TRŽIŠTA – PITANJA 1 - referada.hr · informacijama tj. informacijska intermedijacija, 6) ostalo (domadi i meĎunarodni platni promet, kreditna kartica, leasing, savjetovanje)

0

FINANCIJSKE INSTITUCIJE I

TRŽIŠTA – PITANJA 1

www.referada.hr

Bok,

Drago nam je što si odabrao/la upravo Referadu za pronalazak materijala koji će ti

pomoći u učenju!

Materijali koje si skinuo/la s naše stranice nisu naše autorsko djelo,

već samo saţeti prikazi obvezne literature koji sluţe za ponavljanje

gradiva.

P.S. Pomozite svojim kolegama ocjenjivanjem predmeta prema kategorijama,

ocjenjivanjem skripti i korisnim savjetima u komentarima.

TakoĎer, kako bismo što prije napravili dobru bazu skripti za ponavljanje,

pošaljite nam na mail svaku skriptu koju niste vidjeli na stranici

([email protected]).

Ţelimo ti puno sreće s učenjem!

www.referada.hr

IT - 1. kolokvij – odgovori

1. FINANCIJSKI SUSTAV-KARAKTERISTIKE I ZADACI Sastoji se od nositelja potraţnje i ponude novčanih sredstava,financ. oblika

(instrumenata) u kojima su utjelovljena pravno regulirana novč. potraţivanja raznih fin.

institucija i tokova kretanja novč. sredstava koji omogudavaju trgovanje novcem, a da

pritom odreĎuju cijene financ. proizvodima (npr. kam. stope, očekivanja u bududnosti).

Omogudava usmjeravanje novč. viškova od onih koji ih imaju tamo gdje su potrebni. Dva

su glavna zadatka fin. sustava; prvi je transferirati novč. sredstva štediša (u obliku zajma)

onima koji ih trebaju za investicije ili potrošnju čime se potiče napredak gospodarstva

(produktivni kapital). Iz toga moţemo zaključiti da razvijeniji sustav bolje djeluje na

djelotvornost gospodarstva. Drugi zadatak je usmjeriti raspoloţivi novč. kapital u

profitabilne i ekonomski opravdane projekte po kriteriju profitabilnosti, likvidnosti i

sigurnosti. Time se takoĎer potiče razvoj gospodarstva i moţe se oblikovati njegova

struktura. O upotrebi kapitala ne odlučuju poduzetnici nego financ. investitori. Funkcije:

štedna f. (poticati sklonost štednji i investiranju), funk. likvidnosti (omoguditi

investitorima da svoja potraţivanja lako pretvore u novac), kreditna f. (omoguditi stalnu

dostupnost kredita), f.čuvanja kupovne modi, gospodarsko-političke f. (kao instrument

drţ. politike), smanjivanje rizika, f. pladanja (mora omoguditi domada i meĎunarodna

pladanja).

2. PONUDA I POTRAŢNJA FINANCIJSKIH SREDSTAVA

Kudanstva su najvaţniji izvor ponude novč. sredstava. Ona svoje prihode ostvaruju od

plada, kamata, dividendi, rente, transfera drţave. Nakon odbitka osobnih poreza,

raspoloţiva primanja rasporeĎuju se za potrošnju i osobnu štednju. Tredinu odnose

poduzetnici, a ostatak drţava. NACIONALNA ŠTEDNJA: 1/2 kudanstva, 1/3 poduzetnici,

ostatak drţava. U RH stanovništvo sudjeluje u ponudi s ¾ sredstava od čega je vedi dio

doznačen od strane radnika migranata i iseljenika što pokazuje i ¨nova¨ devizna štednja

koja je u 1998. iznosila $4,2 mlrd.

Poduzeda (neto uzajmljivači) čine glavni dio potraţnje jer imaju vede potrebe za novč.

sredstvima nego što im to omogudava štednja (amortizacija i zadrţana dobit). Sve vaţniji

duţnik je i drţava putem javnog duga i drţavnih vrijednosnica i najprisutnija je u

razvijenim zemljama. TakoĎer postoji i sektor inozemstvo čije se učešde u priljevu ili

odljevu stranog kapitala razlikuje od zemlje do zemlje.

3. FINANCIJSKA POTRAŢIVANJA I INSTRUMENTI

To su potraţivanja na nečiji novac u bududnosti i za njih vlasnici kapitala dobivaju kamatu

ili dividendu. Ostvaruju se ustupanjem novč. kapitala na izravan način ili preko financ.

posrednika. Imaju pisani oblik ugovora ili vrijednosnica (što je danas sve češdi slučaj). Taj

fin. instrument predstavlja prijenos kupovne modi i on za investitora predstavlja fin.

www.referada.hr

potraţivanje, dok je to za izdatnika fin. obveza koju je on duţan podmiriti. Kupnjom fin.

potraţivanja zamjenjuje se novac za manje likvidan oblik imovine kao što je vrijednosnica,

ali on omogudava vedi prinos u bududnosti. U današnje vrijeme razlikujemo mnoštvo fin.

instrumenata koji se razlikuju u likvidnosti, riziku, dospijedu, prinosu, poreznom

tretmanu... Te razlike omogudavaju razne kombinacije koje pruţaju svakome mogudnost

fin. investiranja i strukturiranje portfelja.

4. IZRAVNO (DIREKTNO) FINANCIRANJE - PRIMARNA

POTRAŢIVANJA

U razvijenim sustavima obuhvada 5% do 30% ukupnog eksternog financiranja. U situaciji

izravnog financiranja, novčanodeficitarne jedinice (DSU) emitiraju svoja obedanja

pladanja na trţištima novca i kapitala, a suficitarne jedinice (SSU) kupuju ta potraţivanja

očekujudi stanovite prinose u bududnosti. Potraţ. se plasiraju tehnikom privatnog

plasmana ili javnim upisom pomodu brokera, dealera i banaka.

Na taj način investitori ustupaju svoj novac izdavateljima vrijednosnica čime postaju

njihovi kreditori ako se radi o zaduţnicama (debt) ili suvlasnici tvrtki ako se radi o

vlasničkim vrijednosnicama (equity). Vrijednosnice se putem takvog plasiranja ne

transformiraju u drugi oblik potraţivanja niti po sadrţaju niti po obliku fin. instrumenta.

One uvijek predstavljaju izravnu vezu krajnjeg uzajmljivača prema krajnjem pozajmljivaču

i u pravilu imaju visok stupanj utrţivosti. Ovaj način fin. nema široke razmjere radi vedeg

broja ograničenja jer teško je prilagoditi potrţivanja da im u potpunosti uvjeti

odgovaraju, a i širem krugu investitora je oteţan pristup izravnom trţištu jer je ono

veleprodajno i nedostupan im je dovoljan broj informacija npr. o izdanjima vrijednosnica

o bonitetu izdavatelja...

5. FINANCIJSKA INTERMEDIJACIJA (INDIREKTNO FINANCIRANJE)

To je način prijenosa novč. sredstava od krajnjih pozajmljivača krajnjim uzajmljivačima uz

posredstvo fin. posrednika ili intermedijara koji kupuje direktna potraţivanja i

transformira ih u indirektna potraţivanja s drugačijim svojstvima. Proces transformacije

potraţivanja naziva se FINANCIJSKO POSREDOVANJE.

Kao fin. posrednici pojavljuju se banke, štedne depozitne institucije, osiguravajude kude,

stambena društva, mirovinski fondovi, razne drţ. fin. institucije i dr. Indirektna

potraţivanja su za fin. posrednika pasiva, a direktna potraţ. su dio njihove aktive.

Fin. posrednici su sve one fin. institucije koje u svojoj aktivi imaju direktna fin.

potraţivanja, a u pasivi indirektna potraţivanja kao obvezu prema štedišama ili

investitorima. Oni imaju vedi kredibilitet od kredibiliteta poslovnih tvrtki.

Do fin. sredstava dolaze prikupljanjem svih vrsta depozita, prodajom udjela u

investicijskim fondovima, prodajom polica osiguranja, emisijom blag. zapisa, obveznica,

uzimanjem kredita...

Takav način prikupljanja sredstava nazivamo emisijom sekundarnih obveza. Direktna

potraţivanja prema krajnjim uzajmljivačima stječu kupovinom vrijednosnica,

odobravanjem kredita, itd.

Prednosti indirektnog u odnosu na direktno fin. su: 1) disperzija rizika, 2) kreiranje fin.

potraţivanja raznolikijih denominacija, 3) kreiranje obveza s meĎusobno usklaĎenim

www.referada.hr

dospijedima, 4) visoka likvidnost sekundarnih obveza, 5) bolja raspoloţivost

informacijama tj. informacijska intermedijacija, 6) ostalo (domadi i meĎunarodni platni

promet, kreditna kartica, leasing, savjetovanje).

6. ¨ISTINE¨ O RAZVIJENIM FINANCIJSKIM SUSTAVIMA

Postoji 8 istina:

• Dionice nisu vaţan izvor eksternog financiranja poduzeda • Indirektno fin. vaţnije je od direktnog u vedini američkih poduzeda • Financijski sektor je meĎu najdetaljnije reguliranim sektorima ekonomije

• Dug poduzeda i domadinstava gotovo je uvijek kolateriziran imovinom

• Utrţive vrijednosnice - zaduţnice nisu primarni izvor fin. američkih poduzeda

• Ugovori o dugu uvijek su posebno sloţeni i na mnogo načina restriktivni za duţnika

• Banke su najvaţniji izvor eksternog fin. poduzeda • Samo velike i poznate tvrtke imaju pristup fin. trţištu, mogu preko trţišta

vrijednosnica financirati svoje aktivnosti.

7. FINANCIJSKA PIRAMIDA

Njome prikazujemo strukturu nečije fin. imovine ureĎenu prema kriterijima sigurnosti i

profitabilnosti. Na dnu su piramide najsigurniji instrumenti koji donose manji prihod, ali

su i manje rizični čime osiguravaju stabilnu osnovu piramide. Bliţe vrhu su sve rizičniji

oblici imovine koji donose sve vedi mogudi prihod i u njih se ulaţu sve manji iznosi. Oblik i

izgled piramide razlikuje se individualno od investitora, a neki od uzroka razlika su dob,

spol, karakter, stanje na trţištu, preferencija likvidnosti, sredstva na raspolaganju...

Investitori često oblikuju svoj portfolio uz pomod stručnjaka poput brokerskih kuda,

posebnih bankovnih odjela i ostalih profesionalnih stručnjaka.

junk bonds

obične dionice

preferencijalne dionice, neosigurani krediti

neosigurane obveznice, neosigurani

štedni ulozi kod banaka

drž. zadužnice, hipotekarne i osigurane obveznice

gotovina, transakcijski računi, osigurani štedni ulozi

www.referada.hr

8. FINANCIJSKE INSTITUCIJE - POJAM

To su one institucije koje prikupljaju novč. sredstva (prmanjem depozita, uzimanjem

kredita, emisijom udjela i vrijednosnica, prodajom polica osiguranja, uplatom članarina),

usmjeravaju ih u fin. plasmane i obavljaju fin. usluge. Prikupljena sredstva plasiraju u

obliku kredita, ulaganjem u realna dobra i kupnjom vrijednosnica.

Dijele se na depozitne i nedep. fin. institucije. Pojam fin. institucija obuhvada fin.

posrednike; poduzeda koja djeluju kao brokeri, dealeri i investicijski bankari. Najvaţnija

fin. institucija je BANKA, a ostale uobičajeno nazivamo nebankovnim fin. institucijama.

Da bi neka institucija bila banka mora zadovoljavati odreĎene uvjete: mora primati

depozite i odobravati kredite najširoj javnosti istodobno, kao svoje glavne poslove.

9. DEPOZITNOKREDITNI KOMPLEKS I NEDEPOZITNE FIN.

INSTITUC.

Depozitne fin. institucije do sredstava dolaze primanjem novč. depozita na transakcijske

i štedne račune i plasiraju ih najčešde u obliku kredita. Najvedi dio pasive im predstavljaju

obveze po primljenim depozitima, a aktive potraţivanja po odobrenim kreditima i zbog

toga ih često nazivaju depozitnokreditni kompleks fin. institucija.

Dep. fin. institucije su najvaţnije u vedini zemalja,i nalaze se pod kontrolom središnje

banke koja putem njih regulira monetarne učinke i opde gospodarske ciljeve.

Razlikujemo banke i depozitne štedne institucije (štedionice, štedno kreditne zadruge,

stambena društva, hipotekarne štedionice...).

Nedepozitne fin. institucije posluju kao i depozitne, ali ne smiju kreirati obveze

primanjem depozita. Razlikujemo ugovorne štedne institucije (osiguravajude kude,

mirovinski fondovi, soc. osiguranje), tvrtke za poslovanje s vrijednosnicama (brokeri,

dealeri, investicijske banke), fin. kompanije i konglomerati, investicijski fondovi, drţ. fin.

institucije i ostale fin. institucije.

U posljednje vrijeme trend je pada dep. institucija, posebice banaka i štedionica, a

osjetljivo raste udjel mirovinskih i investicijskih fondova. Takav razvoj dogaĎaja moţemo

očekivati u bududnosti i u Hrvatskoj.

10. FUNKCIJE I KARAKTERISTIKE SREDIŠNJE BANKE

Centralna banka najvaţnija je monetarna institucija i vrhovna novč. vlast svake drţave.

Ona kontrolira novčani, kreditni i bankovni sustav, a raste joj utjecaj u području sustava

svih dep. kreditnih fin. institucija. Njezina je glavna zadada kontroliranje gospodarskih

kretanja monetarnom politikom i očuvanje vrijednosti nacionalnog novca. Djeluje kao

neprofitna institucija, a do sredstava za pokrivanje troškova dolazi od prihoda kamata na

kredite poslovnim bankama i na vrijednosnice koje drţi u

aktivi, te od prihoda koje ostvari plasmanom dev. pričuva.

Iako je pod drţavnim nadzorom neovisna je od aktualne administracije. Samostalnost

središnje banke osigurava se kroz funkcionalnu (odabir mjera i instrumenata za

postizanje ciljeva), institucionalnu (samostalno odlučivanje), osobnu (samostalnost

uprave) i financijsku neovisnost.

Njezine gl. funkcije su: 1) emisija novca, 2) odrţavanje likvidnosti privrede, 3) odrţavanje

meĎunarodne likvidnosti, 4) odrţavanje likvidnosti banaka i štednih depozitnih

institucija, 5) suradnja s drugim meĎunarodnim i regionalnim fin. institucijama, 6)

www.referada.hr

prikupljanje, analiza i objavljivanje informacija, 7) poslovi za račun drţave, 8) kontrola i

nadzor razboritog poslovanja banaka (prudencijalna kontrola), 9) reguliranje količine

novca u opticaju i kreditne aktivnosti banaka.

Funkcije privatne banke središnje banke preuzimaju nakon velike svjetske gosp. krize

(1929-1933), jer se primjetilo da banke mogu biti vaţan uzrok poremedaja u

gospodarstvu. Sred. banka ima neovisnost u voĎenju novč. politike, uskraduje drţavi

mogudnost da svoje potrebe financira iz prim. emisije sred. banke «ex nihilo» bez

stvarnog pokrida. Djelotvornost ovisi o njenoj neovisnosti. U svijetu prevladava sustav

jedne sred. banke, osim u SAD i Njemačkoj. (pr. Bank of England, Deutsche Bundesbank,

Europski sustav sred. banaka, Bank of Japan,FED sustav saveznih rezervi).

11. HRVATSKA NARODNA BANKA

Djeluje kao središnja banka RH. Osnovana je u prosincu 1991. Godine 1997. promijenjeno

joj je ime iz Narodne banke Hrvatske u Hrvatsku narodnu banku. Zadada joj je očuvanje

stabilnosti valute i opde likvidnosti u pladanjima u zemlji i prema inozemstvu, te

podrţavanje ciljeva ekonomske politike zemlje.

Funkcije:

• Izdavanje novčanica i kovanog novca

• UtvrĎivanje i voĎenje novčane (monetarne) i devizne politike • Drţanje i upravljanje meĎunarodnim pričuvama RH • Nadzor i kontrola banaka, izdavanje dopusnica za rad

• VoĎenje računa banaka i platnog prometa za banke • Ustrojavanje platnog sustava

• Financijski poslovi za drţavu • Podzakonsko reguliranje iz područja njene nadleţnosti

HNB djeluje samostalno u obavljanju poslova, a odgovorna je Saboru i duţna mu je

najmanje dva puta godišnje podnositi izvješde o svome radu i godišnji obračun.

HNB je član MMF-a, Svjetske banke, EBRD (Europske banke za obnovu i razvoj), Banke za

meĎunarodna poravnanja, itd.

12. INSTRUMENTI SRED. BANKE ZA REGULIRANJE KOLIČINE NOVCA U OPTICAJU

To su instrumenti monetarno-kreditne politike; kupnja i prodaja vrijednosnica na

otvorenom trţištu, politika obvezne rezerve, eskontnodiskontna politika, ponekad

selektivna kreditna politika ili izravno kvantitativno odreĎivanje kreditne aktivnosti

banaka.

13. ODRŢAVANJE LIKVIDNOSTI BANAKA KAO FUNKCIJA HNB

HNB odrţava likvidnost banaka tako da propisuje: 1) način korištenja obvezne rezerve, 2)

način formiranja posebne rezerve banaka za osiguranje likvidnosti za isplate štednih

uloga i tekudih računa graĎana, 3) minimalne opde uvjete kreditne sposobnosti banaka,

4) datume nelikvidnosti banaka, 5) visinu, uvjete i način odrţavanja minimalne likvidnosti

banaka, 6) obvezne okvire ročne strukture plasmana banaka i 7) uvjete korištenja

kratkoročnih kredita banaka kod HNB radi očuvanja dnevne likvidnosti. Postoji i kreditna

www.referada.hr

potpora likvidnosti banaka ali je ona iznimno rijetka. PredviĎeni su: 1) lombardni kredit,

2) kratkoročni kredit za likvidnost, 3) interventni kredit i 4) predsanacijski kredit.

14. ODRŢAVANJE MEĐUNARODNE LIKVIDNOSTI KAO FUNKCIJA HNB

HNB utvrĎuje i provodi deviznu politiku u RH i odgovorna je za odrţavanje meĎunarodne

likvidnosti zemlje. Ovu zadadu HNB ostavaruje: 1) donošenjem podzakonskih propisa

(odluka) kojima ureĎuje devizno poslovanje pravnih i fizičkih osoba, 2) kupnjom i

prodajom strane valute na promptnim i deviznim trţištima, 3) ureĎivanjem tečaja

domade valute, 4) formiranjem i rukovoĎenjem meĎunarodnim pričuvama RH, 5)

reguliranjem kreditnih odnosa i platnog prometa s inozemstvom i 6) nadzorom nad

deviznim poslovanjem banaka.

Mjere i politike kojima HNB osigurava opdu likvidnost prema inozemstvu su: a) mjere

devizne politike, b) politika meĎunarodnih (deviznih) pričuva i c) trgovanje na deviznom

trţištu.

15. DEVIZNE REZERVE: STRUKTURA I VRSTE

Namjena dev. rezervi je da osiguravaju meĎunarodnu likvidnost zemlje u uvjetima

slobodne kupoprodaje deviza za domade osobe i nepostojanja obveznog ustupa deviza

(cesija) i „rentacionih kvota“ drţavi.

Ukupne dev. rezerve dijele se na one kojima upravlja HNB i one kojima upravljaju

ovlaštene banke. Čine ih: 1) potraţna salda plativa u konvertibilnoj stranoj valuti na

računima HNBa kod stranih središnjih banaka, meĎunarodnih fin. institucija ili kod

izabranih prvoklasnih stranih banaka, 2) visokokvalitetne mjenice, potvrde o depozitu i

ostale zaduţnice koje glase na kovertibilnu valutu, 3) specijalna prava vučenja HNBa kod

MMFa, 4) monetarno zlato, plemenite kovine i drago kamenje koje drţi HNB, 5) efektivna

strana valuta i 6) terminski, repo i opcijski ugovori u konvertibilnoj valuti sklopljeni s

prvoklasnim ugovornim stranama. Do smanjenja dev. pričuva dolazi zbog: prodaje dev.

poslovnim bankama i min. financija, iskupa devnih blag. zapisa i pladanja kamata i dr.

obaveza MMFu, troškova SWIFTa i REUTERSa.

Formiraju se: 1) otkupom deviza od poslovnih banaka na aukcijama, 2) otkupom od Min.

financija (iz inozemnog zaduţivanja drţave), 3) povlačenjem tranši iz MMFa, 4) iz prihoda

od kamata na depozite i na vrijednosnice, 5) prodajom efektivnih kuna stranim bankama,

6) deviznim blagajničkim zapisima HNBa i 7) obveznom pričuvom.

Devizne pričuve zemlje iznosile su u 2003. $7,237 mlrd. Ranije je HNB najviše ulagao kod

inobanaka, 2003. primat su preuzela ulaganja u vrijednosne papire. Ulaganja u depozite

ograničena su na 200 najvedih posl. banaka s investicijskim rangom najmanje AA. Kriteriji

ulaganja su sigurnost, likvidnost, rentabilnost. Kod jedne banke smije se deponirati

najviše 5% rezervi s rokom do 3 mj. Po viĎenju mora biti 10% pričuva.

Ulaganja u kratkoročne vrijednosne papire smiju iznositi do 70% rezervi HNB, a trenutno

je 17%. HNB drţi oko 1% efektive namijenjene najnuţnijim potrebama likvidnosti, a

pričuve u obliku monetarnog zlata zasad ne drţi (pripast de joj $160 mil. zlatnih poluga iz

SFRJ).

www.referada.hr

16. REGULIRANJE KREDITNIH ODNOSA S INOZEMSTVOM

Odnose s inozemstvom regulira HNB. Ona utvrĎuje mjere za ostvarivanje opsega i

strukture zaključivanja i korištenja inozemnih kredita, te prati i kontrolira njihovo

zasnivanje. Čimbenici regulacije inozemnih kreditnih odnosa su vanjska zaduţenost,

ročnost potraţivanja i obveza, struktura kredita (primljenih i datih) po vrstama, iznos dev.

rezervi i dr. HNB se moţe zaduţivati i u svoje ime ali samo ako je to nuţno za odrţavanje

likvidnosti sa inozemstvom. HNB utječe na kreditne odnose tako što: 1) prati korištenje,

otplate i raskide kreditnih ugovora, 2) propisuje obvezu obavještavanja o namjeri

zaključivanja inozemnog kredita, 3) podnosi prijave o zaključnom kreditnom ugovoru i

podnosi dokumentaciju i 4) utvrĎuje namjenu i opseg odobravanja fin. kredita.

17. REGULIRANJE PLATNOG PROMETA S INOZEMSTVOM KAO FUNKCIJA HNB

Sastoji se u tome što HNB: 1) odobrava poslovanje s devizama u zemlji, 2) propisuje

obavljanje mjenjačkih poslova, 3) osigurava provoĎenje platnih i fin. ugovora s

inozemstvom, 4) odobrava bankama obavljanje platnog prometa i kreditnih odnosa s

inozemstvom, 5) odreĎuje uvjete prenošenja iz i u zemlju domade i strane valute i

vrijednosnica, 6) prodaje efektivne kune inoz. bankama, 7) organizira meĎunarodni

platni promet i 8) odreĎuje načine naplate i pladanja s inozemstvom.

18. KONTROLA I NADZOR BANAKA

Kontrolna funkcija je u nadleţnosti HNB. Ona obuhvada prudencijalnu (bonitetnu)

kontrolu (prikupljanje i analiza podataka prikupljenih putem kontrole u samim bankama

on-site ili putem izvješda dostavljenih od strane banaka off-site te nadgledanje i

poduzimanje mjera prema bankama na osnovi tih podataka), kontrolu provedbe mjera

monetarne politike (pradenje kretanja sredstava na ţiro računima banaka i izdvajanja

obvezne rezerve, minimalne likvidnosti banaka, korištenje kredita za likvidnost i dr.) i

devizne politike, te deviznu dokumentarnu kontrolu. U nju ubrajamo i obradu zahtjeva za

izdavanje suglasnosti o osnivanju banaka. HNB ima pravo na sankcije bankama i kontrolu

štedionica.

Sektor nadzora i kontrole HNB obraĎuje zahtjeve za odobravanje osnivanja banaka i za

odobrenja imenovanja članova uprave banaka i prosljeĎuje ih na odlučivanje Savjetu

HNB-a.

19. DEFINICIJA I OBJAŠNJENJE BANAKA

Banka je najvaţnija financijska posrednička institucija. Moţemo redi da banka do

sredstava dolazi primanjem depozita i njihovim plasmanom najčešde u obliku kredita, a

bavi se i fin. uslugama. Sredstva takoĎer prikuplja voĎenjem transakcijskih računa,

zaduţivanjem kod drugih banaka, emisijom vlastitih zaduţnica kao što su dionice,

obvaznice, blagajnički zapisi... Posluje na načelima likvidnosti, sigurnosti i rentabilnosti.

Banka je fin. institucija koja u pasivi bilance sadrţi depozite novčane prirode i na njih

plada pasivnu kamatu, a u aktivi sadrţi kredite. Razlika izmeĎu akt. i pas. kamatne stope

je kamatna marţa.

www.referada.hr

Kreditiranje i primanje depozita njena su najvaţnija karakteristika, iako uz njih banka

obavlja i druge poslove fin. prirode. TakoĎer ima i vaţnu alokativnu funkciju. Banka moţe

biti samo ono poduzede koje ima licencu za rad koja je propisana posebnim zakonima o

bankama. U Hrvatskom zakonu o bankama banka je odreĎena kao d.d. čiji je predmet

poslovanja primanje novč. depozita i davanje kredita i drugih plasmana (18.12.1998.).

Temeljni motiv djelovanja banke je dobit.

20. KOMERCIJALNE I RAZVOJNE BANKE

RAZVOJNE BANKE su banke dugoročnog kreditiranja i time potpomaţu privredni razvoj.

Prikupljaju dugoročna sredstva štednje i na osnovi njih odobravaju dugoročne kredite. Ti

krediti namijenjeni su poduzetnicima za kapitalnu izgradnju i investiranje. Sredstva

prikupljaju oročivanjem dep., uzimanjem dugoročnih kredita, emisijom dionica,

formiranjem vlastitog trajnog kapitala, emisijom obveznica na domadem i

meĎunarodnom trţištu, raspolaţu sredstvima razvojnih drţ. fondova, sredstvima javnog

sektora itd. Razvojne banke mogu biti posebne drţavne banke, specijalizirane privatne

poslovne banke, regionalne ili meĎunarodne. Njihova uloga je sve vaţnija što se očituje u

sve vedem značenju dugoročnih vrijednosnica i dugoročnog kreditiranja.

Procedura odobravanja kredita kod razvojnih banaka puno je stroţa nego kod

komercijalnih banaka. One takoĎer imaju veliki monetarni (jer transferiraju novac) i

makroekonomski učinak.

KOMERCIJALNE BANKE su banke kratkoročnog kreditiranja proizvodnje i prometa. One

prikupljaju depozite i novac umnaţaju putem kreditne aktivnosti (kratkoročni krediti za

potrošačko kreditiranje, krediti za financiranje trgovine, proizvodnje, obrta). U pasivi im

se nalaze sredstva na računima plačanja, krakoročni dep., zaduţnice i pozajmice. TakoĎer

sudjeluju u meĎunarodnom platnom prometu. Pod čvrstim su nadzorom centralne

banke.

21. OKRUPNJAVANJE BANAKA

Banke se udruţuju radi više razloga. To mogu biti vedi profit, bolji porezni tretman,

izbjegavanje zakonskih propisa, lakše obavljanje poslova na domadoj i meĎunarodnoj

razini... Okrupnjivanje se pojavljuje u četiri oblika:

1.) BANKOVNI HOLDING je takav oblik u kojem banka «majka» ima u vlasništvu kontrolni

paket dionica ili vedinski udio u drugoj banci «kderi», i utječe na izbor rukovodstva i

politike (banke subsidijarije) iako banka kder djeluje kao posebna organizacija s

nezavisnim pravnim statusom. Banke se na taj način često udruţuju i uobičajeno je da se

udruţuju banke meĎusobno, iako se u novije vrijeme povezuju i s drugim fin.

institucijama. Do takvog oblika udruţivanja dolazi zbog gore navedenih razloga, a uz njih

još i radi mogudnosti obavljanja nebankovnih fin. poslova koje inače ne smiju obavljati,

bavljenja osiguranjem, potrošačkim kreditiranjem, leasingom, koncentracije kapitala,

racionalnijeg poslovanja...

Osnivanje holdinga je regulirano zasebno od regulacije osnivanja industrijskih holding

tvrtki. Razlikujemo jednobankovni holding u kojem kojem tvrtka majka kontrolira jednu

banku i višenebankovnih podruţnica, i multibankovnu holding grupu gdje jedna tvrtka

kontrolira više banaka i nebankovnih institucija.

www.referada.hr

Prema američkom zakonu BHC kontrolira banku: 1) kontrolom najmanje 25% dionica s

pravom glasa, 2) utječe na izbor vedeg dijela uprave banke, 3) utječe na upravu ili politiku

banke. U SADu bankovni holdinzi nastaju zbog velikih ograničenja bankama 2/3

banaka u SADu su uključene u bankovne holdinge koji drţe preko 90% bankovnih

depozita (oko 80% bankovnih holdinga u SADu su jednobankovni).

2.) BANKOVNI KONZORCIJ - banke se udruţuju na temelju ugovora radi ostvarivanja

nekog velikog i važnog projekta koji same nisu u mogudnosti ostvariti ili bi to iziskivalo

velike troškove i teškode te traje samo do ostvarivanja tog cilja. Konzorcijem rukovodi

banka - gestor.

Razlikujemo kratkoročne (npr. odobravanje kredita) i trajne (npr. uzajamno odrţavanje

likvidnosti) ciljeve konzorcija. Banke ne gube svoju samostalnost, ved samo ulaţu

potrebnu tehniku, kadrove i dio kapitala.

Konzorcij moţe biti nacionalni ili meĎunarodni.

3.) MULTINACIONALNE BANKE su tredi oblik okrupnjavanja, gdje se udruţuje kapital

banaka više zemalja, što čini korak naprijed ka globalnoj integraciji. Banke putem mreţe

svojih podruţnica koje se nalaze u nekoliko zemalja obavljaju fin. poslove i pritom

ostvaruju dobit na temelju razlika u uvjetima na pojedinim trţištima.

4.) BANKOVNI SINDIKAT je četvrti oblik udruţivanja banaka za koji je karakteristično da

grupa banaka na čelu s bankom voditeljem odobrava sindikalizirani kredit, s tim da svaka

od banaka iz te grupe sudjeluje u njegovom dijelu. U taj oblik ubrajamo i grupu

investicijskih banaka koje kupuju nova izdanja vrijednosnica emitenata koja su velikih

vrijednosti u svrhu prodaje investitorima na primarnom fin. trţištu. PURCHASE GROUP-

kupovna grupa inv. banaka; SELLING GROUP-prodajna grupa inv. banaka.

22. BANKOVNI HOLDING

Vidi pitanje 21.

23. NEBANKOVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE

Od banaka se razlikuju po tome što ne obavljaju depozitnokreditne poslove za cijelo

tržište, ne obavljaju ih kao osnovnu djelatnost, obavljaju samo jedan od tih poslova ili

zakonski ne zadovoljavaju uvjet da budu banke. Ukoliko nemaju licencu za rad kao banka

smatraju se nebankovnim fin. institucijama, koliko god one bile slične bankama.

Najvaţnije od njih su: štedne depozitne institucije, ugovorne štedne organizacije,

investicijski fondovi, investicijske banke, stambena društva, fin. kompanije, brokeri i

dealeri, povjerbena društva, leasing, factoring... EU ih je razgraničila na pet grupa i to su:

1) štedno kreditne institucije, 2) brokerske institucije, 3) posrednici za vrijednosnice, 4)

sindikati i 5) ostali.

Pod pojmom investitora razlikujemo institucionalne od individualnih, u kojima su ovi prvi

u prednosti radi mogudnosti disperzije rizika i utjecaja na cijene i druge uvjete na trţištu.

Najvaţniji instituc. investitori su: inv. fondovi, osiguravatelji, banke, mirovinski fondovi,

zaklade i sindikalni fondovi.

24. DEPOZITNE ŠTEDNE INSTITUCIJE

Razlikujemo štednju graĎana (nepotrošeni dohodak) i nacionalnu štednju (skup osobne,

poduzetničke i drţ. štednje). Tradicionalno se ulaţe u depozitne štedne institucije kojih

www.referada.hr

ima više vrsta. One sredstva mogu uzajmljivati od središnje banke, ali moraju izdvajati

obveznu rezervu. Značaj štednje u obliku depozita sve više opada jer raste mogudnost

ulaganja u druge fin. oblike. U RH štednja je još uvijek vrlo zastupljena, ali banke vode

glavnu riječ na tom području.

ŠTEDIONICE prikupljaju manje ušteĎevine širokog sloja graĎanstva, istovremeno im

pruţajudi fin. usluge, kredit, kamate i sigurnost. U pasivi im se nalaze štedni računi,

depoziti i štedni planovi različitih namjena. Aktiva im se najčešde sastoji od kredita

graĎanstvu (stambeni, osobni i potrošački) dok neuposlena sredstva ulaţu u razne

plasmane. Štedionice su sudionici domadeg i ino fin. trţišta, vode račune malih i srednjih

poduzeda. Pod čvrstim su nadzorom drţave. U EU su najjače u Njemačkoj. Iako su prve

štedionice osnovane na načelu uzajamnosti (cilj je bio promoviranje štednje i

meĎusobna pomod siromašnijem sloju stanovništva), danas je to načelo napušteno te se

pretvaraju u kapitalse institucije kojima njihovi vlasnici upravljaju ovisno o vlasničkom

udjelu („jedan dolar – jedan glas“).

Najvede svjetske štedionice u pravilu su one kojima je osnovna djelatnost kreditiranje

stambene izgradnje.

ŠTEDNO-KREDITNE ZADRUGE osnivaju se na načelu uzajamnosti unutar odreĎenih

zajednica. U posljednje vrijeme se pretvaraju u kapitalske organizacije koje svojim

članovima ispladuju dividendu. Do sredstava dolaze prikupljanjem štednih uloga,

pozajmicama i emisijom vrijednosnica. U RH imaju status neprofitnih štedno-kreditnih

zadruga koje odobravaju kredite članovima i nečlanovima.

KREDITNE ZADRUGE neprofitne su institucije koje u pravilu imaju porezne olakšice, i u

vlasništvu su članova štediša. U njih se udruţuju manje zajednice ljudi radi odobravanja

kredita isključivo članovima. Na temelju udjelnih računa članovi stječu pravo upravljanja.

Ne dijele dividendu. Članovi ostvaruju vedu kamatu na štednju, a manju na kredit. Višak

se rasporeĎuje u rezerve koje onda povedavaju neto vrijednost zadruge. Posluju po

Raiffeiseovim načelima: 1) samopomod članova (uzajamnost), 2) samoodgovornost (sami

članovi sporazumno odreĎuju odnose u zadruzi) i 3) samoupravljanje (upravljaju članovi

bez vanjskog utjecaja). To su svojevrsne blagajne uzajamne pomodi.

POŠTANSKE ŠTEDIONICE graĎanima plasiraju različite drţ. zaduţnice, a prednost im je u

dostupnosti poštanskih šaltera, sigurnosti i čekovnom platnom prometu. Ne kreditiraju

članove, ved sredstva usmjeravaju u programe komunalne infrastrukture. Danas im

značaj opada, a u RH ne postoje. U vedini zemalja mogu uzajmljivati sredstva od sred.

banke, te su duţni izdvajati obv. rezervu, nadziru ih isti nadzorni organi kao i banke ili

posebni za njih (SAD).

INSTITUCIONALNA ŠTEDNJA je samo jedan od oblika ulaganja štednje stanovništva kod

banaka, štednih depozitnih institucija i pošta. U RH je vrlo razvijena štednja graĎana ali

ne i sustav štednih institucija.

25. STAMBENA DRUŠTVA

Stambena društva imaju osobine štedno-kreditne institucije, hipotekarne banke ali i

fonda zajedničkog investiranja.

Do sredstava dolaze prikupljanjem kratkoročnih oblika osobne štednje (udjelni računi,

štedni depoziti), posebnim planovima s por. olakšicama, vedim pozajmicama na fin.

trţištu, a plasiraju ih u obliku dugoročnih stambenih kredita koji su osigurani hipotekom.

www.referada.hr

Osim stambenog kreditiranja bave se i poslovanjem s kreditnim karticama i putničkim

čekovima te ulaţu u drţavne vrijednosnice. Nalaze se pod nadzorom drţ. koja ih i

potpomaţe. Vrlo su vaţna u rješavanju stambenog pitanja niţih socijalnih slojeva, pa zato

uţivaju i por. olakšice. Prvo st. društvo je osnovano u GB. RH je 1997. zakonski regulirala

mogudnost njihova osnivanja s istom svrhom kao u drugim zemljama, a uţivale bi i drţ.

potporu radi pomaganja u rješavanju soc. i političkog pitanja stanovanja.

26. UGOVORNE ŠTEDNE INSTITUCIJE

OSIGURAVATELJNE INSTITUCIJE prodajom polica osiguranja i uplatama premija štite

pojedince i poduzeda od ekonomskog, zdravstvenog ili ţivotnog gubitka. Sredstva

prikupljaju dugoročnim fin. aranţmanima i plasiraju ih na fin. trţištu. Priljev novca im je

predvidiv jer na temelju zaključenih ugovora mogu procijeniti prihode. Zbog toga ulaţu u

dugoročne oblike aktive.

Osiguravatelji ţivota ulaţu u dugoročne korp. obveznice, hipotekarne obv., dionice i slične

relativno sigurne plasmane. Osiguravatelji imovine ulaţu u drţ. obveznice, korp.

obveznice, dionice, drţe dep. u bankama, kreditiraju trgovinu. Razlikujemo policu

ţivotnog osiguranja gdje se osiguravatelj obvezuje korisniku isplatiti odštetu u slučaju

osiguranikove smrti ili samom osiguraniku ako doţivi dospijede; polica osiguranja imovine

obvezuje osiguravatelja na isplatu odštete u slučaju oštedenja, uništenja ili otuĎenja

imovine; polica zdravstvenog osiguranja omoguduje nadoknadu ekonomskog gubitka

zbog rizika gubitka zdravlja i pokride troškova liječenja, a upladuju ga obično tvrtke u ime

svojih radnika, ali to nije pravilo.

MIROVINSKE FONDOVE ubrajamo u najznačajnije institucionalne investitore.

Današnji fondovi u razvijenim zemljama djeluju na načelu kapitalizacije tj. uplata članova,

dok u nekim drţ. još uvijek djeluju oni što posluju na načelu generacijske solidarnosti (pri

čemu se uplate zaposlenih koriste za isplate mirovina trenutnih umirovljenika).

Do novč. sredstava dolaze doprinosima članova za vrijeme njihovog radnog vijeka i

obvezuju im se ispladivati redovite mjesečne isplate nakon odlaska u mirovinu. Ulaţu u

dugoročne instrumente trţišta kapitala (dionice i obv. poduzeda, drţ. vrijednosnice i veliki

oročeni depoziti kod banaka) i tako odrţavaju likvidnost. Strukturom portfelja pojavljuju

se kao vlasnici i financijeri privrede i kreditori drţave, osloboĎeni su poreza. Na

povedanje njihove vaţnosti utječe više razloga: poduzeda pladaju radnike i izbjegavaju

ograničenja visine nadnica i istovremeno privlače obrazovani kadar nudedi radnicima

vede mirovine ulaţudi u mir. fondove, radni vijek je sve kradi, a ţivotni sve dulji, pa

mirovina predstavlja vaţan dio ţivota čovjeka. Fondovi mogu biti privatni, drţavni ili pod

podrţavanjem drţave, ali njima upravljaju banke i druge fin. institucije kao povjerenici pa

ih zbog toga ne trebamo doţivljavati kao institucije, ved kao planove (pension plans) ili

modele štednje za starost. Mirovinski fondovi se ne oporezuju.

27. INVESTICIJSKE BANKE I INVESTICIJSKO BANKARSTVO

To su fin. specijalisti koji pomaţu emitentima vrijednosnica pri njihovoj emisiji i rasprodaji

na primarnom fin. trţištu i na njemu djeluju kao najvaţniji sudionici. Karakteristične su za

SAD, a u Europi te poslove obavljaju univerzalne banke (merchant bank, bank d affaire)

preko svojih posebnih tvrtki za poslovanje s vrijednosnicama. Investicijske banke ne

djeluju kao fin. posrednici, jer ne mijenjaju prirodu potraţivanja koja se prodaju. Do

www.referada.hr

sredstava dolaze pozajmicama od banaka, sporazumima o reotkupu (REPO), emisijama

zaduţnica i depozitima na računima komitenata. Obavljaju sve poslove na fin. trţištu

(primarnom i sekundarnom). Funkcije su im: upis cijele emisije ili organiziranje kupovne

grupe, prodaja vrijednosnica, pomod pri odlučivanju i kreaciji emisije, brokersko-

dealerski poslovi na sekundarnom trţištu i poslovi imovinsko-financijskog restruktuiranja

(preuzimanja, stjecanja i spajanja poduzeda), odrţavanje emisijskog tečaja.

Najveda i najvaţnija inv. banka na svijetu je Merryl Lynch. Ona je univerzalna tvrtka za

poslovanje s vrijednosnicama koja ima i banku u

sastavu pa se bavi i bank. poslovima. Ostale su Goldman Sachs, 1. Boston, Prudential...

28. BROKERI I DEALERI

To su specijalisti za kupnju i prodaju vrijednosnica na sekundarnim fin. trţištima. Do

sredstava dolaze putem bankovnih kredita i sredstava klijenata na posebnim računima

koja se koriste za kupnju vrijednosnica. Sve inv. banke djeluju kao brokersko-dealerske

tvrtke. Dealeri obavljaju te poslove za vlastiti račun i očekuju dobit i preuzimaju rizike

promjena cijena, dok brokeri predstavljaju posrednike u tim odnosima poslujudi u ime

kupca i prodavača i za te usluge napladuju proviziju i ne preuzimaju rizike. Brokeri posluju

sa širom javnošdu i s dealerima, a u odreĎenim situacijama posluju kao dealeri i obratno.

Postoje i specijalizirani brokeri za odreĎena trţišta, npr. hipotekarni brokeri.

Dealeri se specijaliziraju za pojedine vrijednosnice i za njih su oni «market makers», a

zarada im je razlika izmeĎu zahtijevane i ponudbene cijene. Razlikujemo nekoliko vrsta

brokerskih kuda. Tvrtke za potpunu brokersku uslugu posluju i kontaktiraju sa širokim

krugom sudionika trţišta i bave se savjetovanjem i struktuiranjem portfelja svojih

klijenata. Diskontni brokeri klijentima pruţaju uţi obujam usluga uz niţu cijenu koju ne

uzimaju u obliku provizije ved je ugovaraju u obliku fiksne naknade. Ne bave se

istraţivanjem trţišta i savjetovanjem. Takav tip brokerskih kuda tipičan je za američko

trţište; posluju na veliko. Tim poslovima diskontne brokeraţe bave se specijalizirane

diskontne brok. kude i banke.

29. FINANCIJSKE KOMPANIJE

Često se nazivaju korporacijskim bankama i poduzeda preko njih osiguravaju novac za

vlastite potrebe, ali za razliku od banaka ne uzimaju depozite šire javnosti. Osnivaju ih

velike korporacije, banke, osiguravajude kude i dr. Banke ih osnivaju da bi ušle u

nebankovne poslove koje nemaju ovlaštenja obavljati. Fin. institucije ih osnivaju da bi

stanovništvu i poduzedima osigurali kratkoročne i srednjoročne kredite, a sredstva

pribavljaju emisijama dugoročnih vrijednosnica i uzimanjem kredita od banaka.

Korporacije osnivaju fin. kompanije da bi ušle u fin. poslove kreditiranjem kupaca i tako

ih potičudi na kupovinu njihovih proizvoda, financiranjem svoje proizvodnje ili zaradom

na obavljanju fin. transakcija. Fin. kompanije odvojene su od poslovanja korp. koja ih

osniva ali ostvaruju njene interese.

Razlikujemo potrošačke fin. kompanije koje izravno odobravaju kredite potrošačima za

kupnju robe, prodajne koje kupce financiraju otkupom kreditnih ugovora od dealera, i

poslovne koje financiraju posebne potrebe poduzeda. Najveda fin. kompanija je GMAC

(General Motors Acceptance Corp.) i bavi se prodajom automobila, kamiona, kreditnim

karticama, hipotekarnim kreditima i skoro svim fin. poslovima.

www.referada.hr

www.referada.hr

30. FONDOVI ZAJEDNIČKOG INVESTIRANJA - INVESTICIJSKI FONDOVI

To su institucionalni investitori registrirani kao tvrtke koji prikupljaju novč. sredstva

individualnih investitora (graĎanstva) i poduzeda i ulaţu ih u dugoročne (rjeĎe

kratkoročne) fin. instrumente. Članovi ulaganjem stječu udjele u fondu i na osnovi njih

dobivaju udjelne certifikate, ali nemaju pravo na upravljanje ved je to isključivo pravo

osnivača fonda. Individualnom investitoru smanjuju mogudnost rizika, smanjuju troškove

jer rade na veliko, osiguravaju likvidnost, omogudavaju por. olakšice... Za svoje usluge

napladuju godišnju članarinu i pristupninu, u čemu se i očituje interes njihova poslovanja.

TakoĎer je u mogudnosti depozite vezivati kod sebe i u fond ukomponirati vrijednosnice

u vlastitom vlasništvu. Inv. fondovi organiziraju se ispravom o povjerbi. Skup imovine

kod sebe drţi skrbnik fonda koji kontrolira aktivu, vodi računovodstvo i sl., a

administraciju, oglašavanje, kreiranje fonda i politiku investiranja odreĎuje upravljač

fonda. Razlikujemo otvorene i zatvorene fondove. Skrbnik fonda (povjerbena kuda)

najčešde je banka ili osiguravatelj. Vrste investicijskih fondova su: 1) unit trust

otvoreni fond, 2) investment trust zatvoreni fond, 3) mutual fund (uzajamni fond)

najčešde otvoreni fond, 4) zajednički fondovi novčanog trţišta (MMMF – money market

mutual funds) otvoreni fond i 5) REIT (real estate investment trust) zatvoreni fond.

31. OTVORENI I ZATVORENI INVESTICIJSKI FONDOVI

Investicijski fondovi organiziraju se ispravom o povjerbi. Skup imovine kod sebe drţi

skrbnik fonda koji kontrolira aktivu, vodi računovodstvo i sl., a administraciju,

oglašavanje, kreiranje fonda i politiku investiranja odreĎuje upravljač fonda.

Otvoreni fondovi (open end) imaju promjenjivi broj udjela koji se povedavaju ulaganjem

novca u fond ili smanjuju reotkupom na zahtjev člana. Time se istovremeno povedava ili

smanjuje veličina fonda ovisno o potraţnji. Emitirajudi dodatne udjele fond prikuplja

sredstva kojima kupuje vrijednosnice i dodaje ih postojedem skupu. Ograničenja u broju

udjela ne postoje.

Kod zatvorenog fonda (closed end) broj udjela je fiksan i fond ih ne reotkupljuje ved ih se

prodaje na burzi ili organizatoru fonda. Točno se odreĎuju vrijednosnice i prodajni udjeli.

Vrijednost udjela i investicijskog fonda kalkulira se dnevno kao neto vrijednost fonda

(NAV; Net-Asset

Value) koja predstavlja ukupnu vrijednost svih vrijednosnica u fondu pomnoţenih s njihovom dnevnom trţišnom cijenom i uvedana za vrijednost ostale aktive. Udjele prodaju osnivači fonda izravno ili preko mreţe fin. institucija, a za njih postoji i sekundarno trţište. Interes investitora moţe biti u kapitalnom dobitku (porast cijene udjela) i u dividendi.

32. DRŢAVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE

Glavna zadada tih institucija je financiranje dijelova nacionalne ekonomije od posebne

drţavne vaţnosti, a nisu u dovoljnoj mjeri financirane iz proračuna ili kredita (izvoz,

poljoprivreda, stipendiranje studenata, stanogradnja). Nastojanje drţave je uključiti

privatni kapital sa fin. trţišta putem ovih institucija da bi se ostvarili značajni javni ciljevi.

Fin. institucije s potporom drţ. (GSE; Government Sponsored Enterprises) privatne su

institucije koje ostvaruju javne funkcije. Osnovna im je svrha stvarati sekundarna trţišta

www.referada.hr

za plasmane posebne namjene. Ovlaštene su odobravati kredite krajnjem korisniku,

otkupljivati odobrene kredite od banaka i štedionica i jamčiti za zaduţnice što ih izdaju

same komercijalne institucije. Posluju profitabilno što drţavnom proračunu bitno

pomaţe. Drţava ih potpomaţe tako što pozajmljuje fin. potpore iz proračuna, daje

posebno povoljan status zaduţnica sponzoriranih institucija i pogodnosti glede propisane

veličine i odnosa kapitala i plasmana...

Izvozne fin. institucije su drţ. institucije koje obično obavljaju osiguranje izvoznih poslova,

ali postoje i neke posebne (HERMES). Izvori sredstava su im drţ. proračun, sredstva sred.

banke, drţ. fondovi, sredstva pribavljena na fin. trţištu...

33. KONKURENCIJA BANAKA I NEBANKOVNIH FIN. INSTITUCIJA

U klasičnom fin. sustavu banke i depozitno kreditni kompleks su dominirali, a

konkurencija se odvijala unutar grupe istovrsnih banaka ili na odreĎenom dijelu trţišta.

Specijalizirale su se za točno odreĎene poslove. Pojava novih konkurenata (institucije

osiguranja, mirovinski i inv. fondovi i dr.) na fin. trţištu i njihov sve vedi značaj u

bankovnim aktivnostima dovodi do despecijalizacije banaka i njihovog preoblikovanja u

fin. institucije potpune usluge. Time prestaje njihov monopol na fin. trţištu. Banke

postaju univerzalne i polifunkcionalne, kao posljedica ţelje da u potpunosti zadovolje

potrebe trţišta. Do smanjenja uloge banaka dovela je stroga regulacija čime su bile

dovedene u nepovoljniji poloţaj od ostalih fin. institucija, što je na kraju uzrokovalo sve

niţu profitabilnost i neisplativost za njihove vlasnike. Mirovinski fondovi koji posluju na

principu kapitalizacije i osiguravajude institucije potiskuju banke u drugi plan, a primjetna

je i konkurencija investicijskih fondova. Ti su efekti prvenstveno rezultati mekše

regulacije nebankovnih konkurenata koji mogu bolje iskoristiti promjene na trţištu. Takva

kretanja dovela su do kriza banaka i bank. sustava u odreĎenim zemljama, meĎutim,

opstanak banke mogu zahvaliti osnivanjem ili preuzimanjem najuspješnijih fin. institucija

i njima pripadajudih poslova. TakoĎer se proširila primjena računalne tehnologije, novih

fin. tehnika, integracija banaka, poboljšanje kvalitete bilance banaka, sniţenje troškova

poslovanja, osposobljavanje kadrova...

34. FINANCIJSKA TRŢIŠTA - ULOGA I FUNKCIJA

Fin. trţišta opdenito predstavljaju ukupni fin. sustav, a svakodnevno taj pojam rabimo za

trţišta vrijednosnica. Sastoje se od osoba, fin. instrumenata, tehnika i tokova koji u

ureĎenim sustavima poslovanja omogudavaju razmjenu novč. viškova i manjkova i

odreĎuju cijene po kojima se ta razmjena obavlja. Na razvijenim trţištima susrede se

mnoštvo fin. oblika, dok se u nerazvijenim sustavima susredu banke, depoziti i krediti kao

dominantni oblici.

Fin. trţišta dijele se na trţišta vlasničkih udjela (kapitala, equity trţišta) na kojima se trguje

dionicama, i na kreditna debit trţišta na kojima se trguje zaduţnicama i kreditima.

Najčešda podjela fin. trţišta je na trţište novca i kratkoročnih vrijednosnica, devizno

trţište i trţište kapitala. Razvijeno fin. trţište omogudava: disperziju rizika, stalno

mijenjanje oblika imovine i vrednovanje svakog sudionika trţišta, prilagoĎavanje ročnosti

plasmana i izvora, brisanje granica izmeĎu likvidnih i nelikvidnih sredstava,

dezinvestiranje... Na razvijenim fin. trţištima sve više sudjeluju poduzeda, drţava i

stanovništvo, što je i primjereno demokratskim društvima.

www.referada.hr

35. ŠTEDIŠE, INVESTITORI, INSTITUCIONALNI I INDIVIDUALNI INVESTITORI

Razlikujemo štednju graĎana i nac. štednju (skup osobne, poduzetničke i drţavne

štednje). GraĎani svoju štednju koju predstavlja nepotrošeni dohodak ulaţu u banke,

štedionice i ostale fin. institucije u obliku depozita; ročnih ili po viĎenju. Štediše za

povjerbu svog novca kod tih institucija očekuju prihod u obliku kamata. Investitori ulaţu

u vrijednosnice od kojih očekuju budude prihode u obliku dividende, kamate, diskonta...

Dijelimo ih na individualne, a to su pojedinci i kudanstva, i institucionalne (inv. fondovi,

banke, mir. fondovi, sindikalni fondovi, zaklade, institucije za osiguranje). Institucionalni

investitori u

stanju su utjecati na cijene i druge uvjete na trţištu te disperzijom smanjiti rizičnost

ulaganja, a kupci su najvedeg dijela vrijednosnica na trţištu. Zbog svoje veličine i fin.

snage i gore navedenih razloga u prednosti su nad pojedincima, pa danas zauzimaju sve

vaţniju ulogu u trgovini vrijednosnicama.

36. PRIMARNO FINANCIJSKO TRŢIŠTE

Na njemu se prodaju nove emisije vrijednosnica putem kojih se prikupljaju nova novč.

sredstva i time povedava kapital izdavatelja ako se radi o dionicama, a uzajmljuju

dugoročna novč. sredstva ako je riječ o obveznicama. Na primarnom fin. trţištu prodaja

vrijednosnica vrši se samo jedanput. Pomod pri emisiji vrijednosnica moţe se nadi kod

investicijskih banaka ili poslovnih banaka preko njihovih poslovnih departmana. Pomod

se očituje u analizi trţišta, prijedlogu vrste i osobine vrijednosnice koje bi trebalo

emitirati, registracija emisije, raspisivanje poziva na upis, prodaja vrijednosnica, ili čak i

same otkupe cijelu emisiju pa je prodaju kao veleprodavači te tako preuzimaju rizik. Pri

sudjelovanju na primarnom trţištu vrlo je vaţno imati informacije o bonitetu emitenta,

koji predstavlja njegovu vrijednost, kreditnu i poslovnu sposobnost i pouzdanost. Pri

odreĎivanju boniteta rangiraju se emitenti ocjenjujudi ih ocjenama od AAA (najmanji

rizik) do C ili D (najrizičnije). Te ocjene mogu imati i brojčanu oznaku. Rizične

vrijednosnice mogu donijeti vede prihode, ali to za sobom povlači i visok stupanj rizika

koji se preuzima.

TOMBSTONE - novinski oglas kojim inv. bankari javnosti najavljuju novu emisiju

vrijednosnica pri njihovoj javnoj ponudi; to je prva informacija i uput na «prospectus»

koji sadrţi detalje o emisiji i uvjetima ponude odobrene od nadleţne nac. komisije.

37. SEKUNDARNO FIN. TRŢIŠTE

Naziva se i «tržište druge ruke». Na njemu se vrši stalna kupoprodaja ved emitiranih

vrijednosnica koje su prethodno bile rasprodane na primarnom trţištu. Zove se i

transakcijsko trţište jer na njemu originalni izdatnik vrijednosnica ne pribavlja novč.

sredstva nego se mijenjaju vlasnici. Ono pruţa mogudnost investitorima da preprodajom

odrţe likvidnost i oslobaĎa novac za druge plasmane. Vrlo je vaţno i za opstanak

primarnog trţišta, jer bez njega vrijednosnice postaju tek običan komad papira koji je

neupotrebljiv do roka dospijeda.

Ono je pravno i organizacijski ureĎeno zbog zaštite sudionika. Transakcije na sek. trţištu

se odvijaju u bankama, na burzama, na OTC trţištima i «iz ruke u ruku».

www.referada.hr

38. BURZA VRIJEDNOSNICA

To je organizirano i centralizirano mjesto trgovanja dionicama i obveznicama na kojem

članovi (brokeri i dealeri) trguju u skladu s određenim pravilima, čija je zadada osigurati

trgovinu i infrastrukturu uvrštenim vrijednosnicama iako se prema posebnim pravilima

moţe trgovati i sa neuvrštenima. Ona ostvaruje najvedi promet na sekundarnom trţištu.

Članovi burze mogu imati jedno ili više upladenih mjesta (seat). Da bi se vrijednosnice

mogle uvrstiti na burzu one moraju zadovoljiti odreĎene uvjete i emitent je duţan

predočiti odreĎene dokaze o tome. Na burzi se trguje velikim brojem vrijednosnica, ali se

zato odlikuju vrhunskom kvalitetom.

Uvjeti za prodaju dionica na burzi: iznos god. dobiti, broj dioničara, broj krupnih

dioničara, neto-aktiva, minimalna trţ. vrijednost.

NYSE je osnovana 1782. i ona je najveda; na njoj kotira oko 3558 vrijednosnica od 2745

tvrtki. Trguje se dionicama i preferencijalnim d., izvedenicama, varantima itd. Druga

burza u SAD je AMEX.

39. OTC FINANCIJSKO TRŢIŠTE

Uz burze vrijednosnica predstavlja vrlo vaţan oblik sekundarnog trţišta. Ponekad se

naziva i tercijarnim trţištem. Na njemu se vrši trgovina dionicama i obveznicama malih

tvrtki koje najčešde nisu uvrštene na burzi. Trgovci su prvenstveno dealeri, a trguje se

putem umreţenih računala. Princip rada je slijededi: na ekranima računala se

kontinuirano ispisuju kupovne i ponudbene cijene na temelju kojih trgovac na zahtjev

komitenta telefonski obavlja kupoprodaju, a ne dolazi do fizičkog susreta sudionika.

To je, zapravo, sustav automatskih kotacija na mreţi meĎusobno spojenih računala.

Organiziralo ga je NASD (nac. udruţenje dilera vrijednosnica) uvodedi 71 sustav

automatskih kotacija NASDAQ. Drugi primjeri OTC-a su trţište drţ. obveznica vlade SAD,

devizna trţišta, a kod nas Varaţdinsko kompjuterizirano trţ. vrijednosnica.

40. NOVČANO TRŢIŠTE; SUDIONICI, INSTRUMENTI, GOSP. FUNKCIJE

Na njemu se trguje novcem, a rok dospijeda instrumenata je do godinu dana. Funkcija

mu je svakodnevno opskrbljivanje banaka novcem kao transakcijskim sredstvom, da bi

one odrţavale likvidnost za tekuda pladanja svojih komitenata. Dijeli se na trţ. novca i trţ.

kratkoročnih vrijednosnica. Na trţ. novca trguje se likvidnim rezervama banaka dok se na

trţ. kratkoročnih vrijednosnica trguje kratkoročnim duţničkim vrijednosnicama s rokom

do jedne godine. Likvidne rezerve pozajmljuju banke i štedne institucije meĎusobno ili

kod sred. banke (ona ne mora biti nuţno sudionik ovog trţišta) na kratke rokove, a

sudionici mogu biti i nebankovne institucije koje uglavnom pozajmljuju od banaka. Novč.

trţištem se postiţe prilagodba likvidnosti sudionika trţišta i ukamadivanje kratkoročnih

viškova novca kojim se smanjuje oportunitetni trošak drţanja novca. Ono nema formalnu

institucionalnu strukturu. Nepersonalno je, veleprodajno i kompetitivno. Sastoji se od

različitih specijalista i trţišta.

Instrumenti novč. trţišta su blag. zapisi ministarstva financija, kratkoročne zaduţnice

drţavnih agencija, središnje banke i banaka, komercijalni zapisi, sporazumi o reotkupu,

utrţivi certifikati o depozitu i bankovni akcepti. Svi oni imaju minimalni rizik nepladanja i

visokog su stupnja utrţivosti. Imaju kratke rokove dospijeda. Obično predstavljaju obvezu

drţave, a potraţivanja centralnih banaka, poduzeda i tvrtki za trgovinu vrijednosnicama.

www.referada.hr

Trţište kratkoročnih vrijednosnica (money market paper) naziva se i diskontno trţište

vrijednosnica s rokom dospijeda do jedne godine.

41. INSTRUMENTI NOVČANOG TRŢIŠTA

Instrumenti novč. trţišta su blag. zapisi ministarstva financija, kratkoročne zaduţnice

drţavnih agencija, središnje banke i banaka, komercijalni zapisi, sporazumi o reotkupu,

utrţivi certifikati o depozitu i bankovni akcepti. Svi oni imaju minimalni rizik nepladanja i

visokog su stupnja utrţivosti. Imaju kratke rokove dospijeda. Obično predstavljaju obvezu

drţave, a potraţivanja centralnih banaka, poduzeda i tvrtki za trgovinu vrijednosnicama.

42. TRŢIŠTE KAPITALA: FUNKCIJE, SUDIONICI, INSTRUMENTI

Podrazumijeva i primarno i sek. trţište što uključuje burze i OTC trţišta. To je skup

institucija, fin. instrumenata i mehanizama putem kojih se dugoročno slobodna štednja

prenosi od suficitarnih deficitarnim jedinicama koje ih koriste za ulaganje u razvoj

(oprema i fiksni fondovi). Uloţeni kapital vrada se uvedan za ustupljena tuĎa sredstva.

Instrumenti koji se susredu na ovom trţištu imaju rok dospijeda preko jedne godine. To

su obveznice drţave, lokalnih vlasti i korporacija, te korporacijske dionice, hipotekarne

obveznice i note i dugoročni bankovni krediti. Sudionici tog trţišta su poduzeda,

korporacije, kudanstva, investicijske banke, brokersko-dealerske institucije, kreditne

ustanove te regulatorne i nadzorne ustanove.

43. HIPOTEKARNI KREDIT

To je najstariji oblik kredita. Predstavlja dugoročni kredit kojeg banke, štedionice i

specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju graĎanima i poduzedima. Vradanje

kredita osigurava se nekretninama poput stambenih i poslovnih prostora, zemljišta i dr.

(iznimno avioni ili brodovi) na temelju intabulacije putem koje se traţbina na duţnikovoj

nekretnini uknjiţuje u sudskoj gruntovnici. Krediti se odobravaju u iznosima manjim od

procijenjene vrijednosti nekretnine (50-80%), ali se omogudava dizati više hipoteka na

jednu nekretninu ako je pravno utvrĎen redoslijed kreditora. Rok vradanja kredita je 10 –

20 godina, iznimno 30. U svijetu je njihova primjena vrlo raširena, iako kod nas to još

uvijek nije slučaj zbog nekih pravnih nedorečenosti.

44. HIPOTEKARNO TRŢIŠTE I SEKURITIZACIJA HIPOTEKARNIH POTRAŢIVANJA

Hipotekarno trţišta spada pod tržište kapitala i vrlo je bitan njegov element. Na njemu se

radi s hipotekarnim kreditima. Oni predstavljaju izrazito dugoročnu vrstu kredita kojeg

banke, štedionice i specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju graĎanima i

poduzedima. Vradanje se osigurava nekretninama poput stambenih i poslovnih prostora,

zemljišta i dr. (iznimno avioni ili brodovi) na temelju intabulacije putem koje se traţbina

na duţnikovoj nekretnini uknjiţuje u sudskoj gruntovnici. Krediti se odobravaju u

iznosima manjim od procijenjene vrijednosti nekretnine, ali se omogudava dizati više

hipoteka na jednu nekretninu ako je pravno utvrĎen redosljed kreditora. U svijetu je

njihova primjena vrlo raširena, iako kod nas to još nije slučaj. Zbog visokih iznosa kredita i

www.referada.hr

dugih rokova dospijeda kredita koji tim osobinama imobiliziraju aktivu kreditora, njima se

trguje na sekundarnom trţištu hipoteka čijem razvoju pomaţe i drţava. Na osnovi

odobrenih kredita i bududih priljeva hipotekarne institucije emitiraju dugoročne

obveznice i note ili udjelne certifikate koje zatim rasprodaju. Takve hipotekarne

obveznice apsorbiraju sve vede iznose kapitala na trţištu; nazivaju se MBB (mortgage

backed bonds), a pojavljuju se u obliku: 1) MPT (mortgage pass-through), 2) MPTB

(mortgage pay-through bonds), 3) udjelni certifikati i 4) privatni certifikati, izdani na

osnovi standardne hipoteke. MeĎutim kupac zaduţnice ne postaje vlasnikom hipoteke

ved se kamata i glavnice ispladuju otplatama kredita. Sustav je ustrojen tako da krajnji

korisnik kredita i ne zna za postupke sekuritizacije ved od odobravanja kredita posluje

samo sa svojim kreditorom.

U SAD više od polovice hipotekarnih kredita je sekuritirano tj. na osnovi hipoteka izdane

su zaduţnice. To je rezultat drţavne potpore i nadzora i osiguranja hipotekarnih kredita,

te precizna pravna regulacija zbog čega su te zaduţnice nerizične. Kupci obveznica

najčešde su institucionalni investitori.

45. DEVIZNO TRŢIŠTE

Na deviznom trţištu se prema utvrĎenim pravilima trguje stranim valutama, tj. devizama,

i to u uvjetima potpune konkurencije. Ne postoji u obliku institucije, ved je sastavljeno od

svjetske mreţe sudionika povezanih suvremenim komunikacijskim sredstvima. Putem

njega sudionici se opskrbljuju devizama za pladanje uvoza. Trguje se uglavnom

konvertibilnim devizama. Razmjena se obavlja na specijaliziranim deviznim burzama i u

sustavu meĎusobno povezanih banaka (to čini 24 satno svjetsko dev. trţište). Devizni

tečaj predstavlja cijenu strane valute izraţenu u domadoj valuti, a oblikuje se na temelju

ponude i potraţnje za devizama. Trguje se, dakle, konvertibilnim devizama, a cijene tih

deviza notiraju direktno.

MeĎu najvaţnijim sudionicima dev. trţišta moţemo nabrojati brokere i dealere

specijalizirane za trgovinu devizama, multinacionalne koorporacije, velike komercijalne

banke, centralne banke, dok poduzeda i manje banke ne sudjeluju izravno. Brokeri

obavljaju najvedi dio prometa na deviznom trţištu.

Razlikujemo dvije vrste cijena; zahtijevane (offered, asked) i ponuĎene, a njihovu razliku

nazivamo marţom (spread). TakoĎer razlikujemo dvije vrste trţišta: spot trţište

(promptno) na kojem se trguje po dnevnim cijenama i izvršenjem transakcije u roku do

dva dana i terminsko trţište (forward) na kojem se transakcije vrše u rokovima preko dva

dana koji se realiziraju unutar dogovorenih rokova (30, 90, 180 dana). U RH dev. trţište

čine odnosi trgovine devizama meĎu ovlaštenim bankama, ovlaštenim bankama i

HNBom, ovlaštenim bankama i drugim osobama te Min. financija i HNBom. Devizna

burza u RH još ne postoji iako je njena mogudnost zakonom predviĎena.

Svjetski fin. centri su najvaţnija središta trgovanja devizama (NY, London, Zurich,

Frankfurt, Singapour, Tokyo).

Nova dev. trţišta su povezana s pokrivanjem (covering), zaštitom (hedging) i

eliminiranjem (swaping) deviznih rizika.

www.referada.hr

46. SUVREMENE POJAVE U FINANCIJAMA I UZROCI PROMJENA

Promjene u fin. nastale su razvojem svjetske ekonomije i pojavom računalne tehnologije,

a mogu se uočiti na tehnikama i tehnologijama financiranja, fin. instrumentima, pojavi

novih institucija, regulaciji... Opdi uzroci promjena su: naftna kriza 70 , smanjenje

inflacije 80 , porast vjere u snagu fin. trţišta i u vrijednosnice, rast štednje kao posljedice

stabilnog razdoblja i rasta, nova fin. trţišta i instrumenti, dostupnost jeftinih računala kao

posljedica razvoja tehnologije.

47. DISINTERMEDIJACIJA

To je pojava selidbe novč. sredstava s indirektnog na direktno i neposredovano trţište

čime se zaobilazi posrednička uloga fin. institucija, a krajnji zajmodavci posluju izravno.

Novčani fondovi sele se od fin. posrednika s ograničenim kam. stopama onima koji ih

nemaju. Javlja se 80 godina izazvana duţničkom krizom, a posljednjih godina slabi zbog

ukidanja kamatnih ograničenja. Njeni uzroci su npr. činjenica da velike tvrtke imaju bolji

bonitet od fin. posrednika, pa se potraţivanja prema njima lako prihvadaju, čime se

omogudilo izravno i jeftinije zaduţivanje na fin. trţištima od bankovnih kredita. TakoĎer

su je uzrokovala ograničenja kam. stopa koje dep. institucije smiju obračunavati na

depozite primljene od javnosti zbog kojih deponenti sele svoja u vrijednosnice za koje ne

vrijede ograničenja jer se kam. stope formiraju trţišno. U zadnje vrijeme je taj proces

oslabio jer su ukinuta kam. ograničenja. U najrazvijenijim drţ. 70-85% ekst. financiranja

odvija se preko fin. posrednika.

48. INTERNACIONALIZACIJA FINANCIJA

Nakon 70 godina dolazi do naglog rasta meĎunarodnog financiranja. Uz razvoj svjetske

trgovine i tehnologije javljaju se potrebe fin. i izgradnje mehanizama meĎunarodnih

pladanja. Liberaliziraju se propisi i omogudava sloboda kolanja meĎunarodnog novca i

kapitala. Banke i multinac. kompanije šire mreţu poslovnih jedinica, a depozite i dev.

rezerve rasporeĎuju u više zemalja zbog rizika. Ostvaruju i visoke profite zbog jeftinijih

izvora sredstava, nepodlijeganja depozita oporezivanju, manje devizne konrole i

neregulacije kam. stopa. Stvaraju se i zaštitni mehanizmi od rizika likvidnosti, promjena

kam. stopa i tečajnih razlika. Dionice i obveznice kotiraju na više burzi u inozemstvu,

kam. i dividende se ispladuju u više valuta i u više zemalja za istu vrijednost,

instrumentima drţ. duga trguje se na svim vaţnijim trţištima, a u bilancama banaka

sudjeluju i strane osobe. Internacionaliziraju se nac. trţišta, a segmente svjetskog trţišta

čine i eurotrţišta, dev. trţišta, trţišta drţ. duga i offshore trţišta.

Offshore fin. centri su novi fin. centri na otocima Europe i ugl. sjeverne Amerike, bez

ikakve fin. infrastrukture, u kojima multinac. kompanije i banke otvaraju podruţnice radi

obavljanja dijela njihova fin. poslovanja i obavljanja posebnih fin. transakcija. Najčešde su

to tek poštanski pretinci i nisu strogo zakonski regulirani (niski porezi, nema ograničenja

kam. stopa niti obveze izdvajanja rezervi). Ponekad se taj pojam veţe uz pranje prljavog

novca. U novije vrijeme pod tim terminom podrazumijevamo sve fin. centre u kojima

nerezidenti ne podlijeţu domadim propisima, a mogu obavljati fin. transakcije. Danas se

off. centrima smatraju i posebne zone IBF-a (international banking facilities) NY,

London, Tokyo, Hong Kong, Singapour, Luxembourg.

www.referada.hr

www.referada.hr

49. SEKURITIZACIJA

To je praksa kreiranja utrţivih fin. potraţivanja (zaduţnica) na temelju nekih oblika aktive

tj. predstavlja pojavu pozajmljivanja sredstava primjenom vrijednosnica kao kreditnih

instrumenata. Javlja se kao meĎunarodna pojava. Njome se kreiraju zaduţnice na

temelju nekih oblika aktive čime se oni preobraţavaju u nove odnose zaduţivanja, tj.

dolazi do financiranja na osnovi aktive (asset-back financing), a vrijednosnice su

osigurane aktivom (asset-back securities). Sama bit sekuritizacije je u tome da se

stvaraju zaduţenja pomodu utrţivih vrijednosnica emitiranih na temelju neutrţivih

dijelova aktive. Nelikvidna ili zaleĎena potraţivanja (dijelovi aktive) pretvaraju se u

utrţive instrumente duga. Tehniku su razvile velike kompanije i fin. organizacije radi

izbacivanja nepovoljnih i rizičnih karakteristika potraţivanja iz bilance. Time popravljaju

likviditet institucije i istovremeno ostvaruju zaradu od naknada. Na temelju

novoemitiranih zaduţnica obedavaju se priljevi po otplati prvobitnog potraţivanja i

kamati koju ona donosi. Skup potraţivanja koji se izdvaja kao posebna imovina povjerava

se tredoj osobi koja za svoje usluge uzima proviziju. Ta potraţivanja postaju obveza koja

de dospijedem vrijednosnica biti ispunjena. Sekuritizacija se javlja u SAD u hipotekarnom

stambenom kreditiranju, a kasnije se širi i na sekuritizaciju automobilskih zajmova, svih

oblika kredita, potraţivanja po leasingu i kreditnim karticama, bankovnim akceptima...

50. REGULACIJA, DEREGULACIJA, REREGULACIJA U FINANCIJAMA Svrha regulacije je stvoriti

povjerenje u bankovni sustav, osigurati konkurenciju i spriječiti monopole, spriječiti

banke da ulaze u prevelike rizike... Regulacija polazi od shvadanja da je banka javno

dobro, a putem fin. sustava drţava ostvaruje političke i gospodarske ciljeve, pa je bitno

osigurati da ne doĎe do njegovog raspada. Za to je razdoblje karakterističan Zakon o

bankama iz 1933. poznat kao Glass-Steagallov zakon, kojim se uvodi osiguranje depozita i

ograničenja kam. stopa i zabrana pladanja kamata na depozite po viĎenju, odvajanje

komercijalnog od investicijskog bankarstva, te povjeravanje kontrole FOMC-u (odbor za

otvoreno trţište). TakoĎer je komercijalnim bankama zabranjena distribucija novih

emisija vrijednosnica osim drţavnih i posjedovanje podruţnica uključenih u poslovanje s

vrijednosnicama, te im je ograničena trgovina vrijednosnica za tuĎi račun. Time se suţava

aktivnost banaka, ali i postavljaju temelji za razvoj trţišta vrijednosnica.

Od 80 godina počinje proces deregulacije koji se sastoji u ukidanju brojnih ograničenja

koja su odreĎivala osnivanje i poslovanje fin. institucija. Javlja se u najrazvijenijim

sustavima i odnosi se uglavnom na banke i štedionice. Najizraţeniji je u SAD (DIDMCA-

Depositors Institutions Deregulation and Monetary Control). Polazi se od razmišljanja da

drţava moţe više pomodi nac. gospodarstvu kroz stabilan i transparentan fin. sustav,

nego sputavajudi njegove aktivnosti. Nova pravila teţište stavljaju na preventivne i

zaštitne mehanizme i prudencijalnu kontrolu, te zaštitu investitora i malog štediše.

Novim pravilima banke se obvezuju primjenjivati pravila o adekvatnosti kapitala,

angaţirati vanjske revizore, obavještavati javnost, osiguravati depozite, odrţavati

likvidnost, angaţirati kvalitetnu upravu, a sve to sa svrhom prevencije rizičnog poslovanja

banaka.

www.referada.hr

51. TEHNOLOŠKA REVOLUCIJA U FINANCIJAMA, UTJECAJ ELEKTRONIKE

70 godina dolazi do tehnološke revolucije u financijama i bankarstvu, i danas još traje.

Primjetna je i u hrvatskom bankarstvu. Očituje se u jeftinijim i novim fin. proizvodima,

uslugama i procesima i pojavljivanju banaka u gotovo svim fin. poslovima, ali i potpunom

restrukturiranju fin. sustava koje je izazvalo velike troškove ulaganja, promijenilo kanale

distribucije usluga i izazvalo druge promjene. Postupci i informiranje su se automatizirali i

uvelike utjecali na financije. Računalna tehnologija snizila je značajno troškove

poslovanja potem povedane produktivnosti, softverskih paketa bankovnih usluga,

automatizacije bankovnih poslova i informiranja. TakoĎer je bankama omogudeno

poslovanje s milijunima graĎana (retail-maloprodajno bankarstvo) čime su oni danas

postali jedan od vaţnijih segmenata trţišta. Gube se fizičke granice izmeĎu lokalnih i

meĎunarodnih banaka i njihove meĎusobne razlike. Mijenjaju se pojavni oblici novca, pa

susredemo elektronički i plastični novac, vrijednosnice su se dematerijalizirale i pretvorile

u elektronički zapis... Javljaju se i novi oblici poslovanja meĎu kojima su: elektronski

prijenos novca (EFT) koji se odvija putem bankomata, POS (point of sale) terminali koji

omogudavaju trgovinu kreditnim karticama, telebanking putem kojeg je mogude

obavljanje bankovnih poslova iz kude ili ureda posebnim terminalima, drive in bankarstvo

koje omogudava obavljanje bankovnih poslova 24 sata na dan iz automobila. U

meĎunarodnim pladenjima koristi se SWIFT tj. sustav meĎunarodnih meĎubankovnih

fin. telekomunikacija. MeĎutim, javljaju se i odreĎeni problemi kao što su visoki početni

troškovi, zaštita podataka od kriminalnih radnji, neosposobljenost starog kadra za nove

tehnologije...

52. FINANCIJSKE INOVACIJE (ILI NOVI PROIZVODI)

Javljaju se kao posljedica povedane kompetitivnosti na fin. trţištima, regulacije, napretka

tehnologije, poreznih propisa, promjenjive inflacije i kam. stopa. TakoĎer, jeftinije su fin.

usluge zbog niţih marţi posredovanja. Pojavljuju se kao novi procesi ili kao novi proizvodi

(junk bonds, zero-kupon obveznice, debt-equity, štednotransakcijski računi i swap). Od

novih procesa moţemo navesti POS terminale, ATM, drive in bankarstvo, automatski

kliring, SWIFT...

53. SUSTAV OSIGURANJA DEPOZITA

On polazi od pretpostavke da štediša nije u stanju procijeniti bonitet banke ili štedionice,

čime se izlaţe rizičnim ulaganjima. Zakonom o bankama iz 1933. u SAD uveden je sustav

obaveznog osiguranja depozita kod posebnih drţ. agencija. U SAD je tim zakonom

smanjeno propadanje banaka, jer je osnovana FDIC kao organizacija za osiguranje

depozita. Svaka banka ili štedionica duţna je kod FDIC osigurati sve depozite do $100

000, a u slučaju propasti FDIC ispladuje štedišama svaki iznos do $100 000. Depoziti koji

se drţe kod brokera osigurani su kod Korporacije za zaštitu kupaca vrijednosnica. Smatra

se da drţava ne smije besplatno jamčiti štednju kod privatnih banaka jer time potiče

nesigurne plasmane sredstava i zato je sustav osiguranja depozita efektniji. U Europi

sustav osiguranja dep. reguliran je 1986., a od 1995. obavezno je osiguranje oročenih

depozita i depozita na tekudim računima do 20 000 Eura. U Hrvatskoj je uveden 1993.

godine.

www.referada.hr

54. DRŢAVNI VRIJEDNOSNI PAPIRI I NJIHOVO TRŢIŠTE

One su osnova svakog razvijenog fin. sustava i temelj strukture fin. imovine investitora.

Predstavljaju izravnu obvezu drţave. Vrlo su likvidne jer se prodaju na sekundarnom

trţištu preko brokera i dealera. NuĎenje i nadmetanja za kupnju drţ. vrijednosnica teku

kontinuirano prema utvrĎenom rasporedu koji je poznat investitorima.

Drţ. vrijednosne papire izdaje Ministarstvo fin. i ima ih tri vrste. Blagajnički zapisi su

kratkoročne zaduţnice s rokom do jedne godine, a prodaju se s diskontom od nominalne

vrijednosti koji ustvari predstavlja kamatu. Note su srednjoročne (dospijede od 1 do 10

godina), a obveznice dugoročne (dospijede preko 10 godina) zaduţnice koje nose

polugodišnju kamatu. Prinosi po drţ. vrijednosnicama su oporezovani. Njihove kam.

stope, prinosi i cijene indikator su i referentne stope novč. trţišta i trţišta kapitala.

Evidencije o vlasnicima vode se kao elektronički zapisi kod Ministarstva fin., saveznih

rezervi banke ili fin. institucije (ovisi tko ih prodaje).

55. ULOGA DRŢAVE NA FINANCIJSKOM TRŢIŠTU

Drţ. je najvaţniji regulator fin. sustava koji svojim zakonima odreĎuje okvir unutar kojeg

se odvijaju fin. transakcije na trţištu. Djelovanje sustava nadzire mjerama monetarne

politike i kontrole. Osigurava regularnost na fin. trţištu i štiti investitore. Na trţištu nema

posebnih prava, ved njen uspjeh ovisi o uvjetima koje nudi investitorima. Putem javnog

duga djeluje kao izravni sudionik na fin. trţištima (najvede trţište duga je ono Vlade

SADa). Do sredstava takoĎer dolazi emisijom blag. zapisa, nota, obveznica, neutrţivih

štednih cetrifikata te izravnim pozajmljivanjem od banaka i središnje banke. Sudjeluje na

fin. trţištu i putem lokalnih organa vlasti, fin. institucija za financiranje posebnih

namjena, privatnih institucija osiguranja koje sponzorira, drţ. mirovinskih fondova...

56. HRVATSKI FIN. SUSTAV - STRUKTURA, PROBLEMI, PROMJENE Promjene u fin. sustavu

počele su nakon osamostaljenja RH. Reforme su bile usmjerene na izgradnju modernog

fin. trţišta s razvijenim spektrom fin. institucija i instrumenata. Godine 1991. formirana je

centralna banka i napravljena valutna reforma. Godine 1994. uvedena je trajna hrvatska

valuta - kuna. Liberalizirano je devizno trţište i omogudena neograničena trgovina

devizama, a tečaj kune stabiliziran. Reformiran je i sustav domadih pladanja čime se

nastojao ukinuti monopol Zavoda za platni promet prebacivanjem ovog posla u banke

(platni promet za graĎane i poduzeda) i FINAu (osnovana 2001.). To još nije ostvareno

zbog neprilagoĎenosti infrastrukture platnog prometa. Hrvatska je primljena u članstvo

MMF-a i MeĎunarodne banke za obnovu i razvoj. TakoĎer su regulirani kreditni odnosi s

inozemstvom. U Hrvatskoj dominiraju univerzalne banke, dok ostale fin. institucije još ne

postoje ili ne igraju svoju ulogu. Trebalo je i promijeniti problem da su banke kao glavnu

svoju funkciju imale distribuciju kredita uz ostale naslijeĎene probleme iz starog sistema.

To je potenciralo potrebu restrukturiranja i rereguliranja banaka. Počelo se od stvaranja

zakonske podloge, čime su stvoreni uvjeti za osnivanje novih fin. institucija. UtvrĎeno je i

institucionalno ureĎenje trţišta vrijednosnica kojim su stvoreni uvjeti za pojavu novih fin.

instrumenata. Investicijsko bankarstvo takoĎer je u razvoju, ali u nedovoljnoj mjeri.

Bankovni krediti i dalje dominiraju kao element kreditnog trţišta, a trţište

vrijednosnicama nedovoljno je razvijeno. Zagrebačka burza tek je u posljednje vrijeme

www.referada.hr

počela djelovati onako kako bi trebala. Provodi se proces privatizacije poduzeda u kojem

ona ima vaţnu ulogu. Ukratko bi mogli redi da je napredak Hrvatskog fin. sustava donekle

zadovoljavajudi, ako uzmemo u obzir ratno razdoblje i stanje kakvo je naslijeĎeno iz

prošlog sistema.

57. STANJE U BANKOVNOM SEKTORU RH

Nakon izlaska iz Jugoslavije, hrv. bankovni sektor je restrukturiran, rekapitaliziran i

privatiziran. Proces je trajao duţe i uz više troškove nego što se to u početku očekivalo.

Razdoblje tranzicije bilo je obiljeţeno bankovnim krizama, rehabilitacijom i

restrukturiranjem banaka uz visoke drţavne i privatne troškove.

Struktura bank. sektora u RH danas je u osnovi usporediva s prosječnom strukturom

kreditnih institucija u RH. U 2003. u RH djeluju 42 poslovne banke i 5 predstavništava

inozemnih banaka (22 su u vedinskom stranom vlasništvu, 21 u vedinskom domadem

privatnom vlasništvu i 2 su u vlasništvu drţave). Banke u RH su univerzalne,

nesprecijalizirane i regionalne s najvedom koncentracijom banaka u Zagrebu. Dvije

najvede hrv. banke su Zagrebačka banka i Privredna banka (obje u vlasništvu stranog

kapitala).

Najvedi problem hrv. bankarstva u proteklom razdoblju bio je visok udio imobilizirane

aktive a takoĎer se javlja i visok trošak sanacije (1990. – 1999. 45 mlrd. KN). Bilance

banaka pokazuju da se radi o klasičnim depozitno-kreditnim institucijama s nerazvijenom

strukturom bankovnih poslova.

U novije vrijeme svjedočimo oporavku bankovnog sektora što svjedoči i kretanje

standardnih računovodstvenih pokazatelja profitabilnosti ROA i ROE (1998. ROA= -

2,8%, ROE= -16,1% ---- 2002. ROA= 1,6%, ROE= 13,7%).

58. CILJEVI HRVATSKIH ZAKONA O BANKAMA

1993. donesen je Zakon o bankama i štedionicama koji je djelomično izmijenjen 1996. Cilj

mu je bio učiniti bankovni sustav kompatibilnim i usporedivim svijetu, te mu osigurati

stabilnost i poticati konkurenciju i učinkovitost. TakoĎer su mu glavni ciljevi: potpuna

privatizacija banaka, osloboĎenje banaka utjecaja politike, eliminirati utjecaj najvedih

duţnika na upravljanje bankom, prisiliti bankovni sektor da posluje prema trţišnim

kriterijima, liberalizirati osnivanje i pooštriti kontrolu poslovanja banaka, te razviti

konkurenciju meĎu njima i ostalim fin. institucijama i omoguditi ulazak inozemnog

kapitala. Godine 1998. donesen je novi Zakon o bankama koji je donio neke promjene na

stari zakon (ureĎenje banaka kao univerzalnih, polifunkcionalnih banaka po uzoru na

njemačke i austrijske banke prilagodba zakonodavstvu EU). Godine 2002. donosi se

novi zakon o bankama zbog dva temeljna razloga: 1) kriza bankovnog sustava i 2)

prilagoĎavanje zakonodavstvu EU zbog skorog priključenja.

59. OSNIVANJE, POSLOVANJE I VRSTE BANAKA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Hrvatske banke razvijene su na njemačkom konceptu univerzalne i polifunkcionalne

banke. Prema novom zakonu mogu se osnivati samo kao d.d. Mogu ih osnivati domade i

strane (pod uvjetom uzajamnosti) fizičke i pravne osobe. Licencu za osnivanje dobivaju

od HNB. Da bi mogle podnijeti zahtjev moraju priloţiti odreĎenu dokumentaciju o

Statutu banke, detaljnom opisu planiranih aktivnosti banke za slijedede dvije godine,

www.referada.hr

raspolaganju potrebnom količinom sredstava i kapitala, podatke o osnivačima i njihovom

fin. stanju, te ostalim dokazima o zadovoljavanju svih uvjeta za poslovanje. Potrebna

količina sredstava za osnivanje iznosi 20 milijuna kuna plus pladanje naknade. Zahtjev za

osnivanjem moţe biti odbijen ili ukinut, ili se moţe ograničiti poslovna samostalnost

banke od strane Savjeta HNBa. Banke su duţne poslovati po načelima likvidnosti,

rentabilnosti i sigurnosti. Banka osnivanjem ostvaruje isključivo pravo na primanje

depozita i davanje kredita, te upotrebljavanje riječi banka ili štedionica u imenu. Banke

su takoĎer ovlaštene izdavati vrijednosnice, davati jamstva ili garancije, obavljati

mjenjačke poslove, trgovati novčanim instrumentima, obavljati platni promet u zemlji i

inozemstvu, leasing i factoring te pruţati fin. informacije. Tri godine po osnivanju ne

smiju prikupljati depozite i štednje graĎana. Banke dijelimo na banke malih, srednjih i

velikih ovlaštenja, a razgraničavaju se po temeljnom kapitalu od minimalnih 20, 40 ili 60

milijuna kuna. Banke malih ovlaštenja po opsegu se tek neznatno razlikuju od ovlaštenja

štedionica.

60. TIJELA (ORGANI) BANKE

Tijela banke su glavna skupština, nadzorni odbor i uprava. Uloga nadzornog odbora je, da

razmatra izvješda o nadzoru i druga izvješda koja mu dostavi HNB, a u slučajevima

ugroţavanja stabilanosti banke sankcionira upravu te da daje suglasnost upravi na

poslovnu politiku. Član ne moţe biti osoba: 1) koja je povezana s osobama u kojima

banka ima više od 5% udjela, 2) koja je član NOa ili Uoa druge banke, fin. holdinga ili

društva za trgovanje VP, 3) čije su obveze prema banci vede od njezinih traţbina i

ulaganja u banku i 4) zaposlenici banke. Uprava se sastoji od najmanje dva člana od kojih

je jedan predsjednik. Za imenovanje predsjednika i članova uprave potrebna je

prethodna suglasnost HNBa. Zahtjev za imenovanje podnosi nadzorni odbor a suglasnost

se daje na 5 godina. Član uprave moţe biti osoba koja ima: 1) VSS i 2) 3 godine iskustva

na rukovodedim poslovima u banci ili 6 godina iskustva na usporedivim poslovima.

Najmanje jedan član mora poznavati hrvatski jezik i najmanje jedan član mora imati

prebivalište u RH moţe biti ista osoba. U upravu ne moţe biti imenovana osoba: 1)

koja je bila na rukovodedim poloţajim u banci nad kojom je otvoren stečajni postupak ili

joj je oduzeto odobrenje za rad, 2) koja je član nadzornog odbora te ili bilo koje druge

banke u RH, 3) koja je član uprave ili prokurist drugog trgovačkog društva i 4) ako je nad

imovinom te osobe otvoren stečajni postupak.

61. OGRANIČENJA PREUZIMANJA PREVELIKIH RIZIKA

Izloţenost banke prema osobi predstavlja iznos svih potraživanja prema toj osobi. Prema

osobama ne smije prijedi 25% iznosa jamstvenog kapitala, a prema dioničarima se krede

od 5 do 25%. O velikoj izloţenosti prema osobi govorimo kad prelazi 10%, a ukupna

izloţenost mora biti manja od 600% jamstvenog kapitala. Banka takoĎer ne smije

kreditirati kupnju vlastitih dionica. Minimalnom adekvatnosti kapitala banke su obavezne

usklaĎivati iznos svog jamstvenog kapitala tako da on uvijek iznosi 10% ukupne aktive.

Time se osiguravaju pokrida vjerovnika banke i onemogudava njezin nekontrolirani rast

bez pokrida. TakoĎer su bankama ograničena izlaganja prevelikim rizicima maksimalnim

ukupnim iznosom ulaganja, odnosom minimalnih likvidnih sredstava prema aktivi i pasivi,

posebnim uvjetima koji se mogu odnositi na zaduţivanje banke... Najvedi duţnici banaka

www.referada.hr

bili su njihovi dioničari, stoga se nastojalo isključiti duţnike iz upravljanja bankom. Zbog

toga veliki dioničari, članovi uprave i nadzornog odbora, te njihove obitelji mogu dobivati

kredite samo uz jednoglasnu odluku nadzornog odbora. Radi osiguranja od rizika banke

su obvezne formirati rezerve i posebne rezerve za osiguranje od potencijalnih gubitaka.

62. ŠTEDIONICE, ŠTEDNOKREDITNE ZADRUGE, STAMBENE ŠTEDIONICE

Počele su se razvijati tek nakon demokratskih promjena. Štedionice su zakonski

regulirane 1993., a štednokreditne zadruge 1998. Štedionice su ureĎene kao institucije

kapitala. Vlasnici im mogu biti i domade i strane osobe, a osnivački kapital mora biti vedi

od milijun DEM. Prikupljaju štednje graĎana u domadoj i stranoj valuti, vode tekude i ţiro

račune, poslovanje s depozitima i kreditima. Nemaju vedeg značenja na našem trţištu, a

njihovu ulogu preuzimaju banke. 2001. bilo je lincencirano 32 štedionice za rad.

Štednokreditne zadruge su neprofitne institucije koje omoguduju udruţivanje malih

štediša i njihovo uzajamno pomaganje. Svi su osnivači ravnopravni, a mora ih biti

najmanje trideset s najmanjim pojedinačnim udjelom od po 100 000 kuna. Na osnovi

primljenih štednih uloga zadrugari si pomaţu odobravajudi kredite. Štedni ulozi nisu

osigurani kod posebne agencije, ved za njih jamče zadrugari svojim udjelima. Stambene

štedionice kod nas se formiraju 1998. kao specijalizirane štednodepozitne institucije koje

prikupljaju stambenu štednju u svrhu financiranja izgradnje, kupnje ili opremanja

nekretnina. Potpomagane su od strane drţave, a osnivaju ih banke ili štedionice. Do

danas ih četiri ima odobrenje za rad u RH.

63. NEBANKOVNE FINANCIJSKE ORGANIZACIJE U RH

Investicijski fondovi nove su institucije na hrvatskom fin. trţištu, a očekuje ih uspješan

razvoj. Dijelimo ih na otvorene i zatvorene. Mogu ih osnivati samo posebna društva za

upravljanje fondovima čiji temeljni kapital mora prelaziti milijun kuna. Moraju biti ili d.d.

ili d.o.o. Nadzire ih Komisija za vrijednosne papire. Da bi se potpomoglo formiranje

investicijskih fondova drţava je omogudila dodjelu dionica bez naplate prognanicima i

izbjeglicama, invalidima domovinskog rata... Do kraja 2002. Komisija je izdala sveukupno

19 odobrenja za rad. Brokerske kude bave se trgovinom vrijednosnicama u svoje ili tuĎe

ime, upravljanjem portfeljom vrijednosnica svojih klijenata, investicijskim savjetovanjem

i bankarstvom. Vrlo su vaţne u trgovini vrijednosnicama. U RH djeluju dvije burze:

Zagrebačka i Varaţdinska. Zagrebačka burza vrijednosnica osnovana je 1991. i djeluje kao

neprofitna institucija. Do sredstava dolazi članarinama i naknadama za pruţanje svojih

usluga. Da bi se postalo članom burze potrebno je kupiti burzovno mjesto (160 000kn).

Biljeţi visoke stope rasta. Od 2002. na njoj postoje 5 sustava trgovanja – kotacija: 1)

sluţbena kotacija – kotacija I. (vrijednost izdanih dionica tvrtke mora biti min. 10 mil. € a

izdanih obveznica min. 1 mil. €; najmanje 25% vrijednosnica mora biti prodano javnom

ponudom s tim da se mogu slobodno prenositi), 2) kotacija TN (u suštini OTC trţište s

najblaţim uvjetima za uvrštenje), 3) kotacija PIF (namjenjena je dionicama privatizacijskih

investicijskih fondova), 4) kotacija kratkoročnih VP (namjenjena je VP s rokom dospijeda

kradim od jedne godine i minimalne nominalne vrijednosti od 5 mil. kn) i 5) kotacija prava

(sadrţi prava na dodjelu odreĎenih dionica/poslovnih udjela iz portfelja Hrvatskog fonda

za privatizaciju). ZSE ima 2 svoja indexa: 1) CROBEX (sluţbeni index ZSEa) i 2) CROBIS (2.

www.referada.hr

sluţbeni index ZSEa, a namijenjen je obveznicama). Varaţdinska burza osnovana je 1993.

kao trţište vrijednosnih papira a od 2002. godine djeluje kao burza. Godine 2002.

propisala je 6 svojih kotacija: 1) prva kotacija, 2) druga kotacija, 3) JDD kotacija, 4)

slobodno trţište, 5) kotacija dionica PIFova i 6) kotacija prava. VSE ima svoj jedan index

pod imenom VIN indeks (sluţbeni index). Osim ZSE i VSE treba još spomenuti i Trţište

novca Zagreb, koje je osnvano 1990. a na njemu se trguje novčanim viškovima banaka i

drugih fin. institucija i kratkoročnim VP. Osiguravateljna društva djeluju u RH kao d.d.

Ima ih 24 (13 u domadem vlasništvu, 11 u stranom) od kojih je najvede «Croatia

osiguranje» sa 2/3 udjela na tom trţištu, a Slavija Lloyd je jedino koje se bavi

reosiguranjem.

64. TRŢIŠTE VRIJEDNOSNICA U RH

Zakonski je regulirano izdavanje i trgovina vrijednosnicama javnim pozivom na upis ili

javnom ponudom za kupnju. TakoĎer je odreĎen djelokrug prava i obveza sudionika na

tom trţištu i djelovanje Komisije za vrijednosne papire RH. Komisija se sastoji od pet

članova koji su odgovorni Saboru. Svrha joj je nadzor trţišta vrijednosnica, a djeluje

samostalno i nezavisno. Emisija se obavlja javnom ponudom, a zakon je odredio i

ovlaštene osobe za poslovanje vrijednosnicama, burze, središnju depozitarnu agenciju,

zabrane i ograničenja poslova u vezi s vrijednosnicama... Izdavane su brojne dionice i

mali broj dugoročnih obveznica, ali se njima tek povremeno trgovalo. U RH kao

sekundarna trţišta vrijednosnica postoje Zagrebačka burza, Varaţdinska burza i odjeli u

bankama koje bismo uvjetno mogli nazvati burzama, ali oni su počeli oţivljavati tek

unazad tri godine, pa potpuni napredak moţemo tek očekivati. Taj razvoj započeo je

uvrštavanjem Plivinih dionica i dionica Zagrebačke banke na Zagrebačku burzu i London

Stock Exchange. TakoĎer je drţava počela izdavati vlastite blagajničke zapise i dugoročne

obveznice.

65. NUŢNOST DOGRADNJE FINANCIJSKOG SUSTAVA RH

Uz mnogobrojne promjene fin. sustava, ono i dalje ima neke osobine starog, netrţišnog

sustava. Ograničenja kreditne i emisijske aktivnosti banaka i središnje banke i danas su

uzroci nepremostivih problema i poremedaja u gospodarstvu. Financijski sustav je i danas

funkcionalno neplodan i skup i strukturno siromašan. Praktički se svodi na banke i

bankovni kredit. Poduzeda, stanovništvo i drţava nisu u dovoljnoj mjeri sudionici fin.

trţišta, neizdiferencirana je struktura imovine, sekundarno trţište, njegovo instrumenti i

sudionici nisu strukturno dovoljno razvijeni, kadrovi nisu osposobljeni za rad u

modernom fin. sustavu, banke su monopolisti trţišta, a drţava još nije u dovoljnoj mjeri

aktivni sudionik. Da bi se prevladali svi postojedi problemi nije dovoljno samo

zakonodavno regulirati sustav, ali je zbog njegove sloţenosti nuţno od toga početi. Time

bi se stvorili uvjeti za automatsko stvaranje modernog sustava.

66. DEVIZNA KONTROLA I NADZOR

HNB ima zadatak kontolirati i nadzirati poštivanje odredbi deviznog sustava – reţima. Uz

HNB obavljaju ju u sklopu Ministarstva financija i Drţavni inspektorat i Carinska uprava.

www.referada.hr

67. DEFINIRANJE BANAKA U RH

Zakon posebno ne definira banku ved se bankom smatra ona financijska institucija koja je

od HNBa dobila odobrenje za rad. UtvrĎujudi uvjete za osnivanje, poslovanje i prestanak

rada te nadzor i kontrolu banaka posebnim zakonom, zakonodavac je jasno razgraničio

banku od ostalih financijskih institucija i definirao ju cijelim zakonom. Smjernice EU ne

upotrebljavaju riječ „banka“ ved izraz „kreditna institucija“. Kreditne institucije čine: 1)

poslovne banke, 2) štedionice, 3) kooperativne banke, 4) poštanske štedne institucije i 5)

specijalizirane kreditne institucije (npr. stambene, poljoprivredne, izvozne,...). Zajedničko

im je da smiju primati depozite i ostala sredstva s obvezom vradanja od javnosti i

odobravati kredite za vlastiti račun. Kreditne se institucije od ostalih financijskih

institucija razlikuju po tome što jedine imaju privilegiju primati novčane depozite od

najšire javnosti dok je to svim ostalim financijskim institucijama zabranjeno. Po pravnom

statutu banke su u RH dionička društva.

Documents

TRŽIŠTA – PITANJA 1 - referada.hr · informacijama tj. informacijska intermedijacija, 6) ostalo (domadi i meĎunarodni platni promet, kreditna kartica, leasing, savjetovanje)