TRŽIŠTE

Kao uređeni skup odnosa razmjene, tržište uvijek podrazumijeva postojanje određenog mehanizma, na osnovu koga se povezuju kupci i prodavci.

Povezivanjem kupaca i prodavaca, povezuje se proizvodnja sa potrošnjom i time se omogućava nesmetano odvijanje društvene reprodukcije.

Ovo povezivanje odvija se u pravnoj formi zaključivanja ugovora između kupaca i prodavača.

Razmjena se uvijek odvija na nekom prostoru i u nekom vremenskom periodu.

Taj prostor može biti sasvim mali i lokalne prirode (pijace, samoposluge, prodavnice u gradovima i naseljenim mjestima), a

može imati karakter unutrašnje trgovine (nacionalni sajmovi i produktne berze) ili međunarodne razmjene (međunarodni

sajmovi i berze).

Razmjena se može odmah obavljati, a može biti i sa odloženim plaćanjem i isporukama.

Zbog toga se sva tržišta mogu podijeliti na:

a) tržišta roba i usluga,

b) tržišta faktora proizvodnje (rada, kapitala i zemljišta),

c) tržišta novca, vrijednosnih papira i drugih finansijskih instrumenata.

Tržište predstavlja mehanizam preko koga se povezuju privredni subjekti u sistemu decentralizovanog privrednog odlučivanja.

Svaki prodavac donosi za sebe odluku o vlastitoj ponudi roba i svaki kupac odlučuje, potpuno nezavisno od drugih kupaca, koliko će roba da kupi, pa svako preduzeće (kao prodavac) i svako domaćinstvo (kao kupac) predstavljaju nezavisne centre privrednog odlučivanja.

To je suština njihovog tretiranja kao nezavisnih privrednih (tržišnih) subjekata.

Osnovna tržišna funkcija može se raščlaniti na 4 konkretne tržišne funkcije:

a) informativna funkcija,

b) selektivna funkcija,

c) alokativna funkcija i

d) distributivna funkcija.

Informativna funkcija.

Tržište pruža jednu opštu informaciju o stanju ponude i tražnje za određenom robom ili uslugom.

Ta informacija je u suštini tržišna cijena.

Kretanje tržišne cijene daje uvid privrednom subjektu o opštem odnosu ponude i tražnje, upoređujući tu informaciju sa konkretnim saznanjima o vlastitim proizvodnim ili kupovnim mogućnostima.

Svaki privredni subjekt stiče dovoljno informacija za donošenje odluka o svojoj privrednoj aktivnosti.

Selektivna funkcija

Tržište vrši selekciju privrednih subjekata na taj način što motivira i nagrađuje one privredne subjekte koji su efikasniji i produktivniji, a udaljava privredne subjekte koji su neefikasni i nedovoljno produktivni.

Uspješniji prodavci imaju niže troškove proizvodnje, koji im omogućavaju veću zaradu, dok neefikasniji proizvođači ne mogu sve svoje troškove da podmire na osnovu tržišne cijene.

Oni posluju sa gubicima i prije ili kasnije, moraju da napuste ovu djelatnost.

Time se broj privrednih subjekata koji neracionalno koriste oskudne privredne resurse smanjuje, a privreda kao cjelina uspješnije posluje.

Konkurencija i rizik od bankrotiranja dodatno stimuliraju privredne subjekte i stalno kontroliraju ispravnost njihovih privrednih odluka.

Alokativna funkcija

U svakoj privredi postoji količina privrednih resursa koja može biti upotrijebljena za proizvodnju raznih kombinacija roba i usluga, kako po njihovoj vrsti tako i po proizvedenoj količini.

Ovi resursi moraju biti raspoređeni na odgovarajuće privredne aktivnosti da bi se u njima stvorili neophodni proizvodi i usluge.

Tržište omogućava ovaj razmještaj (alokaciju) pa se u onim djelatnostima, u kojima raste cijena proizvoda, javlja se mogućnost zarade ekstra dobiti, dok u drugim djelatnostima, gde opadaju cijene, postoji opasnost od formiranja gubitaka.

Kretanje cijena predstavlja pokazatelj rentabilnosti ulaganja privrednih resursa.

Vlasnici privrednih resursa reagiraju tako, što povlače svoje resurse iz djelatnosti sa lošom perspektivom poslovanja i ulažu ih u druge djelatnosti, gde su realnije mogućnosti veće zarade.

Kretanje cijena, na taj način, predstavlja indikator za prisvajanje budućih profita, a privredni subjekti motivirani vlastitim materijalnim interesom povode se za tim indikatorima, što sve dovodi do promjene razmještaja njihovih privrednih resursa.

Distributivna funkcija.

Ova funkcija izražava način na koji tržište vrši raspodjelu ukupnog društvenog dohotka na različite ekonomske subjekte.

Primarna raspodjela dohotka vrši se na tržištu posredstvom cijena , pri čemu različiti subjekti prisvajaju različite dohotke i učestvuju u raspodjeli novostvorene vrijednosti.

a) S obzirom na prostornu komponentu, tržište može biti:

lokalno,

regionalno,

nacionalno i

međunarodno – svjetsko tržište.

b) S obzirom na vrstu proizvoda, tržište se dijeli na:

tržište potrošnih dobara,

tržište proizvodnih dobara,

tržište usluga

tržište novca

tržište radne snage

Ona se dalje mogu dijeliti, s obzirom na pojedine vrste proizvoda, pa možemo govoriti o tržištu tekstila, tržištu prehrambenih proizvoda, tržištu metala i sl.

c) S obzirom na uslove razmjene može se govoriti o:

slobodnom tržištu i

vezanom tržištu.

Slobodno tržište pretpostavlja najveću mjeru samostalnosti i slobode tržišnih subjekata u vezi sa uslovima kupoprodajnih odnosa (npr. u vezi cijena).

Vezano tržiste dozvoljava mogućnost da npr. država svojim mjerama reguliše određene vrste razmjene (cijena, standard, kvalitet robe i sl.).

S obzirom na karakter dominirajućih odnosa proizvodnje odnosno prema razvojnim komponentama proizvodnih odnosa u ekonomskoj literaturi često susrećemo podjelu tržista na:

monopolsko,

oligopolsko i

konkurentno

e) S obzirom na pravne propise kojima se reguliše kupovina i prodaja roba, tržište može biti:

otvoreno i

zatvoreno.

f) Tržišta mogu biti

homogena i

heterogena.

Na homogenim tržištima postoji potpuna elastičnost supstitucije, predmet kupovine je istovjetna roba.

Na heterogenim tržištima predmet kupovine nije istovjetna roba.

Morfologija – struktura tržišta

Na strani ponude strukturu tržišta odreduju:

veličina ponude,

koncentracija i centralizacija ponude,

vrsta dobara koje su predmet robne proizvodnje,

diferenciranost robnih proizvoda,

standardizacija i mogućnost supstitucije.

Na strani tražnje strukturu tržišta odreduje:

broj kupaca,

kupovna snaga,

sklonost potrošnji

diferenciranost potreba

Na strukturu tržišta djeluju i mnogi egzogeni faktori:

reklama,

prirodne pogodnosti,

svjesno organizovane akcije koje mogu uticati na usmjeravanje tokova ponude i potražnje ili na cijene.

Na veličinu i strukturu tržišta dominantno utiču sljedeći faktori:

obim i struktura proizvodnje,

�veličina nacionalnog dohotka i njegova raspodjela na ličnu, opštu i investicionu potrošnju ,

tehnička opremljenost tržišta,

�institucionalni i organizacioni uslovi razmjene na tržištu,

razvijenost saobraćajne mreže

broj stanovnika i struktura stanovništva.

Riječ konkurencija dolazi od latinske reči concurrentia, što u prevodu označava suparništvo, takmičenje, nadmetanje, utakmicu, takmičenje više učesnika.

U osnovi konkurencije nalazi se konkurentska borba.

• u engleskom jeziku – competition;

• u francuskom jeziku – indemnite;

• u njemačkom jeziku – wettbewerb;

• u španskom jeziku – indemnizacion;

• u italijanskom jeziku – indennizzo.

U ekonomskoj nauci riječ konkurencija ima više značenja, uglavnom vezanih za tržište i tržišnu razmjenu.

Konkurencija odnosi na:

• strukturu tržišta ili uslove sučeljavanja svih onih koji se javljaju na strani ponude i između ponude i tražnje i način formiranja cijene

• ponašanje i karakteristike ponašanja subjekata, prije svega onih na strani ponude roba /proizvoda i usluga/

• i borbu robnih proizvođača za realizaciju roba

Postoji više tipova konkurencije:

Potpuna ili savršena

Ograničena ili imperfektna

U okviru ograničene postoji više vrsta:

Monopol – monopson

Monopolistička konkurencija

Oligopol - oligopson

Potpuna konkurencija

Karakteristike su:

- Veliki broj subjekata na tržištu

- Homogenost proizvoda

- Slobodan ulazak i izlazak sa tržišta

- Potpuna informisanost kupaca

- Spontano određivanje cijena na bazi ponude i tražnje

Ograničena konkurencija

Tip konkurencije u kojoj se ili na strani ponude ili na strani tražnje pojavljuje 1 ili nekoliko subjekata i tržišni udio je toliki da može utjecati na cijene, količine ili uslove kupoprodaje roba.

Monopol je tržišno stanje kad se na strani ponude pojavljuje samo jedan prodavac, a na strani tražnje njih bezbroj.

Monopson je tržišno stanje kad se na strani tražnje pojavljuje samo jedan kupac, a na strani ponude njih bezbroj.

Ekonomske karakteristike ovakvog stanja su:

Ukupnu ponudu diktira jedan subjekt,

On određuje visinu visinu cijena (kupovine ili prodaje)

Kupci ili prodavci nemaju nikakvu alternativu

Jedan od osnovnih motiva je stvaranje ekstraprofita.

Osnovne negativnosti ovakvog tipa konkurencije su:

Ugrožavanje alokativne funkcije tržišta

Ugrožavanje pozicija potrošača i radne snage

Radi izbjegavanja međusobne konkurencije između krupnih subjekata, nastaju različiti oblici povezivanja:

Kombinati

(organiziranje primarne proizvodnje, niže i više faze prerade sve do finalnog proizvoda)

Konglomerati

(širok asortiman sa različitim tehnologijama i namijenjen širokom krugu potrošača)

Monopolistički savezi imaju sljedeće oblike:

Karteli (povezivanje iz iste oblasti proizvodnje, uz zadržavanje ekonomske i pravne samostalnosti, a dogovaraju se o politici cijena, razgraničavanju tržišta,..)

Trustovi (učesnici gube ekonomsku i pravnu samostalnost, a nastaju formiranjem više kapitala u jedan krupni dionički kapital i održava visoke monopolske cijene)

Koncerni ( udruživanje preduzeća iz iste djelatnosti, kojom se uspostavlja njihova finansijska povezanost i ovisnost kojom upravljaju grupe moćnih vlasnika)

Oligopoli – oligopsoni

To je najčešća tržišna situacija.

Oligopoli imaju na strani ponude mali broj prodavaca, a na strani tražnje veliki broj kupaca.

Oligopsoni na strani ponude imaju veliki broj prodavaca, a na strani tražnje mali broj kupaca.