Učenje o proživljenju 2

c

Naslov izvornika

معاد شناىس

Urednik Amar Imamović

Likovno oblikovanjeRasim Šahman

AKETOILBIB AKETOILBIB

Allame Sejjid Muhammed Husejn Husejni Teherani

UČENJE O PROŽIVLJENJUSVEZAK 2.

S perzijskog preveo AmAr ImAmovIć

Fondacija “Baština duhovnosti” Mostar 1433/2012.

16. PREDAVANJE

Postoji nada da će biti oprošteno bespomoćnim i potlačenim, koji nisu

imali načina da dođu do Istine

7

يطان الرجيم عوذ باهلل من الشأ

ن الرحيم ـ الرحم مسب اللهSva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova!

Neka su najbiraniji selami i blagoslovi našem predvodniku Muhammedu i njegovoj časnoj Porodici!

Mudri Allah u Svojoj časnoj Knjizi kaže:

نفسهم قالوا فيم كنتم قالوا كنا مستضعفني ين توفاهم المآلئكة ظالم أ إن ال

واهم مأ ولـئك

فأ فيها فتهاجروا واسعة الله رض

أ تكن لم

أ قالوا رض

األ ف

ال ان والول النهساء و الرهجال من المستضعفني إال مصريا وساءت جهنم يعفو عنهم ن

أ ولـئك عس الله

فأ يهتدون سبيال يستطيعون حيلة وال

ا غفورا و كن الله عفوKad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleci će upitati: “Šta je bilo s vama?” A oni će odgovoriti: “Bili smo potlačeni na Zemlji!” Meleci će reći: “Zar Allahova Zemlja nije prostrana pa da se po njoj iselite?” Eto, njima će Džehennem stanište biti. A ogavno li je to boravište! Osim bespomoćnim muš-karcima i ženama, te djeci, koji nisu mogli dovijati se niti kakva puta domoći se. Takvima će Allah oprostiti grijehe, nadati se, jer Allah prašta i briše grijehe.1

Fakihi Ehli-bejta, neka je Božije zadovoljstvo sa njima, zapra-vo svi islamski fakihi, slažu se da su sve božanske obaveze prije svega uvjetovane znanjem i sposobnošću mukellifa. Ova dva svoj-stva ubrajaju se u opće uvjete bilo koje obaveze, u značenju da se ne odnose samo na neke već na sve zabrane i naredbe došle od Gospodara. Mukellif, odnosno punoljetna osoba koja je obavezna

1 En-Nisâ’ (4), 97-99.

Postoji nada da će biti oProšteno besPomoćnim i Potlačenim, koji nisu imali načina da dođu do istine

8

slijediti šerijat, mora imati kod sebe ova dva svojstva da bi općenito propis za nju bio obavezujući.

Što se tiče svojstva znanja, to proizlazi iz kur’anskih ajeta:

بني حت نبعث رسوال و ما كنا معذهMi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!2

لهم فيضله الله من يشاء و يهدي رسلنا من رسول إال بلسان قومه لبنيهو ما أ

من يشاء و هو العزيز الكيمMi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoće i ukazuje na Pravi put onome kome hoće; On je Silan i Mudar.3

هلك من هلك عن بيهنة و يي من ح عن بيهنة لهKako bi stradao onaj ko će stradati uz dokaz očit, i oživio onaj ko će steći čist život uz dokaz očit!4

رسلت إلنا رسوال فنتبع لقالوا ربنا لوال أ ن قبله هلكناهم بعذاب مه

نا أ

و لو أ

ن نذل ونزىآياتك من قبل أ

A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: “Gospo-daru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali.”5

I u mnogim drugim kur’anskim ajetima u kojima se spominje očigledan dokaz (بينة), Božije kažnjavanje prijašnjih naroda, kojima je poslat poslanik uvjetovano je ovim.

Također, fakihi se u ovom svom mišljenju pozivaju i na pre-daju poznatu kao hadis o oslobađanju od odgovornosti. Ova predaja je zabilježena u djelima Hisâl6 Šejha Saduka, u devetom poglavlju,

2 El-Isrâ’ (17), 15.3 Ibrâhîm (14), 4.4 El-Enfâl (8), 42.5 Tâ Hâ (20), 134.6 Šejh Saduk: Hisâl, litografsko izdanje, str. 417.

9

Božija oBaveza je uvjetovana znanjem i sposoBnošću mukellifa

Usûli Kâfi7 u poglavlju “Ono od čega je ovaj ummet oslobođen u pogledu odgovornosti i kazne”, Tuhafu-l-‘uqûl8 i Wesâ’iluš-ši‘a.9 I pored toga što među ovim predajama postoji mala razlika u riječi-ma, u značenju su sve one jednake. U nastavku donosimo verziju predaje koju bilježi Šejh Saduk.

Lancem prenosilaca Šejh Saduk prenosi od Imama Sadika da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao:

رهرا عليه و ال يعملمون و ما ال مك

يان و ما أ و النسم

عة: اخلطأ ىت تسم م

رفع عنم أ

ق ما لمم موسة ىف اخلل ر ىف الوسم ة و اتلفك ي مه و احلسد و الط وا إل يطيقون و اضطر

ينمطقم بشفة“Sa mog ummeta je skinuta odgovornost i kazna u vezi s

devet stvari:

– za ono što je urađeno greškom (a da nije postojala namjera za takvo što);

– za ono što je urađeno u zaboravu (a da u tom trenutku čo-vjek nije bio svjestan);

– za ono što čovjek uradi preko volje i sa odvratnošću (a to znači da je čovjek oprečno svojoj volji, pod prisilom druge osobe uradio neku stvar, kao kada, recimo, silnik kaže po-staču će ga ubiti ako ne prekine post);

– za ono što je urađeno iz neznanja (primjerice, čovjek ne zna da je od strane Gospodara došao takav propis, s tim da to neznanje nije zbog krivice samog čovjeka);

– za poslove koji su izvan moći čovjeka i on nema snagu da ih obavi;

– za poslove koji su urađeni pod prisilom (primjerice da silnik u mjesecu ramazanu uhvati postača, polegne ga i nasilu mu naspe vode u usta da bi mu prekinuo post);

– za zavist u srcu (ali bez ispoljavanja zavisti i bez čovjekova pribjegavanja postupcima koji bi blagodat, na kojoj se zavidi, lišio onog koji njome raspolaže);

7 Šejh Kulejni: Usûli Kâfi, sv. 2, str. 462-463.8 Ebu Muhammed El-Hasan El-Harâni: Tuhaful-‘ukûl, str. 50.9 Hurru ‘Āmeli: Wasâeluš-ši‘e, izdanje Amîr Behâder, Kitâbu salât, sv. 1, str. 516.


10

– za zloslutno predviđanje (jer čovjek ne treba da ima zlo-slutnju, odnosno da nešto smatra lošim predznakom i daje značaj tome u sebi. Uvijek kada čovjekovo srce obuzme zla slutnja on ne treba da se obazire na to, te suprotno zloslutnji radi; zloslutnja koja sama od sebe prođe srcem i čovjek se ne obazire na nju nije grijeh);

– za misli koje čovjeku padaju na pamet i dovode ga u sumnju prema stvaranju Allaha, dž.š., a on ih ne izgovori (primjerice: ova stvorenja je stvorio Allah, a ko je stvorio Allaha? Sve dok čovjek ovakve misli ne iznese van sebe, on nema grijeha.”10

Na ovom mjestu treba istaknuti činjenicu da je čovjek oslobo-đen kazne i odgovornosti za slučajeve kada nije imao znanja samo onda kada sam nije krivac zbog svog neznanja, odnosno kada je učinio napor da sazna šta je propis o određenom pitanju ali nije uspio naći odgovarajući dokaz. U suprotnom, ako čovjek nije ulo-žio trud da stekne znanje o propisu i počinio prestup, on zaslužuje kaznu premda nije znao.

Kao potvrdu ovoga navest ćemo nekoliko predaja:

1. Šejh Barki prenosi lancem prenosilaca od Imama Sadika:“Ljudi nisu slobodni (odnosno bez odgovornosti) sve

dok ne budu pitali (one koji znaju) ili sami ne ulože trud i pregnuće da shvate.”11

Na osnovu ove predaje može se dokazati da su ljudi obavezni slijediti stručnjaka u fikhu, jer sami nemaju spo-sobnost za izvođenja propisa iz šerijatskih izvora. Općenito gledano, propis je ograničen ili na slijeđenje ili na idžtihad, a princip “djelovanja iz predostrožnosti” nije ispravan kao što većina fakiha kaže.12

10 Hadis je preveden u značenju, uz mala pojašnjenja, kao što ga je i sam Allame Teherani preveo. (Op. prev.)

11 Šejh Barki: Mahâsen, Kitâbu masâbîhuz-zulem, sv. 1, str. 225; Medžlisi: Bihâr, izdanje Kompani, Bâbu talabil-’ilm, sv. 1, str. 57.

12 Mišljenje moje malenkosti je da pri načinu ispunjavanja ibadetskih djela pravilo pre-dostrožnosti nije ispravno, kao što je općeprihvaćeno mišljenje među fakihima. Za ovu tvrdnju postoje argumenti koje treba tražiti u okviru fikha, a dva osnovna argu-menta su:

11

predaje koje ukazuju na uspostavljanje oBaveze i kažnjavanja u slučaju kada čovjek snosi odgovornost što nije naučio ili pitao

2. Šejh Barki prenosi lancem prenosilaca da je Imam Kazim bio upitan:

“Da li su ljudi slobodni da se u pogledu pitanja za kojima imaju potrebu ne obrate Imamu ili onome ko zna?” Imam je ogovorio: “Ne.”13

3. Također, Šejh Barki prenosi lancem prenosilaca od Imama Sadika, a on od Allahova Poslanika, s.a.v.a.:

“Teško svakom muslimanu koji u sedmici ne odredi za sebe dan kada će se baviti pitanjima svoje vjere i pitati o svojoj vjeri!” U drugoj inačici iste predaje stoji: “Teško svakom čovjeku!”14

4. Šejh Mufid kod ajeta:

ة الالغة قل فللهه الجReci: “Allah ima potpun dokaz”15 – prenosi lancem prenosi-

laca od Imama Sadika da je na pitanje u vezi s ovim ajetom rekao: “Kada nastupi Sudnji dan Allah, dž.š., će Svom robu

Prvi: neprimjenjivanje ovog oblika predostrožnosti za vrijeme Allahova Poslanika i Imama Ehli-bejta, posebno kada je u pitanju ponavljanje ibadetskog djela.

Drugi: ibadet iz predostrožnosti je blizak sumnji u nijjetu, a ovo stanje sumnje malo po malo prelazi u vesvesu i vjernika lišava odlučnosti, tako da i ibadet – čija posljedica treba da je približavanje Bogu – polučuje suprotne posljedice. U takvom stanju srce vjernika je stalno izloženo sumnji i neodlučnosti i kao takvo ono je mjesto šejtana i njegovih misli. Ovo je udaljenost koja je potpuno oprečna čvrstom i izvjesnom putu.

Općenito gledano, praksa i metod islama je da svoje sljedbenike učini odlučnima i čvrstim u svojim djelovanjima i da ih izbavi od sumnje i neodlučnosti. Jer, u krajnjem, česta sumnja u djelima utiče da stanje sumnje pređe i na dušu, tako da ti pojedinci po-staju neodlučni i uznemireni. Ovo stanje je uništavajuća bolest za dušu i za posljedicu ima gubljenje nade u Božiju milost, jer vjernik za djelo koje uradi nije siguran da li ga je ta obaveza približila Bogu ili ne.

Zato u predajama Imama Ehli-bejta i praksi velikih fakiha nigdje ne nalazimo da su čovjeku zato što je sumnjao u ispravnost svog namaza rekli da ponovi namaz. Tačnije, oni su uvijek odlučno preporučivali nafilu-namaz i govorili su da nafile nadoknađuju manjkavosti počinjenje u obaveznom namazu. Iz predaja koje se prenose u vezi ovog pitanja jasno se da shvatiti da jedino u slučaju propuštenog namaza treba namaz nakla-njati, pa su čak naređivali da se i propuštene nafile naklanjaju.

13 Ibid.14 Ibid.15 El-En‘âm (6), 149.


12

reći: ‘Da li si bio znalac (poznavao propise i učenja vjere vezano za tvoje potrebe)?’ Pa ako kaže: ‘Da.’ – Allah će mu reći: ‘Zašto onda nisi radio po onome što si znao?’ A ako kaže: ‘Ne, bio sam neznalica.’ – Allah će mu reći: ‘Zašto nisi naučio da bi mogao raditi po tom znanju?’ I ovaj potpuni dokaz će nadvladati roba, a Allah, dž.š., uvijek ima dokaz za Svoja stvorenja.”16

Ono što je do sada rečeno odnosilo se na neophodnost znanja, a što se tiče neophodnosti moći i snage da bi Božiji propisi postali obavezni – pored umne zrelosti i šerijatske moći koja podrazu-mijeva nepostojanje nepodnošljivih teškoća – ono se može argu-mentirati sljedećim kur’anskim ajetima:

و لقد عفا عنكم والله ذو فضل ع المؤمننيI On vam je već oprostio, jer je Allah neizmjerno dobar (ذو فضل) prema vjernicima!17

Fadl (ل ima značenje mnoštva i viška, a ovdje to znači da Allah (فضمvjernicima daruje više od njihove moći i prema njima se stalno od-nosi u skladu s njihovim mogućnostima, odnosno, kada su propisi u pitanju On im uvijek daje moć da mogu ispuniti te propise.

كث انلاس ال يشكرونو فضل ع انلاس ولـكن أ إن الل ل

Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje.18

و لـكن الل ذو فضل ع العالمنيAllah je dobar svim svjetovima.19

U Ku’anu postoje brojni ajeti slični ovima, u kojima Allah pripisuje Sebi svojstvo dobrostivosti (ل Naravno, isto kao .(فضم

16 Šejh Mufid: Emâli, Nedžef, medžlis 35, str. 172; Medžlisi: Bihâr, Izdane Kompani, Bâbu talabi-l-‘ilm, sv. 1, str. 57.

17 Ali ‘Imrân (3), 152.18 El-Beqare (2), 243; El-Mu’min (40), 61.19 El-Beqare (2), 251.

13

ajeti o neophodnosti postojanja sposoBnosti kod uspostavljanja Božije oBaveze

što je jedan od primjera Božije dobrostivosti da Svom robu daruje nagradu veću nego što je zaslužio, primjer te dobrosti-vosti je kada Allah, dž.š., propisuje robu obavezu koju on može ispuniti.

يريد الله بكم اليس و ال يريد بكم العسAllah želi da vam olakša, a ne želi da vam oteža.20

ركم و لتم نعمته ن حرج ولـكن يريد لطه يا ما يريد الله لجعل عليكم مهعليكم لعلكم تشكرون

Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.21

إبراهيم هو بيكم أ لة ين من حرج مه وما جعل عليكم ف اله هو اجتباكم

اكم المسلمني من قبل سمOn vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima koji vas je već otprije muslimanima nazvao.22

نفسا إال ما آتاها ال يكلهف اللAllah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao.23

ال ربنا اكتسبت ما وعليها كسبت ما لها وسعها إال نفسا الله يكلهف ال ين ا كما حلته ع ال ربنا وال تمل علينا إص نا

خطأ

أ و

أ سينا ن تؤاخذنا إن

نت لنا ما ال طاقة نلا به واعف عنا واغفر نلا وارحنآ أ من قبلنا ربنا و ال تمه

نا ع القوم الكفرين موالنا فانصAllah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je do-bro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, na kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u

20 El-Beqare (2), 185.21 El-Ma’ide (5), 6.22 El-Hadž (22), 78.23 Et-Talâq (65), 7.


14

dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj nam se. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!24

Ovaj ajet, ustvari, prenosi dove koje je Allahov Poslanik, s.a.v.a., na Miradžu uputio Allahu dž.š., a Uzvišeni Gospodar je udovoljio Svom Miljeniku. Cio ovaj događaj prenose Ali ibn Ibrahim Komi i Ajjâši u svojim tefsirima.

Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., otišao na Miradž, u jednom dijelu razgovora potaknut nadahnućem kojeg je dobio u srcu od strane Allaha, dž.š., zamolio Ga je upravo ono što prenosi kur’anski ajet i Allah mu je udovoljio. Nakon što je Gospodar obavezu uvjetovao čovjekovim moćima, Allahov Poslanik čini dovu: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što ne-hotice učinimo!”

Uzvišeni Gospodar reče: “Ja te neću kazniti zbog toga.”Allahov Poslanik učini dovu: “Gospodaru naš, ne tovari na nas

breme kao što si ga tovario na one prije nas!”Uzvišeni Gospodar reče: “Neću te tovariti teškim bremenom.”Allahov Poslanik učini dovu: “Gospodaru naš, ne stavljaj nam

u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj nam se!”

Uzvišeni Gospodar reče: “Ja sam udovoljio tvojim dovama i ovim sam darovao i tebe i tvoj ummet.”

Nakon toga Imam Sadik, koji prenosi ovu predaju, reče: “Ni-jedan gost draži i plemenitiji od Allahova Poslanika nije otišao Uzvišenom Gospodaru i od Njega tražio takvo dobro i On mu udovoljio.”25

Sada, kada znamo da su Božiji propisi uvjetovani time da čo-vjek, prije svega, mora imati znanja o njima te moć i sposobnost da ih ispuni, tada one osobe koje nisu imale moći da ispune pro-pise ili nisu imali znanje o njima – s tim da sami nisu krivi zbog

24 El-Beqare (2), 286.25 Ali ibn Ibrahim Komi: Tefsir, na početku sure El-Isrâ donosi cio hadis Miradž, litografsko

izdanje, str. 368-377, a dijelove hadisa Miradž koji se odnose na 286. ajet sure El-Beqare navodi kod tumačenja istog ajeta; Tefsir Ajjâši, kod istog ajeta sure El-Beqare, sv. 1, str. 286; Medžlisi: Bihâr, izdanje Kompani, sv. 6, str. 377.

15

značenje Bespomoćnih u kur’anu

toga – nisu ni prekršili zakon, pa na Sudnjem danu i u Berzahu neće ni biti kažnjeni.

Jedna skupina ljudi, za koju postoji nada da će biti spašeni jesu potlačeni i bespomoćni (عون تضم مسم

م naravno, oni od njih koji nisu ,(ال

imali načina niti mogućnosti da dođu do Istine. Dakle, i potlačeni se dijele na dvije skupine:

• potlačeni i bespomoćni koji imaju mogućnost da dođu do Istine,

• potlačeni i bespomoćni koji nemaju mogućnost da dođu do Istine.

Da bi ovo pojasnili, prije svega, trebamo pojasniti značenje sa-mog pojma “potlačeni” ili “bespomoćni”. Pojam “potlačeni” u kur’anskom jeziku označava one kojima su ovladali ovosvjetski sil-nici i pritom ih još lišili slobode. Silnici su, suprotno potlačenim, oni ljudi koji zbog svoje oholosti i uznositosti stalno nastoje da dru-ge potčine sebi i da slabašnim ljudima uskrate osnovna prava.

Dakle, silnici stoje naspram potlačenih. U Kur’anu se silnici javljaju još i pod imenom glavešine (مل), a to su one osobe koje su svojim društvenim položajem sve vidove društva ispunili nepravdom.

يذبهح نهم مه طائفة يستضعف شيعا هلها أ وجعل رض

األ ف عال فرعون إن

ين ن نمن ع البناءهم ويستحي نساءهم إنه كن من المفسدين و نريد أ

أ

ة و نعلهم الوارثني ئمرض ونعلهم أ

استضعفوا ف األ

Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista, je smutljivac bio. A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni, milošću obas-pemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo.26

ن تعلمون أ

ين استضعفوا لمن آمن منهم أ وا من قومه لل ين استكب قال المأل ال

وا إنا ين استكب رسل به مؤمنون قال البهه قالوا إنا بما أ ن ر رسل مه صالا مه

ي آمنتم به كفرون بال26 El-Qasas (28), 4-5.


16

A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potlačene, one među njima koji su vjerovali: “Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svo-ga?” – “Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno” – odgo-voriše oni. “A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete” – rekoše oni koji su bili oholi.27

المون موقوفون عند ربههم يرجع بعضهم إل بعض القول يقول و لو ترى إذ الظوا ين استكب نتم لكنا مؤمنني قال ال

وا لوال أ ين استكب ين استضعفوا لل ال

رمني نن صددناكم عن الهدى بعد إذ جاءكم بل كنتم مهين استضعفوا أ لل

ن مروننا أ

وا بل مكر الليل وانلهار إذ تأ ين استكب ين استضعفوا لل و قال ال

غالل وا العذاب و جعلنا األ

ا رأ وا انلدامة لم سه

ندادا و أ

و نعل ل أ نكفر بالل

ين كفروا هل يزون إال ما كنوا يعملون عناق الف أ

A kada bi samo vidio kad oni koji su učinili zlo pred Gospodarom svojim budu zadržani i kad stanu među sobom razgovarati: “Da vas nije bilo, sigurno bismo bili vjernici” – reći će oni koji su tlačeni bili onima koji su bili oholi. “A zar smo vas mi od Pravog puta odvratili nakon što vam je bilo na njega ukazano? Ne, sami ste vi grješnici bili” – reći će oni koji su bili oholi onima koji su bili tlačeni. “Nije bilo tako” – odgovorit će oni koji su bili tlačeni onima koji su bili oholi – “nego ste danju i noću spletkarili kad ste od nas tražili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo.” I svi će prikriti tugu kad vide da će kažnjeni biti, a Mi ćemo na vratove nevjernika sindžire staviti; zar će biti kažnjeni drugačije nego prema onome kako su radili?28

Ovi ajeti govore o potlačenima, koji su imali put i mogućnost da dođu do Istine, ali to nisu uradili. Također, ovi ajeti se odnose na događaj sa Sudnjeg dana, a mi smo ih ovdje naveli zbog toga što se u njima vodi razgovor između oholnika i potlačenih. Mi trenutno govorimo o Berzahu i položaju potlačenih u Berzahu, ali ovi ajeti imaju i opće značenje pa se zbog toga mogu odnositi i na berzahsku kaznu, kao i na kijametsku.

27 El-A‘râf (7), 75-76.28 Sebe’ (34), 31-34.

17

dvije skupine Bespomoćnih

Potlačeni se dijele na dvije skupine: jedni su oni koji su se mo-gli izbaviti iz stanja potlačenosti i iseljenjem i nastanjivanjem u sigurna područja očuvati svoju vjeru. Ova skupina potlačenih će biti kažnjena, iako su bili pod teškim uvjetima koji su im namet-nuli silnici, jer su i pored toga mogli da se isele i sebe spase.

Usulijuni, odnosno stručnjaci u nauci koja se bavi metodama zaključivanja u fikhu, kažu: “Ako čovjek na temelju uvodnih rad-nji koje su u njegovom slobodnom izboru dođe do toga da neki posao za sebe učini obaveznim ili zabranjenim, ova obaveznost činjenja ili obaveznost nečinjenja nije u suprotnosti sa slobodom izbora te radnje.”

Druga skupina potlačenih su oni koji nikako nemaju moguć-nost izbavljenja iz kandži silnika, bilo zbog svoje fizičke ili umne slabosti, ili im iseljavanje uopće ne padne na pamet ili nemaju snage i moći da to urade. U Kur’anu postoji ajet koji ostavlja nadu u oprost i spas upravo ove skupine ljudi.

Sada se osvrnimo na ajet sure En-Nisâ’ sa početka predavanja i pogledajmo šta se iz njega može shvatiti i koji su uvjeti da se po-tlačenom oprosti ako prekrši šerijat.

نفسهم قالوا فيم كنتم قالوا كنا مستضعفني ين توفاهم المآلئكة ظالم أ إن ال

واهم مأ ولـئك

فأ فيها فتهاجروا واسعة الله رض

أ تكن لم

أ قالوا رض

األ ف

جهنم وساءت مصرياKad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleci će upita-ti: “Šta je bilo s vama?” A oni će odgovoriti: “Bili smo potlačeni na Zemlji!” Meleci će reći: “Zar Allahova Zemlja nije prostrana pa da se po njoj iselite?” Eto, njima će Džehennem stanište biti. A ogavno li je to boravište!

Postoji skupina ljudi koji su – zbog kršenja propisa šerijata i zbog toga što nisu očistili dušu i okitili se lijepim božanskim svoj-stvima te nisu stekli znanja o šerijatu – učinili nepravdu prema sebi i kao posljedica toga, oni su zarobljeni u dolinama otuđenja i nemogućnosti uzdizanja, usavršavanja i dosezanja stepeni ljud-skosti, zaustavljeni su u područjima tame i udaljenosti te poslje-dicama strasti.


18

Ova njihova lišenost je zbog prisile koju su nad njima pro-vodili silnici, koji su im uskraćivali čak i osnovna ljudska prava kao što je sloboda u obavljanju vjerskih propisa, naređivanju na dobro i odvraćanju od zla, uspostavljanje vjerskih zakona i pra-vedne islamske vladavine. Ti silnici su potlačene prisilili da slijede njihove običaje i praksu.

Gornji ajet prenosi razgovor koji će meleci smrti voditi sa nji-ma u trenucima uzimanja duše. Uglavnom, budući da su oni ima-li mogućnost da se isele i uspostave pravednu islamsku vlast pod čijim okriljem mogu da žive svoju vjeru, a nisu to uradili, njihovo boravište je u Džehennemu.

ان ال يستطيعون حيلة و ال يهتدون إال المستضعفني من الرهجال و النهساء والولا غفورا ن يعفو عنهم و كن الله عفو

ولـئك عس الله أ

سبيال فأ

Osim bespomoćnim muškarcima i ženama, te djeca, koji nisu mogli dovijati se niti kakva puta domoći se. Takvima će Allah oprostiti grijehe, nadati se, jer Allah prašta i briše grijehe.

Pored onoga što je prethodno rečeno, iz ovih ajeta se može izvesti nekoliko zapažanja:

Prvo zapažanje:

Obaveznost iseljavanja iz “Kuće nevjerstva” u “Kuću islama”, jer prigovor meleka se ne temelji na činjenici da se oni nisu iselili u bolji i ugodniji život, što je zajedničko i vjerniku i nevjerni-ku. Zapravo, njihov prigovor se temelji na činjenici obaveznosti provođenja vjerskog života, ako ništa u izgnanstvu u okviru kojeg čovjek može ispuniti sve svoje obaveze.

U suri El-Hadž, nakon što Kur’an obznanjuje dozvolu za bor-bu: “Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini, onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga pro-gnani samo zato što su govorili: ‘Gospodar naš je Allah!’ [...]” – u nastavku Allah, dž.š., obznanjuje obaveznost uspostave neovisne islamske, pravedne vlasti te temelje njenog ustrojstva:

19

oBaveznost iseljavanja u “kuću islama”

مروا بالمعروف و نهوا كة و أ الة و آتوا الز قاموا الص

رض أ

ناهم ف األ ك ين إن م ال

مور عقبة األ عن المنكر و لل

One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – A Allahu se na kraju sve vraća.29

Dakle, islamska vlast obavezno mora da se temelji na usposta-vi namaza (pojedinačnog, u džematu, džume i bajram-namaza), davanju zekata, upućivanju na dobro i odvraćanju od zla. Poznato nam je da je islam potpuna i sveobuhvatna vjera u kojoj su svi vidovi pojedinca i društva uzeti u obzir na najbolji način, u šta se ubrajaju politika i upravljanje društvom, provođenje propisa, kazni, džume-namaza, suđenje među muslimanima i drugi pro-pisi koji se moraju provoditi pomoću šerijatskog autoriteta. To su temeljne stvari koje su neodvojive od islama. Prema tome, da bi se mogli primjenjivati i provoditi vjerski propisi, treba se iseliti u područje koje je rječnikom vjere definirano kao “Kuća islama” ili na neko drugo mjesto na Zemlji gdje se može uspostaviti praved-na islamska vlast.

Drugo zapažanje:

Zabrana življenja i nastanjivanja u gradovima nevjerstva, bilo da se musliman ubraja u stanovnike tog mjesta ili se naknad-no nastani. Jer, u oba slučaja ne postoji mogućnost ispunjavanja božanskih propisa, provođenja kaznenog zakona i društvenih adaba, niti je to područje u kojem vrijedi institucija naređivanja na dobro, a odvraćanja od zla. Ako se musliman nastani pod ne-vjerničku vlast i prihvati njihovo državljanstvo, on time prihvata i njihovu zaštitu.

ولن يعل الله للكفرين ع المؤمنني سبيالA Allah neće dati nevjernicima nad vjernicima prevlast.30

29 El-Hadž (22), 41.30 En-Nisâ’ (4), 141.


20

Ako se kaže: Nastanjivanje u tim gradovima je moguće ako je tu prisutan šerijatom potvrđen autoritet, kojem se pokorava.

U odgovoru treba reći: Šerijatski vladar je potvrđen od strane šerijata, kada sam on nije nastanjen u gradovima nevjerstva, a pod pretpostavkom da je odranije tu živio on ima obavezu da se ise-li u “Kuću islama”. Prema tome, mjesto vladara postavljenog od strane šerijata uvijek treba da se nalazi u “Kući islama”. Ajet sure El-Enfâl na najbolji način pojašnjava ovu zbilju:

ين آووا و ال نفسهم ف سبيل اللهموالهم وأ

ين آمنوا و هاجروا و جاهدوا بأ إن ال

ن ين آمنوا و لم يهاجروا ما لكم مه ولاء بعض و الولـئك بعضهم أ

وا أ نص و

ين فعليكم انلص إال وكم ف اله ء حت يهاجروا و إن استنص ن ش واليتهم مهيثاق و الله بما تعملون بصري ع قوم بينكم و بينهم مه

Oni koji vjeruju, i iseljavaju se, i u borbi na Allahovom putu zalažu imetke svoje i živote svoje, i oni koji daju utočište i pomažu, oni jedni druge naslje-đuju. A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili – vi ne možete, sve dok se ne isele nasljednici biti. A ako vas zamole da ih u vjeri pomognete, dužni ste da im u pomoć priteknete, osim protiv naroda sa kojim o nenapadanju zaključen ugovor imate. A Allah dobro vidi ono što radite.31

Treće zapažanje:

U ajetu koji ostavlja nadu za oprost potlačenima muškarcima i ženama, u tome im se pridružuju i njihova djeca.

ان إال المستضعفني من الرهجال و النهساء و الولOsim bespomoćnim muškarcima i ženama i djeci.

To znači da će Božija milost obuhvatiti i djecu. Iz konteksta ajeta, samim tim što potlačeni, koji su imali mogućnost da se ise-le, a nisu to uradili i kojima će stanište biti u Džehennemu, stoje naspram potlačenih koji nisu mogli da se isele, može se shvatiti da i djeca potlačenih džehennemlija sa njima odlaze u Džehennem,

31 El-Enfâl (8), 72.

21

izuzeće Bespomoćnih u slučaju da nisu sposoBni nađu put izBavljenja

jer su bila punoljetna i samim tim odgovorna. U suprotnom, nji-hovo spominjanje u ajetu bi bilo besmisleno. Iz ovoga se, također, može shvatiti da i za onu djecu koja nisu punoljetna, ali koja su mogla “dovijati se i domoći se puta” (تدون سبيال تطيعون حيلة و يهم (يسمpostoji obaveza iseljavanja u “Kuću islama” da bi se i oni koristili svim dobročinstvima kojima je Gospodar obasuo vjernike u “Kući islama” i da se očuvaju od svih zala kojima su izloženi u “Kući nevjerstva.”

Ovo potpuno odgovara mišljenjima naših fakiha koji su rekli da ibadet djece nije samo puka vježba. Zapravo, njihov ibadet je ispravan i oni se koriste plodovima ibadeta kao i oni koji su puno-ljetni. Jedina je razlika što njima taj ibadet još uvijek nije obavezan. Mudri Zakonodavac je njima olakšao i u skladu sa prilagodljivim i tolerantnim šerijatom njihovo stanje ispoštovao. Dokidanje šeri-jatskih obaveza u slučaju djece ima za posljedicu da ono što je vad-žib za odrasle za njih ima status mustehaba, odnosno pohvalnog, a sve što je haram za odrasle za njih je mekruh, odnosno pokuđeno. I pored toga, ostale pohvalne i pokuđene stvari koje vrijede za odrasle, isto vrijede i za djecu. Naravno, dokidanje obaveze slije-đenja šerijata za djecu ne znači da su ona slobodna da čine svaki oblik grijeha. Zapravo, naglasak zabrane koji vrijedi za punoljetne, nije ista za djecu. Prema toj osnovi, ako dijete koje nije punoljetno počini blud ili ukrade nešto ili počini neki drugi prestup, islamska vlast će nad njim provesti ublaženu kaznu ili će ga prekoriti.

[...]

Četvrto zapažanje:

U ajetu našeg zanimanja, u kojem su izuzeti muškarac, žena i djeca, istovremeno je pojašnjeno njihovo stanje:

ال يستطيعون حيلة و ال يهتدون سبيال...koji nisu mogla dovijati se, niti kakva puta domoći se.

Učenjaci su rekli: “Dovođenje u vezu suda sa svojstvom uka-zuje na uzrok.” Ako se predmet i sud dovodi u vezu sa svojstvom tog predmeta, to vezanje ukazuje da je uzrok propisa upravo to


22

svojstvo koje je istaknuto. Naprimjer, ako se kaže: “Izbjegavajte ljude koji boluju od gube” – to ne znači da treba izbjegavati sve ljude, već jedino one koji boluju od gube. Tako se iz ove rečenice može shvatiti da je uzrok stava o obaveznosti izbjegavanja upravo bolest guba.

Zaključak koji se može izvesti iz gornjeg ajeta jeste taj da op-ćenito gledano svakog muškarca, ženu i dijete koji se ne mogu dovijati niti kakva puta izbavljenja domoći, meleci smrti neće ka-žnjavati, niti će ući u Džehennem i postoji nada za njihov oprost, bilo da spadaju u potlačene ili ne.

Zaključak ove kratke studije je taj da ljudi koji žive u “Kući islama” i nisu izloženi nepravdi i nasilju silnika ne spadaju u bes-pomoćne i potlačene. Međutim, muškarci, žene i djeca koji ne-maju načina da dođu do vjerskih istina i propisa, također će biti sačuvani od Džehennema i Božija milost će ih obuhvatiti.

Naprimjer, pretpostavimo djecu koja su odrasla i odgojena u okrilju roditelja nevjernika. Ti roditelji djecu stalno izlažu svojoj otrovnoj propagandi i Istinu im prikazuju izvrnuto. Naprimjer, od prvih dana Poslanik islama im je prikazivan u najlošijem svije-tlu, o Kur’anu je govoreno kao iskrivljenoj i izmišljenoj knjizi, a samo dijete ne poznaje arapski jezik da bi kada odraste samostalno moglo da izučava Kur’an, džamija je prikazivana kao kuća idolo-poklonstva. Sva ova loša propaganda tako je jako utkana u biće i um djeteta da ono uopće ne ostavlja mogućnost da bi moglo biti drugačije ili u najmanju ruku, da krene u istraživanje i priključi se karavani islama, ali po svojoj biti ono nije pokvaren čovjek i da mu je istina prikazana onakvom kakva jeste on bi je prihvatio.

[...]Većinu ovih ljudi predstavljaju obični ljudi i djeca, pogotovo

ako nisu obdareni posebnom pronicljivošću i prodornom mišlju ili spadaju u proste, naivne ljude čistog srca.

Istovremeno, moguće je da velik broj ljudi od znanja i misli-laca ne budu sačuvani od ove velike opasnosti i da pored dosta čitanja i uvida u mnoštvo informacija, pod uticajem insinuacija svojih roditelja, učitelja i okoline i njihovog nametanja pogleda na svijet, oni do kraja života ostaju zatočeni u ovim otrovanim misli-ma koje su se poput brane Zul-Karnejna ispriječile između njih i

23

definicija Bespomoćnih u predajama

zbilje. Ako oni potpadaju pod kur’anski ajet koji nisu mogla dovijati se niti kakva puta domoći se, a istovremeno nisu tvrdoglavi poricatelji – dakle, ako bi im se predstavio islam onakav kakav jest odmah bi ga prihvatili – i oni će biti obuhvaćeni Božijom milošću.

O tome da su znanje i moć nužni uvjeti za sve šerijatske oba-veze, pored onoga što smo do sada rekli, postoje i brojne predaje od Ehli-bejta, od kojih ćemo u nastavku navesti samo neke kao primjer:

1. Kulejni u djelu Usûli Kâfi lancem prenosilaca, kao i Šejh Sa-duk u djelu Ma‘âni-l-ahbâr te Ajjâši u svom Tefsiru prenose da je na upit Zerare o potlačenima Imam Bakir u odgovo-ru rekao: “Potlačen i bespomoćan je onaj koji nema snagu dovijanja pa prihvati nevjerstvo, niti se može domoći puta do imana, u njegovoj moći nije niti da prihvati iman niti nevjerstvo. Dakle, to su djeca i oni od muškarca i žena čiji je razum kao kod djece (nemaju snagu promišljanja i razluči-vanja), u vezi s kojima je dokinuta šerijatska obaveza.”32

2. Šejh Saduk u knjizi Me‘âni-l-ahbâr i Ajjâši u svom Tefsiru prenose da je Sulejmân ibn Hâlid pitao Imama Bakira o potlačenima, na šta je on odgovorio: “To su osobe naivne i kratke pameti, koje ne razmišljaju neovisno, poput žene koja u kući sjedi iza zastora i sluge koji obavlja kućne poslove. Ako joj kažeš: ‘Klanjaj!’ – ona klanja. Ona ne shvata ništa osim onoga što joj ti kažeš i narediš. Poput roba dovedenog iz daljine, koji ništa ne shvata osim onoga što mu ti kažeš ili oronulog starca i malog djeteta – oni su potlačeni i bes-pomoćni. Kako za čvrstu osobu, koja ispravnom mišlju ra-spravlja sa tobom, koja sama obavlja svoju kupovinu i koju i da hoćeš nikako ne možeš prevariti u kupoprodaji, možeš reći da je potlačena i bespomoćna? Naravno da ne možeš to reći i ne dostoji ti da joj pripišeš takav status.”33

3. Kulejni u djelu Usûli Kâfiju svojim lancem prenosilaca prenosi od Alija ibn Suvejda: “Pitao sam Imama Kazima o

32 Kulejni: Usûli Kâfi, sv. 2, str. 404; Šejh Saduk: Me‘âni-l-ahbâr, str. 201; Tefsir Ajjâši, sv. 1, str. 268-269.

33 Šejh Saduk: Me‘âni-l-ahbâr, str. 203; Tefsir Ajjâši, sv. 1, str. 270.


24

potlačenima i on mi je u odgovoru napisao: ‘To je slabašna osoba kojoj se ne predočava dokaz i koja ne poznaje razila-ženja među sljedbama. A ako osoba poznaje razilaženja, ona nije jedna od potlačenih.”34

4. Šejh Saduk u Me‘âni-l-ahbâr i Ajjâši u svom Tefsiru prenose od Sulejmana ibn Hâlida: “Pitao sam Imama Sadika o Alla-hovim riječima: ‘Osim bespomoćnim muškarcima i žena-ma, te djeci...’ – i on mi je u odgovoru rekao: ‘O Sulejmane! Među potlačenima i bespomoćnima ima onih čiji je vrat od tvog i deblji i jači (hoće reći pod potlačenim i bespomoćnim se ne misli na osobu slabe tjelesne građe). [...]”35

5. Šejh Saduk u Me‘âni-l-ahbâr prenosi od Imama Sadika: “Po-tlačeni nisu jedna određena skupina ljudi, već se dijele na različite vrste i nalaze se u različitim sljedbama, koje su me-đusobno suprotstavljene. [...]”36

[...]

Na istoj logičkoj i racionalnoj osnovi Uzvišeni Gospodar je u Kur’anu časnom vječnost u Džehennemu i brisanje svih djela i mnoge druge teške kazne pripisao onima koji ne samo da su ne-vjernici već poriču Božija znamenja. Važan uzrok njihovog vječ-nog ostanka u Džehennemu jesu oholost, uznositost i poricanje Znamenja Istine, a ne samo to što su u osnovi nevjernici.

ون صحاب انلار هم فيها خالولـئك أ

بوا بآياتنا أ ين كفروا و كذ و ال

A oni koji ne budu vjerovali i Naše Znakove budu poricali, takvi će stanovnici Vatre biti! U njoj će vječno ostati!37

صحاب انلار خالين فيها وبئس المصريولئك أ


A oni koji nisu vjerovali i koji su Znake naše poricali, takvi će biti Vatre sta-novnici, u njoj će vječno ostati! O staništa li ružna!38

34 Kulejni: Usûli Kâfi, sv. 2, str. 406.35 Šejh Saduk: Me‘âni-l-ahbâr, str. 202; Tefsir Ajjâši, sv. 1, str. 270.36 Šejh Saduk: Me‘âni-l-ahbâr, str. 200.37 El-Beqare (2), 39.38 Et-Tagâbun (64), 10.

25

vječna kazna pripada onima koji su poricali

صحاب الحيمولـئك أ


A oni koji ne budu vjerovali i Naše Znakove poricali, takvi će biti stanovnici Vatre.39

ماء و ال يدخلون بواب السوا عنها ال تفتح لهم أ بوا بآياتنا واستكب ين كذ إن ال

النة حت يلج المل ف سمه الياط و كذلك نزي المجرمنيDoista, onima koji Naše Znakove budu poricali i spram njih se budu oholo držali, kapije nebeske neće biti otvorene, a prije će i deva kroz igle-ne uši proći nego što će takvi u Džennet ući! Eto, tako Mi kažnjavamo grješnike.40

ون صحاب انلار هم فيها خالئك أ ـ ول

وا عنها أ بوا بآياتنا واستكب ين كذ و ال

A oni koji Znakove Naše budu poricali, i spram njih se budu oholo držali, takvi su stanovnici Vatre, u njoj će vječno ostati!41

بوا بلقاء الله ين كذ قد خس الGubitnici su oni koji susret sa Allahom poriču.42

عمالهم بوا بآياتنا و لقاء اآلخرة حبطت أ ين كذ و ال

A onima koji poriču Naše Znakove i ne budu vjerovali u susret na Ahiretu, djela su propala.43

ن حيث ال يعلمون بوا بآياتنا سنستدرجهم مه ين كذ و الA one koji poriču Naše Znakove Mi ćemo malo po malo, a da oni neće ni znati, u propast voditi.44

Postoje i brojni drugi ajeti koji kažnjavanje prijašnjih ummeta pripisuju poricanju Božijih Znamenja, a ne samom nevjerovanju.

39 El-Ma’ide (5), 10; El-Ma’ide (5), 86; El-Hadîd (57), 19.40 El-A‘râf (7), 40.41 El-A‘râf (7), 36.42 El-En‘âm (6), 31.43 El-A‘râf (7), 147.44 El-A‘râf (7), 182.


26

U brojim ajetima, od kojih je samo nekoliko njih netom spome-nuto kao primjer, poricanje Znakova se spominje zajedno sa ne-vjerovanjem i to dvoje zajedno ima za posljedicu vječni ostanak u Vatri.

Pored ljudi koji su veoma dobri i vjernici, te pored pojedinaca koji su veoma loši i nevjernici, te pored potlačenih i bespomoćnih i onih koji imaju jednak status kao oni, te pored običnih vjernika čija su dobra i loša djela izmiješana, Kur’an časni spominje po-jedince kojima se ne obračunava odmah pri samom činu smrti, već se ostavljaju do nastupanja Sudnjeg dana kada će se dušama suditi za dobro i pokvarenost. Na Sudnjem danu, gdje se duše očituju u svojoj punini, Uzvišeni Gospodar će se na temelju sta-nja njihovih duša odnositi prema njima, pa će im ili oprostiti ili će ih kazniti. Oni se jezikom vjere nazivaju “oni koji iščekuju Allahovu odredbu” (مرمجومن لمر اهلل).

U suri Et-Tewbe, nakon što Allah, dž.š., spominje one koji su veoma dobri ili veoma loši i one čija su dobra i loša djela izmiješa-na, na sljedeći način opisuje se određena skupina ljudi:

بعوهم بإحسان رض ين ات نصار و اللون من المهاجرين و األ و

ابقون األ و الس

بدا نهار خالين فيها أ

عد لهم جنات تري تتها األ

الله عنهم و رضوا عنه و أ

ذلك الفوز العظيمAllah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime! On je njima pripremio džennetske bašče kroz rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh!45

هل المدينة مردوا ع انلهفاق ال عراب منافقون و من أ

ن األ ن حولكم مه و مم

تني ثم يردهون إل عذاب عظيم ر بهم م تعلمهم نن نعلمهم سنعذهA među beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Me-dine, koji su u licemjerstvu spretni – ti ih ne poznaješ, ali ih Mi poznajemo. Njih ćemo na dvostruke muke staviti, a zatim će biti u veliku patnju vraćeni!46

45 Et-Tewbe (9), 100.46 Et-Tewbe (9), 101.

27

skupina onih koji iščekuju allahovu odredBu

ن يتوب و آخرون اعتفوا بذنوبهم خلطوا عمال صالا و آخر سيهئا عس الله أ

عليهم إن الل غفور رحيمA ima i drugih, koji su grijehe svoje priznali i koji su dobra djela s drugim koja su hrđava izmiješali, njima će, sve je prilika, Allah oprostiti jer Allah prašta i samilostan je.47

Nakon nekoliko ajeta se kaže:

عليم الله و عليهم يتوب ا إم و بهم يعذه ا إم الله مر أل مرجون آخرون و

حكيمA ima i onih koji iščekuju Allahovu odredbu: hoće li ih kazniti ili će im opro-stiti. A Allah sve zna i mudar je.48

Kulejni prenosi da je Imam Bakir u vezi s Božijim riječima: A ima i onih koji iščekuju Allahovu odredbu, rekao: “To je skupina ljudi koji su prije bili nevjernici i ubili su ljude poput Hamze, Džafera i njima sličnih vjernika u Allaha i potom su prihvatili islam i Boži-ju jednoću, a odbacili širk. Međutim, njihova srca nisu prihvatila iman, pa da bi bili vjernici i Džennet im bio propisan. Isto tako, oni nisu ostali na svom poricanju, pa da bi bili nevjernici i da bi im Džehennem bio propisan. Oni su u takvom stanju da će ih Gospodar ili kazniti ili im oprostiti.”49

U nekim drugim predajama, ova skupina se ubraja u potlače-ne, kao što govori predaja koju prenose Šejh Saduk u Me‘âni-l- -ahbâr i Ajjâši u svom Tefsiru: Hamrân je pitao Imama Sadika za kur’anski ajet o potlačenima, na šta mu je on odgovorio: “Oni su sljedbenici velajeta.”

Pitao sam: “Kojeg velajeta?”Imam reče: “Taj velajet na koji sam ja mislio nije ona srčana

veza sa zbiljom vjere. Zapravo, ovdje pod velajetom mislim na vanjštinu islama, po kojoj stupaju u brak, nasljeđuju i miješaju se

47 Et-Tewbe (9), 102.48 Et-Tewbe (9), 106.49 Klejni: Usûli Kâfi: sv. 2, str. 407.


28

sa muslimanima. Međutim, u stvarnosti, oni nisu ni vjernici ni nevjernici, već oni koji iščekuju Allahovu odredbu.”50

[...]Iz nekih predaja se može shvatiti da će u kaburu biti ispitivani

samo oni koji su imali čist iman i oni koji su bili čisti nevjernici. Ostale skupine ljudi neće biti ispitivani u kaburu. Kulejni u djelu Usûli Kâfi prenosi četiri predaje od Imama Bakira i Imama Sadika na ovu temu, a budući da sve imaju slično značenje mi ćemo se zadovoljiti da ovdje navedemo samo jednu od njih.

Ebu Bekr Hadrami prenosi da je Imam Sadik rekao: “U ka-buru će biti pitani samo onaj koji je svoj iman učinio potpunim i čistim ili onaj čije je nevjerstvo potpuno. A što se tiče ostalih ljudi, na njih se neće obazirati.”51

[...]

Peto zapažanje:

U kur’anskom ajetu o potlačenima se spominje “nada u oprost”. To znači da će Uzvišeni Gospodar preći preko njihovih grijeha, ali njima ne pripadaju stepeni vjernika, dobrih (salihin), iskrenih (sidi-kin), šehida, prijatelja Božijih – koji su svoje položaje stekli odgova-rajućim djelima i stepenom imana. Niko od bespomoćnih i potla-čenih i onih koji su im pridruženi u tom statusu i onih koji iščekuju Allahovu odredbu neće biti u tim položajima. Džennet ima brojne stepene i položaje od koji svaki pripada posebnoj skupini.

Šejh Saduk u Me‘âni-l-ahbâr i Ajjâši u svom Tefsiru prenose da je Sâlem ibn Mukrem Džemmâl pitao Imama Sadika u vezi s aje-tom: Osim bespomoćnim muškarcima i ženama, te djeci, koji nisu mogli dovijati se niti kakva puta domoći se. – na šta je Imam odgovorio: “To su oni bespomoćni koji nisu imali načina da se usprave, niti su upućeni na put sljedbenika Istine da bi ušli u njihovu skupinu. Oni će ući u Džennet prema svojim djelima i izbjegavanju Božijih zabrana, ali neće doći do stepena dobrih robova (abrâr).”52

50 Šejh Saduk: Me‘âni-l-ahbâr, str. 202; Tefsir Ajjâši, sv. 1, str. 269-270.51 Kulejni: Furû‘e Kâfi, litografsko izdanje, sv. 1, str. 64; Medžlisi: Bihâr, sv. 6, str. 235.52 Šejh Saduk: Me‘âni-l-ahbâr, str. 201; Tefsir Ajjâši, sv. 1, str. 268-269.

29

neophodnost iseljavanja izvan dohvata vlasti tirana

Šesto zapažanje:

Kur’anski ajet iz sure En-Nahl kazuje o ispitivanju u kaburu, koji je ustvari Svijet berzaha. Na isto ukazuju i neke predaje.

لم ما كنا نعمل من سوء بل لقوا السنفسهم فأ

ين تتوفاهم المالئكة ظالم أ ال

بواب جهنم خالين فيها فلبئس إن الل عليم بما كنتم تعملون فادخلوا أ

ا نزل ربهكم قالوا خريقوا ماذا أ ين ات ين و قيل لل مثوى المتكبه

...kojima su meleci dušu uzeli, onima koji su učinili nepravdu prema sebi (kad su nevjernici bili), pa će se pokoriti i reći: “Mi nismo nikakvo zlo činili!” – “Jeste zlo činili! Allah, doista, dobro zna ono što ste radili. Zato ulazite na kapije Džehennema, u njemu ćete vječno ostati! O kako će prebivalište onih koji su se oholili – grozno biti!” A onima koji su bogobojazni reći će se: “Šta je objavljivao Gospodar vaš?” – “Dobro!” – odgovorit će oni.53

U dva ajeta koja su tema naše rasprave, kao i ovim ajetima sure En-Nahl vidimo da se meleci obraćaju samo nepravednicima i sil-nicima, sa jedne strane, te bogobojaznima, sa druge strane. Ovo potvrđuju predaje koje smo netom prije naveli i koje govore o tome da će u kaburu biti pitani samo oni čistog i potpunog imana, te potpuni nevjernici.

[...]U suri En-Nisâ’ nakon ajeta o potlačenima, u nastavku dola-

zi još jedan ajet koji govori o obaveznosti iseljavanja i nagradi za onoga koji učini hidžru.

رض مراغما كثريا وسعة و من يرج من يد ف األ و من يهاجر ف سبيل الله

و كن الله جره ع الله و رسول ثم يدركه الموت فقد وقع أ بيته مهاجرا إل الله

غفورا رحيماOnaj ko se iseli na Allahovom putu na Zemlji će mnogo mjesta naći, uprkos svojim neprijateljima, i slobodu. A onome ko se iz svog staništa iseli radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga smrt zadesi, takvome je u Allaha nagrada sigurna! A Allah grijehe prašta i milostiv je!54

53 En-Nahl (16), 28-30.54 En-Nisâ’ (4), 100.


30

Riječ مراغم koja se u gorenjem ajetu prevodi kao mnoga mjesta dolazi od osnove راغم u značenju “nježne zemlje” ili “prašine iz-miješane sa pijeskom”. Tako, ta riječ u rečenici

رغم أنمف فالن رغمماima značenje: – Nos te osobe je protrljan po zemlji, dok u gla-golskom obliku أرمغم اهلل أنمفه ima značenje: – Allah je njegov nos protrljao po zemlji. (Metafora: Allah ga je ponizio.) Dakle, راغم je mjesto gdje se nosom “trlja po zemlji”, a to je u Kur’anu metafora za ono mjesto gdje čovjek svoju srdžbu može spustiti na zemlju, odnosno smiriti se i svoje namjere provesti u djelo.

Iseljavanjem i napuštanjem područja pod vlašću silnika vjerni-ci potpuno slobodno mogu da svoja vjerska načela obznanjuju i da provode svoju vjersku praksu. Uspostavom pravedne islamske vlasti vjernik pod njenim okriljem može ostvariti sve svoje ciljeve. Vjernik je spustio na zemlju svoju srdžbu, koju je imao u prsima zbog potčinjenosti vladavini nepravednih silnika. Iseljavanjem i nastanjivanjem slobodnih područja vjernik može razvijanjem za-stave tevhida i pravednosti te uspostavom namaza u džematu svo-ju srdžbu da “baci na zemlju”. Ovim neobičnim izrazom Kur’an je na najbolji način iskazao ovu zbilju.

Budući da je Berzah upotpunjenje Ovoga svijeta, on ima obi-lježja kvalitete, količine i oblika. Vjernici koji su izašli iz kuće svoga nefsa i zakoračili na put hidžre i iselili se, ali još uvijek nisu stigli do položaja savršenstva koje predstavlja povezanost sa položajem velajeta i poništenje i nestajanje u Božijim imenima i svojstvima, i na kraju Svijet fenâa, oni će u Berzahu da dose-gnu svoje savršenstvo, a na Sudnjem danu će biti proživljeni u svoj svojoj zbilji. Ovo učenje je potpuno u skladu sa osnovama božanske mudrosti u Kur’anu i sunneta Poslanikova. Jer, onaj ko krene na hidžru sa namjerom kakvu je opisao Allahov Po-slanik, s.a.v.a., u poznatoj predaji: “Ko učini hidžru radi Allaha i Poslanika Njegova, pa njegova hidžra je radi Allaha i Posla-nika Njegova.”55 – on je saputnik sa Allahovim Poslanikom i u području Božije svetosti posmatra Vječnu Božiju Ljepotu; i

55 Šehid Sâni je rekao: “Ova predaja je jedna od osnova islama i njegov temelj... Naši pret-hodnici su svoja pisana djela počinjali sa ovim hadisom, da bi čitaoca iznova podsjetili na važnost ispravljanja namjere i ujedno ih potakli na to djelo.”

31

Berzah je upotpunjenje ovog svijeta

dovolj no će se okoristiti položajem Apsolutnog velajeta te či-stom pokornošću i robovanjem.

U skladu s ovim, oni kojima duša nije došla u položaj aktuali-teta, odnosno oni koji se nisu ostvarili i koji su manjkavi napustili Ovaj svijet, u Berzahu će se usavršiti i takvi će doći na Sudnji dan.

[...]Iz predaja u kojima se govori o tome da hazreti Ibrahim i ha-

zreti Fatima u Berzahu poučavaju i odgajaju djecu vjernika, koja su preselila kao djeca, se isto ovo može shvatiti.

Šejh Saduk u djelu Emâli prenosi jednu podužu predaju o Mi-radžu Allahovog Poslanika, koju prenosi Abdurrahman i u čijem jednom dijelu stoji:

“Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., uzdignut u nebo prošao je pored starca koji je sjedio ispod drveta, a oko njega su bila djeca.

Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Ko je ovaj starac, Džebraile?’Džebrail reče: ‘Ovo je tvoj otac Ibrahim, mir s njim!’Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Ko su ova djeca oko njega?’Džebrail reče: ‘To su djeca vjernika i on ih hrani.’”56

Medžlisi, r.a., prenosi iz Tefsira Alija ibn Ibrahima Komija, a ovaj od Ebu Basira koji prenosi od Imama Sadika: “Djecu naših sljedbenika odgaja Fatima, mir s njom.”57

[...]

56 Medžlisi: Bihâr, sv. 6, str. 229; Šejh Saduk: Emâli, litografsko izdanje, str. 269-271.57 Medžlisi: Bihâr, izdanje Ahundi, sv. 6, str. 229.

17. PREDAVANJE

Način povezanosti svijeta Berzaha sa Svijetom prirode i kaburom

35





علم إل ستدهون و المؤمنون و رسول و عملكم الله فسريى اعملوا قل و هادة فينبهئكم بما كنتم تعملون الغيب و الش

A ti reci (Poslaniče): “Radite! Allah će djelo vaše vidjeti ubrzo i Poslanik Njegov i vjernici!” Potom ćete biti vraćeni Znalcu svijeta nevidljivog i svijeta vidljivog i On će vas obavijestiti o svemu što ste radili.1

U nastavku želimo shvatiti na kakav način je Berzah povezan sa Ovim svijetom i kako melekutska bića utiču na bića nastanjena u Svijetu prirode. Ova tema je veoma zanimljiva i suptilna, a mi ćemo nastojati da je predočimo što jednostavnije.

U dosadašnjim predavanjima bilo je govora o načinu poveza-nosti čovjeka sa njegovim berzahskim imaginalnim bićem, kao i o povezanosti čovjekovog Berzaha sa materijom, prirodom i tijelom spuštenim u kabur. U nastavku treba razlučiti na koje tijelo se mi-sli kada se govori o dešavanjima u kaburu. Da li i tijelo položeno u kabur proživljava iste nagrade i kazne kojima je berzahsko tijelo izloženo u Berzahu?

Naša osnovna tema ovdje jeste način povezanosti berzahskog tijela sa fizičkim tijelom koje je položeno u kabur, a ne opća filo-zofska studija o ovom pitanju. Međutim, da bi smo shvatili ovo

1 Et-Tewbe (9), 105.

36

NačiN povezaNosti svijeta Berzaha sa svijetom prirode i kaBurom

posebno pitanje nužno se moramo osvrnuti na neke opće filozof-ske postavke. Odnosno, da bi smo shvatili odnos umrle duše sa Ovim svijetom, treba prije toga shvatiti islamsku kosmologiju op-ćenito. To znači da trebamo da shvatimo kako iz osnovnog načela tevhida, odnosno jednog jedinog izvora svega, proizlazi mnoštvo, što opet podrazumijeva shvatanje mjesta i uloge svih bića u Krea-ciji, te u krajnjem, na koji način melektuska bića utiču na materi-jalni svijet i upravljaju njim.

Sva postojeća bića u Kreaciji podređena su vlasti i upravljanju Allaha, Jedinoga. Kao što je navedeno u vjerskim tekstovima ma-terijalni čovjek ima jednog bliskog meleka koji ga vodi pri njego-vom razvoju i čuva ga, kao što i svaka vrsta životinja i vegetacije, pa i najmanja čestica ima svog posebnog meleka sa istom zadaćom. Općenito gledano, cijeli Pojavni svijet koji se još naziva Svijet še-hadeta ili Svijet mulka potčinjen je volji i vlasti Svijeta melekuta, odnosno nebeskom svijetu koji se naziva i Svijet zbilje, značenja ili Svijet unutarnjeg i skrivenog. Moć i veličina tog svijeta je mnogo veća od Ovog svijeta. Bića tog svijeta, što su ustvari meleci, mogu odgajati, upravljati i upućivati bića Ovog svijeta. Meleka je toliko da su neizbrojivi. Onoliko koliko postoji najmanjih čestica ovog vidljivog svijeta, toliko postoji i meleka. Svaka kap kiše koja pada sa neba na Zemlju ima jednog meleka zaduženog za nju. Svako zrno koje niče iz zemlje i razvija se, kao što je i spomenuto u predajama, ima meleka zaduženog za njega. Taj melek se brine o njemu, čuva ga i vodi do njegovog savršenstva. Svaki vjetar ima svog meleka, od juga, sjeverca, jutarnjeg, večernjeg, vjetra mi-losti, vjetra kazne, itd. Isto tako i svaki oblak ima svog meleka: crni oblaci, bijeli, kišni, oni koji nose grad, život ili nesreću, itd. Uglavnom, svaki od ovih meleka, u skladu sa moćima kojima ga je Allah, dž.š., obdario, ima određenu zadaću.

Vidovi (razine) ljudskog života, kao što su moć probave, pre-hrane, rasta i razvoja, moć privlačenja i odbijanja, moć pretvaranja jedne supstance u drugu itd., sve imaju meleka zaduženog za njih.

Ovo je zbilja koju božanska filozofija dokazuje i otkriva: Bića svijeta prirode i materije su potčinjena nadzoru imaginal-

nih bića, a ona su opet potčinjena nadzoru i vođstvu bića svijeta

37

sva Bića kreacije su potčinjena svijetu melekuta

višeg Melekuta i tako redom dok se ne stigne do položaja Božijih imena i atributa, a na kraju do Najvišeg Božijeg imena Ahadijeta .položaja za koji nema imena, niti slike da bi se iskazao ,(احديت)

Dakle, svijetlo postojanja prvo se spušta iz Svete Bîti Božije u položaj Njegovih univerzalnih imena i svojstava. Potom se po-stepeno spušta u različite stepene kontingentnog svijeta, počevši od bezmaterijalnih bića, berzahskih bića, pa sve do bića Svijeta prirode i materije.

Izvorište moći bića ne potiče iz Svijeta prirode, pa da se potom uzdiže u više svjetove dovodeći u postojanje svijet Berazaha, po-tom Melekuta, a onda i svijet Božijih imena i svojstava. Ovakvo mišljenje uopće ne može biti tačno. Ovo je mišljenje materijali-stičke filozofije, koja materiji daje autentičnost i primarnost, dok dušu vidi kao blijedi odraz i učinak materije.

Škola božanskih filozofa je škola koja daje počelnost u svemu Uzvišenom Allahu, Njegovoj Jednoći te značenjima2. U školi Bo-žije Jednoće, kao prvo, na Allaha se gleda kao na Onoga Koji je jednostavan, a nije složen iz bilo kakvih dijelova (بسيط) i nemate-rijalan je, odnosno transcendentira sve, ničim nije ograničen, neo-graničen je u pogledu moći, veličine, uzvišenosti, znanja, života, neovisan u postojanju. Allah, dž.š., dovodi u postojanje nemateri-jalna i materijalna bića i to samo jednim činom Svoje Volje On ih sve stvara – ali ne na način rađanja iz nečega.

Navedeno uopće nije u sukobu sa Mulla Sadrinim stavovima o usavršavanju i pretvaranju materijalnih bića u nematerijalna. Kada je riječ o duši, Mulla Sadra smatra da je izvor njenog postanka tjelesnost, a njen kraj oslobođenost od materije. Mulla Sadra kaže: “Duša je pri stvaranju tjelesnog porijekla, a duhovnog opstojanja 3”.(جسمانية احلدوث و روحانية ابلقاء)

2 Misli se na suštinska, a ne konvencionalna značenja, a to opet znači da značenja koja su došla u islamu imaju svoju realnost u Kreaciji. (Op. prev.)

3 Ovu postavku je Mulla Sadra dokazao temeljeći argumentaciju na supstancijalnom kretanju – koje je, opet, dokazano na drugom mjestu. Kur’anski ajeti i predaje, tako-đer, jednom preciznom metodom pojašnjavaju ovo značenje. Kur’an časni u vezi čo-vjeka kaže: “Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška

38


Usavršavajuće čovjekovo kretanje počinje od materijalnih ra-zina i ide ka duhovnim razinama. I prema teoriji supstancijalnog kretanja supstanca se u svojoj biti kreće, te materijalna bića izvodi iz stanja čiste potencijalnosti da postanu nematerijalne, zaogrće ih raznom odjećom te dovodi do bezmaterijalnosti.

Ibn Sina i božanski filozofi u prošlosti vjerovali su da su duše stvorene u Ezelu – Svijetu pravječnosti, i da bi obavljala svoje po-slove duša se veže za tijelo, ustvari, tijelo je sredstvo i alat za dje-lovanje duše.

Međutim, Mulla Sadra je dokazavši supstancijalno kretanje, dokazao da duša u osnovi svog nastajanja i postojanja ima potrebu za tijelom. U principu, duša se javlja i ozbiljuje sa tijelom. Čovjek je postepeno razvijajuće i usavršavajuće biće čiji je početak materi-ja, a krajnja tačka um. Čovjekova duša kreće iz sjemene tekućine, koja je ustvari sitna ćelija, da bi nakon prolaska kroz različite faze razvoja, kao što su osjetilno, imaginalno i iluzija, stigla do razine razuma, što znači da se ona na kraju oslobađa materije i takva osta-je za vječnost.

Čovjekova duša je u svom početku poput leptira u čahuri ili poput zametka u majčinoj utrobi ili poput jezgre badema i ora-ha koji su u stvaranju bili pomiješani sa korom, a sa tijelom je poprimila ozbiljenje i postojanje. Potom, duša se kroz svoje usa-vršavanje kreće, jedno vrijeme je sa tijelom, da bi na kraju kao proizvod supstancijalnog usavršavanja opstojala o sebi bez po-trebe za tijelom. Poput bademovog ili orahovog ulja ona se od-vaja od tijela; ona poput leptira koji napušta čahuru ili životinje

grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodje-nuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!” (El-Mu’minûn (23), 12-14.) Ovi ajeti opisuju čovjekovo usavršavanje i razvijanje kroz stalne promjene, od njegove prve razine. Kao prvo, kur’anski ajet je potpuno jasan u tome da je bit čovjeka ona njegova prva supstanca iz biti zemlje. Kao drugo, ajet opisuje faze razvoja i usavršavanja kako je gore navedeno. Kao treće, u tom razvoju i prelaska iz faze u fazu red stiže i na udahnjivanje duha kada ajet kaže: قا آخر

مناه خل

منشأ

Potom smo ga drugim stvorenjem stvorili. A to znači: doveli – ثم أ

smo ga u duhovnu nematerijalnost, kao u živo biće koje raspolaže sviješću i znanjem, koje posjedu dušu obdarenu razumom.

39

duša je tjelesnog porijekla, a duhovnog opstojanja, ali to ne potvrđuje “počelnost materije”

koja mijenja kožu, odbacuje tijelo i živi bez materije, odnosno bez tijela i postaje mudžerred.

Mulla Sadra, jedan od velikana božanske filozofije, vjeruje da Svijet melekuta obujmljuje i vlada Svijetom mulka. Isto tako, sva-kom česticom Ovog svijeta upravlja duhovna moć. Čak je i ćelija zemlje i blata, koja je izvor čovjekova stvaranja, potčinjenja volji i upravljanju imaginalnih i duhovnih bića, kao i nematerijalnih bića uzvišenih Božijih imena i lijepih Božijih svojstava.

Dakle, isto ovo materijalno biće koje je izvor čovjekovog stva-ranja, i stepen po stepen se kreće ka svom savršenstvu dok ne stigne do položaja tedžerruda i čistog duha oslobođenog od materije, u svakom od tih stanja u pogledu postojanja, znanja, života, moći i drugih vidova, nalazi se pod pažnjom i upravljanjem viših bića i posljedica je viših svjetova.

Drugim riječima, nužnost kretanja spuštajućeg luka do polo-žaja krajnje tačke stvaranja – koje predstavlja kur’anski izraz: Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo – kao i nužnost kretanja spuštaju-ćeg luka od početne tačke stvaranja ka tamnijem od svih svjetova – koje podrazumijeva čistu materiju, odnosno prima-materiju, čisti potencijal i mogućnost primanja – jeste da se svjetlost postojanja Uzvišenog Boga, prije svega, spusti sa razine najviših Božijih ime-na na razine Svijeta tedžerruda i Melekuta, potom u Imaginalni svijet, potom u Svijet mulka i odatle iz Svijeta materije i tame be-sviješća, lišenosti volje i prima-materije, malo po malo, odnosno postepeno krene ka Svetoj Uzvišenoj Jednoći. Ovo će se ostva-riti samo nakon što tom materijom bez svijesti i volje, odnosno čistom prima-materijom – kao čisti potencijal i izvor nastajanja čovjeka – ovladaju svjetovi tedžerruda i melekuta i usmjere uticaj, upravljanje, volju i vlast prema njoj.

Dakle, to da je čovjek materijalnog porijekla, a duhovnog op-stojanja u vječnosti nema nikakve veze sa prihvatanjem vjerovanja u primarnost materije, odnosno školom materijalizma.

Neki su čitajući kur’anske ajete i predaje koji govore o uprav-ljačkoj zadaći meleka, oslanjajući se na lično shvatanje, protu-mačili da se pod melekom koji donosi kapljicu kiše na Zemlju misli na život te kapljice prisutan u njoj, a ne na nešto drugo, ili

40


da se misli na silu gravitacije. Pojave kao što su munje, gromovi, oblaci, vjetrovi i sl., proizvod su fizikalnih i hemijskih procesa. U krajnjem, budući da u vrijeme izricanja vjerskih tekstova ljudima nisu bili poznati zakoni gravitacije i odbijanja, onda su, u skladu sa shvatanjem tog vremena ove pojave pripisivane melecima.

Ovo mišljenje je potpuno netačno.Tačno je da su materijalna bića podređena materijalnim uzro-

cima i preko njih dolaze u postojanje. Jedan od tih materijalnih uzroka je i zakon gravitacije i odbijanja, ali sâme materijalne moći i zakoni podređeni su nebeskim melekutskim moćima. Sve ma-terijalne pojave koje čovjek opaža svojim osjetilima, sa svim nji-hovim materijalnim uzrocima koje ne može obuhvatiti osjetilna percepcija, kao što su energija, elektricitet, svjetlost i njeni valovi koji su ispunili cijeli svijet i koje oko ne može sagledati, kao i sve ostalo, potčinjeni su upravljanju melekutskih moći Božijih meleka. Međutim, bît je u sljedećem.

U trećoj dovi Sahife Sedžadije spominju se različite vrste meleka, kao što su bliski meleci, nositelji Božijeg Prijestolja i pojedinačni meleci koji upravljaju ovosvjetskim događajima, te se poimenice spominju Džibril, Israfil, Mikail i Melek smrti i njegovi pomagači Munkir, Nekir i Rumana, ispitivatelji u grobovima, itd.

Pored toga, čista duhovna bića Ovog svijeta u doticaju su sa melecima Višeg svijeta, a oni, bića Višeg svijeta, isto tako, gaje ljubav prema čistim duhovnim bićima Ovog svijeta. Naprimjer, meleci milosti vole kuću koja je čista, čistu sobu i uredna čovjeka. Oni vole abdest i gusul, čistu bijelu odjeću i ugodan miris. Gdje god se nađe lijep miris, to skreće njihovu pažnju i privlači ih. Vole mjesto gdje se uči Kur’an. Oni se spuštaju u Kuću poslanika i prijatelja Božijeg.

Ono što nužno prati materiju jesu kategorije: kvalitet, količi-na, položaj u prostoru i odnos sa okruženjem, mjesto i vrijeme, ali i pored svega toga, melekutska bića, u koja spadaju i meleci, mogu uspostaviti jedan oblik povezanosti sa materijalnim. Meleci milosti uspostavljaju kontakt sa čistim bićima Ovog svijeta, i obr-nuto, odvratna su im mjesta tame i smrada. Melek ne ulazi u sobu gdje se nalazi džunub osoba. Melek ne ulazi u kuću gdje se pije

41

usavršavajuće kretanje materijalnih Bića ka nematerijalnim Bićima

alkohol, drži pas, nalazi muzički instrument, sredstva za kockanje. Melek ne ulazi u kuću gdje ima slika žive duše ili statua. Ovo ne znači da je melek abdest, gusul, bijela odjeća i miris. Zapravo, me-lek je duhovno biće lišeno materije, dok je miris od materije. Ali veza između Melekuta i ove materije je tako uspostavljena da se ono čisto duhovno biće usmjerava i postavlja uporedo sa mirisom i bijelom odjećom.

Suprotno je sa šejtanima i džinima koji se usmjeravaju i okre-ću ka pokvarenim bićima Ovog svijeta. Oni vole tamna i smrdljiva mjesta. Džini se skupljaju na mjestima gdje se čini blud, grijeh, pije alkohol i kocka. Iz kuće u kojoj je pas, melek izlazi, a džin u nju ulazi. To je jedna vrsta veze između Pojavnog svijeta i Svijeta značenja.

U predajama se kaže da se nokti sijeku jer se džini sakupljaju pod njima, da se ne pije iz čaše na mjestu na kojem je napukla, jer je to mjesto okupljanja džina. Neki, misleći da su sagledali i istražili sav nebeski i pojavni svijet, i da su cijelu Kreaciju razu-mjeli kroz egzaktne nauke podvrgnuvši je hemijskim i fizikal-nim laboratorijskim eksperimentima, kažu da su džini ono što mi danas poznajemo kao mikrobe. Tako da je i prljavština ispod noktiju džin.

Ovo je pogrešno tumačenje koje oni donose od sebe. To nije džin. Prljavština ispod nokta je materijalna pojava. Džin je biće koje ima svijest i moć razumijevanja, lukavštinu i loše je prirode te uspostavlja vezu sa ogavnim, omraženim i smrdljivom dijelovima Ovog svijeta.

Džin poput čovjeka raspolaže sa sviješću i moći razumijeva-nja, ali je od čovjeka mnogo slabiji, jer džin je stvoren od pare i dima zbog čega ga čovjek i ne vidi. Džin voli otkrivene žene i crnu odjeću. Zato je mekruh da čovjek nosi crnu odjeću, a i pored toga, crnina je odjeća džehennemlija. Naravno, ne treba zaboraviti da se ovo odnosi na džine nevjernike. Među njima ima i vjernika, o čemu govori i Kur’an.

Uglavnom, na osnovu Kur’ana, predaja i onog što potvrđuje ra-cionalan filozofski dokaz nema nikakve sumnje da duhovna, racio-nalna bića nebeskog nematerijalnog svetog svijeta skrbe i upravljaju svim poslovima Ovog svijeta.

42


U Kur’anu se nalaze brojni ajeti koji pojašnjavaju ovu zbilji. U nastavku ćemo navesti samo neke od njih:

1.

ابقات فالس سبحا ابات الس و نشطا انلاشطات و غرقا انلازعت و مرا

سبقا فالمدبهرات أ

Tako Mi onih koji čupaju grubo, tako mi onih koji lagahno uzimaju, tako mi onih koji ploveći putuju, te hitro izvršavaju zapovjedi, i stvari uređuju!4

Prema Allame Tabatabiju, zaklinjući se sa ovih pet stvari, Allah, dž.š., se poziva na pet svojstava meleka koji pri upravljanju poslo-vima Kreacije kreću iz svojih položaja da bi obavili povjerenu im zadaću. Allah, dž.š., se ne zaklinje sa pet vrsta meleka, već, kao što smo rekli, svojstvima meleka koji upravljaju poslovima.5

2.

كرمون ال يسبقونه بالقول و هم ا سبحانه بل عباد مه ذ الرحن ول و قالوا اتمره يعملون

بأ

Oni govore: ‘Milostivi je uzeo dijete!’ Slavljen On nek’ je! A meleci su samo robovi plemeniti! Ne preduhitruju Ga riječima i po Njegovoj naredbi sve čine!6

3.

ل ع قلبك بإذن الله بيل فإنه نز ا له قل من كن عدو

Reci: “Ko je neprijatelj Džibrilu?! Pa Džibril donosi, Allahovom voljom, Kur’an na tvoje srce.”7

4 En-Nâzi‘ât (79), 1-5.5 Vidjeti tefsir El-Mizân, o navedenim ajetima.6 El-Enbijâ (21), 26-27.7 El-Beqare (2), 97.

43

materijalne pojave sa svim svojim materijalnim uzrocima potčinjeni su melekutskim moćima i oni njima upravljaju

4.

ى بش و هدى و آمنوا ين ال لثبهت بالقه بهك ر من القدس روح ل نز قل للمسلمني

Reci: “Od Gospodara tvoga objavljuje ga s Istinom Duh Sveti da bi one koji vjeruju još više učvrstio i Uputa i Vijest radosna za muslimane bio!”8

5.

مني ع قلبك لكون من المنذرينوح األ نزل به الره

Donosi ga Duh Vjerni (Džibril) na srce tvoje, da budeš onaj koji opominje.9

6.

لمات إل انلهور ن الظه عليكم و مالئكته لخرجكم مهي يصله هو ال

On vas blagosilja, i meleci Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo!10

7.

اله تافوا و ال تزنوا ل عليهم المالئكة أ ثم استقاموا تتن ين قالوا ربهنا الل إن ال

وا بالنة الت كنتم توعدون بشو أ

Doista onima koji kažu: “Naš Gospodar je Allah!” – i potom u tome ustrajni budu, meleci silaze: “Ne bojte se i ne tugujte! I Džennetu, koji vam je obećan, radujte se!”11

8.

ن مه آالف بثالثة ربهكم كم يمد ن أ يكفيكم لن

أ للمؤمنني تقول إذ

ن فورهم هـذا يمددكم توكم مهوا و تتقوا و يأ المآلئكة منلني بل إن تصب

ن المآلئكة مسوهمني ربهكم بمسة آالف مه8 En-Nahl (16), 102.9 Eš-Šu‘arâ’ (26), 193-194.

10 El-Ahzâb (33), 43.11 Fussilet (41), 30.

44


Kad si ti rekao vjernicima: “Zar vam neće biti dovoljno da vam Gospodar vaš tri hiljade meleka u pomoć pošalje?! Doista će biti! Ako budete strpljivi i Allaha se bojali, i ako vas neprijatelji iznenada budu napali, tad će Gospodar vaš potporu dati s pet hiljada znacima označenih meleka!”12

9.

هو الل إن ال أ رض

األ ف لمن ويستغفرون ربههم بمد يسبهحون المالئكة و

الغفور الرحيمA meleci veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprosta za one na Zemlji. Allah je, zaista, Onaj koji prašta i Koji je milostiv.13

10.

بكم ثم إل ربهكم ترجعون ي و كه لك الموت ال قل يتوفاكم مReci: “Melek smrti, koji je za to vama određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.”14

11.

ين تتوفاهم المآلئكة طيهبني يقولون سالم عليكم الOne kojima će meleci duše uzeti, a oni čisti biti, i kojima će govoriti: “Selam, Mir vama!”15

12.

دبارهمتهم المالئكة يضبون و جوههم وأ فكيف إذا توف

A kako će tek biti kada im meleci budu duše uzimali mlateći ih po licima i po leđima njihovim!16

12 Ali ‘Imrân (3), 124-125.13 Eš-Šura (42), 5.14 Es-Sedžde (32), 11.15 En-Nahl (16), 32.16 Muhammed (47), 27.

45

različite skupine meleka koji upravljaju poslovima ovoga svijeta

13.

رجائها و يمل عرش ربهك فوقهم يومئذ ثمانيةو الملك ع أ

A meleci će na krajevima njegovim stajati, a Prijestolje Gospodara tvoga će tog dana iznad njih osmorica nositi.17

14.

هليكم نارا وقودها انلاس و الجارة عليها نفسكم وأ

ين آمنوا قوا أ ها ال يه

يا أ

مرهم و يفعلون ما يؤمرون ما أ مالئكة غالظ شداد ال يعصون الل

O vjernici, čuvajte sebe i porodice svoje od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, nad njom će strogi i žestoki meleci biti, koji Allahu neposlušni nisu u onom što naredio im je, i koji će učiniti to što im je naređeno!18

U ovim časnim ajetima Uzvišeni Bog je pobrojao samo neke od brojnih obaveza koje imaju meleci. Što se tiče filozofskih do-kaza, a nakon upotpunjenja dokaza: “Iz jednosti proizlazi samo jednost.” (الواحد

در منمه إال -te dokaza: “Jednost ne proiz ;(الواحد ال يصم

vodi osim jednost.” (من الواحد در إال -filozofi su prihva ;(الواحد ال يصم

tili vjerovanje u deset umova ili razuma pri spuštanju svjetlosti egzistencije i jedinstva u Svijet mnoštva i sredstava; i to: prvi um, drugi um, treći um, sve do desetog koji se još naziva i djelatni um; kao i u nebeske duše i duše potčinjene mjesečevoj sferi. Filozofi su na ovaj način ponudili pojašnjenje o načinu pojave mnoštva u Ovom svijetu. Naravno, ne postoji racionalan dokaz za postojanje deset umova i duša mjesečeve sfere. Ustvari, to je samo hipote-za koja ima za cilj da pojasni pojavu mnoštva iz Jednog Uzroka. Neki drugi filozofi su ponudili drugačija pojašnjenja ovog pitanja, oslanjajući se na neke druge temelje.

Što se tiče načina upravljanja brojnim poslovima Ovog svijeta koji ima zajedničke vidove – a sve se oslanja i povezano je sa tim vidovima – neki su to pojasnili Platonovim idejama ovako: Sva materijalna bića koja imaju tjelesni oblik imaju i jedno duhovno,

17 El-Hâqqa (69), 17.18 Et-Tahrîm (66), 6.

46


nematerijalno biće koje upravlja njima, hrani ih i razvija, i po-sredstvom njega pojedinac posjeduje zajednički aspekt sa svim ostalim bićima. Svjetlosni i nematerijalni čovjek, u punom znače-nju – koji raspolaže univerzalnom dušom obdarenom razumom – obujmljuje ih i ima vlast nad svima njima. Postojanje, znanje, moć, nagoni, svojstva, i na kraju svi vidovi koji nužno idu sa čo-vjekom, zato što je čovjek – postoje u svim brojnim pojedincima, bez izuzetka, ali tako da svi pojedinci ljudskog roda dolaze od tog svjetlosnog nematerijalnog čovjeka koji je njihov ideal i uzor.

Isto tako, svaka zasebna vrsta životinja na Ovom svijetu posjeduje jedan svjetlosni i nematerijalni uzor i ideal i svako pojedinačno biće je povezano s njim i dolazi od njega.

Za sve deve u tjelesnom obliku postoji jedna deva u obliku ideje i uzora. Krave posjeduju kravu u obliku ideje i uzora. Isto vrijedi i za ostale vrste životinja i biljaka. Drvo bora ima oblik koji se ponavlja u svakom drvetu zasebno već hiljadama

godina i tako će i nadalje biti hiljadama godina. Svi borovi ima-ju zajedničke vidove, bez izuzetka. Jedan svjetlosni i nematerijalni bor postoji kao ideal i uzor za sve njih. Tako i sve vrste organskih i neorganskih bića posjeduju jedan svjetlosni i nematerijalni ideal u Svijetu svjetlosti i tedžerruda.

Mudrac Sabzevâri o tome govori u svojoj filozofiju, koju je ispjevao u stihovima:

عية وضممفـک هذي النسب ال

ية (1) ك النسب الن

مــالل تل ظم

أ

و صنم لزينة جا زبمرجازبمرجا موزجـا (2) نمـ

ـه أ

کن لـور رباووس وان ف الط

ملکـهذه ال

سوس (3) محممعالم ال

مبلم ک ما ف ال

1. Svi odnosi pozicionirani ovdje, samo su sjenke i manife-stacije svjetlosnih odnosa.

2. Tijelo koje se na Ovom svijetu prikazuje lijepim primjer je svjetlosti gospodara vrste svoje.

47

istraživanje o platonovim idejama i kur’anske sintagme “koji uređuju poslove”

3. Poput neobičnih boja pauna, poput svega što postoji u Ovom osjetilnom svijetu, sve je primjer gospodara vrsta i vlastitih svjetlosnih, nematerijalnih bića.

م و ک فعمل ذي نما منم جسمم (3) لسم لـديمهمم منم صـاحب الط

اج ربه يمذب ل ن الس دهمعلة (5) مشم

مـطی ال عم

ال صنوبريا أ شكم

سات مسدمل ال بـالرب للنحم

مـثلـثات (6)معـناکـب ال

مو لـل

فمالطون مثال ال

مدنا ال و عنمـ

الن (7) عـقمم نـومع فـرمده ال

لـکم وزعهم لسم ک کمال ف الط

ـل جعهم (8) عمو أ مـنم جهة بـنحم

4. Kod iluminista koji vjeruju u Platonove ideje kod svakog tijela, svaka radnja koja se kreće i raste, ta radnja potiče od posjednika tijela koji je upravo onaj svjetlosni, nematerijalni ideal i uzor.

5. Kada ulje u svjetiljci hoće da se upali, gospodar vrste ulja daruje oblik tom ulju i pojavi se u obliku lučevine u lampi.

6. Nije nikada viđeno da medonosne pčele – koje saće prave šestouganog oblika pod nadahnućem i potčinjene zakonu Kreacije, a to je upravo njihov “gospodar vrste” – pa čak nije viđeno da samo jedna od njih gradi saće drugačije i da krši ovo pravilo, odnosno da saće izgradi četvorouglasto ili tro-uglasto. Isto tako i pauk svoju mrežu uvijek plete od tankih niti u trokutastom obliku, a uzrok je što su svi oni primjeri i manifestacije svog svjetlosnog “gospodara vrste”, a taj “gos-podar vrste” ima svjetlosnu kuću trouglastog oblika.

7. Kod nas su Platonove ideje od svake vrste, upravo njegov pojedinačni um koji je oslobođen od tjelesnosti i svojstava njegovih, i on je u položaju općeg suda u odnosu prema

48


svojim pojedinačnim primjerima; ali to nije filozofska ili logička univerzalija, niti je jedno određeno pojavno tijelo iz prirode – koje se naziva prirodna univerzalija – već je svjet-losno biće koje ima individualitet, a zbog njegove prostra-nosti i nematerijalnosti se naziva pojedinačni um.

8. A to biće sa individualitetom koje je pojedinačni um i go-spodar vrste, posjeduje sva savršenstva tijela i supstanci koje su potčinjene njegovom upravljanju, a ta savršenstva su po-stojeća u tim pojedinačnim bićima ali razbacana, dok on ta savršenstva posjeduje na potpun način.19

Što se tiče predaja, u njima se oni koji upravljaju i uređuju poslove Ovog svijeta spominju kao: um, meleci, svjetlost, Božije ime, Riječ Božija, oblici lišeni materije itd. Mi ćemo ovom prili-kom za svaki od njih navesti primjer.

1. Medžlisi, r.a., iz knjige Gawâliju-l-le’âli autora Ebu Džum-hura Ehsâija prenosi riječi Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Prvo što je Allah stvorio je moja svjetlost.” U drugoj inačici iste predaje stoji: “Prvo što je Allah stvorio je Um (عقل).”20

2. Također, Medžlisi, r.a., iz knjige ‘Ileluš-šerâ‘e prenosi lancem prenosilaca od Imama Alija: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio je upi-tan od čega je stvorena zbilja uma, pa u odgovoru reče: ‘Zbilju uma je stvorio melek koji ima glava onoliko koliko je glava ljudi do sada stvorenih i onih koji će doći do Sudnjega dana. Gospodar je za svaku glavu melekovu stvorio lice i za svakog čovjeka je stvo-rio glavu razuma i ime tog čovjeka je zapisao na glavi tog meleka.

Svako lice ovog meleka je pokriveno plaštom. Taj plašt se ne otkriva sa tog lica sve dok se ne rodi novorođenče od te glave te ne dostigne punoljetnost muškarca ili žene. Kada dostigne punoljet-nost taj plašt se uklanja sa lica tog meleka, a u srcu tog čovjeka istog

19 Mulla Hâdi Sabzevâri: Manzume, izdanje Nâseri, str. 193-194. (Prijevod stihova je ura-đen prema prijevodu Allame Teheranija na perzijski jezik, pri čemu je on nastojao da stihove prevede u njihovom punom značenju, ne pridržavajući se metrike arapskog stiha. Op. prev.)

20 Medžlisi: Bihâr, izdanje Kompani, Poglavlje o zbilji uma i početku njegovog stvaranja, sv. 1, str. 33.

49

predaje o Bićima višega svijeta koji utiču na niži svijet

trenutka zasija svjetlost pomoću koje razumije obaveze i sunnet i razlikuje dobro od lošeg.

Primjer razuma u srcu je poput primjera svjetlosti u sredini kuće.’”21

3. Treća dova Sahife sedžadije poznata kao “Moljenje u prizivanju blagoslova na nositelje Prijestolja i svakog meleka primaknutog” – govori upravo o ovim zbiljama.

“Bože moj, blagoslovi meleke nositelje Prijestolja Tvog, koji nikad ne posustaju u slavljenju Tebe, nikada se ne zasićuju u zvanju Tebe Svetim, nikad se ne zamore u robovanju Tebi, nikada ne promiču ustezanje oda-nosti Tvojoj zapovjedi...”

U nastavku dove, koju svakako treba pogledati, Imam Sedžad navodi različite meleke sa njihovim različitim obavezama i zada-ćama. Među njima je skupina meleka koji dostavljaju Poslaniku vijesti iz skrivenog. Potom skupina meleka koji su nastanili ob-zorja nebesa Božijih i ispunjavaju ono što je Allah obećao i nare-dio da se desi. Tu su rizničari kiše, gonitelji oblaka, pratioci snijega i grada, stražari na riznicama vjetrova, odani časni pisari, melek smrti i njegovi pomagači Munkir, Nekir i Ruman ispitivatelj u grobu, obilazitelji Kuće nastanjene, Malik i čuvari, Ridvan i čuvari kapija vrtova, zebanije koji u lance vežu, oni koji su zaduženi za stvorenja itd.

U nastavku dove, koju svakako treba pogledati, Imam Sedžad navodi različite meleke sa njihovim različitim obavezama i zada-ćama. Među njima je skupina meleka koji dostavljaju Poslaniku vijesti iz skrivenog. Potom skupina meleka koji su nastanili ob-zorja nebesa Božijih i ispunjavaju ono što je Allah obećao i nare-dio da se desi. Tu su rizničari kiše, gonitelji oblaka, pratioci snijega i grada, stražari na riznicama vjetrova, čuvari planina da se ne po-krenu, meleci koji znaju težinu vode oni koji su poučeni veličini obilne kiše, meleci koji po Božijem naređenju donose nesreće i olakšanja ljudima, odani časni pisari, melek smrti i njegovi po-magači Munkir, Nekir i Ruman ispitivatelj u grobu, meleci koji

21 Ibid, sv. 1, str. 34.

50


tavafe oko Kuće nastanjenje (بيت المعمور), Malik i čuvari, Ridvan i čuvari Džennete, zebanije koji u lance vežu, na kraju svi oni meleci koji su zaduženi za stvorenja i za sve njih od Uzvišenog Gospodara mole za milost postojanja i blagoslov.

U nastavku dove, koju svakako treba pogledati, Imam Sedžad navodi različite meleke sa njihovim različitim obavezama i za-daćama. Među njima je skupina meleka koji dostavljaju Posla-niku vijesti iz skrivenog. Potom skupina meleka koji su nasta-nili obzorja nebesa Božijih i ispunjavaju ono što je Allah obećao i naredio da se desi. Tu su rizničari kiše, oni koji tjeraju oblake, pratioci snijega i grada, stražari nad riznicama vjetrova, čuvari planina da se ne pokrenu, meleci koji znaju težinu vode oni koji su poučeni veličini obilne kiše, meleci koji po Božijem naređenju donose nesreće i olakšanja ljudima, odani časni pi-sari, melek smrti i njegovi pomagači Munkir, Nekir i Ruman ispitivatelj u grobu, meleci koji tavafe oko Kuće nastanjenje Malik i čuvari, Ridvan i čuvari Dženneta, zebanije ,(بيت المعمور)koji u lance vežu, na kraju svi oni meleci koji su zaduženi za stvorenja i za sve njih od Uzvišenog Gospodara mole za milost postojanja i blagoslov.

4. Dova semât koja se još naziva i Dova šebûr je među poseb-no poznatim dovama u kojoj se nalazi i Najveće Allahovo ime. Velikani koji su spoznali Allaha nisu propuštali njeno preporu-čeno vrijeme u posljednjim trenucima petka. Mnogi velikani, kao što su Šejh Tusi, Sejjid Ibn Tâvus i Kaf ’ami prenose dovu od prvog od četvorice namjesnika Imama Mehdija, Osmana ibn Sa’îda ‘Amrijja, također, prenosi se i od Imama Sadika ra-zličitim lancem prenosilaca.22

Riječ semât je množina riječi semât i ima značenje znaka. Kako se u dovi spominju mnogi Božiji znaci, ova dova je ostala poznata kao Dova semât. Također, ona se naziva i šebûr, što ima značenje trube i roga. Po predaji koja se prenosi od Imama Sadika, kada se Juš‘a ibn Nun, nasljednik hazreti Musaa, sukobio sa plemenom

22 Šejh Tusi: Misbâhu-l-mutehadždžid, litografsko izdanje, str. 292; Kaf ’ami: El-Misbâh, li-tografsko izdanje, str. 423; Sejjid Ibn Tâvus: Džemâlu-usbû‘e, str. 532-533.

51

uticaj Bića višeg svijeta na niži svijet u dovama

‘Amâleqe i imao strah od njih, naredio je Benu Israilu da odrežu vrh roga ovna i da uče ovu dovu u njega. Svi iz plemena Amâleqe su stradali tako što su iščupani kao stabla drveća. Zato se ova dova još naziva i šebûr.

ى اذا دعيت

رم المك

مجل اال

معز اال

مظم اال عم

معظيم اال

ممك ال ئلك باسم اللهم ان اسم

ة انمفتحتم و اذا دعيت به ع مضآئق فتمح بالرحمممآء لل به ع مغالق ابمواب الس

تم و اذا تيسيسم

م لل

عسممفرج انمفرجتم و اذا دعيت به ع ال

مرمض لل

مابمواب اال

و بأسآء ف کشم ع به دعيت اذا و انمتشتم للنشور وات ممماال ع به دعيت

آء انمكشفتم الض“Moj Bože! Išćem od Tebe Imenom Tvojim Velikim, onim Imenom koje je najveće, najčasnije, najuzvišenije, najplemenitije, onim Imenom Kojim kada budeš zazvan da se otvore zaključale nebeske kapije – one se otvore milošću; i uvijek kada budeš zazvan Njime radi olakšanja ovo-zemljaskih tjeskoba one se promijene u olakšanje i radost; i uvijek kada budeš zazvan Njime radi teškoće ona postane lahka; i uvijek kada bu-deš zazvan Njime radi oživljavanja mrtvih oni će oživjeti; i uvijek kada budeš zazvan Njime radi odagnavanja jada i nevolja oni će se ukloni!”

U ovoj dovi se Sveta Bît Božija zaziva Velikim Svetim imeni-ma. Jedno od tih imena je ono koje ako se prouči nad katancima zaključanih nebeskih kapija radi prosipanja milosti, ona se otva-raju. Ako se prouči nad tjesnacima kapija zemaljskih radi osloba-đanja, ona se otvore. Ako se prouči nad teškoćom radi olakšanja, dolazi olakšanje. Ako se prouči nad mrtvima da bi oživjeli, oni ožive. Ako se prouči radi otklanjanja jada i nevolje, ona se ukloni.

U nastavku se do kraja dove zaziva Allah, dž.š., različitim Svetim Imenima koja su se očitovala hazreti Ibrahimu, hazreti Musau, hazreti Isau i hazreti Muhammedu, s.a.v.a., kao i imenima koja su se očitovala drugim poslanicima i posredstvom kojih su se desile mudžize.

Potpuno je jasno da su ova imena upravo nematerijalne zbilje u Kreaciji, a ne doslovno sâma riječ. Ime je ona stvar koja ukazuje i vodi ka zbilji koju označava. Lijepa Božija imena su zbilje koje ukazuju na Svetu Božiju Bît u veličini svog opsega. Prema tome,

52


riječi Allah, Rahim i Rahman, koje ukazuju na nematerijalne bo-žanske zbilje, ustvari su imena imenovanog.

Dova završava riječima:

مآء الىت ال يعملم تفمسيها و ال تأويلها و سممعآء و بق هذه اال اللهم بق هذا ادل

ك ال باطنها و ال ظاهرها غيم“Moj Bože! Tako ti Hakka (Istine i prava) ove dove i hakka ovih imena čije tumačenje, ta’vil, njihov batin i njihov zahir (vanjsko i unutrašnje) ... niko osim Tebe ne zna!”

Koje je to ime čije tumačenje, ta’vil, batin i zahir ne zna niko osim Svete Bîti Božije?

5. Dova koja se uči uoči Dana arefata i džume, a otpočinje rije-čima: “Moj Bože! O Ti Koji si Svjedok svakog šaputanja i mjesta svake žalbe...” U jednom dijelu dove se uči: “Tako Ti Tvoga ime-na pred kim se tresu udovi meleka! Ištem od Tebe tako Ti hakka Džebrailovog, Mikailovog i Israfilovog...” – do dijela: “I tako Ti imena pomoću kojeg je Hidr hodao po uzburkanoj vodi, kao što je hodao po tvrdom i ravnom zemljištu...” – do dijela: “Tako Ti Tvog imena posredstvom kojeg si razdvojio mora, učvrstio plani-ne i učinio da se dan i noć izmjenjuju...” – do dijela: “Tako Ti Tvog imena kojem si poučio Meleka smrti kako da uzima duše...”23

6. Sljedeće na što želimo ukazati jeste dova Kumejl koja se uči uoči džume. Ona otpočinje riječima: “O Allahu! Uistinu ištem od Tebe, tako Ti Tvoje milosti koja sve obuhvaća, i tako Ti Tvoje snage kojom sve svladavaš, pred kojom je sve smjerno, pred kojom je sve ponizno, i tako Ti Tvoje sile kojom sve pobjeđuješ, i tako Ti Tvoje moći kojoj se ništa ne može oduprijeti, i tako Ti Tvoje veličine koja sve ispunjava, i tako Ti Tvoje vlasti koja je iznad svega, i tako Ti Tvoga lica koje će ostati i nakon uništenja svega, i tako Ti Tvojih imena koja ispunjavaju temelje svega, i tako Ti Tvoga znanja koje sve obuhvata, i tako Ti svjetla Tvoga lica kojim je sve osvijetljeno!”24 – do kraja dove.

23 Sejjid ibn Tâvus: Iqbâl, litografsko izdanje, str. 325.24 Vidjeti: Dove Imama Alija, u prijevodu Melike S. Bosnawi, izdanje Al-Mahdi, Sarajevo

1997. god, str. 43.

53

govor imama alija o Bićima višeg svijeta

7. Allame Tabatabai u Tefsiru El-Mizân prenosi iz Tefsira El-Burhân razgovor koji se vodio između Ebu Besira i Imama Sadika. U jednom dijelu Ebu Basir kaže: “Neka sam tvoja žrtva, zar Duh nije Džebrail?”

Imam Sadik reče: “Džebrail je jedan od meleka, a Duh je od velikih meleka. Zar Allah, dž.š., u Kur’anu nije rekao: ‘Supuštaju se meleci i Duh.’25”26

8. U knjizi Gurer we durer prenosi se da su upitali Imama Ali-ja o višem svijetu, svijetu bezmaterijalnosti koji je viši od Svijeta prirode i tijela. Imam Ali je na to odgovorio: “To su oblici bez materije i veći od toga da bi njihova savršenstva bila po moći i potencijalu. Allah se očitovao njima i ona su zasvijetlila, ukazao im se i ona su zablistala, inspirirao je njihovu bît Svojom slikom (misal) i time je njima pokazao Svoja djela.

Stvorio je čovjeka sa racionalnom dušom, pa ako je očisti dje-lom i znanjem, biće sličan draguljima prvih uzroka svojih, a ako svoju prirodu učini umjerenom i napusti oprečna svojstva, slijedi srednji i umjeren put, imat će udjela u sedam postojanih nebesa.”27

Medžlisi navodeći ovu predaju u Bihâru u nastavku navodi i riječi Ibn Sine: “Nikad nije bilo filozofa tako odvažnog i hrabrog kao što je bio Ali!”28

Jednom prilikom upitao sam Allame Tabatabaija, ustvari, re-kao da je Džemâl Hunsâri doveo u pitanje ovu predaju, na šta on reče: “Koja osoba pored Imama Alija može takvo što izreći. Mi do četvrtog stoljeća nemamo čovjeka koji bi bio upoznat sa ovakvim značenjima da bi ih mogao izreći.”

9. Jednom prilikom neki beduin je upitao hazreti Alija o duši. Imam Ali reče: “O kojoj duši si pitao?”

Beduin reče: “O gospodaru moj! Zar postoji više duša?”

25 El-Qadr (97), 4.26 Allame Tabatabai: El-Mizân, sv. 20, str. 475; Allame Tabatabai u istoj svesci svog Tefsira

na 272. str. kod sure En-Nebe’ nudi pojašnjenje u vezu Duha u Kur’anu.27 Agâ Džemâluddîn Hunsârî: Šarh Gurer we durer, sv. 4, str. 220; Ibn Šehrašub: Manâqeb,

litografsko izdanje, sv. 1, str. 272.28 Medžlisi: Bihâr, poglavlje o hazreti Aliju.

54


Imam Ali reče: “Duše se dijele na rastuću vegetativnu, osjetilnu životinjsku, svetu racionalnu i božansku univerzalnu melekutsku.”

Potom je beduin pitao za svaku od duša, a Imam je odgovarao dok nije došao do posljednje duše.

Bedun upita: “Šta je to božanska univerzalna melekutska duša?”Imam Ali reče: “Božanska univerzalna melekutska duša je la-

hutska moć koja je stvorena od svijeta Lahuta, jednog od Božan-skih svjetova, to je prosta (nesložena) supstanca živuća po bîti. Korijen ove duše je um od kojeg ona dolazi. Posredstvom njega i njegovom uzročnošću priziva i traži, na njega ukazuje i išareti. Povratak duše umu odvija se kada ona dosegne svoje savršenstvo i bude njemu slična. Bića su došla u postojanje kroz ovu božan-sku univerzalnu melekutsku dušu i sa svojim savršenstvom se njemu vraćaju.

Ova univerzalna duša ima veoma visok položaj, to je drvo Tuba, Sidretu-l-munteha, Džennetsko prebivalište. Ko je spozna nikada više neće biti nesretnik, a ko je ne spozna zastranio je i zalutao.”

Beduin je upitao: “Šta je Um?” Imam Ali reče: “Supstanca koja dostiže cilj i shvata, te obuhva-

ta sve stvari u svim aspektima. On zna o stvarima prije njihove pojave. On je uzrok za bića i krajnja tačka htjenja.”29

10. Kumejl ibn Zijad Nah‘ai je pitao Imama Alija o spoznaji duše. Rekao je: “Htio bih da me upoznaš sa mojom dušom.”

Imam Ali reče: “O Kumejl! Sa kojom dušom želiš da te upoznam?”

Kumejl reče: “O gospodaru moj! Zar postoji više duša od jedne?”

Imam Ali reče: “O Kumejl! Duša ima četiri: rastuća vegetativ-na, osjetilna životinjska, sveta racionalna i univerzalna božanska.”

Potom je Imam Ali pojasnio pet moći i dva svojstva svake duše, dok nije došao do dijela u kojem kaže: “Univerzalna božanska duša ima pet moći: opstojnost u nestajanju, blagostanje u nesreći,

29 Mulla Hâdi Sabzevâri: Šarh doa’ sabâh, litografsko izdanje, str. 45-46; Fejz Kašani: Ka-lemât maknûne, litografsko izdanje, str. 73.

55

o uticaju univerzalnih svetih mudžerred duša na kontigentni svijet u redžeBskoj dovi

čast u poniženju, bogatstvo u siromaštvu i strpljenje u nedaći. Ona ima i dva svojstva: zadovoljstvo i pokornost.

Izvor stvaranja ove duše je od Allaha i Allahu se vraća. Allah, dž.š., je rekao: ‘Udahnu u njega od Moga Duha.’ I rekao je ‘O ti dušo smirena, vrati se svom Gospodaru zadovoljna i On tobom zadovoljan.’ A um je u središtu ovih duša.”30

11. Šejh Tûsi, r.a., bilježi da je Imam Mehdi posredstvom svog posebnog zastupnika Ebu Džafer Muhammed ibn Osmân ibn S’aîda, r.a., dostavio dovu31 koju je dobro učiti svakog sata i svakog dana mjeseca redžeba. Dova počinje riječima:

“Tako mi značenja svega onoga čime Te dozivaju onikoji vladaju s Tvojom punomoćioni kojima si povjerio na čuvanje Svoju tajnu,koji, s dobrodošlicom, dočekuju Tvoju zapovijed i obznanjuju

Tvoje veličanstvo!”Potom kaže: “Tako Ti Tvoje volje koja govori unutar njihjer si ih Ti postavio da budurudnici za Tvoje riječi stubovi ispovijedanja Tvoga JedinstvaTvoji znaci, i Tvoje postajekojima nigdje nema prekida Kroz njih Te zna onaj koji Te zna...”32

[...]

12. Šejh Tabersi prenosi razgovor između Ibn Kavvâ i Imama Alija. Ibn Kavvâ reče: “Tako mi Allaha, u Božijoj Knjizi postoji jedan ajet koji je moje srce uzbudio i nakon toga u meni se javila sumnja prema vjeri!”

Imam Ali reče: “Majka ti plakala u žalosti za tobom i prisustvo-vala tvojoj smrti! Koji je to ajet?”

Ibn Kavvâ reče: “Govor Uzvišenog Allaha:

30 Mulla Hâdi Sabzevâri: Šarh Du‘a sabâh, litografsko izdanje, str. 44-45.31 Šejh Tûsi: Misbâhul-mutehadždžid, litografsko izdanje, 559.32 Prijevod: Melika Salihbeg Bosnâwî: Katarzični snovi, Sarajevo 1411/1991, str. 239.

56


ري صافات ك قد علم صالته و تسبيحه و الطI ptice širenjem krila svojih, svi oni znaju kako će Mu činiti namaz i kako će slaviti.33

Šta je širenje krila? Koje su to ptice? Koji je to namaz? Koji je to tesbih – slavljenje?”

Imam Ali reče: “Teško tebi, o Ibn Kevvâ! Gospodar je meleke stvorio u različitim oblicima. Gospodar ima meleka u obliku pi-jevca, jakog glasa, bijele boje na kojem ima malo crne, kandže su mu u katovima ispod zemlje, krijesta mu se dijeli na dva dijela i nalazi se ispod Prijestolja Milostivog, njegovo jedno krilo od vatre je na istoku, a drugo krilo od leda na zapadu.

Kada nastupi vrijeme namaza, on se propinje na kandže, glavu diže ispod Prijestolja i potom kao što vaši pijetlovu mlate krilima i on mlati krilima, niti krilo od vatre topi ono od leda, niti krilo od leda gasi ono od vatre.

Potom on oglasi: ‘Svjedočim da nema boga osim Allaha, Koji je Jedan bez sudruga, svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, predvodnik svih vjerovjesnika [...]’

Tada svi pijetlovi u vašim kućama mlate krilima i oglašavaju iste ove riječi. I to je pojašnjenje Božijih riječi: svi oni znaju kako će Mu činiti namaz i kako će slaviti – u vezi s pijetlovima na Zemlji.”34

[...]Treba znati da su argumenti koji ukazuju na uticaj uzvišenih

nematerijalnih bića na ovaj materijalni svijet, a spomenuti su u predajama Ehli-bejta, brojniji od toga da bi u ovako kratkom osvrtu mogli biti pobrojani. Ovdje smo naveli samo nekoliko njih kao primjer. Također, Kur’an potpuno jasno događaje u stvorenom svijetu pripisuje melecima i o tome govori kao o jed-nom univerzalnom sunnetu, odnosno stalnoj zakonitosti koja prožima Ovaj svijet.

Ajeti koje smo do sada naveli potvrđuju i pojašnjavaju ovu zbilju, bilo da se radi o slanju poslanika, obznanjivanju šerijata,

33 En-Nûr (24), 41.34 Šejh Tabersi: Ihtidžâdž, izdanje Nedžef, sv. 1, str. 338-339.

57

meleci kao posrednici kod upravljanja kreacijom

odbijanju šejtana radi očuvanja objave, potvrđivanju i pomaganju vjernika, traženju oprosta za vjernike, bilo da se radi o pitanjima povratka čovjeka ka Bogu, kao što su uzimanja duše, dešavanja u Berzahu i Kijametu, obaveze čuvanja Dženneta i Džehennema, te meleci koji su zaduženi za zagovaranje i šefaat, i u krajnjem, za sve događaje u Stvorenom svijetu, bilo da je u pitanju njihovo posred-ništvo pri upravljanju Ovim svijetom kada su u pitanju bolesti, izlječenja, sreća, uspjeh, izmjene noći i dana, izmjene godišnjih doba, vjetra itd.

Ako se sa pažnjom pogledaju ajeti: Tako Mi onih koji čupaju grubo – pa do kraja ajeta, te ajet: Koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima35 – te ajet: A meleki su samo robovi poštovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi,36 – te ajet: Boje se Gospodara svoga koji vlada njima, i čine ono što im se naredi,37 shvatit ćemo da je Gospodar stvorio meleke na temelju Svog sunneta, odnosno Zakona i da je njima prepustio zadaću upravljanja Kreacijom.

Dakle, meleci su samo posrednici pri izlijevanju Božije milosti na Njegova stvorenja. Važno je napomenuti da ova njihova zadaća nije podložna slučajnosti, odnosno poslovi Ovog svijeta nekada se uobličavaju preko njih, a nekada ne, jer Gospodar ih je stvorio za ovu zadaću: Koji meleke čini izaslanicima.

U Božijem sunnetu i Zakonu nema izmjene:

تويال تبديال ولن تد لسنت الل فلن تد لسنت اللU Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći odstupanja. I u Allahovim zako-nima ti nećeš naći preinake.38

ستقيم اط مه ع ص إن ربهZaista je Gospodar moj na Putu pravom.39

35 Fâtir (35), 1.36 El-Enbijâ (21), 26-27.37 En-Nahl (16), 50.38 Fâtir (35), 43.39 Hûd (11), 56.

58


Ovaj Put je pravi, dakle postojan i stalan, a to znači da njegova općenitost nema izuzetaka.

Treba reći da nema oprečnosti među ajetima koji o melecima go-vore kao posrednicima Božije milosti i to na temelju sljedećih ajeta:

علوم و ما منا إال ل مقام مSvakome od nas pripada mjesto znano.40

منيمطاع ثم أ

Kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog!41 – meleci se potčinjavaju u tom položaju hazreti Džebrailu.

ع عن قلوبهم قالوا ماذا قال ربهكم قالوا الق ل حت إذا فزهPa kad iz srca njihovih nestane straha, upitat će: “Šta je to rekao Gospodar vaš?”

– odgovorit će: “Istinu!”42 – kao i na temelju brojnih predaja od ko-jih neke imaju položaj mutevatir hadisa, a pojašnjavaju da meleci imaju različite stepene; i između ajetâ:

ون عن عبادته و يسبهحونه و ل يسجدون ين عند ربهك ال يستكب إن الOni što su blizu Gospodaru tvome, nisu oholi da ne bi Njemu robovali, već Njega slave i pred Njim ničice padaju!43

ون يسبهحون الليل و و ال يستحس ون عن عبادته و من عنده ال يستكبون انلهار ال يفت

A oni koji su kod njega nisu nadmeni da Ga ne bi obožavali niti se obožavanjem zamaraju, slave Ga noću i danju, ne posustajući!44

Jer moguće je ibadet, obožavanje, slavljenje i sedžde meleka tumačiti kao sâme njihove obaveze koje su im date od Allaha, dž.š.,

40 Es-Sâffât (37), 164.41 Et-Tekvîr (81), 21.42 Sebe’ (34), 23.43 El-A’râf (7), 206.44 El-Enbijâ (21), 19-20.

59

meleci su posrednici, ali djelo i svojstvo pripada samo allahu, dž.š.

u upravljanju poslovima Kreacije. Prema tome, sam posao koji je prepušten meleku je djelo slavljenja, sedžda i ibadet Allahu, dž.š. Možda upravo na ovo ukazuje kur’anski govor:

رض من دآبة و المآلئكة و هم ال يستكبونماوات و ما ف األ يسجد ما ف الس و لله

Tako pred Allahom pada ničice sve živo na Nebesima i na Zemlji, kao i me-leci, i pritom se ne ohole!45

Također, treba znati, da nakon što je pokazana i dokazana po-srednička uloga meleka u ostvarivanju događaja na Ovom svije-tu, te smrti i nakon smrti, u svemu tome ne nalazimo ni trunke neovisnosti u njihovom djelovanju. Meleci imaju samo posred-ničku ulogu i ništa više, poput uloge ogledala kad se posmatra-mo u njemu. Bliski melek preuzima (zapovijed) od Najvećeg Božijeg imena i to predaje meleku ispod sebe dok ne stigne do posljednjeg meleka koji je izravno zadužen za pojedinačne po-slove. U krajnjem, sva snaga, moć, volja, znanje, život su jedino svojstveni Bîti Božijoj i to nije u oprečnosti sa posredničkom ulogom meleka.

Uzvišen i čist je Allah od onoga šta govore silnici i to položajem nesagle-divim, nema moći niti snage osim u Moćnog i Uzvišenog Allaha!

Možda ovu zbilju najbolje pojašnjava i vodi razumijevanju pri-mjer olovke i pisca, koji često navode velikani kelama i filozofije. Naravno, treba imati na umu da primjer uvijek iz jednog ugla pri-bližava ono na što se mislilo, a iz drugog udaljava. Čin pisanja po papiru može se pripisati olovci, može i ruci, a i sâmom čovjeku. Međutim, ova tri odnosa ne stoje uporedo jedno pored drugog, već se nalaze u nadovezujućem nizu, s tim da je pripisivanje čina pisanja čovjeku stvarno, dok je pripisivanje ruci i olovci metafo-rično. I ovo ima značenje posredovanja.

O ovome smo opširno govorili na šestom predavanju, kada je bilo riječi o uzimanje duše od strane Meleka smrti.

Bili smo primorani da se ukratko osvrnemo na ovu opću temu o načinu povezanosti Svijeta tedžarruda i značenja sa Svijetom

45 En-Nahl (16), 49.

60


materije i prirode, da bi smo iz toga mogli izvući neke zaključke korisne za razumijevane odnosa između Svijeta Berzaha i kabura. Čovjek koji napusti Ovaj svijet i duša mu primi kaluf imaginal-nog tijela, ne prekida u potpunosti zanimanje za svoje ovosvjetsko tijelo, slično snu, kada duša umanji vezu s tijelom i zanimanje za njega, ali tijelo i dalje ostaje toplo i funkcionira.

Čovjek prilikom izlaska duše posmatra svoje tijelo i ispraća svoju dženazu sve do kabura. Upravo zato, prema tijelu umrlog se treba odnositi sa dužnim poštovanjima, a ne bacati ga, ne daj Bože, na smetljište ili ostaviti u pustinji. Iskazivanje poštovanja prema mrtvom tijelu je ustvari iskazivanje poštovanja duši umrlog. Na temelju ovoga, za Svijet Berzaha se ujedno kaže i Svijet kabu-ra, iako je Berzah hiljade puta veći od Ovog svijeta, a koliko je tek velik u odnosu na kabur. Međutim, zbog veze koja postoji između duše i tijela Berzah se naziva i Svijet kabura, a pitanja u Berzahu se nazivaju kaburskim pitanjima.

Kabur treba da ima veličinu tijela, da bude toliki da se mrtvac može lahko položiti u njega. Dubina rake, odnosno kabura treba biti dovoljna. Kod mjesta gdje umrli ispušta dušu ne treba činiti radnje koje udaljavaju meleke i sprečavaju ih da se spuste, kao što je, recimo, prisustvo džunub osobe. Treba učiti Kur’an, noge umiru-ćeg treba okrenuti i ispružiti ka Kibli, učiti dovu ‘Adîle (عديله), sure Jâ Sîn i Es-Sâffât, na stomak umirućeg ne stavljati željezo niti išta teško, a oni koji ulaze u sobu poželjno je da budu pod abdestom, jer je to mjesto spuštanja meleka.

Kada čovjek umre vjernici treba da se okupe i organiziraju nje-govu dženazu. Mrtvaca treba ogusuliti tri puta: jednom sa vodom izmiješanom sa sedrom, drugi put vodom izmiješanom sa kafu-rom i treći put samom vodom. Mrtvaca treba umotati u ćefin, koji može biti od tri ili pet komada platna, na ćefinima ispisati dovu Džavšane-kebir i lijepa Božija imena.

Nakon toga, mrtvaca tako opremljenog treba postepeno pri-bližavati kaburu, muškarca treba nogama, a ženu sa strane spustiti u kabur, unutra desni obraz umrlog treba otkriti i položiti nepo-sredno na zemlju – čime se simbolično kaže da se najbolji dio tijela, koji predstavlja čast sada polaže pred Božijom Veličinom

61

uzroci stiskanja kaBura

i Veličanstvenošću. Nadalje, mrtvacu treba činiti talkin,46 staviti dvije svježe palmine grane bez lišća ispod pazuha...”

Iako se ovi adabi odnose na tijelo mrtvaca, koje je njegova duša napustila, ona je sretna zbog toga. Ustvari, svi ovi postupci su iskaz poštovanja njegovoj duši. Zato što je tijelo cijeli jedan životni vijek bilo u službi vjernika i on ga je kao alat upotreblja-vao u dosezanju savršenstava, prema njemu se treba odnositi sa poštovanjem.

Zar nije divno da čovjeka ogasule, opreme i ukopaju sa svim mustehabima? Uistinu, ako bi vjernici znali da će se ovako odno-siti prema njihovoj dženazi, oni bi poželjeli tako i umrijeti. Uče-stvujući u opremanju i dženazi neke naše duhovne braće u meni se javila želja da i ja umrem.

Vjernici su u prošlosti bili takvi i pri opremanju i ukopavanju umrlih su ovako postupali. U kući umrlog su se svi skupljali: komšije, rodbina i prijatelje. I svi su davali doprinos, neko osi-guravajući vodu, drugi grijući tu vodu, učili bi Kur’an i dove, i obavljali mnoštvo drugih radnji.

Danas, starac od devedeset godina strahuje da spomene smrt ili da je drugi spomenu u njegovom prisustvu. On boluje od ne-koliko bolesti: ima povišen pritisak, vodu u očima, bubrezi mu ne rade dobro, preživio je srčani udar, šećer u krvi mu prijeti, ali i pored svega toga on ne razmišlja da napiše oporuku, već je sav posvećen Ovom svijetu. Ukućani ga više ne mogu podnositi, a sin nasljednik istrajava na tome da ode u bolnicu. Na kraju ga u nesvjesnom stanju odvode u bolnicu. Venu mu ne mogu naći od brojnih uboda igle. Ovog nesretnika dok iščekuje smrt nose iz jedne u drugu sobu, iz jedne u drugu salu, da bi ga snimili, uzeli uzorke krvi i pregledali ostale organe. Umrljan raznim bolničkim tekućinama i alkoholom na kraju onečišćen umire. Niti Kur’ana, niti dove u časovima ispuštanja duše. Odatle ga premještaju u hladnu bolničku mrtvačnicu, a odatle na groblje. Nema nikog da kaže La illahe illalah niti je jasno kako su ga gusulili i sa kojim nijjetom. A sin nasljednik sa foto-aparatom dolazi na dženazu.

46 Izgovaranje šehadeta u blizini mrtvaca da to bude podsjetnik u tim za njega najvažnijim i najtežim trenucima. (Op. prev.)

62


Prisutni traže utočište u hladu drveta i puše. Stalno pitaju: Da li je završilo? Da li je završilo? – da bi što prije sjeli u svoja auta, napu-stili groblje i vratili se svom svakodnevnom životu. Ne daj Bože da čovjek tako umre!

Predaje koje govore o kaburskoj kazni i nagradi odnose se na berzahsko obličje duše, ali zbog veze između Berzaha svake osobe sa njegovim kaburom, to se naziva kaburski azab.

Šajh Saduk u ‘Ilelu-šerâ‘e navodi predaju od Imama Alija u kojoj se kaže: “Kaburski azab je zbog klevetanja, nečuvanja od mokraće i ženinog izbjegavanja muža (odvajanja kreveta i sofre).”47

Također, Šejh Saduk prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.a.: “Stisak kabura za vjernika je iskupljenje za ono što je rasipao i zanemario od blagodati.”48

Kulejni prenosi da je Ebu Besir Imamu Sadiku postavio pitanje: “Da li će iko biti oslobođen kaburskog stiska?”

Imam Sadik u odgovoru reče: “Utječem se Allahu od toga! Malo li je onih koji će biti oslobođeni kaburskog stiska!”

Potom reče: “Kada je preselila Rukaja, Poslanikova kćerka, Alla-hov Poslanik, s.a.v.a., je stao pored njenog kabura i dok je bio podi-gnute glave prema nebu, i suze mu tekle niz lice, rekao je okuplje-nima: ‘Spomenuo sam moju kćerku Rukaju i ono što je nju zateklo, srce mi se steglo i od Allaha sam molio da je oslobodi kaburskog stisaka: ‘Moj Bože! Oslobodi Rukaju kaburskog azaba zbog mene!’ I Allah ju je oslobodio od kaburskog azaba zbog Svoga Poslanika.’”

U nastavku predaje Imam Sadik kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je izašao iz kuće da bi učestvovao u dženazi S‘ada ibn Mu‘âza, velikog ashaba, i sedamdeset hiljada meleka je pratilo njegovu dženazu. Nakon ukopa Allahov Poslanik, s.a.v.a., je podigao glavu prema nebu i rekao: ‘Zar će kabur da stisne nekog kao što je S‘ad ibn Mu‘âz (sa takvo svijetlom prošlošću u islamu)?’”

Ebu Besir reče: ‘Neka sam tvoja žrtva, mi smo mislili da se S‘ad nije potpuno čuvao mokraće!”

Imam Sadik reče: “Utječem se Allahu! Nije tako! Njega kabur pritišće zbog lošeg ponašanja koje je imao prema porodici.”

47 Šejh Saduk: ‘Ilelu-šerâ‘e, poglavlje 262, str. 309.48 Ibid, str. 309.

63

uzroci stiskanja kaBura

U nastavku Imam Sadik reče: “Majka S’adova je na dženazi rekla: ‘Neka ti je ugodan Džennet u koji si ušao, S’ade!’

Na to, Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘O majko S‘adova! Ne nameći Allahu presudu!’”49

Također, Kulejni prenosi od Junusa predaju u kojoj on pita Imama Sadika: “Da li čovjek koji je obješen ima kaburski azab?”

Imam reče: “Da, ima. Allah, dž.š., zapovjedi zraku da ga stisne.”50

U drugoj predaji Imam Sadik kaže: “Gospodar zemlje i zraka je Jedan. Gospodar nadahne zrak da stisne mrtvaca i on ga toliko stisne da je to teže od stiska kabura.”51

Kulejni lancem prenosilaca od Zurâre prenosi da je pitao Ima-ma Bakira za razlog stavljanja džaride (svježa ubrana grana sa dr-veta, dužine blizu pola metra, koje se stavlja ispod pazuha mrtvaca ispod ćefina), na što je Imam rekao: “Sve dok je grana svježa i vlažna on je oslobođen od azaba i niko ga ne ispituje.”

U nastavku Imam reče: “Kaburski azab nije stalan, već traje u toku jednog dijela dana i jednog sata, samo onoliko vremena ko-liko mrtvaca polažu u kabur i ljudi se vrate svojim kućama. Dvije svježe grane se stavljaju upravo zbog ovog vremenskom perioda. Nakon što se one osuše, azaba i obračuna, ako Bog dâ, neće biti.”52

Kulejni prenosi od Harîza, Fudejla, Abdurrahmana da je Imam Sadik na pitanje: “Zašto se stavljaju svježe grane sa mrtvacem?” – odgovorio: “Zato što je sve dok su grane svježe, azab od njega otklonjen.”53

Sve su ovo primjeri i svjedočanstva o povezanosti imaginalnog tijela sa tijelom položenim u kabur.

Od pitanja koje stoje u vezi sa našom osnovnom temom jeste netruhlenje, odnosno očuvanost tijela Božijih poslanika, evlija i nekih dobrih ljudi u kaburu. Prilikom otkopavanja nekih kabura,

49 Kulejni: Furû’e Kâfi, izdanje Hejdari, sv. 3, str. 236; Medžlisi: Bihâr, ofset izdanje, sv. 6, str. 261.

50 Ibid, sv. 3, str. 241.51 Kulejni: Furû’e Kâfi, litografsko izdanje, sv. 1, str. 66. 52 Kulejni: Furû‘e Kâfi, izdanje Hejdari, Bâbu-l-dženâ’ez, sv. 3, str. 152-153. 53 Kulejni: Furû‘e Kâfi, litografsko izdanje, sv. 1, str. 42.

64


koji su bili u obliku podzemnih soba gdje su jedan pored drugog bili položeni mrtvaci viđeno je da su tijela neke velike uleme i nakon pola stoljeća od njihove smrti još uvijek svježa i cijela kao da su tek umrli. Naravno, položaj duše nije isto što i tijelo, bilo da tijelo istruhne u kaburu ili ne. Tijelo je samo odjeća kojom se zaogrće duša na ovom prolaznom svijetu, i koju smrću odbacuje, a duša u svom položaju uživa u Božijim blagodatima. Ako pret-postavimo da se tijelo isječe na komade ili u vatri sagori i potom taj pepeo ostao od tijela vjetar raznese ili nekoliko godina tijelo visi na drvetu i ptice u utrobi njegovoj naprave gnijezdo – kao što je iskasapljeno tijelo mutekelima i fakiha Kâzi Šuštaria pod bodljikavim bičem, ili kao što je tijelo velikog fakiha Šehid Avvela prvo obješeno, potom spaljeno i na kraju bačeno u vjetar ili kao što je Zejd ibn Ali ibn Husjen, mir sa njima, četiri godine visio na drvetu – i pored svega toga ni koliko je vrh igle neće se uma-njiti nagrada preminulog. Zapravo, zbog povezanosti Berzaha sa imaginalnim tijelom, moguće je da upravo ti događaji uzdignu položaj onih koji su svjedočili putu Istine.

Ali, i pored svega toga moguće je da tijelo u kaburu ne istruh-ne, odnosno da visok stepen bogobojaznosti i čistote ostavi traga na samo tijelo u kaburu, tako da ono ostane svježe. Takav je bio slučaj sa tijelom Šejh Saduka Muhammeda ibn Alija ibn Husej-na ibn Musaa ibn Babeveje Komija, koji je bio jedan od velikana islamske uleme. Može se reći da je u svojim znanostima bio bez premca. Mnogi čak, njemu daju prednost u odnosu na Šejh Ku-lejna zbog njegove preciznosti. Šejh Saduk je autor impozantnog djela Men la jehduruhu el-fakîh i još tri stotine drugih naslova.

Šejh Saduk je preselio 381. godine po Hidžri i ukopan je u Reju.54 U prošlosti, turbe na njegovom mezaru bilo je zapušteno. Za vrijeme vladavine Fathali Šâh Qâdžâra pala je obilna kiša, na-kon čega se na njegovom mezaru pojavio otvor. Radnici koji su popravljali njegov mezar primijetili su grobnicu koja je u sebi ču-vala zdravog i nedirnutog čovjeka kako spava. Ova vijest je stigla do Fathali Šâha i on iz Teherana u pratnji svojih velikodostojnika

54 Grad Rej je jezgro iz kojeg je nastao današnji Teheran i nalazi se na njegovom samom jugu. (Op. prev.)

65

očuvanost tijela šejh saduka nakon hiljadu godina

i uleme kreće ka mezaru Šejh Saduka. Fathali Šâh je htio ući i sam se osvjedočiti u to veliko saznanje, ali ga je pratnja spriječila u tome rekavši da drugi umjesto njega treba da uđu i izvijeste ga.

Jedan za drugim su ulazili velikani i ulema i svi su se slagali da unutra leži čovjek u ćefinima, s time da su ćefini struhli i ot-pali dok je tijelo ostalo golo i zdravo. Jedino je na njegovom stid-nom mjestu pauk ispleo mrežu. Na istruhlim ćefinima i oko tijela ostao je trag konopca sa kojim je najvjerovatnije ćefin bio zavezan. Ovo tijelo je i tada odavalo ljepotu, brada, ruke i tabani su mu bili obojeni kanom, a na noktima ruku ostao je žuti trag kane.

Ovo se desilo 1238. godine po Hidžri, znači prije 158 godina, a sada smo u 1396. godini po Hidžri.

Fathali Šâh je izdao naređenje da se rupa na grobnici zatvo-ri i izgradi turbe, isto ono koje i danas postoji. Ovo vam preno-sim iz knjiga Revdâtu-l-džennât od Hunsârija, Tanqîhu-l-maqâl od Mâmaqâlija te Qisesu-l-ulemâ’ od Tankabanija i Favâ’idur-radavijje od Komija.

Sejjid Muhammed Bâkir Hunsâri u svom djelu kaže da su neki ljudi iz Fathalijeve pratnje kada su došli u Isfahan cijeli događaj prepričali nekim od mojih učitelja.

Šejh Abdullah Mâmaqâmi u svom djelu Tanqîh kaže: Sejjid Ibrahim Lavâsâni, koji je bio stanovnik Teherana i lično prisu-stvovao i svjedočio ovome, prije četrdeset godina ispričao mi je cijeli slučaj. Mâmaqâmi kaže da uopće ne sumnja u cio događaj.

Od vremena Šejh Saduka do danas je proteklo 1015 godina, a do vremena ovog otkrića je prošlo 857 godina. Osim da postoji veza između Bezaha i tijela u kaburu, kakvo se drugo pojašnjenje uopće može naći?

Jedan doktor u svojoj knjizi piše: “To što govore da je tijelo Šejh Saduka svježe i neraspadnuto je zato što je živo asketskim životom. Onima koji ne jedu masno i meso tijelo će se osušiti. Moguće je da i njihova tijela, ako se ostave u neku zaštićenu pro-storiju bez doticaja sa zrakom i promjenama temperature, jedno vrijeme ostanu očuvana i ne struhnu.”

Dragi moj doktore, uzvjeruj u Boga i Skriveni svijet! Šejh Sa-duk je jeo i meso i bio je debeo i nije bio asketa, hiljadu godina

66


ima kako je umro, a tijelo mu je još uvijek svježe i to u vlažnoj zemlji. Kur’an kaže:

ين يؤمنون بالغيب الOni koji u nevidljivi svijet vjeruju.55

Zaista oni koji su opčinjeni svime što dolazi sa Zapada imaju čudnu bolest. Oni sva načela Skrivenog svijeta žele da pojasne svojim formulama i da ga zatoče u okvirima egzaktnih i eksperi-mentalnih nauka. Kako je samo to veliko neznanje!

[...]

55 El-Beqare (2), 3.

18. PREDAVANJE

Povezanost duše sa Ovim svijetom

69





علم إل ستدهون و والمؤمنون رسول و عملكم الله فسريى اعملوا قل و هادة فينبهئكم بما كنتم تعملون الغيب و الش

A ti reci (Poslaniče): “Radite! Allah će djelo vaše vidjeti ubrzo i Poslanik Njegov i vjernici!” Potom ćete biti vraćeni Znalcu Svijeta nevidljivog i Svijeta vidljivog i On će vas obavijestiti o svemu što ste radili.1

Rečeno je da duše kada napuste Ovaj svijet u Berzahu popri-maju berzahske oblike, odnosno imaginalne forme. Duše nevjer-nika nakon smrti poprimaju oblik šejtana i njegova svojstva, a duše vjernika ljudsko obličje.

Šejh Tûsi u djelu Emâli prenosi od Ahmeda ibn Zabjâna da je rekao: “Bio sam kod Imama Sadika i on me upitao: ‘Šta ljudi kažu za duše vjernika nakon smrti?’ Ja sam rekao: ‘Oni kažu da će duše vjernika biti u voljama zelenih ptica.’

Imam Sadik reče: ‘Subhânallah! Vjernik je Bogu plemenitiji od toga da bi njegovu dušu smjestio u kesici ptice. [...]

Kada Gospodar vjernika pozove Sebi, njegovu dušu vodi u Džennet i daruje mu oblik sličan tijelu koje je imao, tako da u Džennetu i jede i pije. Kada dođe nova duša, tek pristigla sa Ovog

1 Et-Tewbe (9), 105.

70

Povezanost duše sa ovim svijetom

svijeta, vjernike prepoznaje upravo po njihovim ovosvjetskim oblicima.’”2

Predaju sličnu ovoj od Imama Sadika prenosi i Kulejni u djelu Furû‘e Kâfi.3

Također, Kulejni prenosi od Ebu Vullâda Hannâna da je rekao Imamu Sadiku: “Žrtvujem se za tebe! Ljudi prenose hadis po ko-jem se duše vjernika nakon smrti nalaze u kesici zelenih ptica koje lete oko Arša.”

Imam Sadik reče: “Nije tako. Vjernik je plemenitiji i cjenjeniji kod Allaha da bi njegovu dušu nastanio u kesicu ptice. Zapravo, On ih nastanjuje u tijelima poput njihovih.”4

Također, u djelu Usûli Kâfi Ebu Besir prenosi od Imama Sadika: “Uistinu su u Džennetu, pored drveta, duše u ljudskim obličjima. Oni se prepoznaju po tim obličjima i međusobno razgovaraju. Kada im prispije nova duša kažu: ‘Pustite je sada (ne pitajte je ništa), jer se tek izbavila od ogromnog straha.’

Potom je pitaju: ‘Šta je radio taj? Šta je radio onaj?’ Pa ako im odgovori: ‘Ostavio sam ga živog.’ – duše se nadaju njegovom dobru. A ako im odgovori: ‘On je stradao.’ – duše kažu: ‘On je propao. On je propao.’”5

U predaji zabilježenoj u djelu Usûli Kâfi na pitanje Ebu Besira o dušama vjernika Imam Sadik je rekao: “One su nastanjene u džennetskim sobama, jedu svoju hranu, piju svoje piće i govore: ‘Gospodaru naš! Daj da nam Čas naš uspostavi! Ispuni ono što si nam obećao! I naše posljednje priključi prvima!’”6

Slično ovoj predaji Barki u svom djelu Mahâsin navodi da su i nevjernici nastanjeni u sobama od vatre i da su njihova hrana i piće od vatre.7 Brojne su predaje koje govore o tome da su duše vjernika u Berzahu u ljudskom obličju, a mi smo ovom prilikom, kao primjer, naveli samo dvije.

2 Šejh Tûsi: Emâli, izdanje Nedžef, 14. poglavlje, sv. 2, str. 33-34.3 Kulejni: Furû’e Kâfi, litografsko izdanje, sv. 1, str. 67.4 Ibid. 5 Ibid.6 Ibid.7 Barki: Mahâsen, sv. 1, str. 178.

71

duše umrlih se ne nalaze u kesicama zelenih ptica i duše vjernika su u ljudskom oBličju

Isto tako duše vjernika obilaze članove svoje porodice i one koji ih zanimaju i obavještavaju se o njihovim stanjima. U zbirci hadisa Usûli Kâfi Hafs ibn El-Buhturi prenosi od Imama Sadika: “‘Uistinu, vjernik obilazi svoju porodicu. On vidi ono što voli, a sakrije se od njega ono što ne voli. Uistinu, i nevjernik obilazi svoju porodicu te vidi ono što mu donosi uznemirenost i što ne voli, a ono što voli sakrije se od njega.’ Imam reče: ‘Neki vjernici svoje obilaze svake sedmice jednom i to petkom, a drugi onoliko koliko im to dopuštaju njihova djela.’”8

Također u Usûli Kâfiju Ebu Besir prenosi od Imama Sadika: “Nema ni vjernika ni nevjernika da svoje bližnje ne obilazi svakog zalaska Sunca. Tako, ako vjernik vidi da njegovi bližnji čine dobra djela, Allahu zahvali na tome. A kada nevjernik vidi svoju porodicu da čine dobra djela, to mu donosi teškoću i kajanje.”9

Također u Usûli Kâfiju Ishâk ibn Ammâr prenosi od Imama Muse: “Pitao sam Imama Musa Kazima da li mrtvi obilaze svoju porodicu.”

Imam Musa reče: “Da.”Rekao sam: “Kada i koliko vremena ih posjećuju?”Imam Musa reče: “Svakog petka, svakog mjeseca i svake godine

srazmjerno položaju vjernika.”Rekao sam: “U kojem obliku ih posjećuju?”Imam Musa reče: “U obliku prefinjenih ptica koje se spuštaju

na zidove i sa tih zidova imaju potpuni uvid u stanje porodice. Tako, ako ih nađu u dobru, to ih obraduje, a ako ih nađu u zlu, to ih ražalosti i donese im tugu.”10

U Usûli Kâfiju Abdurrahim Kusejr prenosi: “Pitao sam Imama da li vjernik posjećuje svoju porodicu.”

Imam reče: “Da. On svog Gospodara upita za dopuštenje i On mu dozvoli. Potom, Allah sa njim pošalje dva meleka, a vjernik u obliku neke od ptica ode do svoje porodice i stane na kuću. On ih tada vidi i čuje njihov govor.”11

8 Ibid, sv. 1, str. 62.9 Ibid.

10 Ibid.11 Ibid, str. 63.

72


Naravno, riječi Imama da vjernik u obliku ptice slijeće na kuću nemaju doslovno značenje. Imam ne želi reći da se duša vjernika doista veže za pticu, odnosno životinjski oblik, da čovjek ne po-misli kada vidi neku pticu kod kuće da je možda to neki od umr-lih. Zapravo, Imam to navodi samo kao metaforu i primjer. Jer, kao što se i ptice sa lahkoćom spuštaju na kuću, dolaze i odlaze, isto tako i duša vjernika sa lahkoćom obilazi svoju porodicu i stiče uvid u njeno stanje.

U zbirci hadisa Džâmi‘ul-ahbâr prenosi se: “Allahov Poslanik, s.a.v.a. rekao je: ‘Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, kada bi oni koji su ostali vidjeli mjesto preminulog i čuli njegov govor, sigurno bi zaboravili na njega, a rasplakali bi se nad sobom. Sve dok mrtvaca ne ponesu na tabutu, njegova duša lebdi nad tabutom i oblijeće oko njega zovući: ‘Porodico moja! O djeco moja! Neka se Ovaj svijet ne poigrava sa vama kao što se poigrao sa mnom! Imetak sam sakupljao na dopušten i nedopušten način, a potom sam ga cijelog ostavio za drugog. Ono je sada lahak pli-jen i užitak za njega, a meni je kazna. Zato se čuvajte onoga što je mene zadesilo!’”12

Toliko su jake veze dušâ Onoga svijeta sa Ovim da se dobro djelo koje se učini odražava i na duše povezane sa Ovim svijetom.

Šejh Saduk prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Hazreti Isa, a.s., prolazeći pored kabura vidio je njegova stanovnika u kazni. Dogodine je ponovo prošao pored istog kabura i tada ga nije našao u azabu. On reče: ‘O Gospodaru moj! Proš-le godine sam prošao pored ovog kabura i našao da čovjeka kažnjavaju, kada sam ove godine prošao pored njega, vidio sam da je kazna otklonjena od njega.’ Allah, dž.š., mu je obja-vio: ‘O Ruhullah! Dijete ovog čovjeka je dostiglo punoljet-nost i jedan je od dobrih ljudi: olakšava drugima, a siročadi pruža utočište. Ja sam mu berićetom djelâ njegova potomka oprostio.’”13

Na temelju ovoga je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Ko us-postavi lijep običaj (sunnet) pripada mu nagrada svih koji budu

12 Medžlisi: Bihâr, sv. 6, str. 161.13 Šejh Saduk: Emâli, 77. medžlis, litografsko izdanje, 306.

73

duše umrlih se spuštaju u ovaj svijet da Bi posjetile svoju porodicu, a spuštanje u oBliku ptice je u metaforičkom značenju

radili po njemu. Ko uspostavi loš običaj, njemu pripada grijeh svih koji budu radili po njemu.”14

U svakom slučaju, prenosi se veliki broj hadisa o tome da je duša vjernika u Berzahu u ljudskom obliku, kao i to da vjernici, a u nekim slučajevima i nevjernici, obilaze svoje porodice na Ovom svijetu.

Sada se postavlja pitanje, trebaju li i živi obilaziti mrtve?Šejh Tusi u knjizi Emâlî prenosi od Abdullah ibn Sulejmana:

“Pitao sam Imama Bakira o obilasku kabura.”Imam Bakir je rekao: “Kada nastupi petak, obiđite ih. Onome

ko bude u tjeskobi, olakša se između prvog i drugog izlaska sunca. Zato oni u ovo vrijeme svakog dana znaju za onoga ko ih obila-zi. Međutim, čim sunce izađe, oni ostaju napušteni (ne mogu da usmjere pažnju prema poslovima Ovog svijeta, pa tako ni prema onima koji ih obilaze).”

Rekao sam: “Da li oni znaju za one koji ih obilazi i da li ih to raduje?”

Imam Bakir reče: “Da, ali se i prestraše kada ih oni koji su ih posjetili napuste i vrate se kućama.”15

[...]Prenosi se od Muhammed ibn Muslima da je pitao Imama Sa-

dika: “Da li da posjećujemo mrtve?”Imam Sadik reče: “Da.”Ja rekoh: “Da li oni znaju za našu posjetu?”Imam Sadik reče: “Da, tako mi Allaha! Oni su upoznati sa va-

šom posjetom njihovim kaburima, radosni su zbog toga i osjećaju bliskost sa vama.”

Rekao sam: “Kada odemo do kabura, šta da kažemo?”Imam Sadik reče:

همم منمك رضوانا، ، و لق رمواحهمم، و صاعدم إلمك أ اللهم جاف الرمض عنم جنوبهمم

، إنك ع ک شتهمم نس وحم دتهمم و تؤم تك ما تصل به وحم مهمم منم رحم كنم إل سمو أ

ء قدير! شم

14 Kulejni: Usûli Kâfî, sv. 5, str. 9-10; Šejh Tusi: Et-Tahzîb, sv. 6, str. 124; M‘adžemu ahâdîs ne-bevi, sv. 2, str. 61, prenoseći od Tirmizija, Hanbela, Daramija, Muslima, Nisai, Ibn Madže.

15 Medžlisi: Bihâr, sv. 6, str. 256.

74


“Reci: ‘Moj Bože, odmakni od njihovih bokova zemlju, uzdigni duše njihove ka Sebi, dočekaj ih Svojim položajem zadovoljstva, spusti od Sebe u njihova staništa milost koja će njihovu razdvojenost pretvoriti u povezanost, a strah pretvori u bliskost. Uistinu, Ti sve možeš!’

Kada se nađeš među kaburovima prouči jedanaest puta suru Ihlas i sevabe toga predaj njihovim dušama. Prenosi se da onome ko ovo učini Gospodar daruje onoliko sevaba koliko je umrlih. Preostale predaje koje govore na ovu temu mogu se naći u Knjizi o teharetu i poglavlju o ukopu.”16

Jedna od dova koja se uči u ovakvim prigodama je i ona koju prenosi Abdullah ibn Sennân: “Pitao sam Imam Sadika kako da poselamimo stanovnike kaburova?”

Imam Sadik reče:

مشاء اهلل ن إنم ا فرط، و ن

نمت ل

لمني، أ منني و المسم يار من المؤم ل ادل هم

الم ع أ الس

بكمم الحقون!“Reci: ‘Neka je selam stanovnicima ovih kuća, vjernicima i muslimanima! Vi ste bili prije nas i otišli, a mi ćemo se, ako Bog da, vama pridružiti.’”17

U jednoj predaji u Usûli Kâfiju Ahmed ibn Omer prenosi: “Rekao sam Imamu Sadiku: ‘Moj brat živi u Bagdadu i ja strahujem da on ne umre tamo.’

Imam Sadik reče: ‘Nemoj da si uznemiren zbog toga gdje će umrijeti. Nijedan od vjernika, bilo na istoku ili zapadu, neće umrijeti, a da Allah njegovu dušu ne dovede u Vadi-Selam (Dolina mira i sigurnosti) sa dušama ostalih vjernika.’

Rekao sam: ‘Gdje se nalazi Vadi-Selam?’Imam Sadik reče: ‘Iza Kufe.18 Kao da ih vidim kako sjede u

halkama i međusobno razgovaraju.’”19 [...]

16 Mirza Husejn Muhaddis Nûri: Mustadriku-l-wasâel, litografsko izdanje, sv. 2, str. 230, knjiga o hadžu, poglavlje o mezaru.

17 Hurr ‘Āmeli: Wasâeluš-šî‘e, sv. 1, str. 168.18 Tada još uvijek nije bilo ni traga Nedžefu i zato se u hadisu kaže “iza Kufe”, a ustvari se

danas to nalazi kod Nedžefa. (Op. prev.)19 Kulejni: Fûru‘e Usûli Kâfi, litogarfsko izdanje, sv. 1, str. 67.

75

okupljanje nevjernika u Beherutu

U svakom slučaju, čovjek treba da uredi svoj život tako da ne bi ostao zatečen u Berzahu i, ne daj Bože, da mu se zbog tvrdogla-vosti i poricanja oduzme iman pa da takav ode u dolinu Berehut, gdje se nevjernici skupljaju nakon smrti i ostaju do Sudnjeg dana. Vjernik posredstvom svojih dobrih djela i stalnim nastojanjem da se približi Uzvišenom Gospodaru nakon smrti nastanjuje se u Vadi-Selâm, mjestu okupljanja vjernika do Sudnjeg dana kada će posredstvom velikog šefata Allahova Poslanika, s.a.v.a., da ode u Džennet. U Berzahu nema šefata, tako da će vjernik, ako bude imao loših djela morati podnijeti kaznu zbog njih.

Čovjeku se sa smrću pečati knjiga djela, osim ako iza sebe ostavi trajnu sadaku u vidu vakufa, lijepog potomstva, naučnog i vjerskog djela koje je od koristi ljudima. Ako duša vjernika bude dobra, ona će stalno biti u užicima, i naravno, suprotno tome, ako čovjek zaboravi na Boga, Uzvišeni će učiniti da mu šejtan bude bliski prijatelj.

Svaki trun što na ovoj zemlji i nebu jeTraži svoj par poput slamke i ćilibara20

Vatrene vatreni privlačeSvjetlosne svjetlosni traže21

Zbog godina i mjeseci star nisam neg’ zbog nevjerne drageZbog toga što život mi prolazi, starost mi dođe.22

Kulejni lancem prenosilaca prenosi od Dehhâna, a on od Imama Sadika, da nakon što vjernik odgovori na pitanje o tevhidu Munkir i Nekir pitaju za Allahovog Poslanika, s.a.v.a.: “Šta kažeš u vezi s ovim čovjekom koji je ustao između vas?”

Vjernik kaže: “Da li me pitate za Muhammeda, Allahova Po-slanika, s.a.v.a.?”

Munkir i Nekir pitaju: “Da li svjedočiš da je on Allahov Poslanik?”

20 Dželaluddin Rumi: Mesnevija, izdanje Mirhani, sv. 6, str. 601.21 Ibid, sv. 2, str. 108.22 Hafiz: Divân, izdanje Pažman, str. 150.

76


Vjernik kaže: “Svjedočim da je on Allahov Poslanik.”Munkir i Nekir će reći: “Spavaj snom ugodnim, u kojem nema

uznemirujućih misli i snoviđenja!” Njegov kabur će proširiti za devet lakata i otvorit će mu vrata Dženneta kroz koja će gledati svoje mjesto u Džennetu.

Međutim, ako umrli bude nevjernik, njemu dolaze Munkir i Nekir, dok šejtan stoji naspram njega, sa očima od bakra.”

Munkir i Nekir pitaju: “Ko ti je Gospodar? Koja ti je vjera? Šta kažeš u vezi s čovjekom koji je ustao među vama?”

Nevjernik će reći: “Ne znam.”Tada će oni ukloniti prepreku između njega i šejtana. Šejtan će

u kaburu da njime ovlada sa devedeset i devet zmijurina. Da samo jedna od tih zmijurina prođe zemljom, ne bi nijedno drvo izraslo. Otvorit će mu u kaburu vrata prema Džehennemu tako da će vi-djeti svoje mjesto u Vatri.”23

ونهم هم لصده و من يعش عن ذكر الرحن نقيهض ل شيطانا فهو ل قرين و إنهتدون حت إذا جاءنا قال يا لت بين و بينك نهم مه

بيل و يسبون أ عن الس

بعد المشقني فبئس القرينOnome ko napusti spominjanje Milostivog, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati! I oni će ih od Puta odvraćati, a oni će mislit da su na Pravom putu. Dok takav ne dođe pred Nas, pa kaže: “Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između dva istoka! O zla li druga!”24

Ovaj šejtan je ustvari manifestacija njegove duše sklone zlu i njegovog bića, koje se na Ovom svijetu nije vidjelo od zastora. Kada u Berzahu ti zastori padaju i sve se očituje, čovjek bi htio da što dalje pobjegne od sebe. Ako je vjernik i djelo mu je lijepo i dobro, ono poprima oblik lijepog mladića, ugodna mirisa, lijepo obučenog, koji će biti njegov neodvojivi sagovornik.25

23 Kulejni: Furû‘e Kâfi, litografsko izdanje, sv. 1, str. 64.24 Ez-Zuhruf (43), 36-38.25 Šejtan je kao i melek biće zasebno i odvojeno od čovjeka. Namjera nam nije da u gornjim

riječima, negiramo postojanje šejtana i da ga prikažemo kao dušu sklonu zlu. Zapravo, že-limo reći da duša sklona zlu čovjeka potčinjava šejtanu i odaziva se njegovim šaputanjima.

77

otjelovljenje loših djela u Berzahu u oBliku šejtana

اها ها و قد خاب من دس فلح من زكقد أ

Uspjet će samo onaj ko je (dušu) očisti, a izgubit će onaj ko je uprlja!26

Od početka do kraja Staze rječitosti Imam Ali upozorava čovjeka na smrt i ono što smrt donosi, te daje savjete o tevhidu, Proživlje-nju i bogobojaznosti, odnosno svijesti o Bogu.

Gospodar je čovjeku darovao dva poslanika: razum – koji je unutarnji poslanik i stalno je sa čovjekom i poslanika u spoljašnjem svijetu koji ga poziva i upućuje na unutarnjeg poslanika. Stoga, ako čovjek ne prođe put Istine te zanemari unutarnjeg i porekne vanjskog poslanika, to je samo njegova krivica.

ن الل ليس بظالم لهلعبيديديكم و أ

مت أ ذلك بما قد

To vam je zbog djela ruku vaših, a Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.27

Čovjek kaže: “Gospodaru moj, zašto si moju kaznu učinio ovakvom?”

Gospodar u odgovoru kaže: “To su samo tvoja djela, koja si poslao ispred sebe, a ona su u Kreaciji veoma precizno zapisana i upamćena. Sâmo djelo tvoje se u Berzahu pokazalo kao tvoja kazna. Ja ti nisam učinio nepravdu i kaznio te više od onoga što su tvoja djela. Tvoja djela na Dunjaluku su bila pokvarena i sada se njihova pokvarenost očitovala.”

Čovjek sitne stvari ne može vidjeti očima. Mikrobe ne može vidjeti bez mikroskopa, ali pod njegovim sočivima i sa uveća-njem od nekoliko hiljada, veoma jasno posmatra svijet mikroba. U ovom materijalnom okruženju i ovosvjetskoj prirodi skriveni su ispravnost, pokvarenost, samoprikazivanje, dvoličnost, iskre-nost, samoljublje, žudnja za društvenim položajem, ili žudnja za Božijom blizinom i Njegovim zadovoljstvom. Svi ovi aspekti su skriveni u unutrašnjosti djela. Vanjski oblik djela se očituje, dok je

26 Eš-Šems (91), 9-10.27 Ali ‘Imrân (3), 182; El-Enfâl (8), 51.

78


njegov unutarnji aspekt skriven, jer je veoma precizan i suptilan i zato je daleko od pogleda običnih ljudi.

Na Budućem svijetu unutrašnjost djela se očituje hiljadu puta uvećano. Tada će čovjek poželjeti da pobjegne od svojih loših dje-la, a uživat će i biti veseo zbog svojih dobrih djela. Toliko će se radovati da će i njega samog to ostaviti u čuđenju. Čovjek uopće ne pretpostavlja da je istinski oblik dobrog djela toliko lijep i opči-njavajući. On će pitati mladića, koji je otjelovljenje njegovih djela, kada mu dođe u kabur: “Ko si ti?!”

Mladić će u odgovoru reći: “Ja sam namaz koji si obavljao, ja sam zekat koji si davao, ja sam post koji si postio, ja sam hadž koji si obavio, ja sam sadaka koju si davao siromahu zbog Božijeg zadovoljstva, ja sam adab koji si ispoštovao prema velikanima, ja sam moral koji si imao u porodici, ja sam položaj pokornosti koji si ispoljio pred Uzvišenim Gospodarom.

U Barkijevoj knjizi Mahâsen prenosi od Imama predaju u kojoj pojašnjava stanje vjernika pri umiranju. Kada vjernik umre, ulazi u kabur sa šest lijepih oblika od kojih je jedan od svih ljepši, ugod-nijeg mirisa i čistiji. Jedan od oblika će se naći sa njegove desne strane, a drugi sa lijeve, ispred, iza njega, pri njegovim nogama i nad njegovom glavom. Ovi oblici će čuvati vjernika od opasnosti, svaki sa svoje strane.

Oblik koji je od svih najljepši pitat će ostale ko su oni. Onaj sa desne strane će reći: “Ja sam namaz.” Oblik sa lijeve strane će reći: “Ja sam zekat.” Oblik koji će biti ispred čovjeka će reći: “Ja sam post.” Oblik koji će biti iza leđa reći će: “Ja sam hadž i umra.” Oblik koji će biti pri njegovim nogama reći će: “Ja sam dobro koje si činio.”

Potom će svi oblici pitati najljepšeg među njima ko je on, na što će odgovoriti: “Ja sam velajet Muhammeda i njegova Ehli-bejta.”28

[...]Haridžije su mnogo ibadetile i živjele veoma asketski. Noći su

provodili budni, u namazu i učeći Kur’an. Velik broj među njima su bili hafizi Kur’ana, i pozivali se na njega u svim poslovima, ali

28 Barki: Mahâsen, sv. 1, str. 288.

79

otjelovljenje doBrih djela vjernika u Berzahu

i pored svega toga, oni nisu prepoznali svoga Imama. Štaviše, oni su krenuli u otvorenu borbu protiv njega. Njihova djela su izva-na gledano bila dobra, ali njihova unutrašnjost je bila pokvarena. Haridžije su sa optužbom da je Imam Ali otpao od vjere i po-stao nevjernik krenuli u rat protiv njega. Oni su bili ljudi kojima izvanjski iman nije prešao u srca. Dobra djela koja su činili nisu ostavila traga na njihovim dušama. Oni nisu oživjeli svoje duše. Oni su ljudi koji nisu uspostavili vezu sa svijetom značenja i smi-slova, i živjeli su uskraćeni za to.

To su oni ljudi za koje Imam Ali kaže: “Siti su me, a ja sam sit njih.” Nakon što se požalio na njihovo suprotstavljanje, Imam reče: “Boga mi, počinjem o tim ljudima misliti da će uskoro zgra-biti zemlju cijelu jedinstvom svojim u krivdi i razjedinjenošću vašom u pravdi, nepokornošću vašom imamu svome u pitanjima pravde i pokornošću njihovom vođi svome u pitanjima nepravde, njihovim izvršavanjem zavjeta u korist gospodara njihova i izda-jom vašom, ispravnim djelovanjem njihovim u gradovima njiho-vim i vašim lošim. Čak ako bih nekome od vas povjerio zdjelu drvenu, bojim se odbjegli biste s ručkom njezinom.

O Bože moj, dojadili su mi, a i ja njima. Siti su me, a ja sam sit njih. Zamijeni ih meni boljim od njih, a zamijeni mene njima gorim od mene. O Bože moj, rastopi srca njihova kao što so biva rastopljena u vodi.”29

Imam Ali je vrlo često spominjao svoj šehadet od ruke naj-nesretnijeg čovjeka ovog ummeta. Bio je u iščekivanju tog do-gađaja. Râvandi u svom djelu Harâ’idž we džerâ’ih bilježi mu-tevatir hadise o tome da je Imam Ali najavljivao svoj šehadet. Govorio bi: “Tako mi Allaha, ovo ovdje će biti obojeno krvlju odavde. (Pokazujući rukom na svoju sijedu bradu.)” Potom bi rekao: “Šta je spriječilo najnesretnijeg od ummeta da ovu bradu oboji krvlju?”

Imam Ali je rekao: “Doći će vam mjesec Ramazana i u njemu će mlinski točak vlasti da se okrene. Znajte, ove godine svi ćete otići na Hadž u jednom saffu, a znak i potvrda toga je da ja neću biti među vama.”

29 Imam Ali: Staza rječitosti, govor 25.

80


Tog Ramazana, Imam Ali je jednu noć iftario kod Hasana, jed-nu noć kod Husejna, jednu noć kod Abdullah ibn Džafera, muža njegove kćerke Zejnebe, a dolazio bi radi kćerke. Nikada ne bi po-jeo više od tri zalogaja. Kada su ga pitali za razlog, on je odgovorio: “Božija odredba dolazi i ja treba da budem gladan.” Nije prošlo više od jedne ili dvije noći i zadobio je udarac mačem u tami noći koju je najavio.”30

[...]

30 Medžlisi: Bihâr, izdanje Kompani, sv. 9, str. 648.

19. PREDAVANJE

Sjedinjenost čovjekovog berzahskog melekuta sa čovjekom u Svijetu Berzaha

83





ن بينها ا و ما عملت من سوء توده لو أ ض ا عملت من خري مه يوم تد كه نفس م

ركم الله نفسه و الله رؤوف بالعباد مدا بعيدا و يذهوبينه أ

Onoga Dana kada će svaka duša zateći dobro koje učini, ali i zlo koje napra-vi, ona će poželjeti da je između nje i djela njezinih razmak golemi; zato vas Allah upozorava na Se, a Allah je milostiv prema robovima!1

Kada čovjek napusti Ovaj svijet, on ulazi u berzahski Džennet i Džehennem koji su u odnosu na kijametski Džennet i Dže-hennem znatno slabiji. Zato u predajama nalazimo da se čovjeku u svijetu Berzaha otvaraju vrata prema Džennetu i Džehenne-mu. Tako, srazmjerno otvorenosti vrata prema Džennetu i užitku posmatranja opčaravajućih prizora i užitaka, kao i s druge stra-ne posmatranju dima, ognja, zmija i ostaloga što je svojstveno za Džehennem, berzahski Džennet i Džehennem su primjeri i odra-zi Kijameta. Svaka duša, svojstveno sebi, naći će i spoznati svoj Džennet i Džehennem.

U nekim predajama se ova dionica ljudske egzistencije nazi-va ovosvjetski Džennet. Shodno tome je i Medžlisi, r.a., otvorio poglavlje u zbirci hadisa Bihâru-l-envâr u knjizi ‘Adl ve Ma‘âd pod naslovom “Ovosvjetski Džennet i Džehennem”.

1 Ali ‘Imrân (3), 30.

84

SjedinjenoSt čovjekovog berzahSkog melekuta Sa čovjekom u Svijetu berzaha

Razlog ovakvog definiranja, pa i nazivanja Dženneta i Dže-hennema berzahskim je taj što je svijet Berzaha nastavak i upot-punjenje Ovog svijeta. Tako nalazimo da se i Džennet iz kojeg je hazreti Adem izgnan naziva dunjalučki Džennet, jer je povezan sa Ovim svijetom prethodeći mu i kao takav je bio priprema za dolazak na Ovaj svijet.

U knjizi ‘Ilelu-šerâ‘e Hasan ibn Beššâr prenosi od Imama Sadika: “Pitao sam Imama o Ademovom džennetu i on mi je rekao: ‘To je bio jedan od ovosvjetskih Dženneta u kojem su Sunce i Mjesec izlazili i zalazili. Da je bio vječni Džennet, Adem ne bi nikada izašao iz njega.”2

I druge knjige hadisa prenose veći broj predaja istog značenja.Čovjek ulazi u Berzah sa svojim zbiljskim bićem, u obliku koji

odgovara razini njegove aktualizacije. Na Ovom svijetu su čovje-kove osobine i svojstva skriveni, a njegova vanjština i vanjština njegovih djela su vidljivi. U svijetu Berzaha ove skrivenosti se, ali samo do jedne određene mjere, a ne potpuno, otkrivaju u čovjeku tako da se osobine i svojstva koja su ostavila traga na njegovu lič-nost ozbiljuju oblikujući time čovjekov berzahski oblik.

يا سبيال الرسول مع ذت ات لتن يا يقول يديه ع الم الظ يعضه يوم و كر بعد إذ جاءن و كن ضلن عن اله

ذ فالنا خليال لقد أ ت

ويلت لتن لم أ

ذوا هذا القرآن إن قوم ات يطان لإلنسان خذوال و قال الرسول يا ربه الشمهجورا

Onoga Dan kada će nasilnik vlastite ruke gristi, govoreći: “Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog puta prihvatio! Teško meni! Kamo sreće da toga i toga za prijatelja nisam uzeo sebi, on me je od opomene odvratio nakon što mi je ona bila stigla!” A šejtan čovjeka iznevjeri. Poslanik kaže: “O Gospodaru moj, narod moj je ostavio Kur’an ovaj.”3

Ovi ajeti, pored toga što šejtana predstavljaju kao onoga koji odvodi na stranputicu i koji iznevjerava, istovremeno i čin

2 Šejh Saduk: ‘Ilelu-šerâ‘e, Bâbu navâdiru-l-‘ilel, sv. 2, str. 600.3 El-Furqân (25), 27-30.

85

hazreti ademov džennet i Berzahski džennet su ovosvjetski dženneti

odvraćanja od Opomene, odnosno od Kur’ana, pripisuje “tome i tome”. Jasno je da je “taj i taj”, odnosno prihvaćeni prijatelj bio mjesto ispoljavanja šejtana i duše koja navodi na zlo, a u krajnjem, i sâma duša koja se kaje u ovom ajetu mjesto je ispoljavanja šejtana. Tako da se čovjek u ovim trenucima, u zbilji, žali na samog sebe, na dušu koja prihvata ili odbija istinu i spas. Ova duša je upravo onaj bliski prijatelj za kojeg će tražiti da između nje i njega bude razdaljina koliko između istoka i zapada. To je onaj nefs za koji Kur’an kaže: “...bit će izgubljen onaj ko je uprlja!”

Za oplemenjenu dušu, koja je mjesto spuštanja Božije milosti Kur’an kaže: “...uspjet će samo onaj ko je očisti!”

Sa čovjekom u Berzah dolazi i njegov prijatelj bliski, sjedinjen sa njim, a to je njegov nefs. Pitat će ga: “Ko si ti? Ja do sada tako lijepog, punog ljubavi i bliskog nisam vidio!” On će u odgovoru reći: “Ja sam tvoje dobro djelo. Ja sam plod tvojih postupaka i osobina. Ja sam ovdje došao sa tobom sa Dunjaluka i bit ću sa tobom do Kijameta. Ja ću biti sa tobom i kada se digneš iz kabura, radi dolaska na Mahšer i kada izađeš pred Uzvišenog da položiš račun.”

Šejh Saduk u knjizi Emâli prenosi događaj kada je skupina iz plemena Benu Tejmime došla do Allahova Poslanika, s.a.v.a., kao gosti. Tom prilikom Kejs ibn ‘Āsim reče: “O Allahov Poslaniče, posavjetuj nas da se okoristimo, jer mi smo narod koji živi u pu-stinji tako da rijetko možemo doći do vas.”

Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “O Kejs! Uistinu, sa čašću je i niskost, sa životom i smrt, sa Ovim svijetom i Ahiret. Svaka stvar ima onoga koji mu svodi račun. Svaka stvar ima onoga koji ga nadzire. Za svako dobro djelo postoji nagrada, a za svako loše djelo kazna. I svaki edžel je propisan.

O Kejs! Znaj, sigurno ćeš imati nerazdvojnog sudruga koji će biti ukopan sa tobom, koji je živ. I ti ćeš biti pokopan sa njim, a bit ćeš mrtav. Pa ako bude plemenit, on će te štititi od opasnih doga-đaja, a ako bude zao, on će te prepustiti nesrećama i opasnostima. Potom, on neće biti proživljen osim sa tobom, a ni ti nećeš biti uzdignut osim sa njime, i nećeš biti ispitivan osim o njemu. Zato učini da bude dobar, jer ako bude dobar steći ćeš bliskost sa njim,

86


a ako bude pokvaren nećeš strahovati, osim od njega. On je tvoje djelo.”

U nastavku hadisa Kejs moli Allahova Poslanika, s.a.v.a., da spomenuto savjetovanje spjeva u stihove i to bude razlog njegove časti među ljudima i vrijedno blago za njega. Allahov Poslanik, s.a.v.a., jednom od prisutnih reče da zovne Hasana ibn Sâbita.

Kejs kaže: “Dok smo čekali da dođe Hasan ibn Sâbit ja sam se zadubio u svoje misli, da Poslanikove savjete pretočim u stihove. Spjevao sam stihove trenutno, prije nego što je Hasan došao. Obratio sam se Allahovom Poslaniku: ‘O Allahov Poslaniče! Ja sam spjevao stihove i mislim da će vam se svidjeti.’ Potom sam ispjevao stihove:4

م خليطا منم فعالك إنما ي تعل ما کن يفم

قرين الفىتى ف القبمIzaberi smjesu od svojih djela, jer, zaista,prijatelj čovjeka u kaburu se ne može birati.

ه د المومت منم أنم تعد و ال بد بعمبل م ينادىى المرمء فيه فيقم لوم

A neophodno je da ga za nakon smrti pripremiš,za dan kada će čovjek u njemu biti pozvan te će pristupiti.

ء فال تكنم بشم

غوال فإنم کنمت مشمغل ي يرض به اهلل تشم

ال

بغيمPa ako budeš zaokupljen nečim, pa ne budizauzet osim onim čime će Allah zadovoljan biti.

ته د موم حب اإلنسان منم بعم فلنم يصممل ي کن يعم

ال

و منم قبمله إال

Ta neće drugovati čovjek poslije svoje smrti,a niti prije nje osim s onim šta će činiti.

4 Šejh Saduk: Emâli, litografsko izdanje, str. 3.

87

govor allahova poslanika o tome da čovjeka ništa neće spasiti osim doBro djelo

له أال إنما اإلنسان ضيمف لهميقيم قليال بيمنهم ثم يرمحل

A zar čovjek nije gost kod svoje porodice,malo se među njima zadrži, a zatim će otputovati.

Ibn Ebul-Hadid u komentaru Nehdžu-l-belage prenosi govor Allahovog Poslanika, s.a.v.a., koji je izrekao pred kraj života.

“O ljudi! Zaista između Allaha i ljudi nema rodbinske veze. I nema stvari posredstvom koje bi mogli priskrbiti dobro ili oda-gnati zlo, osim djela. Znajte! Neka niko ne tvrdi od onih koji tvrde, i neka niko ne gaji nadu od onih koji gaje nadu, da će biti spašeni nečim drugim osim djelom. Tako mi Onoga Koji me je sa Istinom poslao, čovjeka ništa neće spasiti i donijeti mu izbavljenje osim dobra djela, sa milošću Božijom. Ako i ja počinim grijeh, propao sam. Bože, ja sam, zaista, dostavio i ispunio svoju obavezu i poja-snio ovu zbilju!”5

Medžlisi prenosi od Šejh Saduka u zbirci Bihâru-l-envâr da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., nakon osvajanja Meke otišao na brdo Safa i glasno pozvao:

“O sinovi Hašimovi! O sinovi Abdul-Mutalibovi!”Svi potomci Hašima i Abdul-Mutaliba su se sakupili. Potom

im se Allahov Poslanik, s.a.v.a., obratio i rekao:“Zaista, ja sam Poslanik od Allaha vama poslat. Ja sam brižljiv i

samilostan prema vama. Ne recite: ‘Muhammed je od nas.’ Tako mi Allaha, moji prijatelji niste ni vi ni neki drugi, samo bogobojazni. Nemojte da vas nađem i prepoznam kako mi dolazite na Sudnjem danu, a teglite Ovaj svijet za vratovima, a doći će ljudi koji će no-siti Ahiret. Znajte, ja sam ispunio obavezu promicanja onoga što je između mene i vas, i onoga što je između Allaha, dž.š., i vas. Zaista, meni pripada moje djelo, a vama vaše.”6

U vezi sa nužnošću izbjegavanja grijeha Imam Sadik je spjevao sljedeće stihove:

5 Ibn Ebil-Hadid: Šarh Nehdžu-l-belâge, sv. 2, str. 563.6 Medžlisi: Bihâru-l-envâr, litografsko izdanje, sv. 21, str. 111.

88


“Nepokoran si Allahu, a iskazuješ ljubav prema Njemu,tako mi tvoje duše, to je nešto novo i jedinstveno među djelima.Da je tvoja ljubav iskrena pokoravao bi Mu se,jer, zaista, zaljubljenik je pokoran onome koga voli.”7

U svakom slučaju, berzahski Džennet nije vječan, jer onaj ko uđe u vječni Džennet iz njega neće izaći. U vezi sa džennetom Adn se prenosi da nije vječni Džennet, jer se opskrba njegovih stanovnika dijeli na jutarnju i večernju. Dok u onosvjetskom Džennetu ne postoje jutro i večer.

تيا ال يسمعون جنات عدن الت وعد الرحن عباده بالغيب إنه كن وعده مأ

فيها لغوا إال سالما و لهم رزقهم فيها بكرة و عشياU edenske vrtove koje je Svemilosni obećao u Onostranosti, Svojim robovima, a obećanje Njegovo će se doista ispuniti. U njima neće čuti nesuvisla govora, ništa osim: “Mir, selam!” – te će jutrom i uvečer za njih biti njihova opskrba.8

Ali ibn Ibrahim Komi u svom Tefsiru kaže: “Ovo su ovosvjetski Dženneti, a prije Kijameta. Dokaz tome leži u činjenici da se u ajetu spominju jutro i večer, a toga nema u vječnom Džennetu. Jutro i večer postoji u ovosvjetskim Džennetima, kamo se prese-ljavaju duše vjernika i u kojima izlaze i zalaze Sunce i Mjesec.”9

U mnogobrojnim predajama se navodi da duše vjernika na-kon smrti odlaze u Vadi-Selam (Dolinu mira i sigurnosti), a nevjernici i inadžije u Berehutu u Jemenu. Kako Ibn Asir u djelu Nihâje pojašnjava, riječ Berehut označava bunar u po-dručju Hadramuta na jugu Jemena, čije je dno toliko duboko da ga niko ne može dosegnuti. Naravno, ovo se odnosi na mje-sto povezanosti nevjerničkih duša iz svijeta Berzaha sa Ovim svijetom. A to znači da se berzahski oblik duša nevjernika veže za Ovaj svijet, za mjesto koje najviše donosi umora, nesreće, očaja i najprljavije je.

7 Ibn Šahrašub: Manâkeb, ofset izdanje, sv. 4, str. 275.8 Merjem (19), 61-62.9 Ali ibn Ibrahim Komi: Tefsir, litografsko izdanje, str. 412.

89

okupljanje duša nevjernika u Berehutu, a duše vjernika oko Bejtu-l-makdasa

U djelu Usûli Kâfi se prenosi od Imama Alija: “Najgori bunar u Vatri je Berehut u kojem se nalaze duše nevjernika.”10

U istoj knjizi Imam Sadik prenosi od svojih očeva, a oni od Imama Alija: “Najlošija voda na licu zemlje je voda Berehuta, a ona se nalazi u Hadramutu i tamo odlaze sove za koje su se vezali nevjernici.”

Allame Medžlisi prenosi hadis sličnog sadržaja od Allahova Po-slanika, s.a.v.a., i u komentaru – pozivajući se na Džazaria iz En- -Nihâje – kaže da se “sove” u ovim predajama spominju na temelju narodnog vjerovanja po kojem duša mrtvog, a posebno ubijenog, poprima oblik sove i kao takva traži osvetu za svoju prolivenu krv. Islam je dokinuo ovakvo razmišljanje, ali su ovi hadisi izrečeni u skladu sa razumijevanjem običnog puka tog vremena.

Također, u Usûli Kâfiju se prenosi od Imama Sadika: “Iza Je-mena se nalazi dolina koja se zove Dolina Berehut. U toj dolini nije nastanjeno ništa osim crnih zmija, a od ptica samo sova. U toj dolini se nalazi bunar koji se zove Berehut kojem svake večeri dovode duše nevjernika da se napiju uzavrele otopine izmiješane sa sukrvicom i gnojem.”11

Muhammed ibn Muslim prenosi kako je beduin došao do Imama Bakira i on mu se obrati: “Odakle dolaziš, o beduine!”

Beduin reče: “Dolazim od Ahkafa, Ahkafa Adova. To je jedna crna i tamna dolina u kojoj se nalazilo mnogo sova, koje su bile toliko velike da im se kraj nije vidio.”

Imam Bakir reče: “Da li znaš koja je to dolina?”Beduin reče: “Tako mi Allaha, ne znam!”Imam Bakir reče: “To je dolina Berehuta u kojoj se nalaze duše

svih nevjernika.”12

S druge strane, u hadisima se prenosi da se duše vjernika svake noću uoči petka sakupljaju kod stijene Bejtu-l-Makdesa.

Ali ibn Ibrahim Komi u svom Tefsiru kod ajeta: “Jedna skupina njih je u Džennetu, a druga u Ognju” – prenosi opširnu predaju o

10 Kulejni: Furû‘e Usûli Kâfi, litografsko izdanje, sv. 1, str. 67.11 Medžlisi: Bihâru-l-envâr, ofset izdanje, sv. 6, str. 289. i 291.12 Muhammed ibn Hasan: Basâ’irud-deredžât, litografsko izdanje, str. 148; Medžlisi: Bihâr,

sv. 6, str. 292.

90


ratu koji je Imam Ali vodio protiv Muavije. Tom prilikom vladar Bizantije, nakon što je saznao za sukob, poslao je pisma Imamu Aliju i Muaviji u kojim je tražio da svako od njih dvojce poša-lje nekoga iz svoje porodice, kome bi postavio neka pitanja, i da nakon što pogleda u Indžil, iznese mišljenje u vezi s tim ko je dostojniji hilafeta. Imam Ali šalje hazreti Hasana, a Muavija sina Jezida. Predaja je duga, sve dok ne dođe do mjesta u kojem Imam Hasan na pitanje gdje se sakupljaju duše vjernika nakon smrti, reče: “Sakupljaju se kod stijene Bejtu-l-Makdesa u noći uoči pet-ka. A Bejtu-l-Makdes je Allahovo niže prijestolje. Odatle je Allah rasprostro zemlju i ka njemu će je sakupiti. Odatle će nastupiti Mahšer i odatle je naš Gospodar zavladao nebom i melecima.”

Potom je bizantijski kralj pitao za duše nevjernika, na što je Imam Hasan rekao: “Oni se sakupljaju u dolini Hadramut iza gra-da Jemena. Potom, Allah pošalje vatru sa istoka i vatru sa zapada, koje prate dva silovita vjetra, te potom sakupi ljude.”13

[...]

13 Ali ibn Ibrahim Komi: Tefsir, litogarfsko izdanje, str. 595-599.

20. PREDAVANJE

Predznaci Sudnjeg dana (1.)

93





إذا لهم ن فأ اطها ش

أ جاء فقد بغتة تيهم

تأ ن

أ اعة الس إاله ينظرون فهل

ذكراهم جاءتهم Zar čekaju da im Čas sudnji dođe iznenada, a predznaci njegovi stigli su već dosada?! A kad im on već dođe, šta će im opomena?1

Uz Božiju pomoć, počeli smo ciklus predavanja o Proživljenju. Do sada smo govorili o uvodnim dionicama ljudskog života na Ovom svijetu, potom o odlikama smrtne agonije i same smrti, Svijetu kabura, a sada je vrijeme da se upoznamo o predznacima Velikog Kijameta i svjetovima koje će čovjek proći tokom ove dio-nice svog ahiretskog života.

Gornji ajet je izgovoren u prijetećem i podrugljivom tonu. Kur’an se u ovom ajetu nevjernicima obraća kao da se nalaze u položaju da moraju ili da prihvate Istinu i potčine joj se, u slučaju čega slijedi skoro blaženstvo i spas, ili im ne preostaje ništa drugo nego da čekaju nastupanje Sudnjeg dana, i da se tek nakon sučeljenja i posmatranja ozbiljenja njegovih znako-va osvijeste, prihvate iman i slijede Istinu. Međutim, oni nisu prihvatili iman tako da je ostala samo mogućnost nastupanja Sudnjeg dana.

1 Muhammed (47), 18.

94


Nevjernicima nisu bili od koristi svi oni predznaci Sudnjeg dana – čija odlika je svođenje računa ljudima i odvajanje dobrih od loših, kao ni pojava smrti koja predstavlja put ka Kijametu, ili pojava Poslanika u posljednjem vremenu, cijepanje Mjeseca na dvije polovine, tesbih kamenica2 u rukama Allahova Poslanika ili objava Kur’ana, posljednje Božije knjige. Oni se nisu pokorili niti nakon jasnog dokaza i upotpunjenog govora. Nije ostao niti jedan način i pristup da ih se uputi i da oni prime iman, osim Sudnjeg dana. Međutim, u tim trenucima od primanja imana nema koristi.

مت ليات كرى يقول يا لتن قد ن ل الهر اإلنسان و أ يومئذ يتذك

...tada će se čovjek opomenuti – a čemu mu opominjanje?! – i reći: “Kamo sreće da sam se za život ovaj pripremio!”3

Svi kur’anski ajeti koji govore o Smaku svijeta su jedinstveni u tome da će Zemlja kada nastupi Smak svijeta nestati, zvijezde će popadati, Sunce i Mjesec će potamniti, a Ovaj svijet će u potpu-nosti stradati i nestati. Nakon što se uruši Ovaj svijet, Gospodar će okupiti sve duše da polože račun, kako one koje su na čekanju u Berzahu, tako i one koje su Ovaj svijet napustile puhanjem u Rog i odmah se pojavile na Kijametu.

Dva puta će biti puhnuto u Rog. Kod prvog, “umrtvljujućeg pu-hanja”, svi ljudi će umrijeti, a kod drugog, “oživljujućeg puhanja”, svi će mrtvi biti proživljeni.

فإذا هم قيام ينظرونOdjednom će svi ustati i posmatrati Kijamet i očitovanje potpune Božije moći.4

Predaje Ehli-bejta su pune govora o predznacima Kijameta. Po-red predznaka koji se odnose na sami Kijamet, treba da se desi je-dan od važnih događa u historiji čovječanstva, a to je pojava Ima-ma Mehdija Muhammed ibn Hasana Askerija. U istinitost ovog

2 Aludira se na poznati slučaj kada su kamenčići u ruci Allahova Poslanika počeli slaviti Boga Uzvišenog. (Op. prev.)

3 El-Fedžr, 23-24.4 Ez-Zumer, 68.

95

znakovi kijameta i čovjekovo prisustvo na njemu

događaja nema nikakve sumnje. Svi islamski pravci slažu se u vezi s ovim.

Dolazak Imama Mehdija je tako važan događaj da će čovje-čanstvo tek sa njegovom pojavom dosegnuti potpuni procvat i usavršavanje. Prema Božijoj mudrosti i planu stvaranja, čovje-čanstvo prije Sudnjeg dana treba proći i ovu dionicu svog kre-tanja. U tom razdoblju svi skriveni i neiskorišteni potencijali čovjeka će doživjeti procvat.

Nakon tog vremena nastupa Kijamet koji, također, predstav-lja dionicu usavršavanja čovječanstva. Tada će ono u potpunosti izgubiti svoje sopstvo, a sa druge strane će se u potpunosti ma-nifestirati Božija imena i svojstva. Sa očitovanjem Božije Ljepote (Džemala) i Uzvišenosti (Dželala) sve individualnosti i osobeno-sti će nestati u Njegovoj manifestiranoj zbilji.

Treba napomenuti da među brojnim predajama koje se bave ovom tematikom ima i onih koje nisu prihvatljive, kako zbog sla-bosti lanca prenosilaca, tako i zbog sadržaja koji u nekim slučaje-vima ne odgovara općim i temeljnim načelima.

Jednu od predaja koje zaslužuju potpunu pažnju prenosi veliki mufesir Ali ibn Ibrahim Qomi, koji je živio prije hiljadu godina, a navodi je od Selmana Farsija koji je prenosi od Allahova Po-slanika, s.a.v.a. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je ovaj govor izrekao na Oprosnom hadžu dok se držao za halku vrata Kabe. Istinitost ove predaje potvrđuje i njen sadržaj koji govori o događajima i pojava-ma o kojima u tom vremenu nije bilo nikakva traga, niti naznaka njihove skore pojave.

Abdullah ibn Abas prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., kada su otišli sa njim na Oprosni hadž, uzeo rukom halku vrata Kabe, okrenuo se prema prisutnim i dok su gledali njegovo mubarek lice rekao: “Da li želite da vas obavijestim o predznacima Časa sudnjeg?”

Do njega je tada najbliži bio Selman Farsi , r.a., i on reče: “Da, želimo, Allahov Poslaniče!”

Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Neki od znakova Sudnjeg dana su zanemarivanje namaza, slijeđenje strasti, sklonost ka že-ljama duše, smatranje imetka značajnim, prodavanje vjere za Ovaj

96


svijet. Tada će se srce vjernika i unutrašnjost njegova istopiti kao što se so topi u vodi, kada se suoči sa lošim djelom bit će nemoćan da ga promijeni.”

Selman upita: “Zaista će to tako biti, Allahov Poslaniče?!”Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Da, tako mi Onoga u čijoj ruci

je moja duša! O Selmane! Tada će vladari ljudima biti tlačitelji, veziri grješnici pokvarenjaci, upravitelji nepravedni, a ljudi od po-vjerenja nevjerni i nepouzdani.”

Selman reče: “Zaista će to tako biti, Allahov Poslaniče?!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “O Selmane! Tada će se izopa-

čeno smatrati dobrim, a dobro lošim. Ljudi će imati povjerenja u prevarante, a ljudima od povjerenja i pouzdanja pripisivat će se prevara i vjerolomstvo. Potvrđivat će se lažljivac i njegova laž držati istinitom, a istinoljubivi će se utjerivati u laž.”

Selman reče: “Zaista će to tako biti, Allahov Poslaniče?!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Da, tako mi Onoga u čijoj ruci

je moja duša! O Selmane! Tada će žene vladati muškarcima, a sa-vjetovat će se sa robinjama (znači u poslovima vlasti će se savje-tovati one koje će živjeti u njihovim kućama). Djeca će se uspi-njati na mimbere (alegorija za one koji će bez produhovljenosti, pameti i iskustva ljudima držati govore i tumačiti vjeru). Laž će se smatrati nečim zanimljivim, zekat gubitkom i globom, a svaki oblik korištenja zajedničkog dobra (bejtu-l-mala) lahkom zara-dom i dobiti. Ljudi će se grubo odnositi prema svojim roditeljima i izbjegavat će ih, a biće dobrostivi prema svojim prijateljima. Tada će se na nebu pojaviti zvijezda repatica.”


je moja duša! O Selmane! Tada će žene da učestvuju sa muževi-ma u poslovima izvan kuće kao što je trgovina. Kiša će padati za vrijeme ljetnih žega. Plemeniti ljudi će stalno biti izloženi srdžbi, a siromašan čovjek će biti ponižavan i ismijavan. Bazari će se pri-bližiti jedan drugome. I pored toga što će trgovine biti mnogo, ljudi će se žaliti na posao. Jedan će govorit: ‘Nisam ništa prodao’, a drugi: ‘Nisam ostvario dobit.’ Tada ćeš vidjet da svi ljudi hule na Boga.”

97

predaja od selmana o predznacima sudnjeg dana


je moja duša! O Selmane! Tada će ljudima vladati takvi vlasto-dršci, da će ljude ubijati kada od njih budu tražili svoja osnovna prava, ako u njima bude i najmanje primjese slobodarske misli. Ako budu šutjeli, oni će njihove živote i imetke smatrati sebi do-puštenim i neće se ustezati da zaplijene sav njihov trud. Prolijevat će krv nemoćnih ljudi bez ikakva obzira. Srca ljudi će ispuniti tolikim strahom da će se plašiti disati. O Selmane! Tada ćeš ljude vidjeti prestrašene, preplašene, prestravljene, užasnute.”


je moja duša! O Selmane! Tada će donijeti ljudima jednu stvar sa istoka, a drugu sa zapada, čime će obojiti moj ummet. Teško ne-moćnim iz mog ummeta od ovih tirana! Teško njima od Allaha! Oni neće biti samilosni prema djeci i potčinjenima, a starije neće poštovati i uvažavati. Preko grešaka neće prelaziti, niti će ih opra-štati. Tijela su im ljudska, ali srca šejtanska.”

Selman reče: “Zaista će to tako biti, Allahov Poslaniče?!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Da, tako mi Onoga u čijoj ruci je

moja duša! O Selmane! Tada će se muškarci zadovoljavati muškar-cima, a žene ženama. U kućama će se ljubomorno čuvati mladići tek pristigli u punoljetstvo (radi bludnih radnji), kao što se mlade nevjeste čuvaju (od nedoličnih radnji i pažnje drugih). Muškarci će oponašati žene, a žene muškarce. Žene koje su stvorene sa ma-tericom da bi rađale sjedat će u sedla. Neka je Allahovo proklet-stvo na takve iz mog ummeta!”


je moja duša! O Selmane! Tada će se džamije ukrašavati kao što se ukrašavaju sinagoge i crkve. Ukrašavat će se Kur’an. Munare će se graditi tako visoko da će nadvisivati okolne kuće. Broj safova u džemat-namazu će biti velik. Ljudi će biti mnogo, ali srca će im biti ispunjena međusobnom zavišću i mržnjom, a jezici lažnim i pokvarenim namjerama.”

Selman reče: “Zaista će to tako biti, Allahov Poslaniče?!”

98


Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Da, tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša! O Selmane! Tada će se muškarci mog ummeta ukra-šavati zlatom, oblačiti svilu, brokat i tigrovu kožu.”


je moja duša! O Selmane! Tada će kamata biti javna i ljudi će trgo-vati sa prevarama i mitom. Položaj vjere će se umanjiti, a položaj Ovog svijeta uvećati.”

Selman reče: “Zaista će to tako biti, Allahov Poslaniče?!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Da, tako mi Onoga u čijoj ruci je

moja duša! O Selmane! Tada će biti mnogo razvoda. Allahovi propisi i kazna se neće provoditi. A to nikako neće nanijeti štetu Allahu.”


je moja duša! O Selmane! Tada će se među ljudima pojaviti žene pjevačice i muzički instrumenti. Ljudima će vladati najgori iz mog ummeta.”


je moja duša! O Selmane! Tada će bogataši mog ummeta odlaziti na hadž radi razonode, srednji sloj radi trgovine, a siromasi radi samopokazivanja i čuvenja.

Tada će se mnogi ljudi poučavati Kur’anu, ali ne radi Allaha već iz drugih razloga. Kur’an će izvoditi (učiti) poput muzike praćene muzičkim instrumentima. Jedna skupina ljudi će izučavati Allaho-vu vjeru, ali ne radi Allaha. Uvećat će se broj vanbračne djece. Učit će Kur’an nedopuštenom melodikom. Ljudi će se obrušiti na Ovaj svijet i međusobno će se utrkivati u sticanju njegovih dobara.”

Selman reče: “Zaista će to tako biti, Allahov Poslaniče?!”Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Da, tako mi Onoga u čijoj ruci

je moja duša! O Selmane! Tada će se skrnaviti svetost i čednost čovjeka. Činit će se djela koja je Allah zabranio. Zli će ovladati dobrim ljudima. Laž će se otvoreno raširiti među ljudima. Pojavit će se tvrdoglavost. Neimaština će se raširiti među ljudima. Ljudi će se zbog odjeće međusobno hvalisati i uzdizati. Obilne kiše će padati izvan kišnih razdoblja. Bubanj i muzički instrumenti će se

99

predaja od selmana o predznacima sudnjeg dana

smatrati lijepim i pohvalnim. Odbacit će se naređivanje dobra i odvraćanje od zla, sve dok vjernik u tom vremenu ne bude naj-poniženiji i najodbačeniji u ummetu. Među isposnicima, pobož-nima, ulemom i učačima Kur’ana će se pojaviti zloslutnost, pre-koravanje, traženje mahana i ogovaranje. Ljude takvih osobina će stanovnici nebesa zvati: ‘Najnečistiji među nečistima.’”


je moja duša! O Selmane! Bogataši će se tada jedino siromaštva plašiti. Siromah će prositi od petka do petka, a niko se neće naći da mu išta udijeli.”


je moja duša! O Selmane! Tada će govore držati ruvejbide.”Selman reče: “O Allahov Poslaniče, i majku i oca bi žrtvovao za

tebe! Ko su ruvejbide?”Allahov Poslanik, s.a.v.a., reče: “Govorit će o općim pitanjima

i prihvaćat će se odgovornosti vođenja ljudi, a nije u njihovom položaju da govore o tome i bave se time. Nakon toga neće pro-ći mnogo, a Zemlja će iznenada pustiti strašan krik. Taj krik će obuhvatiti cijelu Zemlju, tako da će svaki narod pomisliti da do-lazi iz njegove domovine. Potom će ljudi biti zadržani na Zemlji, onoliko koliko to Allah bude htio. U tom razdoblju ljudi će biti izloženi jako velikim nedaćama. Zemlja će izbaciti blaga u njoj skrivena. – Allahov Poslanik reče: Zlato i srebro. ”

Potom pokaza rukom na stubove i reče: “Poput ovih stubova. Toga dana neće biti od koristi ni zlato ni srebro. I to je značenje riječi Uzvišenog Allaha: ...a predznaci njegovi stigli su već.”5

Neki kur’anski ajeti ovu zbilju opisuju riječima:

و إله تقلبون...i njemu ćete se izmijenjeni vratiti.6

5 Ali ibn Ibrahim: Tefsir, litografsko izdanje, str. 627-629; Allame Tabatabai: Tefsir El- -Mizân, kod tumačenja 54. ajeta sure El-Mâ’ide.

6 El-’Ankebût, 21. Ajet preveden ovako, u doslovnom značenju, nudi suptilnija tuma-čenja. (Op. prev.)

100


Dakle, ljudi će biti dovedeni na poprište Sudnjeg dana pred Allaha, dž.š., izmijenjeni i izvrnuti, a to znači da je tamo svijet či-ste zbilje, u kojem će ljudima postati jasno da su na Ovom svijetu živjeli na temelju iskrivljenog i zamagljenog pogleda, u nemaru i zaboravu, suprotno zbilji.

Utječemo se Bogu od duše koja navodi na zlo! Sve nesreće koje čovjeka zadese dolaze od nje. Uistinu je tako, ako se ova duša koja navodi na zlo ne potčini, odnosno ako prepusti sebi samoj, za nju ne postoji granica na kojoj bi stala u svom zlu. Tako prepu-štena sebi, ona velikom žurbom hiti ka provaliji potpune nesreće. Tada, osim rasplamsanog Džehennema njoj nema drugog lijeka.

[...]

21. PREDAVANJE


103





ن لهم إذا جاءتهم اطها فأ ش

تيهم بغتة فقد جاء أ

ن تأ

اعة أ فهل ينظرون إاله الس

ذكراهمZar čekaju da im Čas sudnji dođe iznenada, a predznaci njegovi stigli su već dosada?! A kad im on već dođe, šta će im opomena?1

Na prošlom predavanju smo otpočeli govor o predznacima Sudnjega dana, o vremenu kada će se čovječanstvo promijeniti u svoju suprotnost i ljudi se okrenuti najgorim oblicima grijeha i opačine, a Zemlja će se ispuniti neredom i nemoralom. Naveli smo govor Allahova Poslanika, s.a.v.a., izvanrednog sadržaja koji prenosi Selman Farsi, a koji je Poslanik izgovorio na Oprosnom hadžu, dok se držao za vrata Kabe.

[...]Veliki je broj predaja koje govore o pojavama i događajima po-

sljednjeg vremena. Mi ćemo u nastavku, od mnoštva njih navesti onu koja ima pouzdan lanac prenosilaca, a bilježi je Šejh Saduk u knjizi Hisâl. U toj predaji Huzejf ibn Asid kaže da je nekoli-cina ljudi raspravljala o predznacima Sudnjega dana u prisustvu Allahova Poslanika, s.a.v.a., koji je to sve slušao. Allahov Posla-nik, s.a.v.a., potom reče: “Sudnji dan neće nastupiti sve dok se ne

1 Muhammed (4), 18.

104


ostvari deset znakova: ‘Dedžal, pojava dima u nebesima, izlazak Sunca sa zapada, pojava živog stvorenja (رض

-izlazak Jedžu ,(دابة ال

dža i Medžudža, tri propadanja zemlje: jedno na zapadu, jedno na istoku i jedno na Arapskom poluotoku, vatra koja će izaći sa dna Adena (عدن) i gonit će ljude ka Mahšaru – gdje god ljudi da zasta-nu i ona će s njima zastati, a kada ljudi otpočinu prije podneva2 i ona će otpočinuti sa njima.”

Medžlisi prenosi istu predaju u zbirci hadisa Bihâr3 s tom razli-kom što posljednja rečenica te predaje glasi: “Gdje god oni budu krenuli i ona (vatra) će krenuti za njima.”

U ovoj predaji je spomenuto devet predznaka Sudnjeg dana, dok je deseti dolazak Isaa, a.s. Ovo potvrđuje hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu,4 a prenosi ga od Ebu-Tufejla, a ovaj od Huzejfa ibn Asida. U ovom hadisu se pored devet, netom nave-denih predznaka, spominje i dolazak Isaa, a.s.

Također, i Šejh Saduk u knjizi Hisâl5 prenosi predaju od Hu-zejfa ibn Asida, dakle od istog prenosioca, koji kaže: “Čuo sam Poslanika, s.a.v.a., kako kaže: ‘Desit će se deset predznaka prije pojave Sudnjeg dana. Pet ih je sa istoka, a pet sa zapada.’ Pa je spo-menuo pojavu ‘živog stvorenja’, Dedžala, pojavu Sunca sa zapada, dolazak Isaa ibn Merjem, a.s., te Jedžudža i Medžudža, koji će biti nadvladani i potopljeni u moru. I nije naveo sve predznake.”

Zabilježene su i mnoge druge predaje, koje zasebno spominju svaki od ovih predznaka, sa drugim lancem prenosilaca i drugim formulacijama. A svi ovi predznaci se mogu naći spomenuti u Kur’anu. U suri El-En‘âm Uzvišeni Gospodar kaže:

ت بعض آيات ربهك يوم و يأ

ت ربهك أ

و يأ

تيهم المآلئكة أ

ن تأ

هل ينظرون إال أ

و كسبت ت بعض آيات ربهك ال ينفع نفسا إيمانها لم تكن آمنت من قبل أ

يأ

ا قل انتظروا إنا منتظرون ف إيمانها خري2 Prijepodnevno spavanje koji se naziva kejlula.3 Medžlisi: Bihâr, ofset izdanje, sv. 6, str. 303.4 Sahih Muslim, izdanje Muhammed Fuâd Abdul-Bâki, Bejrut, Poglavlje o smutnjama i

predznacima Kijameta, sv. 4, str. 2225-2226.5 Šejh Saduk: Hisâl, izdanje Hejdari, hadis broj 46, str. 446-447.

105

predznaci kijameta u predajama i kur’anskim ajetima

Zar oni čekaju da im meleci dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe, ili da im dođe Znamenje Gospodara tvoga?! Onoga dana kada neka Znamenja Gospodara tvoga dođu, neće biti od koristi nikome vjerovanje, ako nije vjerovao ranije, ili ako u svojoj vjeri kakvo dobro zaslužio nije! Reci: “Samo vi iščekujte, ali i mi iščekujemo, doista!”6

Ovaj kur’anski ajet nije ograničen samo na onu vrstu Božijih Znamenja kao što su pojave sa kojima se čovjek svakodnevno suo-čava: vjetar, nebo, zemlja, more, planine itd., jer vidimo da ljudi upr-kos posmatranju tih Znamenja ne prihvataju vjeru u Boga. Zapravo, ovaj ajet ima na umu ona Božija Znamenja koja su natprirodna, odnosno koje čovjek do tada nije vidio. Dakle, ove znakove odli-kuje jedna posebnost, a to je da pokazuju i očituju Božiju moć u obliku natprirodnih djela i pojava nakon kojih je upotpunjen dokaz i nakon kojih nevjernik i poricatelj nemaju isprike. Shodno tome, ovaj ajet odgovara slučajevima kao što su pojava Sunca sa zapada, spuštanje Isaa, a.s., sa neba i drugim natprirodnim pojavama.

Jedan od predznaka Sudnjeg dana koji se već dogodio jesu do-gađaji vezani za Zulkarnejna. U suri El-Kehf Kur’an prenosi riječi Zulkarnejna koje je rekao jednom narodu, nakon što im je napra-vio branu koja će ih zaštiti od navale Jedžudža i Medžudža:

ا حق ء و كن وعد ربه جعله دك فإذا جاء وعد ربه به ن ر قال هذا رحة مهور فجمعناهم جعا و تركنا بعضهم يومئذ يموج ف بعض و نفخ ف الصه

“Ovo je blagodat Gospodara moga!” – reče on. “A kada se ispuni prijetnja Gospodara moga, On će branu sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.” A na taj Dan Mi ćemo jedne od njih ostaviti da u valovima biju od druge! I puhnut će se u Rog, pa ćemo ih sve sakupiti!7

Da bi u nastavku Kur’an rekao:

عينهم ف غطاء عن أ ين كنت لهلكفرين عرضا ال يومئذ جهنم و عرضنا

ذكرى و كنوا ال يستطيعون سمعا6 El-En‘âm (6), 158.7 El-Kehf (18), 98-99.

106


I toga dana ćemo nevjernicima Džehennem jasno pokazati, onima čije su oči koprenom bile zastrte od Moje Opomene i koji nisu bili u stanju da čuju.8

Da bi značenje ajeta, koje je ujedno jedno od epskih kazivanja u Kur’anu, bilo potpuno jasno, neophodno je pojasniti tri stvari: ko je Zulkarnejn, te ko su Jedžudž i Medžudž, a treća tema je iz-gradnja brane i njeno mjesto.

Što se tiče Zulkarnejna, on se u Kur’anu spominje samo u suri El-Kehf. Kur’an u vezi s njim ističe nekoliko osobina:

1. Data mu je postojana i moćna vlast na Zemlji i na raspola-ganju su mu bila sva sredstva.

2. Jednom, upotrijebivši ta sredstva otputovao je na zapad, o čemu Kur’an kaže:

مس وجدها تغرب ف عني حئة و وجد تبع سببا حت إذا بلغ مغرب الشفأ

ن تتخذ فيهم حسنا قال ا أ ب و إم ن تعذه

ا أ عندها قوما قلنا يا ذا القرنني إم

ا من آمن مبه عذابا نهكرا و أ به ثم يرده إل ربهه فيعذه ا من ظلم فسوف نعذه م

أ

ا مرنا يسو عمل صالا فله جزاء السن و سنقول ل من أ

I on se zaputi. Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, nađe da ono zalazi za jedan mutan izvor i kod njega nađe narod neki. Pa smo Mi rekli: “O Zulkarnejne, ili ćeš ih kazniti ili ćeš se s njima lijepo ophoditi?” “Onoga ko nevjernik je” – reče – “kaznit ćemo a potom će se svom Gospodaru vratiti, pa će ga i On mukom ogavnom mučiti! A onome ko vjeruje i radi dobra djela, njemu pripada nagrada najljepša, i s naše strane govorit ćemo mu riječi olakšanja!”9

3. Još jednom Zulkarnejn se koristio sredstvima koja su mu data na raspolaganje i otputovao je na istok:

هم م نعل ل مس وجدها تطلع ع قوم ل تبع سببا حت إذا بلغ مطلع الشثم أ

ا يه خب حطنا بما لن دونها ستا كذلك و قد أ مه

8 El-Kehf (18), 99-101.9 El-Kehf (18), 85-88.

107

kazivanje o zulkarnejnu

I on se opet zaputi. I kad stiže do ishodišta Sunca, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda, kome Mi nismo dali da se od njega (Sunca) bilo čim zakloni. I on postupi s njima kao i s onima prije.10

4. O njegovom trećem putovanju Kur’an kaže:

ين وجد من دونهما قوما ال يكادون د تبع سببا حت إذا بلغ بني السثم أ

رض جوج مفسدون ف األ

جوج و مأ

يفقهون قوال قالوا يا ذا القرنني إن يأ

نه فيه ربه ا قال ما مك ن تعل بيننا و بينهم سدفهل نعل لك خرجا ع أ

جعل بينكم و بينهم ردما آتون زبر الديد حت إذا ة أ عينون بقو

خري فأ

فرغ عليه قطرا دفني قال انفخوا حت إذا جعله نارا قال آتون أ ساوى بني الص

فإذا به ن ر ن يظهروه و ما استطاعوا ل نقبا قال هذا رحة مه فما اسطاعوا أ

ا حق ء وكن و عد ربه جعله دك جاء و عد ربهI on se opet zaputi. Pa kada između dvije planine stiže, u podnožju njihovom nađe jedan narod koji jedva da govor razumijevao je. “O Zulkarnejne” – oni povikaše – “Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji; hoćeš li zato podignuti branu između nas i njih, pa ćemo te mi nagraditi.” “Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao” – reče on. “Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih branu podići. Donesite mi velike komade gvožđa!” I kad on zaravna između dva brda, reče: “Pušite!” A kad ga užari, reče: “Dajte mi rastopljen mjed da ga zalijem!” Pa oni ne mogaše niti da ga pređu, niti mogaše da ga prokopaju. Nakon toga Zulkarnejn reče: “Ovo je blagodat Gospodara moga! A kada se ispuni prijetnja Gospodara moga, On će branu sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.”11

Ovo je Kur’an rekao o Zulkarnejnu. Međutim, ostalo je pitanje ko je bio Zulkarnejn? Da li se on spominje u drugim nebeskim ili historijskim knjigama?

Da bi našli odgovor na ovo pitanje historičari i muhaddisi su uložili velike napore u pokušaju da odrede ko je to bio Zulkar-nejn, i svako od njih je oslanjajući se na svoje argumente ponudio

10 El-Kehf (18), 89-91.11 El-Kehf (18), 92-98.

108


veći broj mogućnosti. U vezi s ovim Allame Tabatabai kaže: “Pre-daje koje se prenose Ehli-bejtom i ehli-sunnetom od Allahova Poslanika, s.a.v.a., te mišljenja ashaba i tabiina u ovom pitanju su toliko različita da čovjeka istinski ostavljaju zaprepaštenog i zbu-njenog. Jer, i pored toga što su ta mišljenja oprečna i sadrže neke nevjerovatne stvari, razumu neprihvatljive, i zdrav ukus ih drži neistinitim, a postojeća svjedočanstva ih odbacuju.

Kada ove predaje sagleda i uporedi jedan kritički um sa lahkoćom će shvatit da one nisu ostale netaknute i neiskrivljene. U njima se prenose neobične i nevjerovatne stvari koje su plod unesenih iskrivljenja. Najneobičnije predaje na ovom polju su one koje prenose konvertiti Jevreji, novopridošli u islam, poput Vehaba ibn Munebbe i K’abul-Ahbara.”12

Mi ćemo u nastavku donijeti kraći pregled studije Allame Ta-batabaija iz njegova Tefsira o ličnosti Zulkarnejna.

U Kur’anu časnom nije spomenuto ništa o datumu rođenja i vremenu života Zulkarnejna, kao ni njegov rodoslov ili druge osobenosti, jer je metod Kur’ana pri kazivanju o ličnostima iz prošlosti takav shodno cilju koji ima pri prepričavanju tih do-gađaja. Kur’an u vezi sa Zulkarnejnom navodi samo njegova tri putovanja. Ono što se može shvatiti iz cijelog kazivanja jeste da je on u vremenu objave Kur’ana, kao i u svom vremenu, bio poznat pod imenom Zulkarnejn. Jer Kur’an kaže:

لونك عن ذى القرننيو يسأ

Pitaju te o Zulkarnejnu...13

قلنا يا ذا القرنني Rekosmo Mi: “O Zulkarnejne...”14

قالوا يا ذا القرنني “O Zulkarnejne!” – rekoše oni...15

12 Allame Tabatabai: El-Mizân, sv. 13, str. 397.13 Kehf (18), 83.14 Kehf (18), 86.15 Kehf (18), 94.

109

Brojne mogućnosti o tome ko je Bio zulkarnejn

Kao drugo, Zulkarnejn je vjerovao u Boga i Sudnji dan i slije-dio je istinsku vjeru.

Kao treće, bio je od onih kojima je dato dobro i Ovog i Bu-dućeg svijeta. Što si tiče Ovog svijeta, misli se na njegovu veliku vlast koja se prostirala od istoka do zapada, sve dokle je Sunce obasjavalo. Ništa mu se nije moglo ispriječiti na putu. Gospodar mu je podario sposobnost da se koristi naprednim sredstvima. A što se tiče dobra Budućeg svijeta, misli se na njegovu uspostavu pravde i istine, svojstvo opraštanja i samilosti, plemenitost duše, promicanja dobra, a sprečavanje zla.

Kao četvrto, on se na svom putovanju na zapad susreo sa ne-pravednim ljudima i zbog toga ih je kaznio. Putovao je i na istok, a na svom sljedećem putovanju je izgradio branu. Izgradnja ove brane se nije desila ni na istoku ni na zapadu, jer je nakon prva dva putovanja otputovao narodu udaljenom od civilizacije.

Među odlikama ove brane, pored toga što se ne nalazi niti na istoku niti na zapadu, je to da je izgrađena između dvije planine, koje su poput dva zida. Zulkarnejn je prolaz između ove dvije planine zatvorio branom koju je napravio od gvožđa i istopljene mjedi. Prema tome, ova brana svakako treba biti takva da zatvara uski prolaz i razdvaja dva naseljena područja.

Nadalje, u starim izvještajima i historijskim knjigama ne nalazi-mo vladara koji je za sebe odabrao ime Zulkarnejn, niti u drugim jezicima van arapskog, u značenju imena Zulkarnejn, niti riječi Je-džudž i Medžudž, niti da je nekoj osobi pripisana izgradnja brane.

Nekim od vladara Himjarita, tačnije Jemenijjin Eš‘âriju (يمنيهني أشعارى) pripisivana je ličnost po imenu Zulkarnejn, kao njihovom pretku Tebâbi‘e (تبابعة), koji je putovao na zapad i istok i izgradio branu ispred Jedžudža i Medžudža, ističući time svoje plemenito porijeklo i tražeći time čast.

Hasan ibn Kattân Muruzi (preminuo 548. godine po Hidžri) u knjizi Kejhân šenâht ustvrđuje da je osoba koja je izgradila branu bio jedan od vladara Ašura po imenu Belinis, kojeg su istovreme-no zvali i Aleksandar.

Oko sedmog stoljeća stare ere narod koji je na Zapadu poznat po imenu Sit, a kod Grka kao Migak, prošavši tjesnace Kavkaza

110


izvršio je napad na Armeniju i zapadne dijelove Irana. U tim na-padima oni su stizali i do Ašura i njihova glavnog grada po imenu Niniva. Na tom put su ubijali, pljačkali i odvodili zarobljenike. Da bi se spasio njihova zla vladar Ašura je izgradio branu.

Međutim, teškoća sa ovom tvrdnjom je što ona ne odgovara kazivanju o Zulkarnejnu.

U tefsiru Ruhu-l-ma’âni se spominje da je Zulkarnejn Feridun ibn Asfijana ibn Džamšida, peti vladar dinastije Pišdadijan. On je bio pravedan i pobožan vladar. A u knjizi Suveru-ekâlîm Ebu Zejd Balhi navodi da je on bio vođen Božijom objavom.

Problem ove tvrdnje je to što ona nema potvrdu u historiji.Neki su tvrdili da je Zulkarnejn bio Aleksandar Makedonski.

On je taj koji je izgradio branu i na tragu toga u svim jezicima je postala poznata izreka “Aleksandrova brana”. Neki od prvih mufesira, od ashaba i tabiina, kao što je Mu‘âz ibn Džabal prema Medžm’au-l-bejân, i Ketâde prema Ed-Durrul-mensûr, bili su ovog mišljenja. Isto tako i Ibn Sina u knjizi Šifâ’ kada govori o Aristo-telu, koji je bio i učitelj Aleksandra Makedonskog, ustvrđuje da je on bio Zulkarnejn. Također, i Fahru Razi u djelu Tefsiru-l-kebir insistira na ovom mišljenju.

Međutim, sve ovo ne odgovara jeziku Kur’ana. Kur’an prije svega za Zulkarnejna kaže da je vjerovao u jednoga Boga i Sudnji dan, a znamo da je Aleksandar Makedonski bio mnogobožac. U historiji je zabilježeno da je prinosio žrtvu Jupiteru. Kao drugo, Kur’an govori o pravednom i pobožnom Zulkarnejnu, dok hi-storija svjedoči suprotno o Aleksandru. Kao treće, nigdje u histo-riji nije zabilježeno da je Aleksandar Makedonski izgradio branu ispred Jedžudža i Medžudža.

Nadalje, nekolicina historičara, od kojih su Asma’i u knjizi Arapi prije islama, Ibn Hišam u djelima Sire i Tidžanu-l-muluk, Ebu Rejhan Biruni u El-Asâru-l-bâkije, Nešvan ibn Sa‘id Hejmari u djelu Šemsu-l-ulum, ustvrdili su da je Zulkarnejn bio jedan od vla-dara Tebâbe‘e Ezvâ’ (تبابعة أذواء) od Jemena.

Makrizi u knjizi Hutat opširno raspravlja o ovoj temi, iz čega se može zaključiti da je, prije svega, ime Zulkarnejn bilo često među vladarima naroda Himjarita, a kao drugo, Zulkarnejn koji

111


je izgradio branu ispred Jedžudža i Medžudža živio je nekoliko stoljeća prije Aleksandra Makedonskog.

Međutim, postoji nekoliko problema vezanih za ovaj govor. Prvi se odnosi na mjesto brane koju bi trebalo da su izgradili vladari Himjarita. Kao drugo, ostalo je nejasno koji su to narodi Jedžudž i Medžudž, a širili su nered zemljom i zbog njih je izgrađena brana.

Da li je ta brana izgrađena u Jemenu, poput brane Marib? To za-sigurno nije, jer je brana Marib izgrađena da bi akumulirala vodu i pri njenoj izgradnji nije korišteno gvožđe. Kao treće, u okolini su živjeli narodi koji su baštinili civilizaciju, pa prema tome nisu imali potrebu za izgradnjom brane koja bi ih štitila od nekih di-vljih ljudi.

Allame Sejjid Habetullah Šahrestani u potvrdi gornjeg mišlje-nja kaže: Zulkarnejn o kojem se govori u Kur’anu živio je neko-liko stoljeća prije Aleksandra Makedonskog. On je bio jedan od pravednih vladara Tebâbe‘e Ezvâ’ od Jemena. Običaj tog naroda je bio da u svojim imenima imaju prefiks ‘zu’, poput Zuhamedan, Zugamdan, Zulmenar, Zujezen. Ovaj pravedni, dobri vjernik li-jepe naravi putovao je na zapad i stigao do Bijelog mora, a po-tom je putovao na istok, pa na sjever gdje stigao do Medâr Sertân Ono što je u jezicima poznato kao metafora, kada se .(مدار سطان)kaže “ušao je u tamu” odnosi se upravo na ovo. Narod tog kraja zamolio ga je da im izgradi branu, što je on i učinio. Da je ova brana bila veliki Kineski zid koji je štitio Kinu od Mongola, u tom slučaju njegov posao je bio popravaka dijelova tog zida koji su se kroz vrijeme urušili. S tim da ova postavka ne vidi problem u tome da su kineski carevi zid u osnovi već bili izgradili.

Sejjid Habetullah Šahrestani u potvrdi svoga mišljenja navodi činjenicu da Kur’an govori o pravednom kralju Zulkarnejnu za kojeg su Arapi pitali Allahova Poslanika, s.a.v.a., kao pouku nji-ma. Ovo je mnogo bliže realnosti i sklonosti jednog Arapa da pita Poslanika o Zulkarnejnu kao jednom od arapskih kraljeva, nego da se raspituje o bizantijskim, perzijskim ili kineskim carevima sa čijim civilizacijama nisu imali doticaja. Ovakvo tumačenje je mnogo prihvatljivije. Ovo je bilo kratak pregled mišljenja Sejjid Habetullah Šahrestanija.

112


Međutim, primjedba koja se može uputiti na njegovo mišlje-nje jeste činjenica da je Zulkarnejn živio nekoliko stoljeća prije Aleksandra Makedonskog, a Kineski zid je izgrađen pola stoljeća nakon Aleksandra. Nadalje, na sjeverozapadu Kine postoje brane koje su izgrađene od kamena i kod kojih nema ni traga upotrebi gvožđa i mjedi u izgradnji.

U Tefsiru Džewâhir navodi se da se iz historijskih svjedočan-stava, kao što su arheološke iskopine i tragovi ostataka urušenih građevina u Jemenu, da shvatiti da su postojale tri vlasti:

1. Dinastija Mu‘în, čiji je prijestolje bilo u gradu Qarnâ’, a vla-dali su od 14. stoljeća prije Isaa, a.s., do 7. ili 8. stoljeća prije Isaa.

2. Dinastija Saba koja je vladala od 850. godine stare ere, pa do 115. godina prije Isaa, a.s.

3. Dinastija Himjarita, koji su imali dva perioda vladavine. U prvom periodu su vladali kraljevi Sabâveridan (سباوريدان) od 115. do 275. godine nakon Isaa, a.s., a u drugom periodu su vladali kraljevi Sabâveridan, kraljevi Hadramit ( i (حضموتdrugi od 275. do 525. godine.

Nakon ovog objašnjenja je rečeno: Iz onoga što je navedeno jasno je da su se izrazom “Zu”, kao i imenom Zulkarnejn, ko-ristili jemenski kraljevi, dok se kod drugih kraljeva, kao recimo kod bizantijskih, takvo što ne može naći. Dakle, među kraljevima Jemena je bio Zulkarnejn.

U historiji su spomenuti neki vladari Jemena po imenu Zul-karnejn. Međutim, da li je Zulkarnejn koji je spomenut u Kur’anu jedan od njih? U odgovoru se navodi da nije. Jer Zulkarnejn, koji se spominje u historiji, živio je u vremenu kratko prije pojave Allahova Poslanika, s.a.v.a., a nema ni spomena da je izgradio bra-nu, niti o putovanjima na zapad i na istok, osim u pričama koje su izmišljene. Ibn Haldun, pozivajući se na historijske i geografske činjenice, sve te priče i izvješća poriče i osuđuje ih kao nedolična izmišljanja i pretjerivanje. Ovo je bio kratak pregled onoga što je rečeno u tefsiru Džewâhir.

U bliskoj prošlosti Ser Ahmedhan Hendi je ustvrdio da je Zulkarnejn bio vladar po imenu Kir Veliki (staroperzijski Kuruš),

113


također poznat i kao Kir II, iz perzijske dinastije Ahamenida, a vrijeme njegove vladavine je od 560. do 539. godine stare ere. On je taj koji je uspostavio Perzijsko carstvo, objedinio vlast Perzije i Medije, osvojio Babilon, dopustio Jevrejima da se vrate u Je-rusalem i pomogao ih u obnovi Hrama, osvojio Grčku i Egipat, napredovao do zapada, a potom i do istoka, dok nije stigao do krajnje tačke. U potvrđivanje ispravnosti ovog mišljenja, kao i u njegovo pojašnjenje uložio je mnogo truda obaviješteni istraživač Ebul-Kelam Azad.16

Sve odlike koje se spominju u Kur’anu vezano za Zulkarnejna nalazimo kod ovog vladara: od velike vlasti kojom je raspolagao, do putovanja na zapad i istok, kao i moralne vrline. On je putovao na zapad, kao što i Kur’an spominje, dok nije ovladao Lidijom, a drugi put na istok do izvorišta Sunca, gdje je zatekao divlji pu-stinjski narod, a potom je izgradio branu. Ova brana nalazi se u tjesnacu Darijal u Kavkaskim planinama u blizini Tbilisija (glavni grad današnje Gruzije), o čemu postoje svjedočanstva.

A što se tiče njegova vjerovanja u Boga i Sudnji dan, o tome svjedoče izvješća koja se nalaze u Starom zavjetu, u dijelovima kao što su Proročka knjiga Izaija (44,28; 45,1), Proročka knjiga Danijela (1,21; 10,1), Knjiga Ezrina (1,1; 5,13-17), II Ljetopis (36, 22-23).

Ne uzimajući u obzir iskrivljenja Božije objave od strane Je-vreja, oni sigurno – shodno duhu njihove vjerske fanatičnosti – nikada u svojim knjigama ne bi dali prostora pohvalama vatropo-klonika, niti bi ga častili titulama Božiji pomazanik, Pomognuti Mehdi (Upućeni), Božiji pastir.

Pored toga, tekst koji je otkriven, ispisan klinastim pismom iz vremena Darija, kojeg dijeli samo osam godina vremenske razlike, govori o tome da Kir nije bio mnogobožac. Nakon ovoga, nema smisla reći da je u tako kratkom vremenu izmijenjena činjenica u vezi s njegovim vjerskim opredjeljenjem i da je lažno prikazan kao jednobožac.

Što se tiče njegovih moralnih vrlina dovoljno je pogledati nje-gov život ispunjen borbom protiv tirana iz naroda Lidije, Medije,

16 Magazin Seqâfetu-l-hend, br. 1, br. 2, br. 3.

114


Babilona, Egipta, i pustinjskih ustanika iz okoline Belha. Nakon što bi ovladao tim pobunjeničkim narodima opraštao je njihovim grješnicima, prema plemenitima se odnosi plemenito, a bio sami-lostan prema slabima.

Stari zavjet ga slavi. Jevreji mu iskazuju najveće poštovanje jer ih je oslobodio iz zatočeništva babilonskog kralja Nabonida, po-pravio im je bogomolje, vratio ih u gradove i obilno ih je pomo-gao u obnavljanju Hrama. Vratio im je ukradene dragocjenosti iz Hrama, koje su se nalazile u riznicama babilonskih kraljeva. Ovo su bila svjedočanstva da je Zulkarnejn upravo ovaj Kir.

Da i to kažemo – budući da su pitanja o Zulkarnejnu koja se spominju u Kur’anu potaknuta od strane Jevreja – ovo ime, od-nosno njegova osnova “karn”, ima isto značenje u arapskom i he-brejskom jeziku i znači rog.17

Starogrčki historičari kao i najpoznatiji među njima Herodot, i pored mržnje i neprijateljstva kojeg su gajili prema perzijskim vladarima, spominju Kira sa velikim poštovanjem i ističu njegove vrline, plemenitost, suosjećajnost, viteštvo, velikodušnost.

A što se tiče toga kako je Kir nazvan Zulkarnejnom, u historiji ne nalazimo nikakvo izvješće i potvrdu. Međutim, nedavno otkri-vena statua u mjestu Morgan na jugu Irana otklanja svaku sumnju u to da je Kir upravo Zulkarnejn.

Po riječima Dieulafoya ova statua predstavlja izrazito vrijedan primjerak kiparstva azijske umjetnosti starog vremena koja je u svo-joj ljepoti jednaka grčkim radovima. Ovu statuu, koja je napravljena u vremenu Ardešira Babaka, a otkrivena u 19. stoljeću, nekoliko puta su posjećivali istaknuti znanstvenici iz Njemačke, samo da bi je vidjeli u njenoj izvornoj ljepoti. Ova statua, u veličini čovjeka, prikazuje Kira sa dva otvorena krila poput orlovih, koji izrastaju sa bokova. Na glavi mu se nalaze dva roga poput ovnovih, jedan se povija naprijed, a drugi prema nazad. Odjeven je u odjeću kakvu su nosili babilonski kraljevi. Ova statua bez sumnje potvrđuje razmi-šljanja Kira o sebi kao “posjedniku dva roga”, što je poslije pretoče-no u kamenu statuu. Statua ovakvog oblika u potpunosti odgovara

17 U tom slučaju značenje imena Zulkarnejn bi bilo “Posjednik dva roga” i ovo će biti važno u razotkrivanju njegove ličnosti, što slijedi u nastavku teksta. (Op. prev.)

115

snoviđenje hazreti danijela o zulkarnejnu

mišljenjima učenjaka iz prošlosti koji su smatrali da je ime Zul-karnejn došlo od krune ili kacige sa dva roga koju je nosio na glavi. Smisao dva roga na statui Kira, kao i prihvatanje titule Zulkarnejn, predstavlja uspostavljanje jedne vlasti nad dva naroda, Perzije i Me-dije, koji su do tada imali dvije zasebne vlasti.

Isto ovo značenje nalazimo u snu proroka Danijela. U “Pro-ročkoj knjizi Danijelovoj” u njenom osmom poglavlju Danijelovo viđenje: ovan i jarac, kaže se:

“Treće godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danijelu, viđenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. Gledah viđenje, i dok gle-dah, nađoh se u Šušanu, čvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u viđe-nju se vidjeh na rijeci Ulaj. Podigoh oči, i gle: ovan stajaše pored

116


rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije. Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbjeći. Činio je što je htio, osilio se.

Dok sam posmatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve ze-mlje, ne dodirujući tla; jarac imaše silan rog među očima. Približi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke, i potrča na njega u svoj žestini svoje snage. Vidjeh kako se približi ovnu: bijedno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna. Jarac se osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše četiri velika roga prema četiri vjetra nebeska.”

Na kraju sna Danijelu se javlja Gabrijel (Džibrail) i tumači mu značenje sna: “Ovan što si ga vidio – njegova dva roga – to su kra-ljevi Medije i Perzije. Rutavi jarac jeste kralj Grčke (Aleksandar Veliki).”18

U Danijelovom snu vidimo da dva ovnova roga nisu poput rogova kod ostalih ovnova, već je jedan izrastao nakon drugog. Jednako nalazimo i u slučaju statue koja prikazuje Kira.

A što se tiče dva orlovska krila na Kirovoj statui, predstavljaju prikaz onoga kakvim ga je Izaija vidio u snu, i zbog toga je prozvan “Orao istoka”.

Jevreji su iz Danijelova sna shvatili da će njihovo zatočeništvo u Babilonu okončati sa pojavom kralja sa dva roga, koji će ovla-dati Perzijom i Medijom, a kada osvoji Babilon oni će se dočepati slobode.

Nekoliko godina nakon Danijelova sna pojavljuje se Kir, koji nakon što je ovladao Perzijom i Medijom stiče ogromnu vlast i moć. Kao što u Danijelovom snu ovan sa svoja dva roga udara po zapadu, sjeveru i jugu, Kir je ovladao Perzijom i Medijom, a na jugu je napredovao prema Babilonu i oslobodio Jevreje. Kada su se Jevreji susreli sa Kirom u Babilonu prepričali su mu Danijelov san, što ga je obradovalo. Kir je Jevreje vratio u Jerusalim i obno-vio im je Hram.

18 Biblija, Proročke knjige: Danijel, izdanje Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1997, str. 877.

117

rasprava o tome ko su Bili jedžudž i medžudž

Ovo su historijska svjedočanstva da je Kir sebe smatrao Zul-karnejnom, pa je tako i na svoju krunu ili kapu stavio dva roga kao znak dvije države, što se da vidjeti na statui.

Što se tiče njegovog putovanja na zapad, otpočeo ga je zbog ratovanja sa Lidijom koja ga je i pored ugovora i bliskosti napala nepravedno i bez ikakva povoda. Lidija je htjela da ujedini vojske Babilona, Egipta i Grčke protiv Kira. Međutim, Kir je krenuo sa svojom vojskom u boj protiv Lidija i nakon što ga je odbio na po-prištu borbe, opkolio je njegovu prijestolnicu koju ubrzo osvaja. Zarobljava Lidija, ali i pored svega oprašta njemu i njegovim po-magačima. Ovo potpuno odgovara kur’anskom kazivanju:

I on se zaputi. Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi (možda se misli na zapadnu obalu Male Azije), nađe da ono zalazi za jedan mutan izvor i kod njega nađe narod neki. Pa smo Mi rekli: “O Zulkarnejne, ili ćeš ih kazniti ili ćeš se s njima lijepo ophoditi?” “Onoga ko nevjernik je” – reče – “kaznit ćemo a potom će se svom Gospodaru vratiti, pa će ga i On mukom ogavnom mučiti! A onome ko vjeruje i radi dobra djela, njemu pripada nagrada najljepša, i s naše strane govorit ćemo mu riječi olakšanja!”19

Nakon ovoga on putuje na istok da otkloni i umiri stalne upa-de i napade divljih pustinjskih plemena koji su stalno širili nered:

I on se opet zaputi. I kad stiže do ishodišta Sunca, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda, kome Mi nismo dali da se od njega (Sunca) bilo čim zakloni. I on postupi s njima kao i ranije s onima prije.20

Što se tiče Jedudža i Medžudža, oni se u Kur’anu spominju dva puta. Jedanput u suri El-Kehf u kazivanju o Zulkarnejnu, što je pojašnjeno. Drugi put u suri El-Enbijâ’, u 96. i 97. ajetu:

حدب ينسلون واقتب الوعد ن كه جوج و هم مه

جوج و مأ

حت إذا فتحت يأ

ن هذا ين كفروا يا ويلنا قد كنا ف غفلة مه بصار الالقه فإذا ه شاخصة أ

بل كنا ظالمني19 El-Kehf (18), 85-88.20 El-Kehf (18), 89-91.

118


A kada se Jedžudž i Medžudž otvore, i kada se hitro budu spuštali niz sve doline, i Prijetnja Istinska se približi, tada će se pogledi onih koji ne vjeruju ukočiti: Teško nama! Mi smo prema ovome u nemaru bili, čak smo nasilje sami sebi učinili!”

U Starom zavjetu se na više mjesta spominju ova dva naroda. U Tevratu se spominju kao Gog i Magog. Podaci koje nalazimo u Starom zavjetu u Knjizi Postanaka u 10. poglavlju i Knjizi Eze-kiel u 38. poglavlju te Otkrovenju u 20. poglavlju 8. stavku (san Ivanov), svi upućuju da je Madžudž ili kako se na drugom mjestu spominje Gog (Jedžudž) i Magog (Medžudž) narod ili narodi koji su živjeli i nastanjivali krajnji sjever Azije, odnosno područje Me-šeka i Tubala. Oni su bili narodi koji su živjeli od ratnog plijena i pljačke.

U skladu s ovim može se pomisliti da riječi Jedžudž i Medžudž u osnovi potiču iz hebrejskog jezika, ali nije tako. Ove riječi ušle su u hebrejski iz drugog jezika. One se u grčkom jeziku izgova-raju Gog i Magog i pri prijevodu Tevrata poznatom kao prijevod septuagint (prijevod sedamdeset rabina) ušle su u Tevrat u ovom obliku, kao i u druge evropske jezike.

Od neporecivih historijskih činjenica je da su na sjeveru Kine, gdje se nalaze velika prostranstva i uzvisine, živjeli ratnički pu-stinjski narodi čiji se broj stalno uvećavao. Napadali su Kinu, a nerijetko bi prolazili kroz Kinu i na svom krvavom pohodu stizali do središnje Azije, pa i zemalja koje su gravitirale Aziji. U tim po-hodima su stizali čak i do sjeverne Europe. Nemali broj njih, na-kon pljačke određenih područja, nastanjivali bi se u tim gradovi-ma i ta područja prihvatali za svoju novu domovinu. S vremenom bi se asimilirali s lokalnim običajima pa su se okretali zemljoradnji i zanatstvu. Naravno, onaj dio koji bi se nakon pohoda vraćao svo-joj domovini i dalje bi se bavio pljačkom.

Neki smatraju da su Jedžudž i Medžudž narodi sjeverne Azije. Njihovi gradovi su se protezali od Tibeta i Kine pa do Sjevernog ledenog mora, a na zapadu do Turkmenistana. Ovo mišljenje se navodi u djelima Fâkehutu-l-hulefâ’ i Tahzibu-l-akhlâk Ibn Meske-vejna i Resâ’el Ihvanu Safe.

119

jedžudž i medžudž su Bili mongoli

Što se tiče etimologije riječi Jedžudž i Medžudž može se reći da one potiču iz kineskog jezika, u obliku Monguk i Monćuk. Prešavši u hebrejski i arapski poprimile su oblik Jedžudž i Me-džudž, a u evropskim jezicima Gog i Magog.

Dakle, Jedžudž i Medžudž su Mongoli koji od davnina žive na sjeveroistoku Azije. Ovaj brojni narod je napadao Kinu, a nekada preko Kavkaza i Armenija i sjever Irana. Nakon izgradnje brane svoje napade su usmjerili prema sjeveru Europe.

Već smo rekli da se iz Starog zavjeta može shvatiti da se taj narod koji je širio nered nalazio na najudaljenijim područjima sjevera.

Allame Tabatabai na ovom mjestu kaže da je ovo bio kratak pregled stajališta Ebul-Kelama Azada o ovom pitanju i da, pored nekih manjih primjedbi koje bi se mogle navesti u vezi s njegovim mišljenjem, više od svih odgovara kur’anskim ajetima.21

Gdje je izgrađena brana? U tefsiru Ed-Durru-l-mensur se prenosi od Ibn Abasa da se u

ajetu: Kad stiže između dvije planine...22, misli na dvije planine Ar-menija i Azerbejdžana.

Pri tačnom određivanju mjesta ove brane treba obavezno imati na umu dvije činjenice. Prva je ta da je brana izgrađena između dvije planine koje su nadvisivale tjesnac koji ih je razdvajao. A drugo je činjenica da Kur’an kaže da su u izgradnji te brane kori-šteni željezo i rastopljen mjed.

Iz ovoga je jasno da je tvrdnja nekih da je brana Zulkarnejna Kineski zid netačna. Graditelj Kineskog zida je kineski car Šin Hvang Ti, a izgradio ga je zbog odbrane od napada Mongola u dužini od tri hiljade kilometara, devet metara širine i petnaest me-tara visine. Zid je izgrađen samo od kamena. Njegova izgradnja počinje 264. godine stare ere. Kao što je svima jasno ovaj zid se ne nalazi između dvije planine i ne zatvara tjesnac. Treće, u njega nisu ugrađeni željezo i mjed. I četvrto, historija ne bilježi da je ovaj kineski car poduzimao putovanja na zapad i istok.

Neki, kao i Bejdavi u svom Tefsiru, smatraju da je brana koju je izgradio Zulkarnejn upravo Veliki gorganski zid, ono što se u

21 Allame Tabatabai: El-Mizân, sv. 13, str. 387-426.22 El-Kehf (18), 93.

120


arapskom zove Vrata svih vrata (اب البواب). Ovaj zid je obnovio Anuširvan, a u osnovi ga je napravio Zulkarnejn. Ovaj dugi i viso-ki zid se nalazi uz obalu Kaspijskog mora.

Ovo nije tačno jer nijedna od osobina koje se spominju u Kur’anu ne odgovaraju ovom zidu. Također, neki od savremenih historičara su pogriješili u svojoj tvrdnji da je Veliki gorganski zid Zulkarnejnova brana, jer su još prije islamski historičari ustvrdili da je Veliki gorganski zid sagrađen u vremenu Sasanida po zapo-vijedi Anuširvana i nije logično da Jusuf Jehudi poznati jevrejski putopisac, koji je živio stoljećima prije Anuširvana, u svojim spi-sima opisuje posjetu brani Zulkarnejna.

Prema tome, Zulkarnejnova brana je postojeća brana u tjesna-cima planina Kavkaza koje se protežu od Kaspijskog do Crnoga mora, a tjesnac se zove Darijal. Riječ Darijal je izvedena od turske riječi tjesnac, a ova brana se u lokalnom govoru zove Demirkapi u značenju željeznih vrata. Ovaj tjesnac se nalazi između Tbilisa i Veladije Kejukez (perz. والدى کيوكز), između dvije visoke planine koje se protežu daleko. Samo ovaj tjesnac nudi prolaz između ove dvije planine i jedini je put koji u ovom regionu povezuje sje-verna područja sa južnim. Planine na ovom području se protežu uz Kaspijsko i Crno more čineći time prirodnu prepreku između sjeverne i južne Azije. Prije izgradnje brane narodi sa sjevera kori-stili su ovaj tjesnac u svojim krvavim pohodima na južne zemlje. Historija bilježi da su u jednom takvom napadu u 7. stoljeću stare ere stigli čak i do Ninive, prijestolnice Asirije. Ovaj događaj se desio stoljeće prije Kira.

Grčki historičari, a među njima i Herodot, bilježe da je Kir poduzeo pohod na sjever da bi smirio bunu u tim područjima. Najvjerovatnije da je tada i izgradio branu u tjesnacu Darijal. To je jedina brana u čijoj izgradnji je korišteno željezo i nalazi se iz-među dvije planine, što odgovara kur’anskim riječima:

“Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih branu podići. Donesite mi velike komade gvožđa!” I kad on zaravna iz-među dva brda, reče: “Pušite!” A kad ga užari, reče: “Dajte mi rastopljen mjed da ga zalijem.”

121

mjesto izgradnje Brane kao zaštite od jedžudža i medžudža

Svjedočanstvo koje potvrđuje da je ovu branu izgradio Kir jeste i to da se rijeka u blizini ove brane zove Sajrus, a Kir je u zapad-nim jezicima poznat upravo po imenu Sajrus (Cyrus). Dalje, u lokalnom izgovoru Ermena ova brana se zove Hag Gurai, što ima značenje Kirov prolaz ili tjesnac. Jasno je da Ermeni zbog toga što žive u blizini ovoga mjesta predstavljaju siguran izvor.

Ovdje se naš govor o Zulkarnejnu, Jedžudžu, Medžudžu i bra-ni završava. U nastavku nam ostaje da pojasnimo značenje rušenja Zulkarnejnove brane, koje se ubraja u predznake Sudnjeg dana.

A kada se ispuni prijetnja Gospodara moga, On će branu sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.23

Otvaranje brane i najezda Jedžudža i Medžudža sa svih strana na gradove, također se ubraja u predznake Sudnjeg dana.

حدب ينسلون واقتب الوعد ن كه جوج و هم مه

جوج و مأ

حت إذا فتحت يأ

ن هذا ين كفروا يا ويلنا قد كنا ف غفلة مه بصار الالقه فإذا ه شاخصة أ

بل كنا ظالمنيA kada se Jedžudž i Medžudž otvore, i kada se hitro budu spuštali niz svaku uzvisinu i strminu, i Prijetnja Istinska se približi, tada će se pogledi onih koji ne vjeruju ukočiti: “Teško nama! Mi smo prema ovome u nemaru bili, čak smo nasilje sami sebi učinili!”24

Allame Tabatabai kaže: “O događajima u vezi sa Zulkarnejnom te Jedžudžom i Medžudžom, mufesiri i historičari su provodili opširna istraživanja. Većina njih je mišljenja da su Jedžudž i Me-džudž veliki narodi sa sjevera Azije. Također, većina njih je jedin-stvena u mišljenju da je njihov izlazak u posljednjem vremenu o kojem govori Kur’an upravo napad Tatara na zapad Azije u prvoj polovini 7. stoljeća po Hidžri. U tim napadima oni nisu bili sami-losni ni prema kome, niti su se ustezali od bilo kakvog oblika na-silja i pljačke. U ovom svom nedjelu su toliko daleko otišli da im nije bilo primjera u do tada poznatoj historiji. U svom krvavom pljačkaškom napadu prvo su prošli kroz Kinu, a odatle su krenuli

23 El-Kehf (18), 98.24 El-Enbijâ’ (21), 96-97.

122


prema Turkmenistanu, Iranu, Iraku, Šamu, Kavkazu i Maloj Aziji. Na tom pohodu su bilo koji grad, utvrdu i selo na koje su naišli u potpunosti uništili, kao što su bili Samarkand, Buhara, Havarzem, Nejšabur, Rej (današnji Teheran) itd. Bilo je gradova u kojima je osvanulo sto hiljada ljudi, a navečer, nakon njihova napada nije bilo čovjeka da upali vatru, niti je ostao kamen na kamenu.

Nakon ovog pohoda oni su se vratili svojoj domovini i odatle otpočeli napad na Rusiju. Odveli su u stradanje stanovnike Polj-ske i Mađarske, a potom napali Italiju koju su prisilili da im ispla-ćuje porez. Kuda god da su prošli činili su takve strahote, da bi njihovo opisivanje dugo trajalo.

Međutim, mufesiri i historičari su ostavili nepojašnjeno kada i kako su oni prošli branu. Uglavnom, u svojim raspravama nisu riješili ovaj problem, jer u Kur’anu stoji:

فإذا به ن ر ن يظهروه و ما استطاعوا ل نقبا قال هذا رحة مهفما اسطاعوا أ

ا و تركنا بعضهم يومئذ يموج ف حق ء وكن وعد ربه جعله دك جاء وعد ربهور فجمعناهم جعا بعض و نفخ ف الصه

Pa oni ne mogaše niti da je pređu, niti mogaše da je prokopaju. Nakon toga Zulkarnejn reče: “Ovo je blagodat Gospodara moga! A kada se ispuni prijet-nja Gospodara moga, On će branu sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.” A na taj Dan Mi ćemo jedne od njih ostaviti da u valovima biju o druge!25

Ovi ajeti su sami po sebi, kao što je i navedeno u tefsirima, jasni u pogledu toga da je narod zatočen iza brane zbog koje ne mogu da putuju u druge krajeve svijeta sve dok se ne ispuni Božije obe-ćanje i branu ili sravni ili napravi prolaz kroz nju. Na mufesirima i historičarima je da pojasne gdje su ovi narodi sa sjevera, Tatari i Mongoli, koji su poduzimali pohode na Kinu, Iran, Irak, Šam, Malu Aziju, prošli branu sa odlikama o kakvim govori Kur’an, te kako su je sravnili.

Danas, nakon velikog tehnološkog razvoja, sve tačke na zemalj-skoj kugli su povezane kopnenim, zračnim i vodenim putevima

25 El-Kehf (18), 97-99.

123

mjesto izgradnje Brane kao zaštite od jedžudža i medžudža

i ne postoji brana ili bilo koja druga prepreka koja bi jedan narod odvojila od drugog. U tom slučaju ostaje neriješeno pitanje odvo-jenosti naroda Jedžudža i Medžudža od ostalog svijeta.

Ono što ja mislim da je odgovor i rješenje ovog pitanja je ono što slijedi, a Allah najbolje zna. Riječ sravniti (دك) spomenuta u predmetnom ajetu u arapskom jeziku ima značenje nečega niskog i neznatnog (ذلل). Kao što je rečeno u riječniku Lisân-ul-‘arab: ‘Sravnjena planina’ ima značenje ‘pokorna, niska, neznatna plani-na’. Dakle, kada je rečeno da će brana biti sravnjena mislilo se da će ona bit neznatna, malehna i neotporna tako da se uopće neće obazirati na nju, kao što je slučaj danas, korištenjem svih oblika puteva kopnom, vodom i zrakom.

Prema tome, Božije obećanje o sravnjivanju brane, obećanje je i najava o napretku čovječanstva i približavanja naroda tako da se nikakva brana neće moći ispriječiti između njih. Potvrda ovoga se nalazi u ajetu: A kada se Jedžudž i Medžudž otvore, jer se u njemu nikako ne spominje brana i njeno urušavanje...”26

Ove riječi Allame Tabatabaia se naslanjaju na pojašnjenja koja su dali Ebu-Kelam i Ser Ahmedhan, koji su dokazali pozivajući se na kur’anska, historijska, arheološka i geografska svjedočanstva gdje se nalazi ta brana i da je njen graditelj bio Kir, ali nisu pojasnili način njenog urušavanja kao jednog od predznaka Sudnjeg dana.

[...]

26 Allame Tabatabai: El-Mizân, sv. 13, str. 426-428.

22. PREDAVANJE

Puhanje u Rog i oživljavanje mrtvih

127





و رض إاله من شاء اللماوات و من ف األ ور ففزع من ف الس و يوم ينفخ ف الصه

حاب صنع بال تسبها جامدة و ه تمره مر الس توه داخرين و ترى الك أ

فله خري إنه خبري بما تفعلون من جاء بالسنة ء تقن ك شى أ ال الل

يهئة فكبت وجوههم ف انلار ن فزع يومئذ آمنون و من جاء بالس نها و هم مه مههل تزون إاله ما كنتم تعملون

A na Dan kad se puhne u Rog pa od straha presvisnu oni što na Nebesima su i oni na Zemlji, osim onih koje Allah htjedne sačuvati, svi će Njemu krotko doći. A ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one hodom oblaka hode! Allahovo je to djelo Koji savršenim učini sve; On je obaviješten o svemu onome što vi činite. Ko dobro djelo prinese, bolje od njega dobit će i Dana toga oni će straha biti pošteđeni. A ko zlodjelo prinese, takvi će u Oganj biti gurnuti naglavačke: “Pa, zar se vi za drugo kažnjavate, osim za ono što ste radili?”1

Ovaj ajet je poznat kao “puhanje prestravljenosti” (نفخ فزع), jer kada se puhne u Rog svi stanovnici Nebesa i Zemlje će se prestra-viti i presvisnuti. To će biti teški trenuci. Dok u suri Ez-Zumer čitamo:

1 En-Neml (27), 87-90.

128

Puhanje u Rog i oživljavanje mRtvih

ثم نفخ رض إاله من شاء اللماوات و من ف األ ور فصعق من ف الس و نفخ ف الصه

رض بنور ربهها و وضع الكتاب قت األ ش

خرى فإذا هم قيام ينظرون و أ

فيه أ

و هم ال يظلمون هداء و قض بينهم بالقه و جء بانلبيهني و الشهI u Rog će se puhnuti, i stradat će oni na Nebesima i oni na Zemlji, osim onih koje Allah htjedne ostaviti! Potom će se u Rog po drugi put puhnuti, i oni će odjednom ustati i čekati. A Zemlja će svjetlošću Gospodara njezina zasjati, i Knjiga će postavljena biti, i vjerovjesnici će se i svjedoci dovesti, i njima će se po pravdi suditi, a nepravda im se neće učiniti.2

Ovaj ajet je poznat kao “puhanje stradanja” (نفخ صعق). Iz navedenog ajeta se može shvatiti da će se dogoditi dva pu-

hanja u Rog. Kada se prvi put puhne u Rog sve što je na Nebesi-ma i Zemlji će umrijeti, a sa drugim puhanjem u Rog svi će biti proživljeni. Možemo primijetiti da u ova dva ajeta, kada je riječ o prvom puhanju u Rog, Kur’an se služi s dva različita izraza. U suri En-Neml koristi se izraz prestraviti, što znači da će svi ostati prestravljeni, dok se u suri Ez-Zumer kaže da će svi stradati. Oba ova izraza prestravljenost (فزع) i stradanje (صعق) u ovom kontekstu imaju isto značenje, i oba su navedena da ukažu na jedno posebno stanje. Izraz fez‘e upućuje na onaj oblik prestravljenosti čiji ishod vodi u smrt, dok je izraz s‘aq ono stradanje nakon što čovjeka izne-nada zadesi poseban strah.

Prema tome, značenje spomenutog ajeta sure En-Neml i poče-tak ajeta sure Ez-Zumer opisuju prvo puhanje u Rog, posredstvom kojeg će sva živa bića da se prestrave i da stradaju, odnosno umru. Dok drugi dio ajeta sure Ez-Zumer ukazuje na drugo puhanje u Rog i oživljavanje mrtvih nakon što su stradali i nestali.

Šejh Tabrisi u tefsiru Madžma‘ul-bejan kaže: “Rečeno je da će Israfil tri puta puhnuti u Rog: prvo puhanje je puhanje prestrav-ljenosti, drugo je puhanje stradanja i treće puhanje je kada će svi ljudi biti ponovo proživljeni i ustati iz svojih kabura pred Uzvi-šenog Boga.”3

2 Ez-Zumer (39), 68-69.3 Šejh Tabrisi: Madžm‘au-l-bejân, sv. 4, str. 236, kod ajeta puhanja u Rog u suri En-Neml.

129

značenje roga i puhanja u rog

Međutim, mi ćemo pokazati da se strah koji će ljude na Ovom svijetu obuhvatiti sa puhanjem u Rog naziva “krik”, da je on samo jedan i da se ne odnosi na ova dva puhanja u Rog:

إن كنت إال صيحة واحدة فإذا هم خامدونSamo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi zgasnuli (pomrli).4

Iako je ovaj ajet izrečen o stradanju naroda Antakije, iz njega se može izvući opće pravilo.

U drugom ajetu iste sure se kaže:

مون فال يستطيعون توصية خذهم و هم يصهما ينظرون إال صيحة واحدة تأ

هلهم يرجعونو ال إل أ

Oni drugo ne čekaju do užasan krik koji će ih, dok se budu jedni s drugima svađali, obuzeti! I oni ništa neće moći oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.5

U predajama nalazimo da će Sudnji dan tako iznenada i brzo nastupiti, da trgovac neće imati vremena da složi odjeću koju je otvorio da pokaže kupcu. Čovjek će podići zalogaj da stavi u usta, ali ga neće stići staviti. Drugi će biti zaokupljen pripremom ba-zena ispred kuće da bi u njega nasuo vodu i napojio stoku, i prije nego što stoci da vode nastupit će Sudnji dan.6

Možda se govor o puhanju u Rog koji prenosi Tabrisi odnosi na užasan krik koji će se čuti na Ovom svijetu, sa kojim će ljudi umrijeti.

Kada je riječ o kricima na Sudnjem danu, bit će ih samo dva. Prvi krik će da usmrti ljude u Berzahu, a drugi krik će da ih oživi da bi nakon toga krenuli ka Kijametu. Prema tome, puhanje stra-danja i puhanje prestravljenosti odnose na stanovnike Berzaha, a ne stanovnike Ovog svijeta. Postoji samo jedan užasan krik, a drugo puhanje se odnosi na oživljavanje mrtvih.

U svakom slučaju, puhanje i krik usljed kojih će ljudi da umru i ožive su dva: jedan za usmrćivanje, a drugi radi oživljavanja.

4 Jâ Sîn (36), 29.5 Jâ Sîn (36), 49-50.6 Šejh Tabrisi: Madžm‘au-l-bejân, sv. 4, str. 427.

130


U nastavku treba vidjeti šta je to Rog (صور)?Riječ sur (صور) u arapskom jeziku označava rog životinje, kao

kod ovna, jarca i drugih životinja, koji je sa jedne strane šupalj i širok, a sa druge zatvoren i uzak. Često se taj rog probuši sa strane da se provuče konopac, a puhanjem u otvor proizvodi se zvuk. Ovim Rogom se obznanjuje smrt i spremnost za novi život.

U Kur’anu se puhanje u Rog spominje deset, a strašan krik -trinaest puta. Puhanje u rog koje ljudima donosi smrt spo (صيحة)minje se samo dva puta i to već gore navedena, u suri En-Neml i Ez-Zumer, dok na drugim mjestima puhanje u rog donosi život. Šejh Tabrisi i prije njega Šejh Mufid, r.a., ostavili su mogućnost da je riječ صور – koju mi prevodimo kao Rog – množina riječi oblik ( -Tada bi ajet glasio: “I puhnut će se u oblike i oni će po .(صورةsredstvom toga oživjeti.” Slično primjeru ploda u majčinoj utrobi koji prvo poprimi oblik, a potom se u taj oblik udahnjuje duša, pa dijete oživi i miče se. U skladu s ovim, Gospodar prvo stvara oblike u kaburima, a potom udahnjuje u te oblike život.

Može se, možda, reći da osobe u Berzahu, koje su napustile Ovaj svijet imaju berzahske oblike, pa će se puhnuti u te oblike i ljudi će da ožive. Shodno ovoj pretpostavci riječ sur (صور) nebi imala značenje Roga koji oglašava smrt i život.

Međutim, ova pretpostavka nije tačna. Kao prvo, ona je suprot-na očitom značenju Kur’ana, odnosno izričitom i doslovnom tekstu Kur’ana. Jer, prilikom prvog puhanja u Rog oblici uopće ne postoje da bi se u njih udahnjivalo. Kao drugo, ova pretpostavka je u suprotnosti sa zamjenicom u jednini u ajetu: “Potom će se u njega (Rog) po drugi put puhnuti...” (رى خم

:jer da je tačna, ajet bi trebao glasiti ;(ثم نفخ فيه أ

“Potom će se u njih (oblike) po drugi put puhnuti...” (رى خم .(ثم نفخ فيها أ

Kao treće, u predajama Ehli-bejta jasno se kaže da je to Rog. Imam Sedžad u trećoj dovi Es-Sahife el-Kâmile es-Sedžâdije kaže:

“Bože! Pošalji selame i blagoslove Israfilu, vlasniku Roga, čvrstog u motrenju, koji čeka dopuštenje Tvoje i spuštanje zapovijedi, da puhom podigne zatočenike u grobove ostavljene!”7

7 Ali ibn Husejn: Sahifa, potpuna knjiga Sedžadova, prev. Rusmir Mahmutćehajić i Mehme-dalija Hadžić, Sarajevo: DID, 1997, treća dova, str. 21; sa malom izmjenom prevodioca ovog djela.

131

opis skrivenih svjetova je poput pojašnjenja inteligiBilija preko osjetilnih stvari

Dakle, rog u ovim ajetima ima značenje trube. To je alat koji se, posebno u prošlosti, koristio kao sredstvo oglašavanja sa uzvi-sine na okolna područja, u planinskim tjesnacima i visovima, u pustim područjima, u ratovima, ali uvijek da bi glas došao do svih i prenio poruku.

Međutim, treba vidjeti zašto je ovo sredstvo postalo poznato kao rog. Da li je Rog kojim raspolaže Israfil isti onaj rog, sa jedne strane malo, a sa druge potpuno otvoren? Da li je taj Rog izrađen od mate-rije? Da li će bliski melek Israfil u njega puhati punim plućima kao što to rade kraljevi, i glas koji izađe iz tog roga ispunit će cijeli Du-njaluk i Berzah, i svi do kojih dopre taj glas odjednom će stradati, a drugi put oživjeti? Ili nije tako, već postoji neko drugo objašnjenje?

Da bi smo objasnili ovu zbilju neminovno moramo napraviti određeni uvod. Bića koja nastanjuju Berzah i Sudnji dan nemaju nikakvu sličnost sa ovosvjetskim bićima od materije, štaviše, ne liče ni na umske i imaginarne uobrazilje. Kada čovjek umre i na-pusti Ovaj svijet iza sebe ostavlja jedno uređenje koje neće naći u Berzahu. Ostavlja sva razmišljanja i koristoljublja Ovog svijeta. Isto vrijedi kada iz Berzaha bude prelazio na Kijamet. Napušta odlike Berzaha i sve ono što nužno ide s njime i kroči na poprište Kijameta. Budući da nemamo nikakva uvida i bliskosti sa svijetom Kijameta, Kur’an časni, Poslanik i Imami Ehli-bejta kada žele da nam pojasne i približe uzvišene zbilje tog svijeta nužno moraju da se koriste metaforama i alegorijama, i da zbilje koje nisu ma-terijalne zaogrnu odjećom izraza i riječi koje su skovane za Svijet prirode i materijalni svijet.

Naprimjer, čovjek u snu vidi da će mu se dati duhovna hrana. Ali, budući da je za njega u ovom materijalnom svijetu mlijeko to koje je korisno i čisto, i lahko za piti, i svi ga piju, i djeca i odrasli, i muško i žensko, i bolestan i zdrav, tada i duhovnu hranu u snu vidi kao mlijeko.

Zato što je um spavača blizak svijetu prirode, on i nematerijal-ne zbilje koje vidi u snu posmatra u kalufu materijalnih pojava. Tako svaku hranu koja je korisna, lahka i suptilna u snu vidi u obliku mlijeka. Mnoštvo je drugih primjera kako mi zbilje viših svjetova vidimo u ovosvjetskim kategorijama.

132


U Kur’anu postoji mnogo primjera za ovo:

الرحن ع العرش استوىSvemilosni, Koji je Prijestolje (Arš) zaposjeo.8

رض ماوات و األ وسع كرسيهه الس

Njegovo Prijestolje (Moć) obuhvata i Nebesa i Zemlju.9

Da li Allah, dž.š., ima materijalno tijelo pa da ima potrebu za stolicom da sjedne na nju, i još da se zavaljen odmori malo? Da li On ima prijestolje sa kojeg kao kraljevi izdaje naredbe i presude? Allah, dž.š., nema tijelo i ničim nije ograničen. On je čista egzi-stencija i čist od svakog oblika kvaliteta i kakvoće. Sva Nebesa i Zemlja se nalaze u Njegovom prisustvu, u Njegovoj šaci i moći:

ماوات مطويات بيمينه و الس...a nebesa smotana u Njegovoj desnici...10

U Ovom svijetu, Svijetu materije, kada kralj želi da izda zapovi-jed on sjeda na mjesto koje je oličenje i očitovanje njegove moći, a to je prijestolje. I to ne bilo kakvo, već prijestolje ukrašeno dragulji-ma i zlatom. Sa obje njegove strane se nalaze pomoćnici i veziri, u svakom trenutku spremni da izvrše svaku kraljevu zapovijed.

Stoga, kada se želi Allahova vlast nama pojasniti i približiti, zbog naše ograničenosti u spoznaji i percepciji, te ograničenosti jezika, Njegova Moć i Vlast se poredi sa ovosvjetskim kraljem. Božije Prijestolje nije materijalne kategorije i nije usmjereno. Ono nije tjelesno da bi zauzimalo neko određeno mjesto. Božije Prijestolje obuhvata sva Nebesa i Zemlju. Božije Prijestolje obuhvata dvorac cijele egzistencije i sve svjetove i sva stvorenja. Zapravo Njegovo Prijestolje su Njegova imena i svojstva. A to znači, da Uzvišeni Allah svojom apsolutnom Voljom upravlja i vlada svim svjetovima i stvorenjima. On je Jedini Vladar svega postojećeg!

8 Tâ Hâ (20), 5.9 El-Beqare (2), 255.

10 Ez-Zumer (39), 67.

133

kur’an na drugom mjestu za puhanje u rog kaže poziv pozivatelja

Sva bića Svijeta prirode se nalaze pod Božijim stolicom (Kursij) koja je najniža razina Melekuta, dok je Božije prijestolje (Arš) naj-viša razina Melekuta.

Dakle, Božije Prijestolje predstavlja Božiju Volju i Moć. Božija stolica predstavlja sva bića koja su se pojavila pod manifestacijom Božije Volje i Moći i zaogrnula se odjećom egzistencije.

ا ا صف و جاء ربهك والملك صفI kad dođe Gospodar tvoj i meleci, sve red do reda.11

Ako neko iz ovog ajeta shvati da je dolazak Allaha, dž.š., poput dola-ska kraljeva koji kada istupaju u javnost idu sa svom pratnjom postro-jenom iza njih, to je sigurno greška. Ali, budući da kraljevi na Ovom svijetu iskazuju svoju moć i položaj na ovaj način, zato se i manifesta-cija Božije moći poredi sa njima, da bi se približili našem shvatanju.

Dolazak meleka nije poput dolaska tjelesnih, materijalnih bića. Melecima nisu svojstvene materijalne kategorije mjesta i pravca. Meleci su bliska bića prisutna u svim svjetovima. Njihovo redanje u redove je moć nakon moći, znanje nakon znanja, život nakon života. Dolazak meleka nije fizičkim nogama, već podrazumijeva postepeno očitovanje.

Dolazak Allaha, dž.š., nije tjelesni niti na nogama. Značenje “Gospodareva dolaska” predstavlja očitovanje Njegove Ljepote i Uzvišenosti, a budući da se to dešava postepeno, u Kur’anu se koristi riječ “dolazak”.

Ovaj problem rješava poznata predaja od Allahova Poslanika, s.a.v.a., u kojoj se kaže da poslanici uvijek govore sa ljudima su-kladno njihovom razumijevanju. Prenosi se od Imama Sadika da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., nikada nije razgovarao sa lju-dima u skladu sa svojim razumijevanjem. On, s.a.v.a., je rekao: ‘Mi, poslanici, obavezani smo da govorimo sa ljudima u skladu s njihovim razumijevanjem.’”12

11 El-Fedžr (89), 22.12 Kulejni: El-Kâfi, sv. 1, str. 23; Kulejni: Ravde Kâfi, str. 268; Ebu Muhammed El-Hasan

El-Harâni: Tuhaful-’ukûl, str. 37; Medžlisi: Bihâr, izdanje Kompani, sv. 17, str. 41; Bihâr, ofset idanje, sv. 77, str. 140; Barki: Mahâsen, sv. 1, str. 195.

134


Israfil je jedan od bliskih meleka kod Allaha, dž.š., koji ima zadaću da daje život i usmrćuje. Njegovo biće obuhvata sve kon-tingentne svjetove u kojima postoji potreba za životom. Njegov Rog je njegova moć kojom raspolaže. Njegov Rog su njegova melekutska i duhovna krila. Njegov Rog je potencijal koji mu je podario Gospodar i kojim ga je opremio da može davati život i usmrćivati. Njegov Rog je njegov kapital znanja i moći kojom ras-polaže, a njegova volja je potčinjena Božijoj Volji.

Israfil će puhnuti u svoj Rog i sva stvorenja će umrijeti. Puhnut će ponovo i svi mrtvi će ustati. Njegov Rog nije tjelesne forme, nema oblika, nije istočni niti zapadni, obuhvata sva Nebesa i Ze-mlju i ono što je između njih. Onaj ko raspolaže sa takvom moći, koju mu je dao Gospodar, obuhvata sve više i niže svjetove i u svakom trenutku ispunjava naredbe svoga Gospodara.

U Tefsiru Alija ibn Ibrahima Qomija se prenosi od Imama Sedžada predaja u čijem jednom dijelu on kaže: “Rog ima jednu glavu i dvije strane. A razdaljina između jedne i druge strane Roga tolika je kolika je udaljenost između Neba i Zemlje.”13

Rog se u drugim ajetima spominje drugim izrazima. Na jednom mjestu je za njega rečeno da je Pozivatelj.

ذلك يحة بالقه يسمعون الص كن قريب يوم من م المناد يناد واستمع يوم يوم الروج

I osluškuj u danu kada će Pozivatelj pozvati iz mjesta bliskog, Danu kada će oni čuti Povik Istine – to će biti Dan Izlaska.14

Ljudi će tada izaći iz svojih kabura i poći će iz svijeta Berza-ha ka Kijametu. Taj dan je Dan okupljanja. Riječ poziv ima svoje izvorno značenje, a samo živa osoba može čuti poziv. Sigurno je da mrtav čovjek ne može čuti poziv. S druge strane, znamo da ovaj Poziv usmrćuje ljude i da ih oživljuje. Iz ovoga se može shvatiti da Israfil posredstvom imena Muhji (Onaj koji oživljava) upućuje Poziv, a život je istovjetan sa mogućnošću slušanja.

13 Ali ibn Ibrahim Qomi: Tefsir, litografsko izdanje, str. 580.14 Qâf (50), 41-42.

135

razlog zašto za puhanje rog nije korišten izraz “smrt”

Dakle, Rog u koji će se puhnuti pa će ljudi umrijeti jeste riječ Mumit (Onaj koji usmrćuje), a riječ Muhji (Onaj koji oživljava) će oživjeti mrtve posredstvom Israfila.

ما يقول ل كن فيكون مرا فإنى يي و يميت فإذا قض أ هو ال

On je Onaj Koji oživljava i usmrćuje! A kad On odredi nešto, samo rekne: “Budi!” – i ono bude.15

Božija Volja da bićima daruje život je njihovo oživljavanje. Bo-žija Volja da usmrti bića je njihovo usmrćivanje. Ovdje ne treba zaboraviti zašto u ovom ajetu, koji aludira na čin usmrćivanja, nije spomenut izraz smrt (موت), već se koristi izraz stradanje (صعق). Reče-no je: “I u Rog će se puhnuti, i stradat će oni na Nebesima i oni na Zemlji...” Nije rečeno: “I puhnut će se u Rog, i umrijet će oni na Nebesima i Zemlji.”

Budući da smrt podrazumijeva dušino napuštanje tijela, za bića koja se nalaze u Berzahu i nemaju tijelo nije logično da duša izađe iz tijela, a u ajetu nije ni korišten izraz smrt. Međutim, izrazi nestajanje (فناء) i stradanje (هالکة) ne podrazumijevaju samo dušino napuštanje tijela, već se odnose i na sva živa bića koja nemaju tijelo. Na osnovu istog Allah, dž.š., o ljudima u Džennetu kaže:

ول ال يذوقون فيها الموت إال الموتة األ

...u njima neće smrti, nakon smrti prve, kušati...16

“Smrt prva” spomenuta u ajetu se odnosi na onu koju čovjek okusi na Ovom svijetu. Jer džennetlije, također, prelaze iz Ber-zaha na Kijamet, s tim da na ovoj dionici svoga kretanja ka Bogu oni samo mijenjaju oblik egzistencije. Zato je u ajetu i spomenuta samo jedna smrt i to ona kada čovjek napušta Ovaj svijet. Razlog toga je što duše džennetlija u Berzahu nisu suočene sa teškoćama koje donose oblik i forma, odnosno nisu zatočene u obliku te sa-mim tim ne podnose nikakve teškoće, strahote i bolove napuštanja

15 El-Mu’min (40), 68.16 Ed-Duhân (44), 56.

136


oblika. Njihove duše će same po sebi napustiti oblik i poći na Sudnji dan. Kur’an o tome kaže:

ولئك يدخلون النة يرزقون فيها بغري حساب فأ

...takvi će u Džennet ući, u njemu će bez računa biti opskrbljeni!17

Međutim, oni koji nisu Džennetlije imat će dvije smrti. Prvo umiranje kada budu napuštali Ovaj svijet i oslobađali se tijela, a drugo umiranje kada budu prelazili iz Berzaha na Kijamet, odnos-no kada budu napuštali odjeću i oblik Berzaha.

Džehennemlije će iz Džehennema zazivati:

ن مه خروج إل فهل بذنوبنا فاعتفنا اثنتني حييتنا وأ اثنتني متنا

أ ربنا قالوا

سبيل“Gospodaru naš!” – reći će oni – “dva puta si nas usmrtio, i dva puta si nas oživio! Mi priznajemo grijehe naše, pa ima li ikakva puta da se iziđe!”18

Dvije smrti i dva života su upravo dunjalučka i berzahska smrt, kao i dunjalučki i berzahski život.

Međutim, kada se puhne u Rog i dođe trenutak stradanja svih bića, ne samo da će stradati čovjek, koji će tada biti još na Ovom svijetu i u njegovom slučaju vrijedi izraz smrt, već će stradati i sva druga živa bića u Berzahu i stanovnici viših svjetova, kao što su iskreni, istinoljubivi, dobri robovi, bliski, i oni čije prvo stvaranje nije od materije. Svi oni će biti podvrgnuti stradanju i nestajanju.

Ali ibn Ibrahim Qomi u svom Tefsiru kod “ajeta o stradanju” navodi predaju od Imama Sedžada kojeg su pitali: “Kolika je vre-menska razlika između prvog i drugog puhanja u Rog?”

Imam Sedžad je odgovorio: “Onolika koliko Allah htio da bude.”Bio je upitan: “O sine Allahova Poslanika! Obavijesti nas o tome

kako će biti puhnuto u Rog?”Imam Sedžad reče: “Kod prvog puhanja u Rog Gospodar će za-

povjediti Israfilu da ode do Ovog svijeta. Sa Israfilom će biti Rog

17 El-Mu’min (40), 40.18 El-Mu’min (40), 11.

137

način puhanja u rog meleka israfila i umiranje i oživljavanje

koji ima jednu glavu sa dvije strane. Razdaljina između jedne i druge strane glave Roga je kolika je udaljenost između Neba i Zemlje. Kada meleci vide da se Israfil spustio na Ovaj svijet i da je s njim Rog, reći će: ‘Allah je dao dozvolu da svi stanovnici Nebesa i Zemlje budu uništeni i nestanu.’

Israfil će se spustiti na Zemlju na Haziretu-l-quds Bejtu-l- -muqaddesa i okrenut će se prema Kabi. Kada ljudi na Zemlji ugledaju Israfila reći će: ‘Allah je dopustio uništenje i nestajanje stanovnika Ovog svijeta.’

Israfil će tada puhnuti u Rog i sa one strane koja je okrenuta prema Zemlji izaći će glas od kojeg nijedno živo biće neće ostati živo.

Sa one strane Roga koja je okrenuta prema nebu izaći će glas od kojeg nijedno živo biće na Nebesima neće ostati živo.

Tada će Israfil zastati i mirovati onoliko koliko Gospodar bude htio. Potom će Allah, dž.š., reći Israfilu: ‘Umri!’ I Israfil će tako-đer umrijeti.

Allah, dž.š., će zastati onoliko koliko On bude htio. A potom će zapovjediti Nebesima i ona će se uzburkati. Zapovjedit će pla-ninama i one će se pokrenuti. I to je značenje ajeta:

ا بال سري ماء مورا و تسري ال يوم تمور السNa Dan kada se nebo silno uskomeša, i planine se pokrenu moćno!19

I ajeta:

رض رض غري األ

ل األ يوم تبد

Na Dan kada se Zemlja bude drugom Zemljom zamijenila.20

Ova Zemlja zamijenit će se Zemljom na kojoj nije učinjen grijeh, ravnom, na kojoj nema planine niti biljke, kao što je Gos-podar Zemlju stvorio prvi put i učinio da se rasprostre. Tada će Božije Prijestolje da se spusti nad vodu, a Svijet Božije Volje će

19 Et-Tûr (52), 9-10.20 Ibrâhîm (14), 48.

138


usmjeriti prema prostoj i nematerijalnoj egzistenciji koja je lišena svakog oblika i boje. Gospodar će se ustoličiti u Dvorcu Veličine, Uzvišenosti i Moći. Tada će Gospodar Silni, uzvišena je Njegova Veličanstvenost, snažim i visokim glasom, tako da će ga čuti sva nebesa i zemlje, reći:

لمن الملك الومKome Vlast pripada Danas?21

Neće nikoga biti da Mu odgovori. Tada će Gospodar Silni, uzvi-šena je Njegova Veličanstvenost, odgovoriti Sam Sebi:

ار الواحد القه للAllahu, Jedinom i nad svim Nadmoćnom (Pobjedonosnom)!22

Ja Sam Taj Koji je Svojim imenom Qahhâr (Nadmoćni i Po-bjedonosni) nadvladao sva stvorenja i sve ih uništio.

Ja sam Allah; nema boga osim Mene Jedinog; Ja nemam po-magača niti vezira; Ja sam Svojom rukom, bez pomoći drugoga, stvorio stvorenja; Ja sam ih Svojom Voljom usmrtio, i Ja ću ih oživjeti Svojom Moći!

Gospodar Silni će puhnuti u Rog. I sa one strane Roga koji je okrenut prema Nebesima izaći će glas od kojeg niko neće ostati na Nebesima, a da neće biti oživljen, ustati na noge i doživjeti strah poput onog prve noći u kaburu. Vratit će se meleci nosioci Prijestolja. Džennet i Džehennem će pristupiti. Sva stvorenja će biti dovedena da polože račun.”

Prenosilac ove predaje Suvejr ibn Ebi Fâhite kaže: “Kada je Ali ibn Husejna, neka je mir na njih obojicu, stigao dovde, počeo je jako plakati.”23

Prenosi se od Jakuba Ahmera u djelu Usûli Kâfi da je otišao sa nekolicinom ljudi do Imama Sadika da mu izraze saučešće povo-dom smrti njegova sina Ismaila. Imam je zatražio milost za svoga

21 El-Mu’min (40), 16.22 El-Mu’min (40), 16.23 Ali ibn Ibrahim Qomi: Tefsir, litografsko izdanje, str. 580-581.

139

uzimanje duše svim melecima, a jedino Božija Bît opstoji

sina, a potom rekao: “Uzvišeni Gospodar je obavijestio Svoga Po-slanika o njegovoj smrti kada je rekao: ‘Ti ćeš, doista, umrijeti’, i rekao je: ‘a i oni će pomrijeti.’”24

Potom Imam nastavi govor i reče: “Svi stanovnici Zemlje će umrijeti, tako da neće niko živ ostati na licu njenom. Svi stanov-nici Nebesa će pomrijeti, tako da niko od njih neće ostati živ, osim Meleka smrti, nosioca Prijestolja, Džebraila i Mikaila.

Tada će Melek smrti pristupiti i stati pred Allaha, dž.š., i reći će mu se – a Allah zna bolje: ‘Ko je ostao?’

Melek smrti će reći: ‘O Gospodaru moj! Niko od stvorenja nije ostao, osim Meleka smrti, nosioca Prijestolja, Džibraila i Mikaila.’

Reći će mu se: ‘Reci Džibrailu i Mikailu da umru!’Meleci će tada reći: ‘O Gospodaru! Oni su tvoja dva Poslanika

i dva Pouzdanika.’Gospodar će reći: ‘Ja Sam propisao smrt svakom živom stvo-

renju koje ima dušu.’Nakon što ispuni zadaću, Melek smrti će se vratiti i stati pred

Gospodara.Reći će mu se – a Allah zna bolje: ‘Ko je ostao?’Melek smrti će reći: ‘O Gospodaru moj! Nije ostao niko osim

Meleka smrti i nosioca Prijestolja.’Gospodar će reći: ‘Reci neka i nosioci Prijestolja umru.’Tada će melek smrti doći pred Gospodara potišten i tužan, glave

spuštene ne podižući pogled.Reći će mu se: ‘Ko je ostao?’Melek smrti će reći: ‘O Gospodaru moj! Nije niko ostao do

Meleka smrti!’Reći će mu se: ‘Umri, o Meleče smrti!’I on će umrijeti.Tada će Uzvišeni Gospodar uzeti Zemlju i Nebesa rukom

Svoje moći i reći: ‘Gdje su oni koje su za sudruge Moje uzimali?! Gdje su oni koje su za bogove uzimali pored Mene?!’”25

24 Ez-Zumer (39), 30.25 Kulejni: Usûli Kâfi, ofset izdanje, sv. 3, Kitâb dženâez, str. 256-257; litografsko izdanje,

sv. 1, str. 70-71

140


Imam Ali u govoru poznatom kao “Hvaljenje Boga, savjetova-nje o svijesti o Bogu i pojedinosti o Danu sudnjem” – kaže:

“...Oporučujem vam, o robovi Božiji, da budete svjesni Boga, jer je to uzda i oslonac glavni. Držite se zato čvrsto članka toga i prihvatite se istina njegovih, pa će vas to odvesti u prebivališta ugodnosti, mjesta udobnosti, tvrđave sigurnosti i kuće časti, na dan kada će oči biti ukočene u užasu, kada će tama postojati svuda unaokolo, kada će stado deva koje nose mlade od deset mjeseci ostati bez čobana. Tada će biti puhnuto u Rog, pa će živo biće svako umrijeti, glas svaki bit će prigušen, oholi i uobraženi bit će uniženi, planine visoke i stijene tvrde bit će smrvljene tako da će tvrdo kamenje njihovo biti rasuto u pijesak, a osnove njihove sravnjene. Tada neće biti posrednika da posreduje, niti prijatelja da odbrani, niti isprike kojom bi se mogla poslužiti.”26

Kako su samo ushićujući savjeti Imama Alija čiji je jedini cilj poziv na svijest o Bogu i događajima koji stoje pred nama u bu-dućim svjetovima. Sljedeće riječi Imam Ali izgovara nakon što je primio smrtonosni udarac mačem:

“...Ako je stopalo postojano na skliskom mjestu ovom, dobro je. Ali ako se ono kliže, to je zato jer smo u hladu grana na vje-trometini, ispod svoda oblaka čiji se slojevi raspršuju u nebu i čiji tragovi nestaju u zemlji. Bijah susjed vaš. Tijelo moje bijaše s vama izvjestan broj dana, a uskoro ćete ga naći praznim; ono će se umiriti poslije kretanja i zanijemiti poslije govorenja. Neka vam umirenost moja, sklapanje očiju mojih i nepokretnost udova mo-jih, budu pouka. To onima koji pouku uzimaju doista daje savjet bolji nego što ga daju govor rječit i riječ glasna. Napuštam vas kao onaj koji žudi za susretom. Sutra ćete gledati u dane moje pa će vam se raskriti unutarnjosti moje. I upoznat ćete me nakon što mjesto moje ostane prazno i drugi ga zauzme umjesto mene.”27

[...]

26 Imam Ali: Staza rječitosti, govor 194.27 Ibid, govor 148.

23. PREDAVANJE

Oživljavanje ljudi puhanjem u Rog i oni koji su izuzeti iz toga

143




رض إال من شاء اللماوات و من ف األ ور فصعق من ف الس و نفخ ف الصه

ربهها بنور رض األ قت ش

أ و ينظرون قيام هم فإذا خرى

أ فيه نفخ ثم

ال هم و بالقه بينهم قض و هداء الشه و بانلبيهني جء و الكتاب ووضع ن يظلمو

I u Rog će se puhnuti, i stradat će oni na Nebesima i oni na Zemlji, osim onih koje Allah htjedne ostaviti! Potom će se u Rog po drugi put puhnuti, i oni će odjednom ustati i čekati. A Zemlja će svjetlošću Gospodara njezina zasjati, i Knjiga će postavljena biti, i vjerovjesnici će se i svjedoci dovesti, i njima će se po Pravdi suditi, a nepravda im se neće učiniti.1

Kao što je prethodno rečeno, dva puhanja u Rog koja se spo-minju u Kur’anu navode se kao primjer za uzvišena racionalna pitanja i univerzalne nematerijalne smislove upoređujući ih sa pitanjima iz osjetilnog svijeta. Jer, uobičajeno je bilo da kraljevi, kada žele pokrenuti vojsku u borbu, izdaju naređenje da se puhne u rog kako bi se svi pripremili za pokret, a potom izdaju naređenje da se i drugi put puhne u rog da bi se vojska pokrenula.

Kada se prvi put puhne u Rog svi ljudi će umrijeti, ustvari, svi će nestati u Božijoj Biti, odnosno doživjeti stanje fenâa, jer sva stvorenja bez izuzetka treba da se vrate Bogu.

1 Ez-Zumer (39), 68-69.

144

Oživljavanje ljudi puhanjem u ROg i Oni kOji su izuzeti iz tOga

المصري و إل اللهI Allahu se vraća sve!2

تصري األمور ال إل اللأ

A, zbilja, Allahu se vraćaju sve stvari!3

مر كههرض و إله يرجع األ

ماوات و األ غيب الس و لله

Skriveno Nebesa i Zemlje Allahu pripadaju i Njemu se sve vraća.4

ها اإلنسان إنك كدح إل ربهك كدحا فمالقيه يهيا أ

O čovječe! Ti koji se, zaista, sa velikim trudom krećeš prema Gospodaru svo-me, susret ćeš Ga!5

ن إل ربهك المنتهو أ

Gospodaru tvome je konačan povratak.6

U Kur’anu postoji još velik broj ajeta sličnih ovim, koji govore da sva bića treba da nestanu u Bîti Božijoj. Drugim puhanjem u Rog, koje je ujedno i oživljavajuće, bića stiču položaj opstojanja po Allahu, dž.š, odnosno stanje bekâa.

U nastavku trebamo vidjeti na koga se odnosi ajet koji kaže sve na Nebesima i Zemlji, i koje su to osobe na koje Kur’an misli kada kaže: osim onih koje Allah htjedne ostaviti?

Kada Kur’an kaže stradat će svi oni koji su na Zemlji misli se na one koji su napustili Ovaj svijet i nalaze se u Berzahu, a ne na one koji sada žive na Zemlji. Jer, ako su sva bića na Zemlji stradala prvim puhanjem u Rog, a sa drugim puhanjem u Rog će biti pro-življena na Sudnjem danu, oni su samo jednom umrli i oživjeli, a to znači da još uvijek nisu prošli Berzah. Kur’an jasno kaže:

2 Ali ‘Imrân (3), 28; En-Nûr (24), 42; Fâtir (35), 53.3 Eš-Šura (42), 53.4 Hûd (11), 123.5 El-Inšiqâq (84), 6.6 En-Nedžm (53), 42.

145

stanje fenaa kod prvog puhanja i umiranja sviju i stanje Bekaa kod drugog puhanja i oživljavanja sviju

و من ورائهم برزخ إل يوم يبعثونPred njima će prepreka (Berzah) biti sve do Dana kada će oživljeni biti.7

Sva bića moraju proći Berzah, bilo to brzo ili sporo, ali ga svi bez izuzetka moraju proći. Prema tome, ako bi sva bića sa prvim puhanjem u Rog na Zemlji stradala i potom se odmah pojavila na Kijametu, oni ne bi prošli kroz Berzah. A to je u oprečnosti sa Kur’anom, jer prema njemu svi ljudi treba da prođu Berzah u skladu s riječima: “do Dana kada će oživljeni biti.”

Dakle, treba reći da se pod “onima na Zemlji” u ajetu misli na ljude koji su napustili Ovaj svijet i nalaze se u Berzahu. Jer kao što smo u prethodnim izlaganjima rekli, Berzah dolazi u nastavku Ovog svijeta i njegovo je upotpunjenje, te se zato nekada i tretira kao Ovaj svijet, odnosno Zemlja, svijet kabura i Džennet ovo-zemaljski. Na temelju ovoga, u spomenutom ajetu se za Berzah kaže “Zemlja”, a njegovi stanovnici se spominju kao “oni koji su na Zemlji”.

Prema tome, ljudi koji su u Berzahu u svojim berzahskim ka-lufima i obličjima, prvim puhanjem u Rog će svi stradati, odno-sno, oslobodit će se berzahskog obličja.

Okolnosti stanovnika Berzaha Allah, dž.š., opisuje sljedećim riječima:

اعة يقسم المجرمون ما لثوا غري ساعة كذلك كنوا يؤفكون و يوم تقوم الس إل يوم العث فهذا وتوا العلم و اإليمان لقد لثتم ف كتاب الل

ين أ و قال ال

يوم العث و لكنكم كنتم ال تعلمونA na Dan kad nastupi Čas oživljenja, zločinitelji će se zaklinjati da nisu, osim samo časak jedan, ostali! Tako su se oni i prije od Istine okretali. A oni kojima je dato znanje i vjerovanje reći će: “Vi ste ostali, prema Allahovoj odredbi, sve do Dana proživljenja! A ovo je Dan proživljenja, samo što vi niste znali (za ovo zadržavanje).”8

7 El-Mu’minûn (23), 100.8 Er-Rûm (30), 55-56.

146


Također, na drugom mjestu u Kur’anu, Allah, dž.š., prenosi zanimljiv razgovor koji se vodi na Sudnjem danu:

ل و بعض يوم فاسأ

أ رض عدد سنني قالوا لثنا يوما

قال كم لثتم ف األ

نكم كنتم تعلمونو أ ثتم إال قليال ل ين قال إن ل العاده

Pa će On pitati: “A koliko ste godina na Zemlji proveli?” “Proveli smo dan ili dio dana” – odgovorit će oni – “pitaj one koji su brojali!” “Proveli ste tek malo, da ste samo znali!” – kazat će On.9

A što se tiče onih koji su na Nebesima i Kur’an o njima kaže “i stradat će oni na Nebesima”, misli se na blažene duše, bliske Go-spodaru, meleke, duše nematerijalnih bića, blistajuće dragulje viših svjetova, koji uopće ili nisu imali prolazak kroz Berzah ili su prošli kroz Berzah bez teškoća, i nisu sebe ograničili na Svijet oblika već su ušli u Svijet duša, i kao takvim njihovo mjesto je na Nebesima.

Na ovo upućuje Allah, dž.š., kada u Kur’anu kaže:

ماء رزقكم وما توعدون و ف السA na Nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.10

خرون عنه ساعة و ال تستقدمونيعاد يوم ال تستأ قل لكم مه

Reci: “Vaš dan određen je, tako da ga ni čas odložiti niti ubrzati nećete.”11

نهار وعد الله المؤمنني و المؤمنات جنات ترى من تتها األ

Allah je obećao vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje rijeke teku.12

الح يرفعه يهب و العمل الص إله يصعد الكم الطK Njemu se diže lijepa riječ (a to je čista duša vjernikova), i dobro djelo ga diže (uzrok je njegovog dizanja).13

9 El-Mu’minûn (23), 112-114.10 Ez-Zârijât (51), 22.11 Sebe’ (34), 30.12 Et-Tewbe (9), 72.13 Fâtir (35), 10.

147

“oni na zemlji” u suri zumer odnosi se na ljude u Berzahu, a “oni na neBesima” na stanovnike svijeta melekuta

وتوا العلم درجاتين أ ين آمنوا منكم و ال ال يرفع الل

Allah će uzdignuti na visoke stepene one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.14

وح إله تعرج المالئكة والرهMeleki i Ruh se dižu k Njemu...15

جل مهسم عندهجال و أ

ن طني ثم قض أ ى خلقكم مه هو ال

On je Taj Koji vas od zemlje stvori i potom utvrdi čas koji suđen je (edžel), jer Suđeni čas u Njega je, a vi ipak sumnjate.16

Također, Kur’an u mnogim drugim ajetima svjedoči o životu duša u Svijetu tadžerruda i u blizini Božijoj. A udar groma (صعقة) sa kojim će zdanje Ovoga svijeta da nestane, nije puhanje u Rog, već se u nekim kur’anskim ajetima naziva krik (صيحة), ali ne ber-zahski, već ovosvjetski krik.

إن كنت إال صيحة واحدة فإذا هم خامدونSamo bî jedan strašan krik i oni – odjednom svi mrtvi.17

مون فال يستطيعون توصية خذهم و هم يصهما ينظرون إال صيحة واحدة تأ

هلهم يرجعونو ال إل أ

A ne čekaju drugo do strašan krik koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti. I ništa neće moći oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.18

Dakle, biti će tri krika: jedan ovosvjetski i dva puhanja u Rog. Prvo puhanje je, o čemu smo već govorili, ono koje donosi smrt, a drugo ono koje donosi život. Što se tiče krika koji će donijeti smrt svim ljudima na Zemlji u Kur’anu se naziva glas zaglušujući (صاخة).

14 El-Mudžâdele (58), 11.15 El-Me‘âridž (70), 4.16 El-En‘âm (6), 2.17 Jâ Sîn (36), 29.18 Jâ Sîn (36), 49-50.

148


بيه و صاحبته ه وأ مه

خيه و أ

ة يوم يفره المرء من أ اخ فإذا جاءت الص

بنيه و A kada dođe glas zaglušujući na dan kada će čovjek od brata svoga bježati, i od majke svoje i od oca svoga, i od druge svoje i od sinova svojih!19

Također, Kur’an za njega donosi i druga dva izraza: puhanje (نقر) i povik (زجر):

فإذا نقر ف انلاقور فذلك يومئذ يوم عسري ع الكفرين غري يسريA kada se u rog puhne, e, to će Dan tegoban biti, za nevjernike neće lagodan biti.20

فإنما ه زجرة واحدة فإذا هم ينظرونTo će biti samo povik jedan, i svi će progledati odjednom.21

Također, spomenut je kao i poziv pozivatelja:

كن قريب واستمع يوم يناد المناد من مI osluškuj u danu kada će iz mjesta bliskog Pozivatelj pozvati.22

Do sada smo govorili o dijelu ajetu “oni na Nebesima i oni na Zemlji”, s čime je postalo jasno da se misli na berzahska bića, vjer-nike i meleke na Nebesima. Također, postalo je jasno da krik koji će usmrtiti ljude na Ovom svijetu nije isto što i dva puhanja u Rog.

Ukratko rečeno, dio ajeta “oni koji su na Zemlji” odnosi se na ljude u Berzahu koji su zatočeni u Svijetu oblika i nisu mogli da prođu Berzah. To su ashabi lijeve strane.

A pod onima koji su na nebesima misli se na meleke, duše šehida i blažene koji su prošli Berzah, ali još uvijek nisu nestali u Božijem biću. To su ashabi desne strane, spašeni.

19 ‘Abese (80), 33-36.20 El-Muddessir (74), 8-10.21 Es-Sâffât (37), 19.22 Qâf (50), 41.

149

strašan krik je za ljude na ovom svijetu, a puhanje u rog za stanovnike Berzaha

U nastavku treba vidjeti ko su oni koji su izuzeti u gornjem ajetu.

Svi će umrijeti osim onih za koje Allah htjedne da ne umru!

Neminovno oni moraju biti jači od meleka i duša vjernika de-sne strane jer trebaju imati toliku snagu da mogu nadjačati Rog, zapravo, da ih puhanje u Rog, koje će usmrtiti sve u Berzahu, ne može uništiti, odnosno usmrtiti. Krik Roga od kojeg će stradati Džebrail, Mikail i svi drugi bliski meleci, na njih neće ostaviti ni-kakva traga.

Kao što smo rekli, ovo izuzimanje se navodi u dva ajeta, i to u surama En-Neml i Ez-Zumer. U nastavku ćemo se osvrnuti odvo-jeno na oba ova ajeta i pojasniti njihov kontekst.

Što se tiče ajeta u suri En-Neml:

رض إال من شاء اللماوات و من ف األ ور ففزع من ف الس و يوم ينفخ ف الصه

توه داخرينو ك أ

A na Dan kad se u Rog puhne, pa od straha presvisnu oni što na Nebesima su i oni na Zemlji, osim onih koje Allah htjedne sačuvati, svi će Njemu krotko doći.23

Značenje izuzimanja, kao i oni na koje se ono odnosi razumi-jeva se iz nastavka:

جاء من و آمنون يومئذ فزع ن مه هم و نها مه خري فله بالسنة جاء من يهئة فكبت وجوههم ف انلار هل تزون إال ما كنتم تعملون بالس

Ko dobro djelo prinese, bolje od njega dobit će i Dana toga oni će straha biti pošteđeni. A ko zlodjelo prinese, takvi će u Oganj biti gurnuti naglavačke: “Pa, zar se vi za drugo kažnjavate, osim za ono što ste radili?”24

Ajet je potpuno jasan u tome da onoga ko prinese dobro dje-lo – a to su oni koji su izuzeti u prethodnom ajetu i koje će Allah

23 En-Neml (27), 87.24 En-Neml (27), 89-90.

150


sačuvati, neće doticati niti obuhvatiti strahote Dana, koje su takve da priliče veličini Tog Dana.

U ajetu se pod “dobrim djelom” misli na sveukupnost dobrog djela, a ne jedno učinjeno dobro djelo ili jedno lijepo moralno svojstvo. Jer, ako bi se dobro spomenuto u ajetu odnosilo na svaki oblik dobra, pa ono bilo i koliko jedan trun, tada bi u izuzimanju od strahota Sudnjeg dana bili obuhvaćeni svi ljudi. Nema čovjeka, a da nije nekada učinio neko dobro djelo.

Kao drugo, u ajetu se dobro djelo nalazi nasuprot zlodjelu, za koje je Allah, dž.š., obećao Džehennem. Pa prema tome, onaj ko pomiješa svoja dobra djela sa lošim neće biti pošteđen strahota Sudnjeg dana. Dakle, pošteđenost i sigurnost od Allah, dž.š., na Sudnjem danu mora da se odnosi na onu skupinu ljudi koji su činili samo dobra djela, a nemaju loših. A to znači one osobe čija je bît čista, a i njihovo djelo, moral i svojstva su potpuno čisti. Oni će biti izuzeti od stradanja prilikom puhanja u Rog.

S druge strane, znamo da Allah, dž.š., loša djela drži za zlodjelo i pokvarenost (خبيث) i mjesto onih koji ih čine je u Džehennemu:

كمه جيعا فيجعله ف جهنم بعض فري و يعل البيث بعضه ع...loše sve jedne na druge naslagao i u skupinu ih zbio i u Džehennem bacio.25

Također, Allah, dž.š., je rekao:

يهبات يهبون للط يهبني والط يهبات للط البيثات للخبيثني والبيثون للخبيثات والطNevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene.26

Dakle, svako loše djelo i pokvarenost imaju jednak položaj. Također, svaki oblik nevjerstva, licemjerstva i širka Allah, dž.š., ubraja u pokvarenost, nečistu stvar i prljavštinu.

رض فزادتهم رجسا إل رجسهم و ماتوا وهم كفرون ين ف قلوبهم م ا ال مو أ

25 El-Enfâl (8), 37.26 En-Nûr (24), 26.

151

ljudi koji su izuzeti u ajetu o puhanju u rog i stradanju sviju

A kada su posrijedi oni čija su srca bolesna, sura je njima pogan (رجس) na pogan pridodala, pa oni kao nevjernici umiru!27

ما المشكون نس إنMnogobošci su doista pogan (nečist).28

Također, Allah, dž.š., neke stepene imana ubraja u širk:

شكون إال و هم مه كثهم باللهو ما يؤمن أ

Većina njih ne vjeruju u Allaha, a da ujedno ne drže druge Njemu ravnim.29

Prema ovom ajetu većina vjernika nije sačuvana od uprljanja skrivenim širkom. Potpuno čisti ljudi su oni koji srce nisu predali ničemu drugom pored Allaha, dž.š., i nemaju smiraja osim u Gos-podaru, i nemaju širka u pogledu Bîti Božije, niti Njegovih imena i svojstava. I ovo je značenje velajeta!

Samo ljudi ovakvih odlika imaju čistu dušu i čisto djelo. To znači, njihova zbilja, odnosno, njihova bît je očuvana od šejtanskih upli-va i duše koja navodi na zlo. Ova duša je zakoračila u Božiji Hram sigurnosti i oni su spašeni od bilo kakvog oblika uznemiravanja. Upravo se sljedeći ajet odnosi na te ljude:

ين تتوفاهم المآلئكة طيهبني يقولون سالم عليكم ادخلوا النة بما كنتم التعملون

One kojima će meleci duše uzeti – a oni čisti biti, i kojima će govoriti: “Selam, Mir vama! Uđite u Džennet zbog onoga što ste činili!”30

Riječ “čisti” (طيبني), spomenuta u ajetu, ima značenje unutarnje či-stote. Ajet se odnosi na one koji su dostigli položaj velajeta, a to znači da su sve svoje pojedinačne poslove predali Uzvišenom Gospodaru.

27 Et-Tewbe (9), 125.28 Et-Tewbe (9), 28.29 Jûsuf (12), 106.30 En-Nahl (16), 32.

152


Dok je selam koji im donose meleci upravo ona sigurnost koja se spominje u ajetu o puhanju u Rog i stradanju svih stvorenja.

Na temelju onoga što je rečeno možemo zaključiti da su oni koje Allah izuzima od strahota kod puhanja u Rog, osobe koje su sve svoje poslove prepustile Gospodaru, stigli do položaja čiste pokornosti i potčinjenosti, prošavši čak i taj položaj i sebe su utr-nuli u Bîti Božijoj i u svakom kutu svoga bića su izbrisali i najmanji tračak oholosti, uznositosti, faraonštine i iskazivanja postojanja u odnosu na Uzvišenog Allaha. I to je značenje velajeta!

Kako je predivno to iskazao ajet o ljubavi Poslanikovih bližnjih:

ة ف القرب و من يقتف حسنة نزد ل فيها جرا إال المودلكم عليه أ

سأ

قل ال أ

غفور شكور حسنا إن اللReci (O Poslaniče!): “Ja ne tražim za ovo (donošenje i dostavljanje objave te podnošenje svih teškoća na putu promicanja tevhida) nikakvu drugu nagradu od vas, osim ljubavi za bližnje.” A ko učini dobro djelo, Mi ćemo njemu za to povećati dobro. Doista, Allah grijehe prašta i blagodaran je!31

A to znači da će onima koji su se predali velajetu Allah za nji-hovo dobro djelo uzvratiti dobrim i ovo dobro će im stalno uveća-vati dok ne stignu do tačke velajeta i dosegnu izvor Božije Milosti.

[...]Ono što je dosada rečeno odnosilo se na one koji će biti izuzeti

po ajetu o puhanju u Rog kada će sva stvorenja presvisnuti od straha (ور ففزع م ينفخ ىف الص A što se tiče onih koji su izuzeti u .(و يومajetu koji govori o stradanju svih stvorenja kada se puhne u Rog ور فصعق) .bit će govora u nastavku ,(و نفخ ىف الص

ثم رض إال من شاء اللماوات و من ف األ ور فصعق من ف الس و نفخ ف الصه

خرى فإذا هم قيام ينظرون نفخ فيه أ

I u Rog će se puhnuti, i stradat će oni na Nebesima i oni na Zemlji, osim onih koje Allah htjedne ostaviti! Potom će se u Rog po drugi put puhnuti, i oni će odjednom ustati i čekati.32

31 Eš-Šura (42), 23.32 Ez-Zumer (39), 68-69.

153

ljudi koji su izuzeti u ajetu o puhanju u rog i stradanju sviju

Jasno je da ajet govori o onima koji će usljed puhanja u Rog stradati, a potom će biti proživljeni i dovedeni pred Gospodara da polože račun. To su isti oni o kojima kur’anski ajet kaže:

ون ينا مض إن كنت إال صيحة واحدة فإذا هم جيع لBiće to samo jedan užasan krik i oni će svi biti pred Nas dovedeni!33

المخلصني ون إال عباد الل هم لمحض فإنSvi oni će biti privedeni (na poprište Sudnjeg dana), osim iskrenih robova Allahovih.34

Dakle, prema ovim ajetima, oni koji će biti izuzeti i neće biti pri-vedeni pred Gospodara na Sudnjem danu da polažu račun, Allahovi su iskreni robovi, a to su isti oni koji su izuzeti u ajetu o stradanju.

Također, s druge strane Allah, dž.š., u Svojoj Knjizi na sljedeći način opisuje iskrene robove:

جعني إال عبادك منهم المخلصنيغوينهم أ

تك أل قال فبعز

“E tako mi dostojanstva Tvoga” – reče Iblis – “sigurno ću ih sve zavesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih!”35

U Kur’anu Allah, dž.š., pojašnjava da se zavođenje šejtana te-melji na lažnim obećanjima koje ljudi prihvataju.

وعدتهكم و القه وعد وعدكم الل إن مر األ قض ا لم يطان الش قال و

ن دعوتكم فاستجبتم ل فال ن سلطان إال أ خلفتكم و ما كن ل عليكم مه

فأ

نتم بمصخ إنهي كفرت نا بمصخكم و ما أ

ا أ نفسكم م

تلومون و لوموا أ

لمالمني لهم عذاب أ كتمون من قبل إن الظ ش

بمآ أ

I šejtan će reći, kad već bude riješeno sve: “Allah vam je dao istinito obećanje, a ja sam iznevjerio svoje; ja nisam imao nad vama moći nikakve, osim da vas pozivam, a vi ste mi se odazvali; zato mene ne korite, već korite sami sebe; ja

33 Jâ Sîn (36), 53.34 Es-Sâffât (37), 127-128.35 Sâd (38), 82-83.

154


vas ne mogu spasiti, niti vi možete spasiti mene; ja poričem to što ste nekad Bogu pridruživali me!” Doista, za nasilnike je strahotno stradanje!36

Iz ovog ajeta se može shvatiti da je prijekor upućen njima sa-mima, a ne šejtanu, kao i to da grijeh koji su oni počinili proizlazi iz širka. Oni su odazivajući se prohtjevima svoje uprljane duše prihvatili širk i držali se puta grijeha. Dok su iskreni Božiji robovi oni ljudi u čijem biću ne postoji ni jedan oblik širka, koji su svo-ju unutrašnjost potpuno očistili i predali Uzvišenom Gospodaru. Oni koji su u ajetima o stradanju i prestravljenosti kod puhanja u Rog izuzeti, Božiji su prijatelji, koji su na Ovom svijetu prošli put iskrenosti i udarili Božiji pečat na sva svoja djela. To su oni koji su u potpunosti izašli iz širka po svojoj biti, svojstvima i djelu. Ušli su u Svijet iskrenosti i prošli sve njegove stepene. U ovom stanju njima nije ostalo ništa od postojanja njihova identiteta da bi postojala potreba za uzimanjem duše. Njihova zbilja je nestala u Božijoj zbilji. Stepene ljubavi su upotpunjavali stalnim dobro-voljnim ibadetima. Činili su samo ono u čemu postoji Božije za-dovoljstvo. Da bi na kraju njihovo uho bilo Božije uho, njihova ruka Božija ruka, njihovo oko Božije oko.

[...]

36 Ibrâhîm (14), 22.

297

Sadržaj

16. PREDAVANJE Postoji nada da će biti oprošteno bespomoćnim i potlačenim,

koji nisu imali načina da dođu do Istine .................................................5Božija obaveza je uvjetovana znanjem

i sposobnošću mukellifa ......................................................... 9Predaje koje ukazuju na uspostavljanje obaveze

i kažnjavanja u slučaju kada čovjek snosi odgovornost što nije naučio ili pitao .........................11

Ajeti o neophodnosti postojanja sposobnosti kod uspostavljanja Božije obaveze ......................................13

Značenje bespomoćnih u Kur’anu ...........................................15Dvije skupine bespomoćnih .....................................................17Obaveznost iseljavanja u “Kuću islama” ..................................19Izuzeće bespomoćnih u slučaju da nisu

sposobni naći put izbavljenja ..............................................21Definicija bespomoćnih u predajama ......................................23Vječna kazna pripada onima koji su poricali ............................25Skupina onih koji iščekuju Allahovu odredbu ........................27Neophodnost iseljavanja izvan dohvata vlasti tirana ...............29Berzah je upotpunjenje Ovog svijeta .......................................31

17. PREDAVANJE Način povezanosti svijeta Berzaha sa Svijetom prirode i kaburom .........33

Sva bića Kreacije su potčinjena Svijetu Melekuta ...................37Duša je tjelesnog porijekla, a duhovnog opstojanja,

ali to ne potvrđuje “počelnost materije” .............................39Usavršavajuće kretanje materijalnih bića

ka nematerijalnim bićima ....................................................41Materijalne pojave sa svim svojim materijalnim uzrocima

potčinjeni su melekutskim moćima i oni njima upravljaju ...43

298

Različite skupine meleka koji upravljaju poslovima Ovoga svijeta ......................................................45

Istraživanje o Platonovim idejama i kur’anske sintagme “koji uređuju poslove” ........................................................47

Predaje o bićima višega svijeta koji utiču na niži svijet ...........49Uticaj bića višeg svijeta na niži svijet u dovama ......................51Govor Imama Alija o bićima višeg svijeta ................................53O uticaju univerzalnih svetih mudžerred duša

na kontigentni svijet u redžebskoj dovi ..............................55Meleci kao posrednici kod upravljanja Kreacijom ..................57Meleci su posrednici, ali djelo i svojstvo

pripada samo Allahu, dž.š. ...................................................59Uzroci stiskanja kabura ............................................................61Očuvanost tijela Šejh Saduka nakon hiljadu godina ...............65

18. PREDAVANJE Povezanost duše sa Ovim svijetom ......................................................67

Duše umrlih se ne nalaze u kesicama zelenih ptica i duše vjernika su u ljudskom obličju ...................................71

Duše umrlih se spuštaju u Ovaj svijet da bi posjetile svoju porodicu, a spuštanje u obliku ptice je u metaforičkom značenju ................................................73

Okupljanje nevjernika u Beherutu ..........................................75Otjelovljenje loših djela u Berzahu u obliku šejtana ...............77Otjelovljenje dobrih djela vjernika u Berzahu ........................79

19. PREDAVANJE Sjedinjenost čovjekovog berzahskog melekuta

sa čovjekom u Svijetu Berzaha ............................................................81Hazreti Ademov Džennet i berzahski Džennet

su ovosvjetski Dženneti ......................................................85Govor Allahova Poslanika o tome

da čovjeka ništa neće spasiti osim dobro djelo .........................87Okupljanje duša nevjernika u Berehutu,

a duše vjernika oko Bejtu-l-makdasa ..................................89

20. PREDAVANJE Predznaci Sudnjeg dana (1.) ..............................................................91

Znakovi Kijameta i čovjekovo prisustvo na njemu .................95Predaja od Selmana o predznacima Sudnjeg dana ..................97

299

21. PREDAVANJE Predznaci Sudnjeg dana (2.) ............................................................101

Predznaci Kijameta u predajama i kur’anskim ajetima .........105Kazivanje o Zulkarnejnu ........................................................107Brojne mogućnosti o tome ko je bio Zulkarnejn ..................109Snoviđenje hazreti Danijela o Zulkarnejnu ..........................115Rasprava o tome ko su bili Jedžudž i Medžudž ....................117Jedžudž i Medžudž su bili Mongoli ......................................119Mjesto izgradnje brane kao zaštite od Jedžudža i Medžudža ....121

22. PREDAVANJE Puhanje u Rog i oživljavanje mrtvih .................................................125

Značenje Roga i puhanja u Rog .............................................129Opis skrivenih svjetova je poput pojašnjenja

inteligibilija preko osjetilnih stvari ...................................131Kur’an na drugom mjestu za puhanje u Rog

kaže poziv Pozivatelja ........................................................133Razlog zašto za puhanje u Rog nije korišten izraz “smrt” ....135Način puhanja u Rog meleka Israfila

i umiranje i oživljavanje ....................................................137Uzimanje duše svim melecima,

a jedino Božija Bît opstoji .................................................139

23. PREDAVANJE Oživljavanje ljudi puhanjem u Rog i oni koji su izuzeti iz toga ..........141

Stanje fenaa kod prvog puhanja i umiranja sviju i stanje bekaa kod drugog puhanja i oživljavanja sviju .......145

“Oni na Zemlji” u suri Zumer odnosi se na ljude u Berzahu, a “oni na nebesima” na stanovnike Svijeta Melekuta ........................................147

Strašan krik je za ljude na Ovom svijetu, a puhanje u Rog za stanovnike Berzaha ...........................149

Ljudi koji su izuzeti u ajetu o puhanju u Rog i stradanju sviju ..................................................................151

24. PREDAVANJE Iskreni neće umrijeti pri puhanju u Rog .............................................155

Iskreni robovi Božiji su Lice Božije ........................................159Posebni Božiji darovi za iskrene robove ................................161

300

Hadis kudsi: “Robe Moj, budi Mi pokoran, učinit ću te poput Sebe.” ...................................................165

Stepeni i stanja iskrenih robova ..............................................167Oporuka Imama Alija nakon što je zadobio

smrtonosan udarac mača ...................................................169Oporuka Imama Alija nakon što je

zadobio smrtonosan udarac mača .....................................171

25. PREDAVANJE Poslanici i Imami su ozbiljenje Božijih lijepih imena .........................173

Bliski i iskreni robovi su Božije Lice i ozbiljenje Božijih lijepih imena ......................................177

Ljudi na Zidinama obujmljuju sve svjetove ..........................179Položaj hazreti Ibrahima i Božija imena,

umiranje i oživljavanje poslanika Jeremije .......................181Velika je razlika između hazreti Ibrahimova i hazreti

Jeremijinog pitanja u vezi s oživljavanjem mrtvih ...........183

26. PREDAVANJE Značenje Lica Božijeg i lica stvorenja ................................................185

Značenje Lica Božijeg među stvorenjima ..............................189O zbilji Lica Božijeg ...............................................................191Lice Božije je sa svim stvorenjima Kreacije ...........................193Ako čovjek svojom voljom i borbom

ne pređe put do Boga, njega će na silu odvesti ................195Ajeti koji govore o okončanju i nestajanju Ovog svijeta

i vraćanja čovjeka Bogu .....................................................197Način proputovanja Božijih prijatelja kroz postaje

i tjesnace nakon smrti ........................................................199Relacije i okupljanje ljudi na Sudnjem danu

su na temelju zbilje ............................................................203

27. PREDAVANJE Na Sudnjem danu bića se manifestiraju na temelju svoje veze sa Allahom ....205

Kada nastupi Sudnji dan bića će biti poput fatamorgane ......209To što su bića poput fatamorgane je manifestacija

aspekta njihove ovisnosti o Gospodaru ............................211Nema razlike između Božijih imena i svojstava

na Ovom svijetu i Ahiretu ................................................213Na Kijametu će se očitovati zbilja tevhida .............................215

301

Očitanje tevhida na Kijametu .................................................217Razlog očitovanja svjetlosti tevhida na Kijametu ..................219Na Sudnjem danu jedino je očitovana svjetlost tevhida .......221

28. PREDAVANJE Iščeznuće lica stvorenog i manifestacija Lica Božijeg na Sudnjem danu ......225

Sve osim Lica Božijeg je nestajuće i propada u svakom trenutku .............................................................229

Lice stvoreno kod bića je stalno propadajuće, a Lice Božije kod bića je stalno postojeće .........................231

Predaje koje govore o nestajanju lica stvorenog, a opstojanju Lica Božijeg ...................................................233

Odgovor na prigovor o nestajanju vremena između dva puhanja u Rog ...............................................235

Oni koji preko Lica Božijeg gledaju na stvorenja doći će do tevhida ..............................................................237

Lice stvoreno se temelji na iluziji, a Lice Božije na pogledu zbilje ..........................................239

Dvovrsno posmatranje je razlog što bića ne vidimo nestajućim u Bîti Božijoj .................................241

Ako čovjek izliječi svoju dušu, vidjet će aspekt Lica Božijeg u stvorenjima još na Ovom svijetu ..............243

Osim ljudi tevhida svi ostali u svojim poslovima Bogu pripisuju sudruga ...................245

Propadanje bića je iz aspekta njihovog lica stvorenog, a ne Lica Božijeg ................................................................247

Kijamet je mjesto spoznaje Božijeg jedinstva, a nije mjesto osnove tevhida .............................................249

Kur’an cijelu Kreaciju vidi kao Božije znakove, a to znači Lice Božije .........................................................251

29. PREDAVANJE Proživljenje je povratak ka Bogu i posmatranje Lica Božijeg ...............253

Predaje koje govore o mogućnosti otklanjanja zastora iluzije i posmatranja Lica Božijeg .........................257

Predaja poznata kao “hadis sa zlatnim lancem prenosilaca” .........................................259

Božija svjetlost i Lice Božije na Sudnjem danu očitovat će se svima ...........................................................261

302

Mušrici će na Kijametu reći da su obožavali Boga, a ustvari obožavali su lice stvoreno, a ne Lice Božije ......263

Proživljenje je susret i posmatranje Uzvišenog Boga ...........265Zdravo srce je ono u kojem osim Allah

nije ništa drugo prisutno ...................................................267Oni koji su nastanili u srce drugo pored Boga

doživjet će kaznu ...............................................................269Na Sudnjem danu

očitovat će se zastranjenja poricatelja ................................271Ajeti sure Ibrahim o očitovanju djela mušrika

na Sudnjem danu ...............................................................273

30. PREDAVANJE Sudnji dan se ne nalazi uporedo sa Kreacijom već je obuhvata .............275

Kada je vrijeme i gdje je mjesto Sudnjega dana? ...................279Između Ovog svijeta i Kijameta je zastor “oblika” ................281Kur’an i predaje kažu da je Kijamet blizu ..............................283Ljudi na Sudnjem danu Ovaj svijet i Berzah

vide bliskim Kijametu .......................................................285Grješnici su u Vatri, ali je ne osjećaju .....................................287Džennetske blagodati su skrivene u dušama,

a Gospodar će ih u Džennetu učiniti očiglednim ............289

O autoru ...............................................................................................291

303

Sadržaj cjelokupnog Učenja o Proživljenju

1. Zbilje i stvari koje nemaju utemeljenja u zbilji

2. Privremeni i vječni život

3. Uzroci straha od smrti

4. Životni vijek kao najveći kapital za usavršavanje

5. Srodnost sna i smrti

6. Djelo meleka zaduženih da uzimaju duše i Meleka smrti istovre-meno je Božije djelo

7. Uzimanje duše i vizije u stanju umiranja zbivaju se unutar čovjeka

8. Spas je u vjerovanju u Boga slobodnim izborom i slijeđenjem vjer-skih propisa pokoravajući im se bespogovorno

9. Božiji prijatelji nemaju straha ni tuge i nisu izloženi smrtnoj agoniji

10. Priključenje vjernika Božijim prijateljima, a poricatelja šejtanovim prijateljima

11. Odlike svjetova prirode, Berzaha i Kijameta (1)

12. Odlike svjetova prirode, Berzaha i Kijameta (2)

13. Put blaženstva i nesreće na Ovom svijetu se prepliću, a u Berzahu je samo jedan put

14. Pojavnost čovjeka u Berzahu je po njegovom melekutskom obliku

15. Posmatranje imaginalnih bića nužno ide sa zaboravom Svijeta mnoštva

16. Postoji nada da će biti oprošteno bespomoćnim i potlačenim, koji nisu imali načina da dođu do Istine

17. Način povezanosti svijeta Berzaha sa Svijetom prirode i kaburom

304

18. Povezanost duše sa Ovim svijetom

19. Sjedinjenost čovjekovog berzahskog melekuta sa čovjekom u Svijetu Berzaha

20. Predznaci Sudnjeg dana (1)

21. Predznaci Sudnjeg dana (2)

22. Puhanje u Rog i oživljavanje mrtvih

23. Oživljavanje ljudi puhanjem u Rog i oni koji su izuzeti u tome

24. Iskreni neće umrijeti kod puhanja u Rog

25. Poslanici i Imami su ozbiljenje Božijih lijepih imena

26. Značenje Lica Božijeg i lice stvorenja

27. Na Sudnjem danu bića se manifestiraju na temelju svoje veze sa Allahom

28. Iščeznuće lica stvorenog i manifestacija Lica Božijeg na Sudnjem danu

29. Proživljenje je povratak ka Bogu i posmatranje Lica Božijeg

30. Sudnji dan se ne nalazi uporedo sa Kreacijom već je obuhvata

31. Kijamet je Svijet svjetlosti, prosvjetljenja i očitanja zbilja

32. Na Sudnjem danu u prisustvu čiste svjetlosti nevjernici i bestidnici su pod zastorom

33. Stajanje čovjeka pred Gospodarem Uzvišenim

34. Poricanje Proživljenja od strane prirodoslovaca nije na temelju na-čela znanja

35. Proživljenje je neizbježno i konačno, a oživljavanje mrtvih je po-sredstvom Božijeg imena Muhji

36. Spuštanje kiše života za život mrtvih

37. Stvar je stvar po njenom obliku, a ne po materiji

38. Pobijanje primjedbi upućenih na tjelesno proživljenje

39. Pobijanje primjedbe na tjelesno proživljenje i pojašnjenje ispravnog mišljenja

40. Svijet predočavanja i okupljanje svih stvorenja

305

41. Otvaranje knjige djela i njena kakvoća

42. Knjiga ljudskih djela i njeno primanje po desnoj i lijevoj strani (Jasni Vodič i Jasna Knjiga)

43. Imam Jasni i Knjiga postojanja i prijepis knjige djela

44. Svjedoci na Sudnjem danu i njihova svojstva

45. Od uvjeta svjedočenja na Sudnjem danu je uvid u namjere čovjekove

46. Svjedočenje meleka u pogledu čovjeka na Sudnjem danu

47. Svjedočenje udova i organa na Sudnjem danu

48. Svjedočenje vremena i prostora na Sudnjem danu

49. Svjedočenje Kur’ana i djela na Sudnjem danu

50. Značenje i smisao svjedočenja Kur’ana i djela na Sudnjem danu

51. O zbilji Sirata i njegovo značenje na Sudnjem danu

52. O zbilji Sirata i tome da je najviši primjer toga savršen čovjek

53. Sirat ka Džehennemu i Džennetu

54. O zbilji Vage djela na Sudnjem danu

55. Vaga i mjerilo djela su poslanici i imami

56. Način svođenja računa na Sudnjem danu

57. Različitost skupina ljudi u pogledu lahkoće polaganje računa

58. Svi ljudi će biti ispitivani na Sudnjem danu

59. Sva stvorenja nebesa i Zemlje će biti proživljeni – vraćaju se Bogu Uzvišenom

60. Šefat i opća pitanja u vezi njega

61. Zagovornici na Sudnjem danu

62. Skupine zagovarača na Sudnjem danu

63. Ljudi za koje će se zauzimati na Sudnjem danu

64. Zbilja šefata i njegova potvrda

65. Mimber i bajrak Hamda na Sudnjem danu pripada Poslaniku i Ehli- -bejtu

66. Vodonapajalac sa Kevser izvora i džennetske rijeke

306

67. Zidine i njegovi stanovnici

68. Džennet i njegovo mjesto

69. Džennet je mjesto čistih

70. Džennetski stepeni i njegove blagodati

71. Džehennem i korijen njegove pojave

72. Stanovnici Džehennema i njegovi stepeni

73. Karakteristike i učinci Džehennema

74. Zbilja Džehennema je zastor i udaljenost od Božije milosti

75. Vječni život u Džennetu i Džehennemu

Documents

Učenje o proživljenju 2