Trideset Brkatih Svinjarija o Balerinama - Velibor Stančić

7/23/2019 Trideset Brkatih Svinjarija o Balerinama - Velibor Stančić

http://slidepdf.com/reader/full/trideset-brkatih-svinjarija-o-balerinama-velibor-stancic 1/132









TRIDESET BRKATIH

SVINJARIJA OBALERINAMA

Velibor StancicLjubljana, 2015.

v i

- pjesme o pjesmama -









I

one su tankekao prut

kojim su nas sibaliu djetinjstvupo prstimapo prstimaone su lake

kao pero pticekoju je upravo pregazio

automobilpo prstimapo prstimaone su bijele

kao budav snijeg

po kojem grizemogladne tragovepod prstimapod prstimaone su krte

kao zuckasti okvirmog mjedenog pretka

pod prstimapod prstimabezbojnogbezbolnog

kada ga uslikaseposljednji putnjemu se razli

brkata

plava krvpo prstimapo prstima

v

iv

i

v

5









9

II

one suocevi i oci

tapacirani kociu trbuhuu trbuhu

svilena sjekirau raspukloj lobanjisal kojim vezemounutrasnja usta

jedan brknasmijan

u stranu desnupolusvjesnu

pomalo

oskrnavljenpomalookrvavljen

v

v vv



12



13





13

III

one su

muske svinjeiz roda polucovjekazaigrane

nad vjestackim jezerimakrhke nedorecenosti

bezrodnoskoro univerzalno

akumulirajumetaforicke

dubinedaljine

praznineposlije

poslovicnopolovicno

padajusa prozorasa prozora

gledanodalekovidno

kratkorocni teatarnikad ne izostajesramezljiva publika

nad koritombrkato grokcegrakato brekcena prolaznikena prolaznike

apsurdnooni sjede

iako prolazelinearnolinearno

v

v v

v

v

v

v

v

v

i

i

v



16



17





17

IV

one prezirubiografije velikih ljudimalim slovima pisu

o osrednjostiu uskomesanom

predvidljivomokruzenjuzaglusujuce samouvjereno

poluuspjesnepoluspasenepoplasene

od krvolocne publikelome se u strukuizazivajuci salvetopovskih aplauza

rat koji vodevodi na drugi kraj

njihovog drvenog svijetau kojem uvijekneko brkat

umresa predumisljajemsa predumisljajem

v

v

v

v

v

v

v

v

v

v

i

i









21

V

one suudobno smjesteneizmedu dva dlana

u bljeskuanksioznihdalekih oluja

one su uzasnute

brcima tisinena krajevimasvojih monologa

v

v

v

i





25





25

VI

one sunedokucivo daleke

a opet blizu svegaone su

visenamjenskeverziranes obije nogeu zraku

u istom trenuispod zemlje

one su

kerberovabrkata stenadbrkata stenad

v

v

v

v









29

VII

one suvece od ulogamanje od sebe

neskromno punoglavepraznim ispunjene

one su

mutavimblagoglagoljivea onim mracnimblagim svjetlom

uzviseneponad brkate gomile

one sudo kraja aplauzavec zaboravljenevec zaboravljene

v

v

i

i

i









33

VIII

one surastegnute

izmedu reflektorai podaizmedu

katoda i anodaizmedu pola oba

one sustijesnjeneizmedu teatralnog svijeta

i svijeta teatrau toj razlici potencijala

jednako ih gazisvilena baletankai cizma gumenai cizma gumena

one surazapete

na brkati krstsvjeze obrijane golgote

izmedu pitomihgoropadne zvijeri

a med zvijerinjemprizemno pitomeprizemno pitome

I

I

I

I

v

v

v

v

I









37

IX

one sujezgrovite

iakosustinski nedorecene

kao jaone sukisovite

iakoumjereno obicne

kao jaone su jestive

pomalosuhomesnate

i vegetabilneu isto vrijemeneprobavljive

kao jaone su

viserodnepopulistickipojedinacne

pojaveelementarne

one sukao ja

potpuno celavbrkati pojam

djelimicno

neocesljanneocesljanneocesljan

v v

v

v

v

v

v

v

v

v

v

v

v

v

I



40



41





41

X

one suzastrasajuce blizu jalovih spoznaja

one suu isto vrijeme lahoroluja

promajaizmedu dva nozna prsta

brkata siluetana vrhu krsta

one suklin koji se izbija iz zida

glavom i bradomone su

prasina i otisak prstaone su

skaradna svetinjai sveta blasfemijaone su

zastrasujuce blizu svegaone su nadohvat ruke takorecione su neko treci ko u nama tinjaone su buktinja na drvenom odru

one su pepeo pod prstimaone su jaganjci u zivom blatu

one su braca bratuone su sestre marsu

one su farsaone su samonikli fariseji

sizifiahili

odisejione su zastrasujuce blizu jalovih spoznaja

one su otvoren prozor

lupanje vratimaone su promajaone su promaja

v

v

v

v

v

v

i

i

i

i

i

i

i









45

XI

one se

same pojavljujusame se pisu na urusenim zidovimanjihov brkati jezik samo je njihov

to bijesno palacanjepreplitanje

nijemo grcanjemimoilazenje je sa svijetom

jeziv boj sa zracima nehumanog suncadisu uz vjetar

kotrljaju se uzvodnoteku unutra

pisaju po zavjetrinamaskacu pod prozorima

u praznim udubinama nestrpljivo otvaraju ocisa pripitomljenim zvjerima

sklapaju povrsna poznanstvasricu nesavsene molitve crvenim bogovimacak i u tami na zatvorenim vratima

biju se sa svojim sijenkamana sopstvenim sahranama

bljuju neutjesne plotune sazvakanih pticaistovremeno

anemicno prevaljuju preko paperjastih ustagrandiozne oblike svoje nepromjenjivosti

iz svog nesalomljivog nepcagranitnim noktima grebu zlatna slova

reze na nerazumljivom jezikuhvataju prvi san

putuju njegovi brci preko urusenih pustolinabezbolno prelaze prag

ostavljajuci uskotracan prostorza voz koji vjecito dolaziza voz koji vjecito odlazi

v v

v

v

v

v

v

v

v

v

v v

v

v

v

v

v

v

v

i









49

XII

one seprovlace izmedu dva kolosijeka

gaze nam po prstima

neucekanonestrpljivoklize u nebo

nebo se osmjehujeizdajnickiseretski

rukama dodirujuci sivu kosu njihovih tabananeocekivano

nemusti crveni smijehtutnji

na stanicamaone se

pojavljuju samesame plesu

i nikad ne prestaju

njihov putsamo je njihov

v

v

v

v

v

v

v

i

i









53

XIII

one seonecovjecuju na ulazu u dvoranu

dvorana je puna dvorjanakralj i kraljica posljednji izlaze na scenu

scena je razvucenapoput ludila

cuje se topot konjato je aplauz koji je izostao

one se pojavljuju na izlazu iz dvoranedvoranu su vec napustili svi dvorjani

noz i viljuska posljedicno prvi silaze s pametimisevi su sad vec daleko

na napustenom sfernom horizontukonkavni brcinajavljuju kraj igre

vv

v

v

v v v

v

v

i

i









57

XIV

one sesamoljubivo cereiza zavjesaiza zavjesa

proviruju prvi macicinjihova brkata majka

panicno grebepo zavjesamapo zavjesamarazaznajemoprethodnicui zacelje

u iskolacenoj utrobi ovog drugogpronalazimo slane kamencice

njima gadamo

vodu koja provirujeiza zavjesaiza zavjesa

v

v

v

v

v

i

i

i









61

XV

one sezadrzavaju na povrsini

(jedno vrijeme)poslije ce tonuti duboko

(drugo vrijeme)drugi ljudi na to gledahu blagonaklono

(trece vrijeme)na pocetku

obicno poraneasinhroni satovi

izrazito brkato rastimovaniza kraj

nikadnikadne zakasne

v v

v

v

v

i

i









65

XVI

one sekrvolocno izivljavajuna sopstvenom tijelu

pretvarajuci gau kasni septembar

tanjusnim brcima tisinepropituju dubinu

razgoropadenog mrakaza to vrijeme

na drugom kraju gradau tijesnim dzepovima

suho lisce

ojesenjuje mjesecinurasutu pred svinjamarasutu pred svinjama

v v

v v

v

v

v

i

i

i









69

XVII

one sedodvoravaju apsurdu

prinoseci naivno izlizane frazekao zrtvu

umjesto baletankizmijske lade obuvaju

naizvratplove

sa povisenom temperaturomhladnokrvno poloveci

otopljene polovesujevjernii tuzni

rascetvrtasmo se

na brkate kriskepod njinim nogamapod njinim nogama

v

v

v

v

v

i

i

i









73

XVIII

one senadnose

nad imperativomzanemarajuci sva ostalabrkata glagolska vremena

obremenjenepepelom nedovrsenih uloga

i ugaslim aplauzimaone se

neocekivano seleu hladnije krajeve

presrecuci

mrtve lastavicena raskrsnicamana raskrsnicama

v

v

i

i i









77

XIX

one seutapaju

u viseglasjuporaznog ehaodbijaju seod zidove

unutar sebeskidajuci

brke paucineiz tupih uglova

ostroumnozavijajuci

odbjegli plijenu svilenu mrezusvjezih predrasuda

v

v

v

v

v

i

i









81

XX

one sepotpuno neizvjesno

predaju visinihitrim korakom

se uspinjucido brkajlije za prvim oblakomdodiruju ga

klecavim koljenompo tabanimavjesajuci se

o trnovite vijencetog jedinstvenog troglavja

onda se njihajupromasenoizmedu

ulaza i izlazakrsta i giljotinedima i lomace

a on se

osmjehujeosmjehujeosmjehuje

v

v

v

i

i

i









85

XXI

one mesaplicu vjestona ulicama raznimbez odvecne pompe

bez publikepred auditorijumom praznim

pruzaju rukeiz daljina

iz mrtvog uglaka sebi dok prilazim

one me sustizu zednogiznenada

do prve vode me vodetu vodu pijem

a u obalama se

utapamutapamutapam

v

v

v v

i

i









89

XXII

one me

klimavim nebomdodirujutaj zub

otkucao je cekanjevrijemeljudi

zivotzavisno od perspektiveprosli je mogao biti buduci

buduci da je za uranak kasnokasnjenje pretvorih u vrlinuobrijah brke sa tavanice

odbih se o zidovezapljeskah pljesnivom nebu

klateci se

ispod reflektorakonacno ugusenkonacno ugasen

v

v

v

v

v

v

v

v

i

i

i









93

XXIII

one meosipajukidajusitne

njihov glas

nemusta cipelicabrkatog ocajavrti se

na polomljenim prstimasudbinecizmu

modri otisakprazne sile

pritisak u meduzvijezdunevjesto izbjegavamu razlajanoj publicisatjeran do zida

ugradujem seu zapisan slog

uz freneticni aplauz

prestajemprestajemprestajem

v

v

v

vv

v

v

i i

i









97

XXIV

one mepretvarajuu simulakruu sijenku

u mene samau samo mene

svedenna pozornicuna dva brkana svijetlina tamnidio covjekarazoblicenobjerucke

smejem sesmejem sesmejem se

v

v

v









101

XXV

one meskracujudo neprepoznatljivosti

razdrobljenmasem stjenovitim rukama

iz zadnjeg redanagnut nad vodu

pljescempljescempljescem

sav sam u ruke staootvaram prazne dlanove

eholokacijomte slijepe brkeu gluhim usima

zubima samprocesljaoprocesljao

v

v

vv

v

v v

v v

i

i

i i









105

XXVI

one mesaopstavaju

menikratak sam

rijecili dvijebezbrk

bez interpunkcijebez suvisnih detalja

jednostavan

ne prepoznajem sene prepoznajem se

v

v

v





109





109

XXVII

one mezasljepljujupo svijetuslijep hodim

na vrhovima prstijuu sebe nagnutizmicem stolicu

ispod brkatog plafonadovoljno visokapremalo niska

izmedu skracenih ulogaostaje

cetvernozna smrtprividno ulovljena

ko prazna vriskaviseobraznog jednorogaviseobraznog jednoroga

v

v v

v

v

i i









113

XXVIII

one mezadrzavajuna povrsini

uzasni brod kroz mene plovi brkata tisina me

na dnupolovipolovipolovi

rascijepljen izmedusvinjskog korita i uzvisenog odra

njihov je jeziku isto vrijemei gorko mutav

i blazeno blagoglagoljivdok tonem

na dnu te ladepalcem palacanemusti pajac

koji govorikoji govorikoji govori

v

v

v

v

v

v

v

i

i









117

XXIX

one me

pisu menia ja ih njima citamiako postojim bez njih

nisamnisamnisam

nisam imao brkoveprije njih

samo bijahsamo bijah

nad punim koritomu drustvu praznog hoda

sapet u sepetkoze i krvi

misljah

ahlarpurlartizamlarpurlartizam

v

v

v

v

v









121

XXX

one menemilosrdno

nad mojim grobomkolju

a ja ih

iz vjecnog blatabrkatim jezikomnutkamhljebom

hljebom i soljubezruk ih grlimbezuh ih slusam

bezust im govorimsve je prosloproslo je svekonacno sam

na pozornici praznojvremena imam

napretekovdje

u grobuu grobuu grobu

v

vv

v

v





O autoru

Roden je na samoj ivici apsurda u zemlji kojevise nema. Odrastao, razvijao se i obrazovao usistemu i vrijednostima kojih, pogadate, takode

vise nema.Prvobitna tabula rasa koju je sve do sadispisivao sa svim onim cega vise nema, sada iuvijek, je ponovo prazna.

Trud kojim i dalje slova, rasporeduje u rijeci,stihove i pjesme je, opet pogadate, sizifovski.

Motiv zbog kojeg to radi poznat je, dakle,onima koji znaju zasto naprijed pomenuti, uvi-jek i iznova, gura svoj kamen ka vrhu planine.

Dakle, autor ovih redova, iako predvidljiv iprevidljiv, po svemu sudeci je covjek, i iako i jestei nije, jos uvijek postoji. Njegovo postojanje, doduse, slici, infinitezi-malnom racunu. Zato djelimicno mozemo zah-valiti i ovoj poetskoj zbirci, koja je donekle

pretenciozni obracun, i poezije i autora, samihsa sobom, ali i konacni i nepretenciozni obracunSizifa sa kamenom.

123

v

v

v v

v

v

v

v

v

v v v

v

v v

i

i

i

v

i

i

i





sadrzaj

one su tanke 5

one su ocevi i oci 9one su muske svinje 13 one preziru 17one su udobno smjestene 21one su nedokucivo daleke 25one su vece od uloga 29one su rastegnute 33 one su jezgrovite 37one su zastrasujuce blizu 41 one se same pojavljuju 45one se provlace 49one se onecovjecuju 53 one se samoljubivo cere 57one se zadrzavaju na povrsini 61

one se krvolocno izivljavaju 65one se dodvoravaju apsurdu 69one se nadnose nad imperativom 73 one se utapaju u viseglasju 77one se potpuno neizvjesno predaju visini 81 one me saplicu 85one me klimavim nebom dodiruju 89one me osipaju 93 one me pretvaraju u simulakru 97one me skracuju 101one me saopstavaju 105one me zasljepljuju 109one me zadrzavaju na povrsini 113 one me pisu 117

one me nemilosrdno nad mojim grobo kolju 121o autoru 123 sadrzaj 125

125

v

v

v

v

v

v

v

v v

v v

v v

v

v

v v

v

v

i

i

i

i



autor: Velibor Stancicilustracije/kolazi: Velibor Stancic

graficka priprema: Velibor Stancicnaslovnica: Velibor stancicLjubljana, decembar 2015.

v

v

v

v

v

i

i

i

i

v





Documents

Trideset Brkatih Svinjarija o Balerinama - Velibor Stančić