaki autor uzima svoj zavičajni mjesni govor, nego se u jeziku tadanjih franjevaca, u različitoj mjeri, prepliću elementi mjesnih govora, općefranjevačke tradicijom utvrđene koine i ilirske inačice općehrvatskoga književnog / standardnog jezika. Od svih jezičnih razina rezultat se te trijade najjače očituje u leksiku u kojem je paralelno s odvajanjem od mjesnih govora i približavanjem „zagrebačkom“ tipu književnoga jezika ubrzano rastao pasivni leksik koji je pristupnica obradila u Bakulinoj Politici. Upravo je pitanju kriterija za razgraničenje aktivnog i pasivnog leksika posvećen zadnji odjeljak uvoda (str. 14-17), u kojem se posebno naglašava važna spoznaja da je odnos između aktivnog i pasivnog leksika drugačiji u Bakulino vrijeme, a drugačiji u pojedinim razdobljima do današnjega ili, kao što se veli magistrandica: „Brojnost arhaizama i historizama, zapravo odnos pasivnoga i aktivnoga leksika u tekstu zavisi, prije svega, od vremena kad tekst nastaje i trenutka njegova raščlanjivanja, o stabilnosti i postojanju jezične norme, o učestalosti teme koja se obrađuje, stilskim osobitostima autora i sl.“ (str. 16)U drugom, relativno kratkom poglavlju („Grafija i ortografija u Bakulinoj Politici“, str. 17-25) prikazane su slovopisne i pravopisne značajke Bakulina djela u svjetlu činjenice da se u Bosni i Hercegovini dugo zadržala latinica kako ju je reformirao fra Andrija Kujundžić (u gramatici fra Stjepana Marijanovića 1822.). Njoj se od 1844. suprotstavlja gajica kojom je te godine u Splitu I.F. Jukić objavio pjesme fra Vice Vicića čime su započela slovopisno-pravopisna previranja u Bosni i Hercegovini koja su, konačno, završila prevlašću ilirskih slovopisno-pravopisnih rješenja. Ta je rješenja, kako se u radu dokazuje, uglavnom prihvatio i Bakula u Politici, ali s dosta relikata Kujundžićeve grafije.Treće poglavlje („Fonološke karakteristike“, str. 25-39) vrlo je sustavan i dobro dokumentiran pregled glavnih fonoloških značajki Bakulina idiolekta (zamjena jata, sudbina fonema /j/ i /h/, suglasničkih jednačenja, razjednačivanja, redukcija i alternacija te vokalizma). Kao i u četvrtom poglavlju u kojem govori o morfološkim značajkama, magistrandica podatke iz Bakulina idiolekta uspoređuje s njemu suvremenim stanjem u fonološkoj normi upozoravajući pritom na glavne Bakuline otklone kao što je npr. dosljedno miješanje ikavice i jekavice (iekavice) uz nešto ekavskih elemenata, nebilježenje fonema /h/ na početku riječi, neprovođenje jotacije u nekim položajima (npr. u prezentu nekih glagola,

389

u I jd. I imenica ž. r. koje završavaju suglasnikom t u N jd.), učestali šćakavizmi.Četvrto poglavlje („Morfološke značajke jezika fra Petra Bakule u djelu Politika za svakoga čovika“, str. 39-65) zadržava se na oblicima koje prepoznajemo kao činjenice starijega hrvatskog jezičnog stanja pri čemu su imenice raščlanjene prema gramatičkim kategorijama, glagoli po oblicima, zamjenice po značenju, a pridjevi s obzirom na tvorbene sastavnice. Premda se za Bakulin idiolekt općenito može reći da je u velikoj mjeri delokaliziran te da glavninom morfoloških značajki ne nasljeduje postavke Zagrebačke filološke škole, u jeziku Politike najčešća su odstupanja upravo u ta dva smjera zbog čega se u morfologiji prepliću novoštokavski dijalektalni, stariji standardnojezični i novoštokavski standardizirani oblici, naravno i ovdje (čak i u istoj rečenici!) uz mnoga okazionalna rješenja i brojne nedosljednosti. Za tvorbenu razinu veli autorica (str. 62) da je „u ovome tekstu (tj. u Politici – op. naša) najzanimljivija s obzirom na nove riječi i tvorbene sastavnice ne samo u usporedbi s tvorbenom normom današnjega standarda, nego i s obzirom na vrijeme u kojemu nastaju“. Zato je tvorbenim inovacijama posvećeno posebno poglavlje („Tvorba riječi“, str. 62-88) u kojem su, u opsegu izravno ovisnom o broju pronađenih potvrda, opširno prikazane imeničke i pridjevske, a ukratko glagolske i priložne tvorenice. Imeničke su tvorenice, očekivano, najbrojnije, a među njima sufiksalne izvedenice i složenice. Zanimljivo je npr. da se osnovica zlo- pojavljuje u prvome dijelu kod tridesetak složenica. Slično je i sa složenicama s osnovom ljub- i mil- u prvome dijelu. U tvorbi pridjeva najviše je složenica nastalih čistim slaganjem iza kojih po učestalosti slijede prefiksalno-sufiksalne i sufiksalne tvorenice (izvedenice). (Drugi i treći tvorbeni način pregledno su prikazani i tablicama, v. str. 78 i 80.)Na poglavlje o tvorbi riječi logično se nadovezuje poglavlje o leksiku (str. 89-117). Pretežit dio toga poglavlja predstavlja vrlo iscrpna raščlamba Bakulinih novotvorenica otvorena već u prethodnom poglavlju o tvorbi riječi. Politika kao djelo koje obiluje moralističkim i drugim uputama, poukama i porukama u skladu s naukom Katoličke crkve tematski zahvaća u različita područja društvenih znanosti čija nazivlja u Bakulino vrijeme nisu bila uređena i ustaljena. Stoga je Bakula, imajući za predloške inojezična, uglavnom talijanska i latinska djela, hrvatske jednakovrijednice morao sam stvarati. Najčešće su to okazionalne novotvorenice (sc. prevedenice) koje su nerijetko tvorene u nesuglasju s tvorbenim pravilima hrvatskoga jezika. Zato, a i zbog njihove brojnosti bilo je potrebno posebno ih popisati, proučiti i prikazati, što je u promatranome radu učinjeno vrlo savjesno. A kako je dio „neobičnih“ rješenja u Bakulinu leksiku povezana sa stanjem u njegovu zavičajnom

390

idiomu, ukratko su prikazane i glavne značajke imotsko-bekijskoga idioma (str. 118-123).Kao što je uvodno rečeno, na kraju je rada, uz Zaključak (str. 124-129) i popis korištene literature (str. 170-176), „Rječnik pasivnoga leksika u Bakulinoj Politici“ (str. 130-170). Rječnik donosi oko 1300 leksema od kojih znatan dio ne bilježe dosadašnji hrvatski jednojezični rječnici ili ne donose značenja u kojima se neki leksemi pojavljuju u Bakulinu djelu. Svi su leksemi proviđeni eksponentom za svaku vrstu odstupanja („zastarjelosti“): za pravopisna, glasovna, oblična, tvorbena, značenjska i leksička odstupanja. Kod leksema kod kojih je posrijedi više od jednog odstupanja navedena su sva, zbog čega u rječniku nisu rijetke natuknice s dva eksponenta (npr. bezbožnjak, divjačan, gostbenost, iztačno itd.), a nekoliko i s tri eksponenta (npr. nesumljiti, s poli itd.).Zaključak: Magistarski rad Katice Krešić „Pasivni leksik u djelu Politika za svakog čovika fra Petra Bakule“ pisan je vrlo pregledno, s temeljitim poznavanjem kako jezika djela Politika fra Petra Bakule, tako i relevantne kroatističke literature. Napisan bez većih previda ili pogrešaka u raščlambi Bakulina idiolekta, s dobrim poznavanjem hrvatskoga sociolingvističkog stanja u vrijeme nastajanja proučavana djela, kao i istodobna ukupnog jezičnog stanja u Bosni i Hercegovini, rad je stručno pouzdan i koristan prinos boljem poznavanju jezika pojedinih hrvatskih pisaca druge polovice 19. stoljeća, ali i jezika franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije, o čemu dosada nije bilo ovako cjelovite studije.Ocjena i prijedlog: Na osnovi rečenoga stručno povjerenstvo pozitivno ocjenjuje magistarski rad Katice Krešić „Pasivni leksik u djelu Politika za svakog čovika fra Petra Bakule“. Također, povjerenstvo predlaže Fakultetskomu vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da tu pozitivnu ocjenu prihvati i tako pristupnici omogući nastavak i dovršetak postupka za stjecanje znanstvenog naziva magistrice lingvistike iz područja hrvatskoga jezika.

S poštovanjem Stručno povjerenstvo

_______________________________ (Prof. dr. Ivo Pranjković, predsjednik)

______________________________ (Prof. dr. Marko Samardžija, član)

__________________________ (Dr. sc. Marija Znika, članica)

391

Prof. dr. Vjeran Katunarić, red. prof.Prof. dr. Vladimir Biti, red. prof.Dr. Renata Jambrešić-Kirin, znanst. suradnikInstitut za etnologiju i folkloristiku

Predmet: Ocjena magistarskog rada Zrinke Božić-Blanuša Oblikovanje nacionalnog

identiteta u hrvatskoj književnoj historiografiji

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 15. lipnja 2005.

imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Zrinke Božić-

Blanuša Oblikovanje nacionalnog identiteta u hrvatskoj književnoj historiografiji te u

tom svojstvu podnosimo Vijeću sljedeći skupni

IZVJEŠTAJ

Rad Zrinke Božić-Blanuša obuhvaća 160 stranica računalnog ispisa od čega 146

osnovnog teksta i 10 stranica Literature. Na kraju su priloženi Sažetak na hrvatskom i

engleskom jeziku (157-58), Ključne riječi (159) i Životopis (160). Napomene uz tekst

(ukupno 300) smještene su na dnu odgovarajućih stranica. Rad je podijeljen na Uvod

(5-14), pet poglavlja i Zaključak (143-46). Poglavlja su naslovljena kako slijedi:

Počeci povijesti književnosti kao posebnog tipa historiografije (15-25), Povijest i

teorija (26-42), Diskurz kao mjesto tvorbe nacionalnog identiteta (koje se sastoji od

dva odsječka: Diskurz i povijest, 43-57, te Nacija kao teorijski problem, 58-72),

Reprezentacija i izvedba nacije u književnim povijestima Vodnika, Ježića i Kombola

(koje se sastoji od tri odsječka: Problem pripovijedanja u književnoj historiografiji,

77-97, Povijest književnosti i ideologija, 98-109, te Oblikovanje nacije u

književnopovijesnom diskurzu, 110-122) te Narativizacija književne prošlosti:

Frangeš, Jelčić, Novak (123-142).

U središtu su interesa ovoga magistarskog rada mehanizmi diskurzivne tvorbe

nacionalnog identiteta s posebnim obzirom na diskurz književne historiografije.

Nakon dugog razdoblja potiskivanja, a slijedom kompleksnih strukturnih promjena

izazvanih tzv. globalizacijom, problem se nacije u posljednje vrijeme vratio na

teorijsku scenu različitih društvenih i humanističkih znanosti. On se dakako može

analizirati iz različitih perspektiva, no pristupnicu ovdje ponajviše zanima analitički

okvir postavljen kulturalnim studijima i postkolonijalnom teorijom jer se u njemu

njeguje interes za učinke različitih vrsta kanoniziranih tekstova u polju kulturalne

proizvodnje.

392

Ona u uvodnome poglavlju najprije zacrtava sociopolitičku i znanstvenu genezu

suvremenog interesa za problem nacionalnog, i to kao svojevrstan «povratak

potisnutog» koji se odigrao tijekom 1980ih godina. Zatim se koncentrira na hrvatsku

situaciju u razdoblju po ustanovljenju samostalne države obilježenom znakovitom

poplavom djela književno-historiografskog žanra. Svoj zadatak definira kao

«razotkrivanje načina na koji /povijesti hrvatske književnosti/ sudjeluju u stvaranju

nacionalnog identiteta» (13). Konačna joj je namjera pokazati da nacija nije prirodna

kategorija, nego diskurzivni proizvod.

U drugom poglavlju pristupnica istražuje povijesne okolnosti nastanka književne

historiografije. Počeci njezine institucionalizacije kao znanosti, kad je riječ o

njemačkom kontekstu, datiraju iz tridesetih godina 19. stoljeća, dok je tada

ustanovljen razvojni model hrvatska književna historiografija počela primjenjivati tek

početkom 20. stoljeća. U to se pak vrijeme velike zapadnoeuropske povijesti

književnosti već nalaze na udaru esteticističke kritike zbog ispuštanja iz vida

umjetničke dimenzije književnih djela.

U trećem poglavlju razmatra se situacija književnopovijesnog žanra od trenutka

akademske institucionalizacije znanosti o književnosti koja je u prvim desetljećima

20. stoljeća pred historiografiju postavila nove zahtjeve. Malo-pomalo bila je

dovedena u pitanje njezina pretenzija na znanstveni status. U tome su odlučnu ulogu

odigrali radovi američkog teoretičara povijesti Haydena Whitea koji razotkriva

pripovjedno-fikcionalne mehanizme u osnovi povijesnog teksta. Pošto je

rekonstruirala njegove naratologijske teze, pristupnica ih podvrgava kritici iz

perspektive dijaloške koncepcije drugoga istaknutog američkog teoretičara Dominicka

LaCapre. Na kraju se ispituju učinci njihove rasprave na teoriju i praksu književne

povijesti.

Četvrto se poglavlje najprije usredotočuje na pojam diskurza kako ga je razvio

francuski teoretičar intelektualne povijesti Michel Foucault te se istražuju njegove

konzekvence za analizu diskurza povijesti, između ostalog, u postkolonijalnoj teoriji i

u revidiranoj teoriji performativnosti. Zatim se pozornost premješta na genezu nacije

kao teorijskog problema od Herderove koncepcije preko E. Renana i M. Webera

naovamo. Poseban završni osvrt dobiva suvremena rasprava (E. Gellner, B. Anderson,

H. Bhabha).

Peto, opsegom najveće poglavlje posvećeno je oblikovanju hrvatskog nacionalnog

identiteta u književnim povijestima Branka Vodnika, Slavka Ježića i Mihovila

393

Kombola. Hrvatski nacionalni identitet u pogledu takvoga oblikovanja nije bio

nikakva iznimka jer je povijest kao znanstvena disciplina u svim svojim ograncima

aktivno sudjelovala u procesu stvaranja i ostalih nacija, istina posebice tijekom 19.

stoljeća, a svijest o tradiciji vlastite književnosti imala je u tome posvuda važnu ulogu.

U prvom odsječku poglavlja pristupnica pretresa teorijsku raspravu o ulozi

pripovijedanja u ustrojavanju historiografijskog diskurza (L. Mink, H. White, P.

Ricoeur, R. Barthes, D. Perkins) da bi zatim njezine rezultate primijenila u poredbenoj

analizi Vodnikove, Ježićeve i Kombolove povijesti hrvatske književnosti. U drugome

je odsječku zanima ideologijska pozadina žanra koja se može rasvijetliti bilo preko

tipa primijenjene argumentacije, što se demonstrira na predlošcima, ili preko

diskurzivne odnosno performativne tvorbe subjektivnosti. Taj se potonji aspekt

razvija u trećemu odsječku gdje se, s posebnim obzirom na izabrane analitičke

predloške, pretresaju autori poput E. Balibara, J.-L. Nancyja, J. Derridaa i H. Bhabhe.

U šestom i završnom poglavlju pozornost se premješta na tri novije povijesti hrvatske

književnosti potpisane imenima Ive Frangeša, Dubravka Jelčića i Slobodana

Prosperova Novaka te se pokušavaju istražiti razlike među načinima na koji oni

narativiziraju književnu prošlost. No svima im je svojstven strah od labavljenja

narativne strukture i ustrajanje na kontinuitetu kao načelu potvrđivanja nacionalnog

identiteta u čemu pristupnica prepoznaje simptom neprorađene traume.

U Zaključku se kao postojana značajka hrvatske književne historiografije, koja

povezuje njezine prve s njezinim najnovijim autorima, ističe nespremnost za

osvješćivanje i problematiziranje ograničenja vlastitog prikaza. Ta je nespremnost

oštro razlikuje od suvremene književno-historiografijske teorije i prakse u svijetu i

pretvara u očitovanje znatno više mitske negoli znanstvene svijesti.

Zaključna ocjena i prijedlog

Magistarski rad Zrinke Božić-Blanuša zasijeca u vrlo aktualno, složeno i osjetljivo

pitanje tvorbe nacionalnog identiteta. Kao svako takvo pitanje, i ono za svoju obradu

iziskuje nadilaženje granica među znanstvenim područjima i disciplinama, i to ne

samo unutar pojedinih humanističkih znanosti već i između humanističkih i

društvenih znanosti. Povrh toga, način pristupa naslovnom problemu smješta njezin

rad na presjecište triju u mnogočemu različitih diskurzivnih praksi kao što su

književnost, povijest i teorija među kojima se uspostavljaju složeni međusobni odnosi.

Zbog toga što otvara dosad zanemarivanu temu u tako zahtjevnom i relevantno

394

postavljenom horizontu, rad ima veliku važnost za našu znanstvenu i intelektualnu

sredinu jer u nju na razložan, pregledan i suvisao način uvodi problematiku akademski

razvijenijih podneblja. Stanovite poteškoće u analitičkoj primjeni teorijskih uvida

mogu se objasniti činjenicom da je rasprava i u svjetskim okvirima još uvijek

otvorena i utoliko u nekim svojim aspektima nedorečena. U cjelini, povjerenstvo

ocjenjuje da je magistarski rad Oblikovanje nacionalnog identiteta u hrvatskoj

književnoj historiografiji vrijedan poticaj i prilog predstojećoj diskusiji u našoj sredini

te predlaže Vijeću da rad uputi u daljnji postupak.

U Zagrebu, 25. lipnja 2005.

Povjerenstvo za ocjenu:

Prof. dr. Vjeran Katunarić, red. prof.

Prof. dr. Vladimir Biti, red. prof.

Dr. Renata Jambrešić-Kirin, znan. sur.

395

dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.dr. sc. Marijan Maticka, red. prof.dr. sc. Zdenko Radelić, viši znan. suradnik

Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakultetaSveučilišta u Zagrebu

PREDMET: Ocjena magistarskog radaJakše Raguža

Pokušaj utemeljenja «Republike Dubrovnik» 1991-1992. godine

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će ocijeniti magistarski rad Jakše Raguža pod naslovom “Pokušaj utemeljenja «Republike Dubrovnik» 1991-1992. godine”. Fakultetskome vijeću podnosimo skupni izvještaj i ocjenu.

Izvještaj

Jakša Raguž predao je u propisanome broju neuvezanih primjeraka magistarski rad s gore navedenim naslovom.

Radnja ima 204 stranice računalnog ispisa s kombiniranim razmakom među redovima (1,5 za tekst radnje, bez proreda za citate i bilješke) i slovima veličine 12 u tekstu i 10 u bilješkama. Obuhvaća uvod (str. 2), obrazloženje teme i metodologiju rada (str. 3), osnovni tekst popraćen sa 851 bilješkom (str. 6 – 169), potom kratice (str. 170-171), priloge (odnosno važnije dokumente o «Republici Dubrovnik», str. 170-196), popis korištenih izvora i literature (str. 197-201), te sažetak (str. 202), pa zusammenfassung (sažetak na njemačkom jeziku, str. 240 – 261), životopis (str. 205) te sadržaj (206).

Tekst radnje ima jedanaest dijelova: deset poglavlja i zaključak.

U prvom poglavlju (Projekti autonomnog Dubrovnika u periodu 1939-1945, str. 6 - 20) J. Raguž analizira pokušaje da se u vrijeme stvaranja Banovine Hrvatske 1939. Dubrovnik i dubrovačko područje ostavi izvan banovinskih granica. Postojala je i ideja u fašističkim krugovima da se Dubrovnik 1941. priključi Kraljevini Italiji, ali ni taj projekt nije uspio.

U drugome poglavlju (Pripreme za kreiranje projekta “Republika Dubrovnik”, str. 21-44) magistrand je opisao na koji je način mobiliziran dio srpskog stanovništva u Republici Hrvatskoj potkraj osamdesetih i početkom devedesetih godina u provedbi Miloševićeve politike, pa kako je to činjeno i na dubrovačkom području, osobito u stvaranju shvaćanja o posebnosti dubrovačkog područja u odnosu na druge dijelove Hrvatske. Navodi i primjeri šikaniranja Srba i Crnogoraca u Dubrovniku i okolici u to

396

doba, ali s pravom tvrdi da su to bile marginalne pojave. Analizira i na koji su način srbijanska i crnogorska javnost te političari podržavali ideju «Republike Dubrovnik».

U trećemu poglavlju (Temelji “Republike Dubrovnik”, str. 49 - 66) kandidat analizira na koji je način kreirana povijesna osnova za stvaranje «Republike Dubrovnik». Trebalo se pozivati na tradicije srednjovjekovne Dubrovačke Republike, kao i na geopolitičke, ekonomske i pravne razloge za ostvarivanje takvoga projekta. Ideja stvaranja «Republike Dubrovnik» potkrepljivana je tezom da se time stvara demilitarizirana višenacionalna autonomna pokrajina, s posebnim ekonomskim statusom. Dubrovačko područje bilo bi, u konačnici, nakon izdvajanja iz Republike Hrvatske, pod «zaštitom» ostatka Jugoslavije.

U četvrtome poglavlju (Osnutak «Pokreta za Dubrovačku Republiku», str. 71 - 110) magistrand opisuje agresiju na dubrovačku općinu, potom na koji su način pridobivani suradnici za projekt “Republike Dubrovnik”. Donosi i kronologiju pripremnih sastanaka te osnutka inicijativnog odbora. Svjedoči i o otporu brojnih ljudi koji su ostali na okupiranom području da se priključe tom projektu.

J. Raguž je u kraćem poglavlju opisao privremeni zastoj projekta (5. poglavlje: Privremeno zamiranje «Pokreta za Dubrovačku Republiku», str. 111 - 114) u doba najžešćeg napada na Dubrovnik (6. prosinca 1992) i neposredno nakon njega.

Šesto poglavlje namijenio je J. Raguž nastojanjima okupacijskih vlasti da iz Cavtata prošire djelovanje pokreta na čitavo područje dubrovačke općine (Pokušaji osnivanja odbora «Pokreta za Dubrovačku Republiku», str. 115 - 125). Detaljno opisuje što se događalo u Župi Dubrovačkoj, u Zatonu, u Novoj Mokošici, naposljetku i u Konavlima.

U sljedeća tri poglavlja – sedmom, osmom i devetom (Aktivnosti «Pokreta za Dubrovačku Republiku», str. 126 – 132; Mjesni odbori «Pokreta za Dubrovačku Republiku», str. 132 – 140; Pripreme za formiranje organa vlasti buduće Dubrovačke Republike, str. 141 – 156) – kandidat je opisao na koji način u proljeće 1992. obnovljene aktivnosti Pokreta za Dubrovačku Republiku. Bilo je to u doba kada je JNA krenula u nove ofenzivne akcije na Južnom bojištu.

U desetom poglavlju (Kraj projekta “Republika Dubrovnik” – str. 157-167) kandidat je opisao slom ofenzive JNA prema dolini Neretve, te potom njezino povlačenje iz dubrovačkog kraja koje je uslijedilo. To je označilo i propast svih aneksionističkih planova jugoslavenskih vlasti prema dubrovačkom kraju, pa tako i plana o kreiranju Dubrovačke Republike.

U «Zaključku» (str. 236 - 239) magistrand je rekapitulirao glavna postignuća parcijalnih analiza u prvih devet poglavlja. Iznio je i konačne zaključke o ovom marginalnom pokušaju da se dubrovački kraj izdvoji iz Republike Hrvatske, ali utoliko važnom jer pokazuje na koji su način ideolozi i realizatori agresije nastojali provesti svoje planove.

397

Ocjena

Rad “ Pokušaj utemeljenja «Republike Dubrovnik» 1991-1992. godine ” posjeduje nužne elemente kvalifikacijskoga rada za stjecanje magisterija znanosti. Kandidat Jakša Raguž, iako je njegov tekst prvenstveno deskriptivnog karaktera, a manje analitički, dokazao je da je spreman i sposoban istraživač te da postiže vlastite rezultate koji čine nov znanstveni doprinos. Redoviti postupak za stjecanje magisterija znanosti može se nastaviti.

U Zagrebu, 24. lipnja 2005.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

dr. sc. Marijan Maticka, red. prof.

dr. sc. Zdenko Radelić, viši znan. suradnik

398

dr. sc. Nikša Stančić, red. profesordr. sc. Mario Strecha, docentdr. sc. Stjepan Ćosić, zn. suradnik, Hrvatski državni arhiv, Zagreb

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 9. ožujka 2005. u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Tomislava Peića pod naslovom Slavonstvo u Osijeku 1861.-1868., te Vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e:

Magistarski rad Tomislava Peića Slavonstvo u Osijeku 1861.-1868. obuhvaća 138 stranica računalno složenog teksta jednostrukog proreda s bilješkama, a sastoji se od Uvoda (1-2), šest poglavlja temeljnog teksta (3-122), Pogovora (123-135), te popisa izvora i literature (136-138).

Autor je u magistarskom radu trebao obraditi slavonstvo kao ideologiju osječkih društvenih elita i njezin izraz u različitim područjima djelovanja u razdoblju nakon pada neoapsolutizma (Bachova apsolutizma), odnosno od obnove ustavnog života i saborskih zasjedanja u sjevernoj Hrvatskoj 1861. do sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. god.

Svoj rad autor temelji na podatcima iz tiskanih statističkih izvješća i saborskih zapisnika, suvremenog zagrebačkog i osječkog novinstva te arhivske građe iz Državnog arhiva u Osijeku. Na osnovi te građe autor je iznio niz demografskih i gospodarskih podataka o Slavoniji i Osijeku u 19. st. i razdoblju 1860-ih godina, te o političkom djelovanju zastupnika iz Slavonije i Osijeka u Hrvatskom saboru 1861.-1868., o djelovanju Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju sa sjedištem u Osijeku i gradske skupštine i poglavarstva grada Osijeka.

Podatci koje je autor iznio imaju svoju znanstvenu vrijednost, ali je interpretacija podataka znanstveno neutemeljena jer nije zasnovana na metodama povijesne znanosti u istraživanjima nacije i odnosa nacionalnih i povijesnih pokrajinskih identiteta u novovjekovnim procesima modernizacije i nacionalne integracije.

1. Autorovo shvaćanje o “slavonskom narodu” i “korijenima slavonstva” od 7. do 19. st.

Zadatak autora bio je, kako to proizlazi iz naslova magistarskog rada, na primjeru Osijeka istražiti slavonstvo 1860-ih godina, tj. manifestacije slavonskog povijesnog identiteta u razdoblju kada su one bile izraz fenomena pokrajinskog partikularizma u odnosu prema procesu hrvatske nacionalne integracije, utvrditi društvene slojeve koji su bili nositelji tog fenomena te način na koji se njihovo slavonstvo izražavalo kao ideološki sustav i kao sklop djelatnosti na različitim područjima djelovanja, od političkog i gospodarskog do kulturnog. Autor je, međutim, slavonstvo shvatio kao svevremensku, nepromjenjivu kategoriju, jednaku od doseljenja Slavena u 7. st. na prostor rimske pokrajine Panonije do 21. stoljeća. Slavonstvo je definirao u najopćenitijim kategorijama. Osnovicu slavonstva vidi u slavonskoj etničkoj individualnosti (“slavonskom narodu”) različitom od Hrvata i u povijesnoj političkoj individualnosti Slavonije. Samo slavonstvo i slavonski, također vanvremenski, nepromjenjivi “regionalizam” autor definira kao “ljubav prema slavonskoj rodnoj grudi”, prema “slavonskoj zemlji” i “slavonskom narodu” i sl. neovisno o funkciji u koju je ta “ljubav” stavljana i sadržaju koji su joj u različitim povijesnim razdobljima pridavali pripadnici različitih društvenih slojeva.

399

Metodološku pogrešku u istraživanju slavonstva druge polovice 19. st. autor je pokazao već u prvim poglavljima (3-41) u kojima je prikazao povijest savsko-dravskog međurječja od 7. do 19. st. U radu o slavonstvu 19. stoljeća opravdano bi svoje mjesto našao prikaz povijesne predodžbe na kojoj su nositelji slavonstva istraživanog razdoblja temeljili svoje shvaćanje o slavonskoj individualnosti. Naprotiv, autor je u tim poglavljima iznio vlastitu interpretaciju povijesti savsko-dravskog međurječja od ranog srednjeg vijeka sa izričitom namjerom potrage za “korijenima slavonstva”.

Tražeći slavonstvo u razdoblju ranog srednjeg vijeka u kojemu potvrdu o osjećaju etničke zasebnosti nije mogao naći, autor se oslonio na općenitu, vanvremensku konstataciju da “svaki narod koji stoljećima živi na nekom teritoriju razvija ljubav prema rodnoj grudi”, te na običnoj pretpostavci (na svom “vjerovanju”) da su stanovnici Međurječja, od suvremenika Ljudevita Posavskog dalje u srednjem vijeku, raspolagali osjećajem zasebne etničke i regionalne pripadnosti. Također ističe političku individualnost Slavonije u srednjem vijeku, koju se ne može poreći, spominje i njezinu zajednicu s Hrvatskom južno od Gvozda, ali tvrdi da je Slavonija bila “gotovo potpuno nezavisna prema Kraljevini Hrvatskoj i Dalmaciji” i da je imala “sve elemente državnosti”, zbog čega se može smatrati da je bila “srednjovjekovna država”. Dapače konstatira postojanje posebnog slavonskog “povijesnog prava” (postojanje posebnog slavonskog povijesnog državnog prava historiografija dosad nije registrirala) i potpuno neosnovano tvrdi da je upravo na osnovi svog “povijesnog prava” Slavonija u 19. st. bila posebna cjelina u sklopu “trojedne kraljevine”, odnosno da su Hrvatska i Slavonija kao “dvije kraljevine” bile dvije “posebne političko-teritorijalne cjeline”. Pritom je autor osjećaj srednjovjekovnog etničkog i regionalnog identiteta stanovnika Slavonije kvalificirao kao “protoslavonstvo”, iz kojega zatim pravocrtno od srednjega preko ranog novog vijeka izvodi slavonstvo slavonske aristokracije i osječkoga građanstva druge polovice 19. stoljeća.

O slavonstvu u novom vijeku autor piše kao o pojmu koji obuhvaća različite etnije na prostoru Slavonije. Konstatira da je u razdoblju osmanskih osvajanja došlo na prostoru nekadašnje srednjovjekovne Slavonije do etničkih promjene doseljavanjem pravoslavnih “Vlaha”, a nakon potiskivanja Osmanskog carstva do naseljavanja Hrvata iz Bosne, zatim Mađara i Nijemaca te u različitim razdobljima i Židova. Prema predodžbi koju iznosi, u Slavoniji su skladno živjeli pripadnici različitih etnija, “slavenski starosjedioci” i “došljaci”, tj. “katolički Slavonci” (različiti od Hrvata u kajkavskoj Hrvatskoj), i ostali “Slavonci” – pravoslavni “Vlasi”, Mađari, Nijemci i Židovi. Taj konglomerat stanovništva autor naziva “novim slavonskim narodom” i smatra da su “Slavonci” bili “narod” različit od “Hrvata” kajkavske Hrvatske. Djelatnost slavonskih pisaca 18. stoljeća kvalificira kao “kulturno (i jezično) slavonstvo”. Općenito inzistira da se Slavonce 18. i 19. stoljeća u historiografiji ne smije nazivati Hrvatima jer su oni “poseban narod”, “Slavonci po narodnosti a ne Hrvati”, da je “neispravno Slavoniju već tada smatrati dijelom Hrvatske”, da je u povijesti jezika i književnosti slavonske književnike “netočno nazivati hrvatskima”, niti se njihov “slavonski” jezik smije nazivati hrvatskim.

Tako je autor umjesto prikaza povijesne predodžbe kao sastavnog dijela ideološkog sustava na kojem se temeljilo slavonstvo slavonske aristokracije i osječkoga građanstva druge polovice 19. stoljeća pokazao na kakvoj se povijesnoj predodžbi zasniva njegovo vlastito poimanje slavonstva. A toj je koncepciji podvrgnuo zatim čitav svoj magistarski rad. Slika o slavonskoj “slavnoj prošlosti” i o ljubavi prema “rodnoj grudi” koja je osiguravala skladan život različitih etnija u Slavoniji do 19. st. tipična je ideološka slika “zlatnog vremena” koju autor kontrastira

400

s razdobljem kada se u 19. st. (kako smatra) hrvatski pokrajinski identitet pretvorio u nacionalni identitet, kada se taj identitet počeo “nametati” Slavoncima, odnosno kada se “katoličke Slavonce” počelo “pohrvaćivati” i kada su s druge strane pravoslavni stanovnici počeli prihvaćati srpsku nacionalnu ideju, što je sve narušilo dotadašnji sklad. Autorova povijesna predodžba je zapravo apoteoza slavonskog regionalizma koji suprotstavlja hrvatskom nacionalizmu. Pritom izričito daje slavonstvu “prednost pred hrvatskim ili bilo kojim drugim nacionalizmom”, jer je po njemu “slavonstvo okupljalo sve ljude koji su Slavoniju smatrali domovinom, ne stvarajući kobne podjele među njima”.

Povjerenstvo ne želi ulaziti u ocjenu autorova stajališta o odnosu suvremenog regionalizma i nacionalizma, jedino upozorava da je autor bez oslonca na metode povijesne znanosti oblikovao predodžbu o nediferenciranom “slavonstvu”, nepromjenjivom u više nego milenijskom rasponu do 9. do 19. st., od Ljudevita Posavskog do velikog župana virovitičkog grofa Petra Pejačevića i biskupa Strossmayera, koju zatim uzima kao kriterij za vrednovanje partikularnog slavonstva u Osijeku u drugoj polovici 19. st. i suvremenog suvremenog regionalizma.

2. O autorovoj ocjeni slavonskog partikularizma i (promađarskog) “unionizma” 1860-ih godina

U poglavljima o razdoblju 1861.-1868. (42-122) autor problematiku slavonstva kako se ono manifestiralo u 19. st. i napose u istraživanom razdoblju s pravom stavlja u kontekst fenomena hrvatskih pokrajinskih partikularizama (autor radije govori o regionalizmima u trojednoj kraljevini). U historiografiji je utvrđeno da su nositelji slavonstva koje se manifestiralo kroz političke i gospodarske akcije u 1860-im godinama bili pripadnici slavonske aristokracije i građanstva i autor to ne poriče. No, u skladu sa svojim poimanjem nediferenciranog i vanvremenskog slavonstva tvrdi da je slavonstvo bilo prisutno i u “širokim narodnim slojevima”. Tvrdi, naime, da su se svi “katolički Slavonci” osjećali pripadnicima “slavonskog naroda” a ne Hrvatima, te izvorište partikularističke politike dijela slavonske društvene elite 1860-ih godina ne vidi u povezivanju njihova partikularnog slavonstva s njihovim konkretnim političkim gospodarskim i društvenim interesima, već samo u njihovoj najopćenitijoj “ljubavi” prema “rodnoj grudi” jednakoj kako slavonskim aristokratima vlasnicima latifundija i osječkim njemačkim građanima tako slavonskom seljaku “paoru” ili krajišniku i njihovu osjećaju pripadnosti “slavonskom narodu”.

Autor je u magistarskom radu manifestiranje slavonstva u istraživanom razdoblju 1861.-1868. god. prikazao kroz dva njegova vida koja naziva “političkim” i “gospodarskim slavonstvom”. “Političko slavonstvo” prikazao je kroz političke iskaze pripadnika osječkih gradskih vlasti, te kroz djelatnost osječkih i općenito slavonskih zastupnika u Saboru. “Gospodarsko slavonstvo” prikazao je kroz djelovanje Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju sa sjedištem u Osijeku, nastojanja oko utemeljenja štedionice u Osijeku, problem izgradnje mreže željezničkih pruga i kroz sudjelovanje osječkih i drugih slavonskih izlagača na gospodarskim izložbama tijekom 1860-ih godina.

Ta dva vida slavonstva međusobno su najuže povezana, što autor uočava, ali ne uočava da sve akcije motivirane interesom Osijeka i Slavonije nisu bile istodobno i izraz ideološkog koncepta slavonskog pokrajinskog partikularizma. Tako autor sve inicijative koje su 1860-ih godina dolazile iz Osijeka i Slavonije s ciljem unapređenja gospodarstva i prometa ocjenjuje kao izraz slavonstva. No, izrazom ideološkog koncepta slavonskog partikularizma može se smatrati samo one prijedloge, zahtjeve

401

ili projekte (na pr. o izgradnji željezničkih pruga) koji su kolidirali s konceptom cjelovitosti hrvatskog političkog i gospodarskog prostora, ali ne i one koji su regionalni interes nastojali ostvariti u sklopu hrvatskog integracijskog koncepta. Autor ne vidi nikakvu razliku između ta dva pristupa, pa su mu i rad na osnivanju slavonske Trgovačko-obrtničke komore i sva njezina djelatnost, pokušaj osnivanja štedionice u Osijeku itd. izraz slavonstva različitog od hrvatstva. Čak mu je Strossmayerovo zalaganje za projekt željezničke pruge koja bi povezivala prostor sjeverne Hrvatske (Hrvatske i Slavonije) od istočne Slavonije do Rijeke preko Zagreba izraz slavonstva jednako kao i sasvim suprotno zalaganja pojedinaca i skupina iz Slavonije koji su izlaz Slavonije na more tražile ne u Rijeci već Trstu, te su iznijeli projekt pruge koja bi se preko Zagreba i Zidanog mosta ili dapače uz tok Drave i zatim kroz južnu Ugarsku spojila na prugu Beč-Trst.

U političkom djelovanju autor kao izraz slavonstva u razdoblju nakon obnove ustavnog stanja 1860. ističe ono političko opredjeljenje, “unionističko”, koje je tražilo bezuvjetnu obnovu zajednice sjeverne Hrvatske (Hrvatske i Slavonije) s Ugarskom, raskinute 1848., nasuprot stajalištu Narodne stranke (na čelu sa Slavoncem Strossmayerom, što autor ne apostrofira) koja je na obnovu zajednice s Ugarskom pristajala samo uz uvjet priznanja potpune političke samostalnosti i ravnopravnosti Trojedne kraljevine i Ugarske. Autor ocjenjuje da se unionizam zastupnika slavonstva temeljio na zasebnom interesu Slavonije koji se mogao lakše i bolje ostvariti u tijesnoj zajednici “Trojedne kraljevine” i Ugarske i zbog toga spoj slavonstva i (promađarskog) unionizma smatra ne samo sasvim razumljivim, već i “opravdanim”. Autor s pravom naglašava da su nositelji slavonstva i unionizma bili istodobno lojalni prema Trojednoj kraljevini kao svojoj “široj domovini” (zbog toga se ne može izjednačavati slavonski partikularizam s istodobnim dalmatinskim autonomaštvom koje je odbijalo pripadnost Dalmacije Trojednoj kraljevini). No, zasebnim interesom vanvremenskog slavonstva autor ne samo objašnjava, već i opravdava činjenicu da je nepovoljnu Hrvatsko-ugarsku nagodbu 1868. sklopio Sabor s unionističkom većinom. Spominje, doduše, ali uz ocjenu bitno različitu od čitave dosadašnje hrvatske (i ne samo hrvatske) historiografije, da je nakon Austro-ugarske nagodbe iz 1867. u Zagreb poslan kao namjesnik banske časti Levin Rauch (vođa “mađarona” preporodnog razdoblja) sa zadatkom da potisne Narodnu stranku koja je dotad u Saboru imala većinu i koja nije bila spremna prihvatiti dualizam i podčinjeni položaj Hrvatska u Ugarskoj. Spominje da je Rauch promijenio izborni red tako što je povećao broj virilnih članova Sabora (“banskih uzvanika”) iz redova prije svega slavonske unionističke aristokracije, da je provodio pritisak na izborima tako da je u Sabor ušao tek neznatni broj narodnjaka, da je tako izabrani Sabor imenovao Kraljevinsku deputacija sastavljenu isključivo od unionista te da su oni i zatim Sabor prihvatili Nagodbu, oblikovanu po diktatu mađarske politike, po kojoj je Hrvatskoj bila ostavljena tek skromna autonomija u sklopu Ugarske (a unionisti su zatim, što autor ne spominje, pomagali mađarskoj vladi u kršenju i takve autonomije). Takav ishod političkih sukoba razdoblja 1861.-1868. autor smatra “velikim uspjehom” unionista (pri čemu nije ni točno interpretirao odredbe Hrvatsko-ugarske nagodbe). Sjeverna Hrvatska (Hrvatska i Slavonija), tvrdi, bila je teritorijalno mala, gospodarski slaba (što je točno) i nije imala stvarne snage suprotstaviti se snažnijem Beču i Pešti, te je otpor Narodne stranke dualizmu i podčinjavanju Hrvatske Ugarskoj i program samostalnosti Trojedne kraljevine u sklopu Habsburške monarhije mogao (što je autorova pretpostavka) dovesti samo do toga da sjeverna Hrvatska (Hrvatska i Slavonija) ostane bez ikakve političke autonomije. Zbog toga unionistima upisuje u zaslugu što

402

su očuvali i autonomiju kakvu su Nagodbom “osigurali”sjevernoj Hrvatskoj (a s kojom, što ne spominje, nisu bili zadovoljni ni umjereni unionisti).

U poglavljima o razdoblju 1861.-1868. i u čitavom magistarskom radu autor neprestano polemizira sa starijom i suvremenom hrvatskom historiografijom zamjerajući joj da je “zanemarivala” i danas “zanemaruje” istraživanje slavonstva ili da, dapače, slavonstvo “osuđuje”. Činjenica je da je u hrvatskoj historiografiji veća pažnje među hrvatskim pokrajinskim partikularizmima 19. stoljeća posvećivana snažnije izraženom kajkavskom “horvatskom” partikularizmu (“mađaronstvu”) preporodnog razdoblja i “slavo-dalmatskom” partikularizmu druge polovice 19. st. nego slabije izraženom istodobnom slavonskom partikularizmu. Činjenica je također da je starija hrvatska historiografija procese na hrvatskom prostoru u 19. st. ocjenjivala s aspekta hrvatskog nacionalnog integracijskog procesa i da su autori često osuđivali pokrajinske partikularizme uključujući slavonstvo i njegov (promađarski) “unionizam”. To se ipak ni u kom slučaju ne može prenijeti na neke od istraživača s kojima autor polemizira (Igor Karaman, Mirjana Gross, Iskra Iveljić i dr.) koji su ocjenjujući značaj slavonskog partikularizma izbjegavali riječi osude. No, autor kao neopravdanu “osudu” slavonstva (tj. osudu “ljubavi prema rodnoj grudi”, kako autor slavonstvo kvalificira) ocjenjuje svaku konstataciju da je inzistiranje na parcijalnim gospodarskim interesima slavonske aristokracije i građanstva (na pr. u izgradnji mreže željezničkih pruga) bilo protivno interesu prometne ili općenito gospodarske integracije hrvatskog prostora, da je slavonski “unionizam” vodio ograničavanju političke samostalnosti, dapače podčinjavanju sjeverne Hrvatske Ugarskoj i sl. Pritom autore koji iznose za nj neprihvatljiva stajališta ocjenjuje moralnim kategorijama koje ne pripadaju znanstvenom diskursu, tvrdnjama da je njihovim ocjenama nositeljima slavonstva nanesena “velika nepravda”. Dapače, prema autoru bi “zasluge” slavonskih unionista “bilo pošteno priznati”.

3. O autorovu shvaćanju procesa hrvatske nacionalne integracije kao “pohrvaćivanja” Slavonije i “slavonskog naroda”

Izvorište autorovih interpretacija i protivljenja historiografskim ocjenama slavonstva je u njegovu poimanju procesa hrvatske nacionalne integracije. Polazeći sa stajališta procesa hrvatske nacionalne integracije hrvatska (i ne samo hrvatska) historiografija u korpus hrvatske povijesti uključuje povijesne procese na čitavom društvenom i kulturnom prostoru koji se integrirao u hrvatsku naciju. No, autor zastupa drugačije stajalište. Hrvatski nacionalni integracijski proces 19. stoljeća autor ne shvaća kao proces tijekom kojega se oblikovala hrvatska nacija u modernom smislu riječi nadrastajući srednjovjekovne i protomoderne zajednice, tj. nadrastajući s jedne strane kajkavsko pokrajinsko “horvatstvo”, te “slavo-dalmatski” i slavonski pokrajinski identitet tradicionalnih društvenih elita, a s druge strane apsorbirajući pučki protonacionalizam oblikovan na razini agrarnog društva i općenito pučkih slojeva. Naprotiv, proces hrvatske nacionalne integracije 19. stoljeća shvaća kao sukob partikularnih pokrajinskih identiteta – hrvatskog, slavonskog i dalmatinskog – u kojem je prevagu iznio partikularni hrvatski pokrajinski identitet sjeverozapadne Hrvatske. Zbog toga proces hrvatske nacionalne integracije u 19. st. shvaća kao “pohrvaćivanje” slavonskog i dalmatinskog identiteta, kao “nametanje” partikularnog hrvatstva sjeverozapadne Hrvatske isto tako partikularnom slavonskom (i dalmatinskom) povijesno oblikovanom identitetu. Zbog toga je i za autora i Eugen Kvaternik kao nositelj pravaške hrvatske nacionalne ideje bio “regionalno usmjeren”. Sve do kraja 19. st. postojala su prema autoru dva “naroda” (dosljedno tri, tj. i dalmatinski, pri čemu autor ne postavlja i pitanje eventualnog bosanskog ili istarskog i

403

dubrovačkog “naroda”), nakon čega je pred tim “nametanjem” slavonski (i dalmatinski) identitet “uzmaknuo”, odnosno „izgubio bitku“. Suvremena hrvatska nacija bila bi, dakle, prema autoru izravni produžetak partikularnog hrvatstva prostora sjeverozapadne Hrvatske.

Autor priznaje današnju hrvatsku nacionalnu pripadnost “katoličkih Slavonaca”, ali – u skladu sa svojim shvaćanjima polemizirajući sa starijim i novijim autorima od Ferde Šišića i Nade Klaić do Trpimira Macana, Nevena Budaka i Ive Goldsteina (zaobilazeći kapitalno djelo Tomislava Raukara “Hrvatsko srednjovjekovlje”) – smatra da se u historiografiji o ranom srednjem vijeku na pr. za prostor kneževine Ljudevita Posavskog ne bi smjelo rabiti naziv Panonska Hrvatska, da se o jeziku slavonskih pisaca 18. stoljeća ne bi smjelo pisati kao o hrvatskom jeziku, niti bi se o Slavoncima 19. stoljeća smjelo pisati kao Hrvatima a o Slavoniji kao dijelu Hrvatske, odnosno Trojednu kraljevinu Dalmaciju Hrvatsku i Slavoniju ne bi se smjelo nazivati Hrvatskom. Zabranjujući to istraživačima, brani im da čine (čak na blaži način) isto što je činio Fernand Braudel kada je, pišući o identitetu Francuske, “Francuskama” nazvao povijesne pokrajine koje su se u srednjem vijeku oblikovale pod vlastitim imenima i s vlastitim povijesnim identitetom, ali su svoj identitet zatim unijele u jedinstveni identitet pod francuskim imenom.

Smatrajući da je proces oblikovanja hrvatske nacije u 19. st. imao vid sukoba dvaju partikularizama, onog sjeverozapadne Hrvatske i slavonskog, autor nije mogao uočiti da proces hrvatske nacionalne integracije, koji je bio sastavni dio i učinak modernizacijskih procesa, nije prevladao odjednom, već da su s njim supostojali pokrajinski identiteti utemeljeni u starom društvu i nošeni od tradicionalnih društvenih elita. Hrvatska nacionalna integracijska jezgra bila je smještena na najrazvijenjem dijelu hrvatskog integracijskog prostora sa središtem u Zagrebu, ali nije samo ono djelovalo integracijski, već su se u njemu stjecale integracijske intencije prisutne u različitoj mjeri na čitavom hrvatskom prostoru. U integracijskom ilirstvu (kojemu su se usprotivili i Srbi i Slovenci, te je imalo integracijsku funkciju samo na hrvatskom društvenom i kulturnom prostoru) participirali su i autorovi “katolički Slavonci”, što autor također prešućuje, a ”ilirsko” hrvatstvo (Draškovićevi “Slavo-Hrvati”, Gajevi “svi Hrvati stare države”, Vukotinovićev “kroatizam”) nije bilo afirmacija partikularnog kajkavskog “horvatstva” već upravo njegovo odbacivanje i afirmacija šireg, integrirajućeg hrvatstva koje je nadilazilo pokrajinske identitete, ne poričući ih osim kada su se pokrajinski partikularizmi politički artikulirali u funkciji otpora hrvatskom nacionalnom integracijskom procesu i samostalnom političkom položaju Hrvatske. Autor ne spominje ni uključenost Slavonije u taj integracijski proces u 1860-im godinama, niti snagu Narodne stranke u Slavoniji, premda je njegov (neizvršeni) zadatak bio odrediti ne samo postojanje slavonskog partikularizma već i njegov udio u političkim opredjeljenjima vodećih društvenih slojeva u Osijeku i Slavoniji.

Ocjenjujući hrvatski nacionalni integracijski proces kao “nametanje” partikularnog hrvatskog identiteta i afirmirajući otpor slavonstva “pohrvaćivanju” Slavonije odnosno “katoličkih Slavonaca”, autor afirmira otpor hrvatskim integracijskim procesima sa stajališta partikularizama 19. stoljeća, ali također – što očigledno ne zna – sa stajališta srpske nacionalne ideologije 19. stoljeća. Naime, upravo 1860-ih godina našli su se u otporu “pohrvaćivanju” Slavonije unionisti i dio srpske politike u Hrvatskoj i Slavoniji poduprtoj od vođe južnougarskih (vojvođanskih) Srba Svetozara Miletića. Miletić se, što autor ne zna ili ne spominje, tih godina, rabeći iste pojmove kao i autor, protivio “hrvaćenju” Slavonije. Prihvaćajući koncepciju o svim štokavcima (pa i autorovim “katoličkim Slavoncima”)

404

kao Srbima, on je zahtijevao da se Slavoncima ne “nameće” hrvatsko ime, već da im se ostavi sloboda opredjeljenja kako bi im se omogućilo da se s vremenom opredijele onako kako je on smatrao jedino ispravnim, tj. da se opredijele kao Srbi. I među zastupnicima unionističkog slavonstva bilo je također pojedinaca koji su “katoličke Slavonce” i sebe osobno smatrali Srbima poput Andrije Torkvata Brlića kojega autor spominje ali ne i njegovo srpsko nacionalno opredjeljenje, ili poput Miroslava Kraljevića, urednika požeškog Slavonca koji je u blažoj varijanti podržavao Miletićevo stajalište zahtijevajući da se Slavoncima ne nameće nikakvo nacionalno ime do njihova konačnog nacionalnog opredjeljenja.

4. O autorovu zaključku Shvaćajući hrvatski nacionalni integracijski proces kao nametanje hrvatskog

pokrajinskog identiteta “katoličkim Slavoncima”, autor je prevladavanje hrvatskog imena shvatio kao pobjedu partikularnih interesa sjeverozapadne Hrvatske i “Zagrepčana”. Zbog toga je u zaključnom poglavlju (123-135) i metropolizaciju Zagreba do koje je došlo u razdoblju modernizacijskog uspona na hrvatskom prostoru na prijelomu 19. i 20. st., koncentraciju stanovništva, prometa i proizvodnje u njemu, objasnio kao posljedicu pobjede interesa toga partikularnog hrvatstva (i “Zagrepčana”) nad interesima Slavonije. Nije pritom shvatio da je upao u kontradikciju, jer je do uspona Zagreba došlo u sklopu nagodbenog sustava koji su iz svog interesa (kako autor tumači) Hrvatskoj nametnuli upravo nositelji unionističkog slavonstva, koje on podržava, i u vrijeme bana Khuena Héderváryja koji je protiv nacionalnog integrirajućeg hrvatstva politički instrumentalizirao upravo partikularno pokrajinsko slavonstvo koje on afirmira. Uostalom, uspon Zagreba bio je ograničen upravo nagodbenim sustavom i načinom kako je provođen tijekom dvaju desetljeća banovanja Khuena Héderváryja.

Autor pritom ne staje na problematici 19. i početka 20. st., već produžava do kraja 20. st. iznoseći statističke podatke iz 1997. i 1998. god. koji pokazuju, kako autor piše, da Zagreb “demografski i gospodarski usisava ostatak Hrvatske”. Podržavajući činjenicu da je “posljednjih godina hrvatska Vlada dala (...) određene inicijative za ravnomjerniji regionalni razvoj”, autor se zalaže za “dopuštanje određenog stupnja regionalizma”, konkretno za “jačanje slavonstva (napose gospodarskog)”. Povjerenstvo na namjerava ulaziti u suvremenu raspravu o regionalizmu, niti apsolutno odbacuje spomen te problematike u radu o povijesnoj problematici. Doduše, ovakvo izravno uplitanje aktualne politike u magistarskom radu o povijesnoj problematici nije najuobičajenije, ali sama po sebi pragmatična svrha, upozoravanje na elemente povijesnog razvoja kojima se želi afirmirati suvremena htijenja, može se tolerirati ako ono ne utječe na znanstveni pristup povijesnoj problematici.

No, autorova povijesna predodžba o slavonstvu i napose unionističkom slavonstvu 1860-ih godina, zbog nepoznavanja metoda povijesne znanosti znanstveno je neutemeljena i istodobno kontradiktorna.

- Nepovijesni pristup doveo je autora do izjednačavanja ranosrednjovjekovnih identiteta i novovjekovnih pokrajinskih identiteta te do shvaćanja hrvatskog nacionalnog integracijskog procesa 19. stoljeća kao nametanja partikularnog hrvatstva sjeverozapadne Hrvatske Slavoniji i “slavonskom narodu”. To ga je dalje dovelo do afirmacije unionističkog slavonstva koje je 1860-ih godina upotrijebljeno kako bi se interes određenih, regionalno zatvorenih društvenih slojeva ostvario na uštrb i protiv interesa hrvatskog nacionalnog integracijsko procesa i samostalnosti Hrvatske i koje je bilo upotrijebljeno od mađarske politike za podčinjavanje Hrvatske, dok je

405

istodobno srpska nacionalna ideologija afirmirala slavonstvo u drugačijoj funkciji, s ciljem uključivanje autorovih “katoličkih Slavonaca” u srpsku naciju.

- Autorovo stjalište je kontradiktorno kada se na kraju svog magistarskog rada zalaže za ”jačanje slavonstva” danas jer ono “ne bi štetilo suverenitetu ni integritetu Republike Hrvatske” (to je stajalište o problematici koja ne pripada području povijesne znanosti, te ga sam spominjemo), nakon što je u prethodno u magistarskom radu afirmirao slavonstvo koje je zbog vlastitog interesa i u suradnji sa snagama izvan Hrvatske uspjelo ograničiti suverenitet Hrvatske i mogućnost ostvarenja njezina teritorijalnog integriteta. Autor je, nadalje, izjavio da je “pravaška ideja o nezavisnoj Hrvatskoj bila ono najbolje za naš narod”, ali je stajalište slavonskih unionista, prema kojem je (u autorovoj interpretaciji) “naš narod” premalen a “naša kraljevina” preslaba “da bi mogla samostalno opstati”, proglasio važećim i za suvremenu Hrvatsku. Time je slabost Hrvatske, što je osuđuje na povezivanje s drugim državama, proglasio povijesnom konstantom. Autor je izbjegao odgovoriti je li uključivanje Hrvatske u Jugoslaviju bilo posljedica te konstante, ali tvrdi kako je Hrvatska i nakon osamostaljenja također “politički i gospodarski mala i slaba” i kako se ona “ponovno mora nekome prikloniti” (između “balkanske zajednice” i Europske unije autor se opredjeljuje za potonju). Na osnovi toga izvodi zaključak da su “unionisti bili u pravu” (tj. kada su Hrvatsku podvrgnuli Ugarskoj).

Autor se u svom magistarskom radu služi izvorima i relevantnom literaturom, citiranje i bilješke s pozivom na izvore i literaturu u skladu su s tehnikom znanstvenog rada, ali je pokazao da ne raspolaže znanstvenom metodom potrebnom za povijesna istraživanja odnosa nacionalnih integracijskih procesa i tradicionalnih pokrajinskih identiteta u drugoj polovici 19. st., te ni rezultati istraživanja izneseni u njegovu magistarskom radu nisu znanstveno utemeljeni. U skladu s tim Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

p r e d l a ž e m o

da ne prihvati magistarski rad Tomislava Peića pod naslovom Slavonstvo u Osijeku 1861.-1868.

U Zagrebu, 10. lipnja 2005.

Povjerenstvo:

dr. sc. Nikša Stančić, red. profesor

dr. sc. Mario Strecha, docent

dr. sc. Stjepan Ćosić, zn. suradnik, Hrvatski državni arhiv, Zagreb

406

dr. sc. Petar Selem, red. prof.dr. sc. Boris Olujić, doc.dr. sc. Adalbert Rebić, red. prof.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na

sjednici održanoj 15. lipnja 2005. godine, u stručno povjerenstvo za ocjenu

magistarskog rada Eve Katarine Glazer Jordan od 11. do 7. stoljeća prije Krista:

mjesto susreta velikih civilizacija starog Istoka. Stoga Fakultetskom vijeću

podnosimo slijedeće

izvješće

Magistarski rad obuhvaća 124 stranicu i sastoji se od uvoda (1-3), pet poglavlja (3-

106), zaključka (107), popisa literature (108-119) i sažetka (120-124).

U hrvatskoj se historiografiji danas osjeća velik nedostatak radova posvećenih

temama iz povijesti starog Istoka. Magistarski rad Eve Katarine Glazer Jordan od 11.

do 7. stoljeća prije Krista: mjesto susreta velikih civilizacija starog Istoka, predstavlja

odvažan iskorak u ovom smjeru. Osnovni je cilj ovog istraživačkog poduhvata da, u

svjetlu konfrontacije arheoloških i pisanih vrela, problematizira staru povijest

kontaktnog prostora Jordana, smještenog između egipatske i mezopotamske

civilizacije.

U poglavlju "Geografsko-klimatski smještaj Jordana", Eva Katarina Glazer povijest

Jordana smješta u konkretan zemljopisni kontekst. Bez razumijevanja

geomorfoloških, klimatskih i vegetacijskih osobina određenog prostora, nije moguće

niti razumijevanje povijesti čovjekovog trajanja u okolišu.

Jordan se od najstarijih vremena nalazio u samom središtu plodnog polumjeseca, na

putevima koji su spajali žarišta najstarijih civilizacija Mezopotamije, Irana, Anadolije

i sjeverne Afrike. Stoga u istraživanju povijesti ovog prostora ne možemo zaobići niti

povijest gotovo čitavog starog Istoka. Naime, na ovom se prostoru susreću i miješaju

407

utjecaji različitih civilizacija. Kao kontaktni prostor, Jordan predstavlja i zonu stalnih

sukoba političkih sila određenih razdoblja. U razdoblju između 11. i 7. stoljeća,

najvažnije su sile koje se na ovom prostoru bore za prevlast: Asirsko i Egipatsko

kraljevstvo.

Historiografski problem pojave "naroda s mora", koji ruše Hetitsko kraljevstvo,

napadaju Egipat te su spomenuti u pisanim vrelima na prijelazu iz brončanog u

željezno doba, na prostoru istočnog Sredozemlja (13.-12. stoljeće prije Krista),

predstavlja najvažniji dio ovog poglavlja. Ovo je razdoblje ključno i za razumijevanje

stare povijesti Sirije, Jordana, Izraela i Palestine. Stoga je ovom razdoblju povijesti

spomenutog prostora posvećena posebna pažnja. U ovom dijelu rada autorica

komparativno istražuje pisana vrela poput Starog Zavjeta, asirskih kraljevskih anala,

babilonskih kronika te različitih egipatskih pisanih vrela. Problem "naroda s mora"

ostaje i dalje jednim od najvažnijih otvorenih historiografskih problema ovog

razdoblja.

U istom poglavlju Eva Katarina Glazer daje pregled egipatske i asirske povijesti, u

razdoblju između 12. i 7. stoljeća prije Krista. Bez šireg kontekstualiziranja, naravno,

nije moguće niti razumijevanje konkretne mikroregionalne povijesti prostora Jordana.

Nakon ovog opsežnog uvodnog dijela, autorica se posvećuje povijesnom razvoju

jordanske visoravni. Zahvaljujući svojim zemljopisnim osobitostima, ovaj je prostor,

kako ispravno zaključuje autorica, bio izoliran od najvažnijih prometnih i

civilizacijskih kretanja. Međutim, on je istovremeno i mjesto susreta i miješanja

različitih civilizacija.

Početak željeznog doba na ovom prostoru (od 12. stoljeća prije Krista), označava i

porast broja naselja. U ovom razdoblju nastaju i prva kraljevstva, Amon, Moab i

Edom. Iako prihvaća tezu da se radi o državnom ustroju ovih političkih jedinica te

postojanje elita koje upravljaju njihovim resursima, autorica ukazuje i na jaku

rodovsku i plemensku tradiciju koja i dalje ima veliku važnost u društvu.

Kao primjer miješanja različitih utjecaja, Eva Katarina Glazer odabrala je lokalitet Tel

Džalul,¸smješten u središnjem Jordanu. Arheološka istraživanja ovog lokaliteta, u

kojima je i sama sudjelovala tijekom 2005. godine, svjedoče o njegovoj važnosti i

veličini. Osim toga, unatoč pretpostavkama o najstarijoj naseljenosti tijekom 5.

tisućljeća prije Krista, najstariji sloj gorenja datiran u 10. stoljeće prije Krista,

svjedoči o svojevrsnom prekidu kontinuitetu naseljavanja i početka novog razdoblja u

životu ovog naselja.

408

Ovim magistarskim radom nisu, naravno, mogli biti obuhvaćeni svi aspekti

povijesnog razvoja Jordana. Međutim, Eva Katarina Glazer sasvim je solidno teorijski

postavila historiografski problem povijesnog razvitka određene mikrohistorijske

regionalne cjeline, kao mjesta prelamanja "velikih" povijesnih kretanja. Stoga ovaj

rad predstavlja i kvalitetnu osnovu za dalje znanstveno promišljanje povijesti ovog

prostora. Osim toga, u okvirima hrvatske historiografije, ovaj rad doista predstavlja

pionirski iskorak.

Zato predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, da

prihvati magistarski rad Eve Katarine Glazer Jordan od 11. do 7. stoljeća prije Krista.

Mjesto susreta velikih civilizacija starog Istoka te da pristupnici odobri nastavak

postupka za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.

U Zagrebu, 21. lipnja 2005. godine

Povjerenstvo:

dr. sc. Petar Selem, red. prof.

dr. sc. Boris Olujić, doc.

dr. sc. Adalbert Rebić, red. prof.

409

Odsjek za psihologijuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvješće o magistarskom radu Ante Bobana

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 11. svibnja 2005. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ante Bobana pod naslovom "Patološka obilježja ličnosti i politički stavovi: istraživanje na uzorku psihijatrijskih bolesnika". Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženi rad, te podnosi Vijeću sljedeće

I z v j e š ć e

Magistarski rad Ante Bobana ima 119 stranica teksta koji uključuje 191 referencu u popisu korištene literature, te tri priloga (Eysenckovu skalu socijalnih stavova, Altemeyerovu skalu desne autoritarnosti, te Skalu ratnih iskustava iz Harvardskog upitnika traume).

Tekst samoga rada podijeljen je u 7 cjelina: Uvod, Kontekst, cilj i problem istraživanja, Metodologija istraživanja, Rezultati, Diskusija i teorijska razmatranja, Zaključak i Literatura.

U uvodnom dijelu autor kreće od pojma autoritarne ličnosti i ranih istraživanja Adorna i njegovih suradnika. Osnovna postavka tzv. berkeleyske skupine bila je da postoji vrsta ličnosti – nazvali su je autoritarnom – koja je posebno podložna prihvaćanju antidemokratskih uvjerenja, odnosno fašističke ideologije; dakle da je korijen političkih, ekonomskih i socijalnih uvjerenja neke osobe u njenoj ličnosti. Psihološki mehanizam ovih tendencija razrađen je slijedeći psihoanalitičku teoriju: potiskivanje neprihvatljivih impulsa, ponajprije neprijateljstva, usmjerenih na autoritete prema kojima pojedinac ne smije reagirati, psihološki završava njihovom projekcijom na marginalizirane skupine, a bihevioralno otvorenom agresijom prema njima. Rezultat istraživačkih napora ovoga tima urodio je čuvenom F ljestvicom, instrumentom koji je, uza sve nedostatke, jedan od najviše primjenjivanih i revidiranih psihologijskih instrumenata uopće.

Upozoravajući na opasnosti prihvaćanja ideologizirane teze o novoj «antropološkoj vrsti koju nazivamo autoritarnim tipom čovjeka» (Horkheimer), Boban tumači i razloge uglavnom tehnicističkih kritika upućenih kako konceptu autoritarnosti, tako i upotrijebljenoj metodologiji, dok prije četvrt stoljeća nisu sazrjeli uvjeti za ponovno oživljavanje zanimanja za tu «obiteljsku crnu ovcu» o kojoj se nerado govori: Kanađanin Bob Altemeyer je na konceptu autoritarnosti izgradio čvrstu i respektabilnu istraživačku karijeru. Uzevši najistaknutija obilježja autoritarne ličnosti – agresivnost, podložnost autoritetu i konvencionalizam – Altemeyer napušta psihoanalitička tumačenja i prihvaća teoriju socijalnog učenja, prema kojoj se autoritarnost uči, te je za nju ključno formativno razdoblje adolescencija. Boban točno

410

zamjećuje da unatoč općem odmaku od psihoanalitičkog okvira i priklanjanja Bandurinoj teoriji, rad Altemeyera ostaje temeljno ateorijski i u svojoj naravi empiricistički. Rezultat ove strategije jest RWA skala (Skala desne autoritarnosti), ljestvica iznimnih psihometrijskih svojstava koja mjeri tri klastera stavova: autoritarnu agresivnost, submisivnost i konvencionalizam. Ne odričući vrijednost Altemeyerovog rada, Boban ne propušta upozoriti niti na njegove temeljne nedostatke: ateoretičnost, korištenje studentskih uzoraka, složene formulacije čestica, zapravo visoke korelacije RWA i F skale, a ponajprije na odstupanje od osnovne zamisli berkeleyske grupe – identificirati tip ličnosti koji je podložan prihvaćanju profašističkih ideologija.

Najnoviju inačicu pojma autoritarne ličnosti ponudio je James Sidanius sa suradnicima, konceptualizirajući orijentiranost na socijalnu dominaciju (SDO) kao dimenziju ličnosti. Ovaj je konstrukt nadogradnja njegove društvene teorije socijalne dominacije, prema kojoj je ljudsko društvo hijerarhijski organizirano, a ideologijski je, na razini društvenog mita, određeno da su neke skupine u društvu superiornije drugima. Orijentiranost na društvenu dominaciju je, onda, dimenzija koja pomaže održavanju takvoga društvenog ustroja, a mjeri opći antiegalitarizam. SDO umjereno do visoko pozitivno korelira s očekivanim konstruktima i ideološkim varijablama: rasizmom i nizom drugih mjera predrasuda, političkim konzervativizmom, a negativno s mjerama tolerancije. RWA i SDO, međutim, nisu u značajnoj korelaciji, a pojedinačno pokazuju ponešto različite obrasce korelacija s ključnim kriterijskim sociopolitičkim varijablama, pa je opravdano pretpostaviti postojanje dva autoritarna obrasca, od kojih je jedan usmjeren na kulturalni konzervativni sklop (religijski fundamentalizam, tradicionalizam, konformizam i pravedničarenje), a drugi na političko-ekonomski konzervativizam u kojem prevladava hijerarhijski orgnizirano razumijevanje društva, s jasnom dominacijom nekih grupa. Premda je impresioniran zaista relevantnim empirijskim podatakom da navedene dvije skale zajedno objašnjavaju preko 50 % varijance različitih mjera predrasuda, čini nam se da Ante Boban previđa bitan podatak – dok je SDO, kako se čini, zaista dimenzija ličnosti, RWA i dalje mjeri, kako i sam Altemeyer kaže, klastere stavova, a to personološka tumačenja socijalnih pojava i dalje čini ne samo anakronima, kako to autor gdjekad priznaje, nego prije svega problematičnima.

U nastavku uvoda Boban elaborirano, temeljito i promišljeno obrazlaže neke od situacijskih determinanti autoritarnog ponašanja: Milgramov fenomen situacijske poslušnosti «urođene» svima, a ne samo autoritarcima, Salesov «autoritarni odgovor» na situaciju društvene krize, Feldmanovo i Stennerovo relativiziranje situacijskih utjecaja u manifestaciji autoritarnih reakcija prema načelu da prilika (u ovom slučaju percepcija prijetnje) čini lopova (u ovom slučaju razmahivanje autoritarnih reakcija, ali samo kod visokoautoritarnih pojedinaca). Uvođenje Eysenckova koncepta tvrdokornosti omogućuje definiciju prostora političkih stavova pomoću dvije dimenzije: radikalizma-konzervativizma, te tvrdokornosti-tankoćutnosti, pri čemu Eysenck tumači da bi prva dimenzija odgovarala uobičajenoj podjeli na lijevo i desno, dok bi druga dimenzija odražavala način iskazivanja socijalnih uvjerenja (dakle, ne više obilježja samih uvjerenja, nego način njihova iskazivanja!) i predstavljala, Eysenckovim riječima, «projekciju nekih varijabli ličnosti na područje političkih stavova». U kasnijim radovima ovu potonju verziju Eysenck dovodi u vezu s dimenzijom psihoticizma.

411

Posebno vrijedan dio uvoda rada Ante Bobana jest rasprava o teoriji ekstremizma i istraživačkim pokušajima (recimo pošteno istraživača raznolike ideološke orijentacije od više konzervativne, nego desne, do umjereno lijeve prije nego komunističke), da se osim desne utvrdi postojanje i lijeve autoritarnosti, dakle sklopa ličnosti koji bi bio sklon prihvaćanju ideologije dijametralno suprotne od onoga što je Adorno počeo istraživati, ali svakako u svojoj biti ekstremističke. Boban izlaže sve takve pokušaje, pa i neslavno Eysenckovo povodljivo relativiziranje desne ideologije i problematične nalaze navodne lijeve autoritarnosti. Njegova analiza se, međutim, ne zadržava samo na pokušajima traženja lijevih autoritaraca u liberalnim zapadnjačkim društvima, nego i na, doduše rijetkim, pokušajima njihova pronalaska na mjestu njihova mogućeg nastanka – u raspadajućem Sovjetskom Savezu. Tako istraživanja McFarlanda i suradnika pronalaze autoritarne tendencije kod članova Partije nespremnih na glasnost i promjene perestrojke, premda ih i sami autori i Bob Altemeyer ne proglašavaju lijevim autoritarcima nego ponajprije konzervativcima. Tu, pak, raspravu ne treba nastaviti, kao što je ne nastavlja niti Ante Boban. Kada se u svijetu znanstvenih istraživanja sukobljavaju ideologije, kako to eklatantno pokazuju studije autoritarne ličnosti, najvažnije je ne podleći tom zavodljivom izazovu, već pod povećalom promatrati ponajprije upotrijebljenu metodologiju. Njezin odabir može biti pristran, ali ta pristranost ne bi smjela promaći pažljivom čitaču. Boban to svakako jest.

Posljednji dio uvoda rada Ante Bobana bavi se analizom malobrojnih empirijskih istraživanja psihopatologije i političkih stavova. Rana istraživanja Adorna i njegovih suradnika, ponajprije Marije Levinson, nisu bila od velike pomoći, ponajprije stoga što su utvrđene veze (na psihijatrijskim pacijentima) tumačene prije svega teško razumljivim, a onda još teže empirijski potvrdivim psihoanalitičkim koncepcijama. Nu, racionala je bila u osnovi jednostavna: iznaći profil ličnosti koji bi mogao objasniti prihvaćanje društveno opasnih vjerovanja i uvjerenja. Više otkrivajuća nisu bila niti kasnija istraživanja autora iz iste istraživačke grupe – ovaj puta se uzorak sastojao od studentica, prosječne dobi od 18 godina, pa je teško uopće i zamisliti što bi podatci na takvom uzorku mogli reći o odnosu patologije i političkih stavova. I u svjetskim razmjerima rijetko istraživanje Kulenovića i R. Prišlin (1989) problematizira pitanje odnosa psihopatologije i ideoloških sklopova koristeći MMPI, Šiberove skale političkih stavova i neobičan uzorak – osuđene osobe. Imajući na umu uzorak i upotrijebljene mjere, ali i društvenim ustrojem određenu poželjnost pojedinih klastera stavova – nalaz o umjerenoj vezi mentalne patologije i društveno nepoželjnih «idejnih orijentacija» – treba uzeti s oprezom.

Upozoravajući na nedovoljnu teorijsku utemeljenost i razmjeno mali broj ozbiljnih istraživanja intrigantne veze političkih uvjerenja i psihopatoloških tendencija, Ante je Boban cilj svojega istraživanja formulirao skromno i nepretenciozno: ispitati postoji li uopće povezanost između psihopatoloških obilježja i političkih stavova, ponajprije onih koji su karakteristični za ekstremno desne političke orijentacije, te ako takva povezanost postoji, kakva je ta veza. Pretpostavio je da će ta veza biti male, do umjerene veličine, kao i to da će s indikatorima krajnje desnog usmjerenja (autoritarni i etnocentrični klaster stavova) najviše korelirati mjere paranoidnosti i psihopatskih tendencija, kao «hostilni» oblici patologije.

Provedeno istraživanje pripada korelacijskom tipu istraživanja, a provedeno je u jednoj hrvatskoj neuropsihijatrijskoj bolnici na kliničkom uzorku od 203

412

psihijatrijska pacijenta muškoga spola, prosječne dobi 40 godina (dobni raspon od 21 do 57 godina). Pri tome je 40.4 % ispitanika završilo osnovnu školu, 56.1 % srednju školu, a 3.5 % uzorka višu školu ili fakultet. Većina je ispitanika, njih 47 % navelo selo kao mjesto stanovanja, njih 35.5 % manje mjesto, a 17.2 % grad. Prilikom odabira uzorka vodilo se računa da u njemu bude poprilici podjednak broj pacijenata iz nekoliko širih temeljnih psihijatrijskih kategorija (poremećaji ličnosti, različite vrste psihotičnog poremećaja, poremećaji raspoloženja, neurotske smetnje i PTSP). Radne ili zaključne psihijatrijske dijagnoze korištene su pri odabiru pacijenata kao okvirne smjernice, dok je konačna «kategorizacija» učinjena na temelju profila inventara MMPI-201.

Ispitivanje je provedeno u manjim skupinama ili individualno, kada je to zahtijevala priroda poremećaja ispitanika ili njegovo trenutno stanje. Psihopatološka obilježja ispitanika ispitana su inventarom MMPI-201, a političke orijentacije modificiranom i prilagođenom Eysenckovom skalom socijalnih stavova, te Altemeyerovom skalom desne autoritarnosti (RWA skala) iz 1996. Primijenjena je i verzija skale od 17 čestica harvardskog upitnika traume, kojom je odmjerena izloženost pojedinim vrstama ratnih stresora. Ratna iskustva, premda od sporednoga interesa u ovom radu, odmjerena su zbog njihova mogućega posredujućeg utjecaja na vezu trajnijih dispozicijskih crta i političkih orijentacija.

Kako je to poznato i iz ranijih istraživanja, skale MMPI-201 su međusobno visoko korelirale i u ovom istraživanju, te je autor, slijedeći ne sasvim standardne postupke nekih autora (npr. Bernstein, 1988) faktorizirao dobivenu skalnu matricu, te izdvojio (zadržao) pet latentnih dimenzija kojima je objašnjeno 90 % varijance rezultata postignutih na ljestvicama MMPI-a. Prva je dimenzija nazvana neurotskom, a determinirana je skalama hipohondrijaze, histerije i depresije, te u nešto manjoj mjeri skalama psihastenije i shizofrenije. Druga je dimenzija nazvana psihotičnom paranoidnošću, a definirana je skalama shizofrenije, kontrolnom F skalom, skalom paranoje i psihastenije. Treća je dimenzija nazvana graničnom i, kako autor navodi, korespondira profilu paranoidno-depresivnog sindroma. Četvrta je dimenzija nazvana dimenzijom psihopatije, a zasićena je skalama koje uglavnom opisuju antisocijalni poremećaj ličnosti. Peta je dimenzija, premda u statističkom smislu zanemariva doprinosa (objašnjava 4,58 % varijance rezultata), prema autorovom mišljenju od iznimnoga sadržajnog doprinosa, a opisana je skalama koje registriraju simptome poremećaja raspoloženja. Stoga je nazvana afektivnom dimenzijom.

Faktorizacija matrice interkorelacija čestica Eysenckove skale socijalnih stavova proizvela je, kao najbolju, trofaktorsku strukturu, kojom je, međutim, objašnjeno skromnih 22 % varijance rezultata. Dobivene faktore autor interpretira kao faktore etnocentrizma, konzervativizma i liberalizma, a dobivena se struktura uglavnom, uz manja odstupanja, poklapa s rješenjima ranije dobivenima u nekim istraživanjima, uključujući i ona provedena na domaćem prostoru. Kako je i očekivano, rezultati dobivenih faktora političkih stavova i rezultati na RWA skali u međusobnim su korelacijama, pri čemu se veličine koeficijenata kreću od niske negativne povezanosti liberalizma i RWA (r=-0.162), preko razmjerno niske povezanosti etnocentrizma i RWA (r=0.266), do srednje jake povezanosti rezultata u RWA skali i skali konzervativizma (r=0.523). Autor pokušava obrazložiti zaista iznenađujuće nisku povezanost liberalizma i desne autoritarnosti (r=-0.162), s pravom očekujući da bi ta povezanost trebala biti substancijalna. Upozorili bismo, međutim, na «nečistu» prirodu izlučenoga faktora liberalizma – premda ga opisuju i tipično «liberalne» čestice poput zalaganja za netoleriranje diskriminacije i zagovaranje nemiješanja vlasti u proizvodnju i trgovinu, ovaj faktor je «začinjen» i manje tipičnim

413

česticama, te onima za koje bi se teško moglo ustvrditi da odražavaju liberalan svjetonazor u političkom smislu (npr. naglašavanje važnosti obitelji, zagovaranje teže kazne od zatvorske za seksualne zločine, naglašavanje poželjnosti sitnih laži i sl.). Dobivene povezanosti na ovaj su način potvrdile autorova očekivanja temeljena na teorijskim postavkama o odnosu političkih stavova u užem smislu i (desne) autoritarnosti.

Osnovni problem ovoga rada bavi se, međutim, vezom između psihopatoloških dimenzija i varijabli koje ulaze u područje političkog svjetonazora. Jednostavna korelacijska analiza pokazala je doduše neiznenađujuće, ali svakako zanimljive rezultate: tako se paranoidni faktor ličnosti pokazao povezanim sa svim ispitanim političkim dimenzijama, pri čemu je povezanost s etnocentrizmom najviša (r=0.408), a ona s konzervativizmom najniža (r=0.156). Očekivana je i negativna korelacija paranoidnosti i liberalizma (r=-243), te pozitivna i niska korelacija paranoidnosti i desne autoritarnosti (r=0.228). Dok neurotska i afektivna psihopatološka dimenzija ne korelira niti s jednom političkom dimenzijom, ispitanici graničnih psihopatoloških tendencija pokazuju veću sklonost desnim autoritarnim stavovima (r=0.161), a sudionici psihopatskih tendencija skloniji su etnocentričnim stavovima (r=0.263). Dobivene povezanosti upravo potvrđuju autorovu polaznu hipotezu: mjere paranoidnosti i psihopatskih tendencija, kao hostilni oblici patologije, bit će najbolji prediktori nekih «desnih» političkih usmjerenja. Pri tome su veze paranoidnosti i političkih usmjerenja dosljedne, dok se psihopatija pokazala povezanom samo s etnocentrizmom. Dobivene veze autor pokušava smjestiti u širi teorijski kontekst, no nažalost, njegove interpretacije veza paranoidnosti i autoritarnosti ne idu dalje od Adornove empirijski vrlo krhke teze o projektivnosti kao jednoj od temeljnih sastavnica autoritarnog sindroma. Vezu etnocentrizma i psihopatije autor pokušava protumačiti u svjetlu (stare) Eysenckove teze o psihopatiji kao psihološkoj bazi tvrdokornosti, premda to tumačenje ne držimo posebno uvjerljivim. Uostalom, u Eysenckovom tumačenju riječ je o psihoticizmu, a ne, dakle, o psihopatskim tendencijama kako su one definirane MMPI skalama. Alternativno tumačenje, prema kojem bitno obilježje psihopatske strukture – nedostatak empatije – obilježava drugu «vrstu» društveno netrpeljive ličnosti – Sidaniusovog društvenog moćnika, koji, pokazujući socijalnu nadmoć pokazuje i otvorenu agresiju prema drugima, posebno manjinskim grupama, čini se ne samo suvremenijim, nego i prihvatljivijim, te empirijski svakako utemeljenijim. Međutim, valja naglasiti notornu činjenicu: provedeno korelacijsko istraživanje veza psihopatoloških tendencija i društvenih stavova nije nam ponudilo, niti nam može ponuditi fundamentalno i ključno objašnjenje o naravi tih veza i njihovoj podlozi. Znatniju pomoć u tome ne nudi niti pokušaj parcijalizacije utjecaja obrazovanja kao mogućega posredujućeg faktora ove veze: utvrđeni su odnosi psihopatoloških tendencija i političkih stavova nakon parcijalizacije obrazovanja ostali više-manje nepromijenjeni. Značajnije pojašnjenje nije se dogodilo niti u autorovom pokušaju da, osim varijabli ličnosti, uključi i «situacijsku» varijablu izloženosti ratnim stresorima. Racionala za uključivanje ove varijable je bila jasna: empirijski je dobro utvrđena činjenica da izloženost nepovoljnim društvenim okolnostima, pa i ratnim, povećava vjerojatnost pojave i razvoja desnih političkih orijentacija, poglavito pojave etnocentrizma. U ovom se istraživanju ta veza, premda očekivana, nije potvrdila: korelacije između izloženosti ratnim iskustvima i indikatora političkih orijentacija su niske i neznačajne, osim neočekivane pozitivne, premda slabe povezanosti (r=0.207) izloženosti ratnim iskustvima i liberalizma. I na ovom je mjestu ponovo uputno podsjetiti na

414

heterogenost i nejasnoću izlučenog faktora koji je nazvan liberalizmom, pa njegova nejasna definicija dobivenu vezu čini manje upitnom. Na kraju komentara rezultata valja istaknuti da se autoru nikako ne može odreći vještina u pokušajima da slabe, ali statistički neupitne veze između psihopatoloških tendencija i indikatora političkih orijentacija kritički i s primjerenim oprezom protumači u svjetlu poznatih teorijskih objašnjenja, premda njegove interpretacijske ekstrapolacije katkada nadilaze dobivene empirijske podatke.

Tako Ante Boban u objašnjavanju dobivenih političkih dimenzija poseže za Duckittovom koncepcijom socijalno-političkog prostora prema kojoj personološke varijable konformnosti i tvrdokornosti oblikuju u svjetonazorskom smislu dva nezavisna sklopa stavova: desno autoritarni, usmjeren na poredak, sigurnost, tradiciju, sakrivanje u kolektivitetu i održavanje status quoa, te socijalno dominantni, koji je usmjeren na borbu, društvenu neosjetljivost i prevlast moćnijih. Oni zajednički determiniraju odnos prema vlastitoj i vanjskoj grupi, odnosno etnocentrizam i predrasude. I premda autor pokušava u ovaj kontekst smjestiti i rezultate u svojem istraživanju koji se odnose na političke stavove i desnu autoritarnost, tome je udovoljeno samo djelomično i ne bez teškoća. Naime, dok se dobivene izlučene osi konzervativizma i etnocentrizma uklapaju u ponuđeni teorijski okvir, autor zaobilazi svoju treću izlučenu komponentu društvenih stavova – liberalizam. Stoga bismo upozorili da post hoc tumačenja, ma koliko se činila privlačnima na prvi pogled, uvijek kriju ozbiljnu opasnost previda ili zanemarivanja stvarno dobivenih rezultata u želji da se oni objasne i uklope u postojeće modele. Naime, Duckittov model predviđa uzročne veze personoloških varijabli i formiranja svjetonazorskih sklopova desne autoritarnosti i društvene nadmoći, dok se Bobanovo naknadno smještanje skupa društvenih stavova dogodilo nakon jednokratnog mjerenja, ali i uz ne sasvim nepogrešivo izjednačavanje faktora etnocentrizma sa Sidaniusovim konceptom socijalne dominacije.

Komentirajući veze između psihopatoloških dimenzija i političkih stavova, Ante je Boban posebno impresioniran vezom psihopatije i paranoidnosti s etnocentrizmom. Te su povezanosti, kako je već spomenuto, i najviše. I dok autor vidi u vezi psihopatije i etnocentrizma gotovo samorazumljivu povezanost, jer «bi u psihijatrijskim priručnicima ... bilo teško pronaći klase poremećaja koje bi "heteroagresivnost" obilježavala u većoj mjeri od ovih dviju čiju smo bliskost s desnoekstremističkim ideologijama empirijski utvrdili», nama upravo zbog toga ostaje samo za primijetiti da bi ovu vezu pronašli vrlo vjerojano i sa svakim drugim oblikom agresivnosti – jednostavno stoga što je «opća» agresivnost, bez empatije za žrtvu temeljna karakteristika psihopatskog poremećaja. Time samo pozivamo na oprez pri tumačenju bilo koje korelativne veze, a posebno ovakve utvrđene na osjetljivom i manipulacijama podložnom terenu izučavanja odnosa patoloških crta i političkih orijentacija.

Sveukupno ocjenjujući magistarski rad Ante Bobana može se reći da je autor pokazao izuzetno poznavanje literature u području izučavanja veza između društveno-političkih stavova i varijabli ličnosti. U našoj bismo ocjeni otišli i korak dalje: ne samo da Ante Boban izvrsno poznaje literaturu, nego je ona u radu sustavno i vrlo promišljeno organizirana, temeljito elaborirana i prikazana s kritičkim odmakom. Valja, međutim, upozoriti da rad Ante Bobana ima metodološku poteškoću: odnos varijabli ličnosti i društvenih stavova izučavan je na psihijatrijskom uzorku, bez

415

komparabilnog nepsihijatrijskog uzorka, pa je pri čitanju rezultata vrlo lako podleći autorovom najvećem (i dodali bismo, opravdanom) strahu – opasnosti da se sklizne u navijačku patologizaciju ideoloških opredjeljenja, čemu može podleći i vrlo oprezan čitatelj. Ipak, valja istaknuti, da sam autor u tekstu često upozorava na tu opasnost i s primjerenim oprezom interpretira dobivene rezultate, problematizirajući upotrijebljenu metodologiju i polemizirajući s mogućim interpretacijama. Posebna je vrijednost ovoga rada vrlo dobar teorijski uvid u područje i izuzetna autorova vještina integracije, te autorski promišljena analiza dosadašnjih teorijskih uvida i empirijskih nalaza, pa uvod ovoga rada predstavlja rijetko temeljit i cjelovit prikaz istraživanja odnosa ličnosti i društveno-političkih stavova. Jednako su vrijedna i autorova završna razmatranja odnosa psihopatoloških tendencija i društvenih stavova, a njegovo propitivanje pojmova normalnosti i patologije i naglasak na nužnosti njihova smještanja u socijalni kontekst nastajanja ovaj dio rada čini vrijednim prinosom teoriji abnormalnosti.

Stoga stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati magistarski rad Ante Bobana, te da mu odobri nastavak postupka za stjecanje stupnja magistra znanosti iz područja psihologije.

U Zagrebu, 24. lipnja 2005.

Dr.sc. Dinka Čorkalo, izv. prof.predsjednica povjerenstva

Dr.sc. Nataša Jokić-Begić, doc.članica povjerenstva

Dr.sc. Vera Ćubela-Adorić, doc.(Sveučilište u Zadru)članica povjerenstva

416

Vijeću Filozofskog fakultetaZagreb, I. Lučića 3

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu stručnog magistarskog rada Sonje

Stević pod naslovom Program učenja francuskog jezika za hrvatske dužnosnike u

procesu približavanja Europskoj uniji - početna razina

Na svojoj sjednici 10.ožujka 2005. godine Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u

stručno povjerenstvo za ocjenu stručnog magistarskog rada Sonje Stević. Nakon što

smo pregledale završni rad podnosimo Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Završni stručni rad Sonje Stević broji 98 stranica, 6 priloga (60 stranica), sažetak na

hrvatskom i francuskom jeziku, ključne riječi na hrvatskom i francuskom jeziku,

životopis i sadržaj.

U svom stručnom radu poslijediplomandica se bavi izrazito aktualnim pitanjem

poučavanja francuskom jeziku odraslih učenika - visokih dužnosnika, službenika

ministarstava RH, u doba približavanja Europskoj uniji. Opisuje metodologiju

poučavanja francuskog jezika na početnoj razini, izradu programa učenja uzevši u

razmatranje najsuvremeniji didaktički materijal Vijeća Europe »Zajednički europski

referentni okvir za jezike: učenje poučavanje, vrednovanje». Rad zadire u područje

francuskog kao jezika struke pa je stoga njegova vrijednost značajna.

Rad se sastoji od dvije veće cjeline koje valja razlikovati. U prvom dijelu autorica se

bavi pitanjem razvoja francuskog jezika kao jezika struke. Opisuje najnovije

didaktičke materijale Vijeća Europe kao Zajednički europski referentni okvir za

jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje i Europski jezični portfolio. U drugom dijelu

razmatra pitanje poučavanja francuskog jezika za specijalne ciljeve, pojave i potrebe

koje se u posljednje vrijeme sve češće javljaju u europskim zemljama da bi na kraju

opis usmjerila na potrebu učenja francuskog jezika kao jezika struke u Hrvatskoj.

Prikazuje rezultate istraživanja koje je provela u području potreba učenja francuskog

417

jezika kao jezika struke za državne službenike te na osnovi toga predlaže izradu

nastavnog plana i programa učenja francuskog jezika za visoke dužnosnike,

službenike ministarstava RH, koji započinju s učenjem francuskog jezika na početnoj

razini u školi Francuska Alijansa u Zagrebu.

Prvi dio obuhvaća uvod i tri veće cjeline.

U prvoj cjelini poslijediplomandica iznosi povijesni pregled jezika struke potrebe za

kojim se javljaju već od XVIII. stoljeća nadalje s ciljem stvaranja stručne

terminologije unutar pojedinih znanosti. U XX. stoljeću dolazi do ozbiljnog pristupa

razvoju jezika struke pa se tada pojavljuju sustavni opisi jezika struke. Pitanje

poučavanja jezika struke postalo je relevantno u drugoj polovici dvadesetog stoljeća s

procvatom glotodidaktike kao samostalne discipline. Nakon pregleda i opisa različitih

metoda za poučavanje stranog jezika, autorica spominje činjenicu kako se krajem

sedamdesetih i početkom osamdesetih godina pojavljuje sve veće zanimanje za

komunikaciju pa stoga i potreba za promatranjem jezika u društvenokulturalnom

okruženju. Razrađuje pitanje komunikacijske kompetencije (navodi nekoliko

definicija prema autorima Dell Hymes, Canal i Swain, Moirand, Béard) a pod

utjecajem radova Vijeća Europe od 1973. g. nadalje razvija se kod pojedinih skupina

učenika pitanje potreba učenja, te stoga izrade nastavnih programa kojima se po prvi

puta definiraju funkcionalni ciljevi učenja jezika pa susljedno tome i nastavni sadržaji.

Ova prva cjelina završava razmatranjima o utjecaju pragmalingvistike i tekstne

lingvistike na sveobuhvatnu analizu komunikacijske situacije, uloga sudionika u

njoj, na vrste tekstova, njihova obilježja te komunikacijske funkcije nekog teksta.

U drugoj cjelini autorica se bavi pitanjem razvoja poučavanja francuskog jezika kao

jezika struke. Prikazuje programe Vijeća Europe za učenje stranih jezika koji se

osnivaju na analizi potreba učenja. Od Threshold Level iz 1975.g.u kojem se utvrđuje

pojmovno-funkcionalni model nastavnih planova do Zajedničkog europskog

referentnog okvira za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje (Conseil de l'Europe,

Comité de l'éducation,2001, Crédif 2001) nastalog kao rezultata dugogodišnjeg

projekta Vijeća Europe «Učenje jezika i građanstvo Europe» (1989-1996). Autorica

prikazuje promjene u programima učenja jezika izazvane pozornošću usmjerenom na

ciljeve učenja i poučavanja jezika, potrebe, individualne sposobnosti svakog

pojedinca u stjecanju umijeća, vještina i znanja u nekom stranom jeziku. Dotiče i

418

pitanje komunikacijskih strategija i strategija učenja koje učenici mogu rabiti za

uspješno postizanje cilja, razvijanje vještina i kompetencija. Na kraju prikazuje model

nastavnog programa sastavljenog prema komunikacijskim ciljevima učenja s

posebnim osvrtom na specijalne potrebe učenika, njihov profil, ciljeve učenja te

metodologiju poučavanja i vrednovanja.

Treća cjelina posvećena je detaljnom prikazu Zajedničkog europskog referentnog

okvira za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje (Conseil de l'Europe, Comité de

l'éducation, 2001, Crédif 2001) kao referentnog djela u kojem su definirane razine

znanja koje neki korisnik stranoga jezika može dostići, detaljno opisane razine za

svaku jezičnu vještinu (standardi znanja), korisnicima sugerirani prijedlozi za izradu

različitih programa učenja, prikazani i opisani postupci vrednovaja znanja.

Poslijediplomandica u istoj cjelini spominje i Europski jezični portfolio, još jedan

dokument Vijeća Europe, koji se koristi individualno i kojeg je cilj razvijanje

svjesnosti o vlastitim dostignućima u znanju jezika, poticanje na samovrednovanje i

na razvijanje višejezičnosti kod pojedinca.. Cjelina završava razmatranjem misli

prema Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike kako metodologija

poučavanja stranog jezika postaje djelotvorna tek onda kad se zadovolje stvarne

komunikacijske potrebe i ciljevi učenja korisnika stranog jezika.

Drugi dio stručnog rada Sonje Stević sadrži dva velika odjeljka.: u prvom govori o

razvoju francuskog jezika za specijalne ciljeve (koji se sporije razvijao u usporedbi s

engleskim jezikom za specijalne ciljeve), o prikladnim programima i nastavnim

materijalima, a u drugom detaljnije prikazuje poučavanje francuskog jezika za

specijalne ciljeve najprije u Europi a zatim u Hrvatskoj.

U odjeljku 5 drugog dijela rada detaljno opisuje situacije u pojedinim zemljama u

kojima je došlo do razvoja poučavanja francuskog jezika za specijalne ciljeve s

obzirom na strukture učenika i potrebe učenja. Navodi područja u kojima se posebno

razvilo poučavanje jezika za specijalne ciljeve kao turizam, zdravstvo, diplomacija ,

državna uprava i u područjima različitih zanimanja u okviru europskih integracija.

Podvlači pitanja obrazovanosti nastavnog kadra, nastavnih materijala , struktura

nastavnog programa i njegovog vrednovanja. U odjeljku 6 autorica potanko opisuje

situacije poučavanja francuskog jezika za specijalne ciljeve u mnogim europskim

zemljama pa tako i u Hrvatskoj. Razmatra situaciju učenja, strukturu učenika i njihove

potrebe učenja. Pomoću dva strukturirana upitnika ispitala je kod svojih polaznika

osobne potrebe za učenje francuskog jezika, motivaciju za učenje i očekivanja nakon

419

obavljenog programa učenja na početnoj razini te na kraju i njihovo osobno

vrednovanje programa učenja, očekivanja od tečaja i ciljeva učenja. U tom odjeljku

poslijediplomandica daje primjere za izradu nastavnog plana i programa prema

modularnom pristupu izrade programa. S pomoću nekoliko primjera modula pokazuje

osnovne sadržaje nastavnog programa s pomoću kojih su polaznici - državni

službenici - mogli razviti usmenu i pismenu komunikaciju na francuskom jeziku s

obzirom na situacije u kojima se državni službenici moraju/mogu koristiti francuskim

jezikom. Završnu fazu programa učenja obilježava organizacija nastavnog sadržaja,

prikupljanje i izbor korpusa te priprema različitih aktivnosti i zadataka. Autorica

navodi izvore koji su zbog potreba i zanimanja polaznika te zbog aktualnosti

sadržaja vrlo često sadržaji s internet stranica francuskih ministarstava ili

ministarstava zemalja članica Europske unije. Time pokazuje kako se sadržaji

nastavnog programa za specijalne ciljeve – u njezinom primjeru za visoke dužnosnike

- ne mogu često unaprijed odrediti već su sakupljeni ad hoc s obzirom na ciljeve

učenja i potrebe polaznika. Autorica opisuje razradu zadataka i aktivnosti i

organizaciju nastavnih sadržaja kako bi polaznici usvojili sadržaje i znali ih prikladno

koristiti. Primjeri nastavnih sadržaja i zadataka poslužili su autorici kako bi pokazala

načine i postupke pomoću kojih polaznici mogu razviti i steći komunikacijsku

kompetenciju na usmenoj i pismenoj razini. Iz bogate tipologije zadataka koje koristi

na nastavi, autorica prilaže neke primjere u prilozima na kraju rada. Osim primjera

poučavanja morfosintaktičkih i leksičkih elemenata francuskog jezika za specijalne

ciljeve, slijede primjeri za kontrolu naučenog. Praćenje i kontrola kontinuirani su

procesi, no osim primjera za procjenu stečenih znanja putem različitih usmenih i

pismenih aktivnosti, autorica nudi polaznicima Jezični portfolio. Izradila ga je

samostalno prema strukturi Europskog jezičnog portfolia sukladno profesionalnim i

komunikacijskim potrebama svojih učenika. S obzirom na program od 150 sati

poučavanja/učenja francuskog jezika za polaznike na početnoj razini, ovaj je

dokument podijeljen u tri modularne cjeline. Polaznici mogu samostalno vrednovati

znanja i umijeća u francuskom i ostalim stranim jezicima kao i svoja interkulturalna

iskustva. Na kraju ovoga dijela autorica pruža čitatelju statistički prikaz rezulata

vrednovanja programa poučavanja/učenja francuskog jezika za hrvatske državne

službenike u trajanju od 150 sati. Rezultati pokazuju da su polaznici nakon

obavljenog programa i položenih ispita stekli status temeljnih korisnika francuskog

jezika (razina A1) prema Europskom referentonm okviru.

420

U raspravi na kraju rada poslijediplomandica iznosi osobna razmišljanja i postavlja

otvorena pitanja o mogućnostima poučavanja odraslih učenika francuskom jeziku za

specijalne potrebe i osposobljavanja za komunikaciju na usmenoj i pisanoj razini s

obzirom na sljedeće čimbenike: dob polaznika, poslovne obveze, nemogućnost

redovitog dolaženja na nastavu i složenost sustava francuskog kao stranog jezika.

Jednako tako spominje svoje nedoumice u izradi nastavnog programa i odabira

nastavanih sadržaja koji trebaju biti suvremeni i odabrani prema učenikovim

potrebama. Kako su vrlo često sami polaznici – državni službenici - samostalno

pronalazili i donosili nastavne materijale, djelomično su sami preuzeli odgovornost u

vlastitom procesu učenja. U zaključku poslijediplomandica ističe da rezultati

provedenog istraživanja s državnim službencima pokazuju kako se jedino izrada

modularnih programa pokazuje učinkovitom u situacijama u kojima učenici trebaju u

kratkom roku ostvariti određene ciljeve učenja. U takvim je situacijama suradnja

između nastavnika i učenika neophodna s obzirom na specifičnost sociokulturalne

situacije korištenja jezika, jer učenici imaju vrlo brzo priliku samostalno provjeriti i

vrednovati usvojeno znanje bilo u izvornoj ili u didaktičkoj sredini u dodiru s

poslovnim partnerima, izvornim govornicima. Kako su na kraju, nakon položenih

ispita, rezultati pokazali da je program za učenje francuskog jezika za specijalne

potrebe u skladu sa stupnjevima znanja prema europskim standardima, autorica ističe

da je poučavanje/ učenje jezika i vrednovanje znanja podijeljenja međunarodno

povezana odgovornost s obzirom na važnost zajedničke europske jezične politike.

Nakon zaključka slijedi popis vrlo obimne literature koja broji više od 100

bibliografskih jedinica a odnosi se što na knjige što na članke kojima se autorica

služila pri izradi rada na hrvatskom , francuskom i engleskom jeziku te lista

internetskih izvora kojima se koristila pri izradi nastavnog programa. Slijedi 6 priloga.

Prvi sadrže upitnike koje je poslijediplomandica upotrijebila pri istraživanju potreba,

ciljeva učenja, vrednovanja ostvarenih očekivanja na području osnovne poslovne

usmene i pismene komunikacije. Ostali pokazuju izradu uzoraka frazeologije i

komunikacijskih obrazaca koje je autorica sama izradila i koristila na nastavi a

odnose se na identitet, zanimanja, poslovne i slobodne aktivnosti državnih službenika

i njihov životopis. Na kraju slijedi opis leksičkih i morfosintatičkih elemenata

potrebnih za uspješno ostvarivanje programa, odnosno komunikacijskih zadatka na

usmenoj i pismenoj razini. U prilogu 5 autorica prikazuje, primjerice, modul kojim

predstavlja neke važne službenike Europske unije koji joj je poslužio kao osnovica za

421

usvajanje jezičnih elemenata francuskog jezika, elemenata kojima se visoki hrvatski

državni službenici mogu koirstiti u službene i/ili osobne svrhe. Posljednji prilog (6)

prikaz je Portfolia kojim su se polaznici služili kod samostalnog vrednovanja osobnog

poznavanja kulturalnih sadržaja, jezičnih znanja, sposobnosti i vještina. Ovaj je

prilog iznimno vrijedan kao primjer najsuvremenijeg didaktičkog materijala za

samoprocjenu osobnog znanja stranih jezika i interkulturalnih sadržaja.

Završni rad Sonje Stević ocjenjujemo kao vrlo kvalitetan samostalno izrađen stručni

rad koji se bavi izuzetno važnom temom poučavanja jezika za specijalne ciljeve

pogotovo kad je riječ o aktualnom svakidašnjem kontekstu. Vrijednost rada čine

dijelovi u kojima u iznimno sustavnom prikazu poslijediplomandica opisuje razvoj

jezika za potrebe struke. Posebnu vrijednost nalazimo u drugom dijelu u kojem se

autorica oslanja na osobna iskustva rada u tečajevima za poučavanje francuskog

jezika za specijalne ciljeve. Do sada rad na takvim sadržajima nije bila česta pojava u

programima učenja francuskog jezika kod nas pogotovo kad je riječ o posebno vrlo

aktualnom području stručnog jezika za potrebe visokih dužnosnika u procesu

približavanja Europskoj uniji.

Riječ o stručnom magistarskom radu kojim je autorica provela vrlo zanimljivo

istraživanje s ukupnim brojem od 51 učenika koristeći se strukturiranim upitnicima

rezultati kojih su joj poslužili kao temelj za određivanje sadržaja nastavnog programa

i izradu različitih tipova zadataka. Upravo zbog toga nalazimo posebnu vrijednost u

prilozima 4 i 5, modelima nastavnih programa i tipologija zadataka , koji su autoričin

osobni proizvod i u ovom obliku predstavljaju gotovo završni nacrt za izradu

udžbenika za poučavanje francuskog jezika za potrebe visokih dužnosnika.

ZAKLJUČAK

Završni rad Sonje Stević predstavlja dobro teorijski i metodološki utemeljen stručni

rad koji ulazi u inovativno i vrlo akutalno područje poučavanja francuskog jezika za

specijalne ciljeve.

Način na koji su sadržaji prikazani i obrađeni pokazuje da je riječ o radu koji može

potaknuti na daljnja istraživanja i izradu programa u području jezika struke nudeći

dobru metodologijsku podlogu.

Na temelju iznesenog i na osnovi članka 48. Zakona o visokim učilištima, predlažemo

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati završni stručni rad

422

pod naslovom Program učenja francuskog jezika za hrvatske dužnosnike u procesu

približavanja Europskoj uniji – početna razina, te da uputi kandidatkinju na daljnji

postupak.

U Zagrebu, 29. VI. 2005.

Povjerenstvo:

dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof. u miru

(predsjednica)

dr. sc. Yvonne Vrhovac, red. prof.

(član)

dr. sc. Milica Gačić, red. prof. , Učiteljska akademija u Zagrebu

(član)

423

Stručno povjerenstvo za ocjenu

magistarskog rada Magdalene Nigoević pod naslovom

Romanski elementi u splitskom humorističkom časopisu Berekin

Veza: Dekanat, UR.broj: 3804-560/2341-05-2

Od 14. ožujka 2005. Zagreb, 1.06.2005.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na sjednici održanoj 9. ožujka 2005. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u

Zagrebu izabralo je stručno povjerenstvo u sastavu: dr.sc. Lelija Sočanac, dr.sc.

Ljerka Šimunković i dr.sc. Maslina Ljubičić za ocjenu magistarskog rada Magdalene

Nigoević pod naslovom Romanski elementi u splitskom humorističkom časopisu

Berekin. Stoga podnosimo Fakultetskom vijeću ovaj

IZVJEŠTAJ

Magistarski rad Magdalene Nigoević obuhvaća 397 stranica pisanog teksta. Sastoji se

od sljedećih priloga: Uvod (str. 4-6), 1. Romanski jezični utjecaj u Dalmaciji (str. 6-

9), 2. Sociolingvistički kontekst časopisa Berekin (str. 12-16), 3. Metodologija (17-

19), 4. Prezentacija ekscerpirane građe (str. 19-306), 5. Analiza korpusa (str. 306-

358), 6. Zaključak (str. 358-361), Dodaci (361-388), 8. Literatura (388-398) i 9.

Sažetak (398).

Autorica prezentira i analizira romanizme u splitskom govoru s ciljem potvrđivanja

njihove aktualnosti i opstojnosti, polazeći od pretpostavke da je urbana jezgra

splitskoga govora zadržala znatan broj romanizama unatoč rastućoj štokavizaciji. Uz

romanizme među koje autorica uključuje prvenstveno posuđenice s talijanskog

govornog područja koje sačinjavaju najveći dio korpusa, u analizu su uključeni i

galicizmi, te dalmatski leksički relikti. Korpus je sastavljen od romanizama iz svih 55

424

brojeva splitskog humorističkog časopisa Berekin koji je izlazio od 1979. do 2002.

godine. Izvor korpusa dobro je odabran budući da su tekstovi takvoga tipa bliski

govornom jeziku i time uvelike reflektiraju opstojnost romanskih elemenata u

analiziranom gradskom idiomu. U uvodnim se poglavljima ukratko prikazuje povijest

hrvatsko-romanskih jezičnih dodira u Dalmaciji od najranijeg doba slavenskog

naseljavanja do danas (1). Zatim se prikazuje kulturološki kontekst izlaženja časopisa

«Berekin» uključujući njegove vremenske, jezične i konceptualne odrednice (2).

Slijedi poglavlje o osnovnim metodološkim postavkama na kojima je rad utemeljen, u

kojemu se obrazlažu cilj i zadaci istraživanja, koji uključuju sistematizaciju

ekscerpirane građe, utvrđivanje promjena nastalih adaptacijom posuđenica i

dokazivanje hipoteze o postojanju velikog broja posuđenica romanskog podrijetla u

splitskom govoru. (3). Središnji dio rada zauzima prezentacija ekscerpirane građe s

vrlo sustavno obrađenim natuknicama koje uključuju osnovne morfološke podatke,

značenje u jeziku izvoru i jeziku cilju, etimologiju utemeljenu na principima

etymologiae proximae, te uporabne potvrde iz korpusa časopisa Berekin. Na početku

ovog poglavlja donosi se i detaljan opis obrade natuknica i popis svih kratica i

znakova (4).

Analiza procesa adaptacije romanizama na osnovnim jezičnim razinama: fonološkoj,

morfološkoj i semantičkoj utemeljena je na teoriji jezika u kontaktu R. Filipovića (5).

Fonološka analiza obuhvaća sve vrste promjena na fonološkoj razini uključujući

nultu, djelomičnu i slobodnu transfonemizaciju kao i glasovne promjene koje izlaze

izvan okvira primijenjenog teorijskog modela. Sustavno su navedeni i primjeri

fonemske distribucije. Morfološka analiza obuhvaća stupnjeve primarne adaptacije:

nultu, djelomičnu i potpunu transmorfemizaciju te sekundarnu adaptaciju koja

obuhvaća tvorbu riječi (izvođenje i slaganje). Zasebno se analiziraju i pojedine vrste

riječi: imenice, glagoli, pridjevi, prilozi, veznici, prijedlozi i uzvici. U okviru

semantičke analize romanizmi su klasificirani prema semantičkim poljima, te se

analiziraju semantičke promjene do kojih dolazi tijekom 1) primarne adaptacije koja

uključuje nultu adaptaciju, suženje broja i polja značenja i 2) sekundarne adaptacije

koja obuhvaća proširenje broja i polja značenja.

Prije popisa literature koji se sastoji od 138 bibliografskih jedinica nalazi se prilog

koji sadrži abecedne popise svih analiziranih romanizama: talijanizme koji uključuju

mletacizme i posuđenice iz drugih talijanskih dijalekata, galicizme i dalmatske relikte.

425

Slijedi popis svih brojeva časopisa Berekin s podacima o urednicima, izdavačima,

godištima izdanja te opsegom svakog pojedinog broja.

ZaključakUvidom u složene dijalektološke osobine splitskog govora kao jezika primatelja i

romanskih idioma (najčešće mletačkog) kao jezika davatelja, autorica uspješno

rješava poteškoće u analizi do kojih može doći zbog činjenice da se ne radi o dodirima

između dva standardna jezika na sinkronijskoj razini (što je bila pretpostavka na kojoj

je izgrađen primijenjeni teorijski model R. Filipovića), već uglavnom o povijesnim

dodirima između mjesnih idioma različita status, ulazeći time i u problematiku u nas

relativno malo proučavane urbane dijalektologije. Navedeni je rad solidno

metodološki utemeljen i analiza je provedena vrlo studiozno na temelju postojeće

literature i usporedbe većeg broja relevantnih rječničkih izvora i njihovih etimoloških

tumačenja. Na temelju svega što smo izložili zaključujemo da je kandidatkinja

Magdalena Nigoević dokazala da raspolaže odgovarajućim lingvističkim znanjem

koje može uspješno samostalno primijeniti, da je temeljito upućena u relevantnu

znanstvenu općelingvističku i romanističku literaturu, da dobro poznaje problematiku

vezanu uz adaptaciju romanizama te da svoje zaključke analitički precizno i logično

argumentira.

Stoga stručno povjerenstvo predlaže Vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu predloženog magistarskog rada Magdalene Nigoević pod naslovom Romanski elementi u splitskom humorističkom časopisu «Berekin» i omogući kandidatkinji pristup obrani svoga rada u procesu stjecanja stupnja magistra znanosti.

 Povjerenstvo:

dr. sc. Lelija Sočanac, znan. suradnik

dr. sc. Ljerka Šimunković, red. prof.

dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.

426

Stručno povjerenstvo

Dr. Tatjana Peruško, docent

Dr. sc. Sanja Roić, redovni profesor

Mr.sc. Roberta Matković, asistent Filozofski fakultet Pula

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 13. travnja 2005. godine imenovani smo u

stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada ANDRIJANE JUSUP pod

naslovom Novelistički opus Massima Bontempellija.

Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Andrijane Jusup obuhvaća 120 stranica teksta raščlanjenog u 5

poglavlja (Uvod, Zbirke novela: postupni razlaz s tradicijom, Zaključak, Bibliografija,

Sažetak), od kojih se prva dva dalje dijele na potpoglavlja.

U uvodnom dijelu radnje kandidatkinja ukratko najavljuje kojim će se novelističkim

zbirkama baviti te obrazložuje uključivanje u novelistički opus duljih tekstova,

odnosno onih koji isprva nisu bili dio novelističkih zbirki nego romanesknih trilogija.

Također u uvodnom poglavlju niže i ukratko predstavlja postojeće kritičke oglede,

studije i eseje posvećene Massimu Bontempelliju, od onih nastalih u godinama

autorova djelovanja do novijih naslova.

Središnji dio rada čine poglavlja posvećena pojedinim novelističkim zbirkama

(ukupno ih je devet). Prva po redu je zbirka Sette savi (1912), jedna od rijetkih koje je

Bontempelli priznao iz svoje rane novelističke produkcije. Premda kandidatkinja

najavljuje da će usporedba između nepriznatih zbirki Socrate moderno i Amori s jedne

te Sette savi s druge strane pokazati zašto se prvih odriče a drugu priznaje, do kraja

poglavlja to pitanje ostaje nerazjašnjeno. Donekle se ono nadomješta citiranjem

različitih kritičkih prikaza spomenutih zbirki, pa se umjesto okvirnog osvrta nude

izdvojena kritička mišljenja talijanskih kritičara.

Slijedi poglavlje posvećeno novelama što su objedinjene pod naslovom Viaggi e

scoperte te objavljene u trilogiji Avventure, uz dva parodijska romana, Vita intensa i

427

Vita operosa. Prirodno se nameće usporedba između novela i spomenutih

fragmentarnih romana odnosno anti-romana s naglašenim parodijsko-ikonoklastičkim

obilježjima, pa je kandidatkinja, u skladu s već postojećim ogledima, zaključila kako

je temeljna novost zbirke Viaggi e scoperte u parodijskoj intenciji i poigravanju s

čitateljem.

U poglavlju o tri zbirke okupljene pod naslovom Miracoli, kandidatkinja najprije

ukratko predstavlja Bontempellijeve programatske oglede i eseje nastale istih godina.

Riječ je o nizu tekstova koji su izuzetno važni za razumijevanje Bontempellijeve

poetike magičnog realizma, kao i novečentizma. Bilo bi dobro da je i kandidatkinja

osobno, prilikom analize pojedinih novela u trima zbirkama, pomnije razradila vezu

između autorovih programatskih stavova što ih je pregledno izložila na početku

poglavlja i novela iz istog razdoblja. Također predlažemo da se poglavlje pod

nazivom Miracoli dodatno raščani na tri potpoglavlja posvećena trima zbirkama koje

objedinjuje, kako se ne bi stjecao dojam da naziv Miracoli odgovara nekoj četvrtoj

zbirci.

U nastavku radnje, kandidatkinja pomno bilježi i opisuje ostale Bontempellijeve

novelističke zbirke, pozivajući se često na ranija kritička čitanja (osobito L.

Fontanelle, F. Airoldi Naimer te A. Tilghera). Također ne zaboravlja usporediti stil i

strukturu svake pojedine zbirke s prethodnima, te na taj način uspostavlja temelje za

analizu Bontempellijeva pripovjednog jezika i poetike.

Kraći zaključak služi joj s jedne strane da potvrdi odnosno ospori postojeće kritičke

perspektive, a s druge da ukratko, podsjetivši se glavnih odrednica svake zbirke,

utvrdi bitna obilježja Bontempellijeve novelistike.

U metodološkom smislu, u radu nailazimo na terminološke nedosljednosti i propuste

kao što je usputna i vrlo reducirana uporaba naratološke terminologije i pojmovnog

aparata, te mjestimice dvojbena uporaba teorijskih termina ("implicit" umjesto

"incipita" ili pak "horizont očekivanja" umjesto "čitateljeva očekivanja" - budući da je

"horizont očekivanja" teorijska sintagma vezana uz opći proces književne

komunikacije i recepcije). U cijelosti, iščitavanju Bontempellijeva opusa dobro bi

došla i kontekstualizacija, povezivanje s poetičkim odrednicama razdoblja, o čemu će

biti govora i prilikom obrane radnje.

Unatoč tome, utvrđujemo da je kandidatkinja marljivo proučila autorovu izuzetno

bogatu proznu produkciju te poveću kritičku bibliografiju, pokazavši sposobnost

samostalnog istraživanja. Predlažemo stoga Fakultetskom vijeću da našu pozitivnu

428

ocjenu njezinog magistarskog rada prihvati i da je uputi na dalnji postupak za

stjecanje znanstvenog stupnja magistra u području filologije (talijanska književnost).

U Zagrebu, 28. lipnja 2005.

Članovi stručnog povjerenstva:

................................................

1. Dr.Tatjana Peruško, docent

predsjednik povjerenstva

................................................

2. Dr. Sanja Roić, red. prof.

član povjerenstva

...............................................

3. Mr. Roberta Matković, asistent

član povjerenstva

429

Dr. sc. Jasna Čapo Žmegač, znan. savjet., Institut za etnologiju i folkloristikuDr. sc. Miroslav Bertoša, red. prof., Filozofski fakultet u PuliDr. sc. Jadranka Grbić, znan. savjet., Institut za etnologiju i folkloristiku

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovani smo na sjednici održanoj 15. prosinca 2004. u Stručno povjerenstvo sa zadatkom izvještavanja o tome zadovoljava li mr. sc. Sandi Blagonić uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, odnosno mogućnosti prihvata teme disertacije pod naslovom Objektiviranje identiteta u procesu političke i socijalne mobilizacije periferije. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i nacrt teme podnosimo Vijeću poslijediplomskih studija

SKUPNO IZVJEŠĆE

Mr. sc. Sandi Blagonić rođen je 1972. u Puli. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1997. godine dvopredmetni studij etnologije i filozofije. Magistrirao je na znanstvenom poslijediplomskog studiju etnologije 2002. godine, te stekao akademski stupanj magistra znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija.

Budući da Sandi Blagonić ima akademski stupanj magistra znanosti iz područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja etnologija i antropologija, on zadovoljava prvi uvjet članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima.

Od 1997. do 2000. radi kao kustos u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu, a potom prelazi u Zavod za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Rijeci - Područna jedinica u Puli, gdje radi do danas u zvanju asistenta, sudjelujući na znanstvenom projektu Zavoda pod nazivom «Prilozi za povijest zapadne Hrvatske (Istra, Kvarnersko primorje, Gorski kotar)» dulje od godine dana. Objavio je devet znanstvenih i stručnih radova, te dvije knjige (jedna u koautorstvu).

Budući da ima više godina znanstveno-istraživačkoga rada pri Zavodu za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Rijeci - Podružna jedinica u Puli, mr. sc. Sandi Blagonić zadovoljava i drugi uvjet članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima.

Budući da pristupnik zadovoljava sve uvjete članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima povjerenstvo se izjašnjava o nacrtu doktorske disertacije:

U sinopsisu doktorske disertacije mr. sc. Sandi Blagonić slijedi svoja dosadašnja istraživanja identifikacijskih proces u Istri i proširuje ih analizom glavnih čimbenika koji su utjecali na jačanje iskazivanja regionalnog identiteta na području hrvatskog dijela Istre dijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, te mehanizama kojima se taj identitet izgrađivao i prerađivao. Malobrojna istraživanja koja u središtu imaju problem regionalne pripadnosti u Istri komentiraju istrijanstvo kao identifikaciju komplementarnu nacionalnim identifikacijama. Ta će teza biti kritički provjerena u ovom disertacijskom radu. U teorijskom smislu rad se oslanja na relevantne interakcionističke i konstruktivističke teorije etniciteta, barthovske i post-barthovske

430

inspiracije, te na povijesno- i kulturno-antropološke studije u kojima se proučava instrumentalizacija simbola i rituala od strane elita u svrhu mobilizacije izvjesnog regionalnog, etničkog ili inog identiteta. U tom kontekstu, u radu će se istražiti utjecaj Istarskog demokratskog sabora na isticanje uže identitetske pripadnosti, te analizirati pojava regionalnog identiteta u Istri kao politička mobilizacija periferije spram nacionalnog središta. S obzirom da je primarni interes mr. sc. Sandija Blagonića razmatranje čimbenika koji su utjecali na transformaciju identiteta stanovnika poluotoka Istre posve je prihvatljivo da disertaciju prijavljuje na polju etnologije i antropologije, dviju disciplina u kojima u posljednja dva desetljeća pojam identiteta (u njegovom transformativnom, dinamičkom potencijalu) stoji u središtu istraživačkoga interesa. Korpus analizirane građe sačinjavat će novinski intervjui i članci, intervjui s političkim akterima i pripadnicima tzv. ne-elitnih slojeva stanovništva, službeni dokumenti Županijske skupštine Istarske županije, stranački dokumenti i propagandni materijal Istarskog demokratskog sabora i drugih političkih stranaka. Pristupnik je jasno razložio strukturu planiranog rada (1. kritički prikaz teorijskih i metodoloških postavki studija etničnosti i etničkog identiteta, regije i regionalizacije, te simbolizacije identiteta; 2. prikaz razvoja regionalnog i drugih kolektivnih identiteta u Istri od 1980. do danas, 3. analiza sadržaja predodžbi o istarskom identitetu, na razini svakodnevice i ideologije), te vjerujemo da bi ovako strukturirana disertacija mr. sc. Sandija Blagonića mogla predstavljati vrijedan znanstveni doprinos razumijevanju nastanka i transformacija istarskog regionalnog identiteta u posljednjih dvadesetak godina.

Na temelju iznesenoga u ovom izvješću donosimo sljedeću

OCJENU

Mr. sc. Sandi Blagonić zadovoljava sve uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija. Može se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Objektiviranje identiteta u procesu političke i socijalne mobilizacije periferije te mentorica dr. sc. Jasna Čapo Žmegač, znanstvena savjetnica Instituta za etnologiju i folkloristiku.

Zagreb, 5. lipnja 2005.

Dr. sc. Jasna Čapo Žmegač, znan. savjet.

Dr. sc. Miroslav Bertoša, red. prof.

Dr. sc. Jadranka Grbić, znan. savjet.

431

Fakultetsko vijeće

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

mr. sc. Sandi Blagonić

St. Pataj 61

52 000 Pazin

sandi.blagonic@pu.htnet.hr

tel. 052 622 100

Sinopsis doktorskoga rada

Objektiviranje identiteta u procesu političke i socijalne mobilizacije periferije

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: etnologija i kulturna antropologija

Uvod

Godine 1991. dogodio se, u odnosu na raniji popis stanovništva iz 1981.

godine, skokovit rast regionalno opredijeljenih stanovnika na području hrvatskog

dijela Istre (godine 1981: 3619 stanovnika; 1991: 37 027 stanovnika). Godinu dana

ranije, u veljači 1990. osnovan je Istarski demokratski sabor, regionalistička stranka

koja će tijekom devedesetih godina uživati visoku biračku potporu. Ostvarivanje

socijalne i političke mobilizacije na regionalnoj razini, što je bitan preduvjet

konkuriranja nacionalnoj političkoj organizaciji, pored zahtjeva za većim stupnjem

autonomije, regionalistički pokreti realiziraju pozivanjem na neki oblik kolektivnog,

najčešće etničkog, identiteta. Istrijanstvo, kao postojeći jaki regionalni identitet koji se

formirao utjecajem istarske poluotočnosti, kao i nizom sociohistorijskih okolnosti,

posebno slabije nacionalne integracije, kasnog ulaženja Istre u sklop hrvatske države i

dugotrajne istarske perifernosti, djelomično politički prerađen u oblik, između

432

ostalog, i etničke pripadnosti, postaje IDS-ov regionalni mobilizatorski resurs. Uz to,

znatnu socijalnu homogenizaciju u stanovitoj je mjeri podstakla politička

opozicioniranost većine građana Istre prema središtu, posebno prema tada vladajućoj

Hrvatskoj demokratskoj zajednici.

Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje

Polazeći od osnovnih postavka društveno-konstruktivističkih teorija etničnosti

(koje mogu uključivati i regionalizam kao njezin alotrop) da je kolektivni identitet

društvena, a ne biološka činjenica, da nastaje u procesu interakcije, pa stoga nije

objektivno zadan, kao i na intencije dekonstrukcije «izuma tradicije» kojima se,

prema Hobsbawmu, otkrivaju interesi elita i onih slojeva koji od diskursa o «tradiciji»

i, kroz to, konstruiranje identiteta, imaju koristi, rad će pokušati odgovoriti na pitanja

o glavnim čimbenicima koji su utjecali na jačanje iskazivanja regionalnog identiteta

na području hrvatskog dijela Istre tijekom devedesetih godina 20. stoljeća, na

mehanizme kojima se taj identitet izgrađivao i prerađivao.

Malobrojna istraživanja u središtu kojih je problem regionalne pripadnosti u Istri (npr.

Banovac, Boris (1998): Društvena pripadnost, identitet, teritorij: sociološko

istraživanje regionalne pripadnosti u Istri, Rijeka: Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci;

Kalapoš, Sanja (2002). Rock po istrijanski: o popularnoj kulturi, regiji i identitetu.

Zagreb: Jesenski i Turk)

istrijanstvo u devedesetima interpretiraju kao komplementarno nacionalnim

identifikacijama (što se dijelom potvrđuje i smanjenim brojem regionalno

opredijeljenih na posljednjem popisu stanovništva 2001. godine). Ta će teza biti

kritički provjerena ovim radom.

Uže područje rada

Istraživanje će biti usmjereno na analizu procesa «objektiviranja identiteta»

(Bromberger, Christian; Centlivres, Pierre; Collomb, Gérard) odnosno proizvodnje i

uporabe simbola i rituala na kojima se identitet dijelom izgrađuje i potvrđuje. Pritom

će posebna pažnja biti usmjerena na utjecaj elita na uspostavu simboličkog sustava

kroz strategiju «izuma tradicije» kojom se proizvodi društvena kohezija,

legitimizacija institucija i vrši socijalizacija (Hobsbawm, Eric). U tom kontekstu, rad

433

će posebno istražiti koliki je utjecaj Istarskog demokratskog sabora na isticanje uže

identitetske pripadnosti pri popisu stanovništva 1991. godine, a koliko je riječ o

spontanitetu koji kreće «od dolje».

Nadalje, disertacijom se želi ispitati sadržaj diskursa o istrijanstvu i hrvatstvu,

posebice na strategije interpretacije prošlosti («aktualizirana povijest» - Giordano,

Christian).

Isto tako, regionalni će identitet biti interpretiran u kontekstu globalizacijskih

procesa koji, kako niz teoretičara identiteta primjećuje, rezultiraju i obrnutim

procesom: afirmacijom i konstrukcijom lokalnih kultura i identiteta («glokalnost»,

Köstlin, Konrad).

Ti će fenomeni biti analizirani u dijakronijskoj perspektivi s posebnim

naglaskom na osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća, odnosno vrijeme

promjene društvenih sustava, čime će se plastičnije uočiti pomaci u konstrukciji i

iskazivanju kolektivnih identiteta.

Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos

Disertacijom se želi istražiti fenomen regionalnog identiteta u Istri u kontekstu

političke mobilizacije periferije spram središta u posljednjem desetljeću 20. stoljeća.

Rad će pokušati osvijetliti čimbenike jačanja iskazivanja regionalnog identiteta u tom

razdoblju i istražiti odnos prema drugim razinama kolektivnih identiteta - ponajprije

nacionalnom - i to kako iz perspektive elitnih, tako i iz rakursa ne-elitnih društvenih

slojeva, te analizirati uporabu identiteta u mobilizacijskim procesima regije.

Nadovezujući se na dosadašnja istraživanja regionalne pripadnosti na području

hrvatskog dijela Istre istraživanje će doprinijeti razumijevanju procesa objektiviranja

identiteta, te utjecaja koji pritom imaju elitni, odnosno ne-elitni slojevi.

Metodološki postupci

Na osnovi teorijske literature, te analizom novinskih intervjua i članaka,

intervjua s političkim akterima i pripadnicima tzv. ne-elitnih slojeva, raščlambi

službenih dokumenata Županijska skupštine Istarske županije, te stranačkih

dokumenata i propagandnih materijala Istarskog demokratskog sabora i drugih

političkih stranaka, proniknuti će se u procese «izuma tradicije» putem strategija

434

simbolizacije i ritualizacije društvenog života.

Nacrt strukture rada

Prvi će dio disertacije biti usmjeren na kritički prikaz suvremenih teorija

etničnosti i njihovih metodoloških postavki, kao i propitivanje njihove operabilnosti u

kontekstu pojmova regionalizacije, regije i regionalnog identiteta. Posebno će biti

izložen odnos ideologije i svakodnevice, te njihov utjecaj na konstrukciju i

reprodukciju kolektivnih identiteta. Zatim će odnos ideologije, svakodnevice i

identiteta biti teorijski sagledan iz rakursa simbolizacije, odnosno ritualizacije

društvenih odnosa.

Drugi će dio disertacije započeti prikazom razvoja regionalnog i drugih

kolektivnih identiteta u Istri. Slijediti će ga izloženi rezultati istraživanja nastalog na

analizi relevantne građe koja će pružiti uvid u procese «izuma tradicije» putem

strategija simbolizacije i ritualizacije društvenog života, odnosno na proces

konstrukcije istrijanstva i njegove uloge u mobilizaciji periferije.

Posljednji će dio disertacije pokaza pružiti odgovore na, u poglavlju «ciljevi

istraživanja» ovog sinopsisa ranije izložena pitanja. Izložiti će se procesi koji su

presudno utjecali na veću «vidljivost» istrijanstva u posljednjem desetljeću 20.

stoljeća. Prikazati će se sadržaj i način političke prerade identiteta i praksa pripadanja

regiji na razini svakodnevice. Razmotreni će biti simboli i rituali kojima se

istrijanstvo «objektivira», te biti izloženi procesi i izvori njihove «proizvodnje» i

«potrošnje».

Pristupnik Mentorica

mr. sc. Sandi Blagonić dr. sc. Jasna Čapo Žmegač

435

Zagreb, 12. lipnja 2005.

Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o tome zadovoljava li mr. sc. Marijan Šabić uvjete za izradu i obranu doktorske disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti predložena tema, Vijeću podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Mr. sc. Marijan Šabić (Slavonski Brod, 1974), profesor komparativne književnosti i češkog jezika i književnosti te diplomirani bibliotekar, knjižničar je u Hrvatskom institutu za povijest u Slavonskome Brodu, ima akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o književnosti, grana kroatistika. Autor je jedne znanstvene knjige, osam znanstvenih i pet stručnih članaka iz područja hrvatske i komparativne književnosti objavljenih u domaćoj (9) i stranoj (3) periodici, a sudjelovao je na jednome znanstvenome skupu s međunarodnim sudjelovanjem. Iz ovoga se razabire da pristupnik zadovoljava uvjete članka 51, stavak 1. Zakona o visokim učilištima, tj. ima akademski stupanj magistra znanosti i dva znanstvena rada objavljena u domaćem časopisu koji se po vrsnoći izjednačuje s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom (Književna smotra).

Što se tiče teme koju je pristupnik predložio za izradu svoje doktorske disertacije (Češka književnost i kultura u hrvatskoj književnoj periodici 19. stoljeća), na temelju njezina sinopsisa povjerenstvo smatra da je tema opravdana, a najavljeno istraživanje i njegova teorijska, metodološka i književnopovijesna obrada da će ispuniti očekivane ciljeve. Njime će se pridonijeti sustavnijem znanstvenome sagledavaju strukture, obilježja i posljedica češko-hrvatskih književnih veza od ilirskoga do modernističkog pokreta tijekom kojega je razdoblja upravo književna periodika bila glavnim medijem interkulturnog dijaloga i hrvatskih i čeških građanskih intelektualnih krugova a koji su ujedno bili i nositelji nacionalnih integracijskih procesa u svojim sredinama. Povjerenstvo konstatira da je Fakultet ovlašten za područje kojemu predložena tema pripada te da je predloženi mentor odgovarajući stručnjak.

S poštovanjem!

Članovi povjerenstva:

Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Julijana Matanović, doc.

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta

436

Sveučilišta u ZagrebuIvana Lučića 310 000 Zagreb mr. sc. Marijan Šabić

Ulica 30. svibnja 1990. br. 11

35000 Slavonski Brod

Sinopsis doktorskog rada

Češka književnost i kultura u hrvatskoj književnoj periodici 19. stoljeća

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: znanost o književnostiGrana: kroatistika i bohemistika

1. Uvod

O hrvatsko-češkim kulturnim i književnim vezama u 19. stoljeću postoji relativno bogata literatura, no do sada nije objavljena opsežnija studija koja bi sustavno obuhvatila ovaj problem u razdoblju od ilirskoga do modernističkog pokreta. Polazna je pretpostavka rada da je književna periodika u predmetnom razdoblju bila glavnim medijem interkulturnog dijaloga hrvatskih i čeških građanskih intelektualnih krugova, koji su ujedno bili i nositelji nacionalnih integracijskih procesa u svojim sredinama.

2. Teorijska podloga i relevantne spoznaje

Analize tekstova čeških autora i čeških tema u hrvatskoj periodici vodit će bitnim pitanjima vezanim uz odnos triju entiteta uključenih u časopisnu komunikaciju, a to su: češka kultura u različitim aspektima i preko različitih nositelja, hrvatski intelektualni krugovi koji su bili koncentrirani oko časopisa, te hrvatska čitateljska publika. Za rad će stoga biti važne dosadašnje spoznaje koje su devetnaestostoljetne hrvatsko-češke književne i kulturne veze učinile općim mjestom povijesti hrvatske i češke književnosti, kao i prijepori koje su izazivali zaključci o prirodi i konačnim posljedicama međukulturnog kontakta (F. Rački, V. Jagić, F. Fancev, F. Lukas, I. Esih). Danas sa sigurnošću znamo da je Ljudevit Gaj prve savjete u vezi s uređivanjem ''Danice'' dobivao iz češkog kulturnog kruga, i određena je razina češkog utjecaja očita i kod drugih hrvatskih književnih publikacija, npr. ''Kola'' ili "Nevena", koji su koncipirani kao ''Časopis Českého muzea'', odnosno "Lumír" – sve do dijela periodike tzv. praškoga kruga unutar modernističkoga pokreta 1895 – 1903. koja je uvelike obilježila hrvatsku književnu scenu i žanrovsku sliku naše moderne. U brojnim studijama istražene su i veze urednika ili vodećih suradnika pojedinih časopisa s češkim književnim krugovima te je o tome predočena relevantna građa (J. Rački, V. Jagić, F. Marković, T. Smičiklas, V. Deželić, M. Šrepel, V. Klaić, S. Bosanac, V. Dukat, B. Lovrić, K. Milutinović, Đ. Šurmin, I. Esih, V. Žáček, A. Barac, I. Hergešić, M. Marjanović, D. Prohaska, J. Horvat, A. Flaker, N. Ivanišin, V. Flaker,

437

N. Košutić-Brozović, P. Blažek, M. Vaupotić, S. Marijanović, M. Dorkin, S. Vukovac, I. Pederin, M. Kvapil, M. Tušek itd.). Pri pisanju uzimat ću u obzir i rezultate najnovijih istraživanja devetnaestostoljetne hrvatske književne periodike (V. Brešić).

3. Praktična primjenjivost spoznaja

Rad bi značio korak ka daljem usustavljivanju spoznaja o hrvatsko-češkim književnim i kulturnim vezama i o europskome intertekstu hrvatske književnosti 19. stoljeća; dobiveni rezultati i književnopovijesne spoznaje uključuju se u projekt Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske Hrvatska književna periodika (voditelj: prof. dr. V. Brešić).

4. Uže područje rada

U tekstovima relevantne hrvatske književne periodike 19. stoljeća nastojat ću pronaći značajke odnosa krugova oko hrvatskih književnih časopisa prema recentnim češkim književnim i kulturnim strujanjima. Pozornost ću posvetiti tekstovima čeških autora u hrvatskoj književnoj periodici, kao i tekstovima na različite češke teme. Budući da će istraživanje obuhvatiti najvažnije hrvatske književne časopise u razdoblju od 1835. do 1881. (od ''Danice', ''Kola'' i ''Zore dalmatinske'', preko "Nevena", "Slavonca", "Književnika", "Vienca" i "Slovinca" do sarajevske "Nade", bečke "Mladosti" i praške "Hrvatske misli"), posebna će pažnja biti posvećena časopisnim profilima, odnosno njihovoj uređivačkoj politici i kriterijima njihova selektivnoga odnosa prema pojednim nacionalnim kulturama i literaturama, tj. prema medijsko-recepcijskim aspektima novije hrvatske književnost, koja je – prema tezi V. Brešića – i odnjegovana u svojoj periodici.

5. Metode istraživanja

Istraživanju bi prethodila izrada priručne bibliografije tekstova čeških autora i češke tematike hrvatskoj književnoj periodici na temelju Bibliografije hrvatskih književnih časopisa 19. stoljeća V. Brešića. Nakon provedenih analiza iznio bih zaključke o tome koliko je pojedine promjene u hrvatskoj kulturi i književnosti, u formalnom i u sadržajno-idejnom smislu, pratila a koliko anticipirala recepcija pojava u češkoj književnosti i kulturi. Naglasak će biti na promjenama u onim aspektima književnog i kulturnog života koje je kroatistika utvrdila kao opća mjesta od ilirskoga do modernističkog pokreta, te na eventualnim novim problemima koji se nametnu iz obrade samih priloga. U istraživanju će prevladavati dijakronijsko-problemski pristup, tekstovi će se proučavati u kontekstu književnopovijesnih i političkih zbivanja, s obzirom na regionalne posebnosti i na aspekte koji su pojedinim publikacijama dominirali; ''Danica'' je tako više pozornosti poklanjala političkim problemima od ''Kola'' ili ''Zore dalmatinske'', sveukupna je preporodna periodika pretežito slavensko-germanske orijentacije, Šenoin je "Vienac" radio na preusmjeravanju mlade nacionalne literature prema francuskoj, modernistički je pokret ponovo u žižu zanimanja stavio, između ostalih, i češku literaturu, itd.

6. Struktura rada

438

U uvodnom ću dijelu rada iznijeti plan i svrhu istraživanja, pregled općih mjesta hrvatsko-čeških književnih veza u 19. stoljeću i njihov kulturni i politički kontekst, ukazati na neke sporne teze i najvažniju literaturu te dati kratak pregled razvoja hrvatske književne periodike uz opis interesa, nastojanja i čeških veza istaknutih pojedinaca i skupina okupljenih oko pojedinih naslova.

Središnji će se dio rada sastojati od analiza tekstova čeških autora i češke tematike u hrvatskoj književnoj periodici. Naročitu ću pozornost pri analizi posvetiti izoliranju književnopovijesnih i kulturnih problema u kontekstu kojih su se češki autori i teme pojavljivali, koji će svakako uključivati i recepciju češke književnosti kroz prijevode u književnoj periodici, odnos prema slavenskim i germanskim kulturama i književnostima, versifikaciju, prijevodni stih, uvođenje novih književnih vrsta, dvojbe koje su pratile ovu fazu hrvatske jezične standardizacije te kulturne ustanove kao simbole nacionalnog identiteta i zajedništva. Dio međukulturne komunikacije koji se odvijao preko književne periodike bit će zanimljivo usporediti s osobnim stavovima vodećih osoba krugova oko pojedinih publikacija (npr. Ljudevita Gaja, Stanka Vraza, Ljudevita Vukotinovića, Mirka Bogovića i Augusta Šenoe, Franje Markovića, Milana Marijanovića, Stjepana Radića), kroz primjere iz korespondencije s osobama iz češkog javnog života.

Završni će dio biti usmjeren na sintezu i uobličavanje pojedinačnih zaključaka o navedenim problemima, a u zaključku će biti donesen konačan opći sud o ostvarenoj komunikaciji češke i hrvatske književnosti i kulture putem hrvatske književne periodike, o strukturi i tipovima tih veza te o njihovim obilježjima i ulogama.

7. Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos

Do sada su češko-hrvatske kulturne i književne veze uglavnom promatrane kroz veze znamenitih pojedinaca s češkom ili hrvatskom sredinom, što je nerijetko dovodilo i do dvojbenih teza, primjerice o uzročno-posljedičnim odnosima čeških i hrvatskih preporodnih gibanja (na što je 1935. žestoko reagirao Franjo Fancev), ili o presudnom utjecaju boravka u Češkoj na Šenoin književni opus (npr. O. Vašek, 1955.) te o praškom utjecaju na tzv. mlade hrvatske moderne i sl. Reakcije koje i danas izazivaju slične teze (M. Tušek, 1999) pokazuju potrebu za širim pristupom rasvjetljavanju češko-hrvatskih književnih i kulturnih odnosa od onih koji se temelje na analizi pojedinih povijesnih osobnosti. Kako književnu periodiku smatram indikatorom pogodnim upravo za pristup kojim bi se interpersonalnoj analizi pretpostavila interkulturna, namjera mi je doktorskim radom na predloženu temu dati prilog sustavnijem pregledu češko-hrvatskih književnih veza u razdoblju od 1835. do 1903. godine.

U Slavonskom Brodu, 4. travnja 2005.

Mentor Kandidat

______________________ __________________dr. sc. Vinko Brešić, red. prof. mr. sc. Marijan Šabić

439

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETOdsjek za talijanistiku10000 Zagreb, Ivana Lučića 3Tel. (01) 6002 300Fax: (01) 6002 428e-mail: talijanistika@ffzg.hr

Zagreb, 28. lipnja 2005.

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva o uvjetima mr. sc. Jacqueline Spaccini za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija

Na sjednici održanoj 15. lipnja 2005, Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta donijelo je Odluku kojom nas imenuje u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj o tome ispunjava li mr. sc. Jacqueline Spaccini uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Slikarski element u suvremenoj talijanskoj narativnoj prozi (1975-2000). Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Mr. sc. Jacqueline Spaccini diplomirala je 1983. francuski jezik i književnost te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta «La Sapienza» u Rimu. Položila je Državni stručni ispit za profesora francuskog jezika kao stranog jezika i Državni stručni ispit za profesora francuskog jezika i civilizacije Republike Italije. Diplomu poslijediplomskog studija (DEA) iz područja didaktologije stranih jezika i kultura stekla je 1996. pri Sveučilištu Paris III – Sorbonne Nouvelle, radom o problematici nastave i učenja stručnog francuskog jezika u Italiji. Spomenuta diploma ekvivalentna je diplomi magistra znanosti u Republici Hrvatskoj. Pohađala je i završila niz tečajeva stručnog usavršavanja u Italiji i u Francuskoj.

Mr. sc. Jacqueline Spaccini predavala je francuski jezik i civilizaciju od 1987. do 1995. i od 2001. do 2002. u uglednim rimskim gimnazijama. Od 1995. do 2001. i od 1. rujna 2004. do danas boravi u Zagrebu, u pratnji supruga koji u Republici Hrvatskoj obavlja službu povjerenika za kulturu.

Pristupnica je objavila četiri stručna članka iz područja metodike stranih jezika, dvadesetak znanstvenih članaka iz područja znanosti o književnosti, blizu

440

stotinjak književnih osvrta i kritika, niz autorskih proznih i pjesničkih tekstova te nekoliko književnih prijevoda s francuskog i hrvatskog na talijanski. U talijanskim je književnim časopisima u više navrata prijevodima predstavila pjesnički opus Vesne Parun i Borisa Marune. Sudjelovala je na dvama međunarodnim znanstvenim skupovima koje je 2002. odnosno 2004. organizirao Odsjek za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu te je za zbornike radova spomenutih skupova predala tekstove svojih izlaganja (jedan objavljen 2004, drugi prihvaćen za tisak).

U Sinopsisu doktorskoga rada Prisustvo i funkcije slikarskoga elementa u suvremenoj talijanskoj prozi (1975-2000), koji je supotpisala predložena mentorica, prof. dr. Sanja Roić, Jacqueline Spaccini naznačuje da će se doktorski baviti velikim rasponom složenih oblika interakcije između likovnog i književnog na korpusu novije talijanske pripovjedne proze, koji obuhvaća dvadesetpetogodišnju produkciju. Najavljuje da će se služiti metodologijom naratologije, književne fenomenologije, strukturalizma i semiotike. Iz Sinopsisa je razvidno da pristupnica dobro poznaje dosadašnje znanstvene spoznaje o problematici kojom će se baviti, kao i da raspolaže primjerenim teorijskim znanjima koja će joj omogućiti da obavi istraživanje.

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju, izjavljujemo da mr. sc. Jacqueline Spaccini ima ekvivalent akademskog stupnja magistra znanosti te da je objavila nekoliko znanstvenih radova iz tematike disertacije u zbornicima međunarodnih znanstvenih skupova u Italiji i u Hrvatskoj. Smatramo da se predložena tema uklapa u najrecentnije znanstveno zanimanje za intersemiotičnost na području humanističkih znanosti, kao i da je pristup temi dobro obrazložen u priloženome Sinopsisu. Smatramo da će predložena mentorica prof. dr. Sanja Roić stručno i s uspjehom mentorski voditi pristupničino istraživanje.

Stoga Fakultetskom vijeću predlažemo da odobri molbu mr. sc. Jacqueline Spaccini da joj se odobri pokretanje postupka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polje talijanistike, te izradu doktorskog rada pod naslovom Slikarski element u suvremenoj talijanskoj narativnoj prozi (1975-2000) pod mentorskim vodstvom prof. dr. Sanje Roić, kao i da se pristupnici odobri pisanje rada na talijanskome jeziku.

Povjerenstvo:

1. dr. sc. Morana Čale, izv. prof., predsjednik povjerenstva

___________________________________________

2. dr. sc. Sanja Roić, red. prof., član povjerenstva

___________________________________________

3. dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof., član povjerenstva

___________________________________________

441

Fakultetsko vijeće Jacqueline Spaccini

Filozofskoga fakulteta Kraljevec 72

Sveučilista u Zagrebu 10000 ZAGREB

Ivana Lučića 3

10000 ZAGREB

Sinopsis doktorskoga rada

PRISUSTVO I FUNKCIJE SLIKARSKOGA ELEMENTA U SUVREMENOJ

TALIJANSKOJ PROZI (1975-2000)

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: talijanistika

Uvod

Od početka 20. stoljeća u talijanskoj narativnoj prozi sve su prisutnija djela

koja sadrže stanovite slikarske elemente. Istodobno, ta djela ne izlaze iz oblasti

individualnog iskustva pojedinih autora čija je motivacija bila ili divljenje ili počast

koju su odavali određenom slikaru. U drugoj polovici 20. stoljeća, osobito u

posljednjoj četvrtini, talijanska narativna proza sadrži kao jedan od glavnih ili

sporednih motiva fikcionalizirane likove pojedinih slikara i/ili njihove slike, kopije tih

slika, ili prostore odnosno muzeje gdje su ta djela smještena. Budući da je ta pojava

učestala, namjera je ovoga rada inventariziranje, kategorizacija i analiza onih

talijanskih proznih narativnih djela koja sadrže navedene elemente kao i istraživanje

motivacije koja je navela spisatelje na takvu vrstu izbora. Stoga će se centralni dio

rada koncentrirati upravo na razdoblje od 1975. do 2000. godine.

Teorijsko utemeljenje i aktualne relevantne spoznaje

Premda je Benedetto Croce u okviru svoje estetičke teorije smatrao doprinose

pojedinih umjetnosti nedjeljivima, kasniji su teorijski doprinosi o vezi likovne

odnosno figurativne umjetnosti i napose slikarstvo i književnosti relativno rijetki (kao

na primjer trotomni zbornik na temu talijanske književnosti i figurativnih umjetnosti,

Firenca 1988). Budući da u talijanskoj književnoj teoriji ne nalazimo djelo koje bi u

442

cijelosti moglo ponuditi teorijsko utemeljenje za ovo istraživanje, u ovom radu vodit

će se računa o estetičkim (od Crocea, preko Della Volpea, do Eca), semiotičkim

(Mukařovsky, Jakobson, Uspenskij) tako i o književno-kulturalnim recentnim

teorijskim doprinosima (Segre) i pokušati pritom izgraditi toerijsku interakciju

između dviju oblasti.

Eventualna primjenljivost zaključaka

Zaključci mogu biti primijenjeni na korpus talijanske, ali i drugih književnosti

kako u prošlosti, tako i u budućnosti. Riječ je o doprinosu kritici tema i motiva ali i

valorizaciji dijakronijskog presjeka talijanske pripovjedne proze u određenom

povijesnom razdoblju.

Uže područje rada

Istraživanje će biti fokalizirano na narativna prozna djela talijanske

književnosti (romane, pripovijetke, novele, kratke priče) objavljena u posljednjoj

četvrtini 20. stoljeća. U uvodnom ću se dijelu rada pozvati i na neka ranija koja

anticipiraju ovu pojavu. Motivi koji su doveli do određenja užeg područja rada su

višestruki:

a. Oblast, koja je relativno široka, nije dosada bila klasificirana;

b. Pripovjedna proza nudi primjeren materijal za ciljeve ovog rada;

c. Slikarski element u talijanskoj prozi bio je i jest prisutan u raznim vrstama i

podvrstama narativne proze (na pr. kriminalističkoj, fantastičnoj), pa bi detaljna

analiza mogla pokazati da je u nekim slučajevima riječ o “literarnim uzorcima”;

d. Utjecaj odabranog metodološkog pristupa.

Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni interes

Cilj istraživanja je: a) dati presjek kvalitete (na temelju kvantitete) djelâ koja

ulaze u općenitu kategoriju pripovjedne proze i b) istaknuti ona djela pripovjedne

proze koja su u stanju potaknuti i daljnje kritičko promišljanje o temi.

Očekivani znanstveni doprinos je izrada prvog pregleda, analize i valorizacije

književne pojave za koju pretpostavljam da se može označiti kao podvrsta unutar

narativne vrste.

443

Metodološki postupci

U pristupu pojavi koju istražujem koristit ću relevantne spoznaje iz povijesti i

teorije književnosti u pristupu estetskim fenomenima pa time i fenomenima

svojstvenim figurativnim umjetnostima. Pri analizi samih narativnih djela slijedit ću

spoznaje tekstualne kritike u njezinom induktivnom aspektu odnosno

eksperimentalnom promatranju proučavanih pojava.

Pri uspostavljanju predmeta radnje i konstruiranju poglavlja i potpoglavlja koristit ću

se spoznajama tematske odnosno fenomenološke kritike Ženevske škole (Richard,

Starobinski, Rousset), i doprinosima teoretičara (Poulet, Macchia) koji smatraju da

ishodišnu točku takvih djela valja izdvojiti u prvotnoj subjektivnoj i emotivnoj

intuiciji pojedinih autora, a primijenit ću i teorijske spoznaje poetike postmodernizma

(Hutcheon). Kad je riječ o unutarnjoj strukturi analiziranih narativnih tekstova, slijedit

ću načela teoretičara Todorova, Genettea i Segrea.

Struktura rada

Disertacija će biti strukturirana u poglavlja i potpoglavlja, organizirana u

skladu s unutarnjim motivacijama koje su inspirirale autore analiziranih djela za

unošenje ikoničkih elemenata u narativnu dijegezu.

Temeljni elementi istraživanja su pronalaženje i razvrstavanje tih motivacija

unutar svake podvrste. Posebno poglavlje bit će posvećeno spisateljima koji su

istodobno i povjesničari umjetnosti i koji su u više navrata u svojim tekstovima

odavali počast pojedinim umjetnicima ili su projicirali stanovite autorske identitete,

zatim onima koji su se poslužili likom pojedinog slikara da bi u nju projicirali vlastitu

ontološku viziju, te spisateljima koji su na taj način konstruirali povijesne koordinate

svog djela, zatim onima koji su uvođenjem motiva jedne ili više umjetničkih slika u

naraciju ponudili ključ za rješenje neke implicitne tajne ili kriminalističkog zapleta, a

naposlijetku ću istražiti motiv muzeja, osjećaj izgubljenosti i tzv. Stendhalov sindrom

u pojedinim djelima.

Istražit ću kojoj je mjeri prisutnost slikarskog elementa (slikara, slike, muzeja)

pokretač radnje u svakom pojedinom tekstu, a u zaključku namjeravam ustanoviti

zbog čega su se talijanski autori opredjeljivali za unošenje slikarskog elementa u svoja

djela, u kojoj se mjeri istražena pojava nastavlja i postoje li naznake njezinih

transformacija u budućnosti.

444

Rad će biti popraćen popisom primarne i sekundarne literature i slikovnim

prilozima s popratnim tekstom.

Datum 6.5.2005.

Potpis mentora Potpis kandidata

Prof. dr. Sanja Roić Jacqueline Spaccini

445

Dr. sc. Tihana Petrović Leš, doc., predsjednica povjerenstvaDr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.,član povjerenstvaDr. sc. Ines Prica, viša znan. suradnica Instituta za etnologiju i folkloristiku,članica povjerenstva

Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća 15. lipnja 2005. godine u stručno povjerenstvo koje će provjeriti i izvijestiti naslov ispunjava li pristupnica mr. sc. Sanja Potkonjak potrebne uvjete za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija podnosimo Vijeću ovo

IZVJEŠĆE

Nakon razmatranja zamolbe i dokumentacije koju je predala pristupnica stručno povjerenstvo podnosi skupno izvješće i utvrđuje da je mr. sc. Sanja Potkonjak predala potpunu dokumentaciju prema kojoj je razvidno da ispunjava sve uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije pod naslovom Žensko autorstvo u hrvatskoj etnologiji 20. stoljeća.

Akademski stupanj magistra znanosti pristupnica je stekla 2002. godine na poslijediplomskom studiju Central European University u Budimpešti, program Rodnih studija. Njezina je diploma nostrificirana odlukom Fakultetskog vijeća te je tom odlukom stekla status magistra znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstveno polje: etnologija i antropologija.

Mr. sc. Sanja Potkonjak zaposlena je od ožujka 2003. godine pri Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na projektu Organizirano kućno rukotvorstvo u 19. i 20. stoljeću u Hrvatskoj. Marljiva i vrsna u znanstvenom radu ubrzo je počela predavati kolegij Uvod u feminističku antropologiju.

Za stjecanje dodatnih vještina i znanja koristila je jednogodišnju stipendiju za razvoj inovativnog kolegija Uvod u feminističku antropologiju pri Curriculum Resource Center, Central European University, Budimpešta. Od 2004. godine sudjeluje u trogodišnjem istraživačkom projektu Regional Seminar in Gender/Women's Studies, Theories and Sciencesof Identity: Rethinking Europe, European Knowledge of Genders, Research Center in Gender Studies, Euro-Balkan Institute, Skopje, Macedonia, Ohrid Summer University, OSI -HESP, Budapest.

Priložena bibliografija mr. sc. Sanje Potkonjak pokazuje da je u razdoblju od 2003. do svibnja 2005.godine aktivno s prilozima sudjelovala na desetak seminara i znanstveno-stručnih skupova te na radionicama u zemlji i inozemstvu. U navedenom je razdoblju, osim magistarskoga rada, objavila i pripremila više radova, i to uglavnom izvornih u časopisima koji su po vrsnoći izjednačeni s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom. Od toga su dva vezana uz tematiku predložene disertacije.

446

Mr. sc. Sanja Potkonjak je članica strukovnih udruženja, Hrvatskog etnološkog društva i EASE (European Association of Social Antropologist).

Za vrijeme jednogodišnjega doktorskoga studija etnologije i kulturne antropologije kandidatkinja Sanja Potkonjak je prema programu doktorskoga studija upisala u oba semestra propisan broj sati individualnih konsultacija te dva jednosemestralna kolegija na drugim poslijediplomskim studijima u dogovoru s mentorom i predmetnim nastavnikom. Položila je upisane kolegije: Sociologija roda i Teorije popularne kulture s prosjekom ocjena odličan (5). Izradila je i propisana dva rada, ekvivalenta izvornom znanstvenom radu, koji su trenutno u tisku. Mr. sc. Sanja Potkonjak je s mentoricom dr. sc. Ines Prica dogovarala temu disertacije i pripremu sinopsisa. Prema svemu navedenomu može se potvrditi da je kandidatkinja tijekom jednogodišnjeg studija prikupila potrebne bodove koji su potrebni za pristupanje izradi disertacije.

Stručno povjerenstvo smatra da je predložena tema disertacije opravdana i potrebna, a da će rezultat biti znanstveni doprinos povijesti nacionalne etnologije i feminističkoj antropologiji u Hrvatskoj. Ova je disertacija prva kojom će se u hrvatskoj etnologiji sistematizirati ženski etnološki korpus. Autorica će u disertaciji raščlaniti ženske karakteristike pisma na razini autorstva, uspostavljanja ženskog autoriteta i tekstualnog izraza (ženskog pisma) u 20. stoljeću. Kritičkim čitanjem analizirat će se prema redoslijedu odabrane etnografkinje i etnologinje pri čemu će njihov ženski etnološki autoritet biti smješten u društveni i povijesni kontekst. Disertacijom će se ukazati na evoluciju ženskog pisanja i proces nastajanja «feminističkih» naraštaja u hrvatskoj etnologiji. Definirat će se teme ženskog interesa, kao i mehanizmi prijenosa feminističkih ideja u žensku etnološku zajednicu. Svrha je disertacije uvrstiti «nestandardne ženske biografije u konvencionalnu povijest discipline» i prikazati načine na koje je znanost u 20. stoljeću uključivala žene u etnološko visokoškolsko obrazovanje, muzejsku, znanstvenu i istraživačku djelatnost, a zatim i utvrditi promjene u paradigmi etnološkog znanja.

Zaključujemo: Pristupnica mr. sc. Sanja Potkonjak ispunjava sve uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti, a odabrana tema će dati znanstveno relevantne rezultate. Vijeću predlažemo da se mr. sc. Sanji Potkonjak dopusti stjecanje doktorata znanosti, odobri predložena tema disertacije i odobri izrada disertacije pod vodstvom mentorice dr. sc. Ines Prica, više znanstvene suradnice Instituta za etnologiju i folkloristiku.

U Zagrebu, 24. lipnja 2005. godine

Dr. sc. Tihana Petrović Leš, doc., predsjednica povjerenstva

Dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof., član povjerenstva

Dr. sc. Ines Prica, viša znan. suradnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, članica povjerenstva

447

Fakultetskom vijeću Sanja PotkonjakFilozofskoga fakulteta Dobri dol 54Sveučilišta u Zagrebu 10000 ZagrebIvana Lučića 310000 Zagreb

Sinopsis doktorskog rada

ŽENSKO AUTORSTVO U HRVATSKOJ ETNOLOGIJI DVADESETOG STOLJEĆA

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: etnologija i antropologija

UvodAntropologija žena u Hrvatskoj jači zamah doživljava osamdesetih godina

prošlog stoljeća kada se stvara kao novo disciplinarno područje i, na tragu intenzivne komunikacije s anglosaksonskim feminističkim teorijama, oblikuje kroz znanstveni doprinos etnologinje i sociologinje Lidije Sklevicky. Taj je trenutak presudan za revaloriziranje ženskog doprinosa hrvatskoj etnologiji i za uvažavanje interesa žena u znanosti, tj. oblikovanje interesa za žensko iskustvo i "žensku kulturu".

Namjera je ovog rada istražiti načine oblikovanja ženskog autorstva i institucionalizaciju ženskog znanstvenog autoriteta u hrvatskoj etnologiji 20. stoljeća logikom ginokritičke teorije (Showalter) i feminističke metodologije (Fonow i Cook, Harding, De Vault). Inovativnost rada ostvaruje se u pokušaju eksplicitnog feminističkog čitanja tekstova etnoloških autorica, njihovoj kritičkoj analizi s ciljem uspostave kronološkog pregleda ženske etnografske produkcije, ženskog kanona, kao i u prikazu oblikovanja i rasta feminističke metodologije, rodne tematike, subalterne teorije u hrvatskoj etnologiji i antropologiji. Predmet analize su teme, stilske karakteristike pisanja, tehnike istraživanja, profesionalni angažmani i privatne biografije odabranih hrvatskih etnologinja s naglaskom na one faze u njihovom radu/životu koje bi ukazivale na dodire ideja feminističkih pokreta i antropologije.

Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznajeOsamdesete godine 20. stoljeća bile su presudne za teorijsko i metodološko

prestrukturiranje konvencionalne etnologije, ali i za reviziju discipline iz ženske perspektive. Feminističke društvene znanosti, među njima i etnografija i antropologija, u konfrontaciji s muškim akademskim kanonom imenovale su metodološke postulate za feminističku znanost izdvojivši ideale parcijalnog, emancipacijskog, transformacijskog, osvješćujućeg, participacijskog, nehijerarhiziranog znanja koje cilja formiranju feminističke društvene teorije (Mies, Harding, Belenky Reinhartz). Nova ženska produkcija u etnologiji i antropologiji skrenula je pozornost na žensku epistemologiju, metodologiju i metode istraživanja koje radikalno propituju odnos znanosti i moći, procese analize i prikupljanja podataka i zakonitosti rodne politike znanja, ostvarujući prostor za žensko "kultiviranje spoznaje" (Abu-Lughod, Moore, Visweswaran). Feminističke društvene

448

znanosti postavile su zadatak kritičkog čitanja povijesti discipline, skrenule pozornost na "nevidljive žene", poticale istraživanje ženskih uloga u društvenom životu (s ciljem uravnoteživanja parcijalne i iskrivljene slike društva), te su promicale tzv. studije viktimiziranosti žena (Harding). U drugoj fazi razvoja feminističke metodologije i teorije gore navedeni, tzv. aditivni pristupi, koji istraživanjima društva "dodaju žene", osnažili su se posebnim karakteristikama feminističkog istraživanja, poput novog empirijskog i teorijskog izvora (ženskog iskustva), novog cilja istraživanja (istraživanje za žene, ne isključivo o ženama), nove metodološke orijentacije na kvalitativna, refleksivna, intersubjektivna istraživanja.

Praktična primjenjivost spoznajaDisertacijom se želi ostvariti novi znanstveni prilog nacionalnoj etnologiji

kroz prvi pokušaj sistematizacije ženskog etnološkog korpusa. Odabirom i analizom radova ključnih etnoloških autorica prema sadašnjem trenutku spoznaje ispisuje se nova ginokritička povijest discipline pri čemu se pokušava feminističkim metodama prikupljanja podataka, analize i interpretacije provjeriti uvjerljivost hipoteze o razvoju ženskog kanona pisanja u hrvatskoj etnologiji i antropologiji dvadesetog stoljeća. Predložena disertacija stoga ostvaruje primjenjivost unutar etnologije i antropologije kao discipline te u okviru ženskih studija kroz promicanje feminističke kritike i rodno osviještenog znanja.

Uže područje radaSlijedom općeg razvoja hrvatske etnologije, kao i posebnosti ženske povijesti

discipline u dvadesetom stoljeću, disertacija raščlanjuje feminističke ili ženske karakteristike pisma na razini autorstva, uspostavljanja ženskog autoriteta i tekstualnog izraza (ženskog pisma). Kritičkim čitanjem ženskih tekstova i uspostavom periodizacije ženskog pisma čije su nositeljice izabrane etnografkinje poput Jelice Belović Bernadzikowske, Kate Janjčerove, Marijane Gušić, Aleksandre Muraj, Dunje Rihtman Auguštin, Zorice Rajković, Olge Supek i Lidije Sklevicky ustanovljavaju se glavne odlike i socijalne funkcije ženskog etnološkog autorstva. Disertacija ukazuje na evoluciju ženskog pisanja i analizira proces stasanja "feminističkih" naraštaja u hrvatskoj etnologiji, vrednujući strategije kojima se uspostavlja žensko etnološko autorstvo. Ženski etnološki autoritet smješta se u povijesno-društveni kontekst, definiraju se područja, tj. teme ženskog interesa te mehanizmi prijenosa feminističkih ideja u žensku etnološku zajednicu.

Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinosCilj je disertacije upisati nestandardne ženske biografije u konvencionalnu

povijest discipline i provjeriti hipotezu o postojanju ženske etnografske genealogije u Hrvatskoj. Disertacijom se želi osvijetliti način na koji je znanost od kraja 19. stoljeća do devedesetih godina 20. stoljeća pregovarala oko uključivanja žena u etnološko visokoškolsko obrazovanje, muzejsku profesiju i znanstveno-istraživačku djelatnost, a koje je djelovalo na paradigme znanja u etnologiji.

Metodološki postupci

449

Temeljni metodološki postupak ovog rada je feministička analiza izabranih radova hrvatskih etnologinja. Kritičkim čitanjem tekstova pokušavaju se rekonstruirati feminističke strategije pisma i pisanja koje se kod navedenih autorica daju iščitati i u odabiru etnografskog žanra, u metodologiji i teoretskoj intenciji. U svom historiografskom dijelu istraživanje će uključiti i analizu povijesnih izvora, tj. arhivskog gradiva. Također će se primijeniti polustrukturirani intervju kojim će se pokušati detektirati stavovi hrvatskih etnologinja o recepciji feminizma u etnologiji.

Struktura radaU uvodnom dijelu izlaže se politička, kulturna, znanstvena pozadina razvoja

antropologije žena, proces emancipacije discipline u anglosaksonskom svijetu kojim se uspostavlja znanstveni kontekst nastanka hrvatske antropologije žena. U središnjem dijelu rada razmatraju se mehanizmi kojima je hrvatska etnološka intelektualna scena u posljednjih sto godina reagirala na zasade feminizma. U navedenom dijelu iscrpno se obrađuju četiri faze u razvoju hrvatske etnologije. U poglavlju u kojem se raspravlja o odnosu feminizma i etnologije od osnivanja Odbora za narodni život i običaje 1896. godine do 1919. godine razlažu se osnovne značajke protoznanstvenih nastojanja oblikovanja discipline te presjecišta privatnih i profesionalnih životopisa etnologinja. U poglavlju o institucionalizaciji studija etnologije i osnivanju Etnografskog muzeja nastoji se istražiti dinamika ženskog uključivanja u disciplinu. Slijedi izlaganje razvoja ženskog autoriteta u okviru etnologije poslije Drugog svjetskog rata te prvih, ambivalentno feminističkih autorskih priloga etnologinja. U tom periodu vrednuje se proces feminizacije discipline koji je odredio "ženski" predznak etnoloških institucija. Slijedi analiza hrvatske etnologije ranih osamdesetih godina 20. stoljeća koja na tragu recepcije angloameričkog akademskog trenda orođavanja discipline i kritike paradigmatske učinkovitosti postojećeg teorijskog aparata zagovara nužnost ženske perspektive u etnologiji i opravdava uvjerljivost orijentacije po kojoj žene imaju bolji pristup ženama i ženskom iskustvu življenja (Sklevicky). Zaključno poglavlje nudi analizu stanja feminističke antropologije u Hrvatskoj devedesetih godina 20. stoljeća i projekciju razvoja feminističke antropologije koja trenutno zaživljava u institucijama civilnog društva.

U Zagrebu, 23. svibnja 2005. godine

Mentorica: Voditeljica studija: Kandidatkinja:

Dr. sc. Ines Prica Dr. sc. Tihana Petrović Leš Mr. sc. Sanja Potkonjak

450

VIJEĆE POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU 10000 ZAGREB Ivana Lučića 3

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. veljače 2005. imenovalo nas je u povjerenstvo sa zadatkom izvještaja o tome zadovoljava li Lidija Dujić sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i može li se odobriti tema pod naslovom KONTRAPUNKT TRADICIJE HRVATSKE ŽENSKE KNJIŽEVNOSTI. OD MITA O CVIJETI ZUZORIĆ DO AUTOBIOGRAFSKE TRILOGIJE IRENE VRKLJAN. Na temelju priložene dokumentacije podnosimo vijeću skupno

IZVJEŠĆE

Životopis i radno iskustvoLidija Dujić rođena je 24. kolovoza 1965. u Šidu. Diplomirala je jugoslavistiku – hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1989. godine. Od 1990. kontinuirano je predavala hrvatski jezik i književnost u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama; od 1992. stalno je zaposlena u OŠ Dragutina Kušlana.Usporedo sa stalnim zaposlenjom držala je predavanja na Učiteljskom vijeću, sudjelovala na radu stručnih aktiva i u izradi alternativnih čitanki u izdanju “Školske knjige” i “Profila”. Organizirala je brojne susrete s književnicima, književne natječaje za učenike, vodila novinarske, recitatorske i scenske grupe u školi.Od 1994. do 2001. sudjelovala je u radu ZKM-a, posebno u radionicama lutkarskog i vizualnog teatra, te radila sa sisačkom kazališnom grupom Daska. S kazališnom grupom Fasade gostovala je na nizu međunarodnih festivala. Uz iskustvo rada u kazalištu, vrijedno je spomenuti i njezine likovne aktivnosti u ilustriranju knjiga.Sudjelovala je u projektu Edukacija učitelja i integracija učenika s posebnim potrebama na fakultetu za defektologiju.U šk. god. 2003/4. bila je mentor za polaganje stručnih ispita iz hrvatskog jezika i književnosti u Zagrebačkoj županiji.Za rad u školskim i izvanškolskim aktivnostima Lidija Dujić primila je veći broj priznanja.

Poslijediplomski i doktorski studijPoslijediplomski studij književnosti Lidija Dujić polazila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu od 1990. do 1992. godine, dok je u akademskoj godini 2003/4. završila Poslijediplomski doktorski studij - smjer Teorija i povijest književnosti.Lidija Dujić izvršila je sve obaveze u skladu s programom poslijediplomskog studija i položila svih 12 propisanih ispita. Prosjek položenih ispita je ocjena 5,0 (odličan).

Stručni i književni radovi

451

Lidija Dujić od 1993. godine kontinuirano objavljuje književnu kritiku, književne prikaze i stručne radove iz područja književnosti. Od 29 navedenih radova 2 su objavljena na engleskom u časopisu Most/The Bridge. Tema njezinih stručnih radova su književnokritički prikazi djela suvremene hrvatske književnosti, suvremene hrvatske povijesti književnosti, te porteti pisaca. Potpuni popis objavljenih radova, kao i popis održanih javnih predavanja (16)i promocija dat je u prilogu. Lidija Dujić održala je pet izlagana na znanstvenim skupovima “Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu” Uz književnokritičku djelatnost, Lidija Dujić autor je niza scenarija za portrete hrvatskih knjževnika u Znanstveno-obrazovnom programu Hrvatske televizije.Književni rad Lidije Dujić obuhvaća prozu, poeziju, eseje i dramske igre.

Kvalifikacijski rad i tema disertacije: obrazloženje, opravdanost i znanstveni doprinos

Lidija Dujić izradila je kvalifikacijski rad za doktorski studij pod naslovom ROMANESKNA TRILOGIJA IRENE VRKLJAN, koji su pozitivno ocijenili mentor akademik Miroslav Šicel i voditelj Poslijediplomskog studija književnosti prof.dr.sc. Boris Senker.

Za temu doktorskog rada pristupnica Lidija Dujiž predlaže KONTRAPUNKT TRADICIJE HRVATSKE ŽENSKE KNJIŽEVNOSTI. OD MITA O CVIJETI ZUZORIĆ DO AUTOBIOGRAFSKE TRILOGIJE IRENE VRKLJAN. Razlozi za predloženo istraživanje leže u činjenici da postojeće povijesti hrvatske književnosti ne istražuju sustavno dijakronijski slijed hrvatskih književnica u razdoblju od renesanse do suvremene hrvatske književnosti. S obzirom da dosadašnje književnopovijesne analize ženskih spisateljica prikazuju parcijalne uvide u povijest njihova stvaranja (renesansa, druga polovica devetnaestog stoljeća, razdoblje Moderne, suvremena književnost) ovaj rad ima za cilj ispitati mogućnost uspostavljanja cjelovitoga dijakronijskog niza ženske hrvatske književnost. Poseban cilj u tome istraživanju predstavlja pitanje definiranja zajedničke poetike ženske književnosti u cjelini toga povijesnoga luka.S jedne strane, istraživanje je upućeno na analizu načina prikazivanja ženskih književnica u suvremenim povijestima hrvatske književnosti, a s druge, na ispitivanje područja ženske književnosti kao zasebnog područja, temeljenog na specifičnoj književnoj poetici i vezanog za specifične književne žanrove, poput prevladavajućeg žanra autobiografske književnosti.U svojemu pristupu Lidija Dujić naglašava kontrapunktiranje dviju značajnih književnih osobnosti koje omeđuju višestoljetno razdoblje: Cvijetu Zuzorić na početku, a Irenu Vrkljan na njegovu kraju. Poseban interes pristupnica pokazuje propitivanju načina na koji je književnopovijesna recepcija od djela Cvijete Zuzorić (koje nije sačuvano) stvorila mit o djelu i autorici, te svoju analizu usmjerava na ispitivanje procesa nastanka toga mita koji određuje vrednovanje i interpretaciju hrvatske ženske književnosti. Teorijska podloga doktorske disertacije nalazi se u književnoteorijskim radovima koji se bave pitanjima poetike ženske književnosti, a za metodološki pristup autorica je odabrala kombinaciju interpretativno-analitičkoga sustava. Njezin će rad, stoga,

452

sadržavati filološku i strukturalnu analizu tekstova, na koju će se naslanjati interpretativna razina i književno-povijesna sinteza.Ciljevi istraživanja vide se u autoričinoj namjeri da uspostavi dijakonijski niz hrvatske ženske književnosti, u analogiji spram takvih književnopovijesnih sinteza koje su učinjene u većini europskih nacionalnih književnosti. Njezine spoznaje svoju primjenljivost nalaze u upotpunjavanju postojećih povijesti hrvatske književnost ali i u uspostavljanju pregleda povijesti specifičnih proznih oblika koje preferiraju ženske spisateljice.

Zaključak

Iz svega navedenog smatramo da Lidija Dujić zadovoljava sve uvjete propisane Programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti.Sinopsis njezine doktorske disertacije, dogovoren s mentorom, akademikom Miroslavom Šicelom, pokazuje da je tema KONTRAPUNKT TRADICIJE HRVATSKE ŽENSKE KNJIŽEVNOSTI. OD MITA O CVIJETI ZUZORIĆ DO AUTOBIOGRAFSKE TRILOGIJE IRENE VRKLJAN teorijski i metodološki obrazložena, te da izrada doktorske disertacije pod tim naslovom predstavlja znanstveni doprinos istraživanju hrvatske književnosti, kako njezine povijesti tako i suvremene produkcije.

Obzirom na postavljene zadatke i njihovu metodološku razradu u nacrtu teme doktorskoga rada, smatramo da će LIDIJA DUJIĆ uspješno izraditi disetaciju, a na temelju prethodno iznesenog predlažemo Vijeću poslijediplomskih studija te Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da pristupnici LIDIJI DUJIĆ odobri izradu doktorskoga rada pod naslovom KONTRAPUNKT TRADICIJE HRVATSKE ŽENSKE KNJIŽEVNOSTI. OD MITA O CVIJETI ZUZORIĆ DO AUTOBIOGRAFSKE TRILOGIJE IRENE VRKLJAN te da mentorom imenuje akademika dr. sc.Miroslava Šicela, red. prof. u miru.

U Zagrebu, 18. 5.2005.

dr.sc. Andrea Zlatar Violić, red.prof. predsjednik povjerenstva

dr. sc. Miroslav Šicel, red. prof. u miru član povjerenstva

dr.sc. Dunja Fališevac, red. prof. član povjerenstva

453

Vijeću Poslijediplomskih studijaFilozofskoga fakultetaSveučilišta u ZagrebuIvana Lučića 3 10000 Zagreb

Lidija DujićV. Poljanice 6/II.10040 ZagrebTelefon: 29 22 398E-mail: lidija.dujic@inet.hr

Sinopsis doktorskoga rada

KOTRAPUNKT TRADICIJE HRVATSKE ŽENSKE KNJIŽEVNOSTIOd mita o Cvijeti Zuzorić do autobiografske trilogije Irene Vrkljan

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: znanost o književnosti

Uvod Razlozi za predloženo istraživanje leže u činjenici da postojeće povijesti hrvatske književnosti spominju, istražuju i analiziraju manji broj spisateljica od onog koliko ih je zaista u toj književnosti stvaralo. Već zbog toga, područje ženske književnosti nije u našoj znanosti o književnosti adekvatno istraženo, pa ta činjenica predstavlja izazov, odnosno poticaj da se u tom pravcu napravi barem jedan novi korak. S obzirom na dosadašnji, većim dijelom sužen i parcijalan pristup, ostala je i potreba dodatnog definiranja poetika «ženske književnosti», kao zasebne cjeline u dijakroniji korpusa hrvatske književnosti.

Teorijska podlogaTeorijsku podlogu rada predstavljaju aktualne povijesti hrvatske književnosti, relevantna literatura koja razmatra pitanja ženske književnosti kao zasebnog područja, s naglaskom na stilskom postupku poetizacije proze, te literatura koja razmatra različite teorijske aspekte autobiografskog žanra – koji se pokazuje karakterističnim obrascem tipične ženske književnosti.

Praktična primjenjivostSpoznaje do kojih se kani doći trebale bi omogućiti kompleksniji uvid u povijest nacionalne književnosti kao cjeline, jasnijim profiliranjem jednog njezinog segmenta, te upotpuniti razumijevanje povijesti poetike proznih oblika. Verificirane spoznaje mogle bi pridonijeti stvaranju potpunijih pregleda povijesti hrvatske književnosti, ali su primjenjive i u edukativnom procesu, od upotpunjavanja školskog gradiva do filološkog studija na odgovarajućim fakultetima.

454

Uže područje radaUnutar povijesti hrvatske književnosti naglasak istraživanja leži na onim djelima koja obilježavaju različiti aspekti autobiografskog žanra, kao karakterističnog poetičkog oblika ženske književnosti uopće, ali je u fokusu i položaj književnice u civilizacijskim okvirima naše kulturne tradicije. Istraživanje je smješteno između dva pola: s jedne strane je mit o pjesnikinji bez pjesama, Cvijeti Zuzorić; s druge strane, visoko estetski vrednovana autobiografska trilogija Irene Vrkljan. Podudarnost između dviju proslavljenih književnica, između kojih se proteže razdoblje od puna četiri stoljeća, nalazimo u činjenici da je za njihovu afirmaciju i vrednovanje bio presudniji mit o djelu, nego samo djelo, koje u prvom slučaju nije ni sačuvano.

Ciljevi istraživanjaDosadašnji uvid u materijal daje razloga vjerovati da bi se ovim istraživanjem mogla postići u najmanju ruku dva cilja. Prvi bi bio dokazivanje da je za afirmaciju književnice u našoj tradiciji, i kulturnom kontekstu, presudna podudarnost onog što određeno vrijeme od nje očekuje i uloge koju ona u svome okruženju ispunjava, pri čemu i recepcija konkretnog književnog stvaralaštva ovisi o tome koliko je karakter djela sukladan s očekivanjima dane sredine u danom trenutku. Istraživanje treba također dokazati kako postoji specifična poetika hrvatske ženske književnosti, u smislu zasebnog, ali i razvojnog, dijakronijskog modela književnog stvaralaštva unutar povijesti i naše književnosti (s obzirom da je to za neke druge nacionalne književnosti već istraženo).

Metodološki postupciPrvi korak predstavlja književno-povijesni aspekt, odnosno analiza dostupnih književno-povijesnih izvora. Kako je podloga radu bilo iščitavanje relevantnih književnih tekstova hrvatskih književnica, jedan je dio rada nužno informativne prirode, pa se u njemu gotovo taksativno navode najznačajnije karakteristike života i rada književnica, odnosno primjenjuje se interpretativno-analitički metodološki sustav. Analiza književnih djela usmjerena je nadalje na stilske osobine tekstova, kao i druge strukturalne karakteristike. Paralelno se, dakle, provode filološka i strukturalna analiza tekstova. Sinteza na književno povijesnoj razini predstavlja pokušaj popunjavanja «praznih» mjesta, odnosno uspostavljanje sinkronije na svakom stupnju dijakronijskog lanca. Književno-teorijska sinteza usmjerava se prema stvaranju prepoznatljivih i dokazivih poetičkih modela. Obje se sinteze koriste pritom i postupcima korelacijsko-integracijskog metodološkog sustava. Valja naglasiti da se u ovom radu primjenjuje i shvaćanje književnog djela kao dijela komunikacijskog procea, s posebnim naglaskom na recepciji, koja se promatra unutar povijesnog konteksta.

Struktura radaRad je strukturiran tako da ga čine tri cjeline. Prva je književno-povijesna cjelina, u kojoj se uspostavlja pregled povijesti hrvatske ženske književnosti, u rasponu od renesansnog mita do artikuliranog, artificijelnog modela ženskog pisma iz osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Drugu cjelinu predstavlja teorijsko osmišljavanje zajedničkog nazivnika hrvatske ženske književnosti. Riječ je o širokom rasponu autobiografičnosti, od realne do imaginarne, književno citirane ili parafrazirane autobiografije.

455

Treću cjelinu čini višeslojna analiza autobiografske trilogije Irene Vrkljan (Svila, škare, Marina ili o biografiji, Dora ove jeseni). Tom analizom uspostavlja se funkcionalni model najproduktivnijeg dijela hrvatske ženske književnosti, kako one prethodne tako i one koja će uslijediti. Istodobno se tim postupkom želi dati argumentacija, paradigmatsko objašnjenje prve i druge spomenute cjeline rada. Sinteza bi trebala pokazati kako se u analiziranom opusu Irene Vrkljan kontrapunktalno usklađuju sve prethodne posebnosti ženske književnosti, kao i sudbine književnica i njihovih djela, od Cvijete Zuzorić do našeg vremena.

U Zagrebu, 20. prosinca 2004.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Akademik Miroslav Šicel Prof.dr.sc. Milivoj Solar Lidija Dujić

456

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 9.

ožujka 2005. u stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li mr.sc. Daniel

Mikulaco uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija

književnosti i može li mu se odobriti tema za izradu doktorske disetacije pod

naslovom Hrvatska kratka proza 90-tih (mentor dr.sc. Milorad Stojević, red.prof.),

podnosimo ovo

IZVJEŠĆE

Mr.sc. Daniel Mikulaco rođen je 21. travnja 1969. u Rijeci. Diplomirao je

kroatistiku u srpnju 1996. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon

diplomiranja radio je kao srednjoškolskih profesor i knjižničar, a u veljači 1997.

izabran je za asistenta na Filozofskom fakultetu u Puli. Poslijediplomski studij

književnosti završio je 2001. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, obranivši

magistarsku radnju Rukopisna ostavština Vinka Kosa (mentor dr.sc. Cvjetko Milanja,

red.prof.). U znanstvenom i stručnom radu bavi se suvremenom književnom i

likovnom problematikom, pa je objavio više članaka, predgovora i osvrta u

časopisima, kao i nekoliko kataloga i predgovora izložbama. Bavi se i književnim

radom, a sudjelovao je u radu Trećeg Hrvatskog slavističkog kongresa referatom

Književnost i totalitarizam. Sada radi kao asistent na Odsjeku za kroatistiku

Filozofskog fakulteta u Puli, gdje vodi seminar iz kolegija Novija hrvatska

književnost.

Mr.sc. Mikulaco završio je jednogodišnji doktorski studij književnosti na

Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2002/2003. Bio je izvrstan student i sve je propisane

ispite položio s odličnim uspjehom. Vrlo je uspješno surađivao s mentorom, a isticao

se i u raspravama u pojedinim kolegijima. Sinopsis njegove doktorske disertacije,

naslovljene Hrvatska kratka proza 90-tih, pokazuje izuzetno poznavanje teorije proze,

osobito složene problematike teorijskog razgraničenja kratkih proznih vrsta.

457

Metodološki postupci, zasnovani na analizi i interpretaciji, obećavaju visoku razinu

znanstvene obrade, a široko poznavanje osobito suvremene hrvatske književnosti, kao

i naglašavanje šireg kulturnog konteksta, sigurna su polazišta izrade moguće vrlo

vrijedne kako teorijske tako i književnopovijesne studije.

Zbog svega toga držimo da je mr.sc. Daniel Mikulaco uspješno izvršio sve

obveze predviđene programom doktorskog studija književnosti i da je tema njegove

disertacije dobro izabrana jer omogućuje književnoteorijsko i književnopovijesno

istraživanje koje će omogućiti znanstvene uvide u važno razdoblje razvitka hrvatske

kratke proze, pa predlažemo da Fakultetsko vijeće usvoji ovo Izvješće.

U Zagrebu, 15. svibnja 2005.

1. dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.

2. dr.sc. Milorad Stojević, red.prof

(Filozofski fakultet u Rijeci)

3. dr.sc. Goran Kalogjera, red. prof

(Filozofski fakultet u Rijeci)

458

Fakultetsko vijećeFilozofskog fakultetaSveučilišta u Zagrebu Daniel Mikulaco

Ivana Lučića 3 Bartolomeova 810 000 Zagreb 52 100 Pula

sinopsis doktorskog rada

HRVATSKA KRATKA PROZA DEVEDESETIH GODINA 20.

STOLJEĆA

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

Grana: hrvatska književnost

1. Uvod

Budući da na Filozofskom fakultetu u Puli, na Odsjeku za kroatistiku već više

godina vodim seminar iz kolegija Novija hrvatska književnost, svoj znanstveni interes

i djelovanje nastojim usmjeravati prema proučavanju suvremene hrvatske književne

produkcije, osobito prozne. Predložena tema doktorskog rada stoga se odnosi na

istraživanje književno-teorijskih, književno-povijesnih te društveno-kulturoloških

aspekata, osobitosti, manifestacija, i percepcija kratkih proznih vrsta i žanrova kao

dominantnih oblika književnog izraza proteklog desetljeća i suvremenosti uopće.

Poznato je da su turbulentne devedesete (i u književnom smislu) snažno obilježene

produkcijom upravo kratkih proznih vrsta; o čemu je u posljednjih nekoliko godina

napisano nešto stručnih i znanstvenih radova, a ponajviše kritičarsko-žurnalističkih

osvrta, recenzija i polemika te tiskano nekoliko antologijskih izbora i otvoreno

nekoliko tematskih web-stranica.3 Stoga se može govoriti o svojevrsnoj kritičnoj masi

3 Navodim tek neke radove i dosadašnje antologijske izbore koji

tretiraju prvenstveno kratku priču (short story): - Poštari lakog sna- proza Quorumova naraštaja, ur. Krešimir Bagić, Quorum, br. 2/3, Zagreb, 1996.; 22 u hladu – antologija nove hrvatske proze 90-ih, ur.Dalibor Šimpraga/ Igor Štiks, Celeber, Zagreb, 1999.;

Fakat, ur. Kruno Lokotar/ Nenad Rizvanović, Celeber, Zagreb,

2001.; Goli grad - antologija hrvatske kratke priče 80-ih i 90-ih,

459

(čije se sastavnice žanrovski i na razini modela diskurzivne prakse nadaju kao vrlo

heterogene), koja uspostavlja mogućnost da se, uz sada već postojeću nužnu

vremensku distancu, razloži kritički, analizira i interpretira iz pozicija suvremenih

književno-teorijskih pristupa, te prikaže u obliku sintetskog žanrovskog i književno-

povijesnog pregleda scene i produkcije kratkih proznih vrsta tijekom 90-ih.

2. Teorijska podloga

Plan književno-teorijske razrade disertacije temelji se na nekoliko razina: 1.

Razrada (opis) terminoloških, generičkih i strukturalnih obilježja, u predmetnom

razdoblju prakticiranih, kratkih proznih vrsta i žanrova; 2. Razmatranje naratološke

terminologije, različitih koncepcija, pristupa i priloga suvremenoj teoriji

pripovijedanja i teoriji proze4, s posebnom usmjerenošću na kratke vrste i žanrove; 3.

Iščitavanje prisutnih modela diskurzivnih književnih praksi (matrica) s izraženim

sistemsko-teorijskim pozicioniranjem, kao pristupom koji, čini se, uspijeva ocrtati

konture književnih (podsistem/ sistem) i izvanknjiževnih odnosa i procesa5 ( okolina/

sistem) u 90-ima.

3. Uže područje rada

Za predloženu sintetsku koncepciju rada, osim podrobne književno-teorijske

razrade, nužnim se nadaje i književno-povijesni (dijakronijski) pregled nastanka,

razvoja i prisutnosti pojedinih proznih vrsta i žanrova, kako u okvirima svjetske, tako

i hrvatske književnosti.

Obje razine predstavljaju osnovu za analizu i interpretaciju konkretnih književnih

tekstova (proizvoda) autora6 produktivnih i/ ili afirmiranih tijekom 90-ih; bilo da su

pisali kratke priče (short story), novele, pripovjetke (fiction), ili su su pak, o obzirom

ur. Krešimir Bagić, Naklada MD, Zagreb, 2003.; Helena Sablić

Tomić: Montaža citatnih atrakcija, Matica hrvatska, Osijek, 1998.; Jagna Pogačnik: Quorumaši protiv novih prozaika, u: Backstage, Pop & Pop, Zagreb, 2002., str. 276 -282; ...

4 Relevantni autori poput Tzvetana Todorova, Borisa Tomaševskog,

Milivoja Solara, Jonathana Cullera, Aleksandra Flakera, Andrewa

Gibsona, Cvjetka Milanje, Vladimira Bitija, Rolanda Barthesa,

Gerarda Genetta, Umberta Ecoa, Vladimira Proppa, Jean-Francoisa

Lyotarda, Andrea Jollesa, Northropa Fryea, Erica Auerbacha,

Dietricha Schwanitza, ...

5 Polazi se od teorije sistema (socijalni sistemi / psihički

sistemi) Niclasa Luhmanna

460

na ratnu i socijalnu zbilju prve polovice desetljeća, iskazivali sklonost različitim

dokumentarističkim, autobiografskim, dnevničkim, crtičarskim, reportažnim,

anegdotalnim, epistularnim, ... verističkim (faction) oblicima pripovjednog diskursa, a

koji do sada nisu u dovoljnoj mjeri analizirani.

4. Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos

S obzirom na naznačeno, kao ciljevi istraživanja ističu se: 1. Kritičko iščitavanje

poetičkih tendencija i modela prozne prakse, 90-ih. 2. Nastojati međusobno razlučiti i

definirati žanrovske odrednice i okvire kratkih proznih vrsta; koje se počesto

poistovjećuju ili brkaju. 3. Analizirati i interpretirati određen broj reprezentativnih

(poetički, strukturalno, diskurzivno, žanrovski i tematski, ... različitih) tekstova. 4.

Dijakronijskim razmatranjem utvrditi u kojoj je mjeri kratka proza 90-ih proizvod

kontinuiteta bogate hrvatske tradicije proznih oblika, koliko se naslanja na svjetsku

tradiciju (klasičnu, modernu i postmodernu), a u kojoj je mjeri rezultat specifičnih

društvenih, političkih, socijalnih, kulturnih i duhovnih okvira minulog desetljeća. 5.

Ponuditi, kako je već u uvodu spomenuto, relevantan sintetski i kritički prilog

problematici kratkih proznih vrsta, kao apsolutno dominantnih književnih oblika 90-

ih.

5. Metodološki postupci

Kako je riječ o prijedlogu (nacrtu) tematski podosta široko zamišljenog

istraživanja sintetskog karaktera, metodološki postupci moraju biti usmjeravani prema

izboru znanstveno relevantnih književno-teorijskih i književno-povijesnih podataka

primjerenih za analizu i interpretaciju izabranih proznih ostvaraja.

6. Struktura rada

Nakon uvodnog dijela, u kojem će se naznačiti teza, razlozi, smjernice i osnovna

metodologija, slijede književno-teorijski prikaz proznih vrsta i žanrova te književno-

povijesni prikaz, unutar kojega će se, osim dijakronijskog pregleda dati i prikaz

kulturološkog konteksta (međusistemskih procesa i odnosa). Drugi dio rada

predstavlja razradu, odnosno analize i interpretacije odabranih književnih tekstova na

6 Borivoj Radaković, Miljenko Jergović, Zoran Ferić, Ante Tomić,

Robert Perišić, Milko Valent, Edo Popović, Viktor Ivančić, Stanko

Andrić, Senko Karuza, Neven Ušumović, Sibila Petlevski, Marinela,

Damir Karakaš, Drago Orlić, Tarik Kulenović, Roman Simić, ...

461

temelju predloženih književno-teorijskih modela i književno-povijesnog konteksta.

Završni dio rada namijenjen je sintetskom predstavljanju rezultata istraživanja.

Pula; 20. lipnja 2004.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

dr. Milorad Stojević, red.prof. dr. Milivoj Solar, red. prof. Daniel Mikulaco

462

Dr. sc. Josip Kolanović, znanstveni savjetnik

Dr. sc. Stjepan Razum, voditelj Nadbiskupskoga arhiva u Zagrebu

Dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.

Vijeću poslijediplomskih studijaFilozofskoga fakulteta u Zagrebu

Na temelju Odluke Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (Klasa 643-02/04-07/115; Ur. broj: 3804-460-05/2), donešene na sjednici održanoj 12. siječnja 2005. godine, o tome da li je mr. sc. Dražen Kušen ispunio uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija informacijskih znanosti te mišljenje o odobrenju teme pod naslovom Informacijski karakter vjerskih arhiva sjeverne Hrvatske u kontekstu hrvatskoga "totalnog arhiva" ovim podnosimo sljedeći

Izvještaj

1. Tijekom konzultacija pristupnik je dobivao obvezu proučiti određene knjige iz arhivske teorije te suvremene arhivske norme o opisu arhivskoga gradiva i izradi arhivističkoga normiranoga zapisa za pravne i fizičke osobe te obitelji. Kao poseban zadatak dobio je obvezu proučiti radove sa međunarodne konferencije održane u Kotoru 2002. godine o crkvenim arhivima i bibliotekama.

2. Tijekom školske godine 2004/5 izradio je više seminarskih radova od kojih su neki i objavljeni. Posebno navodimo:

"Kronika Kapucinskog samostana u Osijeku", - referat na međunarodnom simpoziju "Tri stoljeća kapucina u Osijeku i općina Gornji grad do ujedinjenja" objavljen u Zborniku: Tri stoljeća kapucina u Osijeku i općina Gornji grad do ujedinjenja, Osijek : Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetnički rad, 2004.   "Etika i moral u arhivskoj struci", prihvaćeno za objavu u Arhivskom vjesniku.   "Biskupijsko crkveno sudište u Đakovu", objavljen u Glasniku arhiva Slavonije i Baranje, 2005./8

"Okružni sud u Osijeku 1945-1994", objavljen u Glasniku arhiva Slavonije i Baranje, 2005./8

Svi su ti radovi od mentora ocijeneni pozitivno i u njima je pristupnik pokazao poznavanje temeljnih pitanja arhivske teorije, metodologije i prakse. Pojedini radovi usmjereni su i na tematiku disertacije.

3. Pristupnikovo znanje kao i izrađeni seminarski radovi ocjenjuju se s uspjehom odličan.

4. Pristupnik je sudjelovao u vlastitom znanstvenom projektu Instituta za ekumensku teologiju i dijalog "Juraj Križanić" Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu, pod naslovom: Istraživanje arhivskih izvora o međukonfesionalnim

463

odnosima u istočnoj Slavoniji, Baranji i Srijemu nakon II. Vatikanskog koncila te u DEEP (Democracy Education Exchange Program), projektu Ministarstva prosvjete i športa i DEEP Consortiuma iz SAD i sudjelovao je na međunarodnom edukacijskom projektu u SAD od 16. travnja do 7. svibnja 2002. godine u Washingtonu DC i Denveru.

5. Pristupnik je tijekom konzultacija razgovaro s mentorom o temi disertacije. Prvotno je dogovoren naslov disertacije Informacijski karakter vjerskih arhiva sjeverne Hrvatske u kontekstu hrvatskoga "totalnog arhiva". Tim naslovom željelo se istaknuti i istražiti specifičnost arhiva vjerskih zajednica kao dijela sveopće narodne memorije, kao izvor specifičnih informacija koje sadrže crkveni arhivi i koji trajno ostaju svjedočanstvo života i rada vjerskih zajednica ali i drugih informacija koje se stvaraju i čuvaju upravo u arhivima vjerskih zajednica (gospodarstvo, kultura, demografska istraživanja, odgoj i obrazovanje), naprosto nezaobilazan dio tzv. "totalnoga arhiva", kao pojma koji se sve više afirmira u arhivskoj teoriji, u nastojanju da se sačuva sjećanje i svjedočanstvo o cjelovitosti i potpunosti ljudskoga društva, a ne samo ono svjedočanstvo koje nastaje tijelima državne uprave. Takvim pristupom arhivska teorija i praksa svoju pozornost upućuje na sve segmente društva: od javnih institucija, civilnoga društva, vjerskih institucija do sjećanja sačuvana u zapisima pojedinaca.

U Hrvatskoj nije do sada cjelovito obrađeno pitanje arhiva vjerskih zajednica. Postoje samo pojedini radovi, najvećim dijelom o arhivima Katoličke crkve. Pristupnik je uzeo kao zadaću da obradi povijest, tipologiju i sadržajnost arhiva svih vjerskih zajednica na području sjeverne Hrvatske, praktički Slavonije. Njegov rad uz doprinos produbljenju arhivske teorije o arhivima crkvenih zajednica ima za cilj i komparativnom raščlambom istražiti značaj multikonfensionalnosti kao izvora stvaranja "totalnoga arhiva" ili sveukupnoga "sjećanja" ili "memorije". To se istraživanje, barem jednim dijelom, nastavlja na dosadašnje radove i istraživanja pristupnika ekumenske problematike na području Slavonije i Srijema.

Obrada problematike arhiva vjerskih zajednica pokazat će značaj do sada nastalih arhiva vjerskih zajednica, ali on će naglaskom na "sjećanje" i "informaciju" naznačiti i smjernice suvrermene brige za nastanak, čuvanje i obradu postojećih arhiva kako s multikonfesionalnoga gledišta tako i na različitim razinama, ovisno o hijerarhiji institucija.

Dogovorno povjerenstvo predlaže da se naslov modificira te da glasi: Arhivi vjerskih zajednica u sjevernoj Hrvatskoj. Razvitak, tipologija, sadržajni

značaj.

Dr. sc. Josip Kolanović, znanstveni savjetnik

Dr. sc. Stjepan Razum, voditelj Nadbiskupskoga arhiva u Zagrebu

Dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.

464

Fakultetsko vijeće Mr. sc. Dražen Kušen Filozofskoga fakulteta Nas. V. Nazora 1c Sveučilišta u Zagrebu Osijek Ivana Lučića 310000 Zagreb

Sinopsis doktorskoga rada

INFORMACIJSKI KARAKTER VJERSKIH ARHIVA SJEVERNE HRVATSKE U KONTEKSTU HRVATSKOG «TOTALNOG ARHIVA»

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: informacijske znanosti

Uvod

Ovaj doktorski rad želi biti doprinos teorijskom i praktičnom pristupu arhivskoj problematici u Hrvatskoj, poglavito u njezinim sjevernim krajevima. Polazeći od makroperspektive totalnosti, svoju pažnju napose usmjerava prema mikroperspektivi posebnosti jednoga segmenta očuvanja memorije o vlastitome vremenu, u kontekstu arhiva i gradiva vjerskih zajednica u sjevernoj Hrvatskoj tijekom povijesti do danas.

Arhivi vjerskih zajednica su posebna kategorija arhivskih ustanova koje u obliku praktične arhivske djelatnosti postoje od samih početaka pismenosti u Hrvata, pa sve do danas. Upravo zbog toga imaju nezaobilazno značenje i udio u sveukupnoj arhivskoj i općenito kulturnoj baštini u Hrvatskoj. Njihov postanak, razvoj, stanje i perspektive, nedovoljno su istraženi i nedovoljno prezentirani hrvatskoj javnosti, osim u pojedinim stručnim i znanstvenim radovima, koji su tu problematiku uglavnom tretirali parcijalno.

Teorijska podloga i obrazlaganje aktualne relevantne spoznaje

Oslanjajući se na kanadski teorijski pristup arhivskoj problematici poznat pod pojmom totalnog arhiva, u kontekstu hrvatske arhivske legislative, teorije i prakse prepoznaje se vrijednost takvoga pristupa sveukupnosti arhivske problematike u Hrvatskoj.

U kontekstu višestoljetne hrvatske arhivske prakse, značenje arhiva vjerskih zajednica osobito je naglašeno s obzirom na gradivo onih razdoblja u prošlosti kada je dio crkvenih dostojanstvenika i institucija imao istaknutu ulogu u društvenom, kulturnom i političkom životu hrvatskih zemalja. Danas ti arhivi i nadalje prikupljaju i čuvaju raznovrsno gradivo, poglavito vjerskog, ali i općedruštvenog značenja, osobito na području društvenih, kulturnih, demografskih, a ponegdje i političkih i gospodarskih odnosa.

Do danas utvrđeni i javnosti prezentirani fundusi arhiva vjerskih zajednica u Hrvatskoj objavljeni su u izdanju: Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ, SR Hrvatska,

465

Beograd, 1984. Ondje se u poglavlju Vjerske zajednice, najprije u uvodnom dijelu tumači značenje arhiva vjerskih zajednica u povijesti hrvatskih zemalja, a onda se prezentira gradivo koje se u pojedinim takvim arhivskim ustanovama nalazi. Bibliografija teorijskih radova o organizaciji vjerskih arhiva, osobito na području sjeverne Hrvatske, te o načelima i metodama rada u njima tijekom prošlosti do danas vrlo je oskudna, pa svaki prilog u tome pogledu može predstavljati vrijedan doprinos tim saznanjima.

Praktična primjenjivost spoznaja do kojih se kani doći

Makroperspektivno promatrajući arhivsku problematiku pod prizmom i iz perspektive pojma totalnog arhiva, potaknut će se razmišljanje o potrebi percipiranja i vrednovanja sveukupnosti odnosa i njihovih tragova kao cjelovitoga svjedočanstva o svakom vremenu.

Mikroperspektivno promatranje segmenta arhivske teorije i prakse manifestirane u okvirima vjerskih zajednica, svratit će pažnju s dosadašnjeg evidentiranja, istraživanja i prezentiranja javnosti sadržaja koji se u pojedinim arhivima vjerskih zajednica čuvaju, na vrednovanje njezine istinske informacijske funkcije. Pri dosadašnjem tretiranju te arhivske problematike težište pažnje bilo je usmjereno uglavnom prema arhivima u okviru Rimokatoličke Crkve u Hrvatskoj, što je razumljivo s obzirom na njezinu veličinu i značenje u povijesti i cjelokupnom razvoju hrvatskih zemalja. Međutim, suvremeni pogled na vjerske zajednice i analiza njihovoga suvremenog značenja i utjecaja u ekumenskim procesima i međureligijskom dijalogu, upućuju nas i u okviru ove tematike na primjereno usmjeravanje pažnje također k arhivima ili arhivskim fundusima ostalih vjerskih zajednica u Hrvatskoj. Radi se o arhivima više eparhijskih sjedišta i manastira Srpske Pravoslavne Crkve, o arhivima više seniorata Evangeličke Crkve i Reformirane Crkve, te o arhivima značajnijih sjedišta Židovske i Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj. Oni također prikupljaju i čuvaju relevantnu dokumentaciju kao svjedočanstvo vremena, povijesnih odnosa, vlastitoga razvoja, mjesta i uloge u društvenom kontekstu.

Spoznaje do kojih se može doći ovim radom omogućit će stvaranje cjelovite slike o informacijskom karakteru vjerskih arhiva i njhovoj vrijednosti kao segmenta hrvatskog totalnog arhiva. U radu se namjerava u cijelosti prezentirati raster arhiva vjerskih zajednica u sjevernoj Hrvatskoj, koja je nadasve bogata vjerskom raznolikošću. Osobito bi vrijedna bila prezentacija dosadašnje organizacije, načela i metoda rada u vjerskim arhivima, te apliciranje suvremenih arhivističkih načela i postupaka na rad arhiva vjerskih zajednica, kao i na primjereno i redovito korištenje gradiva koje se u njima čuva. Taj segment hrvatske arhivističke spoznaje bio bi sukladan ustaljenoj praksi u srednjoeuropskim zemljama koje tu tradiciju izuzetno cijene i poznaju.

Uže područje rada

Područje rada namjerava se teritorijalno ograničiti na područje sjeverne Hrvatske, jer je ono po svome povijesnom razvoju, sadržaju arhivskoga gradiva i tipologiji drugačije od hrvatskoga juga i predstavlja zasebnu cjelinu. Osim toga, sjeverna Hrvatska je naglašeno raznolikija u nacionalnom i vjerskom sastavu stanovništva u

466

prošlosti i danas, kako u istočnim i zapadnim tradicijama kršćanstva, tako i u vjerskoj tradiciji židovske, odnosno islamske vjerske zajednice.

U smislu arhivskih fundusa koji bi bili podložni istraživanjima i prezentiranju, u okviru rada bi bile obuhvaćene sve tipologije relevantnih arhivskih ustanova, gradiva i sadržaja te njihove informacijske vrijednosti. Metodologija pristupa i obrade uzima u obzir hijerarhijski poredak arhivskih fundusa, s obzirom na njihove prednosti i ograničenja, unutar svake zajednice.

Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos

- Prepoznavanje i vrednovanje arhiva i gradiva vjerskih zajednica kao segmenta koji čini dio mozaika totalne slike memorije hrvatske prošlosti i sadašnjosti koju arhivska struka i djelatnost nastoji sačuvati za budućnost.

- Sveobuhvatno predstavljanje nastajanja, razvoja, stanja i perspektive daljnjega razvoja, korištenja i značenja arhiva vjerskih zajednica u okvirima arhivske teorije i prakse u Hrvatskoj.

- Percipiranje dosadašnje i eventualno stvaranje nove metodologije pristupa gradivu i rada s gradivom u vjerskim arhivima, kao i njegove dostupnosti za korištenje u relevantne svrhe.

- Valoriziranje informacijskog karaktera arhivskoga gradiva vjerskih zajednica u kontekstu totalnosti društvene zajednice i očuvanja totalnosti njezine memorije o prošlosti i sadašnjosti za budućnost.

Metodološki postupci

Narav ovoga doktorskog rada zahtijeva višestrani metodološki pristup. To se odnosi kako na istraživanje i prezentiranje problematike, tako i na promišljanje odnosa stečenih saznanja prema perspektivi unaprjeđivanja toga segmenta arhivske teorije i prakse. Stoga se u radu namjeravaju koristiti sljedeći metodološki pristupi problemu:

- teorijski pristup; - empirijski pristup; - historijski pristup.

Izlaganje strukture rada - kratki osvrt na elemente gradiva

Na početku rada predstavit će se pojam totalnog arhiva, a potom teorijski i praktični okviri primjene toga pojma u kontekstu hrvatske arhivske teorije i prakse. Jedan od bitnih segmenata predstavljene totalnosti arhivske problematike prepoznat će se u arhivskim ustanovama i gradivu vjerskih zajednica. Rad je u okvirima istraživanja i prezentiranja ograničen i definiran teritorijalnim, vremenskim i pojmovnim odrednicama koje uokviruju područje njegova interesa i bit će opisane kao zasebna cjelina. Kontekstualna analiza i tumačenje zahtijevaju da se pojedinačno povijesno predstave vjerske strukture sjeverne Hrvatske i upozna njihovo vjersko zakonodavstvo kao podloga za nastanak i razvoj vlastite arhivske djelatnosti. Zasebnu cjelinu predstavljala bi analiza stanja arhiva vjerskih zajednica u sjevernoj Hrvatskoj (evidentiranje pojedinih arhiva; stanje sređenosti gradiva; stanje dostupnosti gradiva; stanje organizacije; načini prikupljanja, obrade i korištenja gradiva). Analiza je podloga koja će pažnju daljnjeg rada usmjeriti u pravcu perspektive (mogućnosti

467

primjene suvremenih arhivističkih načela i postupaka u preuzimanju, obradi i korištenju gradiva vjerskih zajednica u vlastitim arhivima; postupci zaštite; aktualni partikularni propisi i dostupnost gradiva). U konačnici slijedi valoriziranje informacijskoga karaktera vjerskih arhiva i njihovoga gradiva u kontekstu totalnosti društvene zajednice i očuvanja totalnosti njezine memorije o prošlosti i sadašnjosti za budućnost.

3. prosinca 2004.

Dr. sc. Josip Kolanović Dr. sc. Aleksandra Horvat Mr. sc. Dražen Kušen

468

Fakultetsko vijećeFilozofskoga fakultetaSveučilišta u ZagrebuIvana Lučića 310000 Zagreb

Sinopsis stručnoga specijalističkog radaPrevođenje s njemačkoga na hrvatski i s hrvatskoga na njemački jezik s osobitim

obzirom na područje politike

Ovim radom želim pokazati kako se teorijske spoznaje o lingvistici i prevoditeljstvu mogu praktično primijeniti u prevođenju stručnih, znanstvenih i književnih tekstova s njemačkoga na hrvatski i s hrvatskoga na njemački jezik. U tu svrhu odabrala sam oko 50 autorskih kartica teksta na njemačkom jeziku s tri razna područja koje ću prevesti na hrvatski jezik. Druga polovica rada obuhvaća oko 50 stranica hrvatskoga teksta s tri razna područja koje ću prevesti na njemački jezik. Za prevođenje sam odabrala tekstove iz različitih područja, međutim težište mojeg prevoditeljskog interesa bit će na području politike:

Za prijevod na hrvatski odabrala sam:

(1) „Gerechtigkeit im Zeitalter der Globalisierung“. Regierungserklärung von Bundeskanzler Gerhard Schröder vor dem Deutschen Bundestag. Presse- und Informationsamt der Bundesregierung, Berlin, 29. 10. 2002.

(2) Pötzl, Norbert F. / Wiegrefe, Klaus: „Die Heimkehr des Krieges“. U: Der Spiegel, br. 5, 31. 1. 2005.

(3) „Menüspalte“ (poglavlje 2). U: Pyroshow, Gebrauchsanweisung, Version 1.3.2., PYRODIGIT® Professional Firing System, Berlin-Buchholz, 2004.

Za prijevod na njemački odabrala sam:

(1) Brnčić, Ana / Leppee, Petra / Mošnja, Ivana: „Stjecanje statusa kandidata za punopravno članstvo u EU: iskustva sadašnjih novih država članica EU-a i država kandidata; Stjecanje statusa kandidata za punopravno članstvo u EU: slučaj Republike Hrvatske“. U: M. Pejčinović Burić (ur.), Hrvatska na putu u Europsku Uniju: od kandidature do članstva (drugo izdanje). Ministarstvo za europske integracije Republike Hrvatske, Zagreb, 2004.

(2) Družić, Gordan: „Gospodarska i socijalna zbilja Hrvatske – stanje i mogućnosti“. U: Veselica, Vladimir / Mlinarević, Mladen / Jurišić, Snježana / Jurčić Ljubo / Vojnić, Dragomir (ur.), zbornik radova Ekonomska politika Hrvatske u 2004. Inženjerski biro, Zagreb, 2003.

(3) Bogišić, Vlaho: „Deset matičnih pitanja o hrvatskoj Europi“. U: časopis Matice hrvatske Kolo, br. 1, proljeće 2004.

469

U radu na ovim prijevodima koristit ću razna pomagala – referentna jezična djela (jednojezične i dvojezične rječnike, pojmovnike, pravopise i gramatike), referentna stručna djela (enciklopedije i priručnike), internet, a konzultirat ću i stručnjake za pojedina područja.

Smisao je ovoga rada da potvrdim svoja prevoditeljska znanja i vještine, da ih radeći na ovim tekstovima još više unaprijedim, te da tako pridonesem unapređenju prijevodnih standarda i prevoditeljske struke u Hrvatskoj.

U Zagrebu, 6. lipnja 2005.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Sonja Strmečki Marković, prof. Prof. dr. Vladimir Ivir Zrinka Ivanišević

470

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakultetaSveučilišta u ZagrebuIvana Lučića 310000 Zagreb

Ana KovačAntuna Stipančića 7

10000 Zagreb

Sinopsis magistarskog stručnog rada

PREVOĐENJE S ENGLESKOG NA HRVATSKI I S HRVATSKOG NA ENGLESKI JEZIK S OSOBITIM OBZIROM NA PODRUČJE POLITIKE

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: jezikoslovljeGrana: anglistika

Svojim radom želim pokazati kako se teoretske postavke s područja prevoditeljstva i lingvistike mogu praktično primijeniti u prevođenju stručnih, znanstvenih i književnih tekstova s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik.

Moj se magistarski rad sastoji iz dva dijela: 50 autorskih kartica prevedenih s engleskog na hrvatski te 50 autorskih kartica prevedenih s hrvatskog na engleski jezik. U tu sam svrhu odabrala po tri različita tipa teksta za svaki dio. U svakom je dijelu zastupljeno dominantno područje politike, koje je težište mog rada.

Tekstovi prevedeni na hrvatski:1. Elections 2004 (www.usembassy.at/en/download/pdf/electn04.pdf, 24.2.2005. ) (politika)2. David C. Pollock and Ruth Van Reken: Third Culture kids. The Experience of Growing Up Among Worlds (Nicholas Brealey in association with Intercultural Press, 2002): section one: Who Are“Third Culture Kids“? (psihologija)3. National Geographic, Vol.194, No.3, September 1998: Kent R. Weeks: Valley of the Kings (popularna arheologija)

Tekstovi prevedeni na engleski:1. Globus, studeni 2003.: sponzorirani prilog Izbori 2003: Vodič kroz parlamentarne izbore u Republici Hrvatskoj (politika)2. Vesna Ivanović: Barkod (Znanje, Zagreb 2004.) (književnost)3. Opis i upute za korištenje strojeva tvrtke Kopack (strojarstvo)

471

U prevođenju odabranih tekstova služit ću se raznim pomagalima: potrebnom jezičnom literaturom (jednojezični i dvojezični rječnici, gramatike, pravopisi, pojmovnici), potrebnom stručnom literaturom (enciklopedije, priručnici), pomoći stručnjaka za relevantna područja te podacima objavljenim na Internetu.

Svrha mog stručnog rada nove su praktične spoznaje u prevođenju, razvoj vlastitih prevoditeljskih sposobnosti i doprinos kvaliteti rada hrvatskih prevoditelja.

Zagreb, 1.ožujka 2005.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Prof.dr.Vladimir Ivir Prof.dr.Vladimir Ivir Ana Kovač

472

Fakultetsko vijeće Jasna MiličkiFilozofskoga fakulteta Čikoševa 1Sveučilišta u Zagrebu ZagrebIvana Lučića 310000 Zagreb

Sinopsis magistarskoga rada

SREDNJOŠKOLSKE KNJIŽNICE U ZAGREBU U VRIJEME KRALJEVINE JUGOSLAVIJE

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: informacijske znanostiGrana: bibliotekarstvo

Kraj dvadesetih godina prošlog stoljeća obilježen je velikom gospodarskom krizom u cijelom svijetu. Razdoblje je to i političkih promjena na našem prostoru, pa je kao početak vremenskog razdoblja koje ću obuhvatiti ovim radom poslužila 1929., kao godina velikih promjena koje su neminovno imale utjecaj i na razvoj školstva u Hrvatskoj. Ukidanjem Vidovdanskog ustava započinje razdoblje kraljeve diktature. Uvedena je cenzura, a te iste godine donesen je zakon kojim je Kraljevina SHS dobila naziv Kraljevina Jugoslavija. Nova je država bila podijeljena u devet banovina, a većina hrvatskog teritorija bila je podijeljena na Savsku i Primorsku banovinu. Hrvatsku je u to vrijeme pogodila i gospodarska kriza, a zakonodavno i financijsko središte postaje Beograd. Nova država donosi i nove zakone na području školstva. Zbog nesređenih gospodarskih i političkih prilika novi zakoni ne donose gotovo nikakve ili vrlo male promjene u hrvatskom školstvu u odnosu na razdoblje austro-ugarske vladavine. Neka manja poboljšanja nazirala su se krajem tridesetih godina, no tada opet počinju politička previranja i početak Drugog svjetskog rata. Radom ću dakle, obuhvatiti srednje škole u Zagrebu u vremenskom razdoblju od 1929. do 1941. godine.

Kao polazište utvrđivanja teorijske podloge koristit ću zakone i zakonske propise koji se direktno ili indirektno odnose na ustrojstvo i rad srednjoškolskih knjižnica, uredbe i pravilnike, školske izvještaje. Koristit ću i ostalu pisanu građu koja se odnosi na područje mojeg interesa.

Kako do sada nije objavljen niti jedan rad koji bi dao cjelovitu sliku o knjižnicama srednjih škola u gradu Zagrebu u navedenom vremenskom razdoblju, rezultati proučavanja ustroja i rada te vrste knjižnica mogu nam koristiti za bolju procjenu stanja u kojem se one nalaze danas i njihovoj ulozi u odgojno-obrazovnom procesu. Temeljem procjene povijesnih i sadašnjih zadaća knjižnica, možemo dati smjernice kojima se pobliže može odrediti njihova uloga u budućnosti.

Moj će interes stoga biti usmjeren na uže područje rada srednjoškolskih knjižnica, a odnosi se na: zapošljavanje, financiranje i nabavnu politiku knjižnica, te podjelu knjižničnog fonda, pravila posudbe građe, prostorne uvjete i opremanje knjižnica kao i zaštitu građe.

473

Cilj mi je da ovim radom stvorim što potpuniju sliku o srednjoškolskim knjižnicama u određenom društvenom i vremenskom kontekstu, radi lakše komparacije sa stanjem nakon proučavanog razdoblja i danas.

Radi što boljeg ostvarenja zadanog cilja, od metodoloških postupaka, koristit ću komparativnu analizu izvorne arhivske građe, objavljenih publikacija škola i dostupnih propisa tijela ondašnjih prosvjetnih vlasti.

Rad bi bio strukturiran tako da bih nakon uvoda dala kratak pregled pravnih propisa koji se odnose na srednje školstvo i ustrojstvo knjižnica u njegovom sastavu, podjelu na vrste knjižnica (profesorske, učeničke i knjižnice udžbenika), nabavu građe, financiranje knjižnica, obradu građe, posudbu, zaštitu građe, knjižnično osoblje, izvještaje o radu knjižnica i na kraju zaključak.

Zagreb, 24. svibnja 2005.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata ili zamjenika

prof. dr. Aleksandra Horvat prof. dr. Aleksandra Horvat Jasna Milički

474

Draga UngaroGorjanska 2010000 Zagreb

Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakultetaSveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

SURADNICI U DANICI ILIRSKOJ

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: znanost o književnostiGrana: kroatistika

1. "Danica ilirska" neprekidno je izlazila od 1835. do 1849., s prekidima sve do 1867. godine. U prvo vrijeme kao tjedni književni dodatak Gajevih "Novina" ima mjesto prvoga hrvatskog književnog časopisa. Unatoč ztakvome njezinome statusu i važnosti, relativno malo je ozbiljnih radova posvećeno konkretnim aspektima njezine strukture, npr. programu, prilozima ili suradnicima. Većina istraživača (Šurmin, Hergešić, Ježić, Barac, Horvat, Frangeš), ako nije riječ o tekstovima na temu pojedinih žanrova, "Danicu" promatra kao dio ilirskog pokreta te donosi opće sudove o jednome vremenu koristeći je uglavnom kao dokumentarni izvor, ali ne i kao samosvojnu strukturu koja je imala i vlastiti proces i zakonitosti. Književne i kulturološke analize, poput ove koju predlažem kao temu svog rada, osvijetlile bi jedan specifičan, za časopis karakterističan aspekt, a to je suradnička struktura Gajeve Danice, i to njezina glavnoga razdoblja od 1835. do 1843. koji je u znaku ilirskoga imena i kojim se Gaj u svome preporodnome programu koristio iz strateških razloga služeći se pritom upravo Danicom.

2. Suvremeni teorijski pristupi, naročito kad je riječ o proučavanju književnih i kulturnih fenomena 19. stoljeća, nalažu razmatranje širokog kruga tekstova i žanrova čiji djelokrug nije usko estetske naravi. Novi historizam, kulturalni studiji, dekonstrukcija i njezini ogranci, otkrivaju slojevitost i mnogoznačnu prepletenost različitih žanrova i disciplina. Pisma i dopisi koje suradnici "Danice ilirske" iz raznih, često vrlo udaljenih odredišta, šalju u uredništvo samim svojim žanrovskim obilježjem sugeriraju dokumentarističku uvjerljivost i stvarnu utemeljenost iskaza. Osim toga, način njihova potpisivanja (uz osobno ime dodaju i izvedenu odrednicu Ilir s pokrajinskom pripadnošću) pokazuje strategiju prihvaćanja i širenja nadregionalnog nacionalnog identiteta na širem, do tada politički nekonzistetnome geografskom području.

3. Dopisi vanjskih suradnika i čitatelja "Danice" u osmogodišnjem razdoblju izlaženja časopisa, koje namjeravam obraditi u svom magistarskom radu, broje oko 300 priloga. Najčešće nose oznaku mjesta odakle su poslani, te su uglavnom potpisani imenima autora, rjeđe pseudonimima, a malo ih je anonimno. Stizali su s raznih strana, ne samo

475

iz hrvatskih i južnoslavenskih gradova ili iz Beča i Pešte, već iz drugih slavenskih (Češka, Poljska, Slovačka, Moravska, Rusija) i neslavenskih zemalja (Italija). Znatan broj priloga za temu ima neko književno pitanje ili predstavlja izvještaj s nekog kulturnog događaja. Među dopisima je i tridesetak putopisa, no osobito su zanimljive polemike među zastupnicima različitih stavova o nekim gorućim književnim, jezikoslovnim ili kulturnim problemima, kao što je primjerice pravopis. Komunikacija je bila obostrana, pa se čitateljima javlja uredništvo, porukama koje, po tonu i stilu ne odudaraju suviše od onih koje vidimo u današnjem tisku. Sve vrste dopisa doista plastično ocrtavaju burno povijesno vrijeme u kojem nastaju. Također, dokazuju da se sadržaj "Danice ilirske" nije iscrpljivao u "budničarenju" i "davorijanju", što se rado zaključivalo uglavnom prema poeziji koja je objavljivana na njezinim stranicama. Sve to, kulturološka i književna važnost dopisa, njihova uloga u oblikovanju poetike i politike časopisa, pokreta i razdoblja, omogućit će revalorizaciju hrvatske književnosti četrdesetih godina 19. stoljeća.

4. Metodološki, raznovrsnu građu dopisa bih podijelila prema više kriterija – od geografskoga i autorskoga, preko žanrovskoga do tematskoga. Radi se o političkim raspravama, polemikama i putopisima, o književnim, umjetničkim, jezikoslovnim i političkim temama, dopisima uredništva, izvacima iz stranih novina i časopisa, slavjanskim i sveslavjanskim vijestima i reportažama. Sve bi vrste bile zasebno analizirane, uzevši u obzir publicistička i književna načela, odnosno stil, jezik, autorski status, kontekst i utjecaj na publiku, pisce i samu periodiku kao žanr.

5. U uvodnom dijelu rada izložila bih teorijsko-metodološki okvir za proučavanje građe, zatim kulturni i društveni povijesni kontekst u kojem se pojavljuje "Danica" i koji i sama, povratno, oblikuje. Središnji dio rada bio bi posvećen mjestu na kojem se, sukladno uređivačkoj politici časopisa, suradnici i njihovi prilozi pojavljuju, kakvo se njihovo implicitno vrednovanje iz toga vidi, te, naravno, samoj analizi i klasifikaciji tih priloga.

U Zagrebu, 31. svibnja 2005.

Mentor:

_______________________

Prof. dr. Vinko Brešić

Voditelj studija:

____________________

Prof. dr. Josip Silić

Kandidatkinja:

_____________________

Draga Ungaro

476

Fakultetsko vijeće Danijel TolvajčićFilozofskog fakulteta Iločka 28Sveučilišta u Zagrebu 10000 ZagrebIvana Lučića 310000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

KONCEPT BOGA U FILOZOFIJI KARLA JASPERSA

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filozofijaGrana: filozofija religije

1. Uvod

Pitanje o Bogu u kontekstu filozofskog diskursa, bilo da se o njemu govori afirmativno ili negativno, ostaje trajni poticaj. I u cjelini filozofije egzistencije Karla Jaspersa pojam «Bog» zauzima značajno mjesto. Čovjek kao slobodna egzistencija, koja sebe same postaje svjesna tek na vlastitoj granici, u situacijama smrti, patnje, krivnje i borbe suočava se s ništa vlastitog postojanja. Upravo te situacije ukazuju na susret s transcendencijom, kao jednim od mogućih odgovora na pitanje o vlastitoj egzistenciji. Tek kada postaje svjestan Boga, kao jedne od «šifri» transcendencije, kojeg susreće u slobodi, može nadići neuspjeh i paradoksalnost vlastitog postojanja. Ovaj je aspekt Jaspersove misli u manjoj mjeri obrađivan u hrvatskoj filozofiji.

2. Teorijska podloga

Teorijska se podloga sastoji od relevantnih Jaspersovih spisa, ponajprije onih u kojima se obrađuje zadana problematika: «Die geistige Situation der Zeit», «Philosophie», «Die Frage der Entmythologisierung. Eine Diskussion mit Rudolf Bultmann», «Der philosophische Glaube» te «Der philosophische Glaube angesichts der Offenbarung». U razmatranje se uzima i sekundarna literatura kako bi se cjelovito rasvijetlila i recepcija Jaspersove filozofije religije.

3. Uže područje istraživanja

Osnovicu istraživanja čine uloga, smisao i granice govora o Bogu unutar Jaspersovog filozofijskog sustava, posebno njegovog promišljanja transcendencije: religijski i filozofski koncept Boga; problematika Boga kao šifre transcendencije;

477

postojanje Boga kao postulat slobode; Bog kao sadržaj i pretpostavka filozofske vjere; odnos filozofske i religijske vjere.

4. Ciljevi istraživanja

Cilj je istraživanja rekonstruirati, a potom i kritičko-analitički evaluirati Jaspersovu filozofsku teologiju u širem kontekstu njegove filozofije egzistencije, s posebnim naglaskom na njegovo zasnivanje filozofskog vjerovanja.

5. Metodologija

Metodologija istraživanja jest prvotno kritičko-analitička, uz nužne elemente povijesnog (poradi boljeg razumijevanja duhovno-kulturnog i filozofijskog konteksta) kao i sustavnog pristupa (poradi što kvalitetnije rekonstrukcije i razumijevanja izvornog u Jaspersovoj misli).

6. Struktura rada

U uvodnom dijelu rada će se izložiti predmet, te svrha i ciljevi istraživanja. Potom će se analizirati filozofski i duhovno-kulturni kontekst problematike Boga, transcendencije kao i religije u cjelini Jaspersove misli. Nakon toga će se pokušati donijeti rekonstrukcija uloge i koncepta Boga kao jednog od središnjih mjesta Jaspersove misli – počevši od filozofskih utjecaja (s posebnim naglaskom na Kantu, Kierkegaardu i Nietzscheu), utemeljenja filozofske teologije, te ostvarenja filozofije o Bogu kao «mišljenja nemislivog». Treći dio analizirao bi odnos Jaspersovog razumijevanja Boga kao postulata slobode i apsolutnog zahtjeva kojeg postavlja institucionalizirana religija. Posljedni bi se dio rada bavio problematikom odnosa filozofskog vjerovanja i religijske istine i ulogom božanskog u tome odnosu.

Datum: 10. VI. 2005.

Mentor Voditelj studija Kandidat

________________ _________________ ____________Prof. dr. Josip Oslić Prof. dr. Branko Despot Danijel Tolvajčić(Katolički bogoslovni fakultet)

478

Fakultetsko vijeće But Jaku

Filozofski fakultet Sel. PolceSveučilišta u Zagrebu 38 317 - KlineIvana Lučića 3 KOSOVO10000 Zagreb tel. 00377-44-326-485

Sinopsis magistarskog rada

JURE KASTRIOTIĆ-SKENDERBEG U ALBANSKIM NARODNIM PJESMAMA I PRIČAMA U USPOREDBI S PJESMAMA ANDRIJE KAČIĆA MIOŠIĆA

POSVEĆENIM SKENDERBEGU

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: znanost o književnostGrana: povijest književnosti

Uvod

Lik Skenderbega i njegova djela najvrjedniji su visari povijesti albanskog naroda, što privlači ne samo albanske genije već i velike stvaraoce europske i svjetske književnosti.

Teorijska podlogaPristup će uzeti u obzir već postojeća istraživanja na području teorije i povijesti književnosti.Među radovima mnogih autora korisno je izdvojiti rad Marina Barletija ( 1982.),povjesničarai kroničara koji je među prvima istražio Skenderbegov život i djelo.Kroz dijalog s tematski mjerodavnim autorima nastoji se istaknuti povijesna i kulturološka važnost albanskog nacionalnog junaka i na području povijesti književnosti.

Uže područje istraživanjaKomparativna analiza lika Skenderbega u albanskoj književnosti i lik Skenderbega u djelu Andrije Kačića Miošića.

Ciljevi istraživanjaCilj ovoga rada je istražiti važnost Kačićeve poezije za lik i djelo Skenderbega kao najvažnijeg albanskog junaka, te pokušaj sinteze književno-teorijskih i povijesnih temelja istraživanja, prvenstveno zbog nedostatka prethodnih istraživanja ove teme u albanskoj književnoj povijesti i teoriji.

MetodologijaRad se bazira na kritičkoj analizi i komparaciji relevantnih tekstova albanske i hrvatske književnosti o temi.

479

Korištenje metode otvara mogućnost zaključka o višeznačnoj i višeslojnoj važnosti lika Skenderbega za albansku nacionalnu kulturu.

Struktura radaU uvodnome dijelu rada istaknut će se važnost Skenderbegova života i djela u albanskoj kulturi.Nakon uvodnog pregleda postojećih istraživanja i literature, razmotrit će se bitni momenti interpretacije i recepcije Kačićeva djela , s posebnim osvrtom na spomenutu problematiku.U obzir će se uzetii društveno-povijesni kontekst nastanka Kačićeva i Barletijeva djela i njihova usporedba.Usporedbom različitih modela interpretacije dat će se zaključak o iznimnoj važnosti Kačićeva djela kao doprinosa albanskoj kulturi, te pomoći budućim istraživačima i proučavateljima u istraživanju teme.

Datum: 9. 6. 2005.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata

dr. sc. Stipe Botica, red. prof. dr. sc. Milivoj Solar, red. prof. But Jaku

480

Fakultetsko vijeće Berislav JezidžićFilozofskoga fakulteta Matije Gupca 32Sveučilišta u Zagrebu 35 000 Slavonski BrodIvana Lučića 310 000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

ELEKTRONIČKI MODELI KOMUNICIRANJA

Znanstveno područje: Društvene znanostiPolje: Informacijske znanosti

Teorijaska podlogaInformacijsko društvo potaklo je promjene u svim područjima ljudskog djelovanja. Ni jedna institucija tako nije ostala netaknuta promjenama koje su prouzročile informacijske tehnologije na instituciju, ljude i djelatnost. Komuniciranje označuje razmjenu informacija. Elektroničko komuniciranje označuje razmjenu pomoću informacijske infrastrukture.Komunikacija putem računala postala je svakodnevi proces za razmjenu informacija. S druge je strane razvoj interaktivnih sadržaja primjerenih novim medijima doveo do potrebe edukacije i prilagodbe novim uvjetima poslovanja koji su onda svakodnevno zahtjevali i nova koncepcijska rješenja.

Područje radaKako je globalna komunikacija dovela do promjene i potrebe mijenjanja temeljnih načela u djelovanju, a različiti elektronički modeli komuniciranja zahtjevali su valorizaciju i oblikovanje u integrirani informacijsko komunikacijski sustav, odlučio sam u radu obraditi i sistematizirati oblike komuniciranja u novom okruženju i ponuditi na osnovi istraživanja modele komuniciranja i modele edukacije.

Cilj istraživanjaOsnovna hipoteza ovoga rada polazi od pretpostavke da je elektroničko komuniciranje kao komunikacijski proces prijenosa znanja i informacija doživio promjene koje moraju biti praćene elektroničkim modelima obrazovanja zbog bržeg protoka informacija u vremenu stalnih promjena na koje je teže odgovarati na dosadašnji način.

Jedan od važnih problema je i definiranje strategije i nadležnosti za arhiviranje i održavanje komuniciranog materijala, zaštitu i pohranu uz poštivanje specifičnosti vezanih uz vrstu građe. Struktura radaOvaj rad je stoga koncipiran u pet poglavlja u okviru kojih će se provesti istraživanje, da bi se pokazalo da je elektroničko komuniciranje poboljšalo sustav stalnog stručnog

481

usavršavanja unutar institucije, zatim će se predložiti modeli koji osiguravaju zaštitu sadržaja prema dopuštenjima.

DoprinosSvrha obrade teme je ponuditi modele komunikacije u novom okruženju i osigurati zaštitu i pohranu te definirati strategiju nadležnosti vezanih uz vrstu građe.

Doprinos teme je u poboljšanju kvalitete komuniciranja informacija i znanja i aktualnom praćenju promjena u sustavu i edukaciji korisnika.

Metodološki postupciMetodologija rada obuhvatit će prikupljanje i analizu relevantne literature. Anketni upitnik i analizu dosadašnjih komunikacijskih modela, istraživanje potreba i interpretaciju u okviru obrazovanja unutar institucije.

U Slavonskom Brodu, 4.05.2004.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata

Prof.dr.sc. Vladimir Mateljan Prof.dr.sc. A. Horvat Berislav Jezidžić

482

mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletićviši lektorOdsjek za anglistikuFilozofskoga fakulteta u Zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

M O L B A

Molim naslov da mi odobri tromjesečni plaćeni dopust za stručno usavršavanje. Dopust bih koristila u ožujku, travnju i svibnju 2006. (akademska godina 2005./2006.). Za to vrijeme bit će osigurana zamjena: kolegij Engleski II – mr. sc. Ivana Bušljeta-Banks, kolegij Prijevodne vježbe IV. godine (s engleskog na hrvatski) – Kristijan Nikolić.

Obrazloženje:

Tri mjeseca dopusta namjeravam iskoristiti za dovršetak doktorata čija je tema određenost i neodređenost u hrvatskom i engleskom jeziku. Pitanje određenosti i neodređenosti velik je problem govornicima hrvatskog kao materinskog jezika pri usvajanju engleskog kao stranog jezika. S tim se problemom susrećem gotovo svakodnevno, tako da moj napredak na tom području ima izravne veze s kvalitetom moje nastave i napretkom mojih studenata.Odlučila sam tražiti dopust zbog toga što sam uvidjela da uz dvanaest sati vrlo zahtjevne nastave, individualni rad sa studentima (tzv. tutorials), stalnu komunikaciju e-mailom sa studentima (njih 150), rad na «Omegi» te redovito ispravljanje studentskih radova, nemam dovoljno vremena za vlastito usavršavanje, a u skoroj će se budućnosti, u sklopu bolonjskog procesa, pred nastavnika na sveučilištu postavljati teži zadaci. Nastava na sveučilištu temelji se na znanstvenim spoznajama, pa je stoga nužno da se svi nastavnici stručno i znanstveno usavršavaju. Na Filozofskom sam fakultetu zaposlena od studenog 1986. Od 1993. radim na Odsjeku za anglistiku kao lektor, gdje 1999. postajem viši lektor. 1990. godine sam magistrirala. Intenzivno radim na svom usavršavanju, što uključuje usavršavanje poznavanja engleskog i hrvatskog jezika, lingvistike te prevoditeljske teorije i prakse. Neprestano nastojim svoju nastavu učiniti kvalitetnijom, pa se stoga zanimam za razne metode poučavanja engleskog jezika te kontinuirano izrađujem nov nastavni materijal (sama ili s kolegicama i kolegama).

Nadajući se povoljnom rješenju ove molbe, s poštovanjem

Lovorka Zergollern-Miletić

U Zagrebu, 24. lipnja 2005.

Molbu je prihvatio Odsjek za anglistiku na sjednici 27. lipnja 2005.

483

mr. sc. Nataša Pavlovićviši lektorOdsjek za anglistikuFilozofskoga fakulteta u Zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

M O L B A

Molim naslov da mi odobri tromjesečni plaćeni dopust za stručno usavršavanje. Dopust bih koristila u studenome, prosincu 2005. te siječnju 2006. (akademska godina 2005./2006.). Za to vrijeme bit će osigurana zamjena: za kolegij Prijevodne vježbe III – mr. sc. Ivana Bušljeta-Banks, a za kolegij Prijevodne vježbe IV. godine (s engleskog na hrvatski) – Kristijan Nikolić.

Obrazloženje:

Dopust koji tražim iskoristila bih za usavršavanje iz područja prevođenja, koje bi bilo izravno vezano uz moj budući rad sa studentima. U listopadu 2003. godine upisala sam međunarodni doktorski studij iz prevođenja na Sveučilištu Rovira i Virgili u Španjolskoj. Prve dvije godine studija uspješno sam završila i sada bih se željela posvetiti izradbi disertacije.

Odsjek za anglistiku u sklopu reforme i pristupanja bolonjskom procesu pokreće prevoditeljski smjer na 4. i 5. godini studija. Za izvedbu nastave potrebne su stručne osobe koje će obrazovati buduće prevoditelje na kvalitetan način sukladan suvremenim spoznajama iz znanosti o prevođenju i iz metodike poučavanja prevođenja.

Već 11 godina radim kao lektor na Odsjeku za anglistiku, gdje od samoga početka vodim kolegije prijevodnih vježba na III. godini. Od prošle sam godine preuzela i prijevodne vježbe na IV. godini, a bila sam angažirana i u izvedbi prijevodnih vježba na poslijediplomskom stručnom studiju prevodilaštva. Moja magistarska radnja, koju sam obranila 2001. godine, bila je također iz područja prevođenja. Zbog svega toga Odsjek računa s mojim angažmanom i na budućem prevoditeljskome smjeru.

Vjerujem da ću završavanjem doktorskog studija pridonijeti kvaliteti nastave na prevoditeljskome smjeru i samim time uspješnosti reforme studija.

Nadam se da ćete prihvatiti moje razloge i povoljno riješiti ovu molbu.

S poštovanjem,

Nataša Pavlović

U Zagrebu, 24. lipnja 2005.

Molbu je prihvatio Odsjek za anglistiku na sjednici 27. lipnja 2005.

484

Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3 Zagreb

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

M OLBA

Molim Vas da mi odobrite produženje plaćenog dopusta zbog nastavka studijskog boravka na Sveučilištu Oxford u trajanju od 1.07.2004 do 31.7.2005.

U Zagrebu, 10. lipnja 2005.

Mr.sc. David Šporer, asistentOdsjek za komparativnu književnost

Odsjek za komparativnu književnost podržava molbu.

Pročelnik:

Dr.sc. Dean Duda, izv.prof.

485

Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetIvana Lučića 3 Zagreb

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

M o l b a

Obraćam se Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s molbom da mi odobri plaćeni dopust u trajanju od 10. do 20. srpnja 2005. godine radi sudjelovanja u međunarodnom znanstvenom seminaru “Langues et langage: comprehension, argumentation, traduction” u Parizu, u organizaciji mreže OFRRES i Ecole Normale Superieure. (Pozivno pismo u prilogu.) Molim vijeće da uzme u obzir da sam definitivan poziv dobio nakon roka za predaju materijala za sjednicu Vijeća u šestom mjesecu, te da stoga molbu nisam podnio ranije.

S poštovanjem,

Mr.sc. Tomislav Brlek

486