Toma Akvinski, Izbor Iz Djela (Sv. I, Dio a. Filozofija, Psihologija, Spoznaja, 1-5)(12 Stranica)

7/24/2019 Toma Akvinski, Izbor Iz Djela (Sv. I, Dio a. Filozofija, Psihologija, Spoznaja, 1-5)(12 Stranica)

1/13

Toma Akvinski, Izbor iz djela (sv. I, dio A. Filozofija, psihologija, spoznaja, 1-5)

PRVA VERZIJA

Toma Akvinski- skripta

Toma Akvinski smatra se stvarnim utemeljiteljem skolastike. On je sve ono to jeprije njega ulo u skolastiku, prije svega ideje Aristotela, na putu preko Arapa iizravnih prijevoda s grkog, sloio u jedinstven sustav. Kao dominikanac studirao

je u apulju, !arizu i K"lnu kod Al#erta $elikog, a predavao je u !arizu, Orvietu,%imu i $iter#u. a papinskom dvoru je upoznao &ilhelma von 'oer#ekea, koji mu

je priskr#io do#re prijevode Aristotelovih, a i drugih djela s grkog jezika. jegovamala (lozo)ska djela su *e principiis naturae +O poelima prirode, *e ente etessentia +O #itku i #iti, *e aeternitate mundi +O vjenosti svijeta, *e unitateintellectus contra Averroistas +O jedinstvu uma protiv averoista, (lozo)ski vana

teoloka djela su umma theologiae +uma teologije i Komentar entencijama,te rasprave *e veritate +O istini, *e potentia +O mogunosti, *e anima +O dui,*e malo +O zlu. !oznato je i apologetsko djelo je umma contra gentiles +umaprotiv pogana, a djela iz praktine (lozo(je su *e regimine principum +Ovladanju poglavara i *e regimine /udaeorum ad ducissam 0ra#antiae +Ovladanju 1idova kod #ra#antske vojvotkinje.

Aristotelov utjecaj kod Tome osjea se ve pri vrednovanju prirodnog znanja uodnosu na vjeru. 2nanje pritom nije pomono sredstvo za teologiju, nego netosamostalno. *rava za njega postoji po prirodi i svoje postojanje ne prima od

3rkve. To vrijedi i za (lozo(ju. Kao to postoji prirodno svjetlo, postoji inatprirodno, o#java. !rije Tome se morala dokazivati opravdanost razuma, a sadse zadaa prirodne znanosti sastoji u tome da u ljudskoj dui opie itav poredaksvemira i svih njegovih poela i uzroka. 4pak, vjeri i znanosti o vjeri on daje uloguposredovanja opeg svjetonazorskog okvira, u koji se mora uklopiti sva (lozo(ja.toga ono to se u ostalim znanostima pokazuje kao teologiji protuslovno, tre#aod#aciti kao pogreno.

5 pitanju o podrijetlu ljudske spoznaje Toma slijedi Aristotela, tvrdei da je zaovjeka prirodno da preko osjetnog do6e do nadosjetnog, a sva spoznaja poinjekod osjetila. Ono prvo to mi u ovom ivotu spoznajemo #it je materijalnih stvari

kao predmeta naeg spoznavanja. o, ima smisla rei da sve spoznajemo u#oanskom svjetlu, kao to ima smisla rei da sve spoznajemo u sunanomsvjetlu. Ali kao to svijet ne spoznajemo ako samo gledamo u sunce, tako nedolazimo do znanja, ako imamo udjela samo u vjenim idejama. Toma pritompoznaje tri )aze nastajanja ljudskog znanja. 7ovjek najprije u osjetnom opaajuprimjeuje konkretni osjetni svijet u njegovoj individualnoj protenosti. Tu se radio svijetu prirodne (lozo(je +philosophia naturalis, u to spada i psihologija.jezin stvarni predmet je ens mo#ile +pokretno #ie. Ako pak zanemarimoindividualne odre6enosti i usredotoimo se na opu protenost, prema njezinimkvantitativnim odnosima, pred naim duhovnim okom nastaje svijet matematike

znanosti. jezin predmet je ens 8uantum +koliinsko #ie. o, ako ponovnoapstrahiramo i zanemarimo itavu protenost i mislimo na idealne odre6enosti,

9


2/13

onda nastaje svijet meta(zike znanosti. jezin predmet je #itak kao #itak injegove ope odre6enosti, kao to su jedinstvo, akt i potencija. 5 ovom smislushvaaju se i najvii principi znanja uope, logiki zakoni, kao i opi temelji #itkapojedinanih znanosti. Ti opi principi znanja uoljivi su neposredno, intuitivno, izspoznaje pojma #itka. Oni su iudicia per se nota

+sudovi po se#i poznati. !ojam #itka je najopenitiji pojam i ono to je najprijespoznato. :to god spoznajemo, u njemu se misli i #itak. A prvi i nedokazivi princip

jest da u isto vrijeme nije mogue neto tvrditi i nijekati, to proizlazi iz pojma#ia i ne#ia. a tom poivaju svi principi. 4 kao to je #itak ono prvo spoznato,tako je do#ro ono prvo to susreemo u djelatnom umu.

Toma razmilja i o tome zato je ljudska spoznaja mogua samo na osnovi osjetnespoznaje. jedne strane je jasno; ako ne )unkcioniraju odre6eni osjetni organi, nepostoje ni njima pripadajue spoznaje. Osim toga, mi uoavamo da su nam prio#janjavanju neeg duhovnog potre#ne slike. %azlog tomu je injenica da suspoznajne moi uvijek prilago6ene spoznajnom predmetu. 2a ljudski intelekt, koji

je povezan s tijelom, pose#ni o#jekt su #itnosti, koje egzistiraju u materijalnimstvarima. !reko naravi osjetnih stvari mi se onda penjemo prema spoznajineosjetnih stvari. arav kamena uvijek promatramo na ovom pojedinanomkamenu. Tako nae miljenje promatra ono ope uvijek poevi od pojedinanog,koje je pristupano samo putem osjetne spoznaje. toga Toma pita idealiste, kojisve ele spoznati iz samoga duha, zato na osnovi svoga gledanja ideja ne moguapriorno kazati koliko vrsta ivih #ia ima i koje je njihovo podrijetlo. ve je to,naime, istraivo samo u prostoru i vremenu. 4pak, Toma nije empirist, jer ne moese rei da osjetna spoznaja tvori cjelovit i potpun uzrok duhovne spoznaje. Ona je

samo materijal za njezin uzrok. toga ne udi to duhovna spoznaja nadilaziosjetno iskustvo. A ovo transcendiranje iskustva doga6a se putem djelatnog uma,koji je stvarni uzrok duhovne spoznaje. Ono to on saima iz slika osjetnogiskustva za Tomu su stvarne univerzalije, opevaee, a ne nesigurne iskustvenespoznaje, za koje ne znamo jesu li prije #ile takve i hoe li takve #iti. toga je

Tomin intellectus agens nazvan apriornim momentom njegove spoznajne teorije.On ovdje misli kao i Kant; 4ako sva naa spoznaja poinje s iskustvom, ona ipakne izvire u potpunosti iz iskustva. Apriori je od nje ipak razliit. o, kod Tome sene radi o Kantovom )unkcionalnom apriori, koji predmet tek postavlja, nego onpoiva na meta(zikom uvjerenju da predmet ve postoji, da ima svoju unutarnju

istinu, )ormu i ideju, vjene temelje, koji se odraavaju u ljudskoj dui. amo z#ogtoga to je intellectus agens princip koji pripada duhu i ima udjela u #oanskomsvjetlu, koje u se#i sadri sve #itnosti i istine, on moe aktuirati ono to je odvjenih )ormi latentno prisutno u stvarima. Toma stoga govori o uro6enimsjemenima +insita semina, koja u nama preegzistiraju kao potentia non purepassiva +mo ne samo pasivna, kao 8uaedam inchoationes +neki poecivrijednosti i znanja, o prisutnosti vjenih uzroka u ljudskom umu. !ritom sespoznaja ne dovrava iskustvom #iti, nego sudom, koji je spajanje ili rastavljanje+intellectus componens vel dividens pojmova. Ako se #itne pojmove spaja ilirastavlja onako kao to su injenice spojene ili rastavljene u stvarnosti, onda je

sud istinit. 4stina je, dakle, svojstvo suda, ona je slaganje #itka i miljenja, stvari i


3/13

uma +adae8uatio rei et intellecuts, no ona je i ontoloka istina, istina stvari+veritas rei.

Tomino miljenje #itno je meta(ziko. pojmom #itka kod njega je usko povezanpojam realnosti, #itak je ono to je realno. 2a ovo shvaanje realnosti

karakteristina je zateenost i izvorna #lizina prostorno-vremenskoj stvarnosti.*uh ne stvara #itak, nego ga zatie kao predmet spoznaje. O#jekt i sadrajduhovne spoznaje nije samo su#jektivna odre6enost intelekta. 0itak jetranssu#jektivan. 5 tome se sastoji realnost i o#jektivnost, istina. tvari

odre6uju, mjera su +mensurant za na duh. Konkretno, individulano #ie uprostoru i vremenu prva je supstancija. 0itnost, #it nije samo ideja ili )orma, negoiz )orme i materije nastala prva supstancija. !redmet spoznaje je #itnost, koja umateriji egzistira u individualnoj realizaciji. To je stvarni i realni #itak. A kad Tomade(nira )ormalni o#jekt meta(zke, onda govori i o trans(zikom svijetu koji jeinsensi#ile +neosjetan, o opim #itnostima, )ormama i idejama, prema kojima je0og zasnovao #itak i #ie, prema kojima ih je stvorio i u kojima one egzistiraju,0oga nasljeduju i u njemu imaju udjela. 2#og ovoga je meta(zika uvijek iteologija. A #udui da je meta(zika znanost o #itku #ia, ona je i znanost oinsensi#ilia.

Tomin pojam stvaranja dolazi iz o#jave. On odre6uje Tominu ontologiju. !ritom jestvoreni #itak stalni termin, koji znai i kontingenciju. !a iako je ovo (lozo)skipojam iz konteksta Aristotelova principa kauzaliteta, ipak je on teolokogpodrijetla. tvaranje je emanatio totius entis a causa universali +emanacijaitavog #ia iz univerzalnog uzroka. !ritom emanacija nije automatsko i nuno

proizlaenje iz 0oga u stupnjevima, nego iz 0oga koji je causa agens +djelatniuzrok, koji ima slo#odnu volju. Ali causa ne stvara #ilo to, nego i za nju vrijedipravilo agere se8uitur esse +djelovanje slijedi #ivstvovanje, tj. izme6u stvoriteljai stvorenja postoji izvjesna srodnost. To je vidljivo i u iskazu pojmova o 0ogu, kojedo#ivamo iz iskustvene stvarnosti. Ona nam govori ono nuno o #iti stvari, ali nekazuje ono zadnje i #itno o njoj. tvarna #it stvari nalazi se u 0ogu. Tako je ovajteoloki motiv oito i platoniki, emanacija do#iva elemente participacije, udjelalika u praliku. tvari tu pokazuju trag onoga temeljnoga, od tamnog sim#oliziranjado jasnog predstavljanja, makar temelj #io skriven i dokuiv tek transcendiranjem#ia, koje u potpunosti nije mogue. 5 ovom kontekstu Toma postavlja i pitanje

mora li sve #ie #iti nuno stvoreno od 0oga i tvrdi da ono, u kojoj god )ormi senalazilo, od njega potjee. 0og kao ipsum esse su#sistens +sam #itak koji jestmoe #iti samo jedan, kao to i #jelina moe #iti samo jedna za sve #ijele stvari.toga stvari izvan 0oga nisu vlastiti #itak, nego u #itku imaju udjela. A jednavarijanta pojma participacije kod njega je i pojam analogije u kontekstu pitanjakako je mogue #itak di)erencirati i ujedno ga promatrati kao jedinstvo. 2aAristotela, naime, #itak nije pojam roda, jer ga nije mogue di)erencirati kao tose pojam roda moe di)erencirati prema pojmu vrste, kojemu se dodaje neto tonjime samim nije reeno, naime speci(na razlika. toga se, prema Tomi, #itakmora drukije di)erencirati, to se ini razlikovanjem, koje je kasnije nazvano

analogijom, slinou. jom se iz#jegava izricati #itak o razliitim predmetima sasasvim identinim znaenjem rijei +univokno, sinonimno, ali i to da #ude samo

=


4/13

ime isto, a smisao potpuno razliit +ekvivokno, homonimno, nego se o#ojepovezuje, i istost i razliitost, no ne sumarnim povezivanjem, nego na ontolokiizvoran nain. 4de se, dakle, srednjim putem; s identinim se ujedno vidi irazliito, a s razliitim identino. Tako se doputa da 0og stupi u vezu sa svijetomi omoguuje da se iz#jegne njegova nespoznatljivost, a da ga se ne identi(cira sa

svijetom na panteistiki nain.

!ovijesno gledano, Toma svoje poimanje analogije crpi od !latona i Aristotela.!latonova analogija je udio. 4deja je prisutna u onom ega je ona ideja, a ono imaudjela u njoj i naziva se prema njoj. Aristotelov pak pojam analogije na prvipogled ne sadri methe>is, nego je uzet iz matematike, da #i se utemeljio

juristiki ideal jednakosti. Analogija ovdje znai jednakost, koja postoji izme6uodnosa dvaju pojmova i odnosa dvaju drugih pojmova; oko se odnosi

prema tijelu kao razum prema dui. ajjednostavnija )orma za to je ?;=@;


5/13

4z aristotelovske tradicije Toma preuzima etiri principa supstancije s pojmovimamaterije i )orme, kauzaliteta i (naliteta, a iz platonsko-aristotelovske pojampralika. A za Aristotela je supstancija compositum materije i )orme. jegova prvasupstancija nije samo supstancija uope, nego ujedno predstavlja i prasmisao#itka kao takvog. Tako i Toma misli da se #itak prvotno izrie o supstancijama.

jihov pojam razlae se s razliitim nijansama; su#stantia +supstancija,suppositum +podmet, hBpostasis +temelj, natura rei +priroda stvari, persona+oso#a. 0itno u supstanciji je njezin per se esse +#itak za se#e, no ona nije uzroksame se#e, nije a se +od se#e, jer je svaka supstancija, osim #oanske, koja je ase, stvorena. 5kljuenost supstancije u uzroni niz nije iskljuena, ali njezin pojamznai prije svega nain egzistiranja, koji se u smislu samostalnosti potpunorazlikuje od nesamostalnosti akcidenata, koji su uvijek u neem drugom, ens inalio +#itak u drugome. A osim prve supstancije kao konkretnog i individualnog,

Toma poznaje i drugu supstanciju, koja oznauje ono to je u mnogim individuimaidentino, zajedniku narav +natura communis. Ona se podudara s vrstom ili

rodom, a on je naziva #itnost +essentia, tostvo +8uidditas, to se izriede(nicijom. !rema prvoj supstanciji ona se odnosi kao njezin pars )ormalis+)ormalni dio, kao to se ljudskost odnosi prema okratu.

4za svih ovih nazora krije se hilemor(zam sa svojim principima, materijom i)ormom. Toma poznaje prvu materiju, koja je potpuno neodre6ena, ali jemnogostruko odrediva, i drugu materiju, koja je na neki nain )ormirana, #aremkvantitativnim odre6enjima, ali je sposo#na i za daljnje )ormiranje. amo drugamaterija, mataria 8uantitate signata +materija oznaena koliinom, dolazi upitanje kao princip individuacije. Ona kao takva nije stvarna, nego je stvarna

samo kao )ormirana. Corma je, dakle, principijelniji princip od materije, ona jeogranienje materije na jedan odre6eni #itak. !ritom je uvijek potre#na samo

jedna )orma, da #i se jedna stvar odredila u njezinom totalitetu i u svim njezinimdijelovima. !rva supstancija ukljuuje materiju, a ne sastoji se samo iz )orme, iako

je samo )orma na svoj nain uzrok nastanka supstancije, a materija neto moe)ormirati samo ako je sama ve odre6ena )ormom. Corma je po prirodi prvotno.

'aterija kao ono odredivo i )orma kao odre6ujue u svom pojmu ve sadre netopasivno, odnosno aktivno, tako da je razumljivo da je kod Aristotela ovaj pojmovnipar identian s pojmovnim parom potencije i akta. 2a ovo, me6utim, postoji i

drugi razlog. Aristotel je !latonu prigovorio da se nikakve kue ne grade samoidejama, svijet nije o#janjiv samo statinim momentom determinirajuih likova igranica #itka, nego je potre#an i moment dinaminog, to on rjeava svojimdjelatnim uzrokom, tzv. principom pokreta, kojemu odgovara shema njegovamiljenja, zadana u pojmovima potencije i akta. A Toma preuzima Aristotelovarazmiljanja, prema kojima potencija znai mogui #itak, i to ne u smislu logikeneprotuslovnosti, nego u smislu modaliteta #itka. 4 ona je #itak, ali nedovren, onnije dostigao svoj cilj. Ova mogunost moe #iti apsolutna, u smislu prve materije,ali i relativna, u smislu daljnje realizacije neega to je realizirano. Akt jestvarnost i ostvarenje, dovrenje potencije i time njezin #onum, on je prije

potencije, i to prema pojmu, vremenu, naravi i svrsi. Time je dan temeljni aksiom,koji nosi cijelu Tominu meta(ziku, a vodi prema dokazivanju poetka i cilja #itka u

D


6/13

0ogu, koji je apsolutna aktualnost, actus purus +isti akt. a drugoj strani stojiapsolutna potencijalnost, a izme6u njih stvoreni #itak, sastavljen odpotencijalnosti i aktualnosti. Temeljnu pak razliku izme6u stvorenog inestvorenog #itka Toma zastupa i svojim naukom o #itnosti i tu#itku, odnosno oesenciji i egzistenciji. 0og je #itak, a stvorena #ia imaju #itak. 5 0ogu se

esencija i egzistencija podudaraju, u stvorenjima ne. a podruju stvorenih stvarimogu se misliti esencije, pri emu ne mora postojati njihova egzistencija.

Kod Tome je #itna razlika izme6u prvog uzroka i sekundarnih uzroka. !rvi uzrok je0og, o njemu ovisi sva uzronost, #udui da on stvarima daje sav #itak i svudjelatnost. o, on je i u sekundarnim uzrocima vidio samostalnu uzronost, kaoto je i pored jedne supstancije, koja je a se, prihvaao i druge, koje su stvarnesupstancije, entia per se +#ia za se#e, iako su one entia a# alio +#ia oddrugoga. A pose#no znaenje on pridaje (nalnom uzroku, to potjee odAristotela, koji tvrdi da materija ezne za )ormom. vrha pak izvorno potjee iz

miljenja techne +vjetine. Odatle se razvila i !latonova i Aristotelova shemamaterije i )orme, koja je prisutna u !latonovu nauku o idejama i u Aristotelovuhilemor(zmu. A odavde je razumljiv i

pojam teleologije u Tominoj meta(zici o supstanciji i )ormi, kao i govor oegzemplarnom uzroku, gdje se svrha pokazuje kao uzor, prema kojem umjetnikstvara i djelu svojih ruku utiskuje #itak i postajanje. 5 smislu takvih pralikovastvara i #oanski demijurg u !latonovu Timeju. A tako svijet nastaje i prema Tomi.4 on djelatnost stvoritelja o#janjava djelatnou stvaratelja +arti)e>. 0og jepritom summum #onum +najvie do#ro, prema kojemu je sve usmjereno.

A pitanje o 0ojoj opstojnosti Toma rjeava i s pomou svojih pet dokaza kaoputeva prema 0ogu. !rvi, e> parte motus +iz pokreta, koji se temelji naAristotelu, polazi od iskustvene injenice pokreta. Ako se kae da sve to je upokretu mora #iti pokrenuto, #udui da nita ne moe pokretati samo se#e, te#udui da se u ovisnosti pokrenutog od pokretaa ne moe ii u #eskonanost,potre#no je misliti prvog pokretaa, koji nije pokrenut od drugog, nego sam pose#i. 5 drugom dokazu, e> ratione causae eEcientis +iz djelotvornog uzroka,promatra se djelatni uzrok. vaki uzrok je prouzroen, jer nita ne moeprouzroiti samo se#e. !rihvaanjem #eskonanog uzronog niza nita se neo#janjava. toga je potre#no pretpostaviti zadnji uzrok, 0oga. Trei dokaz, e>

possi#ili et necessario +iz mogueg i nunog, proizlazi iz pojma kontingencije; sav#itak mogao #i i ne #iti, nita nije nuno. 4z toga slijedi da samo mogui #itak

jednom nije #io. Ako #i postojao samo kontingentni #itak, sad ne #i nitapostojalo. *akle, postoji #ie, koje je nuno. A #udui da se ni ovdje ne moeprihvatiti #eskonani niz, dolazimo do #ia koje je nuno, do 0oga.

Ova tri dokaza tvore zapravo jedan. jegove temeljne misli su kauzalnost inemogunost hoda in in(nitum +u #eskonanost. Kasnije je ovaj dokaz nazvankozmolokim.

7etvrti dokaz, e> gradi#us per)ectionum +iz stupnjeva savrenosti, iz manje ili

vie savrenosti vidi ono najsavrenije, to postaje mjerilom govora o manje ilivie, a najsavrenije je temelj svega to vrijedi, #udui da vrijednosti imaju udjela

?


7/13

u njemu. A peti dokaz, e> gu#ernatione mundi +iz upravljanja svijetom, teleolokije argument za 0oju opstojnost. !rema njemu, postoji poredak i tenja za ciljem,svrhom u svijetu. toga mora postojati najvia inteligencija, kojom se ovasvrhovitost moe o#jasniti.

2a Tomu je 0og ipsum esse su#sistens, samo po se#i postojee #ie, a #it 0oja jenjegov #itak. o, ipsum esse nije identino s ens universale +opi #itak, #uduida je najopenitiji #itak najprazniji i najsiromaniji, on je isto to i isti )ormalnipojam neega. A 0og je punina #itka, savrenosti, koja je tako #eskonana, da jojse nita ne moe dodati. o, i Toma je s patristikom tradicijom uvjerenja da#ismo ipak uvijek vie tre#ali govoriti to 0og nije, nego to on jest, to je vianegationis +put negacije, a ako pravimo pozitivne iskaze, onda sadraji naihpojmova uvijek sve nadvisuju, to je via eminentiae +put nadvisivanja. !ritom sene radi o stupnjevitom nadvisivanju, gdje #i 0og i stvorenje imali istu #it, apredikacija univokna, to #i poticalo na panteizam. o, s ovim pojmovima nije

mogue povezivati ni sasvim drukiji, ekvivokni smisao, jer 0og tada nikako ne #i#io spoznatljiv, to #i vodilo prema agnosticizmu. toga nai pojmovi ovdjemoraju imati analogni, slini smisao, tj. identitet povezan s razliitou.

4z Tomina pojma 0oga kao ipsum esse u smislu apsolutne aktualnosti proizlaze injegovi iskazi o meta(zici svijeta; ako je 0og actus purus i uzrok svega, svijet jestvoren iz nita. /er, ako #i izvan 0oga #ilo neto, npr. vjena materija, onda on ne#i #io sveuzrok. Osim toga, svijet nije samo na poetku, nego uvijek ovisan o0ogu. 0udui da stvoreni #itak egzistira samo preko svog udjela u 0ogu, on z#ogsvoje kontingentnosti aktualnost mora primati iz vjene punine svega #itka. Ovoprimanje nije stalno stvaranje, nego neprekinuto stvaranje +creatio continua,

stalni meta(ziki odnos prema #itku, #ez pokreta i vremena. Takav 0og je ividuh, koji vlada svijetom, to pripada njegovoj naravi. A to se tie vjenostisvijeta, za razliku od Aristotela i latinskog averoizma, Toma je osporava, ukolikose time nijee stvaranje. o, ako se kae da je stvaranje vjeno, onda je onmiljenja; sa stajalita vjere mi znamo da stvaranje svijeta nije vjenoF sastajalita (lozo(je Aristotelove razloge za vjeni pokret i vjeni svijet nije mogueu potpunosti ni dokazati ni zanijekati.

!itanje due za Tomu kao (lozo)a i teologa od pose#ne je vanosti. jegovapsihologija nije isto deduktivna, ona uvaava a)ekte i iskustvenu stvarnost.

!rema njemu, mi uoavamo da postoje tjelesne supstancije, koje se od drugihtjelesa razlikuju time to imaju samopokretanje, ishranu, razmnoavanje, osjetniopaaj i sposo#nost teiti za neim. Ova njihova svojstva moraju proizlaziti izpose#nog principa, #udui da agere se8uitur esse +djelovanje slijedi #ivovanje. Aivot se ne moe o#jasniti iz tjelesnosti, jer #i inae sva tjelesa #ila iva. 0udui dato nije sluaj, kod ivog tijela postoji vii princip od tjelesnosti, a to je dua. Tomaslijedi !latona i Aristotela, kad misli da je dua ivot u smislu samopokretanja.*uu u ovom smislu imaju #iljke, anima vegetativa +vegetativna dua i ivotinje,anima sensitiva +senzitivna dua. 7ovjek je pak pose#an, jer on nije samo ivo#ie, nego i razumno ivo #ie +animal rationale. jegovo svojstvo da posjeduje

miljenje i razumnu slo#odnu volju zahtijeva pose#an princip, a to je duhovna,nematerijalna narav, anima rationalis, intellectiva +azumna, intelektivna dua.

G


8/13

%acionalno miljenje je #it pojmova, sudova i zakljuaka, ono se doga6a u opimpojmovima, a ne u individualnim tjelesima. A iz neosjetilnosti miljenja slijedisupstancijalnost due. !rincip ove racionalnosti, ljudska duhovna dua, kaosupstancija egzistira samostalno, za razliku od dua #iljaka i ivotinja, kojenestankom tjelesa nestaju. 2#og ove su#zistencije ljudska dua je #esmrtna, to

pretpostavlja #itnu neosjetilnost miljenja, to Toma preuzima od Aristotela, koji udjelatnom razumu vidi neto #oansko i #esmrtno. o, on naglaava individualnusupstancijalnost, za razliku od aristotelovski orijentiranog averoistikogmonopsihizma, #udui da individualnu #esmrtnosti due poima kranski, priemu je dua )orma tijela, od )orme i tijela nastaje, naime, unio su#stantialis+supstancijalno jedinstvo, jer da dua nije individualna, ne #ismo mogli rei daokrat misli, nego da neto u njemu misli. A ne postoje ni dijelovi due, ni vienjezinih )ormi. /edna i ista )orma odre6enom ovjeku daje tjelesnost, ivot io#darenost umom. *uhovna, racionalna dua preuzima i djelatnosti i sposo#nostivitalne due. !ostoji, dakle, samo jedna supstancijalna )orma ovjeka, a to je

duhovna dua, a ona virtualno sadri senzitivnu i vegetativnu duu, te druge nie)orme. o, unato jedinstvu due, Toma se ipak odluuje za izvjesnodi)erenciranje, pri emu su potencije due realno razliite od njezine supstancije.

Te potencije stupaju u dodir s vanjskim svijetom i uspostavljaju vezu s duom. Apostoji pet temeljnih vrsta potencija; vegetativne, senzitivne +vid, sluh, miris,okus, opipF opi osjet,

)antazija, osjetilna prosud#ena mo i osjetilno sjeanje, apetitivne +nagonsketenje, moti#ilne +svojevoljni pokreti i intelektivne +duhovne moi miljenja islo#odnog htijenja.

!ose#nu panju Toma poklanja psihologiji spoznaje. On je s Aristotelom miljenjada je um najsavrenija od ljudskih duevnih moi, pa intelektu u odnosu premavolji dodjeljuje primat. toga se kod njega moe govoriti o intelektualizmu.!oetak spoznaje nalazi se u osjetnom opaaju, sve to ovjek spoznaje ak i ononeosjetno, o emu ne postoje osjetne slike, on spoznaje putem osjetila. *uanita ne spoznaje #ez predod#i +phantasmata, ona od njih polazi ili ih zove upomo pri miljenju i najviih predmeta, kao to su 0og ili isti duhovi. A rezultatosjetilnog opaaja kao materijalnog uzroka, osjetilna slika +species sensi#ilis,prosvjetljuje se +illuminatur od strane djelatnog uma +intellectus agens, koji jeapriorni element spoznaje. Time nastaju opi sadraji pojedinanih predod#i,

univerzalije, opi pojmovi, koji su razumske, neosjetne slike +speciesintelligi#iles, nastale apstrakcijom +koja je gledanje #iti, a ne njezino stvaranje,koje ovjekov um recipira. !ritom Toma razlikuje intellecuts agens i intellectuspossi#liis +mogui um, koji se ponaa pasivno, kao prazna ploa koju valjaispisati, kojemu pristupaju utisnute slike +species impressae. o, i pasivni umrazvija izvjesnu aktivnost, on utisnute slike intencionalno usmjeruje na realneo#jekte, koje su onda izraajna sredstva ili rijei, kojima um reproducira svijet.toga se species intelligi#ilis zove ver#um mentis +rije uma ili species e>pressa+izraena slika.

Toma je pose#no sustavan i na podruju etike. /edva da postoji neka vanijamisao ikomahove etike, koju on nije promiljao, prisutne su i ideje stoe,

H


9/13

Augustina, patristike i kranske skolastike prije njega. Kod njega se do#ropojavljuje zajedno s #itkom, ono je s njim identino, ens et #onum convertuntur+#itak i do#ro su izmjenjivi. o, do#ro #itku dodaje pose#nu nijansu, odnos cilja injime zadane mogunosti tenje za neim. Tu vlada teleoloki koncipiranaontologija, kod koje svaki eidos povezuje svrhovite odnose, tako da )orma postaje

entelehija, a aktiviranje )orme dovrenost +per)ectio i time #onum. !ritom #itido#ar znai ponaati se prema mjeri svoje naravi. A #udui da ovjek posjedujespeci(nu narav i ovom esse pripadno agere, ljudsko do#ro +anthropinonagathon aristotelovski se sastoji u tome da je svaki pojedini ovjek takav i dadjeluje onako kako odgovara #iti i ideji ovjeka. toga je opa ljudska naravontiki princip morala. o, tu se ne radi o materijalizmu, naturalizmu ili pukommoralu do#ara, jer je uvijek u pitanju idealna ljudska narav. A za Tomu je torazumna ljudska narav, jer razumom ovjek nadvladava osjetilno i ostvarujeidealni poredak. 4spravan um +ratio recta pritom je savjest u stoikom smislu.toga i prirodni zakon kao princip ljudske udorednosti potpada pod vii princip

vjenog zakona. 5 njemu razumna ljudska narav ima udjela. %adi se, dakle, oteonomnom moralu, ali ne u smislu heteronomije. Kao to, naime, na teorijskompodruju postoje prvi, po se#i shvatljivi aksiomi, najvii zakoni miljenja, tako i naudorednoj razini postoje principi, koji su izvorni i neizvedivi. Oni se nalaze uljudskoj naravi, u umu i njegovoj ispravnosti, a imaju udjela u 0ojoj vrijednosti iistini, razumno stvorenje ima udjela u #oanskom zakonu. A skolastici ovuprincipijelnu naravnu svijest o vrijednosti nazivaju i sBnteresis +ouvanje,stalnost, dok mistici govore o iskri due +scintilla animae. !ritom najvii aksiometike glasi; *o#ro tre#a initi, zlo iz#jegavati. Ako se principi primjenjuju nakonkretne sluajeve, onda sBnteresis postaje savjest, ratio recta. A savjest je

etiki apriorizam.

Temeljnu pretpostavku Tomine etike ini i nauk o slo#odi volje, koja je sauvanaprema vjenom zakonu ili prema 0ojoj providnosti. :to se tie pitanja kako poredzakona postoji jo i slo#oda, on odgovara; samo u podljuskoj prirodi vjeni razlozidjeluju kao unutarnji poticajni temelji stvari, nuno i uvijek isto. Kod ovjeka onido#ivaju karakter pravila ili zapovijedi, to kod #ezuvjetne etike vrijednosti ipakne posjeduje (ziku prisilu, jer ovjek misli i slo#odan je. 4 Toma, naime, sAristotelom njegovo #laenstvo vidi u gledanju +theoria 0oga, dok se #it#laenstva sastoji u intelektualnim inima, jer samo intelekt predouje najvei cilj,on je ono najpelemenitije u ovjeku. o, Aristotelovo #laenstvo ostvaruje se uovom svijetu, a Toma ga premjeta u onostranost.

!rema Tomi, u ljudskoj se naravi krije snaga, koju je potre#no voditi pravimputevima. A za to je potre#na i stega, #udui da je ovjek sklon samovolji ipoudi. On je sa zakonom najplemenitije #ie, #ez njega najdivljija ivotinja.4zme6u prava i moi postoji odnos, ali oni nisu isto. !rotiv moi stoji poredak, koji

je povezan s ljudskim umom kao orujem protiv poude i divljatva. Ijudskopravo, ako eli #iti pravedno, a ne samo prisila, mora se izvesti iz prirodnogzakona, koji je prvo pravilo uma. toga je pozitivni ljudski zakon za Tomuinterpretacija prirodnog prava. Time se vjeni zakoni, koji su ukljueni u

meta(ziki poredak svijeta, predstavljaju i razvijaju, a ovjek se vodi prema svojojistinskoj #iti i plemenitom ivotu. o, prirodno pravo je za nas jasno u svojim

J


10/13

opim principima, ali ne i u konkretnim zahtjevima. 4ako ono ima svojunevremensku vrijednost, za spoznaju je ono ipak zadaa, koja stalno pratiovjeka, a izloeno je i povijesnim mijenama. A pozitivni zakon mora #iti pravedansukladan prirodnom zakonu, udoredan, (ziki mogu, vjeran tradicijama naroda,prilago6en vremenu i prostoru, nuan, svrhovit, proglaen i usmjeren na ope

do#ro. On je odre6eni razumski poredak z#og opeg do#ra, koji tre#a o#znanitizastupnik zajednice.

:to se tie (lozo(je drave, Toma je #io prvi koji je skolastiku upoznao saristotelovskom politikom, te dopunio do tada oso#ito utjecajnog Augustina.!odrijetlo drave lei, prema njemu, u naravi ovjeka, koji je drutveno #ie. Onpojedinano ne #i #io sposo#an za ivot, #udui da ga priroda nije sna#djela stako #ogatim i sigurnim instinktima kao ivotinje, pa se#i mora pomoi razumom,to se naj#olje doga6a u zajednici, u kojoj svi zajedno iznalaze ono to je nuno ipotre#no za ivot i u kojoj pojedinac daje svoj doprinos i cjelini. 2a zajedniki cilj

potre#an je i zajedniki poredak, a to su odnosi povezanosti, od o#itelji do drave.!ritom i jezik upuuje na prirodnu povezanost ljudi. toga Toma razmilja i o)ormama drave, pri emu je naj#olja monarhija, uz elemente aristokracije idemokracije. ajloija dravna )orma je tiranija. 4pak, nije doputeno u#ititiranina. vrha drave je kao i u antici; Ona gra6ane tre#a voditi prema sretnom ikreposnom ivotu. 2a to je potre#an mir. o, najvia svrha drave jest promicanjeovjekovog vjenog cilja, #laenstva kod 0oga, ona, dakle, izravno mora promicatireligiozni ivot. toga je 3rkva nadre6ena dravi. o, ne radi se o apsolutnojvladavini 3rkve u svjetovnim stvarima, nego o indirektnoj vladavini. amo utolikoukoliko vremeniti poredak stoji u odnosu prema vjenom poretku, on mora

primati ideje i upute od njega.Toma razmilja i o me6unarodnom pravu +ius gentium. !ostoje naela koja senaem umu ine nunima za suivot drava i naroda, a koja poznaju svi narodi.

Tako su izaslanici drava posvuda nepovredivi, ugovora se valja drati, a ene,djecu i nevine u ratu tre#a pose#no tititi. !rirodno je pravo i ovdje temelj. A#udui da pravo nije samo stvar moi, nego poredak uma, Toma ne prihvaa dame6unarodno pravo nije pravo, jer iza njega ne stoji prisila i nije )ormalno.

DRUGA VERZIJA

Toma Akvinski,Izbor iz djela, A. Filozofija, psihologija, spoznaja

redgovor, !ranko !o"njak# $kolas%i&ki s's%em mi"ljenja

&enje o bi* i s*"%ini

raspravaDe ente de essential pitanje to su bitak I bie I u kakvom odnosu stoje;tema izvedena iz komentara AristoteloveMetafizike

1. o Biu se moglo govoriti, kad je time bilo neto stvarno postavljeno u tomznaenju negaija!nedostatak bia " nebie #npr. sljepoa$

%&%'(I)A neto zajedniko svim prirodama, na osnovu ega se bia mogu svrstati

u rodove* npr. ovjeku je esenija +ovjestvoniti jedna stvar ne mo-e biti svaena bez de/iniije I svoje esenije

9


11/13

esenija se mo-e nai samo u supstanijama

prva jednos%avna s*ps%an+ija#imaju eseniju na istinitiji nain od oni slo-eni$ je!og

sloene s*ps%an+ije#koje prve treba istra-ivati$ imaj* F/ I /AT0I, npr.kod ovjeka 02A I 3I)%45

6A3%7I)A 'I)% %&%'(I)A, no kod slo-eni supstanija tone moe bi%i ni%i samoforma

%&%'(I)A onaj moment pomou kojega se mo-e rei da stvar jest 58'A9%'A 6A3%7I)A materija usmjerena na neto odre:eno u vezi s

odre:enom /ormom dua je /orma tijela, a umanitas sve to spade u bit ovjeka 4)0&A


12/13

vjerovanje uvijek ispred uma uenje o svijetu na temelju Aristotela u svakoj se stvari razlikuju materija I /orma,

bit stvari " /orma svijet kao jelina ima stupnjeve koji stoje u dinamikom odnosu*

1.$ najni-i stupanj mrtve stvari

C.$ biljke vegetativna dua

E.$ -ivotinje pored vegetativne i osjetilna sposobnost

F.$ ovjek vegetativna i senzitivna sposobnost G umna,

besmrtna dua

H.$ netjelesni duovi an:eli, isti duovi, ne stvoreni

.$ najvii stupanja isti nestvoreni du B5?

B5? " 9I&3A J576A " 9I&3I 0D sam sebi i subjet i objet B5? " 6I24)%')% 6I24)%')A H 05A8A 5 B5?*

1.$ 05A8


13/13

6A3%7IA

Documents

Toma Akvinski, Izbor Iz Djela (Sv. I, Dio a. Filozofija, Psihologija, Spoznaja, 1-5)(12 Stranica)