SVIJET GLJIVA WEB PORTAL O GLJIVAMA

vlasništvo Tomislava Lukića

Gospodine Lukiću, upamtite; Stečeno svojstvo mrţnje i zavisti pojedinih ljudi, nije na sreću

voljom Boga genetski nasljedno. Naţalost, debelu ţabokrečinu opasnih slika i izmišljotina

te pogrešaka u knjizi „Toksikologija gljiva“, nećete nikada ispraviti niti isprati u slapovima

suza vaše grupe „mikologa“ koja se znanstveno zabavlja gljivama. Verba volant, scripta

manent.

Gospodine Boţac, zbog mnoštva grešaka u vašim knjigama i odbijanja objavljivanja novih

znanstvenih spoznaja o otrovnim gljivama koje iz neznanih razloga nisu bili vama dostupni

prilikom pisanja Enciklopedije gljiva I, napisao sam knjigu „Toksikologija gljiva“ koja je

utemeljena na 170 znanstvenih radova i različitih knjiga. Novi pristup toksičnosti gljiva su

medicinski zabiljeţeni slučajevi trovanja i novi sindromi trovanja koje vi uporno odbijate

prihvatiti. Indeksom se pozivam na literaturu iz koje sam crpio svoje „ne(znanje)“. Ono što Vi

niste pročitali i spoznali je za vas „izmišljotina te pogreška“ što kao stav ne priliči

znanstveniku vaše reputacije.

Piše; Prof.dr.sc.Romano Boţac

Odgovara: Tomislav Lukić

POŠTOVANI ZNANSTVENICI I LJUBITELJI GLJIVA

Nakon gotovo punih 7 godina (WEB 16. veljače 2006.) uspio sam iz kuloarskih priča saznati

da izvjesni Tomislav Lukić nešto objavljuje o gljivama i da piše o promociji Enciklopedije

gljiva 1. Zavirio sam u WEB portal Svijet gljiva glede narodnog veselja, ali i u knjigu

„Toksikologija gljiva“ koju je objavio spomenuti gospodin.

Web portal svijet-gljiva.com postoji od 2003. godine, među prvim ţivućim portalima o

gljivama je nastao u regiji, a na sv.Franju 4.listopada slavimo 10 godina postojanja portala.

To što ste vi za portal saznali tek 2012. godine na vašu ţalost profesore govori o vašoj

apsolutnoj informatičkoj nepismenost koja je dovela do niza pogrešaka i preko stotinu

pogrešnih determinacija gljiva u vašoj Enciklopediji koje nisu ostale nezamijećene niti kod

osrednjeg gljivara. Zato što niste nikada do 2012. Godine niste posjetili stranicu koja se javlja

na riječ „gljive“ u googlu na prvom mjestu svakako za mene nije uvredljivo, nego puno više

govori o vama.

Vlasnik portala između ostalog piše, citiram: „Ne moţemo se oteti utisku da je za

recenziju ovakve knjige potreban neovisan mikolog koji će biti u stanju…. Naţalost za

recenziju ove knjige angaţiran je autorov prijatelj… Ipak najveća pogreška u knjizi

jeste Leucopaxillus giganteus (Fr.) Sing i Leucopaxllus giganteus (Fr.) Sing“, završen

citat.

Pogreška u Enciklopediji je točna, a ima i još tiskarskih grešaka (kao u svim knjigama) koje

su rezultat lekture, korekture, prijeloma i montaţe više djelatnika na ovako ogromnom djelu

koje autor ne moţe vidjeti. Dakle, sve greške u Enciklopediji su tehničke naravi i biti će

ispravljene u skorom reprintu.

Nadalje, gospodin Lukić (kojeg ne poznam, a da je vlasnik WEB stranice Svijet gljiva vidio

sam uvidom na Internet) piše; citiram, „Na veliku ţalost (o. p. pazite) svih ljubitelja gljiva

u Hrvatskoj postoje dvije grupe ljudi koje se bave gljivama i koje između sebe imaju

nepremostiv jaz. Jedna grupa ljudi koja znanstveno radi na proučavanju gljiva…, je

„Hrvatsko mikološko društvo“. Druga grupa zaljubljenika u gljive okupljena je oko dr.

Romana Boţca (o.p. ne zna genitiv prezimena) i G.D. „Kamilo Blagaić“ radi na

popularizaciji svijeta gljiva u hobističke svrhe“, završen citat.

Autor i vlasnik WEB stranica piše još mnoštvo gluposti o kojima nema smisla trošiti

energiju. Narodna poslovica je vrlo jasna ali i točna; Kada se pomiješaš sa pomejama onda

te svinje pojedu.

Gospodine toksikologu, ta vaša grupa „mikologa“ i njihov čelnik, sve što zna o gljivama

naučio je (kako pišete) u „hobističkom“ društvu „Kamilo Blagaić“ i od njenog utemeljitelja.

Ta grupa (pojedinac) je disident najstarijeg i najuglednijeg Gljivarskog društva u Hrvatskoj i

EX Jugoslavije, od kojeg je sve počelo. Gljivarsko društvo „Kamilo Blagaić“ će u povijesti

biti trajno obiljeţeno kao Kolijevka znanosti Svijeta gljiva u Hrvatskoj.

A sada gospodine Lukiću, naučenjak toksikologije, počujte nešto iz moje vizije, o Sebi, o

vašem Moralu i Ne(znanju), što ste trajno ostavili u knjizi „Toksikologija gljiva“

Nakladnika Posavska Hrvatska, Gradska knjiţnica, Slavonski Brod 2012.

Svakako se slaţem profesore. Vaš doprinos razvoju gljivarstva je iznimno velik i ostavili ste

neizbrisiv trag u Hrvatskoj i regije. Ali vi se preko mene pokušavate obračunati sa doktorima

mikologije sa Instituta Ruđer Bošković koji se profesionalno bave gljivama. Diskutirati o

mojemu moralu na osnovu napisane knjige zaista je previše i od jednoga uglednog profesora

koji jednim ovakvim pismom svoj ugled mnoţi sa nulom.

1. Poznato mi je, da ste rukopis knjige najprije ponudili najuglednijem nakladniku, Školska

knjiga Zagreb. Vaše pisanije su recenzirali Sveučilišni profesori i specijalisti

Toksikološkog zavoda Hrvatske. Njihovom analizom rukopisa dobili ste objektivnu

poniţavajuću negativnu ocjenu. Zbog toga je ugledna nakladnička kuća odbila vaša

halucinogena razmišljanja na papiru.

Da, u pravu ste profesore u završnoj fazi je moja nova knjiga Halucinogene gljive i još je

nisam nikome ponudio u nakladu. O svojim odnosima sa Školskom knjigom ne bih na

ovaj način uopće diskutirao zbog profesionalnih odnosa, ali za vašu informaciju

nakladnička kuća Školska knjiga ima u svim svojim knjiţarama moju knjigu u prodaji.

2. U vašem tekstu o promociji moje „Enciklopedije gljiva“ apostrofirali ste recenzente kao

prijatelje, neznalice i ne(mikologe). Mislite li da bi vaš kolovođa „mikologa“ bio bolji

recenzent. Ako niste znali, taj gospodin je još kao đak bio stalno uz mene i vukao za rukav

kod determinacija gljiva na prvim izloţbama gljiva u Zagrebu. Danas je on gospodin u

godinama, a na moju veliku ţalost i nesreću Stotina tisuća ljubitelja gljiva u Hrvatskoj,

upravo je on Autor nestručnog i neznanstvenog „Pravilnika o zaštiti gljiva“ NN34/02 koji

vrvi od gluposti i neznanja. Zavirite molim vas u to velebno čudo i proučite članak 6., 7.,

8., 13., 14. i članak 22.

Svakako se slaţem profesore. Vaš doprinos razvoju gljivarstva je iznimno velik i ostavili ste

neizbrisiv trag u Hrvatskoj i regiji. Ali vi se preko mene pokušavate obračunati sa doktorima

mikologije sa Instituta Ruđer Bošković koji se profesionalno bave gljivama.

3. Kako je moguće Lukiću (nakon vašeg moralnog stava o neutralnom recenzentu), da ste

kao moralna osoba smjeli i uspjeli (nakon odbacivanja vaših pisanija u koš za smeće u

Zagrebu) za recenzente angaţirati ljude i podmetnuli im kukavičje jaje (svaka njima čast),

koji nisu o gljivama napisali niti jedan znanstveni ili stručni rad. Dakle, nadam se, da ste

spoznali arhaičnu činjenicu „ Gdje jednom laţ ruča neće i večerati“.

Dragi moj profesore ovaj put netočno. Nikom nisam podmetao nikakvo kukavičje jaje

jer su predmetna gospoda svoje recenzije obavili u prvoj polovici 2012. Godine. Na moje

veliko zadovoljstvo dali su i poneku sugestiju i ispravke što je Vaš recezent propustio

učiniti. Prof.dr. Ivana Balena je poznati brodski gljivar i znanstvenik liječnik internist

koji se bavio liječenjem otrovanja gljivama. Citiram njegov rad na strani 44, a u

literaturi je pod brojem 9 gdje je pisao o iskustvima intoksikacija gljivama u Slavoniji.

O profesorici dr. Milki Maksimović moţete puno saznati ako njeno ime upišete u

traţilicu google, ali vi niste baš ljubitelj informatike. Recenziju je samoinicijativno

napisao i prof.dr.Milan Glavaš i objavio je u Šumarskom listu br. broj: 11-12/2012 a

tekst moţete naći na linku

http://sumlist.sumari.hr/201211.pdf#page=84

4. Gospodine Lukiću,u Predgovoru svoje knjige pišete, citiram: „Prvi puta su predstavljene

kemijske strukture poznatih toksina gljiva te objašnjeni mehanizmi trovanja s trenutno

poznatim terapijama“,završen citat. Ţelim vas upoznati („amateri“ znaju) da je moja

malenkost 1994. godine Utemeljila kolegij „Gljivarstvo“ na Agronomskom fakultetu

Sveučilišta u Zagrebu. Od tada neprekidno (između ostalog) predajem studentima i

toksikologiju gljiva sa strukturnim formulama i.t.d. U knjizi „Gljive-morfologija,

sistematika, toksikologija“ postoji poglavlje o toksikologiji gljiva (str. 75-96). Osim toga,

desetke godina sam vanjski suradnik Kliničke bolnice Rebro (Pedijatrija) i Kliničke bolnice

Dubrava u Zagrebu, gdje sam uz liječnike spašavao i spasio brojne ţivote djece i odraslih

osoba otrovanih gljivama. Na Agronomskom fakultetu čiji sam djelatnik, je mnoštvo

studenata diplomiralo, magistriralo i doktoriralo na područja Gljivarstva. Upravo je u

konačnoj fazi izrade još jedna disertacija, Širić I.(2012): Teški metali u jestivim

saprofitskim i ektomikoriznim gljivama sjeverne i primorske Hrvatske, čiji sam Mentor.

Dakle, gospodine Lukiću, vi svojom knjigom tendenciozno obmanjujete javnost laţima i

glupostima, a glorificirate vašu „mikološku“ kaljuţu ne(znanja).

Vašu knjigu „Gljive-morfologija, sistematika, toksikologija“ nemam u svojoj zbirci knjiga o

gljivama koja trenutno broji oko 350 naslova i nisam je vidio niti koristio u pisanju

Toksikologije gljiva. Knjigu sam pročitao tek kada sam završio svoju Toksikologiju gljiva i to

na sugestiju kolege. Dakle nisam izrekao neistinu, niti ikoga obmanjujem. Osim toga Vaši

podatci su uvelike zastarjeli. Vi ste svoju knjigu Gljive naših krajeva (1978) nekoliko puta

reciklirali tako da sam jednostavno prestao kupovati Vaše knjige. Tu istu knjigu reciklirate u

tekstovima i fotografijama gotovo 40 godina kasnije u spornoj Enciklopediji gljiva I (2005).

5. Vi ste u vašoj knjizi neoprostivo i nepopravljivo objavili 12 pogrešnih,a za zdravlje

ljudi smrtonosno opasnih slika gljiva.

Profesore nisam pogriješio niti jednom. Da sam slučajno po vašim navodima i

pogriješio, nisam proglasio niti jednu otrovnu gljivu jestivom i nikome nisam ugrozio

ţivot, dok vi to činite u svojoj Enciklopediji gljiva, a uporno odbijate popraviti grešku.

Ovo što ste ovdje iznijeli je jedino mjesto u knjizi na koje ste se mogli konkretno

osvrnuti. Prije tiskanja sve fotografije su provjerene na Institutu Ruđer Bošković, ali

idemo po redu po redu:

Redom; str. 111 Amanita echinocephala nije, već je to Amanita vittadini;

Fotografija je moja i to je Amanita echinocephala. Snimljena u Novigradu u studenom 2011.

Na osnovu koje morfološke osobine vidljive na fotografiji vi moţete reći da je to Amanita

vittadini, a gljivu niste drţali u ruci, niste vidjeli presjek itd.??? Pročitajte tekst opisa, ako se

on ne slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati. U vašoj Enciklopediji gljiva događa se više

puta nesklad teksta i slike.

str. 133 Amanita verna nije, već je to Amanita phalloides var. alba;

Konstatacija je plod vašeg (ne)praćenja novih taksona.

Amanita phalloides var. alba je sinonim Amanita phalloides str. 125 (Indeks fungorum)

dakle sasvim druga gljiva, a na slici je Amanita verna koja je provjerena mikroskopski.

str. 142 Boletus legaliae nije, već je to Boletus rhodoxanthus.

Fotografija je moja i to je Boletus legaliae . Gljiva provjerena mikroskopski. Pronađena je u

listopadu 2011. godine u neposrednoj blizini SB (sv.Petka). Koja je to morfološka osobina sa

fotke koja ukazuje na Boletus rhodoxanthus? Pročitajte tekst opisa, ako se on ne slaţe sa

fotografijom moţemo diskutirati. U vašoj Enciklopediji gljiva događa se više puta nesklad

teksta i slike..

Na str. 153, Clitocybe rivulosa i str. 156 Clitocybe phyllophila objavljena je dva puta ista

vrsta, ali sa dvije različite slike, međutim i jedna i druga slika pripadaju trećoj vrsti Clitocybe

dealbata.

Fotografija je nabavljena iz pouzdanog izvora i autorizirana. Gljiva provjerena mikroskopski.

Gljive roda Clitocybe teško se raspoznaju bez mikroskopa, a vi na osnovu fotografije iznosite

ovakve tvrdnje. Pročitajte tekst opisa, ako se on ne slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati.

U vašoj Enciklopediji gljiva to se događa nekoliko puta.

Nadalje, Gymnopus (kaţete trenutno ime???) hariolorum (otrovna) nije, već je to jestiva

Collybia dryophila;

Fotografija je moja. Gljiva je provjerena mikroskopski. Pročitajte tekst opisa, ako se on ne

slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati. U vašoj Enciklopediji gljiva događa se nekoliko

puta nesklad teksta i slike.

str. 214 Hebeloma sinapizans (otrovna) nije, već je to nejestiva Hebeloma crustuliniforme;

Fotografija je moja, snimljena krajem rujna u Grabovici pored SB. Gljiva je provjerena

mikroskopski. Pročitajte tekst opisa, ako se on ne slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati. U

vašoj Enciklopediji gljiva događa se nekoliko puta nesklad teksta i slike.

str. 235 Inocybe napipes nije, već je to Inocybe asterospora;

Fotografija je nabavljena iz pouzdanog izvora i autorizirana. Gljiva provjerena mikroskopski.

Gljive roda Inocybe teško se raspoznaju bez mikroskopa, a vi na osnovu fotografije iznosite

ovakve tvrdnje. Pročitajte tekst opisa, ako se on ne slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati.

U vašoj Enciklopediji gljiva to se događa nekoliko puta.

str. 258 Lepiota helveola (smrtonosna) nije, jer spomenuta ima trajan vjenčić itd, već je to

Lepiota subincarnata gljiva bez vrijednosti (sumnjiva);

Fotografija je nabavljena iz pouzdanog izvora i autorizirana. Gljiva provjerena mikroskopski.

Pročitajte tekst opisa, ako se on ne slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati. U vašoj

Enciklopediji gljiva događa se nekoliko puta.

str. 275 Paxillus involutus (otrovna) nije, već je to Paxillus filamentosus;

Apsolutno zlonamjerno i sami vidite da niste u pravu. Ovo je tipični Paxillus involutus.

str. 290 Russula foetens nije, već je to Russula illota.

Fotografija je nabavljena iz pouzdanog izvora i autorizirana. Gljiva provjerena mikroskopski.

Pročitajte tekst opisa, ako se on ne slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati. U vašo j

Enciklopediji gljiva to se događa nekoliko puta.

6. Brojne strukturne formule u vašoj knjizi su čista preslika, vi ih niste crtali (str. 81, 83, 84,

86, 90, 93, i.t.d), što pravnici zovu krađa autorskih prava, sa svim drugim odgovarajućim

konzekvencama.

Autorska formula je samo ona koja je objavljena jednom kao originalni izvor. Sve formule su

sadrţane u literaturi (170 različitih izvora) i ponavljaju se nekoliko puta u različitim

izvorima. Dakle, nemaju autorskih prava. Provjereno! Za svaki slučaj imam suprugu

odvjetnika.

7. Vi ste u svom osebujnom protu trovačkom razmišljanju „popljuvali“ i najveće gljivarske

autoritete (Fries, Moser, Cetto, Quelet, Singer, Kreisler, Pilat, Bon i.t.d) kada ste

„znanstveno“ konstatirali“ da je Tricholoma flavovirens (Pers. ex Fr.) Sund. str. 302 smrtno

otrovna vrsta. Vama očito nije poznato, da je sve otrov i da ništa nije otrov. Ako niste

znali, spomenuti i drugi sjajni mikološki klasici su umrli prirodnom smrću. Kako vidite, i

moja malenkost još uvijek diše punim plućima, premda godinama konzumiram zelenkastu

vitezovku (Tricholoma flavovirens) bez posljedica. Vi onako narcisoidno, mislite da je vaša

„mikološka“ znanost počela s vama i vašom knjigom.

U stvari 7. je stavka zbog koje ste napisali ovo pismo.

Ja nisam nikoga „popljuvao“ nego sam koristio najnoviju literaturu. David L. Hawksworth

2004. govori kako je tek 7% gljiva do danas otkriveno a očekuje se oko 1 500 000 vrsta.

Dakle , nove spoznaje o gljivama tek se očekuju. Svoju tvrdnju o Tricholoma flavovirens

utemeljio sam na slijedećim novijim znanstvenim radovima:

1. Deng, H, Yao, YJ.

Tricholoma equestre, the correct name for T. flavovirens (Agaricales).

Mycotaxon. 2005 94:325-9.

2. Chodorowski Z, Waldman W, Sein Anand J.

Acute poisoning with Tricholoma equestre.

Przegl Lek. 2002 59(4-5):386-7.

3. Nieminen P, Kärjä V, Mustonen AM.

Indications of hepatic and cardiac toxicity caused by subchronic Tricholoma flavovirens

consumption.

Food Chem Toxicol. 2008 46(2):781-6.

4. Sein Anand J, Chwaluk P.

Acute intoxication with Tricholoma equestre--clinical course.

Przegl Lek. 2010;67(8):617-8.

5. Anand JS, Chwaluk P, Sut M.

Acute poisoning with Tricholoma equestre.

Przegl Lek. 2009;66(6):339-40

6. Horn U. Prasa D. Roth C. Hentschel H. Acute poisoning with Tricholoma equestre as

consequence of simvastatin-mushroom interaction

7. Bedry R, Baudrimont I, Deffieux G, et al. (2001). "Wild-mushroom intoxication as a cause of

rhabdomyolysis". N. Engl. J. Med. 345 (11): 798–802

8. Saviuc, Phillippe; Danel, Vincent (2006). "New syndromes in mushroom poisoning".

Toxicological Review 25 (3): 199–209

Svi radovi su nastali u periodu od 2000. -2010. godine. To što vi ne koristite i ne ţelite

primiti nove znanstvene spoznaje, ne daje vam pravo, ma tko bili, druge okarakterizirati kao

„kaljuţa neznanja“.

8. U toj uvezanoj kaljuţi Toksikologije gljiva, niste nikoga uspjeli uvjeriti da stvarno i

poznate spomenutu „smrtonosnu“ gljivu (Tricholoma flavovirens) jer ste u impresumu te

knjige (osim sebe) naveli imena i prezimena još 9 autora slika. (Kakve to veze ima sa

predmetom stvari) Zanimljivo je da se između tih imena nalazi i ime vašeg uzoritog

„mikologa“ koji je ţelio biti i recenzent. Međutim, ispod 12 pogrešnih i drugih slika (neke su

pogubne) niste naveli i ime autora, što je moralna i znanstvena obveza svakog autora knjige.

Pogubna je Vaša tvrdnja da je smrtno otrovna Tricholoma flavovirens jestiva gljiva

izvrsne kakvoće. Ni vi u svojim knjigama niste naveli autore fotografija iako se na

popriličnom broju fotografija nalazite upravo vi. U mojoj knjizi autori fotografija su

predstavljeni na ovaj način. Većina fotografija je moja.

U knjizi ste osobito istaknuli, da se vaš veliki fond znanja najvećim dijelom zasniva na

Internetskim izvorima (77 navoda). Gospodine, na Internetu svatko moţe pisati gluposti ad

libitum, a korištenje podataka u znanstvene svrhe je nedopustivo.

Ništa nisam „osobito istaknuo“ što je opet apsolutno pogrešno i zlonamjerno. Zanemarili ste

170 znanstvenih radova i različitih knjiga. Nalaze se u poglavlju 11.Literatura na stranici 311.

Internet izvori su spomenuti zbog pristupa bazama podataka, a korištenje interneta je za one

koji se ne znaju sluţiti njime zaista „nedopustivo“.

To Vama očito nije poznato jer niste nikada napisali neki znanstveni rad, pa vaši „mikolozi“

koji znanstveno rade na proučavanju gljiva, neće vam zamjeriti.

Opet pogrešno profesore, napisao sam značajan broj znanstvenih i stručnih radova i poneku

knjigu, a u knjizi Toksikologiji gljiva citiram neke svoje radove. Nalaze se poglavlju

11.Literatura na stranici 315 pod rednim brojevima 76., 77., i 78.

Zanimljivo je gospodine Lukiću, da u vašoj biografiji navodite kako ste završili Poslije

diplomski studij Organske kemije na PMF-u u Zagrebu 1989. godine. Međutim, nigdje nisam

uspio pronaći podatak, niti se vi u biografiji hvalite da ste magistar znanosti.

Upravo tako, završio sam studij, ali zbog rata i smrti profesora nisam obranio magistarski

rad. Poslije me analitička tema iz kromatografije uopće nije interesirala, uostalom kao Vas

istarski pršuti.

To je vrlo čudnovato, jer u to vrijeme, nakon javne obrane magistarskog rada, titula Magistra

znanosti je bila Zakonom zagarantirana. Gospodine Lukiću, moja malenkost je stvarno

završila Poslije diplomski studij i obranila magistarski rad 1973.godine. Od tada imam i titulu

magistra znanosti, sa svim pravima koja su mi tada pripadala.

Konačno, gospodine Lukiću, predlaţem da ponovimo gradivo. Znanost o genetici je odavno

utvrdila, da stečeno svojstvo mrţnje i zavisti nije po Boţjoj volji genetski nasljedno. Zato

molim sve čitatelje da ne pomisle, kako sam i ja stekao to uţasavajuće svojstvo, pa da mrzim

bilo koga ili da sam nekome zavidan. Moju malenkost, koja nema WEB portal o svijetu

gljiva, zanima samo znanstvena istina. U tom smislu navodim, da sam do danas uredio i

recenzirao šest inozemnih knjiga sa engleskog, talijanskog i njemačkog jezika prevedenih

na hrvatski jezik i dvije knjige hrvatskog autora. Naţalost, debelu ţabokrečinu opasnih

slika i drugih izmišljotina u knjizi Toksikologija gljiva, ne moţe više nitko i nikada

ispraviti niti isprati u slapovima suza grupe „mikologa“ koja se znanstveno zabavlja

gljivama. Verba volant, scripta manent.

Poštovani profesore,

bilo bi jako dobro kada bi svoj rat sa Institutom Ruđer Bošković vodili na nekom drugom

terenu. Moja se knjiga izvrsno prodaje, a recenzije i različiti članci o knjizi su objavljene u

Šumarskom listu, Fondeku, Agroglasniku, Eko Hercegovini, i drugim tiskovinama.

Promocija je bila u 8 mjesta regije (Zagreb, Beograd, Sarajevo, Banja Luka, Karlovac,

Mrkonjić Grad, Kiseljak i Slavonski Brod) i u konačnici Akademiji nauka Bosne i

Hercegovine. Dobivam samo pohvale na novom pristupu problematici toksikologije gljiva.

Pripremam nove knjige, a imam i neke nove projekte.

Quod licet Iovi, non licet bovi. - Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu.

Ţelim Vam mnogo sreće i zdravlja u budućem ţivotu.

Zagreb, 3.siječnja 2013. Srdačno, Prof.dr.sc.Romano Boţac

Redoviti profesor u trajnom zvanju

U Slavonskom Brodu 29.siječnja 2013. godine

Srdačno Vaš

Tomislav Lukić

Na znanje:

Mikološko-gljivarski savez Hrvatske, svim Gljivarskim društvima i udrugama diljem

Hrvatske i drţavama Ex Jugoslavije, recenzentima knjige Toksikologija gljiva i Nakladniku

Gradska knjiţnica Slavonski Brod.

Na znanje :

Mikološko-gljivarski savez Hrvatske, svim Gljivarskim društvima i udrugama diljem

Hrvatske i drţavama Ex Jugoslavije, recenzentima knjige Toksikologija gljiva i Nakladniku

Gradska knjiţnica Slavonski Brod.

KRITIKA KNJIGE: ROMANO BOŢAC - ENCIKLOPEDIJA GLJIVA (I

TOM)

Kada se prisetim mojih gljivarskih početaka (1999.), ne mogu a da knjigu Gljive

naših krajeva, hrvatskog autora Romano Boţca, ne stavim na posebno i počasno mesto

među mojom gljivarskom literaturom. Tu Boščevu knjigu (doţivela četiri izdanja,

poslednje 1995.) bi ocenio kao gljivarski bukvar bivših jugoslovenskih prostora,

osamdesetih i devedesetih godina. Za prvi gljivarsko-mikološki korak u poznavanju

makromiceta potrebno je imati čvrst oslonac, što je ova knjiga svakako bila.

U međuvremenu, potrebno je bilo napraviti i drugi korak, radilo se puno na

terenu, a aktivnosti Gljivarskog društva Šumadije omogućile su mi da dođem u kontakt

sa mnogo više interesantnih vrsta gljiva, nego što bih to ikada sam mogao da postignem.

Okolnosti su zahtevale mnogo više dobre literature nego što je srpskohrvatsko govorno

područije to nudilo (Boţac, Foht, ...). U mom stručnom sazrevanju mnogo su mi

pomogli: R.Phillips, M.Jordan, T.Lessoe, G.Pace, J.Lamaison, J.Polese, E.Garnweidner,

a posebno: M.Moser, R.Courtecuisse, R.Pöder, R.Galli. Borba za više znanja, više

informacija, istraţivanja u laboratoriji i na terenu je neprestana. Ipak, kada sa police

uzmem Boščevih ″300 gljiva″ ruci bude nekako toplo.

Hebeloma crustuliniforme

Valjda je zato, ţelja da se zaviri u novo gljivarsko-mikološko delo ovog autora

bila sveprisutna. Godine 2005. u izdanju Školske knjige Zagreb, izašao je I tom

Enciklopedije gljiva, autora Romano Boţca (u nepoznatom tiraţu !?). Zajedno sa II

tomom, čiji se izlazak očekuje tokom 2007., opisom i slikom, bi bilo obuhvaćeno oko

2000 vrsta makromiceta. Kako je ovo, po rečima autora kapitalno (ţivotno) delo, u

srpske knjiţare stiglo sa ovogodišnjim Sajmom knjiga u Beogradu, poţurio sam da ga

kupim. Dilema je bila samo, kupiti ga za privatnu mikoteku ili za police Mikološkog

društva Šumadije, koje polako širi spisak naslova koji su na raspolaganju svim članovima

društva. Knjiga je kupljena i otišla je na police GDŠ-a.

U svom gljivarsko-mikološkom usavršavanju stekao sam nešto znanja o

makromicetama, a naročito o rodovima kao što su Boletus, Amanita, Russula,

Tricholoma, ... Ovom prilikom imam potrebu da podelim lične utiske o pomenutoj knjizi

sa čitaocima ovoga teksta.

U delu Enciklopedija gljiva (I tom) autor posle kratkog uvoda, slikom i rečju

predstavlja 740 vrsta gljiva, u svom prepoznatljivom i nepromenjenom stilu iz izdanja

Gljive naših krajeva. U ovom I tomu, prikazane gljive pripadaju porodicama

(sistematizacija po Moseru): Tricholomataceae, Amanitaceae, Agaricaceae,

Entolomataceae, Coprinaceae, Strophariaceae i Cortinariaceae (veći deo reda

Agaricales).

Paţljivim čitanjem knjige stekao sam utisak da se radi o prostom proširenju

knjige izdate pre 25 godina (I izdanje Gljive naših krajeva), pisanom istim stilom, na

istom stručnom nivou, korišćenjem mahom iste (delom još uvek dobre, a delom

prevaziđene) literature ali uz mnogo više grešaka, površnosti i omaški, što tehničkih što

stručnih. U ubeđenju sam da je autor, zarad dostizanja što većeg broja fotografisanih i

opisanih vrsta, osetno umanjio kvalitet otštampanog materijala.

Entoloma lividum

Zagrebimo po knjizi:

Isuviše je posebno prikazanih varijacija i formi pojedinih vrsta gljiva, koje se obično

pominju u komentarima osnovne vrste, a samo specijalno prikazuju posebno: od 740

prikazanih vrsta više od 80 čine forme i varijacije (pet posebno predstavljenih varijacija

gljive Tricholoma saponaceum, pet Amanita vaginata, četiri Agaricus xanthoderma, tri

Amanita gemmata, ...).

Značajan broj posebno prikazanih vrsta (ne varijacija), čak ni starija (novija posebno)

literatura ne priznaje kao posebne vrste: Macrolepiota umbonata i M.mastoidea (i po

Moser-u ovo su sinonimi, a posebna je zanimljivost što Boţac u knjizi Gljive naših

krajeva ove taksone takođe smatra sinonimima), Leucoagaricus leucothites i L.pudicus,

Entoloma bloxamii i E.madidum, Mycena pura i M.pseudopura (sinonimi po Moser-u),

Pholiota aurivella i P.adiposa, ...

Macrolepiot mastoidea

Zanimljivo da se neke posebno prikazane vrste kao što su Psathyrella hydrophila i

P.piluliformis (u svoj novijoj literaturi sinonimi), predstavljene, tako da je ova prva

jestiva i lekovita, a druga otrovna!?

Tehničke greške prilično bodu oči: strana 26, prikazani otisak spora Amanita pantherina

(reč je verovatno o Agaricus sp.). Ista strana, otisak spora Cortinarius alboviolaceus (reč

je o nekoj rupičarki). Na stranama 456 i 528 prikazana je ista gljiva (Leucopaxillus

giganteus) i to pod dva različita domaća (hrvatska) naziva. Na strani 251 u napomeni za

vrstu Hebeloma crustuliniforme se kaţe da je slična vrsta H.sinapizans mnogo veća, a

kada se pogledaju date dimenzije šešira, manja gljiva je dimenzija 5-15cm, a veća 5-

12cm !?

Javljaju se značajne stručne nedoumice: na strani 152 prikazana je vrsta Agaricus

xanthoderma var.lepiotoides, a ako se pogleda knjiga istog autora, Gljive naših krajeva,

vidi se da je iskorišćena ista fotografija koja je u prethodnoj knjizi imala naslov

A.xanthoderma !? Da dilema bude veća ista gljiva (ista fotografija) ima u dve knjige

različite dimenzije spora !? Dalje, na strani 478 prikazana je vrsta Tricholoma orirubens

var.basirubens, a u knjizi Gljive naših krajeva ista fotografija je potpisana kao

Tricholoma orirubens. U Enciklopediji pomenuta vrsta nosi drugu fotografiju !? Na

stranici 94 prikazana je gljiva Lepiota perplexa, a za njeno predstavljanje iskorišćena je

fotografija koja je u Gljive naših krajeva potpisana kao Lepiota acutesquamosa. U

Enciklopediji za pomenutu gljivu istaknuta je nova fotografija koja predstavlja

morfološki značajno različitu gljivu. Ista fotografija, pa samim tim i ista gljiva

(L.perplexa po novom) ima sasvim različite dimenzije spora u dve knjige, Gljive naših

krajeva – 5-8x2-4μm, Enciklopedija gljiva – 4,5-6,5x3-4 μm. Logična je pretpostavka da

dimenzije spora ovih gljive nisu ni merene već su prosto spajani opisi sa

″odgovarajućom″ fotografijom. Ţelim da verujem da ovakvih spajanja u knjizi nema

isuviše.

Amanita beckeri

Mnogi podaci u knjizi nisu u skladu sa savremenom literaturom, a i nekim

činjenicama: vrsta Tricholoma flavovirens je u knjizi navedena kao gljiva izvrsnog

kvaliteta. U Evropi je ova gljiva skinuta sa spiska jestivih, još kada su devedesetih godina

(od 1992. do 2000.) u Francuskoj zabeleţeni smrtni slučajevi posle konzumiranja velikih

količina ove gljive. Vrsta Lyophyllum connatum se navodi kao gljiva vrhunskog

kvaliteta, a potom se komentariše da je moţda i štetna (savremena literatura nigde ne

navodi ovu gljivu kao jestivu). Vrsta Agaricus bohusii po knjizi dostiţe dimenzije šešira

do 10 cm. Retko da sam našao primerke ove gljive ispod 10 cm, a mogu da dostignu i 30

cm u prečniku. Gljiva Agaricus arvensis po knjizi dostiţe dimenzije 5-8 cm. Nigde ne

mogu da nađem u literaturi tako minorne dimenzije za konjsku rudnjaču (po Moseru,

A.arvensis dostiţe 20 cm u prečniku). Jako puno mesta u knjizi stvara slične nedoumice.

Ima podataka koji su u velikoj (čak opasnoj) suprotnosti sa meni dostupnom literaturom i

iskustvom: Entoloma lividum (strana 346) je opisana kao gljiva sa gustim i u prvo vreme

bledim listićima, kao i sa često nakaradno zadebljanim stručkom. Ovo je upravo deo

opisa gljive Clitocybe nebularis, a otrovna E.lividum ima retke listiće koji su u prvo

vreme mlečno ţuti, a nakaradno zadebljan stručak sam do sada primetio i u literaturi

našao samo za C.nebularis. Na strani 262 dat je opis i fotografija gljive Cortinarius

albidus ssp. europaeus Moser, čiji je stručak, na fotografiji izduţen i šiljato se završava.

Po samom autoru ove vrste Moser-u, ova gljiva ima odsečeno zadebljanu bulbu !? Na

strani 348 se na fotografiji gljive Entoloma rhodopolium jasno vidi da ima

karakteristično ulegnuće na centru šešira, što je karakteristika podroda Leptonia, a

sigurno ne ove gljive (podrod Entoloma), koja čak ima blago uzdignut centralni deo

šešira (u bilo kojoj literaturi).

Pojedine fotografije gljiva su van svakog komentara (strana 234, vrsta Bolbitius

variicolor). Nadam se da je identifikacija rađena na nekim drugim primercima.

Postoje gljive koje se retko ili nikako ne pojavljuju u literaturi dvadesetog i tekućeg veka.

Takve su gljive Lyophyllum tumulosum ili Tricholoma goniospermum. Kada se uzme u

obzir kako su formirani taksoni u devetnaestom veku, logično je da se takve vrste

pomenu eventualno samo u napomenama. Za vrstu T.goniospermum stoji da raste u

velikim skupinama i da je izuzetna, jestiva gljiva. U monografiji Tricholoma, Roberto

Galli (profesor mikologije na Milanskom univerzitetu) ova gljiva se pominje samo u

istoriografiji (T.goniospermum Bresadola 1881.:p. 6, pl. 109.). Drago mi je da "raste u

velikim skupinama" u Hrvatskoj.

Agaricus albertii

Ţeleo bih da posebnu paţnju u ovoj kritici posvetim opisima roda Amanita:

Na strani 51 u opisu vrste A.phalloides var. alba date su dimenzije spora 8-10x7,8 μm.

Reč je o očiglednoj nepaţnji.

Redosled vrsta roda Amanita nema nikakvog reda predstavljanja po dobro poznatim

podrodovima Amanita, Amanitaria, Amidella, ..., sekcijama Vaginatae, Inauratae,

Validae, Mappae, ..., pa tako jedna za drugom predstavljaju se vrste A.verna (podrod

Amanitina, sekcija Phalloideae), A.ovoidea (podrod Amidella), A.citrina (podrod

Amanitina, sekcija Mappae).

Na strani 60 u opisu vrste A.aureola se kaţe da gljiva ima crveni šešir, što se kosi sa

podacima u literaturi (Courtecuisse, Galli) da gljiva ima isključivo narandţasti šešir.

Na stranama 63-65, opisana je gljiva A.gemmata i njena forma A.gemmata fo.amici. U

monografiji za rod Amanita (A.Galli) navedena forma je primetno veća od osnovne vrste

a miskroskopske odlike su gotovo identične (veličina spora). U Enciklopediji gljiva,

A.gemmata fo.amici je manja od osnovne verzije, a spore se izrazito razlikuju (A.g. 7-

12x7-9, fo. amici 10-14x5-7)!?

Na strani 73 u napomeni za gljivu A.battarae se kaţe da vrsta A.beckeri ima venčić na

stručku (!?) što je netačno. Opšte je poznata činjenica u novijoj stručnoj literaturi da

gljiva A.beckeri ima okersmeđi šešir i karakterističnu strelastu šaru na dršci, što navodi i

sam Boţac. Međutim, i pored najbolje volje, nemoguće je spojiti priloţenu fotografiju sa

datim opisom.

Više priloţenih fotografija se ne podudara sa dostupnim karakteristikama

opisanih vrsta (monografija A.Galli,...): pored priloţenih 5 varijacija vrste A.vaginata

osnovna verzija (strana 70), koja treba da poseduje svetlosivu boju šešira, liči na tipičnu

A.fulva. Da gljiva stvarno podseća na A.fulva potvrđuje i sam autor pošto u knjizi Gljive

naših krajeva, ovoj fotografiji i dodeljuje to ime !? Na strani 54 prestavljena

A.echinocephala mnogo više podseća na A.strobiliformis, a na strani 66, pomenuta

A.strobiliformis ima jake smeđe tonove po šeširu, što u literaturi nije zabeleţeno. Na

strani 76 slika za A.magnivolvata u stvari neodoljivo podseća na A.pahyvolvata, a na

strani 78 fotografija kojom se predstavlja A.submembranacea (koja ima maslinastosmeđ

šešir bez izraţenenog središnjeg ispupčenja), jako vuče na vrstu A.spadicea (monografija

roda Amanita, A.Galli), kojoj je osnovna makroskopska karakteristika, tamnosmeđ

klobuk i izraţeno središnje ispupčenje na šeširu.

Jasno, kako mnogi detalji u sferi mikologije nisu precizno definisani i još dugo

neće, ostaje mogućnost da se iskazi u literaturi, koji se čine suprotnim, pribliţe (na

zadovoljstvo suprotstavljenih mikologa), pa neću navoditi mnogobrojne sitnije

nedoumice (prema mom mišljenju).

U svakom slučaju, sadrţaj ove knjige je za poštovanje, ali moram da kaţem da

sam od I toma kapitalnog dela Romana Boţca očekivao znatno, znatno više.

Prof.dr.Nebojša Lukić