U POTRAZI ZAAUTENTIČNOM SNAGOM

Ena Rajić

Pogled na život kroz prizmu psihologije i osobnih promišljanja

Ena Rajić

U POTRAZI ZA AUTENTIČNOM SNAGOM

Pogled na život kroz prizmu psihologije i osobnih promišljanja

Vlastita nakladaZagreb, 2017.

Ena RajićU POTRAZI ZA AUTENTIČNOM SNAGOM

Pogled na život kroz prizmu psihologije i osobnih promišljanja

LekturaDarija Čuturić i Anđelko Barišić

KorekturaMirko Kovačević

IlustratoricaKristina Horvat

Dizajn naslovniceMonika Piragić

PrijelomMarko Pelesk i Filip Kovačević

TisakAmos graf d.o.o., Sarajevo (BiH)

Vlastita naklada: Ena Rajić, ZagrebZagreb, 2017.

CIP zapis dostupan u računalnom kataloguNacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 000980465.ISBN 978-953-59881-1-3

Sva prava pridržana. Nijedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektro-ničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije

bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.

U potrazi zaautentičnomsnagom

Pogled na život kroz prizmu psihologijei osobnih promišljanja

EnaRajić

Rođena 1993. godine i odrastala na relaciji između dva bosansko-hercegovačka grada Travnika i Viteza. U Travniku pohađa gla-zbenu školu, smjer klavir u klasi profesorice Branke Kalinkov nakon koje završava klasičnu gimnaziju. U djetinjstvu se jedno vrijeme aktivno bavi judom u kojemu 2004. godine osvaja državno prvenstvo Bosne i Hercegovine u svojoj kategoriji. Godine 2012. upisuje studij psihologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu gdje 2015. stječe diplomu sve- učilišne prvostupnice. Od 2014. kreće s vođenjem vlastitog You Tube kanala čiji je glavni naglasak na poticanju osobnog razvoja i motivacije gledatelja. Paralelno s time postaje i članica on-line platforme za horizontalno i besplatno širenje znanja onetius.hr. Početkom 2017. dva mjeseca radi kao jedna od voditeljica Školskog programa profesionalnog razvoja za osnovne škole pod nadležnošću Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“. Trenutno je na završnoj godini diplomskog studija psihologije na Sveučilištu u Zagrebu.

O AUTORICI

SadržajEna Rajić

Sadržaj

Ljudima koji su me nadahnuli...............................................13Moja priča...............................................................................15Još jedna knjiga samopomoći?..............................................18Predgovor ...............................................................................19Recenzije.........................................................................26

Provokativne priče za um i dušu

Tvoja percepcija mene odraz je tebe....................................32Umijeće dopuštanja...............................................................35Mir počinje sa mnom...........................................................36Upravljanje egom...................................................................38O fizičkom izgledu.................................................................40Vanjska snaga bez samopoštovanja je beskorisna..............44Gradimo svjesnije društvo.....................................................46Za ili protiv?............................................................................48Ja nisam moja religija, moja rasa, moja nacija......................49Strah kao najveća prepreka...................................................50Sitnice potrebne za uspjeh....................................................52Svrha života............................................................................56Motivacija za buduće studente.............................................58Paradoks tehnološkog doba.................................................62O usporedbi s drugima..........................................................63 Vaši izbori Vas određuju.......................................................67Unutarnje dijete Vas zove.....................................................70Kada sam otpustila potrebu da se uklopim.........................71

Potraga za autentičnom snagom.........................................74Uvid nije dovoljan..................................................................75Život izvan zone udobnosti.................................................76Egzistencijalna tjeskoba........................................................79Rekonceptualizacija Boga.....................................................80Od pasivne do proaktivne žene..........................................83Ljubavni odnos je slobodan odnos...................................88Postani idealan partner.........................................................90Možemo li promijeniti druge?.............................................95O džentlmenima....................................................................97Poruka muškarcima...............................................................98Budućim roditeljima..............................................................99

S papira u praksu

“Ja poruke”...........................................................................104Načelo prstiju........................................................................107Dvije čarobne rečenice........................................................110Vizualizacija kao sredstvo kreiranja radosnog života......112Kako pomoću emocija stvarati budućnost?...................116Možemo li privući točno određenog partnera u život?...120Kako preboljeti bivšeg partnera?......................................124Kako se motivirati u teškim životnim trenutcima?..........127Iscijeljivanje vlastitom fotografijom................................131Pismo sebi............................................................................133

SadržajEna Rajić

Dnevnik zahvalnosti

O procesu života.................................................................138 Kad sitnice postanu čuda..................................................138Dar spoznaje........................................................................139Iščeznuće boli.......................................................................141Živjeti u skladu s najvišim vrijednostima..........................142U susret Novoj godini........................................................143Divno je biti čovjek.............................................................144Ja sam centar vlastitoga svemira.........................................146Djetetu u meni.....................................................................147Poruka mojoj mlađoj ja.....................................................149Znakovi pored puta............................................................149Prolazi sve.............................................................................150U tijelu čovjeka.....................................................................151 Sloboda........................................................................152 Budi ono što želiš iskusiti....................................................153Sveprisutnost ljubavi...........................................................154Opusti se...............................................................................155Trag jednoga života.............................................................156Služiti drugima.....................................................................157Tiha radost............................................................................158Era novih mogućnosti........................................................158Kroz život isprepletenih prstiju.........................................158Na visokim vibracijama......................................................160Tijelo kao hram....................................................................160U noći punog mjeseca.........................................................161 U zoni dok plešem...............................................................162Košarka kao umjetnost.......................................................164Jednom čovjeku...................................................................165

Radost postojanja................................................................166Ja sam svjesno, božansko biće..............................................167Bestežinsko stanje bitka......................................................167

Literatura ..............................................................................173

13Ljudima koji su me nadahnuli

Ljudima koji su me nadahnuli

Sjećam se da sam odjeljke sa zahvalama redovito preskakala čitajući knjige. Ipak, odjeljak zahvale je među prvima koje sam napisala u svojoj knjizi. Kako bih ga mogla preskočiti kad znam da bez drugih danas ne bih pisala ove retke? Počet ću zahvalom mojim divnim, div-nim, divnim i vječito podržavajućim roditeljima koji su mi jedini uspjeli približiti značenje bezuvjetne ljubavi. Mama, hvala ti jer si podastrla moj put k duhovnosti dok si mi još kao šesnaestogodišnjakinji suptilno i inte-ligentno – kako samo ti znaš – stavljala knjige pod nos. To nije bila chick lit proza – to je bila poezija Miroslava Antića; to su bile Oshove knjige; to su bila „Slobodna djeca Summer- hilla“ A.S. Neilla i slavna „Moć vaše podsvijesti“ Josepha Murphyja. Nadam se da si svjesna svog ogromnog dopri-nosa ženi u koju sam odrasla. Tata, hvala ti jer si me učio slušati, jer nikada nisi dozvolio da mi nedostaje dlaka s glave, jer si mi omogućio bezbrižan život i nezaboravne godine najljepšeg razdoblja mog života – studentskog života kilometrima daleko od kuće, u mom najdražem Zagrebu. Kao što si mi znao reći: "riječi će uvijek ostati šture da bi opisale zahvalnost koju svakodnevno osjećam u sebi". Nastavit ću zahvalom osobi koja me beskonačno inspirira više od dvadeset godina – mom bratu koji me izabrao za svoju sestru kao suputnicu u svom životnom putovanju. Roberte, želim da znaš da te ne volim samo zato jer dijelimo istu krv, jer si najzabavnija osoba koju

15Moja priča14 Ena Rajić

poznajem ili zato što si mi prijatelj – volim te jer postojiš. Meni dovoljno. Osim toga, hvala mojoj dragoj prijateljici Ivi Suknjov na suradnji, predanosti i konstantnoj podršci od samih početaka rada na You Tubeu. Astronomska hvala i svi-ma koji su sa svojom kreativnošću, nesebičnošću i osmije-hom na licu sudjelovali u nastajanju ove knjige. Hvala mojoj publici na svakoj riječi podrške, na svakoj poruci, povrat-noj informaciji i komentaru. Hvala i onima koji me nikada nisu podržali, onima koji nisu vidjeli svrhu u ovome što radim i koji me nikada neće razumjeti. Od vas sam naučila jednu od najvećih životnih istina – ne mogu se svidjeti svi-ma i to je sasvim u redu.

30. prosinca 2016.

S ljubavlju,Ena.

Moja priča

„Vječno i goruće pitanje u životu jest – „Što činimo za druge?“M. L. King

Tko sam ja? Ja sam Ena. Vječiti optimist. Filantrop. Neizmjerno znatiželjna ličnost. Osoba čiju vjeru u ljudski potencijal ništa ne može nadjačati. Za vrijeme pisanja ove knjige studentica sam završne godine diplomskog studija psihologije pri Sveučilištu u Zagrebu. Još kao djevojčica ima-la sam iskrenu potrebu činiti nešto što bi na „ovaj“ ili „onaj“ način služilo drugima. Retrospektivno gledajući, sve je zapo-čelo u kolovozu 2014. kad sam počela snimati videozapise na You Tubeu. Okružena onima koji su zračili negativnošću, odlučila sam istupiti iz nje, upaliti plamen u sebi i potaknuti druge da bace pogled na onu sunčaniju, vedriju, ljepšu stranu života. Kad sam objavila svoj prvi samostalni video o neuz-vraćenoj ljubavi, nisam bila sasvim svjesna u što se upuštam. Da, studirala sam psihologiju – ali ne, nisam imala ni do-voljno znanja ni dovoljno iskustva. Jedino što sam imala bio je san. Bila je vizija i um pun ideja. U posljednje tri godine, otkad sam na You Tubeu, puno se toga dogodilo. Postojala su vremena kada je inspiracija sipala sa svih strana i vremena kada je nije bilo ni na kapaljku. Bilo je vremena kada sam se osjećala manjom od makova zrna zbog sjemena nesigurnosti kojega sam nosila u sebi kao i vremena kada sam osjećala pri-sutnost nečega puno većega u sebi. Dolazila su vremena kad sam mislila da nemam što ponuditi drugima i vremena kad sam spoznala da je mojih pet minuta priče pozitivno utjecalo na nekoga.

17Predgovor16 Ena Rajić

Na želju za inspiriranjem drugih potaknule su me po-sljedice transformacije vlastitog života. Dugo sam vremena bila naizgled uspješna prema nekolicini društvenih kriterija – od zapaženog uspjeha u sportu, glazbi i formalnom obra-zovanju pa do bogatog društvenog života. Međutim, ispod svih tih uloga s kojima sam se poistovjećivala – postojala je nezadovoljna osoba koja se cijeloga života kronično nastojala svidjeti svima i biti savršena. Kad je kap počela prelijevati čašu, počela sam tražiti odgovore na pitanja: ta tko sam ja uopće, što radim ovdje i koja je svrha mog postojanja? Potom sam, nekad na lakši, a nekad na teži način počela razbijati neke od naj- većih životnih iluzija i učiti životne lekcije poput onih da uvi-jek imam izbor i da sam ja ta koja je odgovorna za svoj život, da me nitko ne može usrećiti – jedino uveličati moju sreću, da me nitko ne može učiniti manje vrijednom – osim ako mu ja to dopustim te da sve što tražim – svu ljubav, mudrost, razumijevanje i snagu – nikada neću dobiti od drugih dok prvo ne zavirim u svoju nutrinu. Kad sam počela živjeti jed-nim drukčijim, svjesnijim životom – počela sam se osjećati sretnije, samopouzdanije, svrhovitije i tu sam sreću htjela, i još uvijek želim, dijeliti s drugima.

mjeru imali, ma koliko uživali u onome što radite, ma koliko bili spremni pomoći. No ako svoje samopouzdanje budete gradili na tuđim mišljenjima o vama, bojim se da će takav

identitet biti izgrađen na ruševnim temeljima.

Jednu stvar sam shvatila – nikada, nikada, nikada nećete biti dovoljno spremni. Uvijek će biti još knjiga koje možete

pročitati, još seminara koje možete pohađati, još diploma koje možete steći i još iskustava koja možete proživjeti. Međutim, ako budete samo čekali, bojim se da Godot stvarno neće doći. Nikada se nećete moći svidjeti svima, ma koliko dobru na-

Na kraju, naučila sam da svaki posao kojim se odlučimo baviti zahtijeva posvećenost. Zahtijeva ljubav, strast, entuzija-zam, ali i rad, trud i uloženo vrijeme. Jedno je gledati videozapise na You Tubeu – drugo je stvarati ih. Jedno je čitati knjigu – drugo pisati je. Jedno je slušati zanimljivo predavanje – drugo je držati ga. Iskusila sam i jednu i drugu stranu. Posljedično, sve me to izgradilo. Čovjek u meni je narastao. Postao je ponizniji. Postao je zreliji.

18 19PredgovorEna Rajić

Predgovor Kome je ova knjiga namijenjena? Namijenjena je mladima, studentima i studenticama, onima koji tek uranjaju u svijet duhovnosti, onima koji su u potrazi za smislom i autentičnom snagom, baš poput mene. Reflek-sije koje iznosim u knjizi neka su nova viđenja svijeta i sebe u tom svijetu i osobno su mi bila revolucionarna kada sam se prvi put susrela s njima. Bilo mi je revolucio-narno spoznati da njegovanje ljubavi prema sebi ne znači biti narcisoidan. Bilo mi je revolucionarno shvatiti da ni-sam žrtva vanjskih okolnosti, već aktivni kreator svojih iskustava i njihovih značenja. Bilo mi je revolucionarno prestati razmišljati o Bogu kao o nekom dalekom biću koje me uvjetuje svojom ljubavlju, zapovijeda kako tre-bam živjeti, stvara raj i pakao kako bih platila za grijehe na zemlji i povjerovati u Boga koji je dio mene, koji je bezuvjetna ljubav. Bilo mi je revolucionarno saznati da se samopoštovanje ne treba zaslužiti ili zavrijediti, već da sam vrijedna čisto zato što postojim. S oduševljenjem sam čitala knjige u kojima sam osvještavala što su mi-sli, kakva je njihova povezanost s emocijama i osobnim postupcima te što znači preuzeti odgovornost za njih. Iz dana u dan otvarali su mi se novi obzori, uranjala sam u neki novi svijet pun smislenosti, nade, optimizma i otad se više nikad nisam vratila u onu paralelnu stvarnost u kojoj je život bio sve osim toga. Moja je namjera bila ovom Vam knjigom odškrinuti vrata toga svijeta – vrata koja ćete odlučiti zalupiti ili širom otvoriti.

Još jedna knjiga samopomoći?

Otvorena sam za mogućnost da će se neki od Vas s pravom upitati što o životu zna jedna dvadesettrogodi- šnjakinja koja je, takoreći, tek došla na svijet? Nije mi cilj opravdavati se, već ću dopustiti knjizi da govori sama za sebe. Za početak ću se zahvaliti Tebi koji čitaš ove retke, Tebi koji si mi ukazao povjerenje. Zahvalit ću Ti se jer si otvoren za nove stvari, neke nove spoznaje, neke nove per-cepcije stvarnosti. Namjera mi nije govoriti Ti kako trebaš živjeti niti Ti davati brzopotezne recepte za instant sreću. No duboko vjerujem da je stjecanje vještina samopomoći krajnji cilj svakog dobrog motivacijskog govornika, psiholo-ga ili psihoterapeuta koji on ima za svoju publiku, čitatelja ili klijenta. Prilikom čitanja primijetit ćete da sam se dotakla ši-rokog raspona tema u jednoj knjizi. U njoj su moje spoznaje, refleksije i kontemplacije o životu nastale kroz razdoblje stu-dija psihologije. Dakle, ovo nije tipična knjiga samopomo-ći. Željela bih Vas potaknuti na promjenu u željenom smje-ru, ukoliko je to nešto čemu težite. Ništa više, ništa manje. Ako nekoga putem inspiriram, nitko sretniji od mene. Završit ću, a čime drugim nego jednim od mojih omiljenih citata Martina Luthera Kinga:

„Svi mogu biti veliki jer svi mogu služiti. Ne treba ti diploma da bi mogao služiti. Ne moraš znati kako se slažu subjekt i predikat da bi mogao služiti. Trebaš samo srce puno milosti i

dušu stvorenu od ljubavi.“

20 21PredgovorEna Rajić

Kako je osmišljena knjiga? Kao što ste mogli vidjeti u sadržaju, knjigu sam podijelila na tri poglavlja koja sam nazvala: „Provokativne priče za um i dušu“, „S papira u praksu“ te „Dnevnik zahvalnosti“. „Provo-kativne priče za um i dušu“ zauzimaju najveći dio knjige, a cilj im je potaknuti Vas na kritičko razmišljanje, potak- nuti Vas da se otvorite za različita obrazloženja određe-nog ponašanja, tu i tamo probuditi u Vama neki aha-osje-ćaj te Vas otvoriti za spoznaju da Vaše trenutno stajalište, baš kao i moje – ne mora biti jedino koje je ispravno. Možda se nećete složiti sa mnom u svakoj izloženoj ideji, no to mi i nije cilj. Zapravo, čitanjem biste trebali steći dojam da sam osoba koja podržava različitosti te koja vjeruje da je onoliko subjektivnih stvarnosti koliko i ljudi. Nakon provokativnih priča upoznajem Vas s konkretnim načinima kako si olakšati život koje sam pre-nijela iz osobnog iskustva na papir, a koji su mi se po-kazali djelotvornim. To ne znači da će i Vama pomoći, no možete pokušati. Osim svrhe u pogledu intelektualne stimulacije koju sam željela postići provokativnim priča-ma, htjela sam da ova knjiga ima praktične implikaci-je u Vašem svakodnevnom životu tako da pri završetku čitanja dobijete dojam da ono što ste u njoj pročitali možete primijeniti na sebi jer smatram da znanje koje nije upotrebljivo i primjenjivo – nije ni funkcionalno. Konačno, u zadnjem dijelu knjige pišem „Dnevnik zahvalnosti“ u kojemu sam Vam nastojala predočiti samo jedan od načina na koji ga možete pi-sati, a koji je personaliziran tako da predstavlja način pisanja s kojim sam ja najviše rezonirala. U knjigu sam

prenijela izdvojene tekstove koje bih pisala svaki put kada bih osjećala zahvalnost. Kome sam se zahvaljivala? Zahvaljivala sam se ljubavi, Bogu, Svemiru, Višoj Inte-ligenciji – nazovite to kako želite. Koliko često sam ga pisala pa je proizveo pozitivan učinak u mom slučaju? Kada sam tek saznala za koncept dnevnika zahvalnosti, odlučila sam ga pisati svakog, ili barem svakog drugog, dana, a onda sam ga vremenom počela pisati tri puta tjedno ili jednom tjedno. Nije bit u tome da se čvrsto držite bilo kakvih smjernica. Bit je da stvorite i, od ovoga dana do kraja života, nastavite njegovati osjećaje zahval-nosti. Nećete to uvijek činiti pomoću dnevnika zahval-nosti. Nekada će to biti pomoću molitve, meditiranjem ili nečim sasvim trećim što Vam odgovara. Sve je prihvat-ljivo. Ne možete pogriješiti. Prilikom odabira određenih dijelova ovoga dnevnika koje sam odlučila staviti u knji-gu, pitala sam se: „Jesam li u ovim tekstovima previše poetična? Jesam li sladunjava? Koliko mogu biti iskrena? Moram li…?“ Međutim, ako sam išta naučila u ulozi kli-jenta koji je mjesecima uključen u gestalt psihoterapiju te či-tanjem nekih od meni najinspirativnijih autora kao što je Jorge Bucay – to je da bih morala znati da ne bih morala baš ništa. Na pamet mi je došao dio iz knjige „Ispričat ću ti priču“ u kojemu glavni lik Demian razmišlja što bi sve radio i kakav bi bio da je odaniji sam sebi. Da sam ja do sada u životu bila odanija samoj sebi, koliko bih bila spontanija, koliko bih puta rekla što zaista mislim, koliko bih puta uradila nešto što želim – na svoj način, „van kutije“ i bez potrebe da se opravdavam. Stoga sam si u „Dnevniku zahvalnosti“, kao i u cijeloj knjizi, dala raskoš

22 23PredgovorEna Rajić

da budem svoja i samim time riskirala odobravanje nekih koji ga čitaju. Nego… Zašto biti pozitivan? Zašto uopće pisati dnev-nik zahvalnosti? Postoje li neke znanstveno utvrđene prednosti koje pozitivno razmišljanje nosi sa sobom ili je ono samo Zeitgeist 21. stoljeća koji odražava svijest površ-nih ljudi gladnih za instant receptima za sreću? U procesu stvaranja ove knjige isprva sam bila bespogovorna u na-mjeri da ona bude odraz isključivo mojih promišljanja i ideja o tome što je osobni razvoj, kako ga poticati i što je meni pomagalo. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, moj je tvrdokorni stav jenjavao, a zdrav razum mi je predla-gao da ne propustim priliku da subjektivna razmišljanja i spoznaje potkrijepim stečenim znanjima i znanstvenom literaturom iz psihologije. Zašto ne? Pa iako naziv knjige u sebi sadrži riječ autentičnost, koja podrazumijeva nečiju izvornost – pronađoh da uključuje i pojmove kao što su istinitost i vjerodostojnost. Usprkos činjenici da se ne mogu nazvati pukim empiristom koji vjeruje samo onome što se može dokazati, već sam netko tko naginje intuitivnim znanjima – odlučih spojiti jedno s drugim. Tako mi je proces pisanja knjige bio zanimljiviji, uzbudljiviji, zabav-niji. Nakon uvodnog objašnjenja, htjela bih Vam obrazložiti zašto pozitivno razmišljati, zašto zahvaljivati, zašto biti optimističan, zašto se zanimati za osobni razvoj. Krenimo od početka. U usporedbi s negativnim emocija-ma koje sužavaju spektar pojedinčevih misli, pokazano je da

pozitivne emocije šire trenutne misli i djelovanje, potiču nas na istraživanje, eksperimentiranje te primanje novih infor-macija1. S jedne strane eksperimentalna istraživanja su nam demonstrirala da pozitivne emocije proširuju opseg naše pažnje (Fredrickson i Branigan, 2005), a na interpersonalnoj razini se utvrdilo kako inducirane pozitivne emocije pove-ćavaju osjećaj jedinstva s bližnjima (Hejmadi, Waugh, Otake i Fredrickson, 2008, prema Fredrickson, Coh, Coffey, Pek i Finkel, 2008), s druge strane korelacijska istraživanja su utvr-dila da ljudi koji u većoj mjeri izražavaju ili doživljavaju pozi-tivne emocije s vremenom postaju mentalno zdraviji (Stein, Folkman, Trabasso i Richards, 1997, prema Fredrickson i Branigan, 2005) te imaju kvalitetnije odnose s bližnjima u odnosu na druge (Gable, Gonzaga i Strachman, 2006). Na kraju, neke studije su pokazale čak i to da ljudi koji če-sto osjećaju ugodne emocije duže žive (Danner, Snowdon i Friesen, 2001; Moskowitz, 2003, prema Fredrickson i sur., 2008). U pogledu zahvalnosti, Emmons i McCullough (2003) nastojali su eksperimentalno istražiti utjecaj „zahvalnog pogleda“ ili „zahvalne perspektive“ na psi-hološku i fizičku dobrobit pojedinca. Sudionici koji su

1 Iz moje osobne i profesionalne perspektive, ne postoje pozi-tivne i negativne, već ugodne i neugodne emocije. Primjerice iako je ljutnja neugodna emocija ne možemo je smatrati negativnom jer njena funkcija može biti itekako pozitivna – ljutnja može potaknuti poje- dinca na djelovanje te na postavljanje osobnih granica u interakciji s dru-gima. U ovom dijelu emocije nazivam pozitivnim i negativnim isklju- čivo stoga što su ih autori na čije se radove osvrćem izvorno nazivali takvima.

24 25PredgovorEna Rajić

u njihovu istraživanju dobili uputu da se svakoga tjedna prisjete i zapišu pet stvari na kojima su bili zahvalni toga tjedna (za razliku od onih kojima je rečeno da popišu pet stvari koje su ih razdraživale toga tjedna te onih koji su dobili uputu da zapišu pet značajnih događaja kojima su svjedočili toga tjedna) pozitivnije su i optimističnije procjenjivali svoj život, više su vremena provodili vjež-bajući, a izvijestili su i o manjem broju neugodnih fizič-kih simptoma. Njihove samovođene vježbe zahvalnosti bile su povezane i s višim razinama ugodnih afekata. Povrh toga, ljudi koji su se fokusirali na svoje blagoslove u većoj su mjeri izvještavali kako su pomogli nekome s osobnim problemom ili mu ponudili svoju emocionalnu podršku, što implicira da zahvalnost posljedično dovodi do prosocijalno motiviranog ponašanja. Konačno, oso-be koje su zahvaljivale imale su bolju kvalitetu sna, veći osjećaj povezanosti s drugima te smanjenu prisutnost ne-gativnih emocija. Istraživanja optimizma također su doprinijela bo-ljem razumijevanju ovoga fenomena. Za razliku od pesi-mista, optimisti su se pokazali sklonijima tražiti socijalnu podršku, pozitivno procjenjivati nepovoljne životne do-gađaje te osjećati kako imaju potrebne resurse za svla-davanje stresnih situacija (Scheier, Weintraub i Carver, 1986). Također, pokazalo se kako optimizam predviđa su-očavanje usmjereno na rješavanje problema te brži post- operativni oporavak (Scheier i sur., 2003, prema Diener, Lucas i Scollon, 2006). Osobno razvijanje i aktivno su-djelovanje u stvaranju vlastite sreće ne samo da dopri-nosi boljem osjećanju, već povećava i razinu energije,

pojačava imunološki sustav, povećava kreativnost, po-boljšava odnose, doprinosi većoj učinkovitosti na poslu te dovodi do dužeg života (Lyubomirsky, King i Diener, 2005). Zanimljiv je podatak i da pripadnici raznih nacija, od SAD-a, Slovenije i Grčke pa sve do Argentine, Juž-ne Koreje i Bahreina, upitani što najviše žele u životu – stavljaju sreću na prvo mjesto (Diener, 2000; Diener, Suh, Smith i Shao, 1995, sve prema Lyubomirsky, 2008). Kada sve navedeno uzmemo u obzir, postaje jasnije za-što optimisti nisu šašavci koji zabijaju glavu u pijesak jer je tako lakše, zašto zahvalnost nije samo neka bezvezna ideja, a pozitivno razmišljanje samo još jedna od floskula self-help tržišta.

26 27RecenzijeEna Rajić

Recenzije

Emira Antonić,ISAR C.A.P. međunarodno certificirani profesionalni

astrolog i praktičar energetske psihologije

Knjiga Ene Rajić „U potrazi za autentičnom sna-gom“ ostavila je na mene, pre svega, utisak mladosti. Mladost je lepa, raskošna, autentična. Romanopisci bi rekli da je svaka mladost lepa. Ja u svojoj šestoj deceniji svedo-čim jednoj veoma posebnoj mladosti čiji je i Ena autentični predstavnik. To je mladost koja nije buntovna – to je mla-dost koja traži smisao. Ena je kroz knjigu ušla u testiranja svojih kako formalnih, tako i intuitivnih znanja i nesebično iznela svoja lična iskustva koja mojoj generaciji bude en-tuzijazam i istinu da su sreća i zdravlje odluke čoveka. Mladima i svojim vršnjacima nudi proživljena iskustva s jasnim uputstvima, motiviše jednako sve da testiramo život zabavljajući se i preuzimajući odgovornost kao ko-kreatori ovog života. Još jedna posebnost ili autentičnost ove knjige ogleda se u Eninoj iskrenosti, bez da koketira sa naučno – intelektualnim formalnim obrazovanjem koje poseduje. Ena vrlo iskreno u odeljku „Dnevnik zahvalnosti“ iznosi svoja iskustva i svoje uvide kroz radost koja pokreće sa-mim čitanjem. To je ovu knjigu učinilo zanimljivom i au-tentičnom. Ovo nisu teorijski potencijali „Šta bi bilo, kad bi bilo?“ – ovo je super motivacija „sada i ovde“. Ono što je za mene kao čitaoca i dugogodišnjeg praktikanta ener-getske psihologije najvažnije jeste da ova knjiga diše, živa

je, puna smeha, radosti, optimizma i dobrote. Obzirom da se skoro dve decenije bavim partnerskim odnosima, prelep je osećaj primetiti kako jedna „mlada duša“ razlikuje šta je veza, a šta odnos. Kako Ena kaže: „Dok se god oslanjate na drugu osobu kao na jedini izvor sreće – nećete biti slo-bodni. Biti u vezi ne znači biti vezan. Stoga, više preferi-ram riječ odnos. Što više slobode dajete drugoj osobi – to ona više želi biti s vama.“ Tako jednostavno, a tako istinito, mudro i nadasve živo! U daljnjoj razradi ove predivne knjige Ena je obra-dila tehnike samopomoći, opet na svoj krajnje originalan način. Ena je svojom lakoćom provela čitaoca – od identi-teta ličnosti, preko poslovnih želja pa do ključne čoveko-ve potrebe za ljubavlju – tako da on naprosto ne može, a da ne proživi iskustvo samopomoći i ne poželi ga pre-tvoriti u svoju rutinu, u svoj alat radosti i samoispunjenja. Zaista me veseli pomisao da je iza mene jedna mladost koja je svojom radošću i smehom otvorila vrata mudrosti života! Ključna poruka iz ove knjige za mene je snažna po-ruka koju bismo trebali svakodnevno mantrati: “Zaboravi na društvena očekivanja od sebe i zaboravi na svoju zonu udobnosti“. Ne brinem za svoje potomke, imaće ih ko po-dučavati radosti ako slučajno nisu naučili od mene!

29Recenzije28 Ena Rajić

Blanka Lasić,

NLP praktičar i coach

Sjećam se kada sam ju prvi put primijetila. Bilo je to na jednoj društvenoj mreži. Gledala sam jedno njeno obraćanje svima koji su voljni čuti drugačija razmišljanja i u svom životu osloboditi prostor za osobni rast i napredak, ali i autentični život. Pomislila sam si kako je fantastično vidjeti tako mladu osobu punu pozitivne energije i namjera koja gradi svoj put i preuzima odgovornost. Nakon izvjes- nog vremena primijetila sam je u publici tijekom jednog od mojih predavanja. Trenutak kada smo si krenule pružiti ruku pretvorio se u visoko energetski zagrljaj. Bilo je kao da se istinski znamo i razumijemo. Vjerujem kako upravo zbog toga posebnog trenutka ja danas imam privilegiju pi-sati recenziju za njenu prvu knjigu. Zaista vjerujem da je tek prva. Jer ova djevojka ima toliko toga za reći i podijeliti. Danas je više nego ikada izražena potreba za au-tentičnošću. Autentičnom proizvodu. Autentičnom isku-stvu. Autentičnoj osobnosti. Ena Rajić je autentična cijelim svojim bićem. Ovo što držite u rukama je njena autentična priča. Knjigu sam pročitala u jednom dahu. I kao što sama Ena kaže, ovo može biti samo jedna u nizu knjiga samo-pomoći. A i ne mora. Izbor je Vaš. Ja sam odabrala poi-stovjetiti se s njenom pričom. Nije jednostavno podijeliti svoju priču. Ogoliti se. Iz toga izvući zaključak. Podijeliti ga s drugima. Primiti razne povratne informacije. Ovom knjigom Ena dokazuje koliko je izvedivo živjeti svoju pri-ču. Graditi svoj svemir. Vidjeti svoje snove ispred sebe,

a ne samo u svojim mislima. Autentično. Inspirativno. Provokativno. Zahvalno. Jednostavno. Pozitivno. Korisno. Vraćala sam se na poruku mojoj mlađoj ja…

Provokativne priče za um i dušu

32 33Provokativne priče za um i dušuEna Rajić

Tvoja percepcija mene odraz je tebe

Istraživanja na području psihologije ličnosti poka-zala su kako je način na koji percipiramo druge povezan s našom slikom o sebi što zapravo znači da je socijalna percepcija u velikoj mjeri pod utjecajem različitih obli-ka iskrivljenja. Ljudi često razmišljaju egocentrično pret-postavljajući da će drugi reagirati na situacije onako kako bi oni sami reagirali na njih (Marks i Miller, 1987 prema Dunning i Hayes, 1996) te su skloni opisivati druge kori-steći iste osobine koje koriste kada opisuju sebe (Lemon i Warren, 1976, prema Dunning i Hayes, 1996). U istra-živanju Dunninga i Hayesa (1996) 71% sudionika izjavilo je kako uspoređuje tuđe ponašanje s vlastitim ponašanjem kada ga treba prosuditi. Povrh toga, u istoj je studiji poka-zano kako su sudionici, nakon što im je rečeno da prosude tuđe ponašanje, brže pružali opise vlastitog ponašanja što implicira da su imali aktivirane informacije o vlastitom po-našanju prilikom prosudbe tuđega. Ovaj fenomen me podsjeća na takozvanu pogreš-ku sličnosti. Ako je netko nepošten – smatrat će i druge nepoštenima; ako je netko ljubomoran – bit će uvjeren da nema osobe koja nije ljubomorna; ako netko sumnja u svoju sposobnost da učini nešto – sumnjat će i u druge. Pa ako Vas osoba smatra nepoštenom, ljubomornom i nesposobnom – znači li to da ste Vi nepošteni, ljubomor-ni, nesposobni per se? Naravno da ne. To što netko misli da ste Vi nepošteni, ljubomorni ili nesposobni nema veze s Vama – već s njim. Ili znate one osobe koje, kada Vas vide nakon dugo vremena, prvo primijete neki Vaš kvazi-

nedostatak poput prednjeg zuba koji nije u savršenoj ravnini s ostalima, centimetarskog izrasta iz kose koju ste obojili prošlog mjeseca ili onih tristo miligrama za koje ste teži na-kon zimskih blagdana? Svaki put me iznova fasciniraju takvi ljudi vjerojatno stoga što je njihova percepcija svijeta obrnu-to proporcionalna mojoj. Iskreno se pitam kako je živjeti osobi koja brzinom munje primjećuje ono što joj se ne sviđa i što joj sme-ta potpuno ignorirajući onu vedriju, ljepšu stranu života? Potom mi na pamet padnu osobe koje vide estetiku tamo gdje je „objektivno“ nema (nije da je nema, samo je drugi ne vide). To su osobe koje će kod krezubog starca istroše-ne odjeće i pognutih leđa vrlo brzo uočiti njegove predivne zelene oči. To su osobe kojima u tramvaju za oko neće prvo zapasti „narogušene babe” koje se krvoločno bore za sjedište kukajući o današnjoj omladini bez poštovanja. Naprotiv, gledajući kroz prozor uočit će djevojku koja se osmjehuje od uha do uha tipkajući na mobitel, stariji brač-ni par koji se grli dok čeka zeleno svjetlo na semaforu, deč-ka s ogromnim buketom cvijeća, prolaznika koji je upravo udijelio novce beskućniku ili dijete koje skakuće u društvu svojih roditelja. Naravno da je ljepota u očima promatrača. Fokus može učiniti život čudnovatim ili strašnim.

34 Ena Rajić

S više od sedam milijardi ljudi na planeti istovremeno po-stoji više od sedam milijardi jedinstvenih stvarnosti. Stoga je način na koji Vas drugi gledaju najčešće odraz njihovih mi-sli o sebi, o Vama i o svijetu. Sukladno tome, način na koji

percipirate druge – odraz je Vaših misli o Vama i Vaše sheme svijeta kao malevolentnog ili benevolentnog mjesta.