BANJA LUKA COLLEGE

BANJA LUKA

Miloša Obilića 30.

SEMINARSKI RAD IZ MIKROEKONOMIJE

Određivanje cijena i tržišna moć (monopoli, oligopoli, monopolisticka konkurencija)

Predmetni nastavnik: Student:

Prof. dr Zdravko Glušica Stefan Čagljević 138/09

Sadržaj

Uvodni dio..................................................................................................................................................................... 1

1. Tržišna stanja......................................................................................................................................................... 2

1.1. Monopol............................................................................................................................................................ 3

1.2. Oligopol............................................................................................................................................................. 4

1.4. Monopolistička konkurencija......................................................................................6

Zaključni dio................................................................................................................................................................. 7

Literatura...................................................................................................................................................................... 8

Uvodni dio

Tržište predstavlja ukupnost odnosa ponude i tražnje koje se na određenom prostoru i u određeno vrijeme uspostavljaju povodom razmjene roba i usluga. Ponuda i tražnja nisu izolovani fenomeni i na njih utiče veoma veliki broj faktora. Takođe, ponuda utiče na tražnju kao što i tražnja sa svoje strane utiče na ponudu. Djelovanje ponude i tražnje na tržištu se ispoljava kroz konkurenciju kao unutrašnju motornu snagu tržišta koja pokreće tržišni mehanizam.Tržišna konkurencija posmatrana samo sa strane ponude se javlja kao suparništvo između učesnika u ponudi robe sa ciljem svakog učesnika da tržište svoje robe proširi na račun drugih učesnika. Međutim, definicija konkurencije mora uzeti u obzir i drugu stranu – stranu tražnje jer osobine i reakcije tražnje takođe utiču na karakteristike konkurencije.Konkurencija je takvo tržište koje podrazumijeva:

tržišnu utakmicu između prodavaca čiji je cilj da svoju robu prodaju po što boljim uslovima i u što većem obimu;

tržišnu utakmicu između kupaca koji se nadmeću u pritisku na cijene kako bi došli do željene robe;

tržišnu utakmicu između prodavaca i kupaca gde svaka strana nastoji da ostvari što povoljnije uslove za sebe.

Konkurencija se javlja i između preduzeća jer sva preduzeća konkurišu za potrošački dohodak, ali i između potrošača jer i oni nastoje da ostvare svoje ciljeve – kupovina dobara po što povoljnijim uslovima.

1

1. Tržišna stanja

Među tržišnim učesnicima se na tržištu mogu uspostaviti konkurentski odnosi različite prirode i sa različitim uticajima na funkcionisanje privrede. Različiti konkurentski odnosi na različite načine utiču na obrazovanje konkretne tržišne strukture odnosno obrazovanje određenih tržišnih stanja.

U najvećem broju slučajeva na tržištima dominira nesavršena ili nepotpuna konkurencija.Tržište nesavršene konkurencije je ono gdje:

1. postoji mogućnost određivanja cijena od strane privrednih subjekata kako na strani ponude tako i na strani tražnje što pretpostavlja ograničeni broj privrednih subjekata

2. za razliku od privrednih subjekata u uslovima savršene konkurencije, ovi su subjekti price makeri, ne odlučuju samo o obimu proizvodnje već i o tržišnim cijenama

3. postoje ograničenja ulaska konkurentima u sektor

Postoji nekoliko vrsta nesavršene konkurencije:a) monopolb) duopolc) oligopold) monopolistička konkurencija

2

1.1. Monopol

Monopol je tržišno stanje u kojem se na strani ponude nalazi samo jedan prodavac koji je u mogućnosti da odlučujuće utiče na formiranje cijena, a na strani tražnje nalazi se mnoštvo kupaca bez mogućnosti izbora drugog dobavljača i uticaja na cijenu. Za monopolistu ne važi marginalno pravilo. Monopolistička pozicija na tržištu omogućava mu da maksimizira profit proizvodeći onu količinu proizvoda i usluga za koju su marginalni troškovi jednaki marginalnom prihodu.1

Glavni razlozi koji dovode do monopola jesu sljedeći. Prvo, posjedovanje strateških sirovina, ili isključivo poznavanje proizvodnih tehnika. Drugo, patentna prava za proizvod ili proizvodni proces. Treće, potrebna dozvola države za obavljanje te djelatnosti ili uspos-tavljanje vanjsko trgovinskih zapreka kako bi se isključili strani konkurenti. Četvrto, veličina tržišta može biti takva da ne omogućava više od jednog preduzeća optimalne veličine. Tehnologija može biti takva da omogućava značajne ekonomije opsega, što zahtijeva samo jedno preduzeće, ako se one u potpunosti žele iskoristiti. Na primjer, u saobraćaju, elektroprivredi, telekomunikacijama, postoje mogućnosti značajnih ušteda koje se mogu ostvariti samo velikim obimom proizvodnje. Veličina tržišta može ne dopuštati postojanje više od samo jednog velikog preduzeća. U takvim se slučajevima kaže da tržište stvara „naravni“ monopol i obično država preuzima proizvodnju tog dobra ili usluge kako bi spriječila iskorištavanje potrošača. To je slučaj s komunalnim uslugama. Peto, postojeće preduzeće provodi politiku određivanja cijene zapreke ulasku, to jest, politiku cijena kojom se želi spriječiti ulazak novih preduzeća u taj sektor. Takva se politika određivanja cijene može kombinovati s drugim politikama poput jakog reklamiranja ili neprekidnog diferenciranja proizvoda, koje čine ulazak u taj sektor neprivlačnim. To je slučaj monopola koji se ustanovljuje stvaranjem zapreka novoj konkurenciji.

1

3

1.3. Oligopol

Oligopol (engl. oligopoly, njem. Oligopol) je struktura tržišta određene privredne grane za kojom su sva preduzeće svjesna uzajamne zavisnosti proizvodnje, prodaje, promocije i investicija. Zbog toga će pokušaj manipulacije bilo kojom varijablom od strane bilo kojeg preduzeća vrlo vjerovatno izazvati reakciju konkurentskog preduzeća. Ova obilježja obično se pripisuju tržištima na kojima broj preduzeća koja prodaju svoje proizvode možemo definisati kao “nekoliko”.

Riječ oligopol potiče od grčke riječi oligoi, što znači malo, i polist, što znači prodavač. Oligopol je oblik tržišne strukture u kojoj dominira mali broj prodavača homogenog ili diferenciranog proizvoda. Ako je proizvod homogen, imamo čisti oligopol. Ako je proizvod diferenciran, riječ je o diferenciranom oligopolu.

Oligopol je najrasprostranjeniji oblik tržišne strukture u prerađivačkoj industriji. Čisti oligopol sa homogenim proizvodom javlja se često u proizvodnji čelika i aluminija. Automobil, cigarete, sapuni i prašci za pranje su primjer oligopola sa diferenciranim proizvodom.

Oligopolska preduzeća nastaju sa više osnova. Glavni faktori, koji određuju oligopolsku strukturu na tržištu su tehnološki i troškovini uslovi privrednog sektora. Sektori, kao što su rafinerije nafte, proizvodnja automobila, izrada aviona su kapitalno intenzivni i imaju visoke fiksne troškove u proizvodnji. Princip minimalnih prosječnih troškova moguće je postići samo uz uslov velikog obima poslovanja. Visoki troškovi kapitala su ujedno značajna barijera za ulazak novih preduzeća u privredni sektor. Oligopol je čest u prerađivačkim djelatnostima zbog ekonomije razmjera i prepreka ulasku, jer, na primjer, jedna optimalna rafinerija nafte stoji oko milijardu dolara. Da bi bio rentabilan proizvođač automobila, treba proizvesti 300.000 automobila godišnje. Oligopol je tipičan i za bazične grane industrije zbog visokih investicija i postizanja optimuma pri visokom obimu proizvodnje. Oligopol može nastati i zbog troškova prevoza. To je primjer sa ugljem, cementom i ciglom. Iako u nekoj tržavi postoji veći broj ugljenih kopova, cementara i ciglana, zbog prevoznih troškova one djeluju na lokalnim tržištima i nataj način imaju oligopolsku poziciju.

U vezi sa definicijom oligopola postavlja se pitanje, šta znači “malo prodavača“ ili grupa prodavača. Koji je to broj prodavača zbog kojeg tržište gubi karakter savršene konkurencije? Na osnovu čega razgraničiti oligopol od velikog broja prodavača sa diferenciranim proizvodom? Treba istaći da je ovo razgraničavanje prilično teško, jer pored broja tržišnu strukturu određuju i drugi faktori.

4

Stepen snage malog broja velikih preduzeća u privrednom sektoru izražava se koncentracijskim odnosom. Taj odnos izražava postotak ukupne prodaje najvećih preduzeća u nekom privrednom sektoru. Ako grupa od četiri preduzeća ima koncentracijski odnos 100, tada se sigurno radi o oligopolu. Isto tako, učešće od 50% i 60% ukupne prodaje, odnosno proizvodnje u privrednom sektoru upućuje na zaključak o oligopolu.

Budući da na oligopolističkom tržištu samo mali broj preduzeća prodaje homogen ili diferenciran poroizvod, djelovanje svakog od njih utiče na ostala preduzeća u grani. Bitnu oznaku oligopola čini međusobna zavisnost i njihov pojedinačni uticaj na količinu i cijenu proizvoda. Za razliku od savršenog konkurenta, čiji je uticaj na cijenu zanemariv, oligopol značajno utiče na formiranje tržišne cijene. Ali, preduzeće u oligopolističkoj tržišnoj strukturi nije samo u djelatnosti kao monopol koji istovremeno vodi i politiku cijena i politiku obima proizvodnje. Zato, kod oligopola, koji prodaju identičan proizvod, samostalna politika nije moguća. Ta samostalnost je donekle moguća kod oligopola sa diferencijacijom proizvoda.

Budući da cjenovna konkurencija vodi razornim ratovima cijena, oligopolisti, suparništvo i konkurenciju radije premiještaju u domen diferencijacije proizvda, reklame, dizajna i pružanja brze i efikasne usluge. To je necjenovna konkurencija. Ali i ovdje akcija jednog brzo se uzvraća reakcijom drugog. Sa obzirom da oligopolist zna da će njegove aktivnosti uticati na druge oligopoliste u grani, svako preduzeće mora uzeti u obzir moguću reakciju konkurenata kad aodlučuje o cijenama, stepenu diferencijacije, obimu reklame i sl. Budući da konkurenti mogu reagovati na mnogo različitih načina, ne postoji jedinstven, nego više modela oligopola, koji se temelje na reakciji konkurenata na akcije drugih. Zbog toga, donošenje odluka kod oligopola je mnogo složenije nego u ostalim oblicima tržištne strukture. Zavisno od toga da li se oligopolisti sporazumijevaju ili ne imamo nesporazumni i sporazumni oligopol.

5

1.4. Monopolistička konkurencija

Monopolistička konkurencija je takav tip tržišta na kome veliki broj preduzeća međusobno konkuriše proizvodeći neidentične, ali slične proizvode.

Potpuno monopolističko tržište odnosno monopolistička konkurencija predstavlja tržišno stanje sa sledećim karakteristikama:

postoji samo jedan prodavac (ili kupac) određenog proizvoda–nepostojanje alternative za kupce (ili prodavce) omogućava monopolisti da samostalno određuje cijenu proizvoda, ali i druge uslove prodaje (ili kupovine); tržišna cijena, prema tome, nije rezultat odnosa ponude i tražnje već je rezultat interesa monopoliste;

neelastičnost tražnje je potpuna – kolika god da je cijena tražnja će biti ista; mobilnost kapitala, rada i robe je ograničena ili potpuno onemogućena; ne postoje bliski supstituti za proizvod – kupci su prinuđeni da kupuju proizvod

monopolističkog preduzeća; barijere za ulazak na tržište i izlazak sa tržišta su visoke – ne postoji mogućnost da

se pojave novi prodavci (ili novi kupci u slučaju monopsona).

Zahvaljujući diferencijaciji proizvoda, monopolistički konkurenti nisu savršeni supstituti. Potrošači svaku marku doživlajvaju drugačijom od drugih, a razlika je dijelom u sistemu proizvoda, a dijelom u potrošačevoj slici tog proizvoda.

Monopolistička konkurencija ne postavlja nikakve prepreke onima koji žele ući ili izaći sa tržišta. Novi se konkurenti bez ikakvih ograničenja slobodno javljaju na tržištu.

Na ovakvim tržištima prodaju se sapun, šampon i mnogi drugi proizvodi.

Slična je situacija i sa većinom proizvoda maloprodaje, jer se proizvodi prodaju u mnogo različitih trgovina koje međusobno konkurišu diferencirajući svoje usluge prema lokaciji, raspoloživosti i stručnosti osoblja, uslovima kreditiranja itd.

6

Zaključni dio

Savremeno tržište je tržište takozvane ograničene odnosno nepotpune konkurencije, kako zbog pojave velikih multinacionalnih kompanija tako i zbog sve veće diferenciranost proizvoda, zbog potrebe za državnom intervencijom u privredi itd.

Osnovne osobine savremenog tržišnog stanja kao mešovitog oblika konkurencije koji je najbliži realnim privrednim okolnostima su:

postojanje veoma moćnih prodavaca i kupaca zbog čega je određeni uticaj na cijene i uslove kupoprodaje mogućnosti, ipak, cijene se ne mogu u potpunosti kontrolisati;

postojanje još uvek relativne homogenosti proizvoda i supstituta na većini pojedinačnih tržišta;

niska mobilnost faktora proizvodnje; mogućnost dogovaranja oko nivoa cijena, podjele tržišta, vrstom i kvalitetom

proizvoda, vremenom i mjestom kupoprodaje; ograničen broj prodavaca i kupaca u nekim delatnostima – postojanje duopola (dva

prodavca), duopsola (dva kupca), bilateralnih monopola (dva kupca i dva prodavca).

7

Literatura

1. Nićin N., Mikroekonomija, 2008, Panevropski univerzitet „Apeiron“, Banja Luka

2. Babić S., Milićević, D., Ekonomija, 2003, Pravni fakultet, Banja Luka

3. D. Salvadore, 1994, Ekonomija za menadžere, Mate, Zagreb

4. Foley B., 1993, Tržište kapitala, Mate, Zagreb,

8