TIJEK SVETE MISE

UvodSveta misa je najvea dragocjenost koju krani katolici imaju. Slubeno se sveta misa naziva euharistija. Pod rijeju misa (missus = poslan) podrazumijevamo poslanje koje svaki kranin dobiva po euharistiji. A rije euharistija znai zahvaljivanje i slavljenje. Zato kaemo da svetu misu slavimo. Ona je najvee slavlje, najvee zadovoljenje koje ovjek moe Bogu dati. Zato to postoji sveta misa, moemo mirno prii Bogu Ocu. Zato to postoji sveta misa, vjerujemo da budunost svijeta nije tragina ve osmiljena i Bojom rukom voena.Svetu misu ili euharistiju nazivamo i slubom Bojom. To je sluenje kojim Bog nama slui. Isus je rekao da nije doao da bude sluen ve da slui (usp. Mk 10,44-45). U tome lei bit itave svete mise. To je ujedno najvelianstvenije sluenje koje ovjek daje Bogu. Bog nas je spasio i po svetoj misi nam posluuje taj spas. Jer u svetoj misi su sada prisutni Isusova smrt i njegovo uskrsnue za nas. U svetoj misi sada od grenika postajem svetac, od djeteta ovjejeg postajem dijete Boje, od ovjeka prokletog postajem blagoslovljeni ovjek, iz tame prelazim u svjetlost.U svetoj misi mi ujedno sluimo Bogu zato to mu dajemo sebe i svoju vjeru da nas moe pouiti i preobraziti. Iz svete mise izlaze sve milosti za kranina i Crkvu. Bez svete mise nema Crkve. Crkva se rodila iz Isusove smrti i uskrsnua. Crkva se okuplja poslanjem Duha Svetoga. Duh Sveti je mogao doi tek kad je Isus bio uzdignut, a to znai nakon njegove smrti i uskrsnua. Sveta misa je preobraaj itavog svijeta. Krani u nju unose sve to je njihov ljudski svijet, a odnose sve to preobraeno, kao Boji svijet. Kad ne bi bilo svete mise, ne bi bilo spasenja. Sve to je Bog uinio za ovjeka stavio je u svetu misu. Ona je Isusovo Tijelo koje se predaje za spas ljudi i Isusova Krv koja se prolijeva za oprotenje njihovih grijeha.Autentini kranin se zato prepoznaje po svetoj misi. Prvi krani su se sastajali da lome kruh, slave euharistiju. Krani itavog svijeta okupljaju se po crkvama da slave tu istu euharistiju. Sve to Crkva ima i za im svijet ezne nalazi se u euharistiji. Sveta misa je zato sposobna promijeniti svakog kranina i svijet. Pa zato se to ipak ne dogaa? Jer ne poznajemo svetu misu i u nju ne ulazimo! A cilj naeg napredovanja u kranskom ivotu jest: razumjeti misu, ui u misu. Misu je potrebno razumjeti jer nam je postala svagdanja, kao dunost, neto to se mora odsluati. ak i u dananje vrijeme kad sve vie vjernika pohaa misu i sve ih se vie prieuje, ini se da jo

uvijek nema onog pravog razumijevanja. Ako ne razumije, recimo, kako se nekim aparatom rukuje, kako e ga upotrijebiti? A sveta misa je ono to moemo koristiti da svaki dan rastemo. ini nam se kao neto svagdanje i nemono, jer smo sve crkveno pretvorili u nemono, pa tako i euharistiju. Ali sveta misa je neto svemono.Stoga emo ii korak po korak kako bismo razumjeli misu i tako to bolje iskoristili sve ono to nam prua. Svetu misu moemo podijeliti u pet dijelova, moemo je promatrati kao prekrasan dvorac s pet dvorana, a na "hod" kroz misu kao hod iz jedne dvorane u drugu. Opisat emo to inimo u svakoj od tih dvorana. Prvi dioto je prvi dio, prva dvorana? Sveenik ulazi i kae: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". To znai: Pazite, ovdje smo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, s nama su Otac i Sin i Duh Sveti. Bog je s nama. Ulazimo u njega. To je poziv da se pripravimo, jer ulazimo u Boga, koji je trojstven.Dalje kae: "Milost Gospodina naega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajednitvo Duha Svetoga sa svima vama." Milost, ljubav i zajednitvo su tri nosive rijei. Milost znai da nas je Bog pomilovao, amnestirao i da smo njegovi. Ljubav je njegova sa nama. To znai da nas ljubi kao majka svoju djecu. Zajednitvo Duha Svetoga znai da smo svi zajedno. U Duhu Svetom smo jedno jer nas on vrsto povezuje kao krvna veza. Ulazei u velianstvene Boje dvorane, u razne dijelove svete mise, moramo se pripremiti. Kako? Tako da sa sebe skinemo grijehe i da jedni drugima oprostimo. Sveenik prvo trai: Obratite se! Zaboravite ono to je iza vas. Drugo: Priznajte svoje grijehe. Tree: Oprostite. I etvrto: Molimo jedni za druge. To sve imamo u ovom dijelu svete mise.Zato molimo molitvu "Ispovijedam se ...". Izmeu ostalog kaemo: "Ispovijedam se Bogu Svemoguemu i vama brao". Svoje grijehe govorimo Bogu i "vama brao". Dakle mi moemo jedni drugima priznavati svoje grijehe. Sveti nam Jakov kae: "Ispovijedajte grijehe jedan drugomu" (Jak 5,16) i dalje: "molite jedan za drugoga". Zato? "Da ozdravite". Na poetku svete mise je molitva za ozdravljenje. Moramo ozdraviti kako bismo sudjelovali u cijeloj misi. Bog nas mora ozdraviti. Da bi te ozdravio, mora ispovijediti svoje grijehe. Zato: Ispovijedam da sam sagrijeio. Kako? Milju, rijeju, djelom i propustom. Kako propustom? Pa danima nisam molio. Kako jo? Pa nisam volio vas, brau svoju. Kad si od mene traio osmijeh, nisam ti ga darovao. Kad si trebao moju toplu rije, nisam ti je darovao. Kad si trebao moj novac, nisam ti ga dao. Kad si trebao od

mog odijela i moje hrane, nisam ti dao. ao mi je. Rijeima sam te vrijeao, ogovarao, klevetao, govorio protiv tebe, bio strog prema tebi. I jer sam to napravio, molim: Koga molim? Blaenu Djevicu Mariju, sve anele, sve svete, sve koji su u nebu. I jo: vas, brao i sestre. to molim? Da se molite za me. Dakle vidimo: Ispovijedam se vama brao da se molite za mene.Nakon ovoga bi trebali zastati u svetoj misi i moliti jedni za druge, upravo onako kako pozivamo jedni druge. udno je kako u svetoj misi olako prelazimo preko ovakvih dijelova. A upravo to je preveliko njeno bogatstvo koje nam se stavlja na raspolaganje, a mi ga ostavljamo netaknuto. Na poetku mise smo sa sebe skinuli staro, priznali i ispovijedili grijehe jedni drugima, i sada pozivamo jedni druge: "... da se molite za me, Gospodinu, Bogu naemu". Tad bismo trebali moliti jedni za druge. I ozdravili bismo. To su molitve za ozdravljenje.Nakon toga sveenik kae: "Priveo nas Gospodin u ivot vjeni". Ne samo da nam je dano da smo ovdje zajedno, nego nas je Gospodin odveo u ivot vjeni. to sad? Kliemo: "Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Gospodine, smiluj se!" Zato sad tako molimo kad nam je ve oproteno? Zato da vie nikada ne inimo kao ranije. Time kaemo: Smiluj nam se da se vie nikad ne vratimo u stari ivot. S nama se zapravo dogodilo ovo: Skinuli smo staro ruho, oproteno nam je, izlijeeni smo, imamo novo srce. Zato molimo, smiluj nam se da se vie nikad ne vratimo u staro. Gospodine, smiluj se da moemo naprijed. Oe, smiluj se! Sine, smiluj se! Due Sveti, smiluj se!to sad moemo drugo nego kliknuti: "Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje. Hvalimo te, blagoslivljamo te, klanjamo ti se, slavimo te, zahvaljujemo ti". To bismo trebali initi, tako Boga slaviti. Takva slavlja bi trebale biti nae mise. Kod prvih je krana "Slava Bogu" bila spontana molitva. Izvikivali su: "Slavimo te, hvalimo te, klanjamo ti se, blagoslivljamo te, zahvaljujemo ti, Gospodine Boe, Kralju nebeski ...". Pljeskali su, dizali ruke, klicali Bogu - bila su to prekrasna slavlja.Onda bi predvoditelj slavlja pozvao prisutne da se malo primire kako bi izmolili zajedniku molitvu. A to je zborna molitva. Tom molitvom zavrava boravak u prvoj dvorani koja je zapravo bila samo priprema. Gospodin nas je pomilovao, smilovao nam se i obukao nas u novo ruho. Tako nas je pripravio da moemo ii u drugu dvoranu, u drugi dio svete mise. Drugi dioDrugi je dio mise Sluba rijei. Zapravo - to je dvorana u koju nas Bog poziva da nam saopi svoju rije. Najprije nam progovara kroz starozavjetna itanja. Govori nam o narodu svome, Izraelu, kako ga je vodio, pouavao i s njim hodio. Taj govor nije samo podsjeanje na negdanja vremena. Ta je rije aktualna jednako i za naa vremena i za sav Boji narod. To su rijei opomene, poziva i neprestanih Bojih uvjeravanja da mu

se njegov narod vrati, iznova okrene. To je Boji vapaj za posluhom svoga naroda. Kad god je narod iao Bojim putovima, Bog je bio uza nj i narod je uspijevao u svemu to je poduzimao. im je skrenuo s Bojih putova, Bog ga poziva, alje mu nedae da bi mu narod zavapio i iznova ga potraio. U Starom se zavjetu neprestano izmjenjuje Boji vapaj za svojim narodom i vapaj naroda za svojim Bogom.Novozavjetna itanja nam govore kako je nastajala kranska zajednica i kako je Boju rije sluala, primjenjivala, po njoj ivjela. Tu susreemo pokuaj mlade zajednice da slijedi Put, ono u emu su ih apostoli i svjedoci Isusova ivota pouavali i na to su ih upuivali. A ono to povezuje ova dva itanja je psalam. On je takoer vapaj starozavjetnog psalmiste da Bog iznova pogleda na svoj narod, ili je to zahvala Bogu za uinjena djela. esto su psalmi prepuni dramatinih situacija, silnih vapaja da se Bog zauzme za svoj narod. Kao da se prepiru s Bogom, trae ga, ne nalaze. Ili su to hvalospjevi koji slave Boga radi njegove veliine, siline kojom titi svoj narod, ili su prepuni utjehe, mira, blagoslova, spokoja u kojem se narod oslanja na pomo svoga Boga.Nakon novozavjetnih izvjetaja kliemo: Aleluja! Aleluja znai: slavimo Gospodina! To je poklik zahvalnosti to smo uli nemo starog Izraela i novu svemo novog Izraela - Crkve. Jo vie je to klicanje zbog evanelja - Radosne vijesti koju emo upravo itati. Iz evanelja nam progovara sam Bog! On neposredno dodiruje nae ui i srca i plijeni na pogled - zato mu kliemo. Slijedi navjetaj Rijei, evanelja. Poinje s "Gospodin s vama" - to eli rei da je potrebno da se Isus u svome Duhu nastani u sluatelju i navjestitelju kako bi ta rije ula u na ivot i u njemu se ostvarila. Dok smo druga itanja sluali sjedei, sad ustajemo. Ponekad se evanelje ita i uz upaljene svijee, a ponekad se pjeva. Katkad se kae umjesto: "itanje svetog evanelja po ..." "Navjetaj svetog evanelja po ..." jednom od etvorice evanelista. Pisao je ovjek i sad to izgovara ovjek, ali to je Boja rije! To Bog govori. Tebi je upuuje. Ako propusti ovu rije, uzalud je dalje stajati. Koliko ovu rije uje - toliko si sudjelovao u misi. Ona je ulazna vrata za tvoje sudjelovanje u misi. Rije koja ti se tu daje vjena je rije. Nebo e i zemlja proi, ali moje rijei nee proi - kae Isus. On sam je ta Rije i vjean je.Sluati rije Boju znai priestiti se njome. Kao to euharistijski Isus dolazi u hostiji u nas, tako ovdje u glasu i rijei ulazi u naa srca i nae ui. To je, takoer, jedna vrst priesti. Zato se u misi govori o dva

stola - o stolu rijei i stolu euharistije. Ako se ovjek ne priesti rijeju, ne moe se priestiti euharistijom. A vjera dolazi iz navjetaja kae sv. Pavao. Ne ujem li rije, ne mogu imati vjere pa prema tome ni uvjet za plodonosno primanje euharistije.Sveenik nam rijei koje smo uli jo vie posuvremeni, priblii, konkretizira za nae prilike, situacije. On nam u propovijedi premosti mentalitet te rijei iz idovskog podneblja onoga vremena i prenese u na mentalitet. A na odgovor na to je molitva vjernika. Tu mi moemo zavapiti Bogu da nam se iznova priblii, da mu se vratimo s naih putova na kojima smo zaboravili na njega, tu mu zahvaljujemo za sva dobra koja nam ini, tu ga molimo za ono to svojom snagom ne moemo promijeniti u svijetu koji nas okruuje. To je na pokuaj da se obratimo iznova svome Bogu, da uvidimo odakle smo pali i da se vratimo.[Izmeu propovijedi i molitve vjernika izrie svoje Vjerovanje, svoj DA Bojoj rijei. U vjerovanju je sadrano cijelo Evanelje.] Vidimo da i ovaj dio svete mise zavrava molitvom kao to je i prvi dio zavrio zbornom molitvom. Trei dioSudjelovanje u misi nastavljamo u treoj dvorani. Euharistijskom slubom poinje taj trei dio mise. To je priprava i prinoenje darova. Tu odgovaramo na Boju rije koju smo sluali u prethodnoj dvorani, u slubi rijei. U treu dvoranu moemo samo ako smo uli rije, ako smo odluili prihvatiti ivot kojeg nam nudi Isus Krist.Svetopisamska itanja su nam prenijela Boju poruku, priopila nam njegovu volju za nas. Bog nas poziva da mu se posve predamo, da mu prinesemo sav svoj ivot, rad, sve situacije u kojima se nalazimo. On se eli utjeloviti u sve to smo mi, eli u to ui. A moe tek kad mu to dopustimo. Stoga ministranti koji prolaze izmeu nas i prikupljaju nae priloge, samo nas podsjeaju da darujemo sebe. U novcu koji dajemo prinosimo dio svoga ivota, rada, truda - ali je ta gesta ujedno i poziv: darujmo Bogu sve! Dati milostinju znai vjerovati da Gospodin daje. To je za njegovo Tijelo - Crkvu, za zajednicu Crkve, za siromahe.Sveenik stoji u slubi Glave Crkve, Krista i u slubi krana. Krist nam je naloio da Bogu prikazujemo kruh i vino i sveenik to ini u ime svih nas. Ali i mi smo sveenici - "kraljevsko sveenstvo, sveti puk Boji" (usp. 1 Pt 2,9). Kad sveenik prinosi kruh - mi prikazujemo Bogu sav svoj materijalni ivot - svoje tijelo, imanje, obitelj, rad ... A dok sveenik prinosi vino, mi prinosimo sav svoj duhovni i duevni ivot, misli, osjeaje, elje, htijenja. Prinosimo Bogu sav bolni, muni, tegobni dio nas, svoje padove, pogreke, slabosti, jad i nemo, sve ono to je grijeh u nama osakatio - da sve to Bog ponovno ozdravi, iscijeli, da njegov Duh obnovi, posveti i uini savrenim kao to je to u Bogu. To je predanje ivota. Sve to prikazujemo Bogu, poboanstvenjuje se,

preobraava. Sveenik prikazuje kruh koji e postati tijelo Kristovo, a mi predajemo same sebe i sve to nas okruuje da postanemo Tijelo Kristovo - Crkva.Ali prikazati samo to negativno, istroeno u nama, bila bi nepravda prema Bogu. Zato mu takoer treba prikazati i svijetle, dobre, pozitivne strane, ono to nas ini zdravima, snanima. Prikazati mu ono najbolje, najdragocjenije to imamo i jesmo. Ba kao to su u Starom zavjetu prinosili Bogu rtve od prvina svojih plodova rada, stoke i svega to su imali.Sveenik prinosi kruh i vino, kao spomen rtvu, tj. sjeanje i posadanjenje Novog saveza koji je Gospodin ustanovio prinijevi sebe kao rtvu - Janje na oltar Bogu. Njegovom krvlju, njegovim tijelom Novi je savez, nova pomirnica uspostavljena.Sveenik prima darove i stavlja ih na oltar. Zbog toga je sveenik nakon prinoenja darova prao ruke. Danas je ta gesta simbolina, a upuuje i na duhovnu stvarnost da se sveenik opere, da ist od "grijeha i bezakonja" prinosi Bogu rtvu. Prinosei darove sveenik izgovara molitvu, blagoslivlja Boga za darove koje smo primili po njegovoj dareljivosti. Narod odgovara blagoslivljui Boga. Nakon pranja ruku sveenik poziva da zajedno molimo da prineeni darovi budu ugodni Bogu Ocu Svemoguemu. Narod odgovara molitvom i slijedi darovna molitva koju sveenik moli ispruenih ruku nad darovima - kruhom i vinom. etvrti dioetvrta je dvorana najljepa, najintimnija, najtia i najsvetija. U njoj se dogaa pretvorba. Darove koje smo prinijeli, kruh i vino, a s njima sve ono to mi jesmo i inimo, svu nau ljudskost, sve nae zemaljsko, sad Isus pretvara u svoje Tijelo i Krv, to jest sve nae prineeno postaje boansko, proeto Nebom i Vjenou.Ovaj velianstveni dogaaj poinje sveenikovim pozivom: "Gospodin s vama". Odgovaramo: "I s duhom tvojim". "Gore srca". "Imamo kod Gospodina". Kaemo da su naa srca ve kod Gospodina, a esto su to prazne rijei jer naa su srca u grijehu ili smo rastreseni. Ali mi doista elimo uzdii srca Gospodinu. I zato: "Hvalu dajmo Gospodinu Bogu naemu". Zahvaljivanje Bogu je jedina mogunost da povjerujemo u pretvorbu. Na to odgovaramo da je samo tako dostojno i pravedno. Sveenik u ime naroda slavi Boga, hvali ga i blagoslivlja za sve to nam je uinio, to je sve stvorio, to sve imamo

od Oca po Sinu u Duhu Svetomu. To je Predslovlje, koje primjereno liturgijskom vremenu i blagdanima istie osobite razloge hvale i spominjanja djela koja nam Otac ini. Zatim dostojanstveno kliemo: "Svet, svet, svet ..." i dok smo mi u tom velianstvenom klicanju s nama slavi cijela nebeska Crkva, sva priroda. Nakon toga trenutak je velike tiine, iekivanja, blagoslovljeni trenutak posveenja i spasenja svega svijeta. Tada sveenik polae ruke na darove. To je znak izlijevanja Duha na sve nas. Sveenik moli nad darovima, ali i nad svima nama, jer i svi mi moramo sada postati Tijelo Kristovo. Dva su tijela Kristova - euharistijsko tijelo, hostija, i Tijelo Kristovo, Crkva. To je dio mise u kojem se Duh izlijeva u svojim darovima.Nakon ovog polaganja ruku Isus nas vodi dalje. Sveenik sam ne moe izvesti pretvorbu. On samo izrie Kristove rijei i opisuje Kristove geste. Po njima Krist pretvara darove u svoje Tijelo i Krv.Nakon pretvorbe sveenik kae: "Tajna vjere". Tada slavimo Boga, kliemo: "Tvoju smrt, Gospodine, navijetamo, tvoje uskrsnue slavimo, tvoj slavni dolazak iekujemo". Cijela Crkva, sav okupljeni narod zapravo Tijelo smo Kristovo. To je trenutak kad pada svaki zemaljski pogled, mrnja, nepratanje, odijeljenost. One vie nemaju mjesta.Jer Isusovo je tijelo jedno, jedinstveno i savreno funkcionira. Ti sam, kao sudionik mise, sad si Isus. ovjek do tebe je Isus. Tako svaki pojedini. Vie nikoga ne moe pogledati "prljavim", sebinim, zavidnim, optuujuim, prijekornim pogledom. Tomu je kraj.[etvrta dvorana zavrava: "Po Kristu, s Kristom i u Kristu ...".] Peti dioTo se sve dogodilo na oltaru i sad prilazi oltaru da uzme dio, da bude su-dionik toga i vidljivo. Tad te Isus zapravo vodi u petu dvoranu. U nju se ulazi molitvom Oenaa. Svi smo sinovi i keri jednoga Oca i tako mu se obraamo. Nakon toga na sveenikov poziv primamo Kristov mir i dijelimo ga jedni drugima. Prije priesti molimo: "Gospodine, nisam dostojan ...". Mnogi misle: zato sad opet molimo za oprotenje grijeha kad smo na poetku ve to molili. Ne radi se o istome. Tamo smo molili da nam se oproste grijesi. Da bismo priest mogli primiti, trebamo biti sasvim otvoreni i izlijeeni od svojih rana. Ako si oprostio, a jo ne moe ovjeka pogledati u oi, u tebi je jo rana. I stoga kaemo: "Reci samo rije i ozdravit e dua moja". Tada odlazimo na priest. Prima hostiju. U njoj prima nove oi, novi govor, nove misli - prima Isusa. Oblai se u njega. Nestaje tebe, ostaje Isus. Sad si vie nego svetohranite, tabernakul. Sad bi pored tebe trebalo upaliti vjeno svjetlo kakvo stoji pored svetohranita. I ovaj dio, peti dio mise zavrava molitvom - to je popriesna molitva.