INFOTEH-JAHORINA Vol. 7, Ref. B-II-7, p. 175-179, March 2008.

TELEMATIKA I TRANSPORTNI SISTEMI TELEMATICS AND TRANSPORT SYSTEMZlatko Kapetanovi, Saobraajna i elektro kola, Doboj Miroslav Kostadinovi, Saobraajni fakultet, Doboj Spasoje Vasiljevi, Saobraajna i elektro kola, Doboj Marko Vasiljevi, Saobraajni fakultet, Doboj Stojan Aleksi, Saobraajna i elektro kola, Doboj Sadraj - Telematika je nauka o slanju, primanju i uvanju informacija uz pomo telekomunikacionih ureaja i predstavlja vezu izmeu modernih informacionih tehnologija i najnovijih dostignua u oblasti telekomunikacija. Pojam telematike mogue je povezati sa konvergentnim podrujem koje je nastalo zdruivanjem automobilizma, raunarstva, informatike, te beinih telekomunikacija i satelitskih sistema za globalno pozicioniranje. Postoji veliki broj razliitih telematskih sistema. Svaki od tih sistema predstavlja razliite kombinacije tri osnovne komponente: hardverske komponente, komponente za prenos podataka i upravljaki softver. Podjela telematskih sistema se moe izvriti prema nezavisnosti od drugih sistema na nezavisne sisteme i na zavisne i uslovno zavisne od pomonih sistema, kao, npr., globalnog sistema pozicioniranja (GPS), mree mobilne telefonije (GPRS), navigacionog softvera, digitalnih mapa, softvera za rutiranje (optimizaciju putanja kretanja). Abstract - Telematics is a science of sending, receiving and storing information by means of telecommunication equipment. It joins modern information technologies and most advanced achievements in the fields of telecommunications. Telematics is possible to relate to convergent area coming out of automobile technology, computer technology, informatics converging with wireless telecommunications and satellite systems for global positioning. There is a vast variety of telematic systems, each of which represents a different combination of three basic components: hardware, data transfer and control software. When it comes to their being independent on other systems, telematic systems are divided into independent, dependent and semi-dependent on auxiliary systems like, global positioning system (GPS), for example, mobile telephone systems (GPRS), navigation software, digital maps, router software (trajectory optimisation), and like.

1. UVOD Telematika je tehnologija koja je sastavljena iz informatike i komunikacione tehnologije, koja tehnoloki objedinjuje podruja telekomunikacija i informatike. Telematika je pojam koji moe da ima razliite definicije u zavisnosti od trita ili sektora u kome se koristi, pa je tako telematika, takoe, pojam koji podrazumjeva korienje kompjutera za kontrolu i nadziranje daljinskih ureaja ili sistema. U drumskom transportu pod pojmom daljinski ureaji koji se kontroliu i nadziru podrazumjevaju se solo, vuna i prikljuna vozila. Osnovni zadatak svakog transportnog preduzea je pruanje transportnih usluga. Transportnu uslugu potrebno je obaviti sa to niom cijenom kotanja transporta, koja nastaje kada je obezbjeena maksimalna proizvodnost transportnih sredstava. Nivo proizvodnosti rada transportnih sredstava zavisi u velikoj mjeri od organizacije transportnog procesa, stepena zaposlenosti voznog parka kao i od nivoa tehnike ispravnosti vozila, odnosno sposobnosti voznog parka za rad. Dakle, kada je rije o telematici u drumskom transportnom sistemu zapravo se radi o inteligentnoj kombinaciji izmeu upravljakih centrala i automobilskih kompjutera, koji treba da se stara za teno odvijanje saobraaja i ujedno da ga uini sigurnijim i ekoloki istijim.Telematski sistemi u vozilima se mogu iskoristiti u razliite svrhe, kao to su prikupljanje podataka o

vonjama, upravljanje prevoznim procesima, praenje lokacije vozila, pronalaenje ukradenih vozila, pruanje usluge davanja informacija vozaima o putanjama kretanja vozila i sl. Na tritu postoji veliki broj proizvoaa telematskih sistema i drugih kompanija koje pruaju usluge ovog tipa, te se usled toga pojavljuju proizvodi razliitih mogunosti i cijena. Upravo zbog toga je vano da se prilikom izbora dobavljaa ove opreme razmotri njihov proizvod u cjelini i da se tom prilikom odluke ne donose na osnovu atraktivnosti opreme u vozilima ili spoljanjeg izgleda, nego je potrebno prilikom izbora komponenti i vrste telematskog sistema razmotriti sve mogunosti koje oni nude [1]. Po opremljenosti s telematskom opremom trenutno prednjae SAD, zatim ih prati zapadna Evropa, dok su telematski najmanje opremljena vozila koja se sreu na Japanskom tritu i ako ovo trite predstavlja uzor na podruju mobilnih komunikacija i zabavne elektronike.U mnogim evropskim zemljama se trenutno radi na razvoju nacionalnih telematskih sistema [2]. 2. ZNAAJ JEDINSTVENOG TELEMATSKOG TERMINALA U vozilima se i danas koristi nekoliko meusobno nepovezanih telekomunikacionih i drugih ureaja. Meutim, kako svi ti ureaji ne bi previe ometali i odvlaili panju 175

INFOTEH-JAHORINA Vol. 7, Ref. B-II-7, p. 175-179, March 2008. vozaa s puta u toku transportnog procesa, nastoji se da se svi ti ureaji integriu i u dobrom dijelu automatizuju. Naravno, znaajno je i to da se upotrebom komunikacionih ureaja i senzora bez meusobne povezanosti uinkovitost sistema smanjuje, a javljaju se takoe i odreene slabosti: Funkcionalnosti pojedinanih ureaja nisu na raspolaganju drugim ureajima, Dupliranje sklopova zauzima vie prostora i poveava ukupnu cijenu sistema, Preglednost usluga je zbog velikog broja razdvojenih korisnikih interfejsa smanjena, Stepen brzine upotrebe usluga je zbog interfejsa razliitih proizvoaa manji, Veliki broj pojedinanih korisnikih interfejsa slabi koncentraciju vozaa i Mogunost konvergencije usluga je znatno manja. Veliki broj slabosti mogue je otkloniti integracijom sklopova u jedinstven telekomunikacioni terminal, nazvan OBU (engl. On Board Unit) [2]. 3. STRUKTURA TELEMATSKIH SISTEMA Iako postoji veliki broj razliitih telematskih sistema svaki od tih sistema predstavlja razliite kombinacije tri osnovne komponente, a te komponente su: 1. Hardver ureaji koji su fiziki postavljeni na vozilu i u slubi u kojoj se vri prikupljanje podataka; 2. Prenos podataka nain na koji se svaki podatak koji je prikupljen prenosi sa vozila do slube za prikupljanje podataka; 3. Upravljaki softver nain na koji se ovi prikupljeni podaci pretvaraju u niz korisnih informacija neophodnih za uspjeno poslovanje samog preduzea. Hardverski ureaji koji se najee postavljaju na vozilo su: OBU, GPS prijemnik, komunikacioni modul, navigacioni ureaj, ureaj za praenje prikljunih vozila. OBU predstavlja najbitniji dio telematskog sistema u vozilu. OBU objedinjuje vie logikih sklopova, koji slue za odreivanje lokacije, komunikaciji podataka i govornoj komunikaciji i nadzora djelovanja vozila. OBU u osnovi predstavlja elektronsku jedinicu koja sadri u sebi softver za itanje i memorisanje podataka sa vozila i/ili itanje podataka sa GPS prijemnika, a takoe vri kontrolu prenoenja podataka. Neke od OBU obezbjeuju funkciju praenja toka putovanja preko raunara uz istovremeno praenje rada vozaa na razliite naine. Dok druge OBU predstavljaju jednostavne elektronske kontrolne jedinice postavljene ispod instrument table na vozilu. Skidanje podataka se obavlja potpuno automatski po povratku vozila u bazu, mada postoji i mogunost skidanja podataka preko GSM mree za ona vozila koja obavljaju transport bez povratka u bazu. OBU takoe prua mogunost ugradnje i GPS prijemnika u cilju dobijanja podatka o lokaciji vozila u eljenom vremenskom trenutku ili za eventualnu kasniju analizu transportnog puta. Podatak o lokaciji u saobraaju je jedan od najznaajnijih parametara. Na njega su vezani sistemi obezbjeivanja vanjske pomoi, navigacije i lokacijsko zasnovane informacijske usluge. U jedinici OBU primarnu ulogu u odreivanju lokacije preuzimaju sistemi globalne satelitske navigacije GNSS ( engl. Global Navigation Satellite System) [1].. Trenutno je jedini potpuno funkcionalni globalni satelitski sistem navigacije ameriki GPS (engl. Global Positioning System) i ako mu konkurenciju ine ruski satelitski navigacioni sistem GLONASS i satelitski sistem Evropske svemirske agencije (ESA) pod nazivom Galileo. GPS se sastoji od 24 aktivna satelita rasporeena u orbiti zemlje. Od ukupnog broja satelita 21 satelit je navigacioni i 3 su rezervna. Informacije o poziciji oitavaju se sa ureaja koji se naziva GPS prijemnik (engl. GPS receiver). 24 GSP satelita se kreu u 6 orbitalnih ravni, ravnomjerno rasporeenih u odnosu na Zemlju, koje su nagnute pod uglom od 550 u odnosu na ekvatorijalnu ravan. U svakoj orbitalnoj ravni se kreu po 4 satelita, po orbitama koje su skoro krune (ekscentrinost elipse 10), meusobno pravilno rasporeeni po krunici orbite, pod uglom od 90 stepeni. Prenik orbita je oko etiri puta vei od prenika Zemlje, a brzina satelita 11 000 kilometara na as, to znai da svaki od satelita jednom obie svoju orbitu (zemlju) za 12 asova, tako da u odnosu na povrinu Zemlje svaki satelit svakog dana obie istu putanju. Visina leta satelita je u tzv. visokoj orbiti na oko 20200 kilometara iznad Zemljine povrine, ija je svakodnevna vidljivost oko 5 asova. Rad na takvoj visini omoguuje da signali prekriju vee podruje. Aktivni sateliti su ravnomjerno rasporeeni na 6 putanja, to omoguava da se u bilo koje vrijeme, na bilo kojoj taki zemlje, iznad horizonta, nalaze najmanje 4 vidljiva satelita, to e obezbjediti uslov za globalno pozicioniranje. Za odreivanje pozicije pomou ovog sistema potrebno je da bude primljen signal sa najmanje tri satelita. Ukoliko je prijemnik u mogunosti da primi signal sa tri satelita, onda je to sasvim dovoljno da obezbijedi podatke potrebne kompjuteru za odreivanje lokacije vozila. GPS ne moe funkcionisati u zatvorenim prostorijama ili ispod zemlje. Dakle, GPS prijemnik treba da ima otvoreni pogled ka satelitima i zato je najbolje postaviti ga na krovu kabine vozila ili odmah iza vjetrobranskog stakla. Neki od razvijenijih sistema za pouzdaniju upotrebu prenose poslednju poziciju koja je sauvana u memoriji ukoliko vozilo nije u mogunosti da prima signal. Postoje prijemnici koji imaju veliku osjetljivost i mogu se koristiti u uslovima veoma slabih GPS signala. Jedan od takvih prijemnika je CW 25 NAV GPS prijemnik. Zahvaljujui svojim karakteristikama ovaj GPS prijemnik prua mogunost brzog odreivanja lokacije vozila ak i u podrujima gdje je veoma slab GPS signal. Takva podruja mogu biti predjeli pokriveni umom, kanjoni, ulice sa visokim objektima i situacije kada se vozilo nalazi u unutranjosti neke graevine. Za navedeni prijemnik je karakteristino da ima male dimenzije i veoma integrisanu arhitekturu koja zahtjeva minimalan broj spoljnih komponenti, to prua mogunost lake integracije u postojee sisteme u vozilu. Koritenje GPS a omoguava pasivno i aktivno praenje vozila [3]. Pasivan princip praenja vozila bazira se na pamenju odreenih taaka kojima je vozilo prolazilo, a ne cjelokupnog puta. Sve informacije spremaju se na GPS ureaj, te se kao takve mogu na kompjuteru obraditi. Informacija dobijena ovom metodom je statistike prirode, jer ne predstavlja informaciju u 176

INFOTEH-JAHORINA Vol. 7, Ref. B-II-7, p. 175-179, March 2008. realnom vremenu, ve informaciju koja se moe iskoristiti za pregled uestanosti pohaanih mjesta, i slino. Aktivno GPS praenje vozila predstavlja metod koji se koristi kada se javlja potreba za informacijom o poloaju koja je funkcija vremena. Dakle, periodino se osvjeavaju informacije, te se na taj nain moe detaljno pratiti kretanje vozila. Osim poloaja vozila, informacije koje se alju mogu biti brzina, smjer i sl. Osnovne funkcionalne komponente sistema za aktivno praenje vozila su: prijemnik satelitskog GPS signala, komunikacioni modul i on-board kompjuter (OBU) razliitih mogunosti. Ove komponente su jednostavne za primjenu, jer prilikom nabavke sistema za GPS praenje dobija se ureaj sa ve uitanim kartama i sve to je potrebno je prikluiti ureaj na napajanje u vozilu, a kao komunikacijski sistem moe mu posluiti i mobilni telefon. Nekoliko proizvoaa je izvrilo integraciju ovih komponenti u jedan sofisticirani modul u cilju smanjenja trokova [1]. GPS prijemnici sadre greke pri odreivanju poloaja koje su prvenstveno, ako se izuzme namjerna degradacija signala od strane vojske SAD (SA Selective Availability), rezultat akumuliranja greaka iz nekoliko izvora (npr. jonosfersko i troposfersko kanjenje, viestruki put signala, orbitalne greke, broj vidljivih satelita, geometrija satelita/zasjenjivanje, nepreciznost satelitskih asovnika, numerike greke). Meutim, neke lokacijski zasnovane telematske usluge zahtjevaju posebnu preciznost i pouzdanost sistema (npr. sistemi nadzora vonje i automatskog djelovanja u sluaju opasnosti), te im je to potrebno obezbijediti. Tanost se moe poboljati diferencijalnim reimom rada GPS-a (DGPS Differential GPS). Diferencijalni reim rada GPS a omoguava eliminaciju ili minimiziranje veine greaka nastalih u osnovnom reimu rada gdje se koriste samo GPS sateliti. Diferencijalnim reimom rada GPS a se postie vea tanost odreivanja pozicije korisnikog prijemnika (reda 0,05 do 2m) i znatno ira i raznovrsnija primjena. U ovom reimu rada pored navigacionih satelita, uestvuju najmanje dva GPS prijemnika meusobno povezana komunikacionim linkom. Jedan GPS prijemnik predstavlja referentnu stanicu lociranu na povrini Zemlje ija ja pozicija u prostoru unaprijed precizno odreena, dok se drugi prijemnik (ili vie njih) ija se pozicija odreuje slobodno kreu u prostoru. Pomou osnovnog reima rada GPS a odreuju se pozicije oba GPS prijemnika, s tim da se na referentnoj stanici moe utvrditi greka mjerenja pozicije (slika 1). Na osnovu izmjerene greke, generie se odgovarajua korekcija koja se komunikacionim linkom alje drugom GPS prijemniku (slika 2). Korekcija pozicije se moe vriti u realnom vremenu (DGPS i RTK Real Time Kinematic) i van realnog vremena. Korekcija van realnog vremena je ustvari naknadna obrada i korekcija izmjerenih podataka koji se uvaju u memoriji prijemnika (slika 3). Sve vie se razmiljaju o uvoenju A-GPS ( engl. Assisted GPS). A GPS sistem je nadgradnja GPS sistema s namjenom lociranja mobilnih objekata, pri emu pri odreivanju poloaja mobilng objekta sudjeluje mrea mobilne telefonije. Prednost A GPS-a je pored ostalog poboljanje djelovanja unutar zatvorenog prostora, gdje GPS signal moe biti oslabljen za 20 dB i vie. Tako se osjetljivost sistema znatno poveava, po nekim podacima sve do -159 dBm. Ovim nainom se, pored navedenog, poveava i brzina odreivanja pozicije. Podaci se sa bazne stanice mogu slati na dva naina: upotrebom veze taka-taka, koja se koristi u namjenskoj vezi izmeu MS (engl. Mobile station) i BTS (engl. Base Transceiver Station), i preko veze taka-vie taaka, pri emu bazna stanica na kontrolnim kanalima emituje informacije namjenjene svim korisnicima.

Sl. 1. Odreivanje korekcionih vrijednosti

Sl. 2. Prenoenje korekcionih vrijednosti

Sl. 3. Ispravka izmjerenog pseudo sluajnog signala Komunikacioni modul predstavlja jo jedan mali sofisticirani dio elektronike i softvera. Uloga mu je posredovanje izmeu opreme u vozilu i komunikacione mree. Korisnicima stoji na raspolaganju nekoliko integrisanih komunikacionih i GPS modula. Vei dobavljai telematskih sistema su razvili mnogo razliitih terminala, pri emu se neki od njih danas uspjeno koriste u vozilima. S druge strane, manji dobavljai su razvili terminale posebno prilagoene prevoznim procesima. Terminali za vozae su obino sastavljeni od ekrana i tastature, ili manje 177

INFOTEH-JAHORINA Vol. 7, Ref. B-II-7, p. 175-179, March 2008. table sa brojevima i drugim specifinim simbolima. Takvi terminali daju sledee mogunosti: Ispisivanje tekstualnih poruka na dva naina; Elektronski prikaz podataka na ekranu, prilagoavanje potrebama, prikazivanje greaka, nedostataka, mehanikih neispravnosti i stvarnog vremena isporuke; Savjeti koji prevozni put da se koristi ( samo u sluaju da ne postoje navigacioni ureaji u vozilu); Pregled bar kodova; Ulazni podaci o radu vozaa poetak rada, vrijeme utovara, kanjenja, vrijeme ekanja, vrijeme istovara itd.; Elektronsko biljeenje podataka o vremenu rada. Dakle, terminal se sastoji iz ekrana i tastature za ispisivanje tekstualnih poruka. Uz pomo takvog terminala, vozai imaju mogunost da alju i primaju tekstualne poruke vezane za prevozni proces, preko odgovarajueg GSM modula. to se tie slanja poruka, vozai imaju na raspolaganju dvije mogunosti: slanje unaprijed pripremljenog teksta ili manuelno ispisivanje poruke. Za slanje podataka vozai mogu koristiti tastaturu koja je ve ugraena u terminal ili spoljanju tastaturu koja se moe prikljuiti na sam terminal. Vozaima stoji na raspolaganju mogunost unosa podataka vezanih za putovanje i teret koji se transportuje, ukljuujui: razlog kretanja (npr. slubeno ili privatno ili kretanje usled zahtjeva odravanja), razloge zaustavljanja (npr. snabdjevanje gorivom ili stajanje radi obavljanja intervencija na vozilu ili guve u saobraaju), detalje o klijentima (npr. imena, trokovi, lokacije i kodovi), koliinu dolivenog goriva ili trokove itd. Na terminal se mogu prikljuiti i spoljanji ureaji poput tastature (za koju postoji poseban port na ureaju na koji se ona moe prikljuiti pomou kabla) i ita bar kodova. Na ekranu se ispisuje poruka upozorenja ukoliko je prikljuena nekompatibilna tastatura ili ita bar kodova. Navigacioni ureaj se odnosi na ekran unutar kabine vozaa ili na elektronski modul koji daje instrukcije vozaima u vezi sa odreditem bilo grafiki, verbalno ili korienjem oba naina. Ova usluga moe biti obezbeena i preko mobilnih telefona koji posjeduju GPS. Primjer jednog takvog navigacionog ureaja je prikazan na slici 4. Sastoji se iz ekrana koji slui za prikazivanje neophodnih podataka i poruka vozaima vezanih za prevozne procese. Sl. 4. VDO Dayton navigacioni ureaj Ovaj navigacioni ureaj je povezan sa OBU. Na taj nain vozai primaju instrukcije vezane za prevozne operacije i preko odgovarajueg terminala alju odgovore i druge informacije do svoje baze. Ureaj za praenje prikljunih vozila predstavlja zasebnu jedinicu namjenjenu prikljunim vozilima. Obino su postavljeni unutar vodootporne i posebno izdvojene i obezbjeene kutije. Ove kutije su nezavisne i u sebi sadre GPS prijemnik, komunikacioni modul, kontrolnu elektroniku i baterije. Baterije se pune za vrijeme dok je prikljuno vozilo spojeno sa vunim. Njihov kapacitet bi trebao biti dovoljan za rad od nekoliko nedjelja, obzirom na to da se prikljuna vozila mogu nalaziti u stanju mirovanja toliko dugo. 4. PRENOS PODATAKA Pod prenosom podataka podrazumijeva se nain na koji se vri prenos podataka do i od vozila. Najee primjenjivani nain prenosa podataka je preko mree mobilnih telefona (GSM) prenosom govora i kratkih tekstualnih poruka (SMS) duine do 160 alfanumerikih znakova. SMS je iroko rasprostranjen u komercijalnim telematskim sistemima u vozilima za slanje i prijem podataka o poloaju vozila i tekstualnih poruka. U ovim sistemima prenos vee koliine korisnikih podataka nije izvorno planiran, o emu svedoe sledee injenice: osnovni GSM standard podrava jako niske bitske brzine u okviru pojedinanog pretplatnikog kanala (9.6kbps), ne predvia metode za detekciju i korekciju greaka koje se inae koriste u raunarskim mreama i, najzad, tarifiranje se uvijek vri na osnovu trajanja konekcije (razgovora), bez obzira na stvarno prenijetu koliinu podataka. Da bi se osim prenosa govora omoguio i prenos dovoljno velike koliine proizvoljnih korisnikih podataka, bilo je prije svega neophodno poveati propusnu mo prenosnih kanala dostupnik pojedinanim korisnicima i istovremeno poveati pouzdanost prenosa podataka kroz mreu. Sistem koji to omoguuje nazvan je GPRS (General Paket Radio Service Opti paket-radio servis), odnosno popularno mrea druge i po generacije (2.5G). GPRS krajnjim korisnicima dozvoljava teoretski maksimalne brzine prenosa podataka do 171kbps uz nisku vjerovatnou bitske greke. Osim toga, korisnicima koji rade u reimu prenosa podataka se vie ne naplauje vrijeme trajanja konekcije kao kod osnovnog GSM standarda, ve iskluivo ostvareni bitski protok. GPRS koristi postojeu mrenu infrastrukturu GSM mrea, s tim da je neophodno da se izvri minimalna softversko-hardverska nadgradnja pojedinih sistemskih komponenata. Prenos govora se vri na identian nain kao u klasinim GSM mreama, tako da je sva starija korisnika oprema i dalje funkcionalna, a novija prua i dodatne usluge bazirane na prenosu vee koliine podataka, poput ostvarivanja brih beinih konekcija ka Internetu, razmjene multimedijalnih MMS poruka (Multimedia Messaging Service) koje osim teksta mogu da nose digitalizovane slike i zvune zapise itd. UMTS sistemi predstavljaju treu generaciju sistema mobilne telefonije. Omoguavaju iroku paletu multimedijalnih usluga sa prenosnim brzinama od 144 kbit/s do 2 Mbit/s. Ovakve brzine omoguavaju cijeli spektar novih usluga baziranih na brzom prenosu podataka u telematskim sistemima. Mogue je nai i sisteme koji su zasnovani na satelitskom 178

INFOTEH-JAHORINA Vol. 7, Ref. B-II-7, p. 175-179, March 2008. prenosu podataka. Ukoliko se podaci ne zahtijevaju trenutno, onda se oni mogu skidati sa vozila po njegovom povratku u bazu prenosom podataka kablovskim ili beinim putem. 5. GPS/GPRS Kombinovanjem GPS tehnologije sa drugim tehnologijama npr. mobilnim telefonom ostvaruje se mogunost da i ostali korisnici koriste podatke koje je neko zabiljeio (putanja, poloaj) to moe biti veoma korisno za neke aplikacije poput GPS praenja na terenu, odnosno upravljanja voznim parkom. Postavljanjem GPS prijemnika u vozilo, kao to je ve reeno, mogue je odrediti lokaciju vozila. Lokacija vozila moe posluiti vozau vozila radi lakeg snalaenja, ali ukoliko voza eli da podijeli tu informaciju sa jo nekim ili ukoliko neko drugi eli da prati poloaj vozila, potrebno je da posjeduje ureaj preko koga e se emitovati pozicija na mjesto odakle se prati vozilo. Zbog dobre pokrivenosti terena signalom i rairenosti GSM mobilne telefonije pogodno je da se upravo ta tehnologija koristi za prenos podataka od pokretnog objekta u centar za praenje i ako je to potrebno drugim licima kojima su ti podaci eventualno znaajni, to se i vidi na slici 5.

Sl. 5. GPS praenje Glavni adut ovakvih sistema je ugraeni GPRS modul koji preko mree mobilne telefonije alje podatke o vozilu u dispeerski centar. Dobre osobine GPRS a ovdje dolaze do izraaja tarifiranje usluga mobilnog operatera je vrlo povoljno jer GPRS zauzima resurse mobilne telefonije samo onda kada alje podatke, to je srazmjerno rijetko i malo optereuje mreu. Pokrivenost signalom je izuzetno dobra pa je ak i u naoj zemlji vrlo mali broj mjesta na kojima nema signala, a roming omoguuje nesmetano slanje podataka i iz drugih drava, pa rjeenje posatje globalno. 6. UPRAVLJAKI SOFTVER Upravljaki softver je komponenta telematskih sistema koja vri pretvaranje prikupljenih podataka u niz informacija pomou kojih se operativno upravlja prevoznim procesom ili radom vozila i vozaa na jedan efikasniji nain. Softver moe biti jednostavan paket koji daje izvjetaje o radu, oprema za grafiko i tekstualno prikazivanje, ili moe biti sistem za praenje porudbina. Moe se upravljati uz pomo jednog PC raunara preko raunarske mree ili preko web sajta. Ovakav softver treba da bude jednostavan za koritenje, pouzdan i ne previe zahtjevan u tehnikom smislu. Jedan od ovih upravljakih softvera je Fleet Manager Professional 8 koji je napravljen s ciljem da se to je mogue bolje iskoriste savremene OBU koje su ugraene u vozila u cilju kvalitetnijeg upravljanja transportnim procesom. Ovaj softver predstavlja tzv. klijent server koji se moe koristiti pomou jednog PC raunara ili preko odgovarajue lokalne mree (LAN) ili preko interneta. Primjena ovog softvera prua mogunost praenja i upravljanja karakteristikama rada vozila i vozaa, kontrolu komunikacionih trokova, pruanja izvjetaja o trokovima rada voznog parka, aktivno (rela-time) i pasivno (povremeno u definisanim vremenskim intervalima) praenje vozila i vozaa, davanja izvjetaja o komuniciranju i slanju poruka, planiranje prevoznih puteva, davanja izvjetaja o odravanju vozila, ukazivanje na potrebe obavljanja odreenog servisa na vozilu i dr [3]. 7. ZAKLJUAK Nivo razvoja informatike, telekomunikacione i procesorske tehnologije omoguuje da se razvijaju brojne usluge bazirane na tim tehnologijama. Integracijom ovih tehnologija u jedan jedinstven sisetm, kakav je telematski sistem, obezbjeuje se vea uinkovitost takvog sistema, kroz adekvatan doprinos navedenih tehnologija ponaosob. Daljim razvojem komponentnih tehnologija telematski sistemi e postajati jo efikasniji, bri, i pouzdaniji, a mnoga preduzea koja se bave transportnim procesom pribjegavae upotrebi ovih sistema, jer primjena telematskih sistema doprinosi bezbjednijem, pouzdanijem i efikasnijem transportu. LITERATURA [1] Milan Maksi, Mogunosti korienja telematskih sistema u transportu, Diplomski rad, Beograd, http:/old.sf.bg.ac.yu [2] Telematika v avtomobilu, A. tern, T. epin, J. Beter, Labaratorij za telekomunikacije Fakulteta za elektrotehniko, Univerza v Ljubljani, http://www.ltfe.org [3] Telematika, Telematski sistemi u funkciji upravljanja radom voznog parka, http://old.sf.bg.ac.yu 179

INFOTEH-JAHORINA Vol. 7, Ref. B-II-7, p. 175-179, March 2008.

180