TEORIJA MEĐUNARODNE TRGOVINE - referada.hr · ĐUARA A – skripta UPLOADANO NA: Zaključno ... kvadrantu kao evolucija izvozne ponude (krivulja ponude izvoza zemlje A prikazana

MEĐUNARODNA EKONOMIJA – skripta UPLOADANO NA: www.referada.hr

TEORIJA MEĐUNARODNE TRGOVINE

1. Objasnite Ricardovu teoriju komparativnih prednosti! Na kojim pretpostavkama počiva ova teorija? (1,0) David Ricardo je 1817. godine iznio svoju teoriju komparativnih prednosti. Smatrao je kako je trgovina između zemalja određena time u čemu je svaka zemlja relativno bolja. Pretpostavke na kojima se temelji njegov klasični model su:

1) dvije zemlje i dva proizvoda, 2) perfektna konkurencija, 3) nepostojanje transportnih troškova, 4) mobilnost faktora proizvodnje unutar zemlje, imobilnost faktora proizvodnje

međunarodno, 5) konstantni troškovi proizvodnje, 6) fiksna tehnologija za svaku zemlju, 7) potpuna zaposlenost svih resursa te 8) radna teorija vrijednosti, odnosno vrednovanje svih proizvoda prema količini

utrošenog rada za njihovu proizvodnju. 2. Koji je Haberlerov doprinos teoriji komparativnih prednosti? (2,3) 1930. godine Gottfried Haberler je preformulirao teoriju komparativnih prednosti na način da je mjerio vrijednost proizvoda X u izgubljenim jedinicama proizvodnje proizvoda Y, a ne jedinicama rada koje su potrebne za proizvodnju X-a. Implementirao je ovaj koncept oportunitetnih troškova uvođenjem krivulje proizvodnih mogudnosti s rastudim troškovima (padajudim prinosima) u teoriju međunarodne trgovine. Uz pretpostavke da postoje samo dva proizvoda, X i Y te ograničeni inputi i dana tehnologija proizvodnje, krivulja proizvodnih mogudnosti ili transformacije pokazuje maksimalnu proizvodnju proizvoda X pri određenoj proizvodnji proizvoda Y. Krivulja proizvodnih mogudnosti nam u biti pokazuje oportunitetni trošak. U uvjetima konstantnih oportunitetnih troškova, krivulja proizvodnih mogudnosti je pravac i jednaka je odnosu cijena u zemljama u situaciji autarkije. U uvjetima rastudih oportunitetnih troškova krivulja proizvodnih mogudnosti je konkavna prema ishodištu i nije identična s pravcem cijena. U uvjetima padajudih oportunitetnih troškova, krivulja proizvodnih mogudnosti je konveksna prema ishodištu. Granična stopa transformacije proizvoda (engl. Marginal Rate of Product Transformation - MRPT) definira se kao količina jednog proizvoda koje se moramo odredi da bi dobili drugi proizvod i jednaka je nagibu krivulje proizvodnih mogudnosti: MRPT=ΔY/ΔX. Granična stopa transformacije proizvoda još se naziva i granična stopa supstitucije proizvoda (engl. Marginal Rate of Product Substitution - MRPS). 3. Grafički prikažite i objasnite područje probitačne trgovine! // (+zadatak) (0,1) Što je odnos cijena u trgovini između zemalja A i B bliži onom u situaciji autarkije u zemlji A, to zemlja B ima vede koristi od razmjene, i obratno, što je odnos cijena u trgovini između zemalja A i B bliži odnosu cijena u situaciji autarkije u zemlji B, to zemlja A ima vede koristi od razmjene.


Zaključno, nužni uvjet da bi zemlje mogle imati koristi od razmjene je da im se odnosi cijena u situaciji autarkije razlikuju. Područje međusobno probitačne razmjene između zemalja A i B se nalazi između odnosa cijena u zemljama A i B u situaciji autarkije, odnosno odnos cijena pri kojem se odvija razmjena između zemalja A i B mora se nalaziti između odnosa cijena u situaciji autarkije u zemlji A i odnosa cijena u situaciji autarkije u zemlji B: (Px/Py)A < (Px/Py)AB <(Px/Py)B.

4. Navedite i objasnite minimalne uvjete za trgovinu! (1,1) Zaključno, nužni uvjet da bi zemlje mogle imati koristi od razmjene je da im se odnosi cijena u situaciji autarkije razlikuju. Područje međusobno probitačne razmjene između zemalja A i B se nalazi između odnosa cijena u zemljama A i B u situaciji autarkije, odnosno odnos cijena pri kojem se odvija razmjena između zemalja A i B mora se nalaziti između odnosa cijena u situaciji autarkije u zemlji A i odnosa cijena u situaciji autarkije u zemlji B: (Px/Py)A < (Px/Py)AB <(Px/Py)B. Nužan uvjet za međusobno probitačnu razmjenu među zemljama je razlika u relativnim odnosima cijena u situacijama autarkije. Ovi odnosi cijena među zemljama su različiti u 3 slučaja:

1. ako se zemljama razlikuju krivulje proizvodnih mogudnosti uz identične krivulje indiferencije; 2. ako se zemljama razlikuju krivulje indiferencije uz iste krivulje proizvodnih mogudnosti; 3. ako se zemljama razlikuju i krivulje proizvodnih mogudnosti i krivulje indiferencije.

5. Prikažite grafički i objasnite koristi od trgovine i trokute razmjene zemalja A i B ukoliko im se: (2,2)

a) razlikuju krivulje proizvodnih mogudnosti uz iste krivulje indiferencije; b) razlikuju krivulje indiferencije uz identične krivulje proizvodnih mogudnosti; c) razlikuju i krivulje proizvodnih mogudnosti i krivulje indiferencije.


Nužan uvjet za međusobno probitačnu razmjenu među zemljama je razlika u relativnim odnosima cijena u situacijama autarkije. Ovi odnosi cijena među zemljama su različiti u 3 slučaja: 1. ako se zemljama razlikuju krivulje proizvodnih mogudnosti uz identične krivulje indiferencije:

Autarkija: odnosi cijena u zemljama su različiti: (PX/PY)A,(PX/PY)B. A: komparativna prednost u X, B: u Y. U situaciji autarkije: A – troši i proizvodi u EA (dodir krivulje proizvodnih mogudnosti, odnosa cijena i krivulje indiferencije I1); B: EB. Otvaranje trgovine i specijalizacija: A: proizvodi u E'A; B: E'B; obje troše u C'AB (PX/PY)AB – odnos cijena u međunarodnoj razmjeni A i B. Zemlja A:

izvoz: X3X1 (X) uvoz: Y1Y3 (Y)

Zemlja B: izvoz: Y3Y2 (Y) uvoz: X2X3 (X)


2. ako se zemljama razlikuju krivulje indiferencije uz iste krivulje proizvodnih mogudnosti;

Otvaranje trgovine – izjednačavanje cijena i specijalizacija na temelju komparativnih prednosti: A: X, B: Y. Nakon specijalizacije obje zemlje proizvode u E'AB, ali troše u različitim točkama: A: C'A, B: C'B više krivulje indiferencije! (koristi od trgovine) Zemlja A:


Zemlja B:

izvoz: Y3Y1 (Y) uvoz: X1X3 (X)


3. ako se zemljama razlikuju i krivulje proizvodnih mogudnosti i krivulje indiferencije.

Nakon specijalizacije: A proizvodi u E'A, troši u C'A; B: proizvodi u E'B, troši u C'B više krivulje indiferencije! koristi od trgovine. Zemlja A:


Zemlja B: izvoz: Y4Y2 (Y) uvoz: X2X4 (X)

6. Prikažite grafički i objasnite utjecaj niže svjetske cijena na domade tržište! Što se događa s potrošačevim, a što s proizvođačevim viškom? (1,0) Tržište se nalazi u ravnoteži ukoliko su ponuda i potražnja jednake, odnosno u sjecištu ovih krivulja nalazi se ravnotežna cijena i količina. Potrošačev višak je razlika između najvedeg iznosa što ga je potrošač voljan platiti za robu i iznosa kojeg potrošač stvarno plada. To je prostor između krivulje potražnje i važede cijene. Proizvođačev višak je prostor iznad krivulje ponude do pravca cijene. To je razlika između aktualne cijene i najmanje cijene koju proizvođač može prihvatiti. Otvaranjem trgovini dolazi do smanjenja domade ponude i rasta domade potražnje. Povedao se potrošačev i smanjio proizvođačev višak.


7. Grafički prikažite i objasnite izvođenje krivulje izvozne ponude i uvozne potražnje! (2,0) Iz krivulja domade ponude i potražnje mogude je izvesti krivulje izvozne ponude i uvozne potražnje. U II. kvadrantu nalaze se krivulje domade ponude i potražnje zemalja A i B, a u I. kvadrantu izvoz i uvoz tih zemalja. Pretpostavili smo da je proizvod X jeftiniji u zemlji A (ravnotežna cijena u EA je 4 novčane jedinice), a skuplji u zemlji B (ravnotežna cijena u EB je 8 novčanih jedinica). Svaka druga cijena dovodi do odstupanja između domade ponude i potražnje te nastaje višak proizvoda u slučaju da je ponuda veda od potražnje ili manjak proizvoda ako je potražnja veda od ponude. Otvaranje prema vanjskoj trgovini i prihvadanje cijene koja je viša od domade omoguduje da se razlika domade ponude i potražnje pokriva izvozom i uvozom. Stoga su te razlike između domade ponude i potražnje prikazane u prvom kvadrantu kao evolucija izvozne ponude (krivulja ponude izvoza zemlje A prikazana je s XSA, a


zemlje B s XSB) i uvozne potražnje (krivulja potražnje za uvozom zemlje A prikazana je s MDA, a zemlje B s MDB) za obje zemlje. Pod pretpostavkom nepostojanja transportnih troškova i jednake elastičnosti krivulja ponude i potražnje, zemlja A je motivirana izvoziti u zemlju B kako bi postigla višu cijenu, jednako kao što je zemlja B motivirana da taj proizvod uvozi iz zemlje A. Ravnotežna cijena u razmjeni tih zemalja de biti 6 novčanih jedinica, jer se na toj razini uspostavlja ravnoteža između izvozne ponude zemlje A i uvozne potražnje zemlje B (točka EAB).

8. Što prikazuje krivulja recipročne potražnje? Izvedite grafički krivulju recipročne zemlje A i krivulju recipročne potražnje zemlje B! // Prikažite grafički i objasnite izvođenje krivulje recipročne potražnje zemlje A koja ima komparativnu prednost u proizvodu X pomodu krivulje proizvodnih mogudnosti, krivulje indiferencije i odnosa cijena! (2,3) Krivulja recipročne potražnje pokazuje kolika je potražnja zemlje za uvoznim proizvodima za koje je voljna ponuditi određenu količinu izvoznih proizvoda pri različitim relativnim cijenama proizvoda. Uključuje elemente potražnje za uvozom i ponudu izvoza. Krivulja recipročne potražnje u biti prikazuje sve kombinacije izvoza i uvoza zemalja pri različitim uvjetima trgovine. Također je poznata kao krivulja recipročne ponude koja pokazuje volju za trgovinom pri različitom odnosu cijena. Apscisa: količina izvozne robe X, ordinata: količina uvozne robe Y pri različitim cijenama (zemlja A). Krivulja recipročne potražnje zemlje A naginje se prema ordinati; krivulja recipročne potražnje zemlje B naginje se prema apscisi. Svaka točka na krivulji recipročne potražnje pokazuje količinu izvozne robe koju je zemlja voljna dati za odgovarajudu količinu uvozne robe. Zemlja A: komparativna prednost u X-u (izvozni proizvod); zemlja B: komparativna prednost u Y-u (izvozni proizvod).


Odnos cijena: (PX/PY)1 A proizvodi u EA, troši u CA razlika potrošnje i proizvodnje trokut razmjene. Porast odnosa cijena (PX/PY)2 – A proizvodi u E'A (veda specijalizacija u proizvodnji X); troši u C'A (viša krivulja indiferencije) vedi trokut razmjene. Desna strana slike: prikaz trokuta razmjene; dodamo točke potrošnje koje omoguduju izvoz X-a i uvoz Y-a pri različitim odnosima cijena dobivamo krivulju recipročne potražnje zemlje A koja ima komparativnu prednost u X-u. Krivulja se naginje prema ordinati; pokazuje ponudu izvoza X-a i potražnju uvoza Y-a. Analogno: zemlja B krivulja recipročne potražnje se naginje apscisi. 9. Nabrojite i ukratko objasnite dobitke od razmjene (trgovine) koji povedavaju blagostanje (neke zemlje)! (2,1) Dobici od trgovine koji povedavaju blagostanje mogu se podijeliti na dobitke od razmjene i dobitke od specijalizacije. Trgovina mijenja relativnu cijenu. Zemlja de osjetiti korist u povedanju blagostanja mijenjanjem strukture potrošnje zbog izvoza i uvoza, odnosno zemlja samim otvaranjem trgovine doseže višu krivulju indiferencije. Nadalje, specijalizirajudi se na


temelju komparativnih prednosti, dolazi do promjene proizvodnje. Zemlja de osjetiti dodatnu korist u blagostanju zbog specijalizacije, čime također doseže višu krivulju indiferencije. 10. Prikažite grafički i objasnite različite modele ekonomskog rasta! // Koje vrste ekonomskog rasta poznajete? (3,0) Povedanje količine faktora proizvodnje omoguduje ekonomski rast, pomiče krivulju proizvodnih mogudnosti dalje od ishodišta i ima utjecaj na vanjsku trgovinu ovisno o tome jesu li faktori usmjereni u proizvodnju izvozne ili uvozne robe. Postoje različiti modeli rasta. Rast faktora može povedati proizvodnju izvozne i uvozne robe za isti postotak. Takav rast je tzv. neutralni rast. Ako proizvodnja izvozne robe raste brže nego uvozne tada imamo izvozno usmjereni rast. Ako output izvozne robe raste, a uvozne pada tada je rast ultra izvozno usmjeren. Ako output uvozne robe raste brže nego izvozne robe tada imamo uvozno usmjereni rast. Ako output uvozne robe raste, a izvozne pada tada imamo ultra uvozno usmjereni rast. Slika: zemlja ima komparativnu prednost u X-u X – izvozni proizvod, Y – uvozni proizvod.

11. Grafički prikažite i objasnite izvozno usmjereni rast i efekte na uvjete razmjene! (1,1) Izvozno usmjereni rast zemlje A koja ima komparativnu prednost u proizvodnji X-a: povedavanjem količine proizvodnje izvoznog proizvoda X, povedava se njegova količina na svjetskom tržištu, te uz nepromijenjenu potražnju od strane zemlje B za ovim proizvodom, dolazi do pada njegove cijene, čime i relativni odnos cijena PX/PY pada što predstavlja


pogoršanje uvjeta razmjene za zemlju A te dovodi do pomaka krivulje relativne ponude u desno.

12. Prikažite grafički i objasnite situaciju osiromašujudeg rasta u zemlji A! (2,0) Izvozno usmjereni rast može toliko pogoršati uvjete trgovine da se smanji blagostanje – to je tzv. situacija osiromašujudeg rasta. Zbog povedanja proizvodnje X-a, raste količina proizvodnje X-a, te uz nepromijenjenu potražnju toliko pada cijena (time i relativni odnos cijena), odnosno toliko se uvjeti razmjene pogoršavaju da zemlja A doseže nižu krivulju indiferencije nego prije.


13. Prikažite grafički i objasnite uvozno usmjereni rast i efekte na uvjete razmjene! (0,0) Uvozno usmjereni rast zemlje A koja ima komparativnu prednost u X-u: povedavanjem količine proizvodnje uvoznog proizvoda Y, povedava se njegova količina u zemlji A i smanjuje se potreba uvoza iz zemlje B, te uz nepromijenjenu ponudu od strane zemlje B ovog proizvoda, vodi padu njegove cijene, čime relativni odnos cijena PX/PY raste što predstavlja poboljšanje uvjeta razmjene za zemlju A te dovodi do pomaka krivulje relativne ponude u lijevo.

Ekonomski rast u zemlji djeluje na relativne odnose cijena u svjetskoj trgovini. Ako ekonomski rast u zemlji povedava relativnu cijenu njene uvozne robe (tj. pogoršava uvjete razmjene), rast je ne mora nužno dovesti u bolji položaj. Druga zemlja (tj. ostali svijet) de zbog toga dodi u bolji položaj. Povedanje relativne cijene izvozne robe neke zemlje popravlja njene uvjete razmjene i dovodi je u bolji položaj. 14. Prikažite grafički i objasnite parcijalnu ravnotežu s transportnim troškovima! (1,0) Izvozne cijene jedne zemlje moraju se razlikovati od uvoznih cijena zemlje trgovinskog partnera za iznos transportnih troškova (TT). S transportnim troškovima odnos cijena u dvije zemlje se mora razlikovati. Ukoliko im krivulje ponude i potražnje nisu jednako elastične, vedi dio transportnih troškova snosila bi ona zemlja u kojoj su ove krivulje neelastičnije. Transport u klasičnom modelu je bio zanemaren. Izvozna cijena jedne zemlje mora se razlikovati od uvozne cijene trgovinskog partnera za iznos transportnih troškova. Autarkija: cijena X = 4 n. j. u A; B: 8 n. j. Ako su TT manji od razlika u cijenama među zemljama postoji motiv za razmjenu. TT=2 n. j., jednaka elastičnost krivulje ponude i potražnje ravnomjerno snose trošak zemlja A izvozi 2 jedinice X-a po cijeni 5 n. j., a B uvozi po cijeni od 7 n. j.


15. Prikažite grafički i objasnite opdu ravnotežu s transportnim troškovima pomodu krivulja recipročne potražnje! // Kako transportni troškovi utječu na obujam trgovine i cijene? // Grafički prikažite i objasnite uvođenje transportnih troškova! (6,5)


Pri ravnotežnom odnosu cijena (PX/PY)E bez TT ponuda X u zemlji A jednaka je potražnji u zemlji B razmjena X3 za Y3. Uvođenjem TT pada obujam trgovine, razlikuju se relativne cijene među zemljama, a ta razlika je iznos cijene TT. Utjecaj TT prikazan je kutom između dva pravca cijena ne dolazi do izjednačavanja ponude i potražnje, ali dolazi do smanjenja obujma trgovine na X2Y2 s obzirom na stanje bez TT (X3Y3). 16. Objasnite Heckscher-Ohlinovu teoriju vanjske trgovine! (1,0) Heckscher-Ohlin teorija tvrdi da de zemlja izvoziti proizvod koji intenzivnije koristi onaj faktor proizvodnje kojim je ta zemlja relativno bogatija. Ako je zemlja A bogata radom, a proizvod X radno intenzivni proizvod, tada de ona imati komparativnu prednost u proizvodnji X-a. Pretpostavke na kojima se temelji model: 1. dvije zemlje, dva proizvoda (X i Y) te dva faktora proizvodnje, rad (L) i kapital (K), (2 x 2 x 2 model); 2. faktori su perfektno mobilni unutar zemalja, ali perfektno imobilni između zemalja; 3. nema transportnih troškova, carina ili drugih ograničenja vanjskoj trgovini; 4. identična tehnologija i ukusi; 5. puna zaposlenost; 6. nema obratnog faktorskog intenziteta; 7. proporcije proizvodnih faktora u dvjema zemljama su različite. Proizvod Y je kapitalno-intenzivan ako je odnos kapital – rad u njegovoj proizvodnji viši nego u proizvodnji proizvoda X, pri nekom relativnom odnosu cijena faktora: (K/L)Y > (K/L)X. U slučaju dva proizvoda, ako je proizvod Y kapitalno-intenzivan tada je proizvod X radno intenzivan. Faktorsku opskrbljenost možemo definirati na dva načina: u fizičkim jedinicama i u relativnim cijenama faktora. Prema definiciji u fizičkim jedinicama, zemlja je kapitalno bogata ako je njen odnos kapital/rad (K/L) viši nego u drugoj zemlji. Prema definiciji u relativnim cijenama proizvodnih faktora, zemlja je kapitalno-bogata ako je odnos cijena rada i kapitala (w/r) vedi nego u drugoj zemlji. 17. Prikažite grafički i objasnite H-O-S teorem pomodu Edgeworthovog dijagrama, krivulje proizvodnih mogudnosti, krivulje indiferencije i pravca odnosa cijena u zemljama A i B! (1,0) Pretpostavka: krivulje indiferencije jednake su u obje zemlje, različite su krivulje proizvodnih mogudnosti. Autarkija: A: ravnoteža u EA, B: u EB. Različite krivulje proizvodnih mogudnosti proizlaze iz razlika u opskrbljenosti proizvodnih faktora (L i K) i razlika u relativnim cijenama proizvodnih faktora (w/r). A je relativno bogatija radom, B kapitalom. Različiti proizvodi (X, Y) ne proizvode se uz isti odnos L-K, razlikuju se po faktorskoj intenzivnosti. Gornja slika: 2 Edgeworthowa grafikona – 2 zemlje, 2 proizvoda, 2 proizvodna faktora. Izvučeni pravci iz ishodišta pokazuju odnose L i K u proizvodnji X i Y u A i B. Otvaranje i međusobna slobodna trgovina: trgovina po međunarodnom odnosu cijena (PX/PX)AB. Specijalizacija zemalja u skladu s njihovim komparativnim prednostima: A specijalizirana za X nova točka ravnoteže E'A, B: u Y E'B Viši stupanj blagostanja za obje zemlje (I2) C'AB


18. Objasnite povezanost cijena proizvoda i cijena proizvodnih faktora u zatvorenoj ekonomiji. (3,0) Dijagram prikazuje povezanost cijena proizvoda i cijena proizvodnih faktora u zatvorenoj ekonomiji. Relativna cijena proizvoda (PX/PY) povezana je s relativnom cijenom faktora (w/r) preko mobilnosti faktora među djelatnostima unutar zemlje. Pretpostavka: relativna cijena robe X raste u zemlji nakon otvaranja trgovine viši (PX/PY) navodi domade proizvođače da povedaju ponudu proizvoda X u odnosu na proizvod Y. Proizvod X je radno intenzivan što uzrokuje povedanje potražnje za radom, a s time rastu i realne plade, w. Dakle, viši (PX/PY) viši (w/r) kao rezultat različite faktorske intenzivnosti proizvoda.


1. kvadrant: prikaz relativnih cijena proizvodnih faktora za radno intenzivan proizvod X i kapitalno intenzivan proizvod Y. 2. kvadrant: troškovna krivulja koja povezuje cijene proizvoda s cijenama proizvodnih faktora. Korišten je Harrod-Johnsonov dijagram s linearnim odnosom između K/L i w/r, te rastudim odnosom (PX/PY) i (w/r). Vidi se da je Y kapitalno intenzivan jer je K/L vedi kod proizvoda Y nego kod proizvoda X X je radno intenzivan proizvod. Ako poraste cijena X-a, dolazi i do porasta plada jer raste potražnja za radom, te raste i K/L za oba proizvoda.


19. Prikažite grafički i objasnite teorem izjednačavanja cijena proizvodnih faktora! (2,0) Teorem izjednačavanja cijena faktora proizvodnje glasi: međunarodna trgovina de dovesti do tendencije izjednačavanja relativnih i apsolutnih prinosa na homogene faktore proizvodnje između zemalja. Trgovanje finalnim proizvodima u suštini zamjenjuje kretanje faktora između zemalja kako bi se izjednačile razlike u relativnim cijenama faktora.

Specijalizacija na temelju komparativnih prednosti: A u X, B u Y. A: porast potražnje za radom, raste w, raste w/r; B: porast potražnje za kapitalom, raste r, pada w/r;

relativne cijene faktora se izjednačavaju u obje zemlje! Prema Heckscher-Ohlin teoriji ne može dodi do potpunog izjednačavanja cijene faktora jer postoje razna ograničenja prilagođavanju:

a) trgovinske barijere b) prijevozni trošak c) heterogen K ili L d) lokalna (non traded) roba e) imperfektna konkurencija f) nezaposleni faktori

20. Prikažite grafički i objasnite Stolper-Samuelsonov teorem! (0,2) Stolper-Samuelsonov teorem glasi: pod danim okolnostima, porast relativne cijene proizvoda povedava realni prinos (cijenu) faktora koji se intenzivno koristi u proizvodnji tog proizvoda, dok realna cijena drugog faktora pada. Poveda li se cijena radno intenzivnog proizvoda X, porast de potražnja za radom što de utjecati na:

povedanje cijene rada i

smanjenje cijene kapitala.


U drugom kvadrantu su prikazane relativne cijene robe X u odnosu prema Y-u u dvije zemlje. Kao posljedica međunarodne razmjene dolazi do izjednačavanja relativnih cijena proizvoda. U slučaju zemlje A dolazi do povedanja cijene radno intenzivnog proizvoda X (raste PX/PY) što ima za posljedicu povedanje potražnje za radom i povedanje relativne cijene rada s obzirom na kapital (raste w/r). U zemlji B dolazi do smanjivanja relativne cijene robe X što ima za posljedicu smanjivanje relativne cijene faktora w/r.

21. Objasnite rezultate do kojih je došao Leontief u empirijskoj provjeri H-O teorije! (1,0)

Wassily Leontief je proveo empirijsku analizu na temelju input-output tablica iz 1947., te je zaključio kako američki uvoz, tj. supstitucija uvoza zahtijeva 21% više kapitala nego što je sadržavao američki izvoz, te da supstitucija uvoza zahtijeva manje rada nego izvoz. Odnos (K/L) bio je vedi pri supstituciji uvoza nego pri izvozu (18,8>13,99) zaključak: SAD izvozi pretežno radno intenzivne, a uvozi kapitalno intenzivne proizvode iako je relativno bogatiji kapitalom nego radom. Na taj način je osporena Heckscher-Ohlinova teorija. Međutim, pri analizi uvoza nije uzimao u obzir input-output tablice zemalja izvoznica u SAD ved je gledao američku supstituciju uvoza. Jedan proizvod u nekoj zemlji može biti radno intenzivan, a u nekoj drugoj kapitalno intenzivan. 22. Objasnite Kravisovu teoriju međunarodne trgovine! // Objasnite sličnosti i razlike Kravisove teorije i Leontiefovog paradoksa! (2,0) Irving B. Kravis (1916.-1992.) je pokušao objasniti strukturu izvoza i uvoza SAD-a i to u određenom trenutku, ne uzimajudi u obzir dugoročne utjecaje i trendove. Došao je i do Leontijevljeve empirijske provjere H-O teorije te zaključio kako se činjenica do koje je LeontieF došao, a ta je da SAD iako bogata kapitalom izvozi radno intenzivne proizvode, a uvozi kapitalno intenzivne proizvode, može bolje i jednostavnije objasniti faktorom dostupnosti, odnosno raspoloživosti proizvoda. Prema tome, kapitalno intenzivni proizvodi se uvoze zato što nisu dostupni u zemlji.


Neki su proizvodi neraspoloživi (nedostupni) u apsolutnom smislu (primjerice, dijamanti), drugi u smislu da porast proizvodnje može biti ostvaren samo po mnogo višim troškovima, odnosno domada ponuda ovih proizvoda je neelastična. Kada neraspoloživost u zemlji nekih proizvoda nastaje uslijed nedostatka prirodnih resursa (relativno prema ponudi), Kravis smatra potpuno adekvatnim objašnjenje H-O teorije komparativnih prednosti. Međutim, prema Kravisu, postoje aspekti ovog objašnjenja raspoloživošdu dobara koji se ne mogu uvrstiti u teoriju komparativnih prednosti. Jedan od tih efekata je i tehnološka promjena. Povijesni podaci za SAD pokazuju da izvoz raste najviše u onim industrijama koje imaju nove ili poboljšane proizvode koji su raspoloživi samo u SAD-u ili najviše u nekoliko zemalja. 23. Objasnite teoriju međunarodnog životnog ciklusa proizvoda! (1,2) Teorija međunarodnog životnog ciklusa proizvoda Raymonda Vernona objašnjava zašto proizvod koji je početno bio izvozni proizvod neke zemlje postaje njenim uvoznim proizvodom. Novi proizvod zahtijeva visoko stručnu radnu snagu za njegovu početnu proizvodnju. Kad ostari, proizvod postaje standardiziran ili se može imitirati, a komparativna prednost se premješta iz zemlje inovacije u zemlju imitacije ili zemlju s jeftinom radnom snagom. Bogatije zemlje obično su i inovatori novih proizvoda. 24. Prikažite grafički i objasnite životni ciklus proizvoda u zemljama visokog i niskog dohotka! // Objasnite razlike između 4. i 5. faze modela životnog ciklusa proizvoda! (2,2) Ako bismo podijelili životni ciklus proizvoda u tri faze: ranu, srednju i kasnu; vidljivo je da se u ranoj proizvodi i izvozi novi proizvod, da bi se u srednjoj fazi dosegla maksimalna proizvodnja koja do kasne faze opada i zemlja prestaje proizvoditi proizvod, t ga uvozi iz tredih zemalja, slabije razvijenih koje ga mogu jeftinije proizvesti. Životni ciklus proizvoda u zemljama niskog dohotka je drugačiji. U ranoj i do sredine srednje faze proizvod se uvozi iz bogatijih zemalja. U srednjoj fazi započinje vlastita proizvodnja te od sredine srednje faze i u kasnoj fazi proizvod se izvozi.


Model tehnološkog jaza naglašava vremenski pomak u imitaciji. Model životnog ciklusa proizvoda naglašava proces standardizacije i odvija se u 5 stadija:

Stadij I: Faza novog proizvoda – Proizvodnja i potrošnja samo u zemlji inovacije.

Stadij II: Faza rasta proizvoda – Rast potražnje u zemlji i u inozemstvu dovodi do izvoza proizvoda iz zemlje inovacije (tzv. komparativna prednost vođe“).

Stadij III: Faza starenja proizvoda – Proizvod je standardiziran i licenciran drugim zemljama.

Stadij IV: Faza imitacije I – Zemlja imitacije prodaje proizvod u tredim zemljama.

Stadij V: Faza imitacije II – Zemlja imitacije izvozi proizvod u zemlju inovacije.


25. Objasnite Linderovu teoriju međunarodne trgovine! (2,3) Staffan B. Linder iznio je svoju teoriju potražnje 1961. Trgovina između zemalja obavlja se u proizvodima za kojima postoji potražnja. To implicira da de trgovina biti intenzivnija između zemalja sa sličnom strukturom potražnje odnosno sa sličnim per capita dohotkom nego između zemalja s različitim per capita dohocima. Usredotočio se na ulogu potražnje za obrazac trgovine, nasuprot H-O modelu koji je usredotočen na ponudu. Pretpostavka: ukusi potrošača ovise o razini njihova dohotka; nacionalna razina dohotka po stanovniku određuje obrazac potražnje za proizvodima.

Trgovina obuhvada proizvode za kojima postoji preklopljena potražnja (overlapping demand). Intenzivnija je trgovina među zemljama sa sličnom razinom dohotka per capita. Novije empirijske provjere Linderove hipoteze preklopljene potražnje ne uzimaju u obzir samo razlike u prosječnom dohotku među zemljama nego i razlike u strukturi potražnje zbog raspodjele dohotka u zemljama. 26. Objasnite pojam i teoriju intra-industrijske trgovine! // Objasnite intra-industrijsku i inter-industrijsku trgovinu! // Kakva je trgovina između razvijenih i nerazvijenih zemalja? Intra ili inter-industrijska? (4,2) Intra-industrijska trgovina postoji kad zemlja uvozi i izvozi proizvode iz iste stavke proizvodne klasifikacije (dvosmjerna trgovina sličnih proizvoda) za razliku od inter-industrijske trgovine koja predstavlja razmjenu potpuno različitih proizvoda iz raznih industrija. Intra-industrijska


trgovina predstavlja razmjenu diferenciranih proizvoda iste industrije koji su međusobni supstituti. Ona je posljedica ekonomije opsega, diferencijacije proizvoda i monopolističke konkurencije. Intra-industrijska trgovina je uvjetovana diferencijacijom proizvoda povezanom s monopolskom konkurencijom. Konkurencija tjera firme da proizvode samo neke proizvode ili dijelove proizvoda kako bi u uvjetima ekonomije opsega imale niže jedinične troškove. Zemlje uvoze različite varijante nekog proizvoda i time se povedava za kupce mogudnost izbora i nude niže cijene zbog ekonomije opsega. Postoje različiti tipovi trgovine:

• homogenim proizvodima poput žita i nafte, gdje se radi o istoj cijeni proizvoda, a uštede su mogude u smanjenju troškova prijevoza i osiguranja; • horizontalno diferenciranim proizvodima poput čokolade i parfema, gdje se radi o sličnoj cijeni i neznatnim razlikama proizvoda; • vertikalno diferenciranim proizvodima poput automobila i satova, gdje su različite cijene i velike razlike proizvoda.

Mjera intra-industrijske trgovine ovisi o stupnju agregiranosti proizvoda. Intra-industrijsku trgovinu možemo mjeriti putem Grubel-Lloyd indeksa (indeks intra-industrijske trgovine: 1 minus apsolutna vrijednost razlike izvoza i uvoza podijeljeno zbrojem vrijednosti izvoza i uvoza):

gdje je X = vrijednost izvoza M = vrijednost uvoza Ako je IIT = 1, znači da postoji perfektna intra-industrijska trgovina (100%). Ako je IIT = 0, znači da postoji perfektna inter-industrijska trgovina. Intra-industrijska trgovina odnosi se na brzo povedanje međunarodne trgovine dijelovima i komponentama proizvoda. Ona se brže povedava između zemalja sa sličnim ukusima i razinom dohotka. Dok je trgovina između razvijenihi nerazvijenih zemalja inter-industrijska, povedanje trgovine među razvijenim zemljama pripisuje se intra-industrijskoj trgovini. Najvažnije karakteristike monopolističke konkurencije:

diferencirani proizvodi, ali s visokom mogudnošdu supstitucije

poduzede može imati različite cijene od konkurencije zbog diferenciranosti proizvoda

slobodan ulaz i izlaz sprječavaju da poduzede ostvaruje natprosječan profit. 27. Prikažite grafički i objasnite karakter specijalizacije u međunarodnoj razmjeni neke zemlje (inter-sektorska ili intra-sektorska specijalizacija)? (2,2) Apscisa: udjel sektora 2 u izvozu (x) i uvozu (m); ordinata: udjel sektora 1 u uvozu i izvozu. Iz ishodišta povučen pravac na svaku točku koja prikazuje udjel svakog sektora u izvozu i uvozu. Ako je izvoz jače koncentriran na jedan sektor, a uvoz na drugi, tada se jače otvara kut između 2 pravca. Pravi kut ukazuje na postojanje međusektorske (inter-sektorske) specijalizacije – 1 sektor uvozni, 1 izvozni. Ako se podudara sektorska struktura izvoza i uvoza, postoji zatvoren kut koji upuduje na unutarsektorsku (intra-sektorsku) specijalizaciju.


28. Prikažite grafički i objasnite efekte trgovine na blagostanje u maloj zemlji s prije postojedim monopolom! // Grafički prikažite i objasnite slobodnu trgovinu i monopol male zemlje! (1,0) „Mala zemlja“ ima vede koristi od trgovine ako u autarkiji ima nesavršenu konkurenciju nego kada bi imala savršenu konkurenciju. To je zbog toga jer ekonomija nesavršene konkurencije nema samo koristi od međunarodne razmjene i koristi od specijalizacije, nego i tzv. prokompetitivne koristi od trgovine ako se proizvođači na imperfektnom tržištu izlože konkurenciji inozemnih proizvođača. Ako postoji monopol ili neki drugi oblik nesavršenog tržišta u “velikoj zemlji” prije trgovine, tada otvaranje velike ekonomije slobodnoj trgovini može dovesti do pogoršanja blagostanja.


P1 – cijena proizvoda u monopolu; Q1 – količina proizvodnje i potrošnje u monopolu; A – potrošačev višak u monopolu; BE – proizvođačev višak u monopolu. P2 – cijena proizvoda nakon otvaranja trgovine, Q2 – proizvodnja nakon otvaranja trgovine, Q3 – potražnja nakon otvaranja trgovine.

29. Objasnite povezanost ekonomije opsega i specijalizacije! // Što je ekonomija obujma i koje oblike poznajete? (4,2) Ekonomija opsega ili obujma daje poticaje za specijalizaciju ako se jedinični troškovi smanjuju s povedanjem proizvodnje. Ekonomija opsega je značajna jer utječe na konkurentnu strukturu industrije. Trgovina osigurava vede potencijalno tržište za proizvode, omogudavajudi viši nivo proizvodnje. Postoji interna i eksterna ekonomija opsega. Interna ekonomija opsega se javlja kada dugoročni prosječni trošak poduzeda pada kako output poduzeda raste. Eksterna ekonomija opsega se javlja ako dugoročni prosječni trošak poduzeda pada zbog rasta outputa industrije. Odnosno, nastaje pri višem nivou cijele industrije umjesto poduzeda. Trošak po jedinici ovisi o veličini industrije. Dolazi do stvaranja lokalnih klastera poduzeda, a poduzeda dobivaju slijedede klasterizacijom:

– specijalizirani ponuđači (novi proizvodi i posebna oprema); – radnici sa specijaliziranim znanjima; – prelijevanje znanja (znanje je značajan input u visoko inovativnoj industriji); – specijalizirano znanje potječe od: istraživanja i razvoja, neformalnih izmjena

informacija i ideja. 30. Prikažite grafički i objasnite povezanost eksterne ekonomije opsega i trgovine! (2,1)


Poduzede radi u konkurentnim uvjetima, a njegovi prosječni proizvodni troškovi ovise o veličini industrije što je prikazano krivuljom prosječnih dugoročnih troškova (long-run average cost – AC). Ona pokazuje minimalne prosječne troškove pri raznim razinama outputa. Visina prosječnih troškova ovisi o stupnju korištenja kapaciteta te domadoj i inozemnoj potražnji. Krivulja ukupnih prosječnih dugoročnih troškova i krivulje agregatne potražnje mogu poslužiti kao koristan instrumentarij za teoretsku analizu tržišne ravnoteže u uvjetima podzaposlenosti i nedovoljnog korištenja proizvodnih kapaciteta zemlje, kao što je slučaj u Hrvatskoj. 31. Koje su determinante nacionalne konkurentnosti prema Porteru? Objasnite Porterov dijamant! (0,1) Porter je determinante nacionalne konkurentnosti svrstao u četiri grupe:

faktorski uvjeti: o prirodni, ljudski i financijski resursi te kvalitetna fizička, administrativna,

informacijska i znanstvena infrastruktura.

uvjeti potražnje: o velika i sofisticirana domada potrošačka baza.

povezane i podupirude industrije: o kritična masa domadih ponuđača i postojanje lokalnog klastera oko

proizvođača i povedanje inovacija.

strategija firme, strukture i suparništvo : o poslovni kontekst u kojemu poduzede radi, ciljevi uprave i zaposlenika,

poduzetništvo i sklonost investiranju.


Nacionalne vlade mogu stvoriti uvjete koji de pomoči u održavanju takvih odnosa. Navedene determinante konkurentskih prednosti međusobno su povezane i imaju utjecaj jedna na drugu. Ako se međusobno povežu kao na slici dobije se tzv. Porterov dijamant. Porter se zalagao za tzv. klaster koncept konkurentskih prednosti koji počiva na izgradnji lokalnih grozdova okupljenih oko vodede tvrtke koja ved ima dobre pozicije na tržištu. Klaster je lokalna odnosno regionalna koncentracija kompanija u posebnom poslovnom sektoru, povezanih industrija i institucija koje konkuriraju, ali istovremeno surađuju u nekim aktivnostima, naročito kreiranju znanja. 32. Objasnite strukturu izvoznog klastera! // Što je klaster? Čime je motivirano stvaranje klastera? (0,1) Porter se zalagao za tzv. klaster koncept konkurentskih prednosti koji počiva na izgradnji lokalnih grozdova okupljenih oko vodede tvrtke koja ved ima dobre pozicije na tržištu. Klaster je lokalna odnosno regionalna koncentracija kompanija u posebnom poslovnom sektoru, povezanih industrija i institucija koje konkuriraju, ali istovremeno surađuju u nekim aktivnostima, naročito kreiranju znanja. Stvaranje klastera povezanih poduzeda i institucija motivirano je:

olakšavanjem pristupa posebnim inputima,

javnim dobrima i znanju,

smanjenjem troškova poslovanja,

razvojem novih proizvoda i usluga

povedanjem izvoza putem izvoznog klastera.

Slika pokazuje strukturu izvoznog klastera.


33. Što je unutar-kompanijska trgovina i kakav je njen značaj danas? (2,1) U globalnoj ekonomiji nacionalne ekonomske granice su sve manje relevantne, a proizvodnja i trgovina se odvijaju u globalnom prostoru. Proces internacionalizacije proizvodnje i trgovine sve je brži, a nositelji toga procesa su multinacionalne kompanije koje šire svoju aktivnost izvan nacionalnih granica i kojima se ne upravlja na nacionalnoj nego na regionalnoj ili čak na globalnoj razini. Širenje tih kompanija motivirano je ne samo višim profitom nego i:

tržišnom konkurencijom,

ulaskom na inozemno tržište (faktori potražnje),

troškovnim faktorima,

energijom i sirovinama,

jeftinijom radnom snagom,

nižim troškovima prijevoza,

zaobilaženjem trgovinskih ograničenja (carine, kvote) te

mogudnošdu korištenja transfernih cijena. Visoka zastupljenost unutar-kompanijske trgovine omoguduje manipuliranje cijenama u poslovanju s podružnicama kako bi zaobišle pladanje poreza i na taj način podigle svoju konkurentnost. Dodatno: Izravna ulaganja u inozemstvu imaju utjecaj na međunarodnu trgovinu ved prema tome radi li se o horizontalnim izravnim ulaganjima (u isti sektor kao u zemlji) ili vertikalnim ulaganjima. Vertikalna izravna ulaganja mogu biti usmjerena prema nižim stupnjevima (investiranje u industrije koje osiguravaju inpute za domadu proizvodnju) ili višim stupnjevima (ulaganja u industriju koja upotrebljava output kompanije). Multinacionalne kompanije su nositeljice globalizacije svjetskih tržišta, a to im omoguduje sve veda unutar-kompanijska trgovina, jeftiniji prijevoz zbog napretka u prometu, brze internet informacije, povoljne unutar-kompanijske cijene (transferne cijene), intra industrijska trgovina i uvoz dijelova proizvoda po niskim cijenama i stoga nižoj uvoznoj carini, što sve povedava konkurentnost finalnog proizvoda. Na taj način se u razvijenim zemljama postižu viši profiti, a u nerazvijenim zemljama se osigurava zaposlenje. 34. Prikažite grafički i objasnite troškove zagađenja i dovođenje zagađenja na optimalnu razinu! (2,1) Ekonomski razvoj, urbanizacija, industrijalizacija, rast potrošnje i iskorištavanje energenata i prirodnih resursa doveli su do sve vedeg zagađenja zraka, vode, prirodnog okoliša i ugrožavanja zdravlja ljudi. Zemlje su stoga prisiljene uvoditi ekološke standarde u proizvodnji, potrošnji i trgovini kako bi se ostvario održivi razvoj. U teoriji vanjske trgovine nasuprot hipotezi opskrbljenosti resursima postavlja se hipoteza o utočištima zagađenja. Pearce i Turner su dali analizu troškova onečišdenja prikazom društvenih troškova (C) i privatne koristi (B) od aktivnosti koja je istodobno onečišdivač. Apscisa pokazuje stupanj aktivnosti. Funkcija B' opisuje granične koristi, funkcija C' opisuje granične troškove. Aktivnost maksimira profit na razini proizvodnje S, a optimalna razina sa stajališta odnosa graničnih koristi i društvenih troškova onečišdenja je na razini J, gdje su granični troškovi jednaki graničnim koristima i koja predstavlja „optimalni stupanj onečišdenja“. Da se onečišdivač dovede na razinu J potrebno je uvesti porez t na jedinicu proizvoda. Posljedica


uvođenja poreza je pomicanje krivulje graničnih koristi tako da onečišdivač maksimira svoj profit na razini aktivnosti koja je jednaka optimalnoj razini onečišdenja.

Postoji niz istraživanja društvenih troškova zagađenja, a naročito troškova koji su vezani uz sustav zdravstvene skrbi. Ti troškovi uključuju hospitalizaciju i ambulantno liječenje, troškove posjete liječnika i uzimanja lijekova. Osim toga, istražuju se utjecaji na smanjenje kvalitete života i povedanje rizika smrtnosti te neizravni utjecaji na smanjenje produktivnosti. 35. Navedite i objasnite kategorije ili kanale utjecaja koji mogu odrediti agregatni ekonomski utjecaj trgovine ili rasta na okoliš! (1,0) U relevantnoj literaturi obično se ističu tri kategorije ili kanala utjecaja koji mogu odrediti agregatni ekonomski utjecaj trgovine ili rasta na okoliš:

1. Razina proizvodnje. Naime, uz ostale stvari jednake, više proizvodnje znači i više zagađenja. 2. Struktura proizvodnje. Trgovina i rast mogu promijeniti strukturu proizvodnje, npr. među poljoprivrednim, industrijskim i uslužnim sektorom, a poznato je da šteta po okoliš po jedinici proizvodnje varira među sektorima. 3. Tehnike proizvodnje. Često se isti proizvod može proizvesti putem različitih tehnika, od kojih su neke čišde od ostalih. Električna energija se može generirati iz širokog spektra goriva i tehnika. Do razmjera do kojeg trgovina ili rast uključuju prihvadanje čistijih tehnika, zagađenje po jedinici proizvodnje de opadati.

36. Prikažite grafički i objasnite efekt rasta razine proizvodnje na okoliš! (0,3) Efekt razine ekonomske aktivnosti mjeri rast onečišdenja koji bi se generirao ako bi ekonomija rasla držedi konstantnim strukturu proizvoda koje se proizvodi i proizvodne tehnike. Ako npr. postoje konstantni prinosi i opskrbljenost ekonomije je narasla za 10% i ako nema promjene u relativnim cijenama ili intenzitetu emisija, tada možemo očekivati i porast od 10% u onečišdivanju. Slika pokazuje efekt rasta razine proizvodnje, Početna ravnoteža proizvodnje je u točki A. U donjem dijelu grafa nacrtana je funkcija emisije onečišdivanja Z=eX s danom fiksnom emisijom onečišdenja e0. Uz početnu proizvodnju A početna razina onečišdivanja je Z. Pretpostavimo sada da povedamo razinu proizvodnje


povedavajudi opskrbljenost za jednaki postotak. Zbog konstantnih prinosa, nova krivulja proizvodnih mogudnosti je samo radijalna ekspanzija one prvotne. Nova točka proizvodnje je u točki B koja mora biti na istoj zraci iz ishodišta kao i točka A. Onečišdenje je naraslo sa Za na Zb i taj porast označuje efekt rasta razine ekonomske aktivnosti.

37. Prikažite grafički i objasnite što pokazuje Kuznetsova krivulja okoliša? (0,2) Kuznetsova krivulja okoliša pokazuje kako postoji određena povezanost inverznog U oblika između stupnja razvoja zemlje (mjerenog BDP-om per capita) i zagađenja okoliša: pri relativno niskim razinama dohotka per capita, rast vodi vedem zagađenju okoliša, dok zemlja ne dođe na neku srednju razinu dohotka, nakon čega daljnji rast vodi poboljšanjima u zaštiti okoliša, odnosno smanjenju zagađivanja.


38. Objasnite koncept utočišta zagađenja! (0,1) Copeland i Taylor su skeptični glede postojanja jednostavne veze između onečišdivanja i dohotka per capita, odnosno glede Kuznetsove krivulje okoliša. U svojoj analizi postavljaju dvije hipoteze koje povezuju regulaciju za onečišdivanja i komparativnu prednost. Prva je da de rast regulacije onečišdenja imati efekt na odluku o lokaciji proizvodnje i na trgovinske tijekove i tu hipotezu nazivaju efektom „utočišta onečišdenja“. Druga je hipoteza da de smanjivanje barijera trgovini voditi pomicanju industrije intenzivne onečišdivanjem iz zemalja sa strogom regulacijom u zemlje sa slabijom regulacijom te tu hipotezu nazivaju hipotezom „utočišta onečišdenja. Dok prva hipoteza ima jače teorijsko uporište, druga je znatno slabija jer teorija trgovine sugerira kako postoje brojni faktori uz regulaciju onečišdivanja koji utječu na trgovinske tijekove. Ako su ti faktori dovoljno snažni, vrlo je mogude da postoji efekt utočišta onečišdenja, ali ne i hipoteza. 39. Objasnite što je kolaboracija i kako može služiti kao izvor konkurentske prednosti! (1,1) Tehnologija je postala pokretač globalizacije. Sve je veda uloga znanja i inovacija u stjecanju konkurentnosti. Kolaboracija predstavlja strukturirani proces gdje dvoje ili više ljudi ili poslovnih entiteta surađuje u svrhu ostvarivanja zajedničkog cilja, dijeledi znanje, učedi skupa uz konsenzus. Kolaboracija ne zahtijeva nužno vodstvo, čak se smatra da su rezultati kolaboracije bolji ukoliko se provodi kroz decentralizaciju i egalitarizam. Kolaborativna prednost temeljena je na suradnji, koordinaciji i kreativnosti na nivou poduzeda, regija, a danas u relevantnoj literaturi sve se češde spominje i pojam „kolaborativna prednost nacija“. Kolaborativna trgovina (tzv. c-trgovina) identificira se kao novi tip e-trgovine koji se može koristiti za stvaranje konkurentske prednosti. Informacijska i komunikacijska tehnologija nude priliku za ekonomsku transformaciju i nastanak novih načina proizvodnje. Suradnja može biti izvor konkurentske prednosti multinacionalnih kompanija. Takvu prednost mogu održati sposobnošdu da poslovne jedinice, podružnice i odjeli poduzeda kolaboriraju, uspješno dijeledi znanje i zajednički razvijajudi nove proizvode i usluge. 2. TRGOVINSKA POLITIKA 40. Nabrojite zaštitne politike! (1,0)

diskriminacija protiv uvoza (protekcionalizam): carine, kvote, antidamping;

diskriminacija protiv izvoza: izvozne pristojbe;

diskriminacija protiv stranih investitora: kapitalne kontrole;

diskriminacija protiv stranih radnika: vize, kvalifikacijska selekcija;

diskriminacija u korist izvoza: izvozne subvencije;

diskriminacija u korist uvoza: precijenjena valuta. 41. Navedite i objasnite kriterije zaštitne politike! (2,1) Najvažniji kriteriji zaštitne politike su sljededi:

kvalitativni kriterij: trebao bi odgovoriti na pitanje što štititi, tj. koje proizvode ili sektore proizvodnje;


kvantitativni kriterij: svodi se na pitanje koliko visoku stopu zaštite uvesti;

instrumentalni kriterij: potrebno odlučiti kojim instrumentima štititi;

vremenski kriterij: potrebno odlučiti koliko dugo štititi, mijenjati intenzitet ili ne. 42. Nabrojite instrumente zaštitne politike (bar 5)! (1,0) Brojni su instrumenti trgovinske politike, i često se dijele na carinske i necarinske instrumente. Odabir adekvatnog instrumenta obično se svodi na izbor između carina, te necarinskih ograničenja: izvoznih taksi (pristojbi) i subvencija, uvoznih kvota, izvoznih ograničenja, provizija i poreza na uvoznu robu, kontrola robe, administrativnih procedura, pristojbi za carinsko evidentiranje (carinjenje), pravila podrijetla robe, deviznih ograničenja i drugih. 43. Koje stope carinske zaštite poznajete? Objasnite što pokazuju! (1,2) Carinska zaštita se provodi primjenom carinskih stopa na vrijednost uvezene robe (carinsku osnovicu), a prema carinskoj tarifi. Ako se ukupno napladeni prihodi od carina stave u odnos s vrijednošdu uvezene robe u nekom razdoblju može se dodi do stope ostvarene carinske zaštite. Također su u upotrebi slijedede stope carinske zaštite:

neponderirana prosječna carinska stopa: ne uzima u račun relativno značenje svake robe, za razliku od ponderirane prosječne carinske stope;

ponderirana prosječna carinska stopa: svaka carinska stopa za pojedinu robu ponderirana udjelom pojedine robe u uvozu zemlje;

prohibitivna nominalna carinska stopa: stopa koja je toliko visoka da spriječi uvoz robe u zemlju;

efektivna stopa zaštite: uzima u obzir promjene u dodanoj vrijednosti pojedinoga sektora (relativno prema slobodnoj trgovini) zbog uspostavljene strukture zaštite intermedijarnih i finalnih proizvoda.

44. Koji su prema Cordenu koncepti carinske zaštite? (1,0) Prema Cordenu četiri su koncepta zaštite:

1. nominalna zaštita, 2. efektivna zaštita, 3. neto-efektivna zaštita, 4. totalna zaštita. 5.

45. Objasnite nominalnu zaštitu! (1,0) Nominalna zaštita pokazuje kakav je utjecaj nominalne carinske stope (eksplicitne carine) na domade cijene proizvoda i na opseg i strukturu potrošnje u zemlji u odnosu na stanje slobodne trgovine bez trgovinske politike države. Stopa nominalne zaštite mjeri postotak povedanja domade cijene zbog carine i utjecaj na potrošnju. Unatoč velikom broju necarinskih zaštitnih instrumenata, carinska tarifa je najrasprostranjeniji instrument trgovačke politike. Postoje razlozi zbog kojih nije jednostavno utvrditi stupanj nominalne


zaštite: postojanje necarinskih zaštitnih instrumenata; izuzeda i olakšice u odnosu na definiranu carinsku tarifu; prohibitivne carinske stope; problemi agregiranja podataka. 46. Što je stopa efektivne carinske zaštite? Koji je čimbenici određuju? (3,3) Da se ustanovi utjecaj strukture carinske zaštite na pojedine sektore primjenjuje se koncept efektivne zaštite izračunom stope efektivne zaštite. Stopa efektivne zaštite pokazuje za koliko % odstupa dodana vrijednost nekog sektora pod utjecajem domade zaštitne politike od dodane vrijednosti pod uvjetom slobodne trgovine. Stopa efektivne zaštite nekog sektora ovisi o stopi nominalne carine na finalni proizvod toga sektora, o stopi carine na uvozne intermedijarne proizvode (inpute) toga sektora i o udjelu intermedijarne potrošnje u vrijednosti finalne proizvodnje sektora.

Stopa efektivne zaštite (e):

, v' = dodana vrijednost po jedinici outputa, uključujudi

carinu; v = dodana vrijednost po jedinici outputa u uvjetima slobodne trgovine. Dodana vrijednost odnosi se na vrijednost koju su proizveli faktori proizvodnje (L i K) prilikom transformacije intermedijarnih proizvoda u novi proizvod, tj. to je cijena robe minus vrijednost intermedijarnih inputa, odnosno rast vrijednosti (proizvođačevog profita) između stupnjeva proizvodnje, U nekim razdobljima je necarinska zaštita imala vede značenje od carinske zaštite, stoga je potrebno u proračun i analizu efektivne zaštite uključiti i necarinsku zaštitu (kvote, poreze, subvencije i dr.) koja također djeluje na povedanje cijena u zemlji koja ih uvodi. 47. Što su carine? (1,0) Carina u biti predstavlja porez na uvoznu robu. Cijena uvozne robe se povedava za iznos carine. To smanjuje potrošnju, povedava proizvodnju i smanjuje uvoz. Uvozna carina povedava domadu cijenu robe iznad nivoa pri slobodnoj trgovini i ima tri neto efekta: distorzija (iskrivljavanje) proizvodnje – dovodi do smanjenja efikasnosti ako domadi proizvođači proizvode previše uvozno konkurentne robe; distorzija (iskrivljavanje) potrošnje – carina dovodi do toga da domadi potrošači troše manje uvozne robe što rezultira padom blagostanja; utjecaj carine na uvjete trgovine – carina smanjuje svjetsku potražnju uvozne robe, što ima za posljedicu smanjenje svjetske cijene uvozne robe. 48. Prikažite grafički i objasnite efekte uvođenja carina u maloj zemlji u parcijalnoj ravnoteži! (2,1) Carina u biti predstavlja porez na uvoznu robu. Cijena uvozne robe se povedava za iznos carine. To smanjuje potrošnju, povedava proizvodnju i smanjuje uvoz. Utjecaje uvođenja carine u maloj zemlji mogli bi podijeliti na pozitivne i negativne. Domadi proizvođači postižu višu cijenu te država ostvaruje prihode od carine (pozitivni utjecaji). Potrošači pladaju više cijene i smanjuje se potrošnja te potrošači imaju manji izbor što su negativni utjecaji uvođenja carina. Zaključno, blagostanje potrošača se smanjuje (u odnosu na stanje bez carine), proizvođači uvozne robe su na dobitku. Ukupni višak se smanjuje, jer je gubitak potrošača vedi nego dobitak proizvođača. Smanjenje ukupnog viška se zove gubitak mrtvog tereta od carine. Zbog gubitka mrtvog tereta, carina smanjuje blagostanje u maloj zemlji u odnosu na stanje slobodne trgovine.


Cijena prije uvođenja carine je svjetska cijena Pw (na nju mala zemlja ne može utjecati). Pri toj cijeni domada ponuda je Q1, a domada potražnja Q4. Uvozna carina t povedava cijenu PT, to uzrokuje smanjenje potrošačevog viška za (a+b+c+d): a – transfer potrošačevog viška u proizvođačev višak, b – trošak resursa iz bolje upotrebe u povedanje proizvodnje robe, c – prihod države, d – smanjenje potražnje zbog povedanja cijena; (b+d) – mrtvi teret gubitka za ekonomiju. Gubitak potrošačevog viška premašuje dobitak od povedanja proizvođačevog viška i povedanja prihoda države, što ukazuje na postojanje mrtvog tereta gubitka za društvo. Nakon uvođenja carine, domada se ponuda poveda na Q2, a domada potražnja opada na Q3. 49. Prikažite grafički i objasnite utjecaj carine na proizvodnju, potrošnju i vanjsku trgovinu male zemlje pomodu krivulja proizvodnih mogudnosti, indiferencija i pravca cijena! (0,2)


Slika pokazuje utjecaj carine na nacionalni dohodak male zemlje. Ako mala zemlja (koja ima komparativnu prednost u proizvodnji proizvoda X i to je njezin izvozni proizvod) uvede carinu od t% na uvoz proizvoda Y, mijenja se odnos cijena u zemlji s (PX/Py)w na PX/Py(1+t)(proizvod Y u zemlji poskupljuje za iznos carine) te se proizvodnja pomiče iz E u E1. Proizvodi se više proizvoda Y i manje proizvoda X nego prije uvođenja carine. Uvođenje carine na uvozni proizvod Y od t% dovelo je do efekta smanjenja dohotka izraženo u proizvodu Y od 0A na 0B, jer je došlo do relokacije proizvodnih faktora iz proizvodnje robe X u proizvodnju robe Y (pomak proizvodnje iz E u E1). Dohodovni efekt uvođenja carine je prikazan iscrtanim odnosom cijena koji polazi od točke E1 i tangira nižu krivulju indiferencije u točki C'. Dakle, smanjenje dohotka dovelo je do pada s više krivulje indiferencije i potrošnje u točki C na nižu krivulju indiferencije i potrošnju u točki C'. Međutim, s obzirom na to da je proizvod Y poskupio, pojavljuje se i efekt supstitucije, odnosno više se troši proizvoda X, a manje proizvoda Y nego prije pa se potrošnja pomiče iz točke C' u točku C1 na istoj krivulji indiferencije koja je niža od one prije uvođenja carine. Smanjio se i trokut razmjene, odnosno obujam vanjske trgovine, manje se i izvozi i uvozi nego prije uvođenja carine. 50. Prikažite grafički i objasnite efekte uvođenja carina u velikoj zemlji u parcijalnoj ravnoteži! (3,0) Uvođenje carine od strane velike zemlje ima za posljedicu smanjenje svjetske cijene tako da de velika država ostvariti dodatne prihode od carine. Politika male zemlje nema utjecaja na svjetske cijene, a politika velike zemlje utječe na svjetske cijene.

Autarkija: ravnoteža domade ponude i potražnje na razini cijene Pd, nakon otvaranja prema svjetskom tržištu dolazi do porasta ponude proizvoda i pomicanja krivulje ponude u desno (Sd+w). Uvoz je količina Q1Q4. Nakon uvođenja carine t dolazi do pomicanja krivulje ponude natrag do Sd+w+t i više cijene proizvoda (PT). Postižu se slični efekti (a, b, c, d) kao za malu zemlju. Međutim, obzirom da se radi o velikoj zemlji tada de uvođenje carine od strane velike


zemlje uzrokovati pad svjetske cijene na P'W, a velika zemlja de ostvarivati dodatne prihode od carine (područje e). 51. Prikažite grafički i objasnite efekte odmazde (represalija (zemlje B))! (0,1) Može se dogoditi da uvedena carina od strane jedne zemlje potakne drugu zemlju da uvede carinu zauzvrat (politika osiromašivanja susjeda). Odgovaranje istom mjerom (represalije) utječe na smanjivanje opsega trgovine. Ako zemlja B odluči uzvratiti zemlji A i uvede carinu na proizvod X, uvjeti trgovine ostaju nepromijenjeni, odnosno odnos cijena u međunarodnoj razmjeni se ne mijenja, samo dolazi do smanjenja obujma vanjske trgovine. Dakle, obje zemlje su na gubitku. Nacionalno blagostanje zemlje može se popraviti zaštitnom politikom, ali to ovisi i o ponašanju drugih zemalja.

Zemlja B je uvođenjem carine na svoj uvozni proizvod pomaknula svoju krivulju recipročne potražnje prema dolje tako da su uvjeti trgovine ostali kao i prije uvođenja carina, ali se obujam trgovine dalje smanjio na razinu X3Y3. Kad bi zemlja A povedala carinu na proizvod Y, a zemlja B opet uzvratila, dolazilo bi do daljnjeg smanjivanja obujma vanjske trgovine uz nepromijenjene uvjete trgovine te može dodi i do nestanka razloga za trgovanje tih dviju zemalja. Na slici (dolje) vidimo da je zbog odmazde volumen trgovine među tim dvjema zemljama od početnog X1Y1 pao na X2Y2, a da nije došlo do promjene odnosa cijena s obzirom na početne ravnotežne uvjete trgovine.


52. Prikažite grafički i objasnite optimalnu carinu! // Prikažite grafički i objasnite efekt uvođenja optimalne carine u zemlji A koja ima komparativnu prednost u proizvodu X (3,0) Uvozna carina povedava domadu cijenu robe iznad nivoa pri slobodnoj trgovini i ima tri neto efekta: distorzija (iskrivljavanje) proizvodnje – dovodi do smanjenja efikasnosti ako domadi proizvođači proizvode previše uvozno konkurentne robe; distorzija (iskrivljavanje) potrošnje – carina dovodi do toga da domadi potrošači troše manje uvozne robe što rezultira padom blagostanja; utjecaj carine na uvjete trgovine – carina smanjuje svjetsku potražnju uvozne robe, što ima za posljedicu smanjenje svjetske cijene uvozne robe. Carinska stopa koja osigurava da se negativni efekti na efikasnost pokriju dobicima od poboljšanih odnosa razmjene je optimalna carinska stopa. Optimalna carinska stopa je stopa carinskog opteredenja koja maksimizira neto dobitak koji je posljedica poboljšanja uvjeta razmjene zemlje u odnosu na negativne učinke koji su posljedica smanjenja volumena trgovine. Optimalna carinu je određena mogudnošdu pomicanja krivulje recipročne potražnje zemlje do nivoa gdje doseže najvišu krivulju indiferentnosti prema trgovini. Optimalna carina ovisi o elastičnosti inozemne recipročne potražnje. Slika prikazuje uvođenje optimalne carine u zemlji A pomodu krivulje recipročne potražnje zemlje A i B i krivulje indiferentnosti trgovine zemlje A. Zemlja A uvodi carinu – 0U na proizvod Y i njezina se krivulja recipročne potražnje pomiče ulijevo s obzirom na to da cijena raste. Kretanjem od E do E' pada obujam trgovine, a zemlja A poboljšava svoje uvjete trgovine na (PX/PY)E'. Pozitivni efekt poboljšanja uvjeta trgovine zemlje A vedi je nego što je negativni efekt smanjenja obujma trgovine. Nova točka ravnoteže je u E'. Da bi carinska stopa koju je uvela zemlja bila optimalna u novoj točki ravnoteže, krivulja recipročne potražnje B mora tangirati najvišu mogudu krivulju indiferentnosti prema trgovini IT. Ako bi zemlja uvodila višu carinsku stopu od optimalne i pomicala svoju krivulju recipročne potražnje lijevo, tada bi točka ravnoteže s nepromijenjenom krivuljom recipročne potražnje zemlje B bila između točke E' i Z, no na tom dijelu je veda elastičnost inozemne krivulje recipročne potražnje i zemlja bi dostizala niže krivulje indiferentnosti trgovine te ostvarila


nižu razinu blagostanja. Optimalna carina ovisi o elastičnosti inozemne recipročne potražnje. Elastičnost u točki E' je ε=0R/0S. Optimalna carina u točki E': 0U/0T=1/(2-1)=1; optimalna carina u točki Z=1/(∞-1)=0; optimalna carina u točki E je 1/(1-1)=0.

53. Što prikazuje krivulja indiferentnosti prema trgovini? Prikažite grafički i objasnite kako se pomodu krivulje indiferentnosti prema trgovini dobije krivulja recipročne potražnje! (0,1)


Analogno krivuljama potrošnje, krivulja indiferentnosti trgovine pokazuje sve kombinacije izvoza i uvoza koje daju jednaku razinu blagostanja mjereno koordinatama točaka na krivulji indiferentnosti trgovine IT. Postoji mapa krivulja indiferentnosti trgovine kako se mijenja razina korisnosti zbog promjene krivulje indiferentnosti potrošnje. Ako ucrtamo krivulje indiferentnosti trgovine zemlje A i relativne cijene (PX/PY) te pronađemo gdje je svaki pravac tangentan na krivulju indiferencije trgovine, dobijemo točke koje možemo povezati i dobiti krivulju recipročne potražnje zemlje A. 54. Prikažite grafički i objasnite kako optimalna carina utječe na blagostanje! (0,0)

Utjecaj optimalne carine na blagostanje i prihod od carine: optimalna carina maksimira blagostanje (i prihod od carine), iznad te razine dolazi do pada blagostanja i na kraju carina postane prohibitivnom carinom koja dovodi do zatvaranja zemlje i ostvarivanja niže autarkične razine blagostanja. 55. Prikažite grafički pomodu krivulja recipročne potražnje i objasnite što se događa kada mala zemlja uvede carinu? (1,0) Male zemlje nisu u stanju svojim akcijama utjecati na svjetske cijene i na uvjete trgovine. Sa stajališta male zemlje krivulja ponude ostalog svijeta je ravna linija, te nikakva carina male zemlje ne može popraviti njezine uvjete trgovine nego samo smanjuje obujam trgovine. Mala zemlja je ona koja ne može utjecati na svjetsku ponudu, potražnju i cijene (preuzima, a ne određuje svjetske cijene). Krivulja ponude svijeta prikazana je kao ravna linija. Ako mala zemlja uvede carinu na proizvode ostalog svijeta, to nede utjecati na uvjete trgovine nego de samo smanjiti obujam trgovine na X2Y2.


56. Prikažite grafički i objasnite utjecaje specifične carine na izvoznu ponudu i uvoznu potražnju! (1,0) Carine mogu biti specifične i ad valorem. Specifična carina se plada po jedinici uvezene robe. Ad valorem carina se plada kao postotak od vrijednosti uvezene robe. Specifičnu carinu je lakše obračunavati. Ad valorem carina zadržava svoju zaštitnu ulogu i u uvjetima inflacije, jer se napladuje u postotku od vrijednosti robe.


Specifična carina pomiče krivulju izvozne ponude gore za iznos carine t (na XSt). Sada je skuplji izvoz svake jedinice robe. Cijena koju pladaju potrošači raste na PT, količina uvoza pada na Q2, a cijena koju dobivaju izvoznici pada na PS. Država ubire prihode koji su jednaki a+b, a dijele se na prihode države koji dolaze od potrošača (pladaju višu cijenu, a) i prihode države koji dolaze od stranih ponuđača (postižu nižu cijenu, b). Koji dio prihoda od carine de pasti na potrošače, a koji na izvoznike ovisi o elastičnosti krivulje izvozne ponude: što je ona položenija, to je vedi udjel domadih potrošača u pladenim prihodima od carina, a manje pladaju izvoznici. 57. Prikažite grafički i objasnite utjecaje specifične carine na izvoznu ponudu i uvoznu potražnju uz savršeno elastičnu krivulju izvozne ponude! (0,0)

Ako je krivulja izvozne ponude savršeno elastična, ona je horizontalna linija. Specifična carina pomiče krivulju ponude gore za iznos carine, cijena koju pladaju potrošači raste na PT, no cijena koju dobivaju izvoznici ne pada. Država ubire prihode – pravokutnik a. Ako zemlja uvoznica uvodi carinu, a međunarodna cijena se ne mijenja – radi se o maloj zemlji, koja na taj način oporezuje vlastite građane. 58. Prikažite grafički i objasnite utjecaje ad valorem carine na izvoznu ponudu i uvoznu potražnju! (0,0) Uvođenje ad valorem carine pomiče krivulju izvozne ponude lijevo gore, ali ne paralelno (kao što je slučaj pri specifičnim carinama). Uz danu ad valorem carinu krivulja izvozne ponude XSt postaje strmija. Dolazi do povedanja cijene za potrošače na Pt i smanjenje obujma trgovine od Q2 na Q1, te dolazi do pada cijene robe koju postižu izvoznici na PS. Država ubire prihod od carine – a+b.


59. Prikažite grafički i objasnite efekte izvoznih carina! // Nabrojite motive uvođenja izvozne carine! (2,1) Pored kontrole uvoza, država se može odlučiti za interveniranje na izvoznoj strani. Osnovni motivi za uvođenje izvoznih carina: prihodi proračunu; snižavanje domade cijene izvoznom proizvodu; mišljenje da potrošači (i prerađivači) pladaju previsoku cijenu; potreba za povedanjem ponude tog proizvoda na domadem tržištu. Izvozna carina snižava proizvođačev probitak, povedava prihode države i povedava potrošačev probitak. Međutim, imamo neto učinak smanjenja društvenog blagostanja.


Prikaz utjecaja izvozne carine koja snižava domadu cijenu i za proizvođača i za potrošača, potičudi potrošače da troše više, a proizvođače da proizvode manje što dovodi do smanjenja izvoza. Početno stanje: izvoz pri svjetskoj cijeni – Q1Q2. Uvođenje izvozne carine t – pad izvoza na Q3Q4 i pad cijene na PW+t1. Povedanje izvozne carine na t2 potpuno destimulira izvoz i smanjuje cijene na razinu PW+t2. Izvozna carina ne može sniziti cijenu nižu od autarkične razine. Tada izvoz nestaje i ta mjera de facto postaje izvozna zabrana. 60. Prikažite grafički i objasnite ekonomski utjecaj uvođenja uvoznih kvota! (0,1) Najčešdi instrument kvantitativnih ograničenja su uvozne kvote koje dozvoljavaju slobodan pristup trgovini unutar kvote, ali sadržavaju potpunu zabranu nakon što je kvota ispunjena u određenom razdoblju. Uvozna kvota podiže domadu cijenu, omogudava rast domadoj proizvodnji, smanjuje potrošnju i uvoz te preraspodjeljuje dohodak od potrošača prema proizvođačima. Učinci uvozne kvote na blagostanje su slični onima koji proizlaze iz ekvivalentne uvozne carine, osim jednog izuzetka. Renta koja je povezana s ograničenjem ide onome tko ima uvoznu dozvolu, što ne znači da to mora biti država (iako se potpuna ekvivalentnost može dobiti otvorenom aukcijom dozvola). Postojanje rente ima implikacije za proces poznat kao „traženje rente“ (engl. rent-seeking).

Po cijenama nižim od svjetske cijene, domada krivulja ponude je tržišna ponuda S. Po svjetskoj cijeni je dopušten uvoz do količine kvote i ponuda je vodoravna u količini q. Iznad svjetske cijene ponovno vrijedi domada ponuda (s pomakom za q). Krivulja ponude je razlomljena. Po svjetskoj cijeni Pw ponuda u zemlji je Q3 od čega bi količina Q1 bila domada proizvodnja, a Q1Q3 uvoz. Međutim, uza svjetsku cijenu potražnja u zemlji je Q2 odnosno


postoji višak potražnje nad ponudom od Q3Q2. Višak potražnje utječe na porast cijene u zemlji. Cijena koja dovodi tržište u ravnotežu je određena sjecištem potražnje i nove ponude S+q. 61. Prikažite grafički i objasnite krivulja izvozne ponude s dobrovoljnim ograničenjem izvoza (VER)! (0,1) Izvozne kvote spadaju u kvantitativna ograničenja vanjske trgovine. Dobrovoljno ograničenje izvoza – engl. Voluntary Export Restraints (VER) je kvota koja se primjenjuje na izvoznoj strani. Primjenjuje se kao odgovor na pritisak proizvođača u zemlji koja uvozi robu. Učinak količinskog ograničenja izvoza na uvoznu zemlju je onakav kao što je učinak uvozne kvote ili carine, uz to da rentu uzima strana zemlja. Stoga su izvozne kvote lošije za uvoznu zemlju nego njene obične uvozne restrikcije. VER postoji zbog političkih, a ne ekonomskih razloga. Zemlje uvoznice „nagovaraju“ zemlje izvoznice da dobrovoljno ograniče svoj izvoz.

Krivulja izvozne ponude s VER-om jednaka je krivulji izvozne ponude pri slobodnoj trgovini do razine kvantitativnog ograničenja i nakon toga je vertikalna linija. Cijena po kojoj prodaju strane kompanije i koju pladaju potrošači raste do PVER. Ne postoji nužno prihod, ali postoji renta koju prisvaja strana država koja prodaje licence za izvoz. 62. Objasnite razliku između izvozne carine (poreza) i izvoznih kvota! (3,0) Izvozne kvote i izvozne carine su instrumenti zaštitne politike koji se primjenjuju na izvoznoj strani. Obje služe smanjenju izvoza, s razlikom da je izvozna carina kvalitativni, a izvozna kvota kvantitativni instrument ograničenja trgovine. Izvozna carina poboljšava uvjete trgovine za zemlju koja ju uvodi, dok izvozna kvota pogoršava uvjete trgovine. Oba instrumenta dakle uzrokuju smanjenje obujma trgovine. (?)


63. Prikažite grafički i objasnite efekte davanja izvoznih subvencija! (te objasnite stav WTO-a prema njima!) (2,3) Osim uvođenja carine domada proizvodnja se može povedati i uvoz smanjiti pomodu subvencije proizvođačima koja se daje iz proračuna i porezom na potrošnju. Dakle, uz mjere restrikcije, postoje i mjere poticanja. Izvozna subvencija (premija) se koristi kao poticaj izvoznicima da izvoze više tako da im podiže domadu cijenu izvoznog proizvoda u odnosu na svjetsku cijenu. Subvencija podiže cijenu i za proizvođača i za potrošača tako da potrošači žele manje trošiti, a proizvođači proizvode više i izvoz raste. Primjena ovog instrumenta ovisi o stanju državnog proračuna. Izvozne subvencije imaju obrnuto djelovanje od poreza na izvoz i izvoznih carina. Cijena izvoznika efektivno raste, cijena koju pladaju domadi potrošači raste jer se manje robe prodaje na domadem tržištu dok cijena koju pladaju potrošači drugih zemalja pada. Subvencija košta i pladaju je rezidenti u obliku viših poreza. Izvozne su subvencije u pravilu zabranjene pravilima svjetske trgovinske organizacije (World Trade Organisation – WTO) s iznimkom poljoprivrede. Izvozna subvencija smanjuje potrošačev probitak i povedava proizvođačev probitak. Dobitak proizvođača je vedi od gubitka potrošača. Međutim, ova mjera je skupa. Kada se uzme u obzir trošak subvencije (novi izvoz puta jedinična subvencija) krajnji efekt je negativan: izvozna subvencija ne podiže blagostanje (izvozni prihod je manji od troška). Nadalje, nema gornje granice gubitku blagostanja (osim veličine državnog proračuna). To znači da izvozna subvencija zemlju može “gurnuti” na razinu blagostanja nižu od autarkične. Subvencija može biti kao i carina: specifična ili ad valorem.

Kad je cijena slobodne trgovine PW viša od autarkične cijene Pd zemlja je izvoznik. Pri slobodnoj trgovini potražnja potrošača je Q1, proizvodnja je Q2, a izvoz Q1Q2. Ako zemlja želi


povedati izvoz, uvodi izvozne subvencije koje povedavaju cijenu koju su prihvatili izvoznici do PW+s, a proizvođači povedavaju output do Q4. To povedava cijenu domadim potrošačima (pad potražnje na Q3). Izvoz raste s Q1Q2 na Q3Q4. Proizvođačev višak raste i dohodak se preraspodjeljuje od poreznih obveznika prema proizvođačima, a porezni prihodi moraju rasti kako bi se platila subvencija. Postoji mrtvi teret gubitaka u proizvodnji i potrošnji: b – društveni trošak proizvodnje robe čiji granični trošak premašuje svjetsku cijenu; a – društveni trošak ograničavanja potrošnje kada granični prihod premašuje svjetsku cijenu robe. 64. Prikažite grafički i objasnite efekte uvođenja poreza na potrošnju! (4,1) Kada mala zemlja uvede porez na potrošnju uvozne robe, potrošnja pada, smanjuje se uvoz i potrošačima se smanjuje blagostanje. Porezi na potrošnju nemaju utjecaja na proizvođačev višak jer država ubire prihode od poreza. Gubitak mrtvog tereta je manji kod uvođenja poreza na potrošnju nego kod uvođenja carina. Efekti uvođenja subvencija proizvođačima i poreza na potrošnju ekvivalentni su efektima uvođenja uvoznih carina.

Početno stanje proizvodnje, potrošnje i uvoza po svjetskoj cijeni Pw. Zemlja proizvodi količinu proizvoda Q1, troši Q3, a uvozi Q1Q3. Nakon uvođenja poreza na potrošnju cijena u zemlji se povedava na Pw+porez. To uzrokuje pad potrošnje na Q2. Pladanjem poreza na potrošnju smanjuje se potrošačev višak za CDEF, dok proizvođačev višak ostaje nepromijenjen (G). Država ubire prihode od poreza u visini CDE. Pogoršava se ukupno blagostanje jer dolazi do


gubitka mrtvog tereta F (iako je gubitak manji pri uvođenju poreza na potrošnju nego pri uvođenju carina). 65. Prikažite grafički i objasnite koji su to ekvivalentni efekti uvođenju carina! // Koje su sličnosti i različitosti poreza na potrošnju i carina? // Objasnite efekte te istaknite sličnosti i razlike uvođenja poreza na potrošnju i carinu! (1,4)

Efekti ekvivalentni carini postižu se pomodu subvencije proizvođačima na teret proračuna i poreza na potrošnju u korist proračuna. Subvencioniranje proizvodnje pomiče domadu krivulju ponude S dolje desno. Iz slike se vidi da se postigao jednak zaštitni utjecaj na proizvodnju kao da je uvedena carina, tj. proizvodnja se povedala na Q2 pri svjetskoj cijeni Pw i subvenciji. Međutim, takva mjera nema utjecaja na potrošače i potrošnju. Količina uvezenih proizvoda se smanjuje, a redistribucija ide u korist proizvođača iako ovaj put ne dolazi od potrošača nego od državnog proračuna. Nadalje, pretpostavimo da država uvede porez na potrošnju. Uvođenje poreza pomaknut de krivulju potražnje D u lijevo prema dolje. Vidimo da uvođenje poreza ima jednak utjecaj na potrošnju kao uvođenje carine i potrošnja se smanjuje na Q3. Količina uvezenih proizvoda se smanjuje, a redistribucija ide od potrošača prema državnom proračunu. Prema tome, uvođenje subvencije proizvođačima i poreza na potrošnju pomaknut de krivulje ponude i potražnje i djelovati na povedanje proizvodnje te smanjenje potrošnje i uvoza. Cijene se ne povedavaju, a redistribucija ne ide od potrošača prema proizvođaču (kao pri carini) nego od potrošača prema proračunu i od proračuna prema proizvođačima. 66. Prikažite grafički i objasnite efekte uvođenja izvoznih poreza! (4,3) Izvozni porez uvodi država na vlastite izvoznike. Obično se uvodi na reprodukcijske materijale za koje se želi ograničiti izvoz. Razlozi uvođenja izvoznog poreza: povedanje prihoda državnog proračuna; poticanje domade upotrebe reprodukcijskih materijala. Izvozni porez pomiče krivulju izvozne ponude za iznos izvoznog poreza na XSIP. Cijena koju pladaju potrošači raste na PIP, količina izvoza pada od Q1 na Q2, cijena koju dobivaju domadi


izvoznici pada na PS. Prihod od poreza je jednak umnošku količine izvoza Q2 i iznosa izvoznog poreza, prikazan je pravokutnicima. Dio prihoda od poreza pladaju potrošači zemlje uvoznice jer je povedana cijena, a dio pladaju domadi izvoznici jer dobivaju nižu cijenu.

Mogudnost prebacivanja izvoznog poreza na teret zemlje uvoznice ovisi, kao i kod carine, o veličini zemlje izvoznice. Ako je zemlja izvoznica mala, izvozni porez nede djelovati na svjetsku cijenu proizvoda, ona tada uglavnom oporezuje svoje građane. 67. Prikažite grafički kako carine i izvozni porez utječu na uvjete trgovine zemalja partnerica u međunarodnoj razmjeni! (2,2) Uvođenjem carine ili izvoznog poreza, zemlja A koja izvozi X, a uvozi Y, popravlja svoje uvjete razmjene (trgovine) od (PX/PY)E na (PX/PY)E

t i smanjuje obujam trgovine od X1 na X2 i od Y1 na Y2. Poboljšanje uvjeta razmjene zemlje A znači da su se uvjeti razmjene zemlje B pogoršali. Nakon uvođenja carine ili izvoznog poreza u razmjeni se daje relativno manja količina izvozne robe X zemlje A za jedinicu izvozne robe Y zemlje B.


68. Objasnite Lernerov teorem simetričnosti! (0,1) Lernerov teorem simetričnosti govori da u modelu s dva proizvoda i uravnoteženom trgovinskom bilancom, uvozna ad valorem carina i izvozni porez odgovarajudih stopa izazivaju identične efekte na relativne cijene. Uvozna carina i izvozni porez nemaju jednaki utjecaj na trgovinsku bilancu: uvozna carina poboljšava trgovinsku bilancu (izvoz minus uvoz) dok izvozni porez pogoršava trgovinsku bilancu. 69. Prikažite grafički i objasnite utjecaje uvođenja izvoznog poreza! (3,0) Grafički prikaz uvođenja izvoznog poreza koji unosi jaz između svjetskih i domadih cijena: domada relativna cijena izvoznog proizvoda X snižava se u terminima uvoznog proizvoda

Y i dovodi do relociranja resursa u sektor proizvodnje Y (od E1 u E2). Istodobno, dolazi do poremedaja potrošnje što rezultira padom potrošnje od C1 do C2 na nižoj krivulji indiferencije I1. Grafičko rješenje je jednako kao ono koje smo dobili kad smo analizirali efekte carina na Y. To pokazuje da postoji simetričnost dva instrumenta izvozne i uvozne carine s obzirom na relativne cijene.


70. Što je diskriminacija cijena? Kako se klasificira? (3,0) Ako monopolist ima više nego jednu cijenu za svoj output kako bi maksimizirao profit i zahvatio potrošačev višak tada kažemo da postoji diskriminacija cijena. Klasifikacija diskriminacije cijena: prvi stupanj diskriminacije cijena (engl. personalized pricing); drugi stupanj diskriminacije cijena (engl. menu pricing); tredi stupanj diskriminacije cijena (engl. group pricing). Diskriminacija cijena prvog stupnja ili savršena diskriminacija cijena nastaje kada prodavatelj prodaje različite jedinice proizvodnje po različitim cijenama koje se mogu razlikovati od kupca do kupca. Kupac plada maksimalnu cijenu koju je voljan platiti (engl. consumer's reservation price), neovisno o troškovima proizvodnje i ponude. Drugi stupanj diskriminacije cijena predstavlja situaciju kada monopolist izrađuje meni s opcijama i daje mogudnost kupcima da izaberu željeni paket. To uključuje i količinski diskont, odnosno niže cijene za vedu količinu kupljene robe. Tredi stupanj diskriminacije cijena nastaje kada postoji različita cijena za razne grupe potrošača ili segmentirana tržišta, a koje imaju različite krivulje potražnje i različitu cjenovnu elastičnost. Najviša cijena se zahtijeva od potrošača s najmanjom elastičnošdu. 71. Prikažite grafički i objasnite tredi stupanj diskriminacije cijena! (1,1) Tredi stupanj diskriminacije cijena nastaje kada postoji različita cijena za razne grupe potrošača ili segmentirana tržišta, a koje imaju različite krivulje potražnje i različitu cjenovnu elastičnost. Najviša cijena se zahtijeva od potrošača s najmanjom elastičnošdu.


Pretpostavka: postoje 2 tržišta, s različitim krivuljama potražnje, s jednakim graničnim troškovima za oba tržišta. Monopolist de maksimirati ukupni profit maksimirajudi profite od svake grupe pojedinačno. U optimumu: MR1=MC=MR2. Ako ne, monopolist de povedati prihode skretanjem prodaje od tržišta s nižim MR prema tržištima s višim MR. Odredimo najprije MC za ukupni output. Izjednačimo MC s MR na svakom tržištu kako bismo odredili output za svako tržište. Na tržištu 1 određen je output na razini Q1, a na tržištu 2 na razini Q2. Ako iz točaka outputa povučemo okomicu na krivulje potražnje D1 i D2 dobit demo tržišnu cijenu na svakom tržištu (P1 i P2). 72. Što je damping i kada je mogud? Koje tipove dampinga poznajete? (3,1) Najčešdi oblik diskriminacije u međunarodnoj razmjeni je damping. Damping je mogud ako su ispunjena dva uvjeta: da je industrija imperfektno konkurentna i da su tržišta geografski segmentirana. Poduzeda se odlučuju za cjenovnu diskriminaciju (damping) jer im se na taj način povedava profit. Damping povedava profit poduzeda ako je: (cjenovna elastičnost izvozne prodaje) > (cjenovne elastičnosti domade prodaje), gdje je: cjenovna elastičnost = (∆Q/Q)/(∆P/P). Antidampinški argument za zaštitu polazi od toga da je damping stranih poduzeda (umjetno snižavanje cijena kako bi se povedala konkurentnost) nepravedan i štetan za domade proizvođače. Postoje tri tipa dampinga koji se kompenziraju carinom:

1. Ustrajni damping: roba se stalno prodaje po višoj cijeni u zemlji u odnosu na inozemstvo. Uvođenje carine smanjuje blagostanje; 2. Grabežljivi damping: roba se najprije prodaje po nižoj cijeni u inozemstvu kako bi se izbacili konkurenti, a potom se povedava cijena na monopolski nivo. Valjan je argument za uvođenje carine kako bi se spriječio ovaj način određivanja cijena koji vodi u neefikasnost; 3. Povremeni damping: strani proizvođači imaju privremene viškove koje izvoze po nižim cijenama. Kratkoročno nije potrebno uvoditi carine.


73. Prikažite grafički i objasnite efekte provođenja dampinga! (3,1)

Apscisa označuje količinu proizvoda, a ordinata troškove C i cijene P. Cijena proizvoda monopolista na međunarodnom tržištu dana je na razini Pw. Kako bi maksimirao profit na domadem i međunarodnom tržištu on de proizvoditi količinu Q2 gdje je MC=MRw i gdje je MRw=Pw. Da odredimo koji dio proizvodnje de prodavati na domadem, akoji na inozmenom tržištu potreban nam je sljededi uvjet: MRw=MRd. Ravnoteža u kojoj su izjednačeni domadi i strani granični prihod postignuta je na razini količine proizvoda Q1. To znači da de monopolist prodavati u zemlji količinu Q1, a ostatak do Q2 na inozemnom tržištu po cijeni Pw. Monopolist de prodavati u zemlji po višim domadim cijenama Pd, a u inozemstvu po nižim cijenama Pw. To se u inozemstvu pokazuje kao damping i diskriminacija cijena na svjetskom tržištu. Domada prodaja Q1 je određena domadom krivuljom potražnje Dd, a inozemna svjetskom krivuljom potražnje Dw. 74. Što je ciljana industrijska politika i zbog čega je ona bitna? (0,1) Zemlje sve češde ciljaju politikom industrije za koje smatraju da su im od posebne važnosti. Pod ciljanjem se smatra napor za promjenom alokacije investicija u korist tih industrija za koje se smatra da privatni sektor premalo investira. 75. Koji su prema Krugmanu, kriteriji ciljanja industrijske politike? Objasnite ih! (0,1) Krugman analizira kriterije ciljanja i dijeli ih u dvije grupe, prvu naziva popularnim kriterijima jer su to kriteriji koji se često navode u knjigama i člancima, a drugu sofisticiranijim kriterijima. U popularne kriterije spadaju: visoka dodana vrijednost po radniku, povezanost s ostatkom ekonomije, perspektiva budude međunarodne konkurentnosti i ciljanje od strane stranih vlada. Pod sofisticiranijim kriterijima, Krugman analizira devijacije od idealno konkurentnog modela tržišta koji mogu utjecati na odluku o ciljanju: ekonomija obujma i nesavršena


konkurencija, eksternalije, utjecaji ostalih državnih politika koje nisu neutralne po pojedinim industrijama. Država uvodi poreze, propisuje minimalne plade, uvodi zaštitu, donosi novu regulaciju što sve može imati različite efekte po pojedinim industrijama i stvara potrebu za vođenjem ciljane kompenzirajude industrijske politike. 3. LIBERALIZACIJA TRGOVINE I EKONOMSKI RAZVOJ 76. Što je WTO? Kada i kako je nastao? Koje su glavne zadade i principi na kojima se temelji? Kakva je uloga WTO-a danas u svijetu? // Nabrojite načela WTO-a! (1,3) Prvog siječnja 1995. godine iz GATT-a je nastala Svjetska trgovinska organizacija. WTO je legalna organizacija koja utjelovljuje niz pravila ponašanja za međunarodnu trgovinsku politiku. Hrvatska je postala članicom WTO-a 30. studenog 2000. godine. Ovaj multilateralan trgovinski sustav stvaran je relativno dugo, tako da je do samog osnutka WTO-a prošlo 47 godina. Glavni cilj je eliminiranje necarinskih trgovinskih barijera poput kvota i sl. i zamjena istih carinskim ograničenjima te samo smanjenje carinskih stopa na što je mogude nižu razinu. Glavne zadade WTO-a su: • upravljanje trgovinskim sporazumima; • forum za trgovinske pregovore; • rješavanje trgovinskih sporova; • nadziranje nacionalnih trgovinskih politika; • tehnička pomod zemljama u razvoju; • suradnja s drugim međunarodnim agencijama. Osnovna načela na kojima se temelji djelovanje WTO-a u stvaranju multilateralnog liberalnog trgovinskog sustava su: • načelo nediskriminacije – princip najpovlaštenije zemlje (engl. Most Favored Nation – MFN) i princip nacionalnog tretmana (engl. National Treatment – NT) – zahtijeva da sve članice WTO-a tretiraju druge članice jednako, • načelo reciprociteta, • načelo liberalizacije trgovine, poticanja konkurencije i dodatne pomodi nerazvijenim zemljama, • načelo transparentnosti. 77. Pod kojim uvjetima GATT dopušta preferencijalne trgovinske sporazume? (0,1) WTO je nastao iz GATT-a, te dopušta tri vrste preferencijalnih trgovinskih aranžmana: područje slobodne trgovine, carinsku uniju i zajedničko tržište. Stav WTO-a glede svjetske trgovine je eksplicitno jasan: trgovinski sustav trebao bi biti slobodniji, bez diskriminacija, predvidljiv, konkurentniji i trebao bi nositi više koristi za manje razvijene zemlje. GATT-WTO sustav zabranjuje uvođenje:

izvoznih subvencija (osim za agrarne proizvode);

uvoznih kvota (osim ako uvoz dovodi do “poremedaja tržišta”);

carina (svaka nova carina ili povedanje carina mora se kompenzirati smanjenjem carina na neke druge proizvode kako bi se izbjegao nepovoljan utjecaj na zemlju izvoznicu).


78. Objasnite strategiju uvozne supstitucije zemalja u razvoju! (2,2) Zemlje u razvoju mogu koristiti uvoznu supstituciju ili izvozno usmjereni rast kao strategiju razvoja. Trgovinska politika u mnogim zemljama Latinske Amerike bila je usmjerena na razvoj industrijskog sektora i supstituciju uvoza. Trgovinska politika istočnoazijskih zemalja je usmjerena na poticanje izvozno usmjerene industrijalizacije. Argumenti za provođenje strategije uvozne supstitucije bi se mogli svesti na sljedede:

rizik razvoja industrije za zamjenu uvoza je mali jer postoji domade tržište,

lakše je za zemlje u razvoju da zaštite svoje tržište nego da prisile razvijene zemlje da im otvore svoja tržišta te

daju stranim poduzedima poticaje za lociranje proizvodnje u zemljama u razvoju stvarajudi radna mjesta.

Argumenti protiv su:

trgovinske restrikcije štite industriju od konkurencije i ne daju poticaje za efikasnost,

mala tržišta vedine zemalja u razvoju ne omoguduju korištenja ekonomije obujma te

zaštita uvozno-konkurentnih industrija privlači resurse iz drugih sektora, uključujudi i potencijalni izvoz.

4. REGIONALNE EKONOMSKE INTEGRACIJE 79. Koje su najvažnije značajke novog regionalizma? (1,0) Danas je česta podjela na „stari“ i „novi“ regionalizam. Plitki regionalni trgovinski sporazumi spadaju u stari regionalizam dok dublji trgovinski sporazumi pripadaju novom regionalizmu. Duboke regionalne integracije koje karakteriziraju novi regionalizam idu mnogo dalje od liberalizacije trgovine putem smanjivanja ili ukidanja carina i kvantitativnih ograničenja. Značajke novog regionalizma su:

olakšavanje financijskih i tijekova inozemnih izravnih ulaganja kroz uspostavljanje protokola o investiranju i zaštiti,

liberalizacija kretanja rada unutar regionalne integracije,

harmonizacija domadih poreza, posebno onih od utjecaja na proizvodnju i trgovinu,

harmonizacija makro politika, uključujudi monetarnu i fiskalnu politiku kako bi se postigao stabilan makroekonomski okvir unutar regionalne integracije, uključujudi i koordiniranje politike deviznog tečaja,

osnivanje institucija koje bi vodile i olakšavale integriranje,

poboljšanje u komunikaciji i transportnoj infrastrukturi kako bi se potpomogla pojačana trgovina i faktorska mobilnost,

harmonizacija pravne regulacije tržišta proizvoda i proizvodnih faktora,

uspostavljanje monetarne unije,

uvođenje zajedničke valute i potpuno integrirana monetarna i politika deviznog tečaja,

transferi znanja i tehnologije,

tehnološka difuzija, posebno od strane razvijenih zemalja prema onima u razvoju, koja vodi ka rastu produktivnosti.


80. Koje tipove ekonomskih integracija poznajete? Objasnite njihove karakteristike i međusobne razlike! (3,1) Može se raditi o samo sektorskim integracijama koje uključuju određene sektore ekonomije do opde integracije koja uključuje sve sektorske ekonomije. Ovisno o širini i dubini integracije razlikujemo različite tipove integracija:

1. Područje slobodne trgovine (slobodno trgovinsko područje):

sastoji se od skupine zemalja koje međusobno trguju slobodno, bez carinskih ili drugih (kvantitativnih) ograničenja trgovini;

to je najslabiji oblik ekonomske integracije u kojemu svaka zemlja samostalno određuje vlastite trgovinske barijere prema van;

primjeri su: EFTA, NAFTA, AFTA.

2. Carinska unija:

zemlje idu korak dalje te formiraju zajedničku vanjskotrgovinsku politiku.

3. Jedinstveno tržište roba:

ima također zajedničku vanjskotrgovinsku politiku;

ukinuta su i vidljiva i nevidljiva trgovinska ograničenja unutar tržišta.

4. Zajedničko tržište:

pretpostavlja jedinstveno tržište roba ali uza slobodno kretanje faktora proizvodnje i financijske imovine.

5. Monetarna unija:

čini još vedi stupanj integracije jer pretpostavlja zajedničko tržište s dodatkom ili neopozivih fiksnih tečajeva ili zajedničke valute za sve zemlje članice tako da ekonomske transakcije unutar unije nisu pod utjecajem nesigurnosti deviznog tečaja;

slabiji oblik monetarne unije jest samo fiksiranje tečajeva, a ne uvođenje zajedničke valute što implicira određene troškove deviznog tečaja;

pojam „kvazimonetarna unija“ primjenjuje se za slučaj kad su tečajevi fiksni, ali se ipak mogu prilagođavati.

6. Ekonomska unija:

je u biti monetarna unija u kojoj zemlje članice koordiniraju svoje ekonomske politike na visokom stupnju;

s obzirom na to da monetarna unija pretpostavlja zajedničku monetarnu politiku, pri koordiniranju ekonomskih politika prvenstveno se misli na fiskalnu politiku; to znači da su uglavnom porezne stope i procedure među zemljama članicama slične, kao i visok stupanj jedinstvenosti u socijalnim davanjima te su rashodi vlada koordinirani među zemljama jer su stabilizacijske politike u takvoj uniji stvar zajedničkog interesa.

Stvaranje slobodnog trgovinskog područja, carinske unije, jedinstvenoga ili zajedničkog tržišta jesu negativne integracije jer je njihova bit u ukidanju ograničenja mobilnosti robe,


faktora proizvodnje i financijske imovine. Monetarna i ekonomska unija imaju elemente pozitivne integracije s obzirom na to da su zajedničke ili visoko koordinirane monetarna, fiskalna i sektorske politike. U načelu, integracija je negativna kad se sastoji od ukidanja nekih diskriminacijskih pravila spram zemalja partnerica u uniji, a pozitivna kad je učinjen zajednički napor da se ostvari određeni specifični cilj. Najuobičajeniji tip regionalnih trgovinskih sporazuma je slobodno trgovinsko područje u kojem članovi liberaliziraju internu trgovinu, ali zadržavaju neovisne vanjske carine. 70% regionalnih trgovinskih sporazuma registriranih kod WTO-a predstavljaju upravo ovaj tip sporazuma.

81. Što su nerecipročne preferencije i kakva je njihova zastupljenost? (0,1) Nerecipročne preferencije su sporazumi između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju koji dopuštaju bescarinski ili s niskim carinama pristup izvozu zemalja u razvoju na tržišta razvijenih zemalja. Ne smatraju se regionalnim trgovinskim sporazumom s obzirom da nisu uzajamni. Geografski su najrašireniji tipovi carinskih preferencija u svjetskoj trgovini. 82. Koje statičke i dinamičke efekte integriranja poznajete? Objasnite ih! (1,0) Efekti regionalnih trgovinskih sporazuma mogli bi se podijeliti na statičke alokacijske efekte (efekti stvaranja i skretanja trgovine, efekti na uvjete trgovine, efekti na konkurentnost i efekti raznolikosti proizvoda), akumulacijske efekte (srednjoročni i dugoročni efekti na rast) te lokacijske efekte (prostorna alokacija resursa). 83. Prikažite grafički i objasnite efekte stvaranja i skretanja trgovine u preferencijalnom trgovinskom sporazumu! (1,1) Da i Sa – krivulje domade ponude i potražnje u zemlji A. Sp – krivulja ponude uvoza iz zemlje partnerice iz preferencijalnog područja i pokazuje kako ta zemlja nudi bilo koju količinu po cijeni Pp. Sw označuje krivulju ponude uvoza iz ostatka svijeta i pokazuje kako ostatak svijeta nudi bilo koju količinu po cijeni Pw. Pa je početna cijena koja uključuje carinu u zemlji, a carina t jednaka je Pa-Pw. U početku je cijeli uvoz QcQp dolazio iz ostatka svijeta s obzirom na to da bi uz istu carinu t, uvoz iz zemlje partnerice P bio skuplji od Pa. Prihod od carina na uvoz


iz ostatka svijeta je c+e. Domada proizvodnja je Qp, a potrošnja Qc. Sada pretpostavimo da zemlja A ukine carine na uvoz iz zemlje P, ali zadrži na uvoz iz ostatka svijeta. S uvozom iz zemlje P sada dostupnim po cijeni Pp količina uvoza se poveda na Q'cQ'p s tim da se radije uvozi iz zemlje P nego iz ostatka svijeta. Prihoda od carina više nema. Domada se proizvodnja smanjuje na Q'p, a domada potrošnja povedava na Q'c.

Neto efekt od stvaranja preferencijalnog trgovinskog područja na blagostanje zemlje dan je sljededim: b+d-e i sastoji se od razlike dvaju efekata. Prvi je efekt (dobit od b+d) neto korist potrošača i neto ušteda resursa u proizvodnji od smanjenja domade proizvodnje (s Qp na Q'p) i povedanja potrošnje (s Qc na Q'c). Ovo je dobit od stvaranja trgovine zbog pomaka od skupe domade proizvodnje prema uvozu od jeftinijeg partnera. Drugi efekt (gubitak e), je dio gubitka prihoda od carina uslijed pomaka s uvoza iz ostatka svijeta prema uvozu iz skupljeg partnera koji nije nadoknađen nižim domadim cijenama za potrošače. To je gubitak blagostanja zbog skretanja trgovine. Efekt na zemlju može biti dvojak. Ako bi zemlja formirala slobodno trgovinsko područje s partnericom koja ima strukturu troškova sličnu ostatku svijeta, tada de efekt skretanja trgovine biti mali. Ali čak i tada ako je količina trgovine početno veda relativno prema neto promjenama induciranim stvaranjem preferencijalnog trgovinskog područja tada bi ipak mogao postojati neto gubitak od skretanja trgovine. Za zemlju bi najbolje bilo da joj je partnerica ved na najboljoj razini (engl. world-best) proizvođačkih troškova u svijetu. 84. Prikažite grafički i objasnite efekte kreiranja carinske unije (model parcijalne ravnoteže)! (2,5) Carinske unije djeluju na međunarodnu trgovinu putem dva efekta: stvaranja trgovine, skretanja trgovine. Efekt stvaranja trgovine nastaje kada smanjivanje carina dovodi do zamjenjivanja skuplje domade proizvodnje jeftinijom proizvodnjom iz zemlje partnerice u carinskoj uniji. Efekt skretanja trgovine nastaje kada diskriminacija tredih zemalja, odnosno zemalja nečlanica vodi zamjenjivanju jeftinije proizvodnje zemalja izvan unije skupljom proizvodnjom zemalja članica unije.


Kod analize efekata stvaranja carinskih unija i jedinstvenog tržišta polazi se od pretpostavke kako kapital i rad nisu mobilni, niti unutar unije niti između unije i ostatka svijeta. Zemlja A formira carinsku uniju s partnerom P. DA je krivulja potražnje zemlje A. SA je krivulja ponuda te zemlje, dok su Xp i Xw savršeno elastične krivulje ponude partnera u uniji i ostalih zemalja. Kako je zemlja A malena, zemlja partnerica P i ostatak svijeta W mogu izvoziti neograničene količine u A po cijenama Pp i Pw. Zemlja A uvodi nediskriminacijsku cijenu t po jedinici proizvoda pa se krivulja ponude ostatka svijeta mijenja na Xw+t. Zemlja A troši ukupnu količinu proizvoda QA s tim da količinu QB sama proizvodi po cijeni PA, a količinu QBQA uvozi po cijeni Pw. Nakon formiranja carinske unije Xp je nova krivulja inozemne ponude s kojom se suočava zemlja A, pretpostavljajudi da je carina t zadržana. Cijena u zemlji A pala je na Pp, a domada proizvodnja opala je na QD, uvoz porastao na QDQC i ukupna domada potrošnja porasla na QC. U isto doba postoji i efekt skretanja trgovine – cijeli uvoz sada dolazi iz skuplje zemlje partnerice i efekt stvaranja trgovine – domada proizvodnja zamijenjena je jeftinijim uvozom. Sumirajudi, pad cijene proizvoda Q u kombinaciji s porastom potrošnje daje porast potrošačeva probitka, a to je područje a+b+c+d, ali proizvođačev probitak pada za iznos koji odgovara području a te se gubi prihod od carina c+e. Pozitivni efekti, odnosno efekti koji nose koristi za zemlju A jesu smanjivanje proizvođačkih troškova (područje b) i porast potrošačeva viška (područje d). U biti, područje b+d označuje efekt stvaranja trgovine u uniji. Gubitak koristi prikazuje područje e. To je trošak skupljeg uvoza iz zemlje partnerice, a ne iz ostatka svijeta te je efekt skretanja trgovine unije. Neto korist od formiranja carinske unije može biti prikazana ovako: (b+d-e). Nije mogude unaprijed redi hode li taj neto efekt biti pozitivan ili negativan. 85. Prikažite grafički i objasnite neto efekt kreiranja carinske unije (model parcijalne ravnoteže)! (2,0) Pretpostavimo da horizontalna os označuje uvoz zemlje A, MA potražnju za uvozom zemlje A, gdje je MA=DA-SA. S cijenama ispod P0, zemlja je uvoznik, a s cijenama iznad P0 je izvoznik.


Razlika između potrošačeva viška i proizvođačeva viška je prikazana područjem c+b+d. Gubitak prihoda od carina prikazan je područjem c+e. Neto korist predočuje dakle područje b+d-e. Možemo zaključiti kako su razlika u efikasnosti između zemlje partnerice u uniji (P) i ostatka svijeta (W), odnosno Pp-Pw i veličina carine, odnosno visina carinske stope (r) važni pri određivanju pozitivnog ili negativnog efekta formiranja carinske unije.

86. Koji su efekti stvaranja zajedničkog tržišta? (1,0) Za razliku od analize efekata stvaranja carinske unije i jedinstvenog tržišta roba, kod analize efekata stvaranja zajedničkog tržišta dodaje se mobilnost faktora proizvodnje za koje se dosad pretpostavljalo da nisu mobilni. U slučaju kada su proizvodni kapaciteti u vlasništvu građana tredih zemalja, smanjenje proizvođačevog viška predstavlja efekt skretanja stranog profita. Ovaj profit predstavlja dobit za domade potrošače, a ne profit nekog drugog proizvođača. U slučaju kada je strani kapital investiran u industriju u kojoj zemlja ima relativno niske troškove te stoga ta dobra izvozi drugim članicama unije, stvaranje carinske unije (zajedničkog tržišta) vodi efektu stvaranja stranog profita. Potražnja za proizvodnjom iz te zemlje raste, rastu cijene i zbog toga profiti stranih poduzeda, odnosno poduzeda u vlasništvu tredih zemalja rastu i na domadem tržištu i na tržištima zemalja partnerica iz carinske unije. Visina ovih efekata skretanja i stvaranja stranog profita ovisi o poreznim stopama na profit stranog kapitala. Efekte stvaranja zajedničkog tržišta čine: efekt efikasne alokacije faktora, efekti na obujam trgovine, efekti na uvjete trgovine. 87. Prikažite grafički i objasnite efekt na obujam trgovine u zajedničkom tržištu! (1,1) Kada se opskrbljenost faktorima proizvodnje neke zemlje mijenja uslijed njihovog slobodnog kretanja, mijenja se struktura troškova kao i potrošnja jer je narastao neto dohodak što mijenja krivulju potražnje za uvozom, krivulju ponude izvoza i obujam trgovine s tredim zemljama, zemljama nečlanicama. Promjene utječu na blagostanje male carinske unije jer porast (pad) u obujmu uvoza iz tredih zemalja povedava (smanjuje) carinske prihode. Nema efekata na uvjete trgovine. Uzmemo li


da je MU krivulja ukupne potražnje za uvozom i XW potpuno elastična krivulja ponude trede zemlje, na slici se vidi efekt na obujam trgovine. Cijena PW+t je cijena ponude s uključenom carinom. Razina uvoza je M0. Pretpostavimo da je kretanje faktora proizvodnje promijenilo strukturu proizvodnje i potrošnje tako da postoji granični porast uvoza dM na slici od M0M1. Porast blagostanja tdM prikazan je osjenčanom površinom. Kretanje faktora proizvodnje ispravilo je neke distorzije trgovine proizišle iz carinskih barijera. Ako kretanje faktora proizvodnje smanjuje uvoz, efekti na blagostanje su negativni.

88. Prikažite grafički i objasnite efekt slobodnog kretanja proizvodnih faktora na uvjete trgovine u zajedničkom tržištu! (2,1) Slobodno kretanje faktora proizvodnje može utjecati i na uvjete trgovine zemalja. Ako pretpostavimo rastudu krivulju ponude uvoza ostatka svijeta (W) i veliku carinsku uniju (koja dakle može utjecati na uvjete trgovine, što inače mala zemlja ili mala carinska unija ne može) i da slobodno kretanje faktora dovodi do porasta uvoza, dolazi i do graničnog rasta uvoznih cijena te carinska unija pogoršava svoje uvjete trgovine. Došlo je do porasta uvoza s M0 na M1 i graničnog rasta cijena dPW. Pogoršavanje uvjeta trgovine promatrane carinske unije predočeno je obojenim područjem. Ako bi slobodno kretanje faktora proizvodnje dovelo do pada uvoza i uvoznih cijena, carinska unija bi poboljšala svoje uvjete trgovine. Iz svega promatranog možemo izvudi efekte liberalizacije kretanja proizvodnih faktora i izraziti ih: (rP-rA)dk+tdM-dPWM0. Zbroj tih efekata može dakako biti pozitivan ili negativan. Ako su vanjske carine prilagođene na takav način da proces liberalizacije ne utječe na prihod ili uvjete trgovine, tada liberalizacija kretanja proizvodnih faktora nede mijenjati trgovinu s ostatkom svijeta. Dodi de samo do efekta alokacije proizvodnih faktora koji je uvijek pozitivan. Oporezivanje prihoda od kapitala vrlo je značajno za izjednačavanje cijena proizvodnih faktora i povedanje blagostanja. Razlike u oporezivanju, odnosno poreznim stopama na prihode od kapitala utječu na investitore da investiraju više


nego što bi inače u zemlje s niskim poreznim stopama. Liberalizacija kretanja kapitala zahtijeva harmonizaciju poreza na prihode od kapitala.

89. Objasnite dinamičke efekte stvaranja regionalnih integracija! (3,0) U dugom roku, nastaju i dinamički efekti integriranja koji ili jačaju ili oslabe trenutne, odnosno statičke efekte integriranja. Dva su glavna razloga nastanku dinamičkih efekata. Prvo, trenutni efekti na efikasnost i proizvodnju vode povedanju štednje i investicija te dolazi i do akumulacije kapitala koja dopušta povedanje proizvodnje. Drugo, vjerojatno je da integracija dugoročno vodi bržem rastu produktivnosti zbog raznih oblika specijalizacije te ekonomijom obujma koja iz nje proizlazi. Osim specijalizacije, proces učenja i stjecanje iskustva s novim oblicima proizvodnje također doprinose rastu produktivnosti. Eliminiranje trgovinskih i investicijskih barijera unutar regije širi veličinu tržišta, postižudi ekonomiju obujma koja poboljšava produktivnost. Dolazak jeftinijih dobara i usluga i ulazak stranog kapitala ohrabruje konkurenciju unutar domadeg tržišta što također povedava produktivnost. S dolaskom stranih menadžera i tehničara širi se znanje što opet povedava produktivnost. Vede tržište stimulira inovacije i specijalizaciju putem investicija u nove tipove kapitalnih dobara. Integracija u srednjem roku može stimulirati rast, ali je i upitno hode li dugoročno podidi stope rasta. 90. Koje su glavne prednosti, a koji glavni nedostaci sklapanja regionalnih integracijskih sporazuma? (0,1) Potencijalni troškovi i koristi stvaranja regionalnih integracija ovise o komparativnim prednostima zemalja članica relativno jedna prema drugoj i relativno prema ostatku svijeta. Opdi argument je da de zemlje sa „srednjom“ komparativnom prednosti prodi bolje u uniji nego one s „ekstremnom“ komparativnom prednosti. Kad neko poduzede iz zemlje članice carinske unije ima koristi od uvođenja preferencijalnih carinskih stopa, ono postaje


konkurentnije na tržištu preferencijalnoga trgovinskog područja pa poduzeda iz zemalja nečlanica mogu i vrlo vjerojatno hode sniziti svoje cijene kako bi se održala. Chang i Winters su došli do zaključka kako carinske preferencije vode do gubitaka u smislu uvjeta trgovine u zemljama nečlanicama, odnosno isključenim zemljama. Empirijski su dokazali kako regionalna integracija utječe na cijene dobara kojima se trguje. Čak i ako preferencijalno trgovinsko područje ima za cilj samo intenzivirati trgovinu među članicama i ne povedati barijere trgovini sa zemljama nečlanicama, ipak zemlje nečlanice mogu biti pogođene samim formiranjem preferencijalnog trgovinskog područja. 91. Objasnite kako stupanj integracije utječe na konvergenciju zemalja unutar regionalne integracije! (0,1) Teorija granične produktivnosti tvrdi da na području s ograničenom trgovinom manjak kapitala rezultira nižim dohocima i visokim kamatnim stopama. Ako je kapital mobilan, kretat de se iz bogatijih regija u siromašnije izjednačujudi i kamatne stope i nadnice. Glavni rezultat Hecksher-Ohlinove teorije je činjenica da međunarodna trgovina izjednačuje cijene proizvodnih faktora. To indirektno vodi izjednačivanju ponude rada i kapitala jer kapitalno siromašne regije uvoze kapitalno intenzivne proizvode i izvoze radno intenzivne proizvode. Stoga nadnice i kamatne stope između dviju regija konvergiraju. Smjer kretanja kapitala determiniran je time da li regionalne razlike u efikasnosti dominiraju nad regionalnim razlikama u relativnom nedostatku kapitala. Ako razlike u efikasnosti dominiraju, kapital de idi iz regije relativno siromašnije kapitalom, a ako dominira relativni nedostatak kapitala, kapital de idi u regije relativno siromašnije kapitalom. Modeli ekonomske geografije pokazuju kako regionalna integracija smanjujudi transakcijske troškove među regijama, može dovesti do održavanja različitosti među regijama. Kao i u endogenim modelima rasta, od glavnog su utjecaja ekonomija obujma, nesavršena konkurencija i fenomen lokaliziranih prelijevanja. Svi ti modeli impliciraju da sposobnost siromašnijih regija da sustignu bogatije počiva na integraciji koja bi trebala biti što potpunija što se tiče vještina i tehnologije i ne potpuno rigidnom odgovoru nadnica na industrijsku zaposlenost. Moglo bi se zaključiti kako utjecaj ekonomske integracije na konvergenciju dohotka po glavi među zemljama i regijama varira u skladu s pretpostavkama vezanim uz prinose na proizvodnju (jesu li su opadajudi ili rastudi), stupnju konkurencije koji vlada na tržištima i stupnju mobilnosti faktora među regijama i zemljama. 92. Objasnite teoriju optimalnog valutnog područja! Koji kriteriji moraju biti zadovoljeni da bi neko područje bilo optimalno valutno područje? (6,2) Valutno područje predstavlja grupu ekonomskih entiteta među kojima je fiksiran tečaj ili uvedena zajednička valuta, a prema ostatku svijeta je fleksibilni devizni tečaj. Zemljopisno, valutna područja mogu biti regija, više regija, zemlja, grupa zemalja i cijeli svijet. Optimalno valutno područje je takvo područje gdje blagostanje ne može biti poboljšano ni proširenjem ni smanjenjem područja. Regionalne jedinice de se više okoristiti ujedinjenjem u monetarnu uniju ako:

postoji visok stupanj međusobne trgovine,

postoji visok stupanj pokretljivosti radne snage između njih,

su ekonomski udari s kojima se suočavaju jako povezani,


postoji fiskalni sistem za prijenos sredstava u regije koje su pretrpjele udar. Koristi od prihvadanja zajedničke valute su:

povedana korisnost novca,

veda transparentnost cijena,

nepostojanje nesigurnosti nominalnog deviznog tečaja unutar područja što: o jača interno tržište, o smanjuje rizike investiranja te o potiče inozemna izravna ulaganja na zajedničkom valutnom području.

93. Navedite i objasnite kriterije teorije optimalnog valutnog područja definirane još 1960.-ih i 1970.-ih godina! // Ukratko objasnite kriterije za uvođenje zajedničke valute u skladu s teorijom optimalnog valutnog područja! (0,2) 1960.-1970.-ih definirani su kriteriji za uvođenje zajedničke valute, odnosno monetarno integriranje:

fleksibilnost cijena i nadnica: o ako su nadnice i cijene među zemljama fleksibilne, smanjen je negativna

utjecaj mogudih šokova na zaposlenost i inflaciju; o međutim, ako su cijene i nadnice rigidne prema dolje, može dodi do potrebe

prilagodbe deviznog tečaja kao odgovor, odnosno prilagođivanja na šokove; u tom slučaju, fiksni devizni tečaj bio bi neodrživ;

mobilnost faktora proizvodnje: o mobilnošdu faktora proizvodnje bi se smanjila potreba za promjenama realnih

cijena faktora i nominalnog deviznog tečaja poradi šokova;

stupanj ekonomske otvorenosti: o što je viši stupanj otvorenosti, više de promjene u međunarodnim cijenama

direktno i indirektno utjecati na domade cijene; o također de devalvacija biti brže prenesena na cijene međunarodno utrživih

dobara i trošak življenja te de nominalni devizni tečaj biti manje koristan instrument prilagodbe;

sličnost stopa inflacije: o ako su stope inflacije među zemljama niske i relativno slične, uvjeti trgovine

su također stabilni; to vodi uravnoteženom tekudem računu i smanjenju potrebe prilagodbe nominalnoga deviznog tečaja;

diverzifikacija proizvodnje i potrošnje: o visok stupanj diverzifikacije smanjuje potrebu za promjenama uvjeta trgovine

putem nominalnoga deviznog tečaja poradi nastanka šokova;

integracija financijskog tržišta, fiskalna i politička integracija: o ako postoji visok stupanj financijske integracije, čak i najmanja promjena

kamatnih stopa vodit de ravnotežnom kretanju kapitala među zemljama; o također, za zemlje uključene u supranacionalni fiskalni sistem koji im dopušta

dodjeljivanje sredstava zemlji članici pogođenoj šokom, nisu nužne prilagodbe nominalnoga deviznog tečaja;

o politička se integracija smatra nužnim uvjetom za prihvadanje zajedničke valute.


94. Objasnite teoriju endogenosti optimalnog valutnog područja! (0,1) Teorija endogenosti optimalnoga valutnog područja pretpostavlja da bi se neko valutno područje, primjerice EMU (Europska ekonomska i monetarna unija), moglo tijekom vremena pretvoriti u optimalno, dakle, nakon nastanka monetarne unije. Tako De Grauwe i Mongelli istražuju endogenost unutar četiri područja:

endogenost ekonomske integracije, primarno obradajudi pažnju na cijene i trgovinu

endogenost financijske integracije ili ekvivalentnost mogudnosti osiguranja na tržištima kapitala

endogenost simetrije šokova te sinkronizacija outputa

endogenost fleksibilnosti tržišta proizvoda i rada Efekt endogenosti optimalnog valutnog područja počiva na dvije pretpostavke. Prva je da de se stupanj otvorenosti, odnosno recipročna trgovina među članicama valutne unije nakon formiranja unije povedati. Druga je pretpostavka o pozitivnoj vezi između trgovinske integracije i korelacije dohotka. 95. Prikažite grafički i objasnite povezanost otvorenosti zemalja i korelacije dohotka s optimalnim valutnim područjem! (1,2) Stupanj ekonomske otvorenosti i korelacija dohodaka ključni su u ostvarivanju neto koristi od priključenja valutnoj uniji. Zemljama koje su međusobno jako otvorene ili imaju slične dohotke korisno je uvesti zajedničku valutu. Na slici se može vidjeti kako je linija optimalnoga valutnog područja kombinacija simetrije i integracije među grupom zemalja za koje su troškovi i koristi od monetarnog ujedinjenja u ravnoteži. Kako se simetrija smanjuje, rastu troškovi monetarne unije. Ti su troškovi uglavnom makroekonomski i nastaju kao posljedica gubitka instrumenta nacionalne monetarne politike. Za monetarnu integraciju također je jako bitan i stupanj fleksibilnosti. Što je manja simetričnost među zemljama, to je potreban viši stupanj fleksibilnosti kako bi koristi monetarnog ujedinjenja prešle troškove.


96. Prikažite grafički i objasnite troškove i koristi učlanjenja u monetarnu uniju! (2,0) Trošak priključivanja monetarnoj uniji ovisit de svakako o tome koliko se mehanizam deviznog tečaja može uspješno zamijeniti drugim mehanizmima. Među njima je najvažniji mehanizam fleksibilnost tržišta rada, odnosno fleksibilnost nadnica i mobilnost radnika. Fleksibilne nadnice stabiliziraju potražnju i zaposlenost kao i promjene nominalnog deviznog tečaja. Osim fleksibilnosti tržišta rada, kapitalni tijekovi i fiskalni transferi mogu djelovati kao mehanizmi prilagodbe. Na horizontalnoj osi nalazi se trgovina kao postotak BDP-a potencijalne članice s ostalim članicama unije, a na vertikalnoj osi nalaze se koristi i troškovi od učlanjenja. Krivulja koristi je pozitivnog nagiba s obzirom na to da uštede transakcijskih troškova i uštede zbog smanjene nesigurnosti deviznog tečaja rastu, a krivulja troškova je padajuda jer poradi asimetričnog šoka, manje je potrebno raditi prilagodbe nadnica i cijena što zemlje međusobno više trguju. Što više zemlja trguje s partnericama iz unije, to je vjerojatnije da koristi učlanjenja nadmaše troškove. Nosi li stvaranje monetarne unije koristi potencijalnim članicama ili ne, ovisi o nekoliko faktora. Prvi je učestalost i karakter eksternih šokova kojima su izložene članice unije. Drugi je struktura ekonomije zemalja članica. Visok stupanj mobilnosti rada i otvorenost među članicama olakšava automatske tržišne procese koji eliminiraju unutarnju neravnotežu.

97. Kako uvođenje zajedničke valute utječe na trgovinu i dohodak? (2,2) Uvođenje zajedničke valute promovira, smanjujudi troškove međunarodnih transakcija, trgovinu i otvorenost. Naime, trgovina među područjima koja se koriste jedinstvenim novcem jeftinija je i jednostavnija od trgovine među područjima s različitim valutama. Trgovina inducirana nastankom monetarne unije može imati pozitivne učinke na dohodak. Uvođenje zajedničke valute možemo podijeliti u 2 faze. U prvoj fazi pripadnost valutnoj uniji


udvostručuje trgovinu sa zemljama partnericama iz unije. Dodatno, zajedničke valute promoviraju vedu opdu otvorenost, odnosno udjel trgovine u BDP-u. Ne postoje dokazi da stvorena trgovina među članicama unije dolazi na račun skretanja njihove trgovine od nečlanica. U drugoj fazi porastom opde trgovine raste i dohodak valutne unije i to za svaki 1% porasta ukupne trgovine prema BDP-u, BDP p.c. raste za barem 1,3% tijekom razdoblja od 20 godina i mogude za mnogo više u dužem razdoblju. Prema Fankelu i Roseu bitno je s kojim zemljama se formira unija, odnosno bitno je da su one međusobno prirodni trgovinski partneri. Zajednička valuta u potpunosti eliminira transakcijske troškove razmjene unutar unije, ali zahtijeva skupu ponovnu kalkulaciju svih postojedih ugovora u novoj valuti. Međutim, to je jednokratan trošak. Prednost uvođenja zajedničke valute je i u tome što čini tržišta više transparentnim te podiže kredibilitet monetarne unije s obzirom da je teže pojedinoj zemlji napustiti uniju ako njena nacionalna valuta više ne postoji. Zajednička je valuta također efikasnija u izjednačavanju kamatnih stopa unutar unije. Problem može nastati ako pojedine zemlje nisu spremne odustati od vlastitog novca. Gubitak vlastite nacionalne valute može se percipirati i kao gubitak simbola nacionalnog suvereniteta. 98. Što je konvergencija i zašto je ona bitna? (1,0) Pod pojmom ekonomska konvergencije podrazumijeva se proces približavanja vrijednosti ekonomskih varijabli među zemljama i to tako da slabije razvijene zemlje bržim razvitkom sustižu razvije. Najozbiljniji problem proširenja EMU je nedostatak konvergencije što vodi velikim rizicima tijekom tranzicije prema monetarnoj uniji. Liberalizacija trgovine trebala bi povedati rast kroz jeftinije inpute, porast konkurencije koji vodi višoj produktivnosti i nižim cijenama i kroz veda tržišta u stranim zemljama. Smatra se da zemlje koje intenzivnije trguju više konvergiraju međusobno od zemalja koje imaju manji obujam međusobne trgovine. 99. Koje vrste konvergencije poznajete? (2,0) U literaturi se najčešde spominju dvije vrste konvergencije: σ-konvergencija i β-konvergencija. σ-konvergencija znači da se disperzija u realnom dohotku per capita smanjuje kroz vrijeme, dok β-konvergencija predstavlja negativnu vezu između inicijalnog nivoa BDP-a per capita i njegove prosječne stope rasta. To znači da siromašnije regije/zemlje rastu brže nego bogatije i da de ih jednom i sustidi. β-konvergencija ne implicira nužno i σ-konvergenciju ako je dohodak svake zemlje predmetom slučajnih poremedaja koji pogađaju za pojedinu zemlju specifične stope rasta. Često se koriste i pojmovi realne, strukturne i nominalne konvergencije:

pod realnom konvergencijom podrazumijeva se smanjivanje razlike u razinama razvijenosti; definira se kao sličnost u iznosu BDP-a per capita, razine nominalnih nadnica, ravnoteže realnog deviznog tečaja (smanjenje indeksa devijacije deviznog tečaja) i s tim povezano sličnosti razina cijena i odnosa cijena vanjskotrgovinskih i lokalnih dobara; ljudski kapital se također navodi kao esencijalni uvjet konvergencije;

pod strukturnom konvergencijom podrazumijeva se postojanje uvjeta postavljenih teorijom optimalnoga valutnog područja; najvažniji bi bili realna i financijska otvorenost, mobilnost faktora proizvodnje, visok udio međusobne trgovine (između zemalja EU i tranzicijskih zemalja) te sličnosti ekonomskih struktura zemalja;


pod nominalnom konvergencijom u kontekstu približavanja E(M)U-u podrazumijeva se udovoljavanje zadanim kriterijima za približavanje, ponajprije onima iz Kopenhagena i Madrida, te Maastrichta.

5. LIBERALIZACIJA MEĐUNARODNOG KRETANJA KAPITALA I RADA

100. Objasnite kada i kako je došlo do jače liberalizacije i integracije financijskih tržišta! // Opišite kretanje kapitala prije financijske liberalizacije (Bretton Woods sustav – fiksni tečaj, razlozi kretanja kapitala itd.) (0,1) Najvažniji razlozi i motivi međunarodnog kretanja kapitala i aktivnosti multinacionalnih kompanija su:

pristup rastudim tržištima,

osiguranje pristupa sirovinama,

zaobilaženje carina i necarinskih ograničenja vanjskoj trgovini,

korištenje jeftinog rada, prevencija gubitka tržišnog udjela,

diverzifikacija rizika te

veda efikasnost multinacionalnih kompanija od domadih ponuđača. Proces internacionalizacije i globalizacije ekonomskih odnosa ogleda se u sve vedoj mobilnosti kapitala. Krizom brettonvudskog sustava u 1970.-tim godinama napušten je sustav fiksnih tečajeva i prešlo se na politiku fluktuirajudih tečajeva radi održavanja unutarnje i vanjske ravnoteže aktivnom monetarnom i fiskalnom politikom. Nakon napuštanja sustava fiksnih tečajeva u 1973. godini SAD i nekoliko razvijenih zemalja nije više imalo potrebu za kontrolom kretanja kapitala, te je započeo proces liberalizacije kapitalnih transakcija između najrazvijenijih zemalja. 101. Koji su efekti uvođenja kontrole kretanja kapitala? Odgovor potkrijepite primjerom! (1,0) Efekti kontrole kretanja kapitala i efekti liberalizacije se očituju preko kretanja kamatnih razlika na domadem (engl. onshore) i inozemnim (engl. offshore) financijskim tržištima. Što je veda razlika između kamatnih stopa na domadem tržištu i inozemnom tržištu to ukazuje na postojanje kontrole kretanja kapitala, kojom se sprečava izjednačavanje kamatnih stopa. Primjer je Njemačka koja je početkom 70.-ih godina ograničavala pladanje kamata nerezidentima na velike bankarske depozite, oporezivala nove kredite koje su nerezidenti odobrili njemačkim bankama te ograničavala kupnju njemačkih obveznica od strane nerezidenata. Ta su ograničenja bila usmjerena na sprječavanje priljeva inozemnog kapitala u Njemačku, kako se ne bi provodio pritisak na aprecijaciju njemačke marke. Dodatno: Proces liberalizacije kretanja kapitala je provođen uklanjanjem ograničenja (deregulacijom), ali do jače liberalizacije i integracije međunarodnih financijskih tržišta dolazi zbog razvoja novih financijskih instrumenata i napretka u razvoju informatičke i komunikacijske tehnologije koja omoguduje integraciju financijskog tržišta neke zemlje s onima u drugim zemljama.


Financijska integracija nastaje i kao rezultat formalnih napora oko integriranja financijskih tržišta s određenim zemljama, posebno s partnericama iz regionalnih integracijskih sporazuma. 102. Prikažite grafički i objasnite formiranje međunarodne ravnotežne kamatne stope! // Objasnite efekte liberalizacije kapitalnih transakcija na međunarodnu razmjenu i tečaj! (4,2) Rezultati pokazuju da je financijska liberalizacija u vedini ispitanih primjera dovela do poboljšanja alokacije resursa iako postoje i iznimke. Međutim, u prosjeku postoji pozitivna korelacija između mjera liberalizacije i indeksa efikasnosti investicija. Kapital ide iz zemalja bogatih kapitalom u zemlje oskudne kapitalom jer je granični povrat na kapital u zemljama oskudnim kapitalom vedi od graničnog povrata na kapital u zemljama bogatim kapitalom. Međunarodne razlike u sklonosti štednji i investicijskim izgledima određuju kamatne stope i količinu kapitala (fondova) u svakoj zemlji koja se može posuditi. Međunarodno kretanje kapitala dovodi do izjednačavanja kamatnih stopa među zemljama jer se kapital krede iz zemlje s nižom kamatnom stopom u zemlju s višom kamatnom stopom.

103. Objasnite efekte liberalizacije kapitalnih transakcija! (3,0) Kao posljedica kretanja kapitala, svjetski output raste. Kapitalisti u zemlji priljeva i radnici u zemlji odljeva prolaze lošije. Kapitalisti u zemlji odljeva i radnici u zemlji priljeva prolaze bolje. U empirijskoj studiji Kaminsky i Schmukler ispitivali su kratkoročne i dugoročne efekte financijske liberalizacije. Koristili su se trima mjerama financijske liberalizacije:

liberalizacija kapitalnog računa (mobilnost kapitala)

liberalizacija domadega financijskog sustava (regulacija depozitne kamatne stope, kamate na kredite, alokacija kredita, devizni depoziti)

liberalizacija tržišta vrijednosnih papira (evolucija regulacije, repatrijacija kapitala (dobrovoljni povratak u domovinu), repatrijacija kamata i dividendi)


Kaminsky i Schmukler su došli do slijededih zaključaka: a) liberalizacija financijskog sustava je bila postupna i razlikovala se po pojedinim

regijama u svijetu; b) financijska liberalizacija je dovela do volatilnijih tržišta kapitala odnosno do

izraženijih uspona i padova i to jačih u kratkom nego u dugom roku; c) različiti efekti financijske liberalizacije u kratkom i dugom roku ovise o kvaliteti

institucija i financijskoj regulaciji koja omoguduje funkcioniranje financijskog sustava.

Zaključuju da je za uspješno provođenje financijske liberalizacije potrebno prethodno provesti institucionalne reforme i poboljšati kvalitetu institucija kako bi financijski ciklusi bili manje izraženi. Institucionalne promjene uključuju regulaciju bankarskog sektora, superviziju banaka, privatizaciju banaka, povedanje transparentnosti i difuzije informacija, uspostavljanje tržišne discipline i zaštitu investitora. Jedan od načina ograničavanja kretanja kapitala je Tobinov porez koji bi pokrivao sve devizne transakcije i trgovce. Prikupljale bi ga nacionalne vlasti po nižoj kamatnoj stopi koja je nepromjenjiva prema kamatnoj stopi, a glavni cilj implementacije poreza bio bi smanjenje volatilnosti (nepredvidivosti) deviznog tečaja. Dodatno: Liberalizacija kapitalnih transakcija bez prethodno uspostavljene fiskalne discipline, vodila bi prekomjernom priljevu kapitala i neodrživom proračunskom deficitu. Prema tome, ekonomska stabilizacija, domada deregulacija cijena, financijska liberalizacija i trgovinska liberalizacija trebaju prethoditi eksternom otvaranju kapitalnog računa. 104. Koji su kratkoročni efekti liberalizacije kapitalnog računa? (0,0) Kratkoročni efekti liberalizacije kapitalnog računa su:

relativne cijene lokalnih roba rastu u odnosu na vanjskotrgovinske robe (izvozne i uvozne);

brži rast proizvodnje lokalnih roba;

pad ili sporiji rast proizvodnje vanjskotrgovinskih roba;

plade brže rastu u odnosu na cijene izvozne i uvozne robe, a sporije u odnosu na cijene lokalne robe;

stopa povrata na kapital pada u uvoznim i izvoznim sektorima, a raste u lokalnom sektoru.

105. Koji su dugoročni efekti liberalizacije kapitalnog računa? (0,0) Dugoročni efekti liberalizacije kapitalnog računa su:

proizvodnja lokalnih roba de porasti, uz kretanje kapitala i rada u taj sektor;

proizvodnja uvoznih proizvoda de pasti, uz izlazak kapitala i rada iz tog sektora;

proizvodnja izvoznih proizvoda de pasti, uz kretanje kapitala i rada iz izvoznog sektora.


106. Objasnite pojam eksterne financijske liberalizacije! Koje vrste transakcija razlikujemo? (0,0) Eksterna financijska liberalizacija podrazumijeva da rezidenti mogu stjecati imovinu i obveze denominirane u stranoj valuti, a nerezidenti mogu djelovati na domadem financijskom tržištu. Analize financijske liberalizacije u zemljama u razvoju pokazuju da je jača eksterna financijska liberalizacija vodila smanjenju ekonomsko-političke autonomije zemalja pri korištenju ekonomsko-političkih instrumenata za postizanje nacionalnih razvojnih ciljeva. Zbog toga su bile prisiljene uvoditi određeni stupanj kontrole na kretanje kratkoročnog kapitala, kako bi smanjile njegovo nepovoljno djelovanje na makroekonomsku ravnotežu, trgovinu, tečaj, proizvodnju i zaposlenost. Dodatno (povezati s 101. pitanjem!) Kontrola kretanja kapitala se obavlja raznim ograničenjima koja su usmjerena na sprječavanje priljeva kapitala u zemlju ili odljeva kapitala iz zemlje. Ima niz mjera pomodu kojih se može kontrolirati kretanje kapitala:

obvezna rezerva na inozemna dugovanja,

blokiranje stranih depozita za određeno razdoblje,

ograničavanje inozemnog zaduženja nebankarskog sektora, kontrola deviznih kredita domadim uvoznicima i izvoznicima,

ograničenja na pladanje kamata, porez za smanjenje arbitražne zarade i kamatnih razlika,

porez na međunarodne financijske transakcije i dohodak,

ograničenja pristupa nerezidenata tržištu kapitala,

ograničavanje stjecanja vlasništva za nerezidente,

izbor sustava tečajeva i druge mjere. 107. Koji su osnovi razlozi za opravdanje uvođenja i održavanja kontrola kapitalnog računa? (0,0) Među osnovnim razlozima koji se navode kao opravdanje za uvođenje i održavanje kontrole kapitalnog računa spominju se:

1. zadržavanje i upotreba domade štednje, 2. podržavanje programa stabilizacije i strukturnih reformi, 3. ograničavanje kretanja kratkoročnog kapitala radi sprečavanja nestabilnosti tečajeva i

platnobilančne krize, 4. povedanje domade poreske baze radi oporezivanja aktivnosti, dohotka i imovine.

108. Koje oblike inozemnih ulaganja poznajete? // Koje vrste inozemnih izravnih ulaganja poznajete? (1,0) Dva su osnovna oblika inozemnih ulaganja: portfolio ulaganja i izravna ulaganja. Izravna ulaganja se dijele na greenfield investicije i brownfield investicije. 1. Portfolio ulaganja – ulaganja stranih osoba putem bankovnih računa u inozemne

vrijednosne papire, investicijske certifikate. Ta ulaganja ne podrazumijevaju upravljanje i kontrolu nad inozemnim tvrtkama, a motivirana su prvenstveno profitom u obliku dividendi, kamata ili tečajnih razlika.


2. Izravna ulaganja – prema definiciji WTO-a radi se o ulaganjima pri kojima ulagač iz jedne zemlje stječe imovinu u drugoj zemlji s namjerom da njome upravlja ili prema UNCTAD-u, to je ulaganje koje uključuje dugoročni odnos i odražava trajni interes i kontrolu rezidenata jedne zemlje nad poduzedem rezidentom zemlje koja nije zemlja stranog ulagača. Dijele se na:

a. greenfield investicije, odnosno ulaganja u potpuno novu proizvodnu imovinu; b. brownfield investicije – ulaganja u postojedu proizvodnu imovinu radi

preuzimanja (spajanja i akvizicije) i povedanja efikasnosti ili nastaju privatizacijom

Greenfield investicije su ulaganja u osnivanje novih poduzeda koja sa sobom donose nova znanja, tehnologije ili neku drugu imovinu, dok brownfield investicije označuju preuzimanje postojedeg poduzeda.

109. Objasnite zašto je potrebna izrada strategije liberalizacije izravnih ulaganja u zemljama u razvoju! (1,0) Obzirom da inozemna izravna ulaganja mogu biti usmjerena:

1. u ekstraktivne sektore radi korištenja domadih resursa, i okrenute prema domadem tržištu,

2. prema izvoznim sektorima u sklopu integralne strategije proizvodnje ili 3. ka smanjenju zaduženosti – pretvaranjem klasičnog zaduženja u izravna ulaganja,

potrebno je da zemlje u razvoju izrade strategiju liberalizacije izravnih ulaganja kao sastavni dio ukupne strategije razvoja. 110. Koje su vrste poticaja inozemnim izravnim ulaganjima? Objasnite ih! (2,1) Poticaji inozemnim izravnim ulaganjima mogu biti fiskalni, financijski i drugi.

Glavni cilj fiskalnih poticaja je smanjenje poreznog tereta stranim investitorima. Porezni poticaji mogu biti različiti.

Financijski poticaji uključuju odobravanje sredstava direktno poduzedima najčešde putem državnih dotacija, subvencioniranih kredita i državnog udjela u financiranju ulaganja koja uključuju visoke komercijalne rizike.

U druge vrste poticaja spadaju poticaji poput subvencioniranja dijela potrebne infrastrukture za investiciju – zemlje, zgrada, tvornica, telekomunikacija, transporta, struje, vode i sl. po cijenama nižim od komercijalnih ili subvencioniranje potrebnih usluga – implementacija i održavanje projekta, izrada studija, davanje informacija o tržištima, dostupnosti sirovina i ponudi infrastrukture, savjeti o proizvodnim procesima i marketinškim tehnikama i sl. Također u ovu grupu poticaja ulaze i razne tržišne preferencije – preferencijalni državni sporazumi, zatvaranje tržišta za daljnji ulazak, zaštita od uvozne konkurencije i sl.

Dodatno: Poticaji ulaganjima mogu se dodjeljivati uvjetno ili bezuvjetno. Uvjetno dodjeljivanje poticaja može se vezati sa samim poslovnim uspjehom poduzeda. Poticaje mogu dodjeljivati razne razine vlasti: od supranacionalne, nacionalne do lokalne razine. Mnogi financijski poticaji imaju trenutni utjecaj na novčani tijek i likvidnost poduzeda kojem se dodjeljuju. Također, ne ovise o bududoj uspješnosti poslovanja ukoliko se bezuvjetno dodjeljuju. S druge strane,


vedina fiskalnih poticaja donosi koristi samo ukoliko investitor ostvaruje profit. Glavni načini kojima zemlje mogu privudi inozemna izravna ulaganja su:

smanjivanje prepreka inozemnim ulaganjima,

tretman stranih investitora,

zaštita stranih investitora i promocija. 111. Prikažite grafički i objasnite nacionalni dohodak nakon imigracije! (2,4)

S obzirom na činjenicu da je ponuda kapitala fiksna, područje ispod krivulje graničnog proizvoda rada (MPL) daje ukupni output gospodarstva. Nacionalni dohodak domadih građana prije migracije dan je trapezom ABN0. Ulazak imigranata M miče krivulju ponude rada u desno i smanjuje tržišnu nadnicu na w1. Sada trapez ACL0 označuje nacionalni dohodak. Dio porasta nacionalnog dohotka distribuira se izravno imigrantima (dobivaju w1M). Trokut BCD je porast nacionalnog dohotka koji dobivaju domadi građani, odnosno tzv. imigracijski višak. 112. Kako je imigracijski višak povezan s elastičnošdu cijene rada? (0,1) Porast nacionalnog dohotka koji dobivaju domadi građani, kao posljedica imigracije naziva se tzv. imigracijski višak. Imigracijski višak je proporcionalan s elastičnošdu cijene rada. Ukoliko je elastičnost cijene rada visoka i imigracijski je višak visok. Ukoliko je elastičnost cijene rada niska i imigracijski je višak mali. 113. Kako imigracija djeluje na preraspodjelu blagostanja? (0,1) Imigracija redistribuira dohodak od rada prema kapitalu (preraspodjela blagostanja od radnika prema vlasnicima kapitala).


Ukoliko bi bilo jednako obrazovanih i neobrazovanih imigranata, imigracija ne bi imala utjecaja na strukturu plada u zemlji. Ako su imigranti relativno neobrazovani (više ih je od obrazovanih), plada domadim neobrazovanim radnicima pada i obrazovanim raste. Ukoliko je suprotan slučaj, da su imigranti relativno obrazovani, plade domadim obrazovanim radnicima padaju, a neobrazovanim rastu. Zaključno, utjecaj imigracije na strukturu plada ovisi o relativnom obrazovanju imigranata. Razlike u neto ekonomskim prednostima, uglavnom razlike u pladama smatraju se glavnim uzrocima migracija. 114. Kako eksterni efekti utječu na dohodak i imigracijski višak? Objasnite i prikažite grafički! (2,1)

Eksterni efekti putem imigracije mogu utjecati na dohodak i imigracijski višak, jer gospodarskim rastom kao posljedicom imigracije dolazi do porasta graničnog proizvoda rada i pomaka krivulje od MPL na MPL' što dovodi do promjene ukupnog dohotka (BCD i ABEF). 115. Prikažite grafički i objasnite ekonomske efekte migracije rada! (1,0) Ekonomska emigracija ima utjecaj i na zemlju emigracije. Migracije smanjuju nezaposlenost (višak rada) u zemlji emigracije, dolazi do rasta plada te oslobađanja političkog pritiska, povedanje deviznih rezervi i transfer tehnologije (u slučaju da se radnici vradaju sa boljim radnim iskustvom). Ako su migranti privremeno zaposleni (engl. guest workers) i mogu imati manju pladu, mogude je da kapitalisti u zemlji imigracije dođu u bolju situaciju, a da se ne pogorša situacija domadih radnika. Ako su imigranti nižeg obrazovanja i iskustva, zemlja prijema može imati povedanje društvenih troškova. Ako su imigranti visokoobrazovani, zemlja imigracije može imati koristi, a zemlja emigracije štete (engl. brain drain). Migranti nisu samo radnici, ved su i potrošači. Mnogi donose kapital sa sobom.


Imigracija utječe na agregate poput nezaposlenosti, plada, inflacije, javnih financija i vanjskog duga.

Pretpostavimo da u zemlji A ima 0L1 radnika, tada de plade biti wA. To znači da u zemlji B ima 0'L1 radnika i da su plade wB. Ako radnici mogu slobodno migrirati, kretat de se iz zemlje A u zemlju B, jer su plade više u zemlji B. Sada de 0L2 radnika raditi u zemlji A i 0'L2 u zemlji B. Plade de rasti u zemlji A i padati u zemlji B te se izjednačiti na we. BDP u zemlji emigracije pada zbog emigracije, ali plade rastu za preostale radnike. Može se pokazati da je smanjenje radne snage u zemlji A vede nego smanjenje BDP-a te stoga per capita dohodak raste. Kapitalisti su oštedeni, radnici imaju korist. BDP u zemlji B raste zbog imigracije, ali plade padaju. Može se pokazati da je povedanje radne snage u zemlji B vede od povedanja BDP-a, tako da per capita dohodak pada. Radnicima se pogoršava dohodak, kapitalistima poboljšava. Gubitak BDP-a zemlje A manji je nego dobitak B, tako da svjetski BDP raste. Ukupni porast BDP-a prikazan je točkastim trokutom. 116. Kako imigracija može povedati ekonomski rast? // Objasnite kako priljev stranih radnika može voditi vedem ekonomskom rastu! (5,1) Priljev stranih radnika, odnosno imigracija može voditi vedem ekonomskom rastu:

ubrzavanjem konvergencije prema dugoročnom ravnotežnom stanju kroz poticanje otvorenosti zemlje domadina i porastom potražnje za novim investicijama,

promocijom inovacija i značajnom dugoročnom promjenom ukupne faktorske produktivnosti i

poboljšavanjem alokacijske efikasnosti u dugom i kratkom roku što također može povedati ukupnu faktorsku produktivnost.


Postoje očigledne ekonomske prednosti geografskog kretanja radne snage. Kretanja osiguravaju alokacijsku efikasnost – radnici su zaposleni na mjestima koja im najbolje odgovaraju i potražnja za radom u rastudim regijama smanjuje nezaposlenost u regijama koje zaostaju. 117. Zašto je fleksibilnost tržišta rada značajna? (1,0) Tržišta rada bi trebala biti fleksibilna iz tri važna razloga:

kako bi se efikasno mogla prilagoditi promjenama u potražnji,

kako bi se mogla prilagoditi i prihvatiti nove tehnologije i

kako bi se osigurala makroekonomska prilagodba, naročito kada se monetarna politika ne može koristiti u jedinstvenom valutnom području.

118. Kako možemo podijeliti multinacionalne kompanije? Objasnite! (4,1) Multinacionalne kompanije možemo podijeliti u tri skupine: etnocentrične, policentrične i geocentrične. Multinacionalne kompanije današnjice imaju vedi prihod od BDP-a nekih zemalja te predstavljaju koncentraciju modi. Etnocentrične multinacionalne kompanije imaju sjedište u jednoj zemlji, a podružnice nemaju nikakvu samostalnost. Policentrične imaju sjedište u jednoj zemlji, razne aktivnosti u više zemalja s tim da podružnice u inozemstvu imaju izvjesnu samostalnost. Geocentrične multinacionalne kompanije imaju diljem svijeta više samostalnih kompanija koje su međusobno povezane. 119. Objasnite pojmove outsourcing i offshoring! (3,2) Tijekom 1990-ih mnoge su multinacionalne kompanije restrukturirale svoj lanac vrijednosti eksternalizacijom aktivnosti (engl. outsourcing) koje su bile manje dodane vrijednosti, a koncentrirale su se na ključne aktivnosti visoke dodane vrijednosti. Pritom je potrebno razlikovati pojmove outsourcing i offshoring. Outsourcing predstavlja realociranje jednog ili više stupnjeva proizvodnje prema tredim osobama u zemlji ili inozemstvu dok offshoring predstavlja premještanje jednog ili više stupnjeva proizvodnje iz zemlje u inozemstvo. Tablica prikazuje razne mogudnosti relociranja proizvodnje ovisno o lokaciji proizvodnje ili vlasništvu nad proizvodnjom. Outsourcing je u tablici prikazan kao kretanje iz polja 1 i 3 u polja 2 i 4. To kretanje od interne prema eksternoj proizvodnji jest kretanje od „proizvodi“ prema „kupi“. Eksternalizacija proizvodnje može se obaviti u matičnoj zemlji gdje je locirana multinacionalna kompanija ili u inozemstvu. Ako transakcija uključuje domade poduzede govori se o domademu outsourcingu, a ako aktivnosti obavlja strana tvrtka govori se o stranom (međunarodnom/prekograničnom) outsourcingu. Offshoring je premještanje određenih stupnjeva proizvodnje iz zemlje prema inozemstvu i u tablici označuje kretanje iz polja 1 i 2 u polja 3 i 4. Ako se proizvodnja dislocira u vlastitu filijalu u inozemstvu, to nazivamo „intrakompanijski offshoring“ (polje 3), a ako se proizvodnja premješta nekoj drugoj kompaniji u inozemstvo tada se radi o eksternaliziranoj i internacionaliziranoj aktivnosti (engl. outsourced offshored activity), odnosno proizvodnja se premješta izvan kompanije i izvan zemlje (polje 4).


120. Koje oblike izravnih ulaganja poznajete? // Objasnite vertikalna i horizontalna izravna ulaganja! (0,1) Razlikuju se dva oblika izravnih ulaganja: horizontalna i vertikalna. Horizontalna izravna ulaganja predstavljaju ulaganja u isti sektor u inozemstvu u kojem kompanija posluje i na domadem tržištu. Vertikalna izravna ulaganja mogu biti ulaganja u industrije koje osiguravaju inpute za domadu proizvodnju, tzv. ekstraktivne industrije (niži stupnjevi) i ulaganja u industriju koja upotrebljava output kompanije, primjerice u prodaju i distribuciju (viši stupnjevi). 6. DEVIZNO TRŽIŠTE, TEČAJ I TEČAJNA POLITIKA 121. Što je devizni tečaj? (1,0) Tečaj dovodi u vezu nacionalni sustav cijena prema svjetskom. Također utječe na cjenovne odnose između vanjskotrgovinskih i lokalnih proizvoda, kapitalnih dobara i rada te izvoza i uvoza. Djelomično utječe na stopu inflacije preko troškovne strane i kao monetarni transmisijski vektor. Također utječe na agregatnu potražnju u krakom i dugom roku. Potrebno je razlikovati nominalni i realni devizni tečaj. Dok se nominalni tečaj može očitati svakog dana s tečajnih lista, do realnog tečaja dolazimo analitičkim putem. Odgovor na pitanje je li tečaj realan, precijenjen ili podcijenjen možemo dobiti ako kretanje nominalnih tečajeva usporedimo npr. s domadom i inozemnom stopom inflacije ili s domadim i inozemnim kamatnim stopama. 122. Što je nominalni devizni tečaj? Koje vrste nominalnog deviznog tečaja poznajete? (0,0) Nominalni devizni tečaj predstavlja cijenu jedne jedinice stranog novca izraženu u jedinicama domadeg novca. Razlikujemo:

bilateralni nominalni devizni tečaj između dvije valute,

prosječni bilateralni nominalni tečaj za određeno razdoblje te


indeks efektivnog nominalnog tečaja koji se računa prema košarici valuta. Dodatno: Rast deviznog tečaja znači nominalnu deprecijaciju ili smanjenje vrijednosti domade valute, dok pad deviznog tečaja znači aprecijaciju ili rast vrijednosti domade valute. Aprecijacija domade valute povedava izvozne cijene, a smanjuje uvozne cijene izraženo u domadoj valuti. 123. Koje vrste tečajnih režima poznajete? (2,0) Potrebno je razlikovati tečajne režime: fiksni tečaj kad vlada drži tečaj na ciljanoj visini i fluktuirajudi tečaj kad se on formira na deviznom tržištu. Za sustav fleksibilnih tečajeva vežemo pojmove nominalna deprecijacija, nominalna aprecijacija, realna deprecijacija i realna aprecijacija. Za sustav fiksnih tečajeva vežemo pojmove devalvacija i revalvacija. 124. Koje vrste transakcija postoje na deviznom tržištu? (2,0) Postoje dva oblika transakcija na deviznom tržištu: transakcije na spot (promptnom) tržištu gdje se valute ili bankovni depoziti odmah razmjenjuju po tekudem spot tečaju i transakcije na terminskom tržištu gdje se valute ili bankovni depoziti razmjenjuju u bududnosti po terminskom tečaju. 125. Zašto se koristi pokrivanje tečajnog rizika? Na koji se način mogude zaštititi od tečajnog rizika? // Objasnite terminski diskont i premiju! (6,1) Potreba pokrivanja tečajnog rizika postoji kada tečajevi fluktuiraju. Ako poduzede treba platiti ili naplatiti određeni iznos strane valute u bududnosti izvrgnuto je riziku da plati više ili naplati manje izraženo u domadoj valuti. Pokrivanje tečajnog rizika (engl. hedging) se odvija na promptnom i terminskom tržištu. Ako je terminski tečaj (F) > spot tečaja (S) valuta se prodaje s premijom jer se očekuje da de s vremenom deprecirati. Ako je F < S valuta se prodaje s diskontom jer se očekuje da de valuta s vremenom aprecirati. 126. Što su devizne špekulacije? Objasnite dugu i kratku poziciju špekulanata! (3,2) Devizna špekulacija je namjerno nepokrivanje deviznog rizika na promptnom i terminskom tržištu kako bi se zaradilo na promjeni tečaja. Špekulanti na terminskom tržištu mogu zauzeti dugu ili kratku poziciju.

Duga pozicija: ako špekulant očekuje da de npr. promptni tečaj eura za 90 dana biti viši od terminskog tečaja na 90 dana koji kotira danas, tada de udi u dugu poziciju što znači da de kupiti eure na terminskom tržištu s isporukom tri mjeseca; nakon tri mjeseca de dobiti eure koje de prodati na promptnom tržištu i ostvariti zaradu ako su se očekivanja o visini tečaja ostvarila.

Kratka pozicija: ako špekulant očekuje da de spot tečaj (promptni tečaj) eura za 90 dana biti niži od današnjeg terminskog tečaja eura na 90 dana, poduzet de kratku poziciju, što znači da de na terminskom tržištu prodati eure na tri mjeseca po vrijededem terminskom tečaju i nakon tri mjeseca kupiti eure na promptnom tržištu i


ispuniti svoje obveze po terminskoj transakciji; ako su očekivanja bila točna, on de nakon tri mjeseca kupiti jeftinije eure nego što ih je prodao i tako ostvariti zaradu.

127. Prikažite grafički i objasnite kako špekulacije djeluju stabilizirajude! (0,1)

Poduzimajudi dugu poziciju, tj. kupujudi valutu za koju se očekuje da de deprecirati špekulanti povedavaju bududu potražnju za tom valutom. Poduzimajudi kratku poziciju, tj. prodajudi valutu za koju se očekuje da de aprecirati špekulanti povedavaju terminsku ponudu valute. Povedanjem potražnje za valutom špekulanti smanjuju stupanj deprecijacije, a povedanjem ponude smanjuju stupanj njene aprecijacije. Tako špekulanti djeluju stabilizirajude na deviznom tržištu te ravnotežni tečaj nede zbog povedanja ponude i smanjenja potražnje valute ostati na E2 nego de se stabilizirati na E3. 128. Prikažite grafički i objasnite kako špekulacije djeluju destabilizirajude! (0,1)


Ukoliko špekulanti očekuju deprecijaciju neke valute i poduzimaju kratku poziciju, tj. prodaju valutu na terminskom tržištu, tako povedavanjem ponude valute ubrzavaju slabljenje te valute smanjivanjem njenog terminskog tečaja (destabilizirajude špekulacije). Povedanjem ponude valute i smanjivanjem potražnje dovode do pomicanja krivulje ponude desno, a krivulje potražnje lijevo te se tečaj smanjuje od E1 na E2 i E3. Najjači oblik destabilizirajudih špekulacija je bijeg kapitala zbog očekivanja deprecijacije (ili devalvacije) valute. Kratkoročna kretanja kapitala uvjetovana očekivanom deprecijacijom valute zovu se „vrudi novac“ (engl. hot money). 129. Što je devizna, a što kamatna arbitraža? (2,0) Devizna arbitraža je istovremeno kupovanje i prodavanje iste devize na različitim deviznim tržištima po različitom tečaju. Razlozi za deviznu arbitražu mogu biti motivirani izravnavanjem dugovanja i potraživanja (arbitraža za izravnavanje) ili ostvarivanjem zarade zbog razlike u tečajevima na raznim deviznim tržištima. Ukoliko postoje razlike u kamatnim stopama na pojedinim tržištima i valutama arbitražeri de transferirati likvidna novčana sredstva tamo gdje su više kamatne stope. Kamatna arbitraža pomaže da se uspostavi kamatni paritet i funkcionalna međupovezanost tečajeva i kamatnih stopa. 130. Koji su uzroci promjene tečaja u kratkom, srednjem i dugom roku? (0,2) Treba razlikovati determinante tečaja u kratkom i srednjem roku. Kratki rok (sati, dani i mjeseci) odnosi se na financijske transfere i brzinu transakcija ovisno o očekivanjima i realnom kamatnom diferencijalu koji može biti pokriveni i nepokriveni. Srednji rok (nekoliko godina) odnosi se na ekonomske cikluse, odnosno dohodovni diferencijal. Uzroci promjene tečaja u dugom roku su:

pad nivoa cijena u zemlji u odnosu na nivo cijena u drugim zemljama uzrokuje aprecijaciju njene valute,

povedanje produktivnosti u zemlji u odnosu na druge zemlje dovodi do vede potražnje za domadom valutom, što dovodi do povedanja nominalnog i realnog tečaja valute,

promjena preferencija domadinstava i poduzeda prema stranoj ili domadoj robi dovodi također do promjene realnog tečaja;

promjena stope inflacije djeluje na promjenu nominalnog tečaja,

trgovinske barijere povedavaju potražnju za domadom valutom i u dugom roku dovode do višeg tečaja za zemlju koja je uvela barijere.

131. Koji su faktori formiranja spot tečaja? (0,0) Postoje tri osnovna pristupa determinantama tečaja:

međunarodni pariteti koji povezuju tečaj, inflaciju i kamatne stope;

pristup bilance pladanja;

pristup tržišta kapitala. Ova tri pristupa su komplementarna, a ne konkurentna.


132. Koje teorije određivanja realnog tečaja poznajete? (0,1) Realni tečaj je jedna od determinanti konkurentnosti zemlje na međunarodnim tržištima. Brojne su teorije određivanja realnog tečaja:

apsolutni paritet kupovne snage;

relativni paritet kupovne snage;

realni tečaj kao odnos cijena vanjskotrgovinskih i lokalnih roba;

monetarno proširenje pariteta kupovne snage;

kamatni paritet (pokriveni i nepokriveni);

efikasno devizno tržište i terminski tečaj kao pokazatelj bududeg promptnog tečaja;

ravnotežni realni tečaj koji zadovoljava internu i eksternu ravnotežu. 133. Prikažite grafički kako ponuda novca utječe na kamatnu stopu! (1,0) Promjena ponude novca stvara potražni i troškovni pritisak koji vode bududem porastu razine cijena zbog tri osnovna razloga: viška potražnje za proizvodima i radom, inflatornih očekivanja i rasta cijena primarnih proizvoda. Promjena količine novca također izravno djeluje na kretanje kamatne stope kao cijene novca koje sa svoje strane djeluju na kretanje tečaja. Ukoliko novčana ponuda raste, kamatna stopa uz danu potražnju novca pada.

134. Što je premašaj tečaja? (0,1) Kaže se da je tečaj premašio kada je njegov trenutni odgovor na poremedaj vedi nego što je njegov dugoročni odgovor. Uz svakodnevnu promjenjivost tečaja postoji sporo kratkoročno prilagođavanje razine cijena i kamatnog pariteta. 135. Prikažite grafički i objasnite kratkoročnu i dugoročnu ravnotežu i premašaj tečaja! (0,1) Slika pokazuje da krivulja ponude ima manju elastičnost u kratkom roku i da de povedanje potražnje od D1 na D2 dovesti do povedanja deviznog tečaja s E1 na E2. S obzirom na to da se


u dugom roku prilagođuju cijene i kamatni paritet, dolazi do smanjivanja deviznog tečaja na dugoročnu ravnotežnu razinu E3 što odgovara sjecištu krivulje potražnje D2 i krivulje ponude S2 koja je u dugom roku elastičnija nego kratkoročna krivulja ponude S1. Razlika između E2 i E3 nazivamo premašajem tečaja.

136. Objasnite teoriju kamatnog pariteta! (4,1) Kamatni paritet nastaje kada se izjednači razlika između kamatnjaka u zemlji i inozemstvu s razlikom između promptnog i terminskog tečaja odnosno kada je terminska premija (ili diskont) jednak razlici u kamatnjacima sa suprotnim predznakom. Kamatni paritet može biti pokriveni i nepokriveni. Pokriveni kamatni paritet pokazuje odnos razlike u kamatnjacima i terminske premije ili diskonta, a nepokriveni kamatni paritet odnos razlike u kamatnjacima i očekivane promjene spot tečaja. Uvjet kamatnog pariteta nam kaže da su očekivani prinosi na depozite neke dvije valute jednaki ako se mjere u istoj valuti. 137. Što je pokriveni, a što nepokriveni kamatni paritet? // Nabrojite vrste kamatnog pariteta! (3,2) Pokriveni kamatni paritet je uvjet koji dovodi u vezu razliku kamatnih stopa u zemlji i inozemstvu s terminskom premijom ili diskontom. Terminski tečaj npr. dolara kada je terminska premija (ili diskont) jednaka razlici u kamatnjacima (sa suprotnim predznakom) zove se pokriveni kamatni paritet. Uvjet pokrivenog kamatnog pariteta: id - is = (F - S)/S. Nepokriveni kamatni paritet je uvjet koji povezuje međunarodne razlike u kamatnim stopama s očekivanom promjenom spot tečaja domade valute. Nepokriveni kamatni paritet se može pisati kao:

id - is = (Ee –E)/E.


138. Prikažite grafički i objasnite prilagođavanje nominalne i realne kamatne stope povedanoj ponudi novca! (2,1) Povedana ponuda novca uz danu potražnju dovodi u kratkom roku do smanjivanja i nominalne i realne kamatne stope. Obzirom da vremenom dolazi do prilagođavanja povedanoj ponudi novca nominalna i realna kamatna stopa se povedavaju tako da nominalna kamatna stopa premašuje svoju početnu razinu, a realna kamatna stopa se postupno vrada na prijašnju ravnotežnu razinu.

Kamatna stopa ima značajnu ulogu u stimuliranju štednje i njenoj upotrebi za investicije koje postižu najvedi povrat od ulaganja te u stvaranju ravnoteže između ponude i potražnje novca. Po visini realne kamatne stope procjenjuje se stupanj restriktivnosti monetarne politike.

U zemljama koje nemaju razvijeno terminsko devizno tržište i liberalizirano tržište kapitala, kamatne stope ovise o uvjetima na domadem tržištu novca, o inozemnim kamatnim stopama i očekivanoj deprecijaciji domade valute (nepokriveni kamatni paritet). Povedanje domadih


kamatnih stopa zbog restriktivne monetarne politike u odnosu na inozemne kamatne stope stimulira uvoz kapitala i time dovodi do aprecijacije domade valute. 139. Objasnite Fisherov efekt i internacionalni Fisherov efekt! (2,2) Ako vrijedi paritet kupovne snage, onda de razlika između kamatnih stopa na dolarske i euro depozite biti jednaka razlici u očekivanim stopama inflacije u nekom razdoblju između zemlje i inozemstva što se naziva Fisherovim efektom. Uvjet nepokrivenog kamatnog pariteta zove se još internacionalni Fisherov efekt. 140. Prikažite grafički i objasnite pokriveni kamatni paritet i kretanje kapitala! (2,1) Motivi arbitražera za izvoz kapitala su kada je kamatna stopa u inozemstvu veda od domade i postoji terminska premija, a motivi za uvoz kapitala su ako je domada kamatna stopa veda te postoji terminski diskont.

Na koordinatnom sustavu s 4 kvadranta prikazani su uvjeti kamatnog pariteta kao i situacije koje motiviraju kretanje kapitala kad nije ispunjen uvjet kamatnog pariteta. Na ordinati je prikazana razlika između strane i domade kamatne stope tako da pozitivni dio ordinate pokazuje da je strana stopa veda od domade, dok negativni dio ordinate pokazuje da je strana kamatna stopa manja od domade. Na pozitivnom dijelu apscise prikazana je terminska premija što znači da je terminski tečaj vedi od promptnog tečaja, a na negativnom dijelu apscise prikazan je terminski diskont gdje je terminski tečaj manji od promptnog tečaja (dio od gore). Osim kamatne stope, potrebno je uzeti u obzir i odnos terminskoga i promptnog tečaja kako bi se odredio interes za izvoz ili uvoz kapitala. Linija kamatnog pariteta koja prolazi kroz ishodište i dijeli II. i IV. kvadrant na 2 dijela pokazuje sve kombinacije terminske


premije ili diskonta s razlikama strane i domade kamatne stope gdje prestaje interes za kretanjem kapitala jer je ispunjen uvjet kamatnog pariteta. Sve točke iznad pravca kamatnog pariteta označuju kombinacije koje motiviraju izvoz kapitala (IK), a točke ispod pravca kamatnog pariteta označuju kombinacije koje motiviraju uvoz kapitala (UK). Točka IK1 pokazuje da je strani kamatnjak vedi od domadeg i da se na terminskom tržištu ostvaruje terminska premija što je sve zajedno motiv za izvoz kapitala jer arbitražeri zarađuju na razlici kamatnjaka i razlici između terminskog i promptnog tečaja (terminska premija: F>S). Točka IK2 također pokazuje motiv za izvoz kapitala koji je rezultat visoke razlike terminskog i promptnog tečaja i demotivirajude razlike strane i domade kamatne stope. Međutim, zarada na premiji je veda od demotivirajude kamatne razlike. Točka IK3 također pokazuje da postoji interes za izvozom kapitala jer je razlika stranog i domadeg kamatnjaka veda od terminskog diskonta (terminski tečaj je manji od promptnog tečaja). Točka UK1 pokazuje da postoji izraziti interes za uvozom kapitala kao rezultat vedega domadeg od stranog kamatnjaka i terminskog diskonta (F<S). Točka UK2 pokazuje motiv za uvozom kapitala jer je razlika u korist domadega kamatnjaka veda od terminske premije, a točka UK3 prikazuje motiv za uvozom kapitala jer je jači utjecaj terminskog diskonta od pozitivne razlike stranog i domadega kamatnjaka. Međunarodno kretanje kapitala omoguduje da se smanjuju međunarodne razlike u kamatnim stopama i razlike između terminskoga i promptnog tečaja. Kada se izjednače razlike stranog i domadega kamatnjaka s razlikom terminskoga i promptnog tečaja kažemo da postoji kamatni paritet i tada prestaje interes za izvozom ili uvozom kapitala. U stvarnosti se nikad ne postiže to idealno stanje kamatnog pariteta nego tendencija približavanja kamatnom paritetu i oscilacije oko kamatnog pariteta u tzv. zoni kamatnog pariteta čiju širinu je teško odrediti jer ovisi o nizu čimbenika koji određuju elastičnost kretanja kapitala na promjenu tečajeva i kamatnjaka. 141. Koji su instrumenti i ciljevi monetarne politike? (3,0)

Ciljne varijable monetarne politike mogu biti neki monetarni agregat, stopa rasta BDP-a, tečaj, stopa inflacije ili kamatna stopa, odnosno može se provoditi politika ciljanja stope rasta BDP-a i smanjivanje oscilacija, ciljanja monetarnih agregata, ciljanja nominalnog tečaja, ciljanje inflacije ili Taylorovo pravilo ciljanja kamatne stope na temelju stope inflacije i jaza između aktualnog BDP-a i BDP-a pri punoj zaposlenosti (engl. output gap). Monetarnoj


politici stoji na raspolaganju niz instrumenata kojima može djelovati na ostvarivanju operativnih ciljeva, posrednih i konačnih ciljeva monetarne politike. 142. Koji su potencijalni kontrakcijski efekti devalvacije? Objasnite ih! (1,1) Primarni cilj devalvacije (deprecijacije) je u njezinom ekspanzivnom efektu na output i zaposlenost. Postoje neke situacije u kojima devalvacija može imati kontrakcijski utjecaj na investicije, output i zaposlenost (kontrakcijska devalvacija) te se postavlja pitanje koji je neto efekt. Potencijalni kontrakcijski efekti devalvacije odnose se prije svega na nerazvijene zemlje koje imaju određene strukturne razvojne probleme i ogledaju se u sljededem:

ako zemlja inicijalno ima visoki uvoz i trgovinski deficit devalvacija može povedati troškove uvoza u domadoj valuti toliko da se pogorša trgovinska bilanca iako je ispunjen Marshall-Lernerov uvjet, te ako domada potražnja ne raste dovoljno brzo može dodi do kontrakcijskog efekta na potražnju;

ako je zemlja visoko zadužena, a dug denominiran u stranoj valuti tada devalvacija dovodi do povedanja duga izraženo u domadoj valuti, otežava njegovo servisiranje i dovodi do recesije;

devalvacija dovodi do povedanja cijena vanjskotrgovinske robe i podiže opdu razinu cijena; to smanjuje realnu ponudu novca, dolazi do kontrakcije izdataka pa može dodi do viška ponude robe te pada outputa i zaposlenosti;

devalvacija utječe na povedanje cijena reprodukcijskog materijala i drugih inputa u domadoj valuti što povedava troškove proizvodnje i ako dolazi do povedanja graničnih troškova s obzirom na cijene robe koju poduzetnici proizvode, to de izazvati smanjenje outputa;

s obzirom na to da dolazi do povedanja cijena vanjskotrgovinske robe radnici nastoje spriječiti pad kupovne snage i traže povedanje nominalnih plada; porast plada znači povedanje troškova i može dovesti do smanjenja proizvodnje i ponude robe.

143. Koje vrste tečajnih režima poznajete? (1,0) Režimi fiksnog tečaja (prema jednoj valuti ili košarici valuta) se dijele na:

o currency board, dolarizaciju, o prilagođavajudi fiksni i o puzede prilagođavanje.

Režimi fluktuirajudih tečajeva se dijele na slobodno plivanje i upravljano plivanje. Režimi s pojasom fluktuiranja se mogu razlikovati. Pojas može i ne mora biti simetričan oko središnjeg tečaja. Središnja banka intervenira aktivno kada se tečaj približi granicama pojasa fluktuiranja kako bi spriječila da tečaj izađe izvan granica pojasa. Obzirom na intenzitet i brzinu fluktuiranja može postojati klizedi pojas i puzedi pojas. Prema klasifikaciji IMF-a suvremeni tečajni režimi dijele se na:

tečajne aranžmane u monetarnoj ili valutnoj uniji;

currency board sustav;

konvencionalni sustav fiksnog tečaja;

fiksni tečaj s pojasom fluktuiranja i

puzede prilagođavanje.


144. Koje su prednosti, a koji nedostaci režima fiksnih i fleksibilnih tečajeva? (2,0)

Zemlje koje preferiraju fiksne tečajeve navode slijedede razloge preferiranja fiksnih tečajeva:

fiksni tečajevi omoguduju stabilnost međunarodnih cijena za obavljanje trgovine;

fiksni tečajevi su anti-inflacijski, zahtijevaju od zemlje da vodi restriktivnu monetarnu i fiskalnu politiku;

režimi fiksnih tečajeva zahtijevaju da središnja banka drži veliku količinu deviznih rezervi radi upotrebe u eventualnoj obrani fiksnog tečaja;

fiksni tečajevi, jednom kada se uspostave, mogu se održavati na nivou koji nije konzistentan s temeljnim ekonomskim načelima.

Brojni su argumenti u korist fluktuirajudih tečajeva:

autonomija monetarne politike (kontrola središnje banke i odabir odgovarajude ponude novca i stope inflacije);

simetrija (središnje banke svih zemalja imaju mogudnosti da utječu na ponudu novca i tečaj);

tečaj kao automatski stabilizator (fluktuirajudi tečaj brzo eliminira“fundamentalnu neravnotežu” koja dovodi do špekulativnog napada pri fiksnom tečaju);

pad izvozne potražnje za proizvodima zemlje jače smanjuje njen output pri fiksnim nego pri plivajudim tečajevima.

Kao argumenti protiv fleksibilnog tečaja navode se slijededi:

fleksibilni tečaj ne omoguduje da se uvede disciplina za središnju banku;

nepovoljan za međunarodnu trgovinu i investicije zbog nepredvidljivosti tečaja;

nekoordinirana ekonomska politika: fleksibilni tečaj dopušta zemlji da provodi kompetitivne devalvacije;

iluzija velike autonomije, jer se povedava neizvjesnost;

destabilizirajude špekulacije i poremedaji na tržištu novca (inflacija-deprecijacija).


145. Prikažite grafički i objasnite efekte pada izvozne potražnje na output pri fiksnom i fleksibilnom tečaju! (1,1)

Simultano određivanje tečajeva i outputa zahtijeva ravnotežu na tržištu proizvoda (DD-krivulja) i ravnotežu na tržištu financijskih sredstava i imovine (AA-krivulja). Kratkoročna ravnoteža je postignuta kad su oba tržišta u ravnoteži, tj. kada je AA=DD. 146. Navedite i ukratko objasnite pristupe za fiksiranje tečaja! (1,2) Izbor između fiksnog i fleksibilnog tečaja nije uvijek jasno određen. Zagovornici fiksnih tečajeva navode argumente za uvođenje sustava fiksnih tečajeva: postavljanje nominalnog sidra na cijene (pomaže u smanjivanju inflacije), unaprjeđenje fiskalne discipline ili njezino podupiranje kad je ved postignuta i stvaranje kredibiliteta zbog manjih očekivanja inflacije i devalvacije. Međutim, potrebna je fleksibilnost u postavljanju tečajne politike za prevladavanje realne aprecijacije i kompenziranje utjecaja destabilizirajudih šokova. Postoje tri pristupa za fiksiranje tečaja:

teorija optimalnog valutnog područja (trgovinska povezanost, veličina, otvorenost, simetričnost šokova)

financijski pristup (posljedice financijske integracije)

politički pristup (upotreba tečaja kao sidra za kredibilitet vlade).


147. Prikažite grafički i objasnite efekte povedane potražnje novca u uvjetima fleksibilnog tečaja! (3,1)

148. Koji su najvažniji čimbenici pri izboru tečajnog režima? (1,2) Najznačajniji čimbenici pri izboru tečajnog aranžmana su:

veličina i stupanj otvorenosti ekonomije,

nivo inflacije,

stupanj fleksibilnosti cijena i plada,

stupanj financijskog razvoja,

stupanj kredibiliteta kreatora ekonomske politike,

stupanj mobilnosti kapitala te

trilema otvorene ekonomije - zemlja ne može simultano održavati fiksni tečaj i otvoreno tržište kapitala dok nastoji monetarnu politiku usmjeriti prema domadim ekonomskim ciljevima.

149. Prikažite grafički i objasnite nemogude trojstvo! // Objasnite idealnu valutu i nemogude trojstvo! // Koji su atributi idealne valute? Jesu li oni istovremeno ostvarivi? (2,0) Vrhovi trokuta nemogudeg trojstva predstavljaju:

1. plivajudi tečaj koji je tržišno određen, 2. monetarnu uniju s fiksnim tečajevima ili zajedničkom valutom i 3. autarkično financijsko tržište uz kontrolu kretanja kapitala.

Stranice trokuta predstavljaju ciljeve koji mogu biti: 1. monetarna neovisnost zbog politike prilagođavanja, 2. financijska integracija zbog koristi od slobodnog kretanja kapitala i 3. stabilnost tečaja zbog mikroekonomske efikasnosti.

Kod svakog vrha trokuta mogu se ostvariti samo dva cilja dok tredi ostaje djelomično ispunjen.


7. PLATNA BILANCA

150. Što je platna bilanca i kako je strukturirana? (0,1) Platna bilanca je statističko izvješde o ekonomskim transakcijama ‘rezidenata’ jedne zemlje i nerezidenata. U platnoj bilanci primjenjuje se princip dvostranog knjiženja. Sve transakcije su kreditne ili debitne. Kreditne transakcije rezultiraju priljevom pladanja iz inozemstva: priljev po osnovu robnog izvoza, priljev po osnovu izvoza usluga (prijevoz robe i putnika, špedicija, turističke usluge i dr.), dohodak primljen od investiranja u inozemstvu, pokloni primljeni od stranih rezidenata, pomod primljena od stranih vlada. Debitne transakcije dovode do pladanja prema inozemstvu po osnovu: uvoza robe, pladanja za usluge, dohotka pladenog na lokalne investicije stranaca, poklona stranim rezidentima, pomodi koju država šalje u inozemstvo. Platna bilanca se sastoji od tekudeg računa (robe, usluge, dohodak i tekudi transferi) i kapitalnog i financijskog računa (izravne i portfolio investicije, ostale investicije i rezerve). 151. Objasnite pojmove suficita i deficita platne bilance! Da li je knjigovodstveno platna bilanca uvijek u ravnoteži? (5,0) Platna bilanca kao cjelina je knjigovodstveno uvijek u ravnoteži jer se tekudi i kapitalni račun međusobno uravnotežuju; ako jedan iskazuje suficit drugi mora iskazati deficit. Suficit tekudeg računa znači da izvoz robe i usluga, primljeni dohodak od investicija i transferi premašuju uvoz robe i usluga te odljeve dohotka i transfera prema inozemstvu. Deficit tekudeg računa znači da je uvoz robe, usluga te odljev dohotka i transfera vedi od izvoza robe, usluga i priljeva transfera. Prema tome tekudi i kapitalni račun pojedinačno ne moraju biti u ravnoteži. Deficit tekudeg računa može se smanjiti (povedanjem priljeva i/ili


smanjenjem odljeva) ili se može financirati zaduživanjem (priljevima u kapitalnom računu). Priljev kapitala pak može povedati deficit tekudeg salda. Saldo tekudeg računa (TR) jednak je neto stranim investicijama (If). TR=If. Implikacije deficita tekudeg računa su sljedede: zemlja ima negativne neto strane investicije i neto je dužnik prema ostalom svijetu – ima manju štednju nego što investira u zemlji i proizvodi manje robe i usluga nego što troši.

152. Što je bilanca međunarodne zaduženosti? (1,0) Bilanca međunarodne zaduženosti sumarno prikazuje ukupna dugovanja i potraživanja zemlje prema ostalom svijetu, odnosno pokazuje kumulirane obveze (potraživanja) zemlje prema inozemstvu po osnovi zaduživanja. Zemlja može biti neto dužnik ili neto kreditor. Upozorava na osjetljive stavke, kao što je kratkoročni dug prema inozemstvu koji se mora brzo likvidirati. 153. Koje pristupe uravnoteženju platne bilance poznajete? Objasnite ih ukratko! (1,3) Tri su pristupa za uravnoteženje platne bilance:

1. pristup elastičnosti – usredotočuje se na utjecaj promjene tečaja: devalvacija valute može smanjiti ili ukloniti deficit tekudeg računa; pristup naglašava cjenovne efekte: devalvacija bolje djeluje ako je potražnja elastična;

2. apsorpcijski pristup – usredotočuje se na dohodovne efekte: domadi izdaci se moraju smanjiti kako bi se smanjio uvoz i

3. monetarni i portfolio pristup – usredotočuje se na promjene kupovne snage novca i utjecaje na domadu potrošnju i izdatke zbog promjene količine novca.


154. Prikažite grafički i objasnite J-krivulju! Koji su razlozi pogoršavanja tekudeg računa nakon realne deprecijacije? (2,2) U kratkom roku devalvacija pogoršava trgovinsku bilancu, ali se s vremenom bilanca poboljšava (3-5 godina) što se naziva efektom J-krivulje. To se događa poradi sljededih pomaka:

pomak prepoznavanja,

pomak donošenja odluke,

pomak isporuka robe,

pomak zamjene,

pomak proizvodnje. Efekt devalvacije ovisi o tome kako brzo proizvođači idu s višim ili nižim troškovima prema svojim kupcima. Ako se izvoz i uvoz prilagođavaju postupno promjenama realnog tečaja tako da se najprije pogorša (poveda deficit), a tek se kasnije poboljša. J-krivulja opisuje vremenski pomak kojim de realna deprecijacija valute poboljšati tekudi račun. Deprecijacija valute može imati početni kontrakcijski efekt na output, a premašaj tečaja de se pojačati. U kratkom roku prevladava cjenovni efekt, a u dugom roku količinski efekt prevladava. Ako je količina uvoza i izvoza fiksna u krakom roku, deprecijacija domade valute nede utjecati na račun uvoza ili izvoza, ali de povedati vrijednost/cijenu uvoza u domadoj valuti i pogoršati tekudi račun (TR=X-M). Tekudi de se račun odmah pogoršati nakon deprecijacije valute, a zatim de se postupno popravljati kako količinski efekt počinje prevladavati nad vrijednosnim efektom. Na slici je ordinatom prikazano stanje tekudeg računa odnosno neto izvoz NX koje može biti jednako, vede ili manje od 0, a apscisa mjeri promjene u vremenu. Početno stanje tekudeg računa je pokazivalo da je do vremena t1 postojao deficit (NX<0). Nakon izvođenja devalvacije u vremenu t1, dolazi do pogoršanja tekudeg računa do vremena t2 (kretanje iz točke A u B). Potom dolazi do popravljanja tekudeg računa i u vremenu t3 stanje tekudeg računa se vratilo na ono prije izvođenja devalvacije (točka C). Efekti devalvacije u dužem roku očituju se u poboljšanju tekudeg računa koji u vremenu t4 iskazuje suficit (točka D) jer je NX>0. Tekudi se račun pogoršava nakon realne deprecijacije iz sljededih razloga:

ugovoreni poslovi; o zaključeni ugovoreni poslovi prije realne deprecijacije ne mogu se raskinuti te

se uvoz ne može smanjiti; vrijednost uvoza u domadoj valuti raste kao posljedica deprecijacije dok je vrijednost izvoza nepromijenjena;

neelastična potražnja za uvozom i ponuda izvoza (slika 2); o nakon ispunjenja starih ugovora obujam trgovine se ne prilagođuje odmah;

potražnja za uvozom je neelastična i količina uvoza se ne smanjuje odmah; ponuda izvoza je neelastična tako da rast domadih cijena izvozne robe kompenzira cjenovnu prednost koja proizlazi iz deprecijacije domade valute; to sve odgađa poboljšanje tekudeg računa;

vrijeme reakcije uvoznih cijena na promjenu tečaja; o postotak za koji de se povedati uvozne cijene kada domada valuta deprecira za

1% pokazuje stupanj reakcije uvoznih cijena na promjenu tečaja; eventualno je mogude da se visoke cijene uvoza smanje zbog proizvodnje supstituta u zemlji te stoga može dodi do smanjenja troškova uvoza i poboljšanja tekudeg računa.


155. Koji faktori determiniraju tekudi račun? Kakvo je njihovo djelovanje na tekudi račun? (2,1) Bilanca tekudih transakcija (tekudi račun) se promatra kao potražnja za izvozom zemlje (X) minus vlastita potražnja za uvozom (M). Tekudi račun je determiniran s dva glavna faktora: realnim tečajem domade valute u odnosu na stranu valutu (ε=EP*/P) i domadim raspoloživim dohotkom (Y1). 156. Koji su efekti realnog tečaja na tekudi račun? Objasnite ih! // Što se događa s tekudim računom ako se poboljša realni tečaj? (2,0) Povedanje realnog tečaja povedava izvoz i poboljšava tekudi račun zemlje. Povedanje domadeg raspoloživog dohotka pogoršava tekudi račun, jer se uz danu sklonost uvozu povedava i uvozna potražnja.


Povedanje ε može povedati ili smanjiti uvoz, M, te ima dvojak utjecaj na tekudi račun: količinski i vrijednosni efekt. Količinski efekt – efekt preusmjeravanja potrošačevih izdataka prema promjeni količine izvoza i uvoza. Vrijednosni efekt – mijenja vrijednost domadeg outputa na dani volumen stranog uvoza. 157. Objasnite apsorpcijski pristup prilagođavanju platne bilance! (1,0) Apsorpcijski pristup naglašava utjecaj ponašanja potrošnje u domadoj ekonomiji u odnosu na output: Y= C+I+G+X-M; X-M=Y-(C+I+G). Bilanca trgovine je razlika između domadeg outputa i domade potrošnje. Pozitivna bilanca znači da output premašuje domadi potrošnju. Negativna bilanca znači da je domada potrošnja veda od ukupne proizvodnje: (C+I+G)>Y. Uz dani Y mora se smanjiti potrošnja (C+I+G) da bi se povedao neto izvoz X-M. 158. Prikažite grafički i objasnite utjecaj povedanja (I+X) na BDP! (2,2)

Slika pokazuje ravnotežu prema jednadžbi I+X=S+M. Izvoz je egzogen i investicijama predočen horizontalnim pravcem (I+X). Štednja i uvoz se dobiju vertikalnim zbrajanjem dviju


funkcija i dobije se pravac S+M. Nagib pravca S+M je određen graničnom sklonošdu štednje MPS i graničnom sklonošdu uvozu MPM. Ravnotežni dohodak Y1 je na razini gdje se sijeku dva pravca (S+M)=(I+X)1. Povedanje investicija i izvoza (∆I+∆X) ima povoljan utjecaj na povedanje nacionalnog dohotka (∆Y), a što je prikazano pomakom horizontalnog pravca (I+X)1 na (I+X)2. To pokazuje da de se nacionalni dohodak povedati od Y1 na Y2 i da de dodi do kretanja iz ravnotežne točke (S+M)=(I+X)1 do ravnotežne točke (S+M)=(I+X)2. Nova ravnoteža ne znači da postoji ravnoteža na tekudem računu platne bilance jer povedanje dohotka može dovesti do povedanja uvoza. Uvjet ravnoteže X-M=S-I pokazuje da de zemlja imati suficit trgovinske bilance ako postoji višak domade štednje nad domadim investicijama, a deficit ako ima višak domadih investicija nad štednjom. Također vrijedi: I+(X-M)=S. Ako je (X-M) negativan, domade investicije premašuju domadu štednju za iznos neto stranih investicija (neto domade zaduženje). 159. Prikažite grafički i objasnite kada je zemlja neto uvoznica kapitala! (1,1) Ako je I >S , M > X; (I – S) = (M – X) tada de zemlja bit neto uvoznica kapitala jer de uvozom kapitala financirati vedi uvoz od izvoza i vede investicije od domade štednje. Ravnotežni output (Ye) je na razini gdje je (S+M)=(I+X). Pri tome ravnotežnom outputu postoji višak investicija nad štednjom (I>S) i višak uvoza nad izvozom (M>X). Ako je S>I , X > M; (S – I) = (X – M) zemlja de biti neto izvoznica kapitala jer de višak domade štednje nad domadim investicijama plasirati u inozemstvo. Ravnotežni output (Ye) je na razini gdje je (S+M) = (I+X). Pri tomu u ravnotežnom outputu postoji višak štednje nad investicijama i višak izvoza nad uvozom (2. slika). Lijevo i desno od Ye postoji ravnoteža između (I+X) i (S+M), a što je prikazano osjenčanim područjima.


160. Objasnite kako izvoz utječe na tekudi račun preko multiplikatora trgovinske bilance! (1,2) Promjene izvoza ∆X djelovat de na promjenu salda trgovinske bilance ovisno o veličini

multiplikatora trgovinske bilance S/(S+m):

. Slika (iduće pitanje!) pokazuje

ravnotežu prema jednadžbi X-M=S-I. Mjeri X-M i S-I na ordinati i nacionalni dohodak Y na apscisi. X-M je padajuda funkcija nacionalnog dohotka jer oduzimamo rastudi M od konstantnog X, pri povedanju nacionalnog dohotka i danoj graničnoj sklonosti uvozu (nagib:-m). S-I je rastuda funkcija dohotka jer povedanje dohotka znači vedu nacionalnu štednju te oduzimamo konstantan iznos od rastude funkcije štednje (nagib:+S). Uz uvjet ravnoteže X-M=S-I zemlja može imati suficit trgovinske bilance koji je jednak višku štednje nad domadim investicijama, a deficit ako postoji višak domadih investicija nad štednjom. 161. Prikažite grafički i objasnite kako devalvacija utječe na poboljšanje tekudeg računa (saldo trgovinske bilance)! //Prikažite kako devalvacija utječe na poboljšanje tekudeg računa (pomodu funkcije S-I i X-M)! (5,0) Pođemo li od početnog nacionalnog dohotka Y1 gdje je postojala ravnoteža X-M=S-I i ravnoteža trgovinske bilance (TB=0), deprecijacija domade valute obično dovodi do pomicanja pravca X-M prema gore. Uvjet ravnoteže (S-I)=(X-M) pomaknut je u područje suficita trgovinske bilance i došlo je do povedanja nacionalnog dohotka na Y2. Na temelju toga možemo zaključiti da de devalvacija domade valute djelovati na povedanje izvoza (∆X) i smanjenje uvoza te tako djelovati na poboljšanje trgovinske bilance (∆STB). Početno poboljšanje trgovinske bilance zbog devalvacije (deprecijacije) vede je od konačnog poboljšanja ∆STB. Izvoz je egzogeno određen u odnosu prema domadem dohotku. Izvoz ovisi o razvoju u ostalim zemljama. Pri ispitivanju utjecaja povedanja izvoza valja uzeti u obzir da su zemlje međusobno povezane i da promjena izvoza, uvoza i dohotka ima utjecaj na trgovinu i dohodak druge zemlje i da postoje povratni utjecaji ovisno o tome je li riječ o velikoj ili maloj zemlji. Ako inozemni dohodak raste, stranci de uvoziti više iz zemlje A ovisno


o njihovoj graničnoj sklonosti uvozu te de zemlja A modi više izvoziti i kao posljedica vedeg izvoza dodi de do porasta dohotka zemlje A: X2=X1+m*Y*, gdje je m* strana granična sklonost uvozu, Y* strani dohodak.

162. Prikažite grafički i objasnite efekte fiskalne ekspanzije na povedanje dohotka i trgovinskog deficita! (1,1) Fiskalna ekspanzija povedava nacionalni dohodak, ali i trgovinski deficit. Ako se fiskalnom ekspanzijom želi povedati nacionalni dohodak i pritom obaviti prilagodbe i uravnoteženje platne bilance potrebno je istovremeno s fiskalnom ekspanzijom izvesti u određenoj mjeri devalvaciju (deprecijaciju) domade valute. Slika pokazuje da je jaz štednje i investicija (S-I) rastuda funkcija dohotka (vedi dohodak znači vedu štednju) i da de fiskalna ekspanzija (∆G) pomaknuti funkciju S-I prema dolje za iznos fiskalne ekspanzije odnosno povedanja državnih izdataka, jer je nacionalna štednja = S+(T-G). To de povedati nacionalni dohodak s Y1 na Y2. ali de stvoriti deficit u trgovinskoj bilanci na novom sjecištu s padajudim pravcem X-M koji je padajudi zbog toga što viši dohodak znači više uvoza. To možemo izraziti na sljededi način: ∆STB=-∆M=-m∆Y ∆STB=-(m/s+m) ∆G


163. Objasnite monetarni i portfolio pristup platnoj bilanci! (1,1) Pristup elastičnosti i apsorpcijski pristup su primarno usmjereni na trgovinsku bilancu; monetarni pristup uključuje i kapitalni račun. Devalvacija djeluje na realnu ekonomiju samo privremeno; jedini dugoročni efekt je rast domadeg nivoa cijena. Devalvacija, prema monetarnom pristupu, može samo privremeno poboljšati platnu bilancu: devalvacija povedava domadu razinu cijena, povedava potražnju za novcem i privlači strani kapital (zbog više kamatne stope kao posljedice). Portfolio pristup proširuje monetarni pristup uključivanjem ostale financijske imovine. Osim količine domadeg novca, on dolazi od ponude i potražnje domade i strane financijske imovine. Dakle, imovina (W) raspodijeljena je na novac (M), domade obveznice (B) i strane obveznice (B*). Domada vrijednost imovine mjeri se u domadoj valuti. Ako uzmemo da je spot tečaj (S) odnos količine domadeg novca prema jedinici stranog novca, tada se može postaviti sljededi identitet: W=M+N+SB*. Tvrdi da je vrijednost nacionalne valute određena količinom ponude i potražnje imovine, da je financijska imovina značajna kao i domadi novac te je potrebno i nju uključiti prilikom analize faktora promjene tečaja i platne bilance. 164. Koje mehanizme prilagođavanja platne bilance poznajete? Objasnite ih! (4,0) Ako je tekudi račun platne bilance u deficitu ili suficitu potreban je određeni mehanizam da je vrati u ravnotežu. Mehanizmi prilagođavanja mogu biti:

automatski – ekonomski procesi i

diskrecijski – ekonomska politika.


Automatsko prilagođavanje cijena i bilance pladanja je klasični pristup koji je naročito bio izražen u uvjetima zlatnog standarda. Nacionalna ponuda novca (ukupni iznos zlata i zlatom pokrivene valute) izravno je vezana za platnu bilancu – postojanje opdeg priljeva i odljeva zlata. Suficit platne bilance povedat de ponudu novca, deficit de ju smanjivati. Prema klasičnoj kvantitativnoj teoriji novca, povedanje ponude novca dovodi izravno do povedanja opde razine cijena dok smanjivanje ponude novca uzrokuje smanjenje opde razine cijena. Kada su zemlje iskusile nezaposlenost i pad outputa, automatski mehanizmi su se pokazali kao neodgovarajudi i nastaje potreba za državnom intervencijom. Na značenju su dobivale razne mjere ekonomske politike za postizanje unutarnje i vanjske ravnoteže. Dolazi do primjene ekonomsko-političkih instrumenata za postizanje ekonomskih ciljeva kao što je vanjska ravnoteža. Vanjska ravnoteža se nastojala uspostaviti vođenjem monetarne, fiskalne i tečajne politike kako bi se postigla održiva platno-bilančna pozicija. To je ključ za financijsko programiranje i za upravljanje krizom u kratkom roku. Unutarnja ravnoteža se uspostavlja vođenjem politike tako da se postigne brzi i održivi razvoj s niskom inflacijom i nezaposlenošdu. Ključna je za ekonomski i socijalni napredak. Dodatno: Slika pokazuje magični šesterokut ekonomske politike – prikazani su osnovni ekonomsko-politički ciljevi za postizanje unutarnje i vanjske ravnoteže.

165. Koje pristupe prilagođavanju platne bilance poznajete? (0,0) Postoje razni pristupi prilagođavanju:

klasični: o 1800.-tih i ranih 1900.-tih – usredotočen na zlatni standard, naglašava ulogu

cijena i kamatnih stopa;

keynesijanski: o 1930. i kasnije – naglašava značenje promjene dohotka za prilagođavanje;

monetarni pristup:


o 1960. čikaška škola – usredotočuje se na ulogu novca za promjene i prilagođavanja.

167. Objasnite automatsko prilagođavanje cijena i platne bilance u uvjetima zlatnog standarda! // Koje su ključne varijable pri automatskom prilagođavanju platne bilance? (0,3) Automatsko prilagođavanje cijena i bilance pladanja je klasični pristup koji je naročito bio izražen u uvjetima zlatnog standarda. Nacionalna ponuda novca (ukupni iznos zlata i zlatom pokrivene valute) izravno je vezana za platnu bilancu – postojanje opdeg priljeva i odljeva zlata. Suficit platne bilance povedat de ponudu novca, deficit de ju smanjivati. Prema klasičnoj kvantitativnoj teoriji novca, povedanje ponude novca dovodi izravno do povedanja opde razine cijena dok smanjivanje ponude novca uzrokuje smanjenje opde razine cijena.

U deficitnim zemljama, ako se gubi zlato, dolazi do smanjenja ponude novca i pada razine cijena u zemlji. Niže cijene čine njezin izvoz konkurentnijim i pada potražnja za uvozom te se tako uspostavlja ravnoteža. U suficitnim zemljama priljev zlata povedava ponudu novca i podiže razinu cijena u zemlji. Više de cijene destimulirati izvoz i poticati uvoz dok ne bude uklonjen suficit. Kretanje zlata nije izravno vezano za domadu ponudu novca. Zemlje često nisu u stanju pune zaposlenosti. Ako je ekonomija u stanju podzaposlenosti, cijene de sporije rasti nego ponuda novca. Cijene i plade često nisu u mogudnosti smanjiti se u kratkom roku. Smanjenje ponude novca prije de smanjiti output i zaposlenost nego cijene. Priljev zlata povedava ponudu novca i uzrokuje pad kratkoročnih kamatnih stopa; odljev zlata dovodi do rasta kamatnih stopa. Investitori iz suficitnih zemalja ulagat de zlato u inozemstvo gdje su više kamatne stope; deficitne zemlje privlačit de zlato (kapital) iz inozemstva za investiranje u zemlji, uspostavljajudi tako ravnotežu. Automatski proces uravnoteženja platne bilance u uvjetima stabilnog tečaja kad se platna bilanca nalazi u stanju deficita ili u stanju suficita, prikazan je na slici. Ključne varijable jesu:

ponuda novca,

dohodak


cijene,

kamatne stope,

izdaci,

cjenovna elastičnost. 8. POLITIKA UNUTARNJE i VANJSKE RAVNOTEŽE 168. Što znači da je zemlja otvorena? (0,1) Zemlja koja je otvorena prema svjetskoj ekonomiji ne može voditi domadu ekonomsku politiku bez vanjskih utjecaja. Otvorena se ekonomija ne može ni izolirati od utjecaja ekonomsko političkih izbora drugih zemalja. Otvorena ekonomija znači:

otvorenost tržišta proizvoda: o otvorenost tržišta proizvoda omoguduje kupnju jeftinijih proizvoda poradi razlike u

cijenama između domadih proizvoda i stranih proizvoda te nudi brojne mogudnosti izbora; ključna varijabla za izbor je relativna cijena odnosno realni tečaj;

otvorenost financijskog tržišta: o otvorena financijska tržišta omoguduju zemljama da imaju suficit (pozajmljuju

drugima novac) ili deficit (uzajmljuju novac od drugih zemalja i zadužuju se); otvorena financijska tržišta vode, kao rezultat međunarodne arbitraže, izjednačavanju domade kamatne stope s međunarodnom kamatnom stopom korigiranom za očekivanu stopu deprecijacije domade valute; navedeno vrijed uz realnu kamatnu stopu i realni tečaj;

otvorenost tržišta proizvodnih faktora. 169. Koje su najznačajnije vladine politike? // Koje politike se koriste u postizanju unutarnje i vanjske ravnoteže? (1,0) Najznačajnije vladine politike su:

fiskalna politika: upravljanje državnim izdacima i porezima;

monetarna politika: utvrđivanje kamatnih stopa i ponude novca;

tečajna politika: upravljanje međunarodnom vrijednosti domade valute;

međunarodna trgovinska politika: mjere kojima se utječe na obujam i pravac vanjske trgovine;

politika poticanja ponude: usmjerena je izravnom poticanju poduzeda da povedaju proizvodnju;

politika cijena i dohodaka: uvodi se radi smanjivanja inflacije ili podupiranjem rasta dohotka;

politika zapošljavanja: usmjerena k zaštiti ili stvaranju zaposlenja. 170. Objasnite pojmove unutarnje i vanjske ravnoteže! (2,0) Svakoj zemlji je cilj postizanje unutarnje i vanjske ravnoteže. Vanjska se ravnoteža postiže vođenjem monetarne, fiskalne i tečajne politike u svrhu postizanja održive platno-bilančne pozicije, a unutarnja ravnoteža vođenjem politike tako da se postigne brzi i održivi rast BDP-a s


niskom inflacijom i niskom nezaposlenošdu. Unutarnja ravnoteža predstavlja punu zaposlenost, nisku inflaciju, gospodarski rast, a vanjska ravnoteža znači da je tekudi račun uravnotežen tako da se može otpladivati inozemni dug. 171. Objasnite, uz pretpostavku visokog stupnja mobilnosti kapitala, kratkoročne unutarnje efekte ekspanzivne fiskalne politike u sustavu fiksnih i u sustavu fleksibilnih tečajeva! (0,0) + 172. Objasnite, uz pretpostavku visokog stupnja mobilnosti kapitala, kratkoročne unutarnje efekte ekspanzivne monetarne politike u sustavu fiksnih i u sustavu fleksibilnih tečajeva! (1,1) Fiskalna i monetarna politika opdenito se upotrebljavaju za postizanje unutarnje ravnoteže, ali njihova efikasnost ovisi o vanjskom sektoru. U sustavu fiksnog tečaja, fiskalna politika je uspješnija u postizanju unutarnje ravnoteže nego monetarna politika. U sustavu fleksibilnog tečaja, monetarna politika je uspješnija od fiskalne u postizanju unutarnje ravnoteže.


Fleksibilni tečajevi su pogodni za postizanje ravnoteže platne bilance. U kratkom roku, monetarna politika ima jasan utjecaj na platnu bilancu: ekspanzija pogoršava ravnotežu platne bilance, a kontrakcija popravlja stanje u platnoj bilanci. Kratkoročni efekti fiskalne politike nisu izvjesni - oni ovise o mobilnosti kapitala. 173. Objasnite kratkoročne vanjske efekte ekspanzivne fiskalne politike u sustavu fiksnih tečajeva! (0,0) + 174. Objasnite kratkoročne vanjske efekte ekspanzivne monetarne politike u sustavu fiksnih tečajeva! (2,3)


Što se tiče djelovanja monetarne politike, ako zemlja ima nezaposlenost i suficit platne bilance, ili inflaciju s deficitom platne bilance, povedanje / smanjenje količine novca vodit de k uspostavljanju i unutarnje i vanjske ravnoteže. Ali, ako zemlja ima nezaposlenost s deficitom platne bilance, ili inflaciju sa suficitom platne bilance, politika de rješavati jedan problem, pogoršavati drugi. Efekti fiskalne politike su nejasni pod ovim pretpostavkama. U slučajevima kada su politički ciljevi konfliktni, potrebna je određena kombinacija mjera fiskalne i monetarne politike. Neke neravnoteže su teško savladive, kao što je slučaj kad zemlja ima istodobno inflaciju i nezaposlenost kao i neravnotežu platne bilance, te zahtijevaju primjenu šireg spektra ekonomsko-političkih instrumenata. Djelovanja domade ekonomske politike mogu se preliti i djelovati na druge zemlje. Danas u svijetu najvažnije industrijske zemlje nastoje koordinirati ekonomsku politiku tako da ostvare vanjsku ravnotežu bez žrtvovanja domadih ciljeva. 175. Prikažite grafički i objasnite princip nespojivog trojstva (Mundell-Fleming model)! // Ukratko objasnite Mundell-Fleming trilemu! (0,1)

Mundell-Fleming model pokazuje kako zemlja postiže vanjsku i unutarnju ravnotežu pomodu monetarne i fiskalne politike, a uspješnost kombiniranja politika ovisi o vanjskom sektoru.


Instrumenti analize su IS, LM i BP krivulja. Ravnoteža se ostvaruje u sjecištu IS, LM i BP krivulje. Fiskalna politika ima snažniji utjecaj u uvjetima fiksnog tečaja, a monetarna politika u uvjetima fleksibilnog tečaja. Mundell-Fleming model pokazuje da ekonomija ne može simultano postidi fiksni tečaj, slobodno kretanje kapitala i nezavisnu monetarnu politiku. Princip se zove nespojivo trojstvo. 176. Prikažite grafički i objasnite kako nagib BP krivulje ovisi o mobilnosti kapitala! (1,2)

Nagib krivulje BP ovisi o stupnju mobilnosti kapitala. Ako postoji potpuna mobilnost kapitala, krivulja bilance pladanja je horizontalna (BP3). Ako postoji ograničena mobilnost kapitala, krivulja BP je blažeg nagiba u usporedbi s krivuljom LM (BP2). U slučaju nemobilnosti kapitala krivulja BP strmija je od krivulje LM (BP1). 177. Prikažite grafički i objasnite IS-LM-BP model otvorene ekonomije (Mundall Fleming model)! // Objasnite ravnotežu na robnom i novčanom tržištu uz ravnotežu platne bilance pomodu Mundall-Fleming modela! // Prikažite grafički i objasnite situaciju ravnoteže na robnom i novčanom tržištu uz ravnotežu bilance pladanja! (4,1) Mundell-Fleming model pokazuje kako zemlja postiže vanjsku i unutarnju ravnotežu pomodu monetarne i fiskalne politike, a uspješnost kombiniranja politika ovisi o vanjskom sektoru. Instrumenti analize su IS, LM i BP krivulja. Ravnoteža se ostvaruje u sjecištu IS, LM i BP krivulje. Fiskalna politika ima snažniji utjecaj u uvjetima fiksnog tečaja, a monetarna politika u uvjetima fleksibilnog tečaja. IS krivulja prikazuje ravnotežu na robnom tržištu. IS krivulja se uslijed povedanja poreza pomiče u lijevo, a uslijed povedanja državne potrošnje u desno. LM krivulja predstavlja ravnotežu na novčanom tržištu odnosno ravnotežu ponude i potražnje novca. Povedanje realne količine novca pomiče LM krivulju u desno. BP krivulja pokazuje razne kombinacije kamatne stope i ukupnih izdataka pri kojima je platna bilanca u ravnoteži pri danom tečaju. Područje iznad krivulje BP je područje suficita, a ispod krivulje deficita. Nagib krivulje BP zovisi o stupnju mobilnosti kapitala.


Slika pokazuje ravnotežu na robnom i novčanom tržištu uz ravnotežu platne bilance. Ta se ravnoteža ostvaruje u točki E, sjecištu krivulje IS, LM i BP. Pri danoj kombinaciji kamatne stope i dohotka u točki E ostvaruje se istodobno i unutarnja i vanjska ravnoteža. 178. Prikažite grafički i objasnite efekte monetarne ekspanzije u okviru IS-LM-BP modela! // Grafički prikažite i objasnite efekte monetarne ekspanzije pomodu Mundall-Fleming modela! (2,1)

Slika pokazuje efekte monetarne ekspanzije u okviru modela IS-LM-BP. Početna ravnoteža je u točki 1. Ekspanzivna monetarna politika pomiče krivulju LM desno i nova je ravnoteža na robnom i novčanom tržištu u točki 2 gdje se sijeku krivulje IS i LM uz nižu kamatnu stopu i viši


dohodak, ali uz deficit platne bilance. Deficit platne bilance uzrokuje smanjenje ponude novca i vradanje LM-krivulje, smanjenje dohotka i povedanje kamatne stope i uspostavljanje ravnoteže ponovno u točki 1. 179. Prikažite grafički i objasnite efekte fiskalne ekspanzije u okviru IS-LM-BP modela! // Prikažite grafički i objasnite Mundall-Fleming model fiskalne ekspanzije! (0,1)

Slika pokazuje efekte fiskalne ekspanzije u okviru IS-LM-BP modela. Početna je ravnoteža u točki 1 pri kamatnoj stopi r1 i dohotku Y1. Vođenjem ekspanzivne fiskalne politike krivulja IS1 pomiče se desno i siječe krivulju LM1 u točki 2 uz višu kamatnu stopu r2 i viši dohodak Y2, ali uz suficit platne bilance (točka 2 je iznad krivulje BP u zoni suficita). Novu punu ravnotežu mogude je postidi uz vođenje ekspanzivne monetarne politike (pomicanje LM-krivulje u desno) što bi dovelo do snižavanja kamatne stope na r3 i rasta ravnotežnog dohotka na Y3. U točki 3 postoji ravnoteža robnog i novčanog tržišta (unutarnja ravnoteža) te ravnoteža platne bilance (vanjska ravnoteža). 180. Prikažite grafički i objasnite efekte fiskalne ekspanzije u okviru IS-LM-BP modela kada kapital nije mobilan! (0,1) Slika pokazuje efekte fiskalne ekspanzije u okviru IS-LM-BP modela kada kapital nije mobilan pa je krivulja BP strmija od krivulje LM. Vođenje fiskalne politike pomiče IS-krivulju u desno koja sada siječe krivulju LM1 uz višu kamatnu stopu i dohodak, ali se ulazi u prostor deficita platne bilance (točka 2). Krivulja IS2 siječe BP-krivulju u točki 3 u kojoj bi bila ostvarena ravnoteža platne bilance i ravnoteža na robnom tržištu, ali uz neravnotežu na novčanom tržištu. Da bi se ostvarila puna ravnoteža potrebno bi bilo provoditi restriktivnu monetarnu politiku (pomicanje LM-krivulje lijevo) koja bi dovela do još više kamatne stope uz nešto viši dohodak, ali i ostvarenja svih triju ravnoteža u točki 3.


181. Prikažite grafički i objasnite djelovanje monetarne politike u sustavu fiksnog tečaja uz potpunu mobilnost kapitala u okviru IS-LM-BP modela! (1,1) Monetarna politika je manje efikasna utjecati na ekonomsku aktivnost u uvjetima fiksnog tečaja i potpune mobilnosti kapitala.

Slika pokazuje djelovanje monetarne politike u sustavu fiksnog tečaja uz potpunu mobilnost kapitala. Pokušaj smanjenja domadih kamatnih stopa i povedanja ponude novca pomiče LM-krivulju desno do LM2. Međutim, najmanji pad domadih kamatnih stopa uzrokuje odljev kapitala. To uzrokuje deprecijacijske pritiske na domadu valutu. Monetarna vlast intervenira na tržištu novca smanjivanjem ponude novca kako bi zaustavila deprecijaciju domade valute, a LM-krivulja se vrada na svoju početnu poziciju, LM1.


182. Prikažite grafički i objasnite djelovanje fiskalne politike u sustavu fiksnog tečaja uz potpunu mobilnost kapitala u okviru IS-LM-BP modela! (1,1)

Slika pokazuje djelovanje fiskalne politike u sustavu fiksnog tečaja uz potpunu mobilnost kapitala. Polazedi od pune ravnoteže, povedanje državnih izdataka stvara poticanje za realnu aktivnost u krakom roku, ali u dugom roku to dovodi do više razine cijena i deficita tekudeg računa. Povedanje javnih izdataka pomiče IS-krivulju od IS1 do IS2. S danom ponudom novca to stvara pritisak za povedanje kamatne stope. Rast domade kamatne stope uzrokuje vedi priljev kapitala, koji stvara aprecijacijske pritiske na domadu valutu. Da zaustavi rast tečaja središnja banka intervenira na deviznom tržištu. Povedanjem ponude novca pomiče se LM-krivulja nadesno, od LM1 do LM2. Kombinirani efekt pomicanja krivulja IS i LM jest povedanje agregatne potražnje što uzrokuje da dohodak poraste na Y2 u krakom roku i dovede do malog inicijalnog povedanja razine cijena. Taj rast razine cijena pomiče krivulje IS i LM lijevo do IS3 i LM3 tako da se one sijeku pri Y3. Neto izvoz postaje negativan. U dugom roku inflacijski pritisak uzrokuje rast razine cijena i vradanje dohotka na Y1. Održivi rast razine cijena (uz dane svjetske cijene) uzrokuje stalni trgovinski deficit koji je jednak proračunskom deficitu. Pri višoj razini cijena realna ponuda novca pada, tako da se krivulja LM pomiče natrag do LM1. Viša razina cijena domade robe uzrokuje da se neto izvoz smanjuje, tako da se IS također pomiče natrag na svoj početni položaj IS1. 9. MEĐUNARODNE FINANCIJSKE KRIZE I ZADUŽENOST 183. Što je valutna kriza i kako nastaje? (1,1) Valutna kriza je poremedaj na valutnom tržištu u kojem špekulativni napad na valutu vodi devalvaciji i/ili situaciji da monetarne vlasti brane tečaj prodajom svojih deviznih rezervi i/ili podižu kamatnu stopu. Valutne krize uzrokuju pritisak na postojedi devizni tečaj da deprecira. Investitori onda kolektivno počinju prodavati svoje investicije denominirane u toj valuti. Ako bi to radio vedi broj investitora u kratkom vremenskom razdoblju, radi se o špekulativnom napadu na tu


valutu i njezin tečaj prema drugim valutama. Valutna kriza predstavlja mnogo više od uspješnog napada i deprecijacije deviznog tečaja. 184. Objasnite modele valutnih kriza! (0,0) Modeli valutnih kriza mogu se klasificirati prema dvije temeljne dimenzije: ulozi međunarodnih investitora u nastanku krize i razlogu nastanka krize. Postoje 3 generacije modela objašnjavanja valutnih kriza. U najranijim modelima investitori igraju pasivnu ulogu i valutne krize nastaju u potpunosti zbog nekompatibilnosti domadih uvjeta s fiksnim deviznim režimom. U modelima druge generacije očekivanja investitora određuju da li de dodi do valutne krize ili ne. Za razliku od druge generacije modela, u tredoj je izraženija uloga očekivanja. Povezanost deviznog tečaja i domadeg financijskog sektora eksplicitno se analizira samo u tredoj generaciji modela, što čini model začaranog kruga posebno prikladnim za analizu twin kriza. 185. Prikažite grafički i objasnite model prve generacije objašnjenja valutnih kriza! (0,0) Ako bi investitori čekali da zemlja potroši svoje devizne rezerve te da dođe do devalvacije, njihove bi investicije u domadu ekonomiju izgubile na vrijednosti. Očito je da oni nede čekati tu situaciju ved prije prodavati svoje investicije u domadoj valuti. To znači da de valutna kriza nastati negdje između trenutka u kojemu država počinje voditi svoju ekspanzivnu fiskalnu politiku i trenutka kad monetarne vlasti potroše svoje devizne rezerve. Slika prikazuje model prve generacije u režimu fiksnog tečaja.

186. Prikažite grafički i objasnite model druge generacije objašnjenja valutnih kriza! (0,1) U modelima druge generacije, očekivanja investitora određuju hode li dodi do valutne krize ili ne. Prema njima valutne krize ne ovise samo o danom temelju, odnosno ekonomsko-političkim uvjetima u zemlji ved krucijalno o ponašanju investitora. I nastanak i nestanak valutne krize može voditi ravnoteži. Modeli druge generacije baziraju se na tri ključne pretpostavke:

nositelji vlasti imaju razloga za napuštanje fiksnoga deviznog režima; mogu htjeti devalvirati iz različitih razloga: zbog poticanja izvoza ili smanjivanja tereta duga privatnog sektora;

nositelji vlasti imaju razloga i za održavanje fiksnoga deviznog režima; u mnogim slučajevima fiksni devizni režim primjenjuje se kako bi se postigao kredibilitet domadih politika, zbog održavanja niske stope inflacije, i sl.


postoje troškovi održavanja fiksnoga deviznog režima ako investitori očekuju da de u nekom vremenu u bududnosti valuta devalvirati; ako investitori sumnjaju u održivost fiksnoga deviznog tečaja, zahtijevat de višu kamatnu stopu za kompenzaciju rizika; viša kamatna stopa sputava ekonomsku aktivnost i može povedati financijsku ranjivost ako je financijski sektor ved slab; rast kamatne stope podiže troškove održavanja fiksnoga deviznog tečaja.

Za razliku od prve generacije modela, u drugoj generaciji očekivanja su ključna i u ponašanju investitora i u ponašanju nositelja vlasti. Slika pokazuje model druge generacije.

187. Kako dolazi do bankovne krize? (0,4) Ako međunarodni investitori gube povjerenje u bududnost ekonomije neke zemlje, smanjuje se mogudnost izbora. Ako domada realna kamatna stopa ostaje nepromijenjena, tečaj mora deprecirati, a ako tečaj ostaje nepromijenjen, domada realna kamatna stopa mora rasti. Bududi da vedi rast domadih realnih kamatnih stopa dovodi do recesije, tada deprecijacija tečaja ostaje kao logičan ekonomsko-politički izbor. Velike promjene u realnom tečaju stvaraju financijski stres u korporacijskom sektoru i dovode do neodržive fiskalne pozicije, a što stvara financijske probleme javnom sektoru. Bankarska kriza može biti neizbježna posljedica jer su banke izložene promjeni realnog tečaja i izložene su javnom sektoru preko visokog stanja javnog duga. Kao preventivna mjera, potrebni su poboljšanje regulacije u financijskom sektoru i supervizija banaka, kontrola kretanja kapitala, a osobito kratkoročnog. Zemlje u razvoju moraju voditi računa o optimalnom redoslijedu liberalizacije tekudega i kapitalnog računa. 188. Objasnite što predstavlja twin kriza! (3,0) Ako zemlja prolazi kroz bankarsku krizu domadeg financijskog sektora i valutnu krizu, nalazi se u situaciji twin krize. Kad investitori ne daju više zajmova ili prodaju svoje investicije u određenoj zemlji dolazi do odljeva kapitala i deprecijacije valute. Deprecijacija valute i više kamatne stope su loša vijest za bilance banaka i poduzeda. 189. Što je kriza platne bilance i kako do nje dolazi? // Objasnite platnobilančnu krizu! (1,1) Preduvjeti za nastanak platnobilančne krize jesu fiksiranje tečaja ili fleksibilni tečaj na neodrživoj razini. Zbog ekspanzivne monetarne politike ili nefleksibilnosti cijena, domade cijene rastu brže nego strane (realni devizni tečaj aprecira), pogoršava se tekudi račun (a također i kapitalni račun ako je monetarna politika ekspanzivna), potražnja za devizama nadmašuje ponudu, devizne rezerve padaju i nastaju pritisci za devalvacijom. Kriza platne bilance je nagla promjena službenih deviznih rezervi izazvana očekivanjem promjene bududeg tečaja. Očekivanja budude devalvacije uzrokuju krizu platne bilance koja se


očituje u padu deviznih rezervi i rastu domade kamatne stope iznad svjetske kamatne stope jer središnja banka upotrebljava devizne rezerve da financira tokove privatnog kapitala i obrani fiksni tečaj. Gubitak rezervi je vezan za strah od devalvacije, kao i bijeg (odljev) privatnoga kapitala. Bijeg kapitala smanjuje realnu ponudu novca M/P i dovodi do povedanja domade kamatne stope. 190. Što je Lawsonova doktrina? (2,2) Prema Lawsonovoj doktrini vlada treba gledati preko i iza svojih temeljnih pokazatelja, gdje privatni sektor internalizira troškove rizičnog zaduživanja i kreditiranja. U okviru racionalnih očekivanja, ravnoteža tekudeg računa uvijek je rezultat odluka privatnog sektora, s ili bez deficita javnog sektora. Zagovornici Lawsonove doktrine vjeruju u optimalne odluke privatnog sektora, ali ne u racionalna očekivanja. Deficit državnog budžeta odmah stimulira privatnu štednju da bi se naplatio bududi porez. Tekude obveze privatnog sektora često ovise i o obvezama javnog sektora. Strani kreditori mogu natjerati vlade da pretvore dug privatnog sektora u javni dug. Gubici privatnog sektora pokušavaju se apsorbirati kroz javni sektor ili kao oprost poreznih obveza ili rješavanje bankovnih kriza, posebno kada su financijske institucije prevelike da bi propale. 191. Koji su uzroci financijskih kriza? (2,0) Potencijalni uzroci financijske krize:

državne politike prema financijskom sustavu, prema stranom kapitalu te državna makroekonomska politika,

pogrešno alociran kapital,

priljev stranog kapitala,

ekonomska neravnoteža,

financijska i ekonomska ranjivost te

ročna struktura duga. U literaturi se kao najvažniji uzroci financijskih kriza navode:

porast zaduživanja i zaduženosti,

egzogeni međunarodni negativni šokovi,

izloženost tečajnom riziku,

volatilnost međunarodnog kratkoročnog kreditiranja i globalno širenje krize kao zarazne bolesti,

iznenadni zastoj u priljevu kapitala također uzrokuje financijsku krizu. 192. Koja su potencijalna područja slabosti financijskog sektora? (2,0) Područja slabosti financijskog sektora: slab sustav regulacije, slaba financijska supervizija, implicitne i eksplicitne garancije motiviraju priljev kapitala, s državom povezano i usmjeravano kreditiranje dovodi do pogrešnog investiranja u neproduktivne projekte, nerazvijeno tržište kapitala stvara ovisnost korporativnog sektora o bankovnim kratkoročnim kreditima.


193. Objasnite mogudnosti ekonomsko političkog odgovora na financijsku krizu! (0,1) Vlada ima u osnovi dvije mogudnosti da obrani fiksni tečaj uslijed krize: da upotrijebi devizne rezerve ili da poveda kamatne stope kako bi privukla strani kapital. U odlučivanju o tome da li braniti devizni tečaj, nositelji politike moraju ocijeniti veličinu pomaka u međunarodnim financijama i odgovor kapitalnih tijekova na promjene kamatnih stopa. Za oporavak od krize mogu pomodi povoljniji vanjski faktori: ekonomski rast u svijetu, rast cijena, povratak kapitala. Domadi faktori oporavka od krize su: vanjsko prilagođavanje, realni tečajevi, niska inflacija. Treba računati na zaostale efekte krize: veličina javnog duga, nisko korištenje kapaciteta, diskreditirane reforme te visoka nezaposlenost i socijalni troškovi. Politike koje se preporučuju za oporavak i rast su: fiskalna disciplina, povedanje izvoza, institucionalna podrška za reforme i socijalnu politiku. 194. Što je zamka likvidnosti? (3,0) Pojam „zamka likvidnosti" uveo je Keynes. U monetarnoj ekonomici zamka likvidnosti označava stanje ekonomije kada je kamatna stopa blizu ili jednaka nuli. Nulta granica postoji za nominalnu kamatnu stopu jer ne može pasti ispod nule. U tim uvjetima ekspanzivna monetarna politika je nemodna da stimulira ekonomiju iznad povedanja ponude novca i smanjivanje kamatnih stopa. U toj situaciji ljudi ne očekuju velike povrate i ne ulaze u dugoročne investicije što vodi u recesiju i deflaciju. Zamka likvidnosti (nulta nominalna kamatna stopa) u kombinaciji s očekivanom deflacijom predstavlja veliki problem. 195. Prikažite grafički i objasnite utjecaj deflacije sa zamkom likvidnosti! (0,1)


Slika prikazuje utjecaj deflacije sa zamkom likvidnosti. U zamci likvidnosti LM-krivulja je horizontalna s osi X na razini nulte kamatne stope ili blizu nule. U tim uvjetima deflacija djeluje na pomicanje IS-krivulje lijevo, smanjuje se realni output od Q1 na Q2 i nema mogudnosti da se monetarnim mjerama stimulira rast outputa. Monetarna politika je neefikasna u zamci likvidnosti. 196. Prikažite grafički i objasnite utjecaj fiskalne politike u zamci likvidnosti! (20)

Fiskalna politika je posebno efikasna jer u zamci likvidnosti nema efekta istiskivanja. Monetarna politika je neefikasna u zamci likvidnosti. Također. ako se očekivanje cijene vrada od deflacije prema inflaciji, dodatno se potiče polet. Slika pokazuje utjecaj fiskalne politike u zamci likvidnosti kada dolazi do pomicanja krivulje IS1 na IS2 i povedanje realnog outputa na Q2. 197 Prikažite grafički i objasnite utjecaj monetarne politike u zamci likvidnosti! (0,0) Ako je središnja banka zabrinuta zbog smanjenja domadeg proizvoda, sve što treba učiniti jest da se upusti u ekspanzivnu monetarnu politiku. Međutim, ako je kamatna stopa nula, ekspanzivnom monetarnom politikom ne može smanjiti nominalna kamatna stopa ispod nule. Pojam „zamka likvidnosti“ uveo je Keynes. Povedanje novčane mase završava u zamci likvidnosti, ljudi su spremni držati više novca uz istu nominalnu kamatnu stopu. Slika ilustrira takav primjer.


198. Što je inozemni dug? (1,1) Zaduženost zemlje prema inozemstvu posljedica je ekonomskih transakcija svih domadih sektora prema inozemstvu. Inozemni dug se definira kao stanje tekudih i bezuvjetnih obveza koje zahtijevaju pladanje glavnice i kamata koje dužnik rezident duguje nerezidentu u određenom trenutku. Vanjsku ili inozemnu zaduženost neke zemlje čini zaduženost svih sektora i uključuje vanjski dio javnog duga države te zaduživanje u inozemstvu poduzeda, kudanstava i banaka. Zbroj povedanja neto zaduženja svakog sektora prema inozemstvu daje ukupno neto zaduženje zemlje s tim da neki sektori mogu iskazivati neto suficit, a neki neto deficit prema inozemstvu. 199. Koji su endogeni, a koji egzogeni uzroci zaduženosti? (0,2) Do promjena razine zaduženosti može dodi uslijed djelovanja endogenih (unutarnjih) ili egzogenih (vanjskih) uzroka. Endogeni uzroci zaduženosti vezani su uz unutarnje stanje ekonomije i makroekonomsku politiku zemlje, a sastoje se od sljededeg:

prekomjerna razina svih oblika potrošnje i prekomjerni uvoz robe i usluga

nerealna razvojna politika, koja se temelji na prekomjernim investicijama u odnosu prema štednji, što dovodi do financiranja investicija putem zaduživanja u inozemstvu

pogoršanje ekonomske i političke situacije u zemlji, koja izaziva bijeg kapitala u inozemstvo.

Egzogeni uzroci zaduženosti vezani su uz uvjete zaduživanja na svjetskim financijskim tržištima kao što su:

promjene kamatnih stopa na svjetskim tržištima kapitala

ocjene kreditnog rejtinga zemlje (koje utječu na visinu margine koja se dodaje na referentnu kamatnu stopu)

promjene tečaja valute u kojoj je dug zaključen s obzirom na domadu valutu ili s


obzirom na valutu u kojoj zemlja ostvaruje najvedi priljev od izvoza robe i usluga

konjunktura na svjetskom tržištu i promjene inozemne potražnje za robom i uslugama.

200. Objasnite ciklus inozemnog zaduživanja! (1,2) Zemlje koje se nalaze na nižim ili početnim stadijima gospodarskog razvoja nemaju dovoljno vlastitog kapitala te se zadužuju u inozemstvu kako bi investirale više nego što dozvoljava njihova nacionalna štednja. Nakon dostignute određene razine gospodarskog razvoja, zemlja može postati i neto izvoznik kapitala (ciklus zaduživanja: mladi dužnik, zreli dužnik, mladi vjerovnik i zreli vjerovnik). Postoji uska povezanost ciklusa inozemnog zaduživanja i salda tekudeg računa platne bilance odnosno njegovih podračuna. S obzirom na odnos neto dugovanja i stanja na tekudem računu platne bilance u procesu ekonomskog razvoja, razlikuju se četiri studija:

1. mladi dužnik 2. zreli dužnik 3. mlađi vjerovnik 4. zreli vjerovnik

Prema toj podjeli mladi dužnik uzima zajmove, zreli dužnik vrada dugove, mladi vjerovnik daje zajmove, a zreli vjerovnik prestaje davati zajmove.

201. Kako se dijele pokazatelji inozemne zaduženosti? (0,1) Ukupna zaduženost prema inozemstvu mjeri se pokazateljima:

stanja vanjskog duga o odnos ukupnog inozemnog duga i bruto domadeg proizvoda D/BDP, o odnos ukupnog duga i izvoza robe i usluga D/X, o odnos međunarodnih pričuva i ukupnog inozemnog duga R/D, o odnos kratkoročnog i ukupnog inozemnog duga KD/D o odnos multilateralnog prema ukupnom inozemnom dugu MD/D

pokazateljima tijeka duga o odnos otplate inozemnog duga prema izvozu roba i usluga OD/X, o odnos godišnje obveze po kamatama na inozemni dug i izvoza robe i usluga

OK/X, o odnos otplate glavnice i korištenja novih zajmova OG/NZ,


o odnos međunarodnih pričuva i otplate duga R/OD, o odnos neto transfera financijskih sredstava i uvoza roba i usluga NFT/M, o odnos neto transfera financijskih sredstava iz inozemstva i bruto domadeg

proizvoda NFT/BDP, o odnos iskorištenih zajmova prema uvozu robe i usluga NZ/M i o odnos godišnje obveze po kamatama i bruto domadeg proizvoda OK/BDP.

202. Nabrojite i objasnite pokazatelje stanja duga! (1,0) 1. Odnos ukupnog inozemnog duga i bruto domadeg proizvoda D/BDP Odnos ukupnog inozemnog duga i bruto domadeg proizvoda, D/BDP pokazuje koji je stupanj opteredenja tekude ekonomske aktivnosti inozemnim dugom. Povedanje ovog pokazatelja može ukazivati na probleme solventnosti zemlje i nemogudnost otplate duga. Prema ovom pokazatelju Svjetska banka u svojoj publikaciji Global Development Finance klasificira zemlje na slijededi način:

D/BDP 48% manje zadužena zemlja

48% < D/BDP 80% srednje zadužena zemlja D/BDP > 80% visoko zadužena zemlja

Ako se u obzir uzmu stope promjena inozemnog duga i BDP-a u određenom razdoblju, može se utvrditi da li se stupanj zaduženost povedava ili se smanjuje. Ako je stopa rasta ukupnog inozemnog duga (∆D) viša od stope promjene bruto domadeg proizvoda (∆BDP) tada se pogoršava sposobnost otplate duga. 2. Odnos ukupnog duga i izvoza robe i usluga D/X Odnos ukupnog duga i izvoza robe i usluga, D/X pokazuje koliko opteredenje predstavlja dug za ekonomske tijekove s inozemstvom u tekudoj godini mjerene izvozom roba i usluga X, koji predstavlja glavni izvor prihoda potrebnih za otplatu duga. Ako je izvoz roba i usluga vedi od uvoza roba i usluga u tekudem razdoblju, pozitivan saldo vanjskotrgovinske bilance olakšava otplatu dijela duga u tom razdoblju. Prema kriterijima Svjetske banke, ovisno o vrijednosti omjera D/X, zemlje se klasificiraju na slijededi način:

D/X 132% manje zadužena zemlja 132% < D/X 220% srednje zadužena zemlja D/X > 220% visoko zadužena zemlja

Kod zemalja kod kojih tekudi transferi iz inozemstva predstavljaju značajnu stavku tekudeg računa platne bilance pri računanju se uzima omjer ukupnog duga i izvoza roba i usluga uvedanog za tekude transfere, D/XT. 3. Odnos međunarodnih pričuva i ukupnog inozemnog duga R/D Odnos međunarodnih pričuva i ukupnog inozemnog duga, R/D prikazuje pokrivenost ukupnog inozemnog duga međunarodnim pričuvama, a važna je zbog ocjene solventnosti i boniteta zemlje prema inozemstvu. U slučaju nemogudnosti podmirenja dužničkih obveza prema inozemnim kreditorima od strane domadeg dužnika (uz garanciju države), dospjele dužničke obveze se preusmjeravaju na državu, tj. u konačnici se podmiruju iz sredstava međunarodnih pričuva kako ne bi došlo do negativne implikacija poput isključivanja zemlje s međunarodnih tržišta kapitala.


4. Odnos kratkoročnog i ukupnog inozemnog duga KD/D Odnos kratkoročnog i ukupnog inozemnog duga, KD/D pokazuje koliki je udio kratkoročnog duga u ukupnom odnosno pokazuje kratkoročnu poziciju zemlje prema inozemstvu u odnosu na ukupnu poziciju. Ova informacija je važna jer pokazuje udjel potencijalno nesigurnog kratkoročnog kapitala koji je često promjenjivog smjera u uvjetima poremedaja u političkoj i gospodarskoj situaciji zemlje (tzv. bijeg kapitala). 5. Odnos multilateralnog prema ukupnom inozemnom dugu MD/D Odnos multilateralnog i ukupnog inozemnog duga, MD/D pokazuje udio zaduženja zemlje kod multilateralnih vjerovnika (međunarodnih organizacija ili drugih grupacija) u odnosu na ukupno zaduženje. Iako se smatra da ovaj pokazatelj ukazuje na bonitet koji zemlja ima kod multilateralnih kreditora, to nije uvijek slučaj pošto je mogude da u praksi dužniku nisu dostupni komercijalni izvori kreditiranja i da nema potpun pristup međunarodnim financijskim tržištima. 203. Objasnite pravila racionalnog zaduživanja! (2,0) Da bi zemlja izbjegla teškode u otplati dugova i upala u zonu prezaduženosti potrebno je da investicije koje su financirane zaduživanjem postignu efikasnost (profitabilnost) koja je veda od kamatne stope. Rast proizvodnje koji je izvozno orijentiran kompatibilan je s postizanjem vanjske ravnoteže prezadužene zemlje. Stoga je potrebno uvozom kapitala financirati investicije koje su izvozno orijentirane, a kriterij za određivanje granica zaduživanja je da visina kamatne stope na zajmove treba biti manja od stope rasta prihoda od izvoza. Zaduživanje u inozemstvu je povezano s ekonomskim i političkim rizicima, a također je povezano s deficitom proračuna i deficitom platne bilance. Održivost deficita platne bilance proizlazi iz mogudnosti budude ekspanzije izvoza. Ekspanzija izvoza ovisi o rastu investicija u izvozne sektore, smanjenju troškova, povedanju profitabilnosti proizvodnje, kretanju domade potrošnje stanovništva i države. Kad se uđe u deficit koji nije mogude više financirati, tada u uvjetima tržišne privrede dolazi do prilagođavanja tečaja koji onda utječe na potrošnju, zaposlenost, kamate, vanjsku trgovinu itd. 204. Kako se mogu rješavati problemi dugova u zemljama u razvoju? (1,0) Više je opcija rješavanja problema dugova. Zemlje mogu prestati s otplatom. Servisiranje duga pod svaku cijenu može biti politički nemogude. Postoji mogudnost reprogramiranja dugova, odnosno izrade novog plana otplate, ali mora se ukupno više platiti. Postoji mogudnost i dobivanja kredita u nuždi od IMF-a, ali uvjetovanost može biti teško podnošljiva. Izravna inozemna ulaganja su jedan od potencijalnih izvora za povedanje priljeva kapitala u zemlje u razvoju, a u uvjetima visoke zaduženosti rješenje se tražilo u upotrebi mehanizma zamjene duga, kojim se povedava priljev kapitala i smanjuje inozemno zaduženje zemalja u razvoju. 205. Objasnite ukratko uzroke dolarizacije u zemljama u razvoju! (1,2) Uzroci dolarizacije u zemljama u razvoju i tranzicijskim zemljama:

visoka inflacija u zemlji ili očekivanja rasta inflacije, te stoga težnja rezidenata da


izbjegnu inflacijski porez;

očekivanja promjena deviznog tečaja, odnosno deprecijacije domade valute;

nerealne kamatne stope na depozite u domadoj valuti, sukladno stopi inflacije;

povoljnije uzimanje kredita i zaduživanje u stranoj valuti, a uzimajudi u obzir očekivane promjene tečaja i visinu kamatnih stopa;

nerazvijenost domadeg financijskog tržišta i nepostojanje "zdravog" bankarstva;

manji transakcijski troškovi u stranoj valuti;

postojanje ograničenja na držanje deviza i na pladanja stranim novcem za uvezenu robu;

financijska represija države i određivanje granica najvišoj kamatnoj stopi;

neizvjesnosti i nesigurnosti u pogledu bududeg ekonomskog razvoja;

politička nestabilnost i nepovjerenje u vladine reformske korake, i drugo. 10. GLOBALIZACIJA, ODRŽIVI RAZVOJ I EKONOMSKI RAST 206. Što je globalizacija? (1,0) Globalizacija se poistovjeduje s brojnim trendovima koji uključuju intenzivnije međunarodno kretanje roba, kapitala, informacija i ljudi te razvoj tehnologije, institucija, pravnih sustava i infrastrukture kojima se omogudavaju navedena kretanja. Globalizacija je razmjer do kojega je neka ekonomija otvorena vanjskim utjecajima. Promovira se slobodna trgovina, uklonjene su carine i osnivaju se slobodne trgovinske zone s niskim carinama ili uopde bez carina među zemljama članicama. Također je došlo do znatnih međunarodnih kulturoloških razmjena. Povedao se broj međunarodnih putovanja i migracije ljudi. Razvoj globalne telekomunikacijske infrastrukture, posebno Internet, utjecao je na lakši i brži protok informacija s jednog kraja svijeta na drugi u vrlo kratkom vremenu. Globalizacijski trendovi vode konvergenciji među zemljama. 207. Objasnite Dunningov OLI pristup! (1,3) Dunningov tzv. pristup „vlasništvo, lokacija, internalizacija“ (OLI) navodi faktore koji su važni poduzedima kako bi postala multinacionalna i sačuvala sve aktivnosti unutar jedne poduzetničke jedinice. Prema Dunningu (OLI pristup), potrebno je zadovoljiti tri uvjeta kako bi poduzede postalo multinacionalno:

vlasništvo (O = engl. ownership): prednosti vlasništva nastaju iz sposobnosti, kompetencija ili resursa specifičnih za poduzede koje daju stranim poduzedima konkurentsku prednost nad domadim rivalima; prednosti vlasništva vedinom rezultiraju iz činjenice da se kapital znanja u najširemu smislu može prenositi s niskim troškom u strana proizvodna postrojenja; te usluge često zapošljavaju visoko obrazovane radnike u istraživanju i razvoju, marketingu i znanstvenim aktivnostima multinacionalnog poduzeda;

lokacija (L = engl. location): implicira da je strana proizvodnja profitabilnija od izvoza; lokacijske prednosti povezane su sa specifičnostima zemlje domadina; razlikuju se između horizontalnih i vertikalnih multinacionalnih poduzeda; u horizontalnih poduzeda, pretpostavljajudi jednake uvjete proizvodnje, na važnosti dobivaju troškovi trgovine; bez njih, sva bi se proizvodnja koncentrirala na jednom


mjestu i strana tržišta bi se opsluživala izvozom; za vertikalne multinacionalne kompanije lokacijske prednosti izviru iz korištenja razlika u cijeni proizvodnih faktora;

internalizacija (I = engl. internalization): poduzedu može biti profitabilnije organizirati vlastitu proizvodnju u inozemstvu nego za to licencirati strano poduzede.

Smatra da je potrebno ostvariti sva tri tipa prednosti simultano. Ako poduzede ne može imati koristi od svoje specifične konkurentske prednosti nadjačat de ga domada poduzeda; ako zemlje domadini nemaju lokacijske prednosti, poduzede de ostati kod kude; i ako poduzede može poboljšati svoje poslovanje outsourcingom, nede samo ulaziti u aktivnosti na vanjskom tržištu. 208. U koje skupine možemo podijeliti multinacionalne kompanije? Objasnite obilježja svake skupine! (5,2) Multinacionalne kompanije se najčešde dijele u tri skupine:

globalne kompanije: koje promoviraju konvergenciju potrošačevih preferencija i teže maksimalizaciji standardizacije proizvodnje; imaju koristi od prednosti iz zemlje podrijetla i izvoze ih van stvaranjem replika kompanije majke; te prednosti nije potrebno nadopunjavati korištenjem prednosti zemlje domadina, lako ih je prenijeti na stranu lokaciju, nadilaze sve prirodne i neprirodne nesavršenosti stranih tržišta;

multidomade kompanije: koje razvijaju nacionalne strategije; multidomada strategija određena je kulturološkim, političkim i socijalnim nacionalnim karakteristikama; primarni je cilj prilagođavanje marketinških i proizvodnih strategija specifičnim potrebama lokalnih potrošača i vladinim potrebama za što je potrebno znanje o lokalnim potrebama;

transnacionalna poduzeda: koja kombiniraju strategije globalnih i multidomadih kompanija; tako se neke aktivnosti i resursi mogu razlikovati od zemlje do zemlje (decentralizacija), određene aktivnosti se koordiniraju i izvode globalno (centralizacija).

209. Objasnite tzv. „globalni paradoks“! // Što je glokalizacija? (1,3) Na temelju teorije bazirane na resursima (engl. resource based theory), može se zaključiti da de se multinacionalne kompanije razlikovati jedna od druge. To je i bit postojanja konkurencije na nesavršenim konkurentskim tržištima. Bez obzira na sličnosti, General Motors se razlikuje od Daimler Chryslera, a on se pak razlikuje od Toyote koja je drugačija od Renaulta, itd. Paradoksalno je da jačanje globalizacije primorava kompanije na diferencijaciju. U protivnom de njihove konkurentske prednosti iščeznuti, a globalna tržišta postat de savršeno konkurentna. Dakako, to se nede ostvariti upravo zbog same prirode multinacionalnih kompanija: kao i svako drugo poduzede, ni te kompanije ne preferiraju savršeno konkurentska tržišta jer u takvim uvjetima nema profita. Stoga, multinacionalne kompanije konstantno traže načine da stvore nesavršena tržišta. To podrazumijeva stalno traženje i kreiranje jedinstvenih značajki na lokalnoj razini. Sličan paradoks može se pojaviti na makrorazini zemalja-nacija kao posljedica procesa adaptacije, a naziva se glokalizacija. Glokalizacija upuduje da je proces globalizacije snažniji na mikrorazini nego na makrorazini, poradi činjenice da su zapravo poduzeda ta koja konkuriraju na tržištu, a ne zemlje.


210. Objasnite što predstavlja održivi razvoj? Koji su stupovi održivog razvoja? (2,3) Održivi se razvoj može definirati i kao održavanje osjetljive ravnoteže između ljudske potrebe za poboljšanjem životnog standarda i ostvarivanja boljitka s jedne strane i očuvanja prirodnih resursa i ekosustava o kojima ovisimo i sami, ali i naše budude generacije, s druge strane. Sastoji se od tri dijela: ekonomska održivost, ekološka održivost i socijalno-politička održivost. Održivi razvoj uključuje zaštitu okoliša i ekonomski razvoj, a postao je aktualan nakon brzih i značajnih promjena u okolišu kao posljedica ubrzanoga ekonomskog razvoja. Novi model održivog razvoja za 21. stoljede mora pronadi kompromis između ekonomskog rasta, socijalne stabilnosti i ekološke ravnoteže.

Održivi je razvoj socijalno-ekološki proces okarakteriziran ispunjavanjem ljudskih potreba uz održavanje kvalitete prirodnog okoliša. On se ne fokusira samo na ekološke probleme. Sastoji se od tri dijela: ekonomske održivosti, ekološke održivosti i socijalno-političke održivosti (slika). Održivost razvoja postiže se kad se uspostavi politički kompromis među svim komponentama društveno-ekonomskog razvoja. To uključuje ekonomsku efikasnost proizvodnje i funkcioniranja tog mehanizma, brigu za potrošače i etično ponašanje koje je u skladu s normama i vrijednostima društva i koje poštuje kulturne raznolikosti, potrebu očuvanja okoliša krajolika i bioraznolikosti te korištenja prirodnih resursa i energije bez velikog stresa za okoliš. Stupovi održivog razvoja su: politika, energija, ekologija, kultura i ekonomija.


211. Objasnite globalizacijsku trilemu! (1,0) Na globalnoj razini postavlja se pitanje kako nadi kompromis između kapitala, rada i prirode kako bi se osigurao održivi razvoj u svijetu u uvjetima kad su izraženi nepovoljni trendovi na strani kapital (valutne, financijske i dužničke krize uz činjenicu da su dugoročne kamatne stope vede od stope rasta BDP-a), na strani rada (povedanje nezaposlenosti u uvjetima kad je rast produktivnosti vedi od stope rasta BDP-a) te na strani prirode, u kojoj zbog rasta BDP-a dolazi do ekološke destrukcije.

212. Objasnite političko-ekonomsku trilemu za otvorenu ekonomiju! (0,2) Politička trilema globalne ekonomije je u tome da su sustav nacionalne države, demokratska politika i puna ekonomska integracija međusobno nekompatibilni. Od tri navedena cilja, najviše se istovremeno dva mogu ostvariti. Iz toga slijedi da je smjer u kojemu idemo, a to je globalna tržišta s globalnim upravljanjem – neodrživ. Ako želimo ekonomsku integraciju, moramo odustati ili od nacionalne države ili od demokracije. Ako se želi održati i produbiti demokracija, moramo birati između nacionalne države i međunarodne ekonomske integracije. Ako želimo zadržati nacionalnu državu, moramo birati između demokracije i međunarodne ekonomske integracije. Neki autori čak poistovjeduju pojam „globalizacija“ s pojmom „međunarodna ekonomska integracija“. Slika prikazuje političko-ekonomsku trilemu za otvorenu ekonomiju.


213. Objasnite globalni federalizam u političko-ekonomskoj trilemi! (1,1) Rješenje tzv. „globalnoga federalizma“ znači alternativu u kojoj se radije odustaje od nacionalne države nego demokratske politike. Globalni federalizam bi uskladio ovlasti s tržištima i uklonio efekte granica. Politika se ne treba i nede smanjivati, samo de se relocirati na globalnu razinu. To je model koji je SAD proširio na globalnu razinu. U globalnom federalizmu nacionalne vlade nede nužno nestati, ali de njihove modi biti bitno ograničene supranacionalnim zakonodavstvom, izvršnom i sudskom vlasti. 214. Što je Washingtonski konsenzus i kako je do njega došlo? Što se sve misli pod pojmom „Washingtonski konsenzus"? (1,3) Godine 1989. ugledne organizacije, politička tijela i profesionalni ekonomisti složili su se oko glavnih točaka ekonomske reforme, što se naziva Washingtonskim konsenzusom (slika). Pretpostavljalo se da je tvrda financijska politika popradena deregulacijom i liberalizacijom trgovine dovoljna da se pobijedi stagnacija i potakne gospodarski rast. Pojam „Washingtonski konsenzus“ prvi je uveo John Williamson kako bi se osvrnuo na političke savjete institucija iz Washingtona (IMF, WB, U.S. Treasury Department) zemljama Latinske Amerike.


215. Koje su ključne točke Washingtonskog konsenzusa iz 1989. godine? Koji su imperativi i naglasci dodani nakon prve polovice 1990.-ih? (2,1) Washingtonski konsenzus iz 1989. godine može se sažeti u 10 točaka:

1. fiskalna disciplina:

proračunski deficit treba biti dovoljno malen da se može financirati bez traženja pomodi inflacijskog poreza;

2. prioriteti javne potrošnje:

izdaci bi se trebali preusmjeriti iz politički osjetljivih područja prema zanemarenim područjima s visokim ekonomskim povratima i potencijalom da se poboljša distribucija dohotka;

3. porezna reforma:

uključuje proširenje porezne osnovice i smanjivanje graničnih poreznih stopa; 4. financijska liberalizacija:

cilj je tržišno određivanje kamatne stope, ali iskustvo je pokazalo da u uvjetima kroničnog nedostatka povjerenja one mogu biti toliko visoke da ugrožavaju financijsku solventnost poduzeda i vlade;

5. devizni tečajevi:

zemlje trebaju unificiran (barem za trgovinske transakcije) devizni tečaj postavljen na razini dovoljno konkurentnoj da inducira rapidni rast netradicionalnog izvoza i osigurava izvoznicima da de ta konkurencija biti održana i u bududnosti;

6. trgovinska liberalizacija:

kvantitativna trgovinska ograničenja trebaju se brzo zamijeniti carinama, a carine se trebaju progresivno smanjivati dok se ne postigne uniformna niska carina od oko 10%, najviše 20%;

7. inozemna izravna ulaganja:

trebaju se ukinuti barijere ulasku stranih poduzeda, treba se dopustiti natjecanje stranih i domadih poduzeda pod istim uvjetima;

8. privatizacija:

državna poduzeda trebaju se privatizirati; 9. deregulacija:

vlade trebaju ukloniti regulaciju koja ometa ulazak novih poduzeda ili ograničava konkurenciju i osigurati da je sva regulacija opravdana sljededim kriterijima:

o sigurnost o zaštita okoliša o prudencijalna kontrola financijskih institucija

10. imovinska prava:

zakonodavni sustav trebao bi osigurati imovinska prava bez prevelikih troškova.

Nakon prve polovice 1990.-ih godina, dodani su novi imperativi i naglasci: 1. povedati štednju održavajudi fiskalnu disciplinu; 2. preorijentirati javne troškove prema dobro orijentiranim socijalnim troškovima; 3. reforma poreznog sustava uvođenjem ekološki osjetljivog poreza na zemlju; 4. pojačati superviziju banaka; 5. održati konkurentni devizni tečaj;


6. ostvariti intra-regionalnu trgovinsku liberalizaciju; 7. izgraditi konkurentnu tržišnu ekonomiju pomodu privatizacije i deregulacije; 8. osigurati imovinska prava; 9. izgraditi ključne institucije kao što su neovisna središnja banka, razne agencije,

sudstvo i sl. i 10. povedati izdatke za obrazovanje.

Nakon toga je pojam „Washingtonski konsenzus“ dobio drugu konotaciju i rabi se za opisivanje politika povezanih sa širenjem uloge tržišnih sila i smanjivanjem uloge države koje se često nazivaju i neoliberalizam ili tržišni fundamentalizam. Mnogi kritičari liberalizacije trgovine i opdenito globalizacije vide Washingtonski konsenzus kao način da kompanije iz bogatih zemalja iskoriste tržište rada slabije razvijenih zemalja. Institucionalno uređenje je od velike važnosti za uspjeh Washingtonska konsenzusa. Ono je zadovoljavajude u tržišno orijentiranim ekonomijama, ali ekonomije koje su u tranziciji s centralno planskih na tržišne nemaju adekvatno institucionalno uređenje. 216. Objasnite Bretton Woods sustav! // Objasnite brettonwoodsku konferenciju, zaključke, obilježja i razloge propadanja! // Koje su karakteristike Bretton Woods sustava? // Kako je došlo do sloma Bretton Woods sustava? (3,0) Nakon što je počela Velika depresija zlatni standard je slomljen. Zatim je stvoren Bretton Woods sustav kao dolarsko-zlatni standard. Prema izvornim odredbama, sve zemlje fiksiraju svoje tečajeve u odnosu na zlato, ali nisu trebale zamjenjivati svoje valute za zlato. Samo je US dolar ostao konvertibilan u zlato. Prvi naftni šok 1973. godine dovodi do nužnosti uvođenja fluktuirajudih tečajeva. Pri kraju drugog svjetskog rata (1944.) u Bretton Woodsu (New Hampshire, SAD) je stvoren poslijeratni međunarodni monetarni sustav. U srpnju 1944. sastali su se predstavnici 44 zemlje u tom gradu u SAD-u kako bi uspostavili sustav fiksnih tečajeva. Ciljevi su bili:

stabilnost,

puna zaposlenost,

fiksni tečajevi i konvertibilnost,

međunarodna monetarna suradnja. Sporazumom je ustanovljen monetarni sustav zasnovan na dolaru i stvoreni su Međunarodni monetarni fond (IMF) i Svjetska banka. Svrha je osnivanja IMF-a:

1. poticati međunarodnu monetarnu suradnju, 2. poticati tečajnu stabilnost i urediti tečajne aranžmane, 3. poticati rast i visok stupanj zaposlenosti, 4. osigurati financijsku pomod zemljama prilikom platno-bilančnog prilagođavanja.

Sporazum o IMF-u uključivao je fleksibilnost kako bi omogudio zemljama da postignu vanjsku ravnotežu bez žrtvovanja unutarnjih ciljeva ili fiksnog tečaja. Dvije glavne točke tog sporazuma su promovirale tu fleksibilnost u vanjskom prilagođavanju:

1. mogudnost povoljnog kratkoročnog kreditiranja od strane IMF-a, 2. prilagodljivi pariteti.

Prva slika ilustrira kako IMF obavlja ulogu institucije za kratkoročno kreditiranje zemalja članica. Fiksiranjem cijene zlata u dolarima i drugim valutama, tečajevi su fiksirani prema dolaru, a IMF ima mogudnost posudbe i uvjetovanosti. Tako je stvoren brettonwoodski sustav kao dolarsko-zlatni sustav. Prema izvornim odredbama, sve zemlje fiksiraju svoje tečajeve s obzirom na zlato, ali nisu trebale zamjenjivati svoje valute za zlato. Samo je US


dolar ostao konvertibilan u zlato ($35/UZ sa središnjim bankama, a ne s privatnim osobama). Prema tome, svaka zemlja je utvrdila svoj tečaj prema US dolaru i izračunala zlatni paritet svoje valute. Sve valute su fiksirane u odnosu prema US dolaru, a službena dolarska cijena zlata bila je nepromjenjiva ($35 po unci). IMF je trebao osigurati kredite zemljama s deficitom tekudeg računa te se pobrinuti za konvertibilnost valuta (2. slika). Zemlje sudionice sporazumjele su se da nastoje održavati vrijednost valuta u rasponu oko pariteta pri kupnji i prodaji stranih valuta ili zlatnih rezervi. Devalvacija nije upotrebljavana kao kompetitivna trgovinska politika, ali ako je valuta postajala preslaba za obranu, moguda je bila devalvacija do 10% bez formalne suglasnosti IMF-a. Brettonwoodski sustav fiksnih tečajeva funkcionirao je do 1973. godine, a kasnije se prešlo na sustav fleksibilnih (fluktuirajudih ili flotirajudih) tečajeva. Rast deficita tekudeg računa SAD-a (rat u Vijetnamu), pomanjkanje povjerenja od strane Europljana da se drže dolarski depoziti, porast repatriacija dolara u SAD-u te rast cijene zlata i formiranje dvostruke cijene zlata dovelo je do napuštanja sustava fiksnih tečajeva i konvertibilnosti dolara u zlato te demonetizacije zlata. Krajem 1971. godine vedina je najvažijih valuta aprecirala prema dolaru, tj. dolar je deprecirao. Nakon godinu i pol dolar je ponovno izgubio 10% svoje vrijednosti. Godine 1973. pokazalo se da sustav fiksnog tečaja više nije mogud i dolar je zajedno s drugim valutama počeo fluktuirati. U lipnju 1973. dolar je izgubio daljnjih 10% vrijednosti.


217. Koje su najvažnije vrste zajmova IMF-a? Navedite uvjete dodjeljivanja! (4,1) Najvažnije vrste zajmova su:

stand-by aranžmani: sklapaju se sa zemljama članicama s privremenim ili cikličnim problemima u platnoj bilanci; dogovoreni ekonomski ciljevi (deficit državnog proračuna, devizne rezerve,…) moraju se ostvariti u razdoblju 18-24 mjeseca; zajmovi se moraju

vratiti u roku 3 ⁄ do 5 godina; kamatna stopa je prosječna kamatna stopa na tržištu

novca u najvedim industrijaliziranim zemljama plus mala premija;

proširena mogudnost financiranja: daje se zemljama članicama, primarno, zemljama u razvoju s održivim, strukturnim deficitom tekudeg računa; ciljevi se moraju ostvariti u 3

do 4 godine; ti zajmovi imaju dospijede 4 ⁄ do 10 godina i daju se po jednakim

kamatnim stopama kao i stand-by aranžmani;

dopunsko financiranje: ta je mogudnost uspostavljena u vezi s krizom u Aziji i rabi se za proširenje davanja zajmova zemljama s velikim problemima u platnoj bilanci i pritiskom na devizne rezerve zbog iznenadnoga kolapsa povjerenja; ti su zajmovi dopunski

prethodno spomenutima i dospijevaju u roku od 2 do 2 ⁄ godine, daju se uz jednaku

kamatnu stopu kao stand-by aranžmani plus 3-5% premije;

zajmovi za strukturno prilagođavanje: uvjet za dobivanje tih zajmova su strukturne reforme kao temelj za održivi rast; zajmovi se daju uz kamatnu stopu 0,5-1% i dospijevaju do 10 godina.

218. Na koji su način zajmovi IMF-a uvjetovani? (3,1) Uvjetovanost zajmova IMF-a uključuje makroekonomske uvjete poput smanjenja proračunskog deficita, devalvacije, smanjivanje domade kreditne ekspanzije i strukturne uvjete poput uklanjanja kontrole cijena i kamatnih stopa, smanjivanje trgovinskih barijera i privatizacije državnih poduzeda. Uvjetovanost se implementira kroz dizajn programa i nadzor efikasne implementacije dogovorenih politika u određenom periodu. 219. Koji su ciljevi uvjetovanosti zajmova IMF-a? (1,0) Opdenito, cilj IMF-ovih uvjeta opisuje se kao pomaganje zemljama članicama da ostvare u srednjem roku održivu platnu poziciju u kontekstu stabilnosti cijena i deviznog tečaja, održivu razinu i stopu ekonomskog rasta te liberalni sustav multilateralnih pladanja. Primarni ciljevi uvjetovanosti zajmova IMF-a su:

prilagodba bilance pladanja;

ekonomski rast;

stabilnost cijena. U sekundarne se ciljeve ubrajaju:

smanjenje siromaštva;

zaštita okoliša;

smanjenje vojnih izdataka. 220. Što je WB? Koje institucije čine Grupu Svjetske banke? (1,0) Svjetska banka je osnovana na konferenciji u Bretton Woodsu. Osnovana je kao


Međunarodna banka za obnovu i razvoj (engl. International Bank for Reconstruction and Development – IBRD). Danas je IBRD jedna od pet subgrupa koje čine Grupu Svjetske banke (engl. World Bank Group): IDA (engl. International Development Association - IDA), IFC (engl. International Finance Corporation - IFC), MIGA (engl. Multilateral Investment Guarantee Agency - MIGA) i ICSID (engl. International Centre for Settlement of Investment Disputes - ICSID). Glavna funkcija WB-a je kreditiranje razvoja tako da je postao vitalni izvor financijske i tehničke pomodi u zemljama u razvoju diljem svijeta. 221. Što je IDA? (0,1) IDA (engl. International Development Association) je razvojna institucija koja je nastala 1960. godine. Jedna je od pet subgrupa koje čine Grupu Svjetske banke (engl. World Bank Group). Ima podupirudu ulogu u misiji smanjivanja siromaštva u svijetu i poboljšanja životnih standarda, te se fokusira na najsiromašnije zemlje u svijetu. Zajedno s IBRD osnivaju zajmove s niskim kamatnim stopama te donacije i beskamatne zajmove za obrazovanje, zdravlje, infrastrukturu, komunikacije i sl. u zemljama u razvoju. IDA je jedan od najvedih izvora pomodi za 80 najsiromašnijih zemalja svijeta, od kojih je 39 afričkih. Jedini je i najvedi izvor donatorskih sredstava kojima se osigurava osnovna socijalna njega u najsiromašnijim zemljama. Pozajmljuju novac po koncesijskim uvjetima. To znači da njezini krediti nemaju kamata, a otplata se krede od 35 do 40 godina, uključujudi 10 godina počeka. IDA također osigurava subvencije zemljama u opasnosti od prevelike zaduženosti te je upravo rizik od kreditne prezaduženosti kriterij davanja subvencija i kredita. 222. Koje su funkcije IBRD-a? (1,0) Funkcije IBRD-a su:

podupiranje potreba dugoročnog društvenog i socijalnog razvoja koje privatni kreditori ne financiraju;

očuvanje financijske snage zemlje primatelja, pružajudi potporu za vrijeme krize koje najviše pogađa siromašne zemlje;

korištenje financiranja s ciljem promoviranja ključnih institucionalnih reformi kao i reformi upotrebljavanih mjera i politika;

stvaranje povoljne investicijske klime kako bi se olakšalo pribavljanje kapitala;

pružanje financijske potpore u područjima bitnim za dobrobit siromašnih ljudi svih zemalja.

223. Koje su glavne razlike između IMF-a i WB? (3,1) Razlike između IMF-a i WB:

stabilizacijski programi obično se vežu uz IMF, a programi strukturalnog prilagođavanja uz WB;

IMF se prvenstveno fokusira na upravljanje bilancom pladanja, dok je prioritet WB dugoročni razvoj gospodarstava;

IMF posebnu pozornost obrada na monetarnu i fiskalnu politiku, upravljanje deviznim tečajem i inozemnom posuđivanju;

WB je zadužena za razvojne ciljeve zemlje, kao što su mobilizacija domadih resursa,


poboljšanje efikasnosti alokacije resursa, reforma strukture ekonomskih inicijativa i institucionalnih reformi.

IMF-ov pristup makroekonomskom menadžmentu bazira se na monetarnim varijablama, dok se pristup WB fokusira vedinom na realne varijable u ekonomiji.

224. Koji standard Svjetska banka koristi u pristupu makroekonomskom menadžmentu? (1,0) U pristupu makroekonomskom menadžmentu WB rabi standard revidiranog minimuma (engl. Revised Minimum Standard Model – RMSM). Model RMSM kreiran je 1973. godine i zapravo čini proširenje Harrod-Domarova modela rasta koji povezuje investicije, uvoz i štednju s outsputom. RMSM je opdi računovodstveni okvir koji povezuje nacionalne račune i platnu bilancu, s posebnim naglaskom na jaz inozemnoga financiranja i projekciju inozemnog posuđivanja. Model naglašava važnost povezanosti štednje, stranoga kapitala, investicija i rasta. Središnja banka nastojala je premostiti jaz inozemne razmjene (engl. foreign exchange gap) putem odobravanja zajmova za strukturalno prilagođivanje i zajmova za sektorsko prilagođivanje slabo razvijenim zemljama uz određeni stupanj uvjetovanosti. 225. Koji su osnovni elementi razvojne i antirecesijske strategije? (2,1) Osnovni elementi razvojne i antirecesijske strategije:

poticanje investicija za razvoj djelatnosti koje ostvaruju visoku dodanu vrijednost i imaju jako multiplikativno djelovanje na razvoj;

umjesto politike smanjivanja izdataka preferirati politiku preusmjeravanja izdataka radi postizanja unutarnje i vanjske ravnoteže;

privatizaciju staviti u funkciju gospodarskog razvoja, unapređenja poduzetništva, efikasnosti, pune zaposlenosti, društvene pravednosti i jačanja socijalne kohezije i inkluzije;

razvoj djelatnosti koje su zasnovane na znanju, inovacijama, novim tehnologijama i izvoznoj orijentaciji (ekonomija znanja).


Objašnjenje: Skripta je rađena po knjizi prof. Grgid: Međunarodna ekonomja, te njegovim materijalima s predavanja. Sastoji se od 200-tinjak pitanja esejskog oblika. Namijenjena je za studente prof. Grgida i prof. Bilas. Za druge profesore ne znam. Pored svakog pitanja piše u zagradi 2 broja: drugi broj se odnosi na učestalost pojavljivanja tog pitanja na ispitima unatrag godinu dana (ažurirano: 18.09.2013.), a prvi broj na prethodno razdoblje, unatrag cca 3 godine. Crvena boja – često; plava – srednje; zelena: rijetko. Dakle, ti podaci Vam mogu poslužiti za eventualnu kalkulaciju koliko planirate gradiva naučiti (možete si filtrirati koja pitanja namjeravate naučiti s obzirom na njihovu učestalost (važnost) i raspoloživo vrijeme do ispita). Naravno, bilo bi najbolje za Vas da naučite cijelu skriptu :D Slobodno mogu konstantirati da je ova skripta gotovo sigurno dovoljna za prolaz ovog ispita, te procijenjujem (poučen svojim iskustvom) da za nekih 80% pitanja koja Vas mogu zapasti na ispitu, možete pronadi odgovore ovdje. Unaprijed se ispričavam za eventualne propuste i pogreške. Ako ih uočite, javite mi na dolje navedenom facebook linku. Sretno svima! Za kraj: Ako Vam se svidjela skripta možete opalit like i preporučiti prijateljima: https://www.facebook.com/pages/Pomozidaprodjemefzg/524502780964651?fref=ts To je novoosnovana grupa na fejsu za izradu skripti na EFZG-u. U njoj planiram organizirati izradu novih skripta, seminara i sličnog, te naravno pretvoriti u mjesto za razmjenu. Dakle, ako imate neki zahtjev, ideju ili plan za izradu nove skripte ostavite komentar u grupi. Mislim da takva grupa može biti itekako korisno mjesto gdje možemo surađivati i olakšati si studijski život!

Vaš TylerD P.S. Ako Vas slučajno zanima tko je Zdravko Durguz, moram Vam redi da je to jedan jako krasan momak i dobar prijatelj. Šarmantan, duhovit, zgodan; svaka majka bi ga za zeta poželila. Dakle djevojke, nemojte previše čekati, nađite ga na fejsu dok je još single!

https://www.facebook.com/pages/Pomozidaprodjemefzg/524502780964651?fref=ts

Documents

TEORIJA MEĐUNARODNE TRGOVINE - referada.hr · ĐUARA A – skripta UPLOADANO NA: Zaključno ... kvadrantu kao evolucija izvozne ponude (krivulja ponude izvoza zemlje A prikazana