Svjetonazori

SVJETONAZOR(I)SVJETONAZOR(I)DEIZAM DEIZAM TEIZAM TEIZAM

NATURALIZAMNATURALIZAMNIHILIZAMNIHILIZAM

EGZISTENCIJALIZAM EGZISTENCIJALIZAM ISTOČNJAČKI PANTEISTIČKI MONIZAM ISTOČNJAČKI PANTEISTIČKI MONIZAM

NEW AGE/NOVO DOBANEW AGE/NOVO DOBA POSTMODERNIZAMPOSTMODERNIZAM

Marijana Kolednjak, prof.

[email protected]

"Čovjek je samo trska,

najslabija u prirodi,

ali to je trska koja misli."

Blaise Pascal (1623 – 1662)

Što je svjetonazor?

→zbir pretpostavki (koje mogu biti istinite, djelomične istinite ili potpuno neistinite)

→kojih se držimo (svjesno ili podsvjesno, dosljedno ili nedosljedno)

→o temeljnom ustrojstvu našeg svijeta

Sedam temeljnih pitanja kroz koje ćemo promatrati svaki navedeni svjetonazor:

1) Što je prvobitna /prava/ stvarnost?2) Kakva je priroda vanjske stvarnosti /što

znači svijet oko nas/?3) Što je ljudsko biće?4) Što se događa kad netko umre?5) Zašto je uopće moguće nešto znati?6) Kako razlikujemo dobro od zla?7) Kakvo je značenje ljudske povijesti?

TEIZAMTEIZAM

vjerovanje u Boga kao najviše biće, stvoritelja svijeta koji se nalazi

izvan njega i njime upravlja

DEIZAMDEIZAM

učenje prema kojem izvan spoznatljivoga svijeta postoji Bog

koji je stvorio svijet po svojim zakonima, ali ne sudjeluje u razvoju i povijesti svog djela

NATURALIZAMNATURALIZAM

oznaka filozofskih pravaca koji ne priznaju postojanje nikakve stvarnosti osim prirode. Priroda se uzima kao

osnova i bit svega držeći da ne postoji ništa izvan prirode i njezinih

uzročno posljedičnih odnosa. Ne priznaje ostale zakone osim onih

materijalnih (fizičkih).

MARKSIZAMMARKSIZAM

naziv za zajedničku nauku K. Marxa i F. Engelsa, kao i pokrete i

misaone pravce koji se na njih pozivaju

NIHILIZAMNIHILIZAM

Radikalno odbijanje vrijednosti,

smisla i želje.

Friedrich Nietzsce

(1844 – 1900)

EGZISTENCIJALIZAMEGZISTENCIJALIZAM

pojam se počinje koristiti oko godine 1930. kako bi se označio filozofski

i kulturni pravac između dva svjetska rata;

središte zanimanja mu je ljudska egzistencija

ISTOČNJAČKI PANTEISTIČKI MONIZAMISTOČNJAČKI PANTEISTIČKI MONIZAM

PANTEIZAM

učenje u kojem se priroda promatra kao očitovanje božanstva jer je Bog sve što

postoji

MONIZAM

stav koji sve pojave svodi na samo jedan jedinstveni duhovni ili materijalni princip

NEW AGE / NOVO DOBANEW AGE / NOVO DOBA

Duhovni i društveni pokret koji nema čvrsto određena stajališta ni programe, nema ni

posebnu, jedinstvenu organizaciju ni vodstvo, ali njegove sljedbenike povezuje protivljenje vladajućem materijalističkom i utilitaristiškom svjetonazoru i dogmatskim

religijskim shvaćanjima

POSTMODERNIZAMPOSTMODERNIZAM

duhovni i umjetnički pravac s kraja 20. st.; otpor ustanovljenim autoritetima

avangarde i modernizma, otklon od njih; pravac koji objašnjava prilike i stanje u kojem nestaju ideje prosvjetiteljstva,

idealizma i marksizma koji su nastojali dati jedinstveno tumačenje stvarnosti i provesti

opću emancipaciju čovjeka

TEIZAM TEIZAM →→ KRŠĆANSKI TEIZAM KRŠĆANSKI TEIZAM

Bog je beskonačan i osoban (trojstven) i sveprisutan,

sveznajuć, suveren i dobar

KRŠĆANSKI TEIZAMKRŠĆANSKI TEIZAM

Bog je stvorio svemir ex nihilo

(iz ničega) kako bi djelovao jednoobraznošću prirodnih zakona

u otvorenom sustavu. Bog je ishodište svega drugog –

Njegovom Riječju nastaje svemir (Post)


- jednoobraznost prirodnih zakona znači da svemir nije stvoren da bude

kaotičan (Iz 45, 18-19)


- otvoreni sustav znači da nije programiran. Svaki postupak svakog

od nas, svaka odluka o kretanju jednim putem umjesto drugim mijenja

odnosno „stvara“ našu budućnost.


Ljudska bića stvorena su na sliku Božju pa stoga posjeduju

osobnost, inteligenciju, moralnost, društvena su i kreativna


Smrt svake osobe je ili ulazak u život s Bogom i njegovim narodom

ili ulazak u vječnu odvojenost od njega.


Ljudska bića mogu poznavati i svijet oko sebe i samoga Boga zato što je Bog u njih ugradio sposobnost za to i zato što On uzima aktivnu

ulogu pri općenju s njima.


Etika je transcendentna i temelji se na karakteru Boga kao dobroga

(svetog i punog ljubavi).

Stvoreni smo na Božju sliku i u biti smo moralna bića, no naš je osjećaj za

moralno narušen padom.


ETIKAfilozofska disciplina čiji je objekt

proučavanja ljudsko djelovanje i norme po kojima se usklađuje ili bi se moralo

usklađivati. Pojam uvodi Aristotel. Uključuje sve ljudske odrednice i

vrijednosti koje se mogu odnositi na ljudsku volju i djelovanje. U užem smislu etika je sinonim moralu.


TRANSCENDENTAN

oznaka za sve što

nadilazi iskustvenu spoznaju, ono što se

nalazi izvan osjetilnog spoznajnog svijeta;

natprirodno, nadosjetno, nadiskustveno


Povijest je linearan, znakovit slijed događaja koji vode prema

ispunjenju Božje namjere za čovječanstvo.


- to da je povijest linearna znači da su postupci ljudi – ma kako zbunjujuće i

kaotično izgledali – svejedno dio znakovita niza koji ima početak,

sredinu i kraj.


Počiva na poimanju Boga jer drži kako iz Boga sve proizlazi.

On je Onaj Koji Jest.


→ Božja veličina središnje je načelo kršćanskog teizma. ←

DEIZAMDEIZAM

učenje prema kojem izvan spoznatljivoga svijeta postoji Bog

koji je stvorio svijet po svojim zakonima, ali ne sudjeluje u razvoju i povijesti svog djela

DEIZAMDEIZAM

niječe da se Boga može spoznati otkrivenjem kao i posebnim činima

Božjeg samoizražavanja

(u Pismu ili Utjelovljenju).Odbacuje Pismo kao autoritet i

dopušta jedino primjenu ljudskog razuma.

DEIZAMDEIZAM

Bog je trascendentna sila ili energija, Prvobitni Pokretač ili Prvi

Uzrok. NE brine o svojem stvorenju; prema njemu nema

nikakav “osoban” odnos.

DEIZAMDEIZAM

Bog je reduciran – počinje gubiti svoju osobnost iako ostaje

Stvoritelj i prema tome odražavatelj svemira.

DEIZAMDEIZAM

Svemir koji je Bog stvorio predodređen je zato što je stvoren

kao zatvoren sustav uzročno-posljedičnih odnosa; nikakvo čudo

nije moguće!!!

DEIZAMDEIZAM

Sustav svemira zatvoren je u dva smisla:

1. zatvoren je tako da ga Bog ne može preurediti jer ga on više „ne zanima“.

2. svemir je zatvoren za preuređivanje čovjeka (poput satnog mehanizma).

DEIZAMDEIZAM

Ljudska bića su dio satnog mehanizma svemira.

Ljudska su bića osobe.

Svaki od nas ima svijest o sebi i barem na prvi pogled sposobnost

samoopredjeljenja.

DEIZAMDEIZAM

Ljudska bića posjeduju inteligenciju (nedvojbeno naglašavaju ljudski

razum), osjećaj za moral (veoma ih zanima etika), sposobnost za

druženje i kreativnost. Ali sve to nije utemeljeno u Božjem karakteru. Ima neku vrstu neovisne prirode baš

kao i svemir.

DEIZAMDEIZAM

Ljudska bića izgubila su sposobnost da značajno djeluju!!!

↓↓

jedan od najvećih problema deizma

DEIZAMDEIZAM

Više mogućih odgovora o životu nakon smrti:

- oni koji vjeruju u zagrobni život odnosno vjeruju da se životna

energija čovjeka ne može uništiti

- oni koji vjeruju da je smrt definitivan kraj čoveka

→ većina tvrdi da se nada životu poslije smrti

DEIZAMDEIZAM

Etika: svemir je normalan pa prema tome otkriva što je dobro.

Bog, koji je svemoćni stvoritelj, postaje odgovoran za sve što je

takvo kakvo jest.

DEIZAMDEIZAM

→ Sve što postoji je dobro! ←

POPLAVE

RATOVANJE

GLAD

POŽARI

SUŠA

DEIZAMDEIZAM

→ Ako je sve što postoji dobro onda zlo ne postoji! Dobro se ne može razlučiti od zla. Bez sposobnosti

razlikovanja ne može biti ni dobrog, ni zla:

Etika nestaje!!! ←

DEIZAMDEIZAM

Povijest je linearna jer je kretanje svemira određeno pri stvaranju.

Boga muškarci i žene uopće ne zanimaju.

DEIZAMDEIZAM

Deizam je u povijesti vladao intelektualnim svijetom

Francuske i Engleske od kasnog 17. do prve polovice 18. st.

(kratko!). Prethodio mu je teizam, a naslijedio ga je...


Bog potpuno prestaje postojatiMaterija je vječna i ona je sve što postoji. Bog ne postoji. Kozmos je

sve što postoji, što je ikad postojalo i što će ikad postojati.


Postoji samo materija!


Svemir postoji kao jednoobraznost uzročno-posljedičnih odnosa u

zatvorenom sustavu.

Svemir nije otvoren za preuređivanje.


Ljudska su bića složeni „strojevi“.

Mi kao ljudska bića dio smo svemira.

Mi smo materija i samo materija!

Zakoni koji se odnose na materiju odnose se i na nas.


Naglašavajući našu ljudskost (našu različitost od ostatka svemira) naturalist nalazi osnovicu za vrednovanje jer se smatra da

inteligencija, kulturna profinjenost, osjećaj dobrog i lošeg nisu samo ljudska razlikovna obilježja već i

ono što nas čini vrijednima.


Smrt je ugasnuće osobnosti i individualnosti.

Kad se materija ugrađena u pojedinca smrću dezorganizira

osoba nestane.


Povijest je linearan tok događaja povezanih uzročno-posljedičnom vezom, ali bez neke sveobuhvatne

svrhe.


Etika se odnosi samo na ljudska bića.

Vrijednosti je stvorio čovjek,

a ne Bog!


Etika je NEOVISNA i OVISI O SITUACIJI! Svi ljudi imaju osjećaj za moralne

vrijednosti.

On dolazi od intuicije, od autoriteta ili od konvencije.

NATURALIZAM U PRAKSINATURALIZAM U PRAKSI

MARKSIZAM

Čovjek je najviše biće za čovjeka

Karl Marx

(1818 – 1883)

MARKSIZAMMARKSIZAM

Svi oblici marksizma potječu iz radova Karla Marxa,

a on se najbolje može shvatiti kao neka vrsta humanista.

MARKSIZAMMARKSIZAM

Teoretski marksizam bi trebao koristiti radnicima i omogućiti im da zadobiju

ekonomsku kontrolu nad svojim životom.

A u stvarnosti je kruta birokracija života pod komunizmom dovela do ekonomske stagnacije i gubitka osobne slobode.

MARKSIZAMMARKSIZAM

Marx svoj humanizam zahvaljuje susretu s

dvojicom poznatih filozofa 19. st. Bili su to Georg Wilhelm Friedrich Hegel

(1770 – 1830)

i

Ludwig Feuerbach

(1804 – 1872)

MARKSIZAMMARKSIZAM

→ Hegelova je filozofija bila jedan oblik idealizma koji je poučavao da Bog ili

„apsolutni duh“ nije neko biće različito od svijeta već stvarnost koja se

progresivno ostvaruje u svijetu oko nas. Taj je proces dijalektički – odvija se kroz sukobe pri čemu se iz sukoba

javlja još više ostvarenje duha.

MARKSIZAMMARKSIZAM

IDEALIZAM

životni stav po kojem čovjek svoje djelovanje usmjerava prema višim ciljevima etike, ideologije, nacije,

religije

MARKSIZAMMARKSIZAM

Ljudsko društvo je za Hegela bilo najveće sredstvo izraza duha.

MARKSIZAMMARKSIZAM

→ Feuerbach je bio materijalist poznat po svojoj tvrdnji da su

ljudska bića „ono što jedu“,

a da je religija ljudska izmišljotina.

MARKSIZAMMARKSIZAM

Za Feuerbacha Bog je projekcija naših ljudskih potencijala, izraz naših neostvarenih ideala. Religija ima pogubno djelovanje jer tek što

izmislimo Boga mi se posvećujemo tome da udovoljimo vlastitoj,

zamišljenoj konstrukciji umjesto da radimo na prevladavanju nedostataka

koji su, prije svega, i doveli do te izmišljotine.

MARKSIZAMMARKSIZAM

Marx prihvaća Feuerbachovu kritiku religije pa je tako ateizam do danas

ostao sastavnim dijelom većine varijanti marksizma.

MARKSIZAMMARKSIZAM

ATEIZAM

odricanje od religije i vjerovanja koja iz nje proizlaze; objašnjavanje

ukupnog materijalnog i duhovnog svijeta bez nadnaravnog bića

MARKSIZAMMARKSIZAM

Marx sebe naziva materijalistom jer ne prihvaća ideju kako su ljudska

bića ili svemir nadnaravnog podrijetla.

MARKSIZAMMARKSIZAM

Privatno vlasništvo je nepoznato – vlada neka vrsta komunizma u

kojem se pojedinci poistovjećuju sa zajednicom u cjelini.

MARKSIZAMMARKSIZAM

Novo besklasno društvo koje će doći omogućit će pojam onoga što marksisti

nazivaju „novim socijalističkim čovjekom“. Ljudi će, navodno, postati

manje individualisti i suparnički raspoloženi, skloniji pronalaženju samoispunjenja u tome da rade za

dobro drugih.

MARKSIZAMMARKSIZAM

Marx je duboko shvaćao ljudsku potrebu za pravom zajednicom i za

ispunjenjem u radu.

MARKSIZAMMARKSIZAM

PROBLEM: Kako je teorija koja se čini tako odanom humanističkome oslobođenju mogla proizvesti

takvu dehumanizaciju i tlačenje kao u staljinizmu?

MARKSIZAMMARKSIZAM

(I) Ranjivost ovog svjetonazora je i Marxovom uvjerenje kako se ljudska povijest kreće prema

savršenom društvu.

MARKSIZAMMARKSIZAM

(II) Kao naturalist Marx moralnost smatra jednostavno proizvodom

ljudske kulture. Nema transcendentnih vrijednosti koje bi

se mogle uzeti kao temelj za kritičku procjenu kulture.

MARKSIZAMMARKSIZAM

(III) Za Marxa ljudska su bića u osnovi samonastala – mi sami

sebe stvaramo kroz rad. Lakomost, suparništvo i zavist javljaju se

zbog društvenih podjela i siromaštva: savršeno će društvo

biti bez tih zala!


→ Naturalizam pretpostavlja da ne postoje ni Bog, ni duh, ni život

poslije smrti.

On ljude vidi kao tvorce vrijednosti.

NIHILIZAMNIHILIZAM

Radikalno odbijanje vrijednosti,

smisla i želje.

Friedrich Nietzsce

(1844 – 1900)

NIHILIZAMNIHILIZAM

nijekanje filozofije,

nijekanje mogućnosti spoznaje,

nijekanje da je išta vrijedno

NIHILIZAMNIHILIZAM

Nijedna tvrdnja nema vrijednosti

Ništa nema značenja!

NIHILIZAMNIHILIZAM

Događaji se zbivaju u svemiru zato što su se i drugi zbivali. Drugim

riječima, sadašnjost mora uzrokovati budućnost koja će

zatim morati uzrokovati slijedeću budućnost itd.

NIHILIZAMNIHILIZAM

Ljudska su bića svjesni strojevi bez sposobnosti da utječu na vlastitu

sudbinu ili učine bilo što značajno. Prema tome, ljudska su bića (kao

vrijedna bića) mrtva.

Čovjek je nastao slučajno.

NIHILIZAMNIHILIZAM

Čovjek nije slobodno odabrao svoje posebno genetičko ustrojstvo ili svoju

prvobitnu obiteljsku okolinu.

Kad sam se upitao jesam li slobodan slobodno postupati već sam bio tako oblikovan prirodom i odgojem da je i

sama činjenica što mi je to pitanje palo na pamet bila određena.

NIHILIZAMNIHILIZAM

Ljudsko je biće običan stroj / igračka – složena, vrlo složena igračka –

ali igračka!!!

NIHILIZAMNIHILIZAM

→ završavamo u potpunom očaju jer nikad ne možemo vidjeti sebe,

svijet i druge ljude kao značajne na bilo koji način ←

NIHILIZAMNIHILIZAM

Nihilizam kod nihilista uzrokuje teške psihološke probleme. Ljudi s njim ne mogu živjeti jer on niječe samu srž onoga za čim žudi njihovo biće –

značenje, vrijednosti, značaj, dostojanstvo, vrijednost čovjeka.

EGZISTENCIJALIZAMEGZISTENCIJALIZAM

→ Odgovor je na nihilizam! Dva su osnovna oblika egzistencijalizma:

• ATEISTIČKI EGZISTENCIJALIZAM – nadovezuje se na naturalizam

• TEISTIČKI EGZISTENCIJALIZAM – vezan za teizam

ATEISTIČKI EGZISTENCIJALIZAMATEISTIČKI EGZISTENCIJALIZAM

Prihvaća sve tvrdnje naturalizma:a. Materija postoji vječno; Bog ne postoji

b.Svemir postoji kao jednoobraznost prirodnih uzroka u zatvorenom sustavu

c.Povijest je linearni tijek događaja povezanih uzročno-posljedičnom svezom bez neke sveobuhvatne svrhe

d.Etika se odnosi samo na ljudska bića


Svemir se sastoji isključivo od materije, ali ljudskim se bićima

stvarnost pojavljuje u dva oblika – subjektivnom i objektivnom


→ objektivan svijet – svijet materijalnog, nepromijenjivih zakona, uzročno-posljedičnih odnosa

→ subjektivan svijet – svijet uma, savjesti, svijesti, slobode i stabilnosti


Ljudska su bića jedina čije postojanje prethodi njihovoj biti, ljudi sebe čine onakvima kakvi

jesu.


Svaki je čovjek potpuno slobodan glede svoje prirode i sudbine.

Možemo misliti, zamišljati, sanjati, projicirati vizije, razmatrati,

umovati, izmišljati. Svatko je od nas kralj u vlastitom

subjektivnom svijetu.


Izvanredno načinje i strogo organiziran objektivan svijet stoji

iznad i nasuprot ljudskih bića i čini se apsurdnim.


Dok stvaramo sebe oblikujući vlastitu subjektivnost objektivni nam se

svijet čini apsurdnim. On nam ne odgovara. Mi smo slobodni tako

dugo dok smo subjekti. Kad umremo svatko od nas postaje samo objekt

među drugim objektima.


Živimo iz napetosti između ljubavi prema životu i sigurnosti

da ćemo umrijeti.


Shvaćajući potpuno apsurdnost objektivnog svijeta i

suprotstavljena njemu autentična se osoba mora pobuniti i stvoriti

vrijednost.


Osoba koja živi autentično postojanje je ona koja stalno održava svijest o apsurdnosti

svemira, ali koja se buni protiv te apsurdnosti i stvara značenje.


ETIKA: dobar je postupak svaki svjesno odabran postupak.

J. P. Sartre kaže kako mi uvijek biramo dobro!


Dobrota je u subjektivnosti; ona se ne mjeri standardima izvan

ljudskih dimenzija pojedinca


→ smještanje moralnosti u subjektivnost svakog pojedinca

vodi nesposobnosti da se moralan postupak razlikuje od

nemoralnoga


Ateistički egzistencijalizam završava u solipsizmu!

SOLIPSIZAM

učenje po kojem postoji jedino subjektivno ja, te se sve drugi i svi

drugi nalaze u njemu i njegovoj svijesti

TEISTIČKI EGZISTENCIJALIZAMTEISTIČKI EGZISTENCIJALIZAM

Prihvaća pretpostavke teizmateizma:

a.Bog je beskonačan i osoban (Trojedan) b.Ljudska bića stvorena su na Božju slikuc.Bog je stvorio svemir iz ničegad.Za ljudska bića smrt je ili uzlazak u život s

Bogom i njegovim narodom ili život zauvijek odvojen od Boga

e.Etika je transcendentna i zasnovana na Božjem karakteru


Ljudska bića osobna su ljudska bića koja se, kad dođu k punoj svijeti,

nađu u otuđenom svemiru; postoji li Bog ili ne teško je pitanje koje treba riješiti ne

pomoću razuma već

pomoću vjere


Teistički egzistencijalizam NE POČINJE OD BOGA – to je

njegova najveća značajna razlika u odnosu prema teizmu!


Teistički egzistencijalizam dolazi do istog zaključka, ali počinje drugdje:

polazište je sigurnost u moje postojanje, vlastita svijet, vlastita sposobnost samoopredjeljenja.


Čovjekova

osobnost

je vrijedna


Znanje je subjektivnost.

Ljudski um je stvoren na sliku Božjeg uma pa prema tome, iako

je naš um ograničen, nije sposoban obuhvatiti cjelokupno znanje, no ipak može razabrati

neke istine.


Povijest je kao zapis događaja nesigurna i nevažna, ali je ona

kao model ili tip ili mit koji treba učiniti prisutnim i

živjeti je od najveće važnosti.


Teistički je egzistencijalizam proizašao od Kierkegaarda kao

reakcija na mrtvi teizam, okrenuo se subjektivizmu, izdigao je

religiju iz povijesti i usredotočio pozornost na unutrašnje

značenje.


Ateistički je egzistencijalizam pritekao u pomoć s J. P. Sartreom

i A. Camusom kao odgovor na nihilizam i svođenje ljudi na

beznačajne zupčanike u svemirskome stroju.

ISTOČNJAČKI PANTEISTIČKI ISTOČNJAČKI PANTEISTIČKI MONIZAMMONIZAM

PANTEISTIČKI MONIZAM

istočnjački svjetonazor koji je na Zapadu najpopularniji

Razlikuje se od drugih istočnjačkih svjetonazora po svojem monizmu

(shvaćanju da se stvarnost sastoji od jednog jedinog neosobnog elementa)


Atman je brahman

što znači da je duša svakog čovjeka duša svemira

Svaka je osoba, u istočnjačkom smislu, Bog!

Bog je u panteističkom smislu jedan, beskonačan i neosoban


ATMANATMAN

je besmrtno počelo osobe i trebaje besmrtno počelo osobe i treba

ga spoznati za oslobođenje odga spoznati za oslobođenje od

smrtnostismrtnosti


Neke su stvari više jedno od drugih

→ stvarnost je hijerarhija pojavnosti

→ čista i obična materija (kamen) je najmanje stvarna; zatim dolaze biljke, pa

životinje i naposljetku ljudi


Mnogi (ako ne i svi) putovi vode u Jedno

Shvatiti jedinstvenost s Jednim nije pitanje vjerovanja nego tehnike, a čak se i tehnike

razlikuju

(ponavljanje mantre, mandala, beskonačna molitva ili djela poslušnosti)


Atman, naše ja, ima četiri stanja:

1. budni život svijesti

2. sanjajući život svijesti

3. spavajući život tihe svijesti (dubok san; osoba nema ni želja, ni snova)

4. atman u čistome stanju: probuđeni život najviše svijesti


Spoznati svoju sjedinjenost sa svemirom znači nadići osobnost

Ljudska su bića u svojem najistinskijem, najpunijem biću neosobna!


Ostvariti sjedinjenost sa svemirom znači nadići znanje

Drugim riječima, BITI znači ne znati!


Ostvariti jedinstvo sa svemirom znači vinuti se izvan okvira dobra i zla

→ svemir je savršen u svakom trenutku


Smrt je kraj pojedinačnoga osobnoga postojanja, ali ona ne mijenja ništa

bitno u prirodi pojedinca

Smrt čovjeka označava kraj osobnog utjelovljenja atmana; ona znači kraj osobe.

Ali je duša, atman, neuništiva. Kad se atman ponovno inkarnira on postaje nova osoba.


U očima Istočnjaka osoban i pojedinačan život prividan je. Vrijedan je samo atman. Tako smrt nije strašna stvar jer njome ne

nestaje ništa vrijedno.

Sve što je vrijedno je vječno!


Ostvariti sjedinjenost s Jednim znači vinuti se izvan vremena

Vrijeme je nestvarno. Povijest je ciklička. Vrijeme se kreće u krug – povijest je privid


↓↓↓↓

stvarno je

samo apsolutno

i

svenadilazeće

↑↑↑↑↑↑


Postao je popularan tijekom 80-ih godina 20.st., a javio se kao reakcija na sve veću

duhovnu i moralnu krizu suvremene zapadne civilizacije.

N. A. nema neku jasno definiranu i koherentnu filozofiju, no sljedbenike

povezuje zajednički svjetonazor.


N. A. niječe postojanje transcendentnog Boga. Postoji samo zatvoren svemir.

Uzima ponešto od svakog raširenijeg svjetonazora.


Promiče vjerovanje da je izvor svega postojanja neka kozmička, inteligentna i

kreativna božanska energija koju nije moguće jasno definirati, ni opisati


Božanska iskra postoji,

iako veoma različitog intenziteta,

u svim bićima i stvarima


Sva se čovjekova dobra i loša djela nagrađuju odnosno kažnjavaju tijekom

slijedećih životnih ciklusa (reinkarnacija) ili u drugom, višem, duhovnom svijetu


Zastupa uvjerenje u personalnu evoluciju i transformaciju, tj. u mogućnost da čovjek

određenim metodama postigne više stanje svijesti


Proklamira da sve religije predstavljaju različite puteve koji vode istom cilju zbog

čega sljedbenici N. A. predviđaju stvaranje, u budućnosti, jedne univerzalne

religije


Pridaje se velika vrijednost pojedincu (jednako kao i teizam i naturalizam, a za

razliku od istočnjačkog panteizma)

Povezan je s animizmom


ANIMIZAM

vjerovanje da sve stvari, biljke i životinje imaju dušu, da u prirodi djeluju

duševne sile


Ma kakva bila priroda bića

(ideja ili materija, energija ili čestica)

u središtu je osobnost – temeljna stvarnost


Promicatelji N. A. ne slažu se oko toga što bi ta osobnost bila

(ideja?, duh?, „psihomagnetsko polje“?...),

no tvrde kako je osobnost svjesno središte ljudskog bića – i središte svemira


Svemir, ujedinjen u sebi, manifestira se u dvije dimenzije: vidljivi svemir,

dostupan običnom sviješću i nevidljivi svemir (Oslobođeni um), dostupan

izmijenjenim stanjima svijesti


Srž iskustva N. A. kozmička je svijest u kojoj uobičajene kategorije prostora,

vrijednosti i moralnosti teže nestajanju


Tjelesna smrt nije kraj osobe; u iskustvu kozmičke svijesti strah od smrti nestaje

Prema N. A. mi nismo samo naša fizička tijela – ljudska bića nadilaze tijelo


N. A. je prepun unutrašnjih proturječnosti. U njemu se kategorije dobra i zla, baš kao i

kategorije vremena i prostora, privida i stvarnosti različito shvaćaju!


Izraz postmodernizam koristi se u različitim oblicima

kulturnog i intelektualnog života,

te je značenje tog izraza često

mutno i nejasno

POSTMODERNIZAM POSTMODERNIZAM

Pravac koji objašnjava prilike i stanje u kojem nestaju ideje prosvjetiteljstva,

idealizma i marksizma koji su nastojali dati jedinstveno tumačenje stvarnosti i provesti opću emancipaciju čovjeka


Prvo pitanje na koje postmodernizam traži odgovor nije što postoji ili kako

znamo da to postoji već kako funkcionira sam jezik da bi gradio

značenje


Razlikuju se razdoblja:

(I) predmoderno

(II) modernističko

(III) postmodernističko


(I) predmoderno nastojanje za pravednim društvom utemeljenim na otkrivenju

pravednoga Boga


(II) modernistički pokušaj čovjeka da se koristi univerzalnim razumom kao vodičem

prema pravdi


(III) postmodernističko očajavanje nad svakim univerzalnim mjerilom pravde


Istina o samoj stvarnosti zauvijek nam je skrivena.

Mi možemo samo pripovijedati priče.

Prema postmodernizmu ništa od onoga što mislimo da znamo ne može se provjeriti u

odnosu prema stvarnosti kao takvoj.


Ljudska bića čine sebe onim što jesu konstruirajući jezik o sebi


Etika je, kao i znanje, lingvistički konstrukt

Društveno dobro je ono što društvo smatra društvenim dobrom. Dobro je ono što ljudi koji imaju moć u društvu odluče odabrati

za dobro.

KKRRAAJJ

Svjetonazori se sastoje od odgovora na pitanja za koje postoji tek ograničen broj odgovora.

Ma koji svjetonazor usvojili – on će biti ograničen!

Naša ograničenost kao ljudskih bića neće nam dopustiti ni apsolutnu točnost u načinu na koji

ćemo shvatiti i izraziti vlastiti svjetonazor, niti ga potpuno i do kraja sagledati.

LITERATURALITERATURA

- BARUZZI Anto: Svjetonazor u filozofiji i ideologiji u: Filozofska istraživanja – 13(1993), 3(50), str. 501 - 504

- Hrvatski enciklopedijski rječnik [Anić i dr.], Novi Liber, Zagreb 2002.

- JEŽIĆ Mislav i dr.: Istočne religije (skripta za studente), Katedra za indologiju – Filozofski fakultet Zagreb, Zagreb 2001.

- KUNZMANN Peter i dr.: Atlas filozofije, Golden marketing, Zagreb 2001.

- LASIĆ Hrvoje: Kršćanski svjetonazor: inspiracija i ozračje odgoja i slobode u: Obnovljeni život: časopis za religioznu kulturu – 48(1993), 6, str. 547 – 565

- MIŠIĆ Anto: Rječnik filozofskih pojmova, Split, Verbum 2000.

- SIRE James W.: Izazov svjetonazora, STEPress, Zagreb 2002.

Documents

Svjetonazori