Embed Size (px)
DESCRIPTION
mih
Citation preview
Katarina Mich
TAJANSTVENI PUTEVI
Emma Bourne nervozno se vrpoUila na sjedalici. U njenim zelenim oèima nazi-rala se sjena tuge. Tužno je uzdahnula, a zatim pogledala u lice neznanca koji je stajao nasuprot nje i netremice je promatrao. Osjetila je kako joj se lice zažarilo, kada su im se pogledi susreli. Imala je osjeæaj kao da njegove prodor-ne ledeno plave oèi dopiru do samog dna njene duše. Našla se u neprilici. 1 pored neugodnosti, morala je priznati da pred sobom ima najljepšeg muškar-ca kojeg je vidjela. Pogledom je kliznula preko njegovih širokih ramena, a zatim prema dugim vitkim nogama. Dobro skrojeno odijelo stajalo mu je kao sali-veno. Samouvjeren osmjeh koji mu je titrao na usnama, odavao je njegovu sigurnost. Prinijela je ruku usnama i prigušeno se nakašljala. Pokušala je ne obraæati pozornost na njega, ali je njegovo prisustvo u njoj budito neku èudhu mješavinu osjeæaja. Zatvorila je oèi, i sebi je jasno mogla predoèiti nje-govo lice. Tamna, kratko ošišana crna kosa, uokvirivata je njegove skladne linije. Èetvrtasta brada jasno je govorila o èvrstoæi njegovog karaktera. Pune senzualne usne, izvijene u samouvje-ren osmjeh koji nije dopirao do njego-vih pèifu, kao da je bio jasan pokazatelj njegove nadmoæi. Nije znala zašto, ali joj se èinite da cijefa njegova pojava odiše opasnošæu. Zatresla je glavom i pokušala se skoncentrirati na oporuku koja æe uskoro biti proèitana. To ju je podsjetilo na nedavnu oèevu stnrt i ona je krišom obrisala nekoliko suza koje su joj kliznule niz lice. Znala je da je otac sve njoj ostavio, i da je èitanje oporuke samo formalnost koja æe joj oduzeti nekoliko sat! dragocjenog vremena. Trebala je napraviti još toliko toga, aii joj u posljednje vrijeme ništa nije pola-zilo za rukom. Kao da se sve urotfto pro-tiv nje. Zar smrt oca nije bk dovoljan udarac? Ne, nego poèetak njene stran-putjce. Sve je došto tako iznenada, i ona je bila potpuno nespremna. - Uðite - na zvuk njoj dobro poznatog glasa, nagJo je ustala i krenula u ured. Sjela je nasuprot odvjetnika, koji je bio njihov dugogodišnji kuæni prijatelj. Kad je neznanac sjeo do nje, oprezno se okrenula prema njemu. Sto on radi ovdje? Stranac na èitanju njene oporu-ke. Ništa joj nije bito jasno. Možda je bio samo jedan od mnogobrojnih Ijudi koji. su pazili da sve bude onako kako je on želio. Sumnjièavo ga je odmjerila. On se nikako nije ovdje uklapao, osjeæala je to. Pokušavata je ne obraæat! pažnju na njega, ali je to bilo skoro nemoguæe. Okrenula se prema advokatu. Pokušala" se skoncentrrrati na njegov gias, na ono što je on govorio. Sve ono što jedo tog trenutka èula, bilo joj je sasvim poznato.Nakon uobièajenog uvoda kojeg je odvjetnik èitao jednoliènim glasom, za nju je nastao pravi šok. Gotovo da nije mogla vjerovati u ono što je èula. Rijeèi koje je netom izgovorio, odjekivale su joj u glavi poput jeke. Pokušala je usta-ti, ali je taj njen napor ostao samo na pokušaju."Moja æe kærdobiti svoju polovicu poduzeæa, samo uz uvjet da se uda za Victora Rodgersa i da njihov brak potraje najmanje deset godina. U pro-tivnpm æe ..." Emma je kriknula. Oèi su jpj se raširile dd nevjerice. Naglo je ustala, a zatim ponovo sjela. Ovaj put joj je to uspjelo, barem djelomièno. Njeno je lice odražavalo užas i nevje-ricu. Ukoèeno je pogledala odvjetnika.- To ne može biti istina. Ja æu prona-æi naèin da dokažem da je moj otac bio prevaren, On nije bio èovjek koji bi žrtvovao svoju kæi i upropastio joj život zbog interesa. Ne vidim u tome nikakve logike. Ja ovog èovjeka uopæe ne poznajem. Znara mu oca koji je bio dobar èovjek, ali on? - prezrivo ga je pogledala.- On je sigurno ucjenjivao mog oca, ali ne znam zbog kojeg razloga- iz njenih je usana izišla prava bujica rijeèi. Okrenula se prema neznancu i pogle-dala ga s mržnjom. Uèinilo joj se da je vidjela trijutnf u njegovim oèima. To ju je jos više razljutilo. Došla je o iskušenje da ga udari j da izbriše nje-gov podrugljiv osmjeh s lica. U tom trenutku nije mogla vladati svojim osjeæajima. Orkan bijesa harao je u njoj. Jednostavno, nije se mogia sna-æi u toj novonastaloj situaciji. Bila je sigurna u istinitost svojih rijeèi. Njen je otac bio prevaren, i to na najokrutniji i najnemilosrdniji naèin. U pitanju je biia ona i njen život. Otac ju je obožavao, i nikada joj ovako nešto ne bi napravio. U to je bila potpuno sigurna. On je bio èovjek koji je vjerovao u Ijubav, a ovo? Na što je ovo trebalo slièiti? Ona se trebala udati za njega da bi zadržala ono što je veæ foito njeno? Nije li to suludo do krajnjih granica? Ovo nije bila njegova volja, to nikako.- Ja nikoga nisam ucjenjivao - hladno je rekao.
- I ja sam ovim zateèen, ništa manje nego Vi. Èini mi se da je Vaš otac pogriješio. Ne znam kakve je imao namjere, ali mu je ova ideja suluda. Ni ja ne žefim ispuniti njegove uvjete. Stalo mi je do poduzeæa, ali ne toliko da bih... - nije dovršio reèenicu.Ono nedoreèeno ostalo je visjeti u zra-ku, ali je Emma kristatno jasno shvatila što joj je želio reæi. Naravno da se prav-dao. Nije valjda toliko lud da prizna da je kriv. A r pogledao je u nju kao da je gubava, s visine, i s omalovažavanjem.- Molim vas - odvjetnik ih je upozorio.- DopustSte mi da završim.Emma je klimnula glavom. Bila je bijesna, a to je bila blaga rijeè za ono što je osjeæala. Iskakala je iz kože na sve moguæe naèine. "... njen dio biti darovan u dobrotvorne svrhe. Brak se mora sklopiti u vre-menskom razdoblju od godine dana, a samo u izvanrednim uvjetirna dvije godine." Emma je ukoèeno sjedila. I da je htjela, nije mogla prozboriti ni rijeèi. Ostatak oporuke se odnosio na uobièajene smjernice za život. Još je godinu dana imala prihod, a onda, ako se ne uda za Victora, mora se snalaziti sama. Tijelo joj se treslo kao u grozni-ci. Njeno je blijedo lice odražavalo svu borbu koja se odvijala u njoj. lako se svojski trudila da še pribere, to joj nije potazilo za rukom. Reagirala je-onako kako se osjeæala, a to je vrlo rijetko radila u svom dvadesetogodišnjem životu. Ali nije mogla drugaèije. Ova je oporuka bila poput ružnog sna. Mit o njenom obožavanom ocu, u tom se trenutku srušio do temelja. Cijeli je svpj život mislila da je on voli, a sada je posumnjala u to.- Ne razumijem - podigla je pogled f upiljila ga u odvjetnika.- Ni ja, ali nije na meni da o tome odlu-èujem. Ja sam samo tu da bih uradio ono što mi zakon nalaže. Žao mi je, Emma, ali poznajuæi tvoga oca, on ovo nije uradio bez valjanog razloga. On je nešto znao, nešto što vi tek trebate otkriti. Znaš da je bio èovjek koji je gle-dao daleko u buduænost. Ako je ovako postupio, onda je to napravio za tvoje dobro.- Bio je prisiljen -" ogorèeno je rekia.- Ne. Tu moguænost iskljuèi. Pfeviše dobro ga poznajem da bih vjerovao u to. On je imao nekakve skrivene namjere koje mi sada ne možemo dokuèiti, ali æe vrijeme pokazati što se doista krije Iza pvih rijeèr- prstima je lupnuo po oporuci.- Nema se što kriti osim moje propasti.- Sve u životu ima svoju cijenu. Ti ipak imaš moguænost izbora. Znam da nije jednostavno donijeti nikakvu odluku, ali pred sobom imaš cijelu godinu. Ono što nam u poèetku izgleda nevje-rojatno i crnje od ugljena, ne mora znaèiti da æe bitM na kraju. Život je tako nepredvidiv. Molim te, ne prenag-Ijuj. Dobro razmisli o svemu. Nijedna odluka donijeta napreèac nije dobra. Trebaš biti razborita i pametna. Tvoj je žtvot sada u tvojim rukama. Trenutno su ti u ruci škare kojim æeš krojiti svoju sudbinu i ne smiješ sebi dozvoliti taj luksuz da pogriješiš. Ako ti ikada zatreba pomoæ, ti znaš da mi se uvijek možeš obratiti. Ti si mi poput kæeri, ne zaboravi to. Kakogod postupila, ja èu biti uz tebe, i imat æeš moju podršku.- Hvala ti - prošaputala je zahvalno, a oèi su joj se napunile suzama.Doista mu je u tom trenutku bila zahvalna. Njegove su joj rijeèi bile pra-va utjeha. Dokazale su joj da nije sama na svijetu i da još Uvijek ima rretko tko se brine za nju. Nakon nekoliko trenu-taka razmišljanja, ona postavi pitanje o kojem je toliko toga ovisilo. Samo to joj je bilo na umu u posljednjih neko-Hko trenutaka.- Postoji li naèin da se oèeva oporuka proglasi nevažeæom? - dok je pitala, u glasu joj se nazirao maleni traèak nade.Nakon Davidovih rijeèi, bila je donekle smirenija 1 trezvenija. Ipak, željela je ispitati svemoguænosti, te pronaæi naèin da vrati ono što je bilo njeno, ali bez ispunjanja oèeve oporuke.- Ne. lako je oporuka sastavljena u bol-nici, postoje svjedoci kojt æe potvrditi da je tvoj otac bio pri zdravoj pameti kada me je pozvao, Obavio je sve potrebne preglede, i ustanovljeno je da je bio pri zdravoj pameti, ako hoæeš da ti tako objasnim. Nitko nije bio pored njega tko bi ga mogao prisi-Ijavati. Svoj naum je ostvario, a razlog zbog kojeg je to napravio, ponro je ša sobom u grob. Ovo je biia samo njego-va posljednja želja - njegov glas je bio pun sumnje, kao da nisam nije mogao vjerovati u ono što je govorio, a nije imao razloga da ne vjeruje.On je to najbolje znao. lako su bili dugogodišnji prijatelji, on se prvi pobunio pri sastavljanju oporuke. Ipak, morao je obaviti svoj posao za koji je bio plaæen, ali se èovjek u njemu zgražao zbog ove nepravde koja je nanesena Emmi. Znao je dobro kao æe ona reagirati. Ovo je bila sasvim zdra-va reakcija puna nevjerice. Znao je da u ovom trenutku sumnja u sve i svašta, a to joj nikao nije mogao zamjeriti.
- Sumnjam u to - suho }e rekla i ustata. Victoru je uputila jedan pogled pun mržnje i prijezira. Netremice ju je gle-dao u oei. Emma nije u njima pronašla ni traèak krivnje, ali je jako dobro znala da izgled èesto vara. Nju ništa nije moglo razuvjeriti. Ona je bila sigurna da je on kriv, ali je obeæala sama sebi da æe saznati pravi razlog zbog kojeg je njen otac napravio tako èudnu opo-ruku. On nije bio osoba na koju su dru-gi mogli utjecati, ali okolnosti èesto znaju promijeniti Ijude. Da je pogled mogao ubiti, on bi na mjestu ostao mrtav. U to nije bilo nikakve sumnje. Nakon što je napustila ured, krenula je prema kuæi. Prelijepa vila koju je ona obožavala i koja joj je tako nedostajala u posljednjih nekoliko godina, trenutno je bila njeno jedino utoèište. Ušla je u nju, a zatim odložila kljuèeve i torbicu. Skinula se i odmah krenula pod tuš. Željela je na taj naèin barem donekle ublažiti napetost. Dok se tuširala, mišli su joj odlutale nekoliko mjeseci una-trag. Bila je poput veæine djevojaka ini u èemu se nije razlikovala od njih. Škola i izlasci bili su sastavni dio nje-nog života. Najveæi joj je problem bio izabrati odjeæu za izlazak, a sada, kad se toga sjetila, tužan osmjeh razlio joj se po Itcu. Ta joj se bezbrižnost èinila tako dalekom, kao da i nije bila dio nje-nog života, nego neèijeg drugog. Èinilo joj se kao da su ti dani samo prošlost koja se nikada više neæe vratiti. Žalila je za tim danima, i nikako se nije mogla pomiriti s ovim naèinom života, i ovom neizvjesnošæu koja je harala u njoj nakon proèitane oporuke. , . Od ranog je djetinjstva imala sve. lako joj je majka umrla prilikom poroda, otac se trudio da ona što manje osjeti njen nedostatak. To mu je dobrim dije-lom i usptjevalo, ali je ipak u njoj bila praznina koja je vapila ža majkom. Vrlo raho je shvatila što je život. Odmah nakon školovanja se preselila u drugi grad u potrazi za samostalnošæu. Oca je vrlo rijetko vidala, ali su redovno bili u kontaktu. Vfjest o njegovoj automo-bilskoj nesreæi potpuno ju je shrvala. Odmah je doputovala, ali prekasno. Nakon nesreæe je razgovarala s njim, i èinilo joj se da je sve u redu s njim, afi se prevarila. Došlo je do nekih kompli-kacija, i on je pao u komu. Ipak je uspio napisati oporuku. Kao da je predosje-tio da bi mogao umrijeti. Izdahnuo je samo nekoliko minuta prije njenog dolaska. Bila je potpuno izgubljena i shrvana bolom. Tek je u tim najtežim trenutcima shvatita koliko je èovjek u nesreæi sam. Ako se sreæa i mogla pod-ijeliti s nekim bliskim, tuga nije. Ona je bila samo njena, teret s kojim se mora-la nositi sama.Izišla je iz kade i kritièki se promotrila u ogledalu. Kapljice vode bljeskale su poput dragulja na njenoj blijedoj koži. lako nije bila odveæ visoka, tijelo joj je bito vitko i skladno graðeno. Uzan struk naglašavao je blagu zaobljenost njenih bokova i duge skladne noge. Bujne grudi, prebujne za njen ukus, ponekad su u njoj izazivale blagi nagovještaj iskompleksiranosti, ali se pokušavala ne obazirati na njega. Lice joj je bilo blijedo i ponešto izduženo zbog patnje koju je proživjela u pošljednjih nekoliko tjedana. Koša je bila crna kao ugljen, a oèi neobiène zelene boje. Neuobièajeno duge trepavice i lijepo izvijene obrve, bile su najljepše na njenom srcolikom licu, mada nije mogla biti nezadovoljna ni svojim punim usnama i lijepo obliko-vanom nosu. Sve u svemu, bila je zado-voljna svoji izgledom, ali se to za život nije moglo reæi. Obrisala se, a zatim se odjenula. Krenula je prema dnevnom boravku. Spremila je lagan ruèak i sjela. Bezvoljno je gurala hranu po tanjuru. Što je više razmišljala o oèevoj oporu-ci, to joj je ona izgledala sve èudnija. Nikako nije mogla dbkuèiti pravi razlog zbog kojeg joj je on to napravio. Osje-ila je krivnju. U posljednjih nekoliko godina vrlo je malo znala o oèevu životu, gotovo UUBAnll ništa. Toliko joj se pitanja vrzmalo po glavi, ali ona nma jedan nije znala odgovor. Što je Victor znaèio njenom ocu? Da li je oporuka sastavljena zbog povjerenja kojeg je imao u njega, ili...? Znala je da su bili suvlasnici, i ništa više. Ako je njen otac zapao u teškoæe, onda je i Victor. ,Ma koliko god željela pronaæi opravdanje, sve je svodilo na to da je bio ucijenjen. Zvono na ulaznim vratima ju je trgnulo iz razmišljanja. Bezvoljno jeustala. Nije bila raspoložen za društvo. Željela je biti sama i u miru razmisliti o svemu, ali je bilo oèito da joj to nije suðeno. Nije uopæe znala tko bi mbgao doæi njoj u posjet?- Vi! - rekla je iznenadeno kada je otvo-rila vrata.Širom otvorenih oèiju gledala je u Victora, Lice mu je bilo smrknuto, a pogled tvrd i hladan. Gledao ju je ravno u oèi. Iz njegovih je isijavala Ijutnja za koji ona nije mogla pronaæi razlog. Zaštd se Ijutio? Zar ovo nije bio djelo koje je njemu išlo u prilog, a ne njoj? Ona je bila ta koja bi mogla ostati bez svega, a radije i to, nego da se uda za njega. Na samu tu pomisao, osjetila je jezu kao nikada dd tog trenutka. Zašto je došao? Nakon svega, on je imao hra-brosti pokucati na njena vrata. Kako mu nije jasno da ona ne želi ni èudi za njega, a kamoli ga pustiti u kuæu?- Sto želite? - kruto je upitala.- Želim uæi - mirno je rekao.
Emma je jako dobro znala da se iza njegove prividne mirnoæe krije opas-nost. I dalje je stajala pred njim. Nije imala namjeru pustiti ga unutra, a on sigurno nije bilo lud da ne bi mogao shvatiti da je nepoželjan.- Ne dolazi u obzir! S kojim se pravom tako ponašate? Ovo je privatno vlasni-štvo i ja-sam ta koja æe odrediti tko æe uæi, a tko ne - pjenila se od bijesa.Ne njeno iznenadenje, on ju je uhvatio za ruku i odmaknuo. Ušao je u kuæu i zatvorio vrata. Ponašao se kao da je ona uljez, a ne on. To je bilo nevjero-jatno. Sto to on sebi umišlja?- Želim nešto razjasniti, a to ne mogu vani. Pošto si tako tvrdoglava, nisam imao izbora. Svidjelo se to tebi, ili ne, ja æu ti reæi ono zbog èega sam došao- rekao je, i ne obaziruæi se na nju, sigurnim je korakom krenula prema dnevnom boravku.Bilo je oèito da on jako dobro poznaje njenu kucu, ali to mu nije davalo pravo da se tako ponaša. Nevoljko je krenula za njim, a zatim je sjela nasuprot njega. Tek je u tom trenutku postata svjesna koliko je oskudno odjevena. Ogrtaè što ga je prebacila preko tijela, bio je toliko tanak da je isticao svaku njenu oblinu. Još više se skupila, ali je bila sigurna da s tim nije ništa postigla, samo je privukla njegovu pozornost. Pogledala ga je u oèi, a zatim je spustila pogled.Osjetilajekakojojje tijelo zadrhtalo, ali se nadala da on to nije primijetio. Ona ga ni u kojem sluèaju nije smjela podcijeniti.Što želite? - upitala je nakon poduže šutnje.- Victor, zovi me Victor.Emma je klimnula glavom, a zatim je pogledala u njegove ruke.- U uredu mi nisi dala priliku da se bra-nim, a i ja sam bio iznenaðen onim što sam èuo.- Ne vjerujem.- Nije me briga hoæeš li mi vjerovati. Ja sam ti došao reæi istinu. Ovo mi dje-luje tako nestvarno i ja se u potpunosti slažem s tobom. Ne vrijedi žrtvovati sreæu zbog poduzeæa, mada morarn priznati, meni to ne bi teško palo-rekao je uz jedva primjetan osmjeh, a zatim je jednim pogledom obuhvatio cijelu njenu figuru.U tom se trenutku ponašao kao muška-rac koji je samo jedno imao na umu. Odmjeravao je njeno tijelo kao što se odmjerava roba koja se kupuje. Zar ona na neki naèin to i nije bila? Bila je roba kojom se trgovalo, bila je sredstvo pre-ko kojeg je netko pokušao ostvariti svoj cilj. Ne, to nikako neæe dožvolitl. Ona je imala svoj ponos kpji joj je bio važniji od sveg bogatstva na ovome svijetu.- Spojili bi ugodno s korisnim, i po prvi put nakon èitanja oporuke, mislim da je tvo} otac znao što radi, Ja imam tri-deset i pet godina, i došlo je vrijeme da zasnujem obitelj, a s druge strane, ti bi imala zaštitu i bila bi materijalno osigurana - rijeèi je popratio jedva pri-mjetnim osmjehom.Gledala ga je s nevjericom. 0 èemu on to prièa? Ona je trebala biti samo sredstvo preko kojeg bi on došao do potomaka, a što je bilo s njom i njenim osjeæajima? To nikoga nije zanimalo. Njoj ne treba zaštita ni materijalna sigurnost. ; - Sto? Ne dolazi u obzir! TVoje me mišljenje ne zanima. Da vjetar ne ide tebi u jedrd, ti sigurno ne bi predložio brak osobi koju ne poznaješ. Ja nisam glupa, a ni naivna. Dobro vidim kamo me sve ovo vodi, ali, ja sam ta koja æe odluèivati o svom životu. Ako misliš da mi je toliko stalo do te polovice podu-zeæa, varaš se. Brak s tobom? - Emma je napravila gadljivu grimasu i na samu pomisao da je on dotakne.lako je bio lijep, njoj to ništa nije znaèi-lo. Ona ga je mrzila iz dna duše, mrzita kao nikoga do sada. Ponaša se kao pravo nevinašce, ali se ona nije dala zavarati. Bio je vuk u janjeæoj koži i nije ga smjela podcijeniti. Naišla je na dostojnog protivnika, ali je tp nijeobeshrabrilo. Znala je da on gleda u svemu svoj interes, isto kao što svi èinimo kada nešto planiramo. Njemu ovo i nije bila loša kombinacija. On bi dobio nasljednika, pored sebe bi imao mladu i lijepu ženu, a poduzeæe bi u cijelosti ostaio u obitelji.- Sto rneni nedostaje pa praviš takvo lice?- 0 ukusima se ne raspravlja, a uz to smo i potpuni stranci- rekla je hladno.- Možemo se bolje upoznati. Trebaš samo pokazati malo dobre volje. Zašto ne bismo pokušali? Ništa ne možemo izgubiti - rekao je uz osmjeh.- Molim! - zgranuto ga je pogledala. Èinilo joj se kao da on nije bio pri zdra-voj pamett. Poèep je doista govoriti gluposti. Jedno je bilo èuti to iz usta odvjetnika, a sasvim drugo iz njego-vih. Kakvo je on to mišljenje imao o njoj? Ona to he bi uèinila ni za što na svijetu.- To ne dolazi u obzir. Zar si zbog toga došao?- Ne znam zašto sam došao. Da budem iskren, mislio sam da ti nakon onih rije-èi dugujem objašnjenje, a uz to nisam želio da me optužuješ za nešto u èemu ja nisam sudjelovao. Što bih ja dobio s tim? Ništa, ali ti možeš izgubiti.
- Ne zanima me - odmahnula je rukom.- Ti si me unaprijed osudila.- Da, ali s razlogom. Molim te, poštedi me svoje savjesti. Ne želim se prepirati s tobom. Ovo je ipak previše. Toliko se toga dogodilo u posljednje vrijeme, da mi ;e sve izmaklo kontrolt. Nisam spo-sobna trezveno razmišljati. Treba mi mir, a ja ga nemam.- Nisi se trebala muèiti i održati mi cijeli govor. Jednostavno si trebala reæi da odem i ja bih to uèinio. Ja nisam Iju-bitelj nikakvih predstava.Te su njegove rijeèi pokrenule lavinu bijesa u njoj. Imala je osjeæaj kao da joj se on ruga. Ona nije izvodila nikakvu predstavu. On je bio glumac, a ona samo nijemi promatraè u cijeloj ovoj situacijj. Oošao je vidjeti koliko bi uspjeha imao kod nje. Pohlepa je veoma gadna stvar, a kod njega je ona dominirala. Zar ova predstava i nije izvedena zbog novca, bolje reèeno, zbog poloviee poduzeæa koji je pripadao njoj, ali æe se i to uskoro promijeniti.- Van! - kriknula je i prštom pokazala prema vratima.Na njeno iznenaðenje, kad je ustao, krenuo je prema njoj. Skoèila je kao oparena, ali nije mogla pobjeæi njego-vu èvrstom stiskti. Spustio je usne na njene, i na njeno iznenadenje, u njego-vu se zagrljaju osjeæala tako èudno. Do tada potpuno nepoznati osjeæaji, preplavili su joj tijelo. Ali to nisu bili neprijatni osjeæaji, nego... N}je više razmišljala. Nesvjesna onog što radi, pèela mu je odgovarati na poljupce.Victor nije bio prvi muškarac koji ju je poljubio, ali je bio prvi koji je pokrenuo do tada skrivenu lavinu u njoj. Njegove su je ruke poèele lagano milovati. Pro-mrmljala je od ugode. Svaki ju je dodir pekao poput žeravice, sve više pove-æavajuæi vrelinu njenog tijela. Victor se naglo odmakao. Šokirano ga je gledala. Bili joj je potrebno nekoliko trenutaka dok je uvidjela kako se je lakomisleno ponašala. Ponijela se kao prava prostitutka. Nije bila sposobna misliti, tijelo joj je reagiralo onako kako je željelo, kao da ono s mozgom nije bilo jedna cjelina.- Mrzim te! - kriknula je bijesno. Vjerujem da me tvoj um mrzi, ali tijelo sigurno nije. Dovidenja, Emma. Sada uvidam da je tvoj otac vidio ono što mi tek trebamo otkriti - rekao je odlazeæi.Nakon što je otišao, nemoænp je klo-nula. Mogla je oèekivati izdaju od bilo koga, ali ne i od vlastitog tijela. Kao da se ono otrgnulo od mozga i do njega nisu dopirale nikakve naredbe. Bijesno je udarila šakom u naslon sofe. Izdao ju je otac, njeno tijelo, život,... Postoji li još nešto što bi je moglo izdati? Naglo je ustala i krenula prema šobi. Uzela je kofer i spakirala nekoliko neophodnih sitnica. Bijesno ga je zatvorila i kre-nula prema automobilu. Bijeg je bio jedini naèin da je puste na miru. Više nije imala snage za borbu. Morala se pomiriti s porazom. Nije joj bilo ni na kraj pameti da spašava svoje nasljed-stvo. Cijena koju bi morala platiti ža to je previsoka, a ona nije bila osoba koja bi za novac prodala i dušu. Da li je to istina? Ni sama nije znala što da misli. Bila je svjesna da zavarava samu sebe, da bježi samo od Victora, jer on je bio previše opasan za nju. Kad se sjetila kako je njeno tijelo reagiralo na njego-vu blizinu, zapljusne je val srama. Bila je tako bijesna na sebe. Pokušala je pronaæi opravdanje, aii joj se sve èinilo besmisleno. Ona je bila pod psihièkim pritiskom, i to je bilo jedino objašnje-nje. Bila je sigurna da ga mfzi, ali nije mogla porepi da je on fascinantno lijep. Da su se upoznali u drugim okol-nostima, zasigurno bi se iskra koja je planula izmedu njih, pretvorila u nešto mnogo veæe i Ijepše. A ovako? Ona ga mrzi iz dna duše, uvjeravala je samu sebe. lako se trudio da joj dokaže svoju nevinost, pna mu ni u jednom trenutku nije povjerovala. Lažna slatkorjeèivost i dokaz njegove nadmoæi, samo su je još više uvjerili da je on pleo mrežu oko nje, ali iz kojeg razloga? Odmah-nula je rukom i upalila automobil. Bilo joj je važno da pobjegne što dalje od ovog prokletog grada. Dok je vozila, pokušala se skoncentrirati na put pred sobom. Pokreti su joj bili mehanièki i boljela su je leda. Napetost u njoj nije popuštala. Èinilo joj se da raste iz trenutka u trenutak, a ona ju je svojim mislima još više poveæavala.Èim je došla u stan, graciozno se izvila da barem donekle ublaži boi u svojim mišiæima. Sjela je i poèela masirati listove, ali joj ni to nije pomoglo. Treba-la se najprije riješiti napetosti u sebi, a za to je postojao samo jedan naèin. Posegnula je za telefonskom slušali-com, a zatim je poèela birati broje svo-je najbolje prijateljice Tine. Nakon štd joj je ona obeæala da æe doæi, osjetila je ogromno olakšanje. Ako je na svi-jetu postojala osoba koja ju je mogla razumjeti, onda je to ona. Biia je tako otvorena, svestrana i uvijek spremna pomoæi kada je to netko zahtijevao od nje. Bila je tako velikog srca, a raz-umijevanje koje je pokazivala prema svima, bito je zadivljujuæe veliko. Samo pola sata nakon poziva, Tina je pozvonila na vratima. Èim ih je Emma otvorila, poletjela joj je u zagrljaj. Krupne suze poèele su joj se kotrljati niz lice, a jecaji su joj potresli tijelo. Nije se
mogla suzdržati. Cinilo joj se da se sve ono što je u posljednje vrijeme nakupila u sebi, topi u rijeku suza koju je potaknula Tina.- Emma, tako mi je žao - ona ju je uhvattia za ruku i povela prema sofi. Jednim pogledom svojih tamnih oèiju obuhvatila je cijelu njenu figuru. Zabrinuto je sjela do nje, a zatim joj je ohrabrujuæe stisnula ruku. Ona je bila osoba koja je razumjela j bez rijeèi, koja je znala pružiti utjehu.- Ne mogu više - Emma je slomljeno prošaputala.- Znam da ti je teško, ali moraš živjeti. Nesreæe se dogaðaju, a to nas samo podsjeæa koliko je život kratak, i koiiko trebamo uživati u njemu. Ne smiješ se predati i prepustiti tuzi - njeno je lice bilo ozbiljno i puno suosjeæanja.- Da, ali kako? - Emmine su krupne oèi pogledale u Tinu.- Vrijeme æe zalijeèiti rane. Nije lako izgubiti blisku osobu. Normalno je da te boli - tješila ju je.- Nije samo to u pitanju - pogledala ju je uplakanim oèima.- Nego? - Tina ju je zaèudeno pogledala, Emma joj je isprièala sve, ne izostav-Ijajuæi ni najmanju pojedinost. Dok je govorila, promatrala je kako njeno lice mijenja boju. Nije je prekidala, i Emma joj je bila zahvalna na tome. Kad je napokon bila gotova, osjetila je ogromno olakšanje. Ovo joj je doista trebalo. Nekome se morala povjeriti, a èinilo joj se da samo nju ima, i da je ona bila jedina koja ju je bila spremna siušati bez ikakvih zadnjih primisli. Ona nije bila osoba koja bi neèiju bol i slabost iskoristila kao oružje. Bila je tu da pomogne, bila joj je jedini melem zaranu koja je još uvijek bila svježa.- Što da radim? - upitala je muklo.- Ne znam ni ja. Bilo što da ti kažem, èini mi se da nema smisla. Ovo je nevjerojatno. Kako ti je otac to mogao napraviti? - upitala je ogorèenp.- Kako? - ponovila je Emma, a zatim je slegnula ramenima.-1 mene to èudi - dok je govorila, pozor-no je promatrala Tinino Ijutito lice. Oèi su joj sjale kao munje, a duga valovita kosa zatresla bi se pri svakom pokretu glave. Nije bila izrazito lijepa, ali je imala prekrasnu dušu. Bila je osoba kojoj se trebalo diviti. Posje-dovala je nešto neobièno, nešto što je privlaèilo mladiæe poput magneta. Otvorenost i komunikativnost, bili su njeni glavni aduti. Èak i u ovo vrijeme bilo je Ijudi koji su znali prepoznati Ijepotu duše, a njena je duša bliještila poputsunca.- Sigurno nije mislio ntšta loše. Po tvom opisu, èini mi se da je lijep kao Apolon, a i tvoja me reakcija iznena-duje. Ako je toèno ono što si opisata, mogu mu jedino èestitati. Napokon se poèeo topiti led oko tebe. Do sada si bila neosvojiva, ali se radujem što je napokon netko pronašao put do tvog srca. Zidovi nekad neosvojive tvrdave više nisu onako kruti i èvrsti - pokuša-la se nasmiješiti dok je govorila.- Molim! - Emma se zagrcnula.- Ti nisi pri sebi. Ja ga nfirzim. Èini mi se da si pobrkala ta dva tako razlièita osjeæaja. Èudi me da se to tebi dogodi-lo. Umjesto oèekivanog savjefa, ti mi prièaš prave bajke. Tina, odavno sam ih prerasta. Hoæeš li napokon prestati u svakoj muškoj osobi tfažiti mog budu-æeg muža? Ti uvijek vidiš ono što ne ppstoji - Ijutito je rekla.- Nisi u pravu. Ja vidim ono što je oèito, ali ti to isto ne želiš vidjeti. Ma koliko se trudila, nikada ti neæe uspjeti pobije-dlti tijelo. Ljubav je poput prirodne sile, ne možeš je prevariti, i u tome je sve njena draž. Uzalud se kriješ iza zavjese mržnje. Izdalo te je ono u što si najviše vjerovala. Tako to uvijek biva. Zavjesa mržnje je prozirna u tvojem sluèaju. Samo si bijesna na situaciju, ali i na ono što nisi oèekivala, a ne na njega.- Ja se ne krijem. Ja njega doista mrzim. Ne znam što je svim Ijudima oko mene. Kao da su svi poludjeli. Vidi-te ono èega nema, i oèito sam jedina ja koja je slijepa.Tina se tajanstveno osmjehnula. Njene su oèi poprimile sanjalacki izraz. Ona je u svemu tražila nešto romantièno i nesvakidašnje, a Emmina je prièa raspirila njenu bujnu maštu. Sigurno ju je u svojim maštanjima veæ vidjela sretno udanu za Victora.- Došla si u napast da mu se prepu-sttš, a zato si i pobjegla. Ti znaš da je napast gadna kao prhut. Ne vidiš je, a ona je tu, uvijek prisutna. Neæe ti dati mira. Nikada nisam mislrlada si ti kukavica, a sada si me potpuno razoèarala. Bijeg nije nikakvo rješenje. Ma koliko ti negirala, ako ti je sudeno, na kraju æeš ipak popustiti. Ljubav nas èini slabima, ali biti slab prema onom koga voliš, nije ništa loše.Zapamti jedno, tijelo je hram štp ga jeBog stvorio za Ijubav - rekla je glasomu kojem se osjeæalo likovanje.
- To nije sudbina, nego zamisao mog oca. On je sve ovo pokrenuo, on je bio kamenèiæ koji je pokrenuo lavinu koja je nastala iza njegove smrti. Sve je ovo tako zbrkano, i bojim se èak i razmišljati o tome. Samo želim da je ovo ružan san iz kojeg æu se jednog dana probuditi. Izdab me je moj otac kojeg sam oboža-vala - kao da ni sama nije mogla vjero-vati u rijeèi koje je izgovorila.- Hoæeš li mi nešto iskreno reæi - Tina jujeupitala.- Zar Sam ikada bila neiskrena prema tebi? - sumnjièavo ju je odmjerila.- Nisi - rijeèi je popratila odmahiva-njem glave.- Što želiš? - bojala se njenog pitanja, ati to nije htjela pokazati.- Saznati kako si se doista osjeæala u njegovu zagrljaju. Zanima me i haj-manja pojedinost - njen lukav osmijeh kao da ju je izazivao.- Kako šam se osjeæala? - Emma se zamišljeno upitala.- Èudno. Svaki atom mog tijela reagirao je na njegovo prisustvo. Potpuno sam izgubila vlast nad sobom. U prvom sam se trenutku pokušala oduprijeti, a umjesto da ga odgurnem, ja sattt mu poèela odgovarati na poljupce. Ne mogu se toèno sjetiti svega. Kao da se jedan dio onog što sam doživjela izgu-bio u magli - oèi su joj zasjale kad se sjetila tih trenutaka.- Izgubila si se ti, a ne jedan dio osje-æaja. Sigurno si se u jednom trenutku prizemljila i odgurnula ga.- Ne. On je prvi odustao. Sumnjam da je nešto osjetio prema meni. Sigurno mi je želio pokazati svoju nadmoæ. Bio je Ijutit zbog svega onog što sam mu izgovorila u sudnici i to je bio njegov naètn osvete. Ponašao se kao i svi lijepi muškarci. Umišljen je i misli da je neo-doljiv. Èak je rekao da ne bi imao ništa protiv toga da ispunimo uvjete oèevog testamenta. Èini mi se da on nije sas-vim normalan - rekla je Ijutito.Tinin glasan smijeh natjerao ju je da je pogleda. Ona je grcala od smijeha, i nikada je nije èula na taj naèin.- Što je smiješno?- Ti. Tvoja je prièa tako prozirna. U nju ne bi povjerovalo ni malo dijete. Ona mu se prepustila iz mržnje - kao da se rugala njenim osjeæajima.Emma je Ijutito pogleda. Tinine su je rijeèi povrijedile.- ijubav je jedina stvar koja - se ne kupuje. Tvoj je otacdošao do zakljuèka da ste vi stvoreni {edno za drugo, a èini mi se da je bio u pra-vu. Oporukom vam je želio otvoriti oèi - rekla je veselo, ignorirajuæi njenu Ijutnju i negiranje.- Zamisli samo koliko trebaš imati povjerenja u nekoga da bi mu povjerio život svog djeteta. Zar ti to ne govori sve? Tvoje su misli upuæene na ucjenu, ali griješiš. Jednog æeš dana uvidjeti koliko sam u pravu, a taj je dan puno bliži nego što ti misliš. Trenutno se nalaziš u labirintu, a poznavajuæi te, sigurna sam da æeš pronaæi pravi izlaz. Dobro došla u svijet zaljubljenih. Arnor, Bog Ijubavi, napokon je usmje-rio strelicu i prema-tvom srcu. Ne pod-cjenjuj posljednju želju svojeg oca. On poznaje Victora, poznaje ga bolje nego što slutiš. Samo vas dobro poznaje, samo to - bila je oduševljena prièom kojujeèula.- Nepopravljivi si romantièar - rekla je Emma i prasnula u smijeh.U posljednje je vrijeme zaboravila koliko osmjeh može biti Ijekovit. Pri-tisnuta tugom, nije mislila ni na što. Èak se prestala radovati i malenim stvarima koje su bile neizostavan dio njenog života. ,Ostatak razgovora je prošao u neoba-veznom æakulanju. Više nisu spomi-njali Victora, a ni oporuku. Emma je doznala sve ono što se dogadalo dok je bila odsutna. Tina je bila prava enciklo-pedija podataka, i voljela je znati sve što se dogaða oko nje. Uz nju je zabo-ravila na stvarnost i poèela je aktivno sudjelovati u razgovoru. Zahvaljivala je Bogu što ima nekog poput nje. Bila je pravi biser èija je cijena neprestano rasla. Tek se u nevolji poznaju prijate-Iji, a ona je na tom podruèju i pokazala velièinu svoje Ijudskosti. Oèi su joj se napunile suzama, po tko zna koji put u posljednje vrijeme, ali ovaj put zbog sreæe što ima nekog poput nje.Od tog su dana prošla tri mjeseca j Emma se ponovp ukljuèila u životnu svakodnevnicu. ŽeJjela je ne mislitj na prošlost, ali to je bilo tako teško. Igno-rirala je sve pozive iz poduzeæa, èak ni izvještaje nije otvarala. Što se nje tica-lo, ona se pomirila s tim da je izvršenje oèeve oporuke nemoguæe. Uvjeti koje joj je on postavio, bili su nemoguæi, a njoj je njena sreæa bila važnije od novca. Trudila se da ovu godinu isko-risti u pronalaženju odgovarajuæeg posla, tako da ne ostane bez sredstava za život kada prode vrijeme koje joj je preostalo do ispunjanja oporuke. Ako je Victor pomislio da æe ona samobespomoæno sjediti, i èekati nekakav dar s neba, grdno se prevario. On ntje željela žrtvovati sebe zbog novca. Bila je spremna na sve samo da ostane onakva kakva je i blla. Taj je dan bio vedar i
sunèan. Poèetak jeseni bio je iznimno topao i sunce ju je naprosto mamilo vani. Obukla je laganu trenerku i krenula prema izlazu iz grada. Popela se na malu uzvisinu i sjela na kamen. Zatvorila je oèi i osmjehnula se. U posljednja se tri mjeseca potpuno promijenila. Više joj izlasci nisu znaèili ništa. Kao da je u ovom kratko vremenu odrasla. Shvati-la je da život nije ono što je zamišljala. Kao i sve, i on ima svoje lice i nalièje, a ona je upoznala jedno i, drugo. Bila je potpuno nepripremljena na tragediju koja joj se dogodila, jer ju je otac za vrijeme svog života pokušao zaštiti-ti od svega. Otvorila je oèi i duboko uzdahnula. lako je jesen poèela, još uvijek je sve bilo zeleno i odisalo je živim bojama. Sve ju je u tom trenutku podsjeæalo na Ijudsku prolaznost. Od smrti njenog oca, shvatila je da život nije ništa drugo nego svijeæa na vjetru, koja se može ugasiti svakog trenutka. Došavši do te spoznaje, trebala se trgnuti i udisati život punim pluæima, ali nije mogla. U njoj su bile nevidljive koènice koje su je sputavale. Sve se više povlaèila u osamu, i samo je tako mogla biti sigurna da neæe biti povrije-dena. Više nije vjerovala Ijudima, niko-mu osim Tini. Ona je bila jedina koja ju je razumjela, ali ne u potpunosfi. Uvijek joj je proturjeèila kada je u pita-nju bila oèeva oporuka, a u ostalom su se slagale kao i uvijek. Diskretno ju je upozoravala da joj vrijeme prolazi i da bi trebala nešto uèiniti po tom pitanju. Samo je gubila vrijeme, pomislila je u sebi. Ona je bila tvrdoglava do beskra-ja, a to joj nitko u ovoj situaciji nije ni. mogao zamieriti. Prvenstvenoje štitila sebe, jer to nitko drugi nije ni mogao. Bila je oslonjena sama na sebe, bila je sama kao nikada u svojem životu, ali se i na to trebala naviknuti. Još je neko vrijeme ostala tu uživa-juæi u prekrasnoj panorami, a zatim je nevoljko ustala j krenula prema gradu. Kad je ušla u stan, nakon samo nekoliko trenutaka, oglasilo se zvono na ulaznim vratima. Zastala }e u pola pokreta, a zatim krenula prema njima. Bila je sigurna da je Tina, i zato je osta-la zaprepaštena kada je otvorila vrata.- Ti! - uzviknula je.- Što želiš? - upitala je hladno. Poèela ju je hvatati panika. Victor je bio posljednja osoba koju je oèekivala. Ona se uljuljala u svoj prividan mir, i bila je sigurna da ga nikada više neæe vidjeti, barem ne u svojem stanu. Ona je odu-stala od svega, a to može i on, ili...- Upozoriti te da se ne možeš tako djetinjasto ponašati. Ti si još uvijekvlasnica poduzeæa, a ja bez tvoje suglasnosti...- Ne podsjeæaj me na to prekinula ga je.- Ono za mene ne postoji, a tako æe biti i ubuduce. Ne želim se boriti oko neèe-ga što æu izgubiti. Zašto bih se trudila?- nije vidjela razloga da to uèini.Što se prije pomiri s gubitkom, to æe lakše podnijeti dan koji æe neminovno uslijediti.Victor je mirno ušao, a zatim se okrenuo prema njoj. Nakon što ju je promatrap nekoliko trenutaka, s odo-bravanjem je klimnuo glavom. Emma je ignorirala taj njegov pokret i povela ga prema dnevnom boravku. Skuhala je kavu, i sjela nasuprot njega. Željela je biti samouvjerena i sigurna u sebe, ali je bila svjesna da u trenerki izgleda kao nedozrela djevojèica. Pokušala je ne misliti na to. Grèevito je obuhvati-la šalicu i prinijela je usnama. Otpila je gutljaj vrele i mirišljave tekuæine i pogiedata ga direktno u oèi. Ono što je vidjeia, na trenutak ju je zapanji-lo. Nježnost je izvirala iz njegovog pogleda, beskrajna nježnost kakvu još nikada nigdje nije vidjela.- Zašto bježiš od mene? - upitao ju je dubokim glasom. "Ja ne bježim od nikoga. Ne laskaj sebi. Ti mi ne znaèiš ništa - dok je govorila, pokušala je prikriti drhtanje glasa. Odložila je šalicu, a zatim prebacila nogu preko noge. Jezikom je ovlažila suhe usne, a taj ju je pokret podsjetio na ono što se dogodiio izmedu njih. Zatresla je glavom da odagna te misli, koje joj veæ mjesecima ne daju mira. On je bio tu, a ona je željela da nesta-ne, da ga jednostavno ne bude. Èak ni mržnja nije bila dovoljna da zatomi ono što je njeno tijelo osjeæalo.- Kako drugaèije da protumaèim tvoje ponašanje? Nestala si odmah nakon našeg susreta.- Ja se ne trebam nikome opravdavati, a najmanje tebi. Ja nisam pobjegla, jednostavno sam otišla.- To mogu donekle shvatiti, ali ne mogu ignoriranje svih mojih telegrama izvješæa.- Zar ti to jasno ne govori da te ne želim u svom životu?- Što sam ti ja uèinio? - iznenadeno je upitao. " x .- Ništa.- Zašto me onda mrziš?- Ne mrzim te, ali ne želim misliti na pro-šlošt. To je dio života kojeg želim ostaviti onamo gdje i pripada, sa svim onim što se dogodilo. Lagano se okreæem prema buduænosti, a budi siguran da se ti ne nalaziš u njoj - zajedljivo je rekla.
- Ja u ništa nisam siguran. Predobro poznajem žene, a reakcije tvog tijela je sve, samo ne mržnja. Onako se ne porva-ša žena kæja mrzi. Neke stvari moraš najprije rašèistiti sama sa sobom, a ja ti u tome ne mogu pomoæi.- Ja ne spadam u katego.riju žena koje ti dobro poznaješ. Ne možeš ki-oz njih gledati mene - rekla je s neskrtvenom dozom Ijubomore koja je i nju iznenadila.- Sigurno misliš da si ti nešto posebno.- Ne mislim, ali me ni tvoje mišljenje ne zanima.- Emma, ne možeš poreæi ono što se dogodilo izmedu nas - rekao je blagim glasom i obuhvatio njenu ruku. Zaustavila je dah. Njeno je tijelo rea-giralo isto kao i prošli put. Samo jedan bezazlen dodir bio je dovoljan da kroz njene vene poteèe užarena lava. Ustao je i privukao je u zagrljaj. Njegovi su vješti prsti znalaèki istraživali njeno tijelo. Bez sumnje, bio je dobar pozna-vaoc žena. Slabašno se pokušala odu-prijeti, all je to još više raspirilo nje-govu strast. Ona je bila izazov kojem nije mogao odoljeti. Po svim pravilima zakona trebala je biti njegova, a to se najvjerojatnije nikada neæe dogoditi. Njen otpor je želio slomiti, njeno srce zarobiti, a ona se opirala.- Tko si ti? - malo ju je odmakao od sebe.- Uživaš u mom zagrljaju, a ne želiš imati ništa sa mnom. Ne razumijem te- šaputao je.Emmina ruka naglo poleti i ošamari ga. Iznenadeno se trgnuo. Rukom je pre-šao preko lica, gdje se nazirao crveni trag, a zatim ju je još èvršæe privukao k sebi. Ljubio ju je divljaèki, posjednièki, kao da joj je želio pokazati da je on taj koji odreduje pravila, aii on nije znao da se ona odluèila boriti svim silama protiv onog što je osjeæala prema nje-mu. Snažno ga je odgurnula od sebe, a zatim ustuknula.- Ne fazumijem rii ja tebe, miješaš posao sa zadovoljstvom, a to se nikada ne radi. Što želiš od mene? - prepla-šeno ga je upitala.Nije se osjeæala nimalo ugodno u nje-govu društvu. BHa je sama u stanu s potpunim strancem, Nije sebi htjela priznati, ali je u podsvijesti znala da se ne treba bojati njega, negosebe. On se nije razlikovao od ostalih muškaraca. Od žena je želio samo jedno, a ona mu to nije namjeravala dati. Veæina njih su samo djeèaci koji izgledaju odraslo, a svojom hladnom vanjštinom vješto kriju ranjivost koju nose u sebi.- Ono što želim od tebe, to æu i dpbiti.- Hoæeš li? - podrugljivo ga je upitala.- Budi sigurna da hoæu. Kad nešto želim, onda ne biram sredstva da do toga i dodem- kruto je rekao.- A što želiš od mene? Poduzeæe mog oca?- Nisi u pravu. Ostavština tvog oca nema nikakve veze s onim što ja osje-æam. Ja nisam nikakav lovac na miraz. Imam sasvim dovoljno za sebe. Meni æe moja polovica ostati, a hoæe li tebi tvoja? Previše gubiš zbog svoje tvrdo-glavosti - kao da ju je želio urazumiti,ali muškarci nisu razmišljali na naèin na koji to èine žene, a to je bila jedna od najveæih razlika izmedu ta dva spola.- Ako nisi lovac na miraz, onda si "sigurno lovac na osamtjehe duše. Akomisliš da sam ja jedna od njih, varaš se - rukom je napravila neodreðen pokret.I ti sj na svoj naèin osamljena, isto kao i ja. Kroz moj je život prošlo bezbroj žena, ali prema nijednoj lisam osje-tio ovakvu divlju strast. Želim te kao nijednu ženu do sada, a ta mi je želja postata opsesija. Imaš tako privlaèno lice i tijelo boginje, koje je kao stvo-reno za užitke - gledao je u nju, atl je bila sigurna da je ne vidi. Zjenice s"u rriu bile ukoèene, a oèi su mu sjale. Ako njeno tijelo nije slušalo razum, nije ni njegovo. To joj je na neki naèin bilo drago, ali ju je i plašilo. Oboje su bili robovi osjeæaja, oboje su im se pokušali oduprijeti, ali joj se èini-lo kao da je to uzaludan pokušaj. Što bi se dogodilo da su se njih doje sreli ranije, bez oporuke koja je djelovala na njiKove živote poput bombe? Sigurno bi to bila Ijubav koja bi ih oboje zahva-tila, a ovako...? Ona je bila preponosna da bi popustila, a on je bio nemoæan u borbi u kojoj je oèito sudjelovao sam.- U pravrsi, ali ovo je moje tijelo, a èini mi se da sito zaboravio. Ponašaš se prema meni kao da sam ja tvoje vlasništvo. Zbog toga nisi ni trebao dolaziti. Ništa mi nisi rekap što veæ ne znam. Te sam rijeèi èula bezbroj puta ali se nikada nisam obazirala na njih. Zelje su jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo. Mrzim te, i to se nikada neæe promijeniti.- Mrziš me? - iznenadeno je podigao obrvu.- Mržnja je jako uzbudljiv osjeæaj. Da si mi rekla da prema meni ne osjeæaš ništa, to bi me pogodilo, ali... - zago-netno se nasmiješio.
Tog se trenutka ponovo oglasilo zvono. Victorovo se tijelo napelo. Upitno ju je pogledao. Emma je ustala i otvorila vrata. Dobro je znala da je Tina. Uvela ju je u dnevni boravak, a zatim upozna-la s Victorom. Nije joj promakao Tinin oèaran pogled. Gledala je u njega kao u neko božanstvo. Gotbvo da je koke-tirala s njim bez ikakvog sratna, što joj nikako nije bilo svojstveno.- I ja bih popila kavu - okrenula se prema Emmi.Ona je jako dobro znala da Tini ne treba kava, nego je željela dobiti malo na vremenu. Znala je što slijedi iza ovakvog ponašanja. Krenula je u kuhinju i skuhala kavu. Namjerno se zadržala nekoliko minut duže nego što je bilo potrebno. Osjetila je žalac Ijubomore. Razni prizori nizali su joj se pred oèima. Bila je Ijuta na Tinu, ali nije željela da ona to primijeti. Skupljala je hrabrost da krene u dnevni boravak. Uzela je poslužavnik i napokon seodvažila. Pravila se kao da ne primjeæuje koliko je Tina biia blizu Victora. Ponašalisu se kao da se godtnama poznaju. Nitko nije obraæao pozornost na nju. Nakaš-Ijala se, a zatim je stavila poslužavnik na stol. Sjela je nasuprot njih i pogledala u Tinu. Onajoj se osmjehnula.- Veæ si se vratila? - zaèudeno je upi-tala.Emma ništa nije rekla. Samo je kli-mnula glavom. Osjeæala se kao višak, a oèito je to i bila.- Vrijeme je da poðem. Oèekujem te u ponedjeljak u poduzeæu. Ako ne doðeš... - nije dovršio reèenicu. Njegpve je rijeèi mogla shvatiti kao pr|jetnju, ali i kao obeæanje.- Sto æe se dogoditi? - radoznalo je upitala.- Doæi æu po tebe, a ako bude trebalo, primijenit æu i silu. Ne podnosim neod-govornost. Dok ne prode ova godina, ti imaš obavezu, a poslije radi što hoæeš. Ustao je i pozdravio se sa Tinom. Kre-nuo je prema izlazu. Emma je pošla za njim. Pred vratima se okrenuo i proma-trao je nekoliko trenutaka.- Prestani bježati. Izbjegavanjem se problem neæe riješiti. Poèinjem sumnjati u rijeèi tvog oca. Zamišljao sam te potpuno drugaèije, ne što se tièe izgleda, nego karaktera. Ti samo otežavaš ionako tešku situaciju. Poku-šavam pronaæi opravdanje za tvoje postupke,, ali mi to teško polazi za rukom. Ne mogu te shvatiti. Olako odbacuješ ono u što je tvoj otac uložio svoj život. Zar ti uspomena na njega tako malo znaèi? On te obožavao. Bila si os oko koje se vrtio cijeli njegov svijet, i zbog tebe se nije ni oženio. Bojap se da bi te netko mogao krivo pogledati, a to ne bi mogao podnijeti. Od hièega, naši su oèevi stvorili pravo malo carstvo. Zašto ti je važniji inat od svega? Možeš me mrztti, ali moraš biti svjesna da bi nam brak oboma dobro došao - rekao je tiho.Emma se zamisJila nad njegovim rije-èima. Na neki naèin je bio u pravu, barem što se tièe njenog oca, ali se ona nikako nije željela vezati za èovje-ka kakav je Victor. Ni za što na svijetu nije bila spremna stavtti sebi omèu oko vrata. To bi bilo ravno samoubojstvu. Brak iz interesa, ironièno je pomislila. To se nije uklapalo u njene snove. Ona je željela sve ono što i ostale djevojke. Ni u èemu se nije razlikovala dd njih. Željela je dio svojih snova i ostvariti, a to na ovaj naèin nikada neæe uspjeti.- Brak ne dolazi u obzir - odluèno je rekla.- Spremna sam preuzeti svoje obveze, ali uz uvjet da mi se ti ne približavaš. Ne podnosim tvoju blizinu - svoju je Ijutnju iskalila na njemu.Vidjela je kako je naglo pro-blijedio. Okrenuo se na peti i bez pozdrava izišao vani. Emma je dobro znala što I mu se dogodilo. Nije mogao prihvatiti njeno odbijanje. Njegov je krhki rriuški ego bio duboko povrijeðen. Bilo joj je žao što se tako bezob-zirno ponijela prema njemu, ali se nije mogla kontrolirati. On je sebi previše dozvoljavao. Ponašao se kao da je ona njegova mlada sestra koju treba nau-èiti pameti. Podcjenjivao ju je, a samo zbog toga što ona nije željela sudjelo-vati u cirkusu kojeg su sami stvorili.- Otišao je? - upitala je Tina kad se vratila.- Napokon sam ga se riješila - jetko je rekla i sjela.- Ti nisi normalna. lli si luda, ili si slije-pa pa ne vidiš kako on dobro izgleda. Moram ti priznati da sam ja ostala bez daha, i nikako se ne mogu složiti s tobom. On èak nije ni dosadan. Uz njega bi mi život bio poput pravog sna- oduševljeno je prièala.- Šteta što 4i nisi na mom mjestu. Sigurnd bi sve bilo drugaèije - Ijubo-morno je primijetila.- Emma! - uzviknula je Tina.Ja nemam nikakvih namjera prema njemu. Samo sarn ti željela otvoriti oèi, a u tome sam i uspjela. Ljubomorna si, a gdje ima Ijubomore, ima i Ijubavi.- Nisam Ijubomorna - porekla je Emma.
- Moraš dobro otvofiti oèi. Nemoj pogriješiti. Izmedu vas postoji skoro opipljiva prfvlaènost. Ti se uporno trudiš da ne vidiš ono što je tako oèito. Opusti se i prepusti tijeku dogadaja. Ponašaj se onako kako se osjeæaš. Slušaj srce i neæeš pogriješiti. Ne misli samo na danas, misli i na sutra. Ti si navikla na lagodan život, a njega se je tako teško odreæi. "Imao, pa ne imao." To je uobièajena kletva u našem naro-du, a ta ti reèenica može mnogo toga reæi. Iza takvih se rijeèi kriju prave dra-me, tragedije... Ljudi za novac prodaju i dušu, a ti neæeš ni da se potrudiš da spasiš ono što je tvoje.- Nije to tako jednostavno - prošaputa-la je Emma.- Nije? Što ima jednostavnije od prepu-štanja osjeæajima?- Ne razumiješ. Možda bih i ja tako razmišljala da sam na tvom mjestu. Ti tu vidiš spoj ugodnog s korisnim, a ja svoju propast. Shvati me, ne mogu pristati na ugovoreni brak. Možda moje tijelo reagira na njegovu blizinu, ali to ne znaèi da sam zaljubljena u njega. Poljubac može pokrenuti svijet, ali to je samo poljubac. Fizièka privlaè-nost nam garantira lijepe noæi, a što je s danima? Oni su ti koji trebaju biti lijepi. Možda bi nam poèetak i mogao biti lijep, ali deset godina? To je ipakpreviše. Uz njega bih provela svoju najljepšu mladost, a poslije bi mi bilo prekasno za novi poèetak. Ja to ne želim. Ni trenutak se nisam dvoumila, a mislim da i neæu - napokon je rekla sve ono što joj je ležalo na srcu.- Nema sreæe bez boli. Uvijek neštotre-baš žrtvovati da bi doživjela sreæu, a ti æeš žrtvovati samo svoju slobodu. Što ti ona znaèi? Ništa, jednog æe ti dana i ona dosaditi - uporno ju je uvjeravala da promijeni mišljenje, a vjerovala je da to èini u najboljoj namjeri.- Zašto ne prihvatiš izazov? Rizik je sastavni dio života. Zašto ne staviš sve na kocku i uèiniš odluèujuæi korak? To bi vam uvelike olakšalo - rekla je uz osmjeh.- A što ti misliš, da je on lud od Ijubavi za mnom? Ne, ni u kom sluèaju - rekla je ogorèeno.- Kako si samo naivha? Vrlo lako je voljeti osobu koju ne poznaješ dovoljno, ali je teško voljeti nekoga koga predobro poznaješ. Svi mi imamo bezbroj mana, ali se one u poèetku ne vide, ili ih-mi ne želimo vidjeti. Vreme-nom se èovjek promijeni, a njegove mane postaju sve izraženije. Èudim se da tako malo poznaješ život, Pružila ti se prilika i iškoristi je. Ona se možda nikada neæe ponoviti. Ti si žena, a svaka žena ima ubojito oružje, svoj izgled. Iskoristi ga. Sa takvim licem i tijelom od svakog muškarca možeš napraviti roba, ali ne pretjeruj. Ne odbijaj ga, pruži mu barem malo nade. On je ponosna osoba, i sve ima svojih granica do kojih se može iæi. Nièeg previše nije dobro. Koliko nije dobro odmah popustiti, isto tako nije dobro ni odugovlaèiti - Tina ju je savjetovala, kao da ima cijeli jedan život iza sebe.- Kako si ti èudna? Što je s tobom. Ti me uporno tjeraš da idem glavom kroz zid, a ja to ne želim.- Zar cijeli život nije takav? Da si pod-nijela nesreæe onoliko koliko i ja, dru-gaèije bi razmišljala.- Nema smisla da raspravljamo o tome.- U pravu si. I ja moram krenuti na posao.Tina je ustala, a zatim se graciozno izvi-la. Nakon što je otišla, Emma je poèela razmišljati o Tininim i Victorovim rijeèima. Na neki naèin, oboje su imali pravo, ali je i oha. Nije željela donositi nikakvu ishitrenu odluku. Vrijeme je još uvijek na njenoj strani. Toliko toga se moglo promijeniti do vremena koje joj je po oporuci istjecalo. Toga su svi bHi svjesni. Ipak, onje imao pravo. Ljutio se na nju, ali s razlogom. Ona je još uvijek bila vlasnica polovice poduzeæa, a to je znaèilo i odgovornost koju ona nije prihvatila. Zaèahurila se u svojoj boli, i sve prepustila rijeci vremena. Tako nije mogla. Trebala se boriti kao što je njen otac èinio cijeli život, Imala je uzor,ali ona kao da je sve zaboravila zbog oporuke koja je bila kao grom iz vedrog neba. Njen je otac imao razloge, a ona nije imala pravo da ga razoèara. Vjero-vao joj je, i ako je oporuka bila naprav-Ijefta bez prisile, ona æe sigurno otkriti razlog zbog kojeg je odluèio svoje jedi-no dijete dati u ruke Victoru. Sumnjala je da mu je poduzeæe bilo na prvom mjestu. Znao je da ona nije gramziva, i da ima svoje ideale koje ne bj prodala ni za kakvo bogatstvo. On je bio pametan, izuzetno pametan, i svaki potez koji je napravio, imao je pokriæe u prošlosti j buduænosti, svaki osim oporuke. Ona je još uvijek bila obavijena velom tajne, a jednog dana, kada taj veo spadne, ona æe sagledati istinu onakvu kakvu je"on vidio. tmala je pravo na sreæu, ali nije imala pravo da prokocka ono što je on cijeli život stvarao. Kako da to dvoje nekako spoji? Èinilo joj se da je to nemoguæe, barem u ovom trenutku.
Victor je uvijek dolazio ranije na posao. On ništa nije ostavljao za zadnji trenu-tak. Uvijek je volio biti u toku, i samo je u rijetkom prilikama sebi mogao priuštiti kratkotrajan odmor. Zbog posjete Emmi, nije uspio dovršlti sve obveze i zato je veæ od rane zore svojski prionuo na posao. Nakon smrti njegovog partnera, morao je preuzeti i njegov dio posla.Odložio je spise i zamišljeno pogledao u neodredeno toèku. Tijelo mu je bilo napeto, što se u posljednje vrijeme èesto dogadalo. Od èitanja one èudne oporuke, više nije imao mira. Brinula ga je buduænost poduzeæa, a i Emmina tvrdoglavost. lako je imala tijelo žene, još uvijek je bila nezrelo dijete kome je ponos bio tznad svega. Bila je tako neukrotiva i prepuna iznenadenja, kao džungla. Nikada nije znao što da oèeku-je od nje. Reagirala je uvijek onako kako se osjeæala, a on je bio zabrinut za nju. Èesto je s njenim ocem prièao o njoj, i uvijek je mislio da on sve preuvelièava, ali kad ju e upoznao, shvatio je da je slušao samo istinu. Kad mu je njen otac prvi put pokazao njenu sliku, osjetio je tako neobicnu magnetsku privlaènost. Dugo ju je vremena gledao. Nije mogao odvojiti pogled od nje. Bila je najljepša žena koju je vidio, ali nije bilo samo to u pitanju. Ona je zraèila neèin neobiènim, neèim što on nije mogao dokuèiti. I sad se živo sjeæao njihovog razgovora.- Ona je vrjednija od svih dragulja- rekao je njen otac uz zagonetan i tajanstven osmjeh.- Još uvijek je tako miada i bojim se za nju. Njoj je potreban netko tko æe je voditi kroz život, uostalom kao i svim ženama. Postoji samo jedna osoba na ovom svijetu kojoj bih je mogao povjeriti.- A to je ? - upitao je napeto.- Ti - otvoreno je rekao,Nije se obazirao na njegov iznenaðeni pogled, a ni na to što mu je slika ispala iz ruke. Ležerno se sagnuo i podigao je.- Ona je tako tvrdoglava, materijal kojeg treba oblikovati, a to bi samo ti mogaovLaskalo mu je povjerenje koje mu je ukazao, ali je ipak mislio da tu neæe biti nièeg. lako je Emma bila žena koja je mogla usreæiti svakog muškarca, on se nije previše nadao. Oporuka mu je sve-zala ruke i postigla je sasvim suprotan efekt od onog kojeg je trebala. I sam je bio šokiran kad je èuo posljednju želju svog partnera, a sada mu nije preosta-lo ništa drugo nego da bude oprezan i da opravda njegovo povjerenje. To je mogao na samo jedan naèin, ignorirati je i lagano graditi put do njenog srca. Mislio je o njihovu posljednjem susre-tu. lako se ona trudila da mu otvoreno pokaže mržnju, njeno ju je tijelo izdalo, i to u je davato nadu. Pogledao je na sat i namrštio se. Bio je siguran da ona neæe doæi i zato je i bio hapet. Bio je potpupo nemoæan bez njene suradnje, i ona se trudila da radi sve onako kako ne treba.- Dobro jutro - na zvuk njenog glasa, naglo se trgnuo.Bio je toliko zamišljen da uopæe nije ni èuo kucanje i otvaranje vrata. Izne-nadeno je podigao pogled i ostao bez daha. Bila je obuèena u kostim strogih linija, ali to ni u kom sluèaju nije uma-njivalo njenu ženstvenost. Sumorna siva boja kostima samo je naglašavala njenu neobiènu boju oèiju,blijedu put i crnu kosu. Ustao je i progutao knedlu. Kao nikada do sada, osjeæao se zbu-njen kao školarac.- Dobro jutro - rekao je neobiènim glasom.Pogledala ga je, a zatim je sigurnim korakom krenula prenna stolu njenog oca. Sjela je, a zatim poèela otvarati ladice. Oèi su joj se napunile suzama kada je odvojila nekoliko oèevih sit-nica. Uredno ih je spakirala, a zatim je bespomoæno pogledala pred sebe. Bilo joj je dovoljno neugodno i bez Victoro-vog prodornog pogleda. lako se trudila da ne gleda u njegovu pravcu, ipak ga je pratila krajièkom oka. Iznenada se okrenula prema njemu i pogledala ga direktno u oèi.- Što ja trebam raditi? - upitala je hladno.- Uskoro æeš saznati. Strpi se samo malo - rekao je i ponovo obratio pozor-nost na spise pred sobom.- Možeš otiæi popiti kavudok ja ovo završim.Ne dvoumeæi se, ona je ustala i hitrim korakom izišla. Ovo æe joj vrijeme dobro doei da se pribere. lako je u ured ušla s èvrstom odlukom da bude hladna, èitn je ušla, nije ostalo ništa od te odluke. Ma koliko god se trudila da ga mrzi,njeno je srce govorito sasvim suprotno. Zašto i najjednostavnija stvar u životu mora biti tako komplicirana? Ušla je u kantinu i naruèila kavu. Sjela je za najudaljeniji stol u kutu s kojeg je imala odlièan pogled, Lagano je ispijala kavu, pokušavajuæi ne misliti rti na što. Uskoro je došao i Victor. Pomno je pra-tila kretnje njegovog gracioznog tijela. Kroz nju je prostrujala èudna toplina.
Spustila je pogled i snažno se ugrizla za usnu, Pred oèima joj je lebdjelo njegovo lice. Imao je tako neodoljiv osmjeh. Ni njegove oèi više nisu bile onako hladne, kao da se èudna toplina kradomice uvukla u njih. Hvatala je samu sebe da razmišlja na naèin na koji nije trebala. To joj je bilo èudno.- Je li slobodno? - upitao je i zastao.- Naravno - jedva je prošaputala. Nervozno je grèila prste koji su bili vlažni od znoja, što je bilo neuobièa-jeno za ovo doba godina.- Zbog èega sam došla ovamo? - upi-tala ga je kad je sjeo. _ Uèinilo joj se da su mu oèi vragolasto zasjale. hskrice neèeg njoj potpuno nepoznatog kao da su frcale iz njih.- Zbog mene sigurni nisi - rekao je ono što je najmanje oèekivala i široko se osmjehnuo.- Jesi li siguran u to? - podrugljivo ga je upitala.- Dobrim dijelom. Zar bih trebao mis-liti drugaèije? - humorom je razbijao napetost koja je još uvijek vladala izmedu njih.- A što ako sam odluèila da bi mi se isplatilo potruditi se oko tebe? Mislim da bih mogla otrpjeti, barem neko vrijeme, tvoje dodire. To bi mi se višestruko vratilo. Materijalno bih bila osigurana cijeli život, a zauzvrat bih trebala prodati svoje tijelo. Bila bih skupa prostitutka, ali s blagoslovom svog oca. Nije li to suludo? Moram se prodati za ono što mi zakonski pri-pada. Mogla sam oèekivati sve, ali ne i ovo. Što ti misliš o tome? - lagano je jupkala po stolu prstima desne ruke. Šokirano ju je promatrao. Bio je pot-puno zbunjen. Nije oèekivao da æe mu ona otvoreno reæi ono što misli. BUa je mlada i neiskvarena, a ove su reèenice to i dokazivale. Da, nju je samo trebalo oblikovati po svom ukusu, a to je bio izazov kojem nikada ne bi odolio. Zar nije bio fasciniran njenom slikom? To su bili ništavni osjeæaji u usporedbi s ovim što je osjeæao dok ju je gledao nasuprot sebe.- Što ja mislim? Ne znam. Ja te ne prisiljavam ni na što, osim na ovo što moraš uraditi. Umoran sam od ove igre maèke i miša. Ja ti želim pomoæi, a ti si sve to pogrešno shvatila. Ako t osjeæamo nešto jedno prema drugom, ti se uporrio trudiš dato ubiješ. Ti nisi središte mog svijeta, a ni jedina žena na ovom svijetu. Ne laskaj sebi - poku-šao se kontrolirati. QZnao je da govori besmi-slice, ali to je bio jedini naèin da je prizemlji - Ako me želiš mrziti, mrzi - rekao je i ustao. Krenula je za njim. Osjeæa-la je gorak okus poraza u ustima, ali neka. To joj je i trebalo. Ona ga je prva izazvala, a on joj je samo uzvratio istom mjerom. Ostatak dana, komuniciranje za njih se svelo na nekoliko šturih reèenica. Emma je nestrpljivo gledala na sat. Dan joj je bio dug kao vjeènost. Nikako se nije mogla skoncentrirati na posao. Brojke su joj igrale pred oèima, pretva-rajuæi se u bezliènu masu. Cijelo je vri-jeme provela nad spisima, ali ništa nije uradila. Samo je odsutno buljila u njih.- S obzirom na uèinak, mogla sl slo-bodno i ne dolaziti.- Što oèekuješ od mene? - planula je.- Da se potrudiš.- To i radim.- Da, vidio sam. Uporno se trudiš da ništa ne napraviš. Tvoj mi je otac rekao da si upuæena i cijeli posao i da si veæi dio svog slobodnog vremena provela ovdje. Ako ne želiš raditi, reci mi. Ništa drugo i nisam oèekivao od razmažene osobe kakva si ti. Tebi je jedino važno ono što ti osjeæaš. Za druge te nije ni briga. Sebièna si i puna sebe. Uzdigla si se na nepostojeæi oltar i na sve gte-daš s visine.- Tko? Ja? Ti nisi normalan! Kako se usuduješ?- Istina uvijek boli. To je tako oèito. Da sam rekao laž, ti bi bila mirna i samo bi se nasmiješila. Predobro te poznajem.- A š"to misMš da sam ja? - ustala je i došla do njegovog stola.Spustila je ruke na njega i pogledala ga u oèi. lako se trudio da izgleda ozbiljno, lice mu je treperilo od osmje-ha. Nemoæno je klonula. On se samo poigravao s njom. Nasjela je na njegov izazov. Naglo se okrenula i izišla iz ureda. U ušima joj je odzvanjao njegov glasan smijeh. Sišla je do parkirališta i ušla u auto. Bijesno je udarila šakom po volanu. Ispala je prava budala. U tom ga je trenutku neogranièeno mrzila. Vjerovala je da æe naiæi na pro-bleme, ali nije mislila da æe postati predmet njegove poruge. Dolazila je u iskušenje da sve napusti, ali nije samo iz obzira prema radnicima koji su ovisili o poduzeæu. Upalila je auto-mobil i iiz škripu gurna je napustila parking. Morala je na neèemu iskaliti svoj bijes. Èim je došla kuæi, obukla je trenerku i pošla na trim stazu. Okrutno je iscrpljivala tijelo, kao da je ono bilo krivo za poraz koji joj se dogodio. Vra-tivši se kuæi, spremila je laganu veèeru i pošla u krevet, Osjeæala je umor i bol u mišiæima, ali
nikako nije mogla usrtu-ti. Neprestano je preispitivala sve ono što-se dogodilo toga dana. -" Osjeæala je golemu mržnju u sebi, toliko veliku da je nije mogla kontrolirati. Sama pomisao da æe ga u iduæih devet mjeseci vidati gotovo svakodnevno, dovodila ju je do ludila. Ustala je i sebi ulila èašu mlijeka. Nadala se da æe joj ono pomoæi da zaspi, ali nije. Svaki joj je nerv treperio od umora, ali su oèi bile širom otvorene. Bila je tako rastresena i nemoæna da se odupre bujici koja ju je neprestano nosila u nevolje. Sve bi bilo u red da nije bilo one proklete oporuke. Ona ju je potpuno sputata i izbacila iz takta. Još uvijek nije mogla dokuèiti što je njen otac htio. Bilo je i drugih naèina da zaštiti poduzeæe. Ako je toliko imao povjerenja u Victora, njemu je mogao prepustiti vodenje, ili bilo što drugo, samo nije smio postupiti onako kako je postupio. Razmišljala je do pred samo jutro. Noæ je bila beskrajna. Èinilo joj se da je svaka minuta bila duža od godine. Osjeæala je èudnu prazninu i osamljenost, kao da je njen život zalu-tao èudnom stazom bespuæa.IIIMjeseci su prolazili, a Emma se još uvijek nije naviknula na Victorovu blizinu. Od onog dana ponašali su se suzdržano i hladno. Ignorirali su jedno drugo, iako su oboje bili svjesni prisut-nosti onog drugog. Emma se oblaèila neupadljivo i ni s èim ga nije željela izazvati. Željela je saèuvati krhki mir koji je vladao, iako je bila svjesna da se iskra koja je tinjala izmedu njih može svakog trenutka pretvoriti u buktinju. Primijetila je da je on u posljednje vrijeme èudno promatra. Nije se oba-zirala na to. Još samo dva mjeseca i istièe godina koju je njen otac odre-dio za vjenèanje. Ta je moguænost odavno odbaèena, i veæ je mjesecima nrtko nije ni spominjao. Emma je bila mirna, barem što se toga tièe, iako je ponekad mislila da æe Victor, kad se jednog dana oženi, nekog istinski usreæiti. Potpuno je promijenila miš-Ijenje o njemu. Više nije mislila da je umišljeni snob, a on je to u posljednjih nekoliko mjeseci i dokazao. Prema njoj se ponašao s dostojanstvom. Držao ju je na distanci, i više je nijednom nije ni pokušao poljubiti. Vodili su dva života kojt su samo bili usporedni, i koji se ni u jednoj toèci nisu dodirivali.- Emma - zovnuo ju je tihim glasom.- Molim - podigla je pogled i èudno ga pogledala.Nije navikla da joj se obraæa tako njež-nimtonom.- Hoæeš li mi uèiniti jednu uslugu? Zastala je u pola pokreta, Sva su njena èula zvonila"na uzbunu. Kada je on biou pitanju, oprez nikada nije bio naod-met. Odmaknula je pramen kose s lica, a zatim je ruku položila na stol. Pomno ga je promotrila. Oprez joj je bio na vrhuncu.- Ne znam. Bilo bi suludo kada bih rekla da hoæu, ne znajuæi o èemu se radi. Odgovoriti ti mogu tek onda kada èujem što zahtijevaš od mene - iako se u njoj odvijala prava borba, glas jpj je bio miran.- Hoæeš li iziæi sa mnom na veèeru?- Na veèeru? - iznenaðeno je upitala.- Naravno, ako nisi zauzeta - rekao je i ustao.- Nisam - rekla je istog trena i ugrizla se za jezik.Cijelo je vrijeme željela biti oprezna, a sad joj je jezik bio brži od misli. Osjetila je kako joj tijelo preplavljuje val vruci-ne. Pokušala je okrenuti glavu da on ne vidi njeno zajapureni lice, ali je shvatila da to nema smisla. Njegovu pronicavu pogledu nešto takvo sigurno nije moglo promaæi.- Samo veèera. Obeæajem ti. Molim te- došao je do nje i prekrižio ruke. Emma je klimnula glavom, a zatim je nastavila s radom. Pokušala se pona-šati kao da se ništa nije dogodilo, ali joj to nije polazilo za rukom. Odustala je i krenuta kuæi. Odmah je poèela s pripremama. Dugo je vremena ležala u kadi u nadi da æe se opustiti, ali joj to nije pomoglo. U petnaest do osam, bila je gotbva. Obukla je dugu zelenu haljinu koja se pripijala uz njeno tijelo, istièuæi zamamne obline. U njoj su joj oèi došle do punog izražaja. Od nakita je nosila samo tanku ogrlicu, a kosu je pustila da slobodna pada niz leda. Diskretno se našminkala samo da istakne ono najljepše na licu. Bila je tako uzbudena. Veæ mjesecima nije izišla. Potpuno se posvetila postu, a kada uskoro prestane raditi, nije znala što æe s toliko stobodnog vremena. Toèno u osam, oglasilo se zvono. Otvo-rila je vrata i prasnula u smijeh. Victo-rovo je lice bilo skriveno iza ogromnog buketa crvenih ruža. Prihvatila ih je i odnijela u kuhinju. Nedugo zatim, bili su u autu. Nakon kratke vožnje, zau-stavili su se pred elitnim restoranom. Èim su ušli, mnogi su se pogledi zau-stavili na njima. U nekima je bilo zavi-sti, a u nekima divljenja: Victor ju je ohrabrujuæe uhvatio za ruku. Znaèajno ju je pogledao. Konobar ih je odveo za rezervirani stol i Emma je sjela. Kad je naruèio šampanjac, ona se zagrcnula.- Ti znaš da ja ne pijem alkohol - rekla je tiho.
- Znam, ali veèeras napravi izuzetak.- Zbog èega?- Veèeras je toèno deset mjeseci da samtesreo.- To je bio lijep susret- rekla je vrago-lasto.- Sigurno æe ti dugo ostati u sjeæanju.- Ono što ružno poène, ne mora takozavr-šiti. Nadam se da æe tako biti i kdd nas.- Što znaèe te tvoje rijeèi?- Mora da si slijepa kad nisi primijetila što osjeæam prema tebi - dok je govo-rio, uhvatio ju je za ruku.- Sto osjeæaš? - upitala je i povukla ruku.- Još uvijek ne znam. Ovo je nešto posebno. Samo ti mogu reæi da nisam ravnodušan prema tebi, daleko od toga. I sam sam zateèen, ako æe ti to išta pomoæi. .-1 što oèekuješ nakon tih rijeèi?- Kod tebe se nikada ne zna. Zbog toga sam te sve ovo vrijeme i držao na rastojanju.- Ne želim nikakve zagonetke. Otvo-reno mi reci što želiš od mene- malo je povisila glas.I sama je bila iznenadena u kojem je smjeru krenuo njihov razgovor. Da je znala da æe se ovako ponašati, ne bi joj bilo ni na kraj pameti da izide s njirn. Mislila je ... ni sama nije znala što je mislila. On sigurno nije želio nju, nego njeno poduzeæe. U to je bila potpuno sigurna. Samo ju je zanimalo na koji æe naèin pokušati ostvariti svoju zamisao.- Želim ti pomoæi uvjerljivo je rekao.- U èemu? - upitala je, iako je dobro znala odgovor.- Da zadržiš ono što je tvoje.- A što æe biti ako ja to neæu?- Razmisli. Mislio sam da si to veæ odavno uèinila. Previše toga stavljaš na kocku. Znam da ni ti nisi ravno-dušna prema meni, a zato se stalni i pitam: u èemu je problem?U tom je trenutku došao konobar. Ulio je u èaše šampan|ac, a zatim je primio narudžbu. Nakon što se diskretno uda-Ijio, njihov se razgovor nastavio.- U nama. Ono što osjeæaš prema meni nije dovoljno da bi se na tome zasno-vao brak. Sve što se gradi na lošim temeljima, jednog se dana sruši. Toga moramo oboje biti svjesni. Za brak je potrebno više od ono što osjeæamo. Uložimo sebe, a dobivamo mrvice. To je suludo, zar ne? - upitala ga je.Da bi prikrila nervozu, uzela je èašu i otpila gutljaj šampanjca. Ruke su joj lagano drhtale. Trebalo joj je mhogo hra-brosti da izrekne ono što je upravo rekla. Nije mogla prihvatiti njegovu ponudu, ako je to ponuda i bila. Zasnovana je iz drugih razloga, a ona je jako dobro znala kakvi su to razlozi. Nije mogla zavara-vati sebe. lako je u posljednje vrijeme shvatila ono što u poèetku nikako nije željela priznati, da ga vpli, ipak se nije željela vezati za njega. Život s njim bio bi pravi pakao. On nikada ne bi bio samo njen. Ako bi i posjedovala njegovo tijelo, dušu sigurno ne bi.
0 Ne želim kvariti ovu veèe. Zar ne može-mo veèeras zaboraviti na sve i zabaviti se onako kako to svi mladi rade? Opusti se. To je sve što tražim od tebe.
- Idem u toalet - rekla je i ustala.To je uradila samo da dobije na vre-menu. Morala se pribrati. Naboj što se osjeæao tzmeðu njih, postajao £e sve. opipljiviji. Bilo bi tako lijepo kad bi mu se mogla prepustiti, ali... Rukom je snažno protrljala èelo. 0 èemu ona to razmiš-Ija? Znala je da mora odbaciti te misli. To su samo snovi koji nikada ne smiju postati stvarnost. Uvijek su joj govorila da izmedu Ijubavi i mržnje postoji tanka samo granica i da èesto zalutamo u sas-vim suprotno od onog što smo mislili. To se i njoj dogodilo. Pobrkala je ta dva pojma i zamijenila ih. Uskoro se vratila. Izbjegavala je Victo-rov pogled. Sjela je i uzela èašu u ruke. Prinijela ju je usnama i otpila gutljaj. Imao je tako neprijatan okus. Nikada nije znala zašto ga Ijudi obožavaju.- Sto je ovo? - iznenadeno je pogledala u dno.èaše.- Emma, udaj se za mene - rekao je on sveèano.- Što radi pr§ten u mom šampanjcu? Ti stvarno imaš dara da zapanjiš Ijude. Moram ti priznati da si originalan. Još za ovakvo nešto nisam èula.- Nisam ni ja èuo odgovor na moje pitanje.Emma ga je pogledala u oèi. Našla se u nedoumici. Njeno je srce vrištalo: DA, alhiei razum.- Želim ti pomoæi. Što ima lošeg u tome? - pokušao je opravdati svoj postupak.Ni nakon tih rijeèi ona nije ništa raz-umjela. Zašto želi biti romantièan, a govori da joj žeU samo pomoæi. Nakon stanke od nekoliko minuta, on joj reèe:
- Ako ti to ne odgovara, imam sasvim drugi prijedlog. Zašto se ne bi vjenèali, a da taj brak bude samo na papiru? Razmišljao sam o tome. To bi bilo idealno rješenje. Izmedu nas se ništa neæe promijeniti. Ti živj svoj život, a ja æu svoj. Ovo smatraj kao poslovni dogovor koji æe oboma odgovarati. Emma je šokirano gledala u njega. Dobro je èula svaku njegovu rijeè, ali to nije bilo ono što je željela. Da je samo rekao da je voli, to bi promijenilo sve, ali ovako? On je to smatrao poslovnim dogovorom. Njegove.su rijeèi uništile ovu prekrasnu veèer. Uspjela se neka-ko sabrati, a zatim je upitala.- A što ti dobivaš tim dogovorom?- jedva je hvatala zrak.- Vrijeme æe pokazati što æu ja dobiti. Ja nisam od onih Ijudi koji srljaju. Svaki moj potez je dobro promišljan. Znam da æeš ti sve pogrešno shvatiti, ali ja nisam bezosjeæajan onoliko koliko ti rnisliš. Ovim æu potezom opravdati povjerenje koje mi je ukazao tvoj otac, a i ti æeš biti materijalno zbrinuta - objasnio joj je.- Zar ti nisi rekao da je vrijeme da zasnuješ obitelj? - dok je govorila, izvadila je prsten iz šampanjca i nervo-zno se poigravala s njim.Nije mogia ne pnmijetiti KOIIKO je DIO lijep. Bio je tako èudne i neobiène izra-de. Upiljila je pogled u prelijep sma-ragd. I ma!a je flsieæao kao da joi se on ruga. Naglo ga je ispustila, a zatim gurnula prema njemu. -1? - upitno ju je pogledao.- Što ti misliš? Ne moraš mi odmah odgovoriti. Znam da to nije tak jedno-stavno. Ma koliko se trudila da izgle-daš hladno, ti to nisi. U dubini duše si još uvijek nezrela djevojèica koja èeka svog princa na bijelom konju. Emma, to su samo snovi. Oni se toliko razli-kuju od stvarnosti. Ako to ne shvaæaš sada, jednog æe te dana život primorati da ih se odrekneš - ubrzano je rekao. Nije znala što da mu odgovori. Koliko je željela reæi -ne, isto je toliko željela reæi- da. Postajala je sve nervoznija. Nije mogla prihvatiti ulogu koju joj on dodjeljuje. Sporedna uloga nije bila za nju. Ona je željela sve, ili ništa. Bilo bi lijepo imati ga pored sebe, ali on nikada neæe biti ono što ona želi.- Ne znam - neodredeno je rekla.- To što tražiš od mene, to je tako... -slegnula je ramenima.Suze su joj zasjale u oèima. Okrenula je glavu. Bilo joj je tako teško u tom trenutku. Sve bi dala da je sada Tina pored nje. Ona se sama nije mogla nositi s onim što joj on predlaže. Bio joj je potreban savjet, a bila je tako sama.- Nemaš mnogo vremena za razmiš-Ijanje. Zašto ti je toliko teško odluèiti se? Tvoje me ponašanje navodi da o sebi mislim sve najgore. Emma - on se nagnuo prema njoj i prièekao je dok se ona okrene.- Pa udati se za mene slgurno nije toliko strašno. Mnoge bi dale sve da su na tvom mjestu.- Ja nisarrr jedna od njih - prkosno je rekla.- Znam to jako dobro, ali isto tako znam o èemu razmišljaš. Nemaš mno-go vremena. Najdalje do kraja veèere, oèekujem odgovor. Ma kakav god on bio, ja ga želim èuti - glas mu je bio oštar poput žileta.- Ucjenjuješ me - gorko je rekla.- Na prijevaru si me izveo van, a sada mi postavljaš ultimatume. To je najgo-re što si mogao uèiniti. Ja ih ne podno-sim, isto kao što ne podnosim ni tebe. Lice mu se izoblièilo. Oèi su mu opasno zasjale. Usne su mu bile stisnute u tan-ku liniju. Bilo je ocito da u njemu bijesni pravi orkan. Emma je bila sretna što su na javnom mjestu, inaèe...- Prestani me izazivati. Poèela si pre-laziti sve granice moje strpljivosti. Ja ti želim pomoæi, a ti se ponašaš prema meni kao da sam silovatelj. Zašto, Emma? - upitao je èudnim glasom.- Ne znam. Kad sam s tobom, èini mi se da ti iz mene izvlaèiš sve ono naj-gore. Nikada se ovako nisam ponašala, a nikada i nisam bila u ovakvoj situaciji. voijeia bih da sve arugacije.. U posljednje sam vrijeme pod pritiskom. Iznenada sam ubaèena u središte nevolja. Pokušavam pronaæi ravnotežu, ali bezuspješno, a ti mi samo otežavaš - iskreno je rekla.- Nemoj me krivo shvatiti. Jati želim ppmoæi. U tebi postoji nešto sto druge žene ne posjeduju. Ako ne možemo ništa drugo, budimo prijatelji. Moraš shvatiti da ti od mene ne prijeti nikakva opasnost. Sklopimo primirje- rekao je i uputio joj jedan od svojih najljepših osmjeha.-1 to ti je teško uraditi - bochuo ju je.- Nije.- Napokon - odahnuo je.U tom je trenutku stigla veèera. Nakon nje,-razgovarali su o poslu. Èinilo joj se kao da je veèer naprosto proletjela. Ako se u nièemu nisu slagali, jesu kada je u pitanju bila dobrobit poduzeæa.
Kad su krenuli prema kuæi, on još uvi-jek od n}e nije tražio odgovor. To ju je donekle umirilo. Šutke ju je doveo do kuæe i izišao iz auta. Stao je pred nju i lagano prstima prešao preko njenog lica. Emma je ustuknula. U verbalnom se razgovoru mogla bez problema boriti s njim, ali kada bi je dotaknuo, potpuno bi izgubiia glavu.- Hoæeš li popiti kavu? - izletjelo joj je, Ugrizla se za usnu. Dobro je znaia kako on miže protumaèiti taj njen poziv, ali povratka nije bilo.- Vrlo rado - rekao je veselo.Ušlt su u kuæu, a zatim se Emma otišla presvuæi. Skuhala je kavu, iako jeznala da je nijedno od njih dvoje neæe popiti. Kad je ušla, zbunjeno mu se osmjehnula.- Možemo li pronaæi nekakvo rješenje?- iznenada je upitao.- Reci mi ako je greška u meni.- Ne znam zašto toliko insistiraš. Tebi bi trebalo biti drago ako ja ne prista-nem. Ti ne znaš kakva sam ja osoba, a brak je ipak obveza.- Ja se nikada nisam bojao obveza.- Ali zato jesam ja - rekla je i sjela.- To je samo potpis. Sve æe ostalo osta-ti isto, onako kako je i bilo - uzeo je šalicu i otpio gutljaj kave.- Sumnjam u to.- Tako si tvrdoglava. U svemu što ja kažem, tražiš nešto što ne postoji- odložio je šalicu i pogledao je u oèi. Nije skidao pogled s nje.- Sto si odluèila? -Ništa. ,Victor je ustao i sjeo do nje. Na licu mu se odražavala odluènost. Nježno.joj je obuhvatio lice i okrenuo ga prema sebi.- Tako si lijepa, gotovo nestvarna. Kad bi nas dvoje imali djecu, sigurno bi bila božanstvena.- Djecu? - šokirano se odmaknula.- Ne boj se. To satn samo tako rekab. Sumnjièavo ga je odmjerila. Nije bila sposobna razmišljati. U njegovoj se blizini ponašala tako neuobi-èajeno. Naglo ju je privukao k sebi i spustio svoje usne na njene. Nije se opirala. Njegove su ruke znalaèki straživale njeno tijelo. Dah mu je postao ubrzan. U poèetku, pokreti su mu bili puni opreza, a kako je vrijeme odmtcalo, postajali su sve slobodniji. Emma je zajeèala od ugode. Srce joj je ubrzano zalupalo. U njegovu je zagrljaju bila ono što doista i jest, podatna i ranjiva žena puna Ijubavi, Èinilo joj se da dobiva krila. Lebdjela je daleko od stvarnosti. Uz njega se osjeæa-la posebnom. On je iz nje izvlaèio osjeæa-je za koje ona nije ni znaia da postoje, i u tom je trenutku bila njihov rob. Robovala je osjeæajima, robovala je njemu, i samo je on bio gospodar njenog tijela, njenih osjeæaja, a ne ona, kako bi trebalo biti.- Toliko te želim - prošaputao je muklo.- Želiš me? - upitala je, a onda su nje-?ove rijeèi doprle do njene svijesti. elio ju je. To je u ovom trenutku naj-manje željela èuti. Za nju su ovi osje-æaji vifi tako posebni, preuzvišeni i jedinstveni, a on je prema njoj osjeæao samo želju. Naglo ga je odgurnula.- Što se dogada? - u èudu je upitao. Nervozno je rukom prošao kroz svoju gustu kosu. Ustao je 1 poèeo hodati. Zvuk njegovih koraka išao joj je na živce. On je bio isti kao i svi muškarci. Mislio je samo na sebe. U ove je tre-nutke uložio tijelo, ali ne i dušu. Ona je ostala nedirnuta. Postoji toliko želja, ali je samo jedna prava Ijubav. A ovo što on osjeæa, to sigurno ntje.- Pozvala sam te samo na kavu - rekla je drhtavim gtasom.Svim se silama trudila da se prizemlji. Da on nije rekao "želim te", tko zna koliko bi daleko otišti. Ona je znala da bi išli do kraja. I te kako je bila spremna na ovo, ali je on pokvario samo s neko-liko rijeèi. Razbio je èar tog trenutka, i sve je otišlo u nepovrat.- Ne podnosim nikakvo nasilje. Victor je prasnuo u grohotan smijeh. Dugo se smijao, nikako se nije mogao zaustaviti.- I ti ovo zoveš nasiljem? Ne mogu vjerovati - dok je govorio, rukom je posegnuou džep.Izvadio je prsten i nježno joj uzeo ruku.- Ovo je trenutak da odluèiš o mojoj ponudi. Hoæeš li se udati za mene? Ja ne želim izgubiti tako prelijepog part-nera - objašnjavao je.- Sutra æu ti odgovoriti - hladno je rekla, ignorirajuæi njegov pokret. Razoèarano je pustio njenu ruku, a zatirn se okrenuo. Da nije znala što on osjeæa, u ovom bi trenutku doista pomislila da mu je žao. Pogledao je na sat, a zatim se ponovo osmjehnuo.- Do ponoæi je samo pet minuta. Toliko mogu prièekati - rekao je s dozom tri-jumfa u glasu.
- Ne dolazi u obzir:- Zašto? - osmjeh mu je naglo splas-nuo.- Ne dok ne èujem objašnjenje. Zašto toliko želiš ovaj brak? Tvoje mi je pona-šanje èudno.- Dodi- on ju je uhvatio za ruku i poveo prema predvorju.Zaustavio se pred ogromnim ogle-dalom, a zatim je stao iza nje. Bilo je vidljivo koliko je napet.- Pogledaj se. Zar bi netko tebe oženio iz interesa?- Ne zanima me što bi netko uradio. Zanimaš me ti. Nešto se krije iza tvoje upornosti, nešto što ja još uvijek ne mogu dokuèiti?- Da, krije se muškarac koji te ludo želi. Ti ne shvaæaš ono što je tako oèito. Na koji naèin da ti pokažem da mi je stalo do tebe? Tvoja mi je blizina tako prijat-na. Jedina si žena uz koju mi pomisao na brak ne izaziva gnušanje.- Rekao si da želiš samo brak na papiru.- Da, rekao sam i stojim iza toga. Nika-da te neæu prisiljavati ni na što. Ti æeš postavljati pravila. Ono što ti ne želiš, neæe se ni dogoditi - odmaknuo se od nje i okrenuo joj leda.U odrazu je promatrala njegovu vitku figuru.- Dobro, udat æu se za tebe, ali samo formalno - naglo je donijela odluku koja je iznenadila i nju samu. Okrenuo se na peti, a oèi su mu èudno zasjale. -- Formalno?- upitao je kruto.- Da, To je uvjet. Ako ti.-ne odgovara, ja tu ništa ne mogu. Nije mi bito lako odluèiti se, ali je ipak prevladao zdrav razum. Kad bolje razmislim, ipak se isplati žrtvovati za poduzeæe - glumila je hladnoæu.Namjerno je izgovorila tih nekoliko reèenica. Željela je da i on osjeti barem djeliæ onoga što je ona osjeæala nakon njegove ponude. Povrijedio ju je. Brak na papiru, ironièno je pomislila. Zar takav brak postoji? To je bila samo far-sa. Vrijem æe pokazati što on želi od nje. Rekao je da æe svatko pd njih živjeti svoj život. Sto je mislio pod tim? Njegov joj je prijedlog slièio sklapanju poslovnog ugovora, a to je doista i bio. Na samu pomisao da æe on izlaziti, u njoj se pro-budila nesnosna Ijubomora. Još uvijek nije znala zašto je pristala. Brak na papiru može postojati samo kod Ijudi gdje je Ijubav nestala, gdje se istrošila, a kod njih nije bio takav sluèaj.- Sutra æemo se dogovoriti o pojedi-nostima - hladno je rekao i otišao bez pozdrava. Snažno je zalupio vratima. Na taj je naèin želio iskaliti svoj bijes. "Što mu je sada?" - zaèuðeno se upi-tala.Toliko ju je salijetao da pristane, a kad je to uèinila, pobjegao je kljuèajuæi od bijesa. S mukom se pomaknula, a zatim je pošla na spavanje. Cijelo jevrijeme razmišljala o Victoru i njiho-voj èudnoj vezi, i još èudnijem braku. Pristala je, a to joj je bila podsvjesna želja. Valjda je mislila da æe on druga-èije reagirati, a to bi sve promijenilo. lako je tvrdio da poznaje žene, bio je potpuna neznalica. Da joj samo rekao da je voli, sve bi bilo drugaèije. Od nje bi napravio najsretniju ženu na svijetu, ali te èarobne rijeèi nikada neæe èuti iz njegovih usta. To je bila porazna èinje-nica s kojom se trebala pomiriti. Što je željela postiæi svojim pristankom? Bila je tako osamljena, tako željna njegove Ijubavi, a on jbj je predlagao poslovni brak. Je li u njoj probudio inat, ili se je uhvatila za posljednju slamku nade? Toliko je pitanja postavljala samoj sebi, ali se samo muèila s njima. Raz-dirale su je sumnje, a to tako nije tre-balo biti. Imala je lijep život, ali od tog života nije bilo ni traga. Kako da bude uz njega, a da ne pokaže svoju Ijubav? Teško je to bilo i zamisliti, a kako li æe tek biti teško provesti u djelo? Zaspala je pred samo jutro. Bila je izmuèena sumnjama, što nije bilo ni èudno.
Kad je budilica zazvonila, uèinilo joj se da nije ni spavaia. Bila je potpuno iscr-pljena i neispavana. Ono malo što je odspavala, i nije mogla nazvati snom. To je bio samo košmar, produljenje stvarnosti. Dok se spremala na posao, razmišljala je o Victoru. Nije znala koko æe se ponašati kada ga sretne u uredu. Kako je ovaj život èudan? Èesto nas odvede onim putem kojim najma-nje želimo. Da joj je netko prije deset mjeseci rekao da æe se udati za njega, mislila bi da je to nemoguæe.- Dobro jutro- rekla je Victoru kad je ušla u ured.Nije ga ni pogledala. Pognute je glave krenula prema svom stolu i sjela. Odmah je poèela raditi. Victor je ustao i nadvio se nad nju.- Kako moja sretna mlada? - upitao je podrugljivo.- Mlada jesam, ali sretna...- odmahnula je glavom.Podigla je pogled i rukom naèinila neodreden pokret. Dovoljno je bilo da ga pogleda, pa da se u njoj poène kovitlati prava oluja. Snažno je stisnula rub stola, a zatim je i ona ustala.
- Ne želim se prepirati. To mi nije ni na kraj pameti. Vrijeme je da se ponašamo kao odrasli Ijudi. Ne želiš mi pružiti priliku, i ja sam nemoæan. Me koliko se trudtla, ne možeš zanemariti te snažne osjeæaje koji te opsjedaju. Prestani bježati. Krajnje je vrijeme da se suoèiš s onim što nas oèekuje. Moramo cije-niti ono što imamo, a ne sanjati. Danas æemo dogovoriti sve u svezi vjenèanja- njegov je glas bio tako opasno miran.- Danas? - kruto je upitala.Nemamo vremena na pretek- energièno je rekao.- Slažem se s tobom - dok je govorila, pomistita je da njih dvoje izgledaju kao dva robota.Oboje su se trudili da izgledaju štp hladnije. Krili su svoju dušu, bojeæi se da je onaj drugi ne povrijedi. Dok je izlagao svoje planove, pna ga je promatrala. Èinilo joj se da je ona cijelo vrijeme bila u zabludi. Kao što je on rekao, nije mu dala priliku. Veæ je pri pryom susretu odluèila da ga mrzi, i cijelo se vrijeme trudila da se toga pri-država. Dolazila je u iskušenje da zarije ruku u njegovu kosu, da se pripije uz hjegovo tijelo, i da još jednom osjeti buðenje žene u sebi. Dok je razmišlja-la, osmjeh joj je lebdio na usnama. Da, sad joj ej bilo jasno zašto je pristala. Ona ga je voljela, voljela više od svega. lako je svoje osjeæaje krila od njega, nije ih mogla vjeèno skrivati od sebe. Tomu je jednom morao dqæi kraj. Želje-la ga je za sebe, a ako je brak na papiru jedini naèin da mu bude u blizini, ona nije imala ništa protiv. U podsvijesti se nadala da æe jednog dana i on shvati-ti, da ono što osjeæa prema njoj, nije samo fizièka želja.- Hej! - nježno ju je dotaknuo.- Kamo si odlutala? Pocrvenjela je kao bulka.- 0 èemu si razmišljala? - uporno je želio zadovoljiti svoju radoznalost. Èudno ju je pogledao. Oèi su mu slièile na dva uska proreza. Kao da je svu svo-ju snagu skupljao u ta dva prekrasna ogledala duše, trudeæi se da sazna ono što mu ona nije željela reæi.- Mogu li barem svoje misli zadržati za sebe, ili i njuh trebam podijeliti s tobom? - rekla je mnogo grublje nego što je namjeravala.Veæ se donekle pribrala, iako je još uvi-jek osjeæala nelagodu, ili nešto drugo, to nije znala. Biia je potpuno izbaèena iztakta.- A što si ti to podijelila sa mnom?- Isto što i ti sa mnom.- Ovo nas nikamo neæe odvesti - rekao je.- Hoæe, ravno u brak. Èini mi se da se sve svodi na to. Želi te toliko žena, a ti ženiš onu koja je nerado pristala na brak. Zar to nije ironija sudbine? Život nam jbš jednom pokazuje da smo mi samo pijuni u rukama sudbine, i da nismo ti koji odluèuju o onome što æe sedogoditi.- Da, to se može i tako opisati, ali što se igra bliži kraju, pijuni dobivaju na vrijed-nosti. Postaju pravo blago. Ni u kom ih sluèaju ne treba podcjenjivati - govorio je, dovršivši ono što je ona trebala reæi.- Sudbina se poigrava s nama. To je tako pèito. Od života mi je napravila pravu zbrku. Bojim se da æe mi život postajati sve zamršeniji i da nikada neæu moæi isplivati iz živog pijeska u kojeg tonem. Previše sam zaglibila u njega.Dok je govorila nije skidala pogled s njegovih grudi.Gledala je u njihovo ravnomjerno dizanje i spuštanje. Bilo bi dobro kada bi i život bio ravnomjeran, a ne ovako krivudav i pun zamki. Ljubav je tako jednostavan osjeæaj, ali ga mi kompli-ciramo. Postajemo žrtve onda kada ne bi trebali, i to sopstvene žrtve.- Kakvo razrrtišljanje? Urnjesto da kujemo planove za vjenèanje, mi se ponašamo kao dva oèajnika u bez-izlaznoj situaciji. Te tvoje sumorne misli i na mene djeluju. Ako si toliko uvjerena da si pogriješila, još uvijek se možeš predomisliti. Rekao sam ti da te ja neæu prisiljavati ni na što. Prisilna Ijubav ne postoji. Sila može izazvati samo mržnju, a meni nije cilj da me mrziš- lice mu je bilo poput maske. Nijedan se mišiæ na njemu nije poma-knuo, samo |e nervozno grèenje ruku odavalo njegovu unutarnju borbu. Emrna je bila sigurna da on nije mislio ono što je rekao. Njegove su rijeèi bile rezultat Ijutnje, u to je bila pptpuno sigurna.- Sto je tebi u cilju? - upitala je nakon poduže šutnje.- Da se barem jednom ponašamo kao odrasli Ijudi.- Nego kako se ponašamo? Da nismo odrasli, ne bi ni mislili na vjenèanje. Djeca to ne rade. Zar nisam u pravu?- Emma se pokušala našaliti, samo da ublaži napetost koja je bila tako opipljiva.On je bio u pravu. Doista su se ponašali kao djeca. Osim, kada je bio posao u pitanju, nisu mogli progovoriti nijednu reèenicu a da se ne posvaðaju. Victor je slegnuo ramenima. Njegove je pre-
krasne oèi prekrio veo tuge. To se ni u kom sluèaju nije uklapalo u sliku koju je on želio stvoriti o sebi, Ponekad su sitnice rjeèito pokazivale da se iza nje-gova oklopa hladnoæe krije osoba koja je bila ranjivija mnogo više nego što je htio pokazati. Nije mogla razumjeti njegovo ponašanje, a sigurno nije ni on njeno.- Doista je vrijeme da se dogovorimo o detatjima - rekao je odsutno. Uskoro su kovali planove, potpuno zaboravivši na nesuglasice.IVNesnosna vruæina koja je vladala tih dana, kao da je iz Emme izvukla i posljednji atom snage. Obilno se znoji-la, a nrje znala da li je to od vremena, ili nervoze koje se ugnijezdila u njoj. Vjen-èanje se bližilo vrtoglavom brzinom, a ona još uvijek nije mogla shvatiti da je to stvarnost. Kad god bi pogledala u Victora, èinilo joj se da se sa svakim trenutkom sve više udaljavaju jedno"od drugog. Na neki naèin, to joj je j odgo-varalo, ali je i poljuljalo njenu žensku samouvjerenost. Poèela je sumnjati u sebe. PretpostavIjala je da je izgubio svako zanimanje za nju kao za ženu, ako-ga je ikad i imao.Ništa nije znala o njegovom privatnom životu. Noæima nije mogla spavati. Njena bujna mašta predoèavala joj je pora-žavajuæe slike. Èesto ga je zamišljala u društvu fatalnih ženar i u tim je trenut-cima njena odluka da se uda, dolazila u ozbiljnu kušnju. Toliko je puta željela odustati, ali nije imala hrabrosti ža to. Imala je bsjeæaj da se prema njoj pona-ša kao prema nekom bezvrijednom predmetu, a to nije mogla podnijeti. U tim je besanim noæima spoznala sav užas buduænosti. Odškrinula je vrata pakla, a bila je sigurna da æe joj se ona širom otvoriti kada se uda. lakb se žestoko opirala, Victor je insistirao da vjenèanje bude raskošno, onako kako i prilièi èovjeku koji je na njegovu polo-žaju, a nije želio ni razoèarati foditelje. Za razliku od njega, ona nije imala koga razoèarati, oslm sebe.- Ako je to sporazum izmedu nas dvoje, to nitko ne mora znati. Zašto da damo Ijudima materijala da nas ogovaraju? lonako veæ kruže gtasine. Dovoljno im je to što si ti suvlasnik poduzeæa i što æe našim vjenèanjem ono postati jedna cjelina, pa da oni odmah pomisle da je to brak iz raèuna - rekao joj je jednom prilikom, pokušavajuæi je uvjeriti da njegov plan doista ima smisla.- Ali... kad te vide - zagonetno se nasmiješio.- Njihovo æe ogovaranje sigurno pre-stati.- Kad me vide... - ponovifa je Emma.- ... sigurno æe primjjetiti da nešto izmedu nas nije u redu. Ma koliko mi e željeli, naša su lica kao otvorene knjige. Svaki se osjeæaj odražava na njemu, a Ijudi nisu slijepi.- Emma, onr to ne smiju prirnijetiti. Ako æeš izigravati žrtvenicu, onda je bolje da sve otkažemo. Barem taj dan glumi. To ti sigurno neæe biti teško. Pomisli samo na svog oca. On bi sigurno bio sretan kada bi znao da si ispunila ono što je oèekivao od tebe. Možeš isto tako shvatiti i kao borbu za ono što je tvoje. Polovica poduzeæa je tvoja, a zašto bi ga prepustila nekoj dobrotvor-noj ustanovi? Priznajem, to je humano djelo, ali isto tako znam da ti nijedna ustanova ne bi pomogla kada bi se našla u bezizlaznoj situaciji. Ti si pre-više ponosna da bi potražila pomoæ, a oni tj je neæe ponuditi. Misli na sebe, jer ako ti to ne uradiš, nitko neæe. Raz-mislj, pa æeš vidjeti da sam u pravu. Previše si odrasla da bi se zanosila snovima. U današnje vrijeme, oni su nepotreban luksuz. Oni te samo mogu uništiti, jer se ništa u životu ne odvija onako kako mi želimo. Snovi nas samo sputavaju j prikazuju nam stvarnost mnogo gorom nego što je.Emma je bez daha slušala njegove rijeèi. Njemu je bilo lako reæi da se ona odrekne snova, ali ona to nikako nije mogla. Zar je san o vjerv èanju iz Ijubavi nerealan? Po svemu sudeæi, za njega ješt. On je imao cilj u životu i radio je sve da ga oštvari. A što je bio njen cilj? Nije želje-la ni misliti na to. Bojala se vjenèanja. Sve je ukazivalo na to da æe njihov brak biti sve ono što nije željela, a po njegovu se ponašanju dalo naslutiti da æe se on pridržavati sporazuma. To ju je toliko boljelo u bacalo u oèaj. Ona to nije željeia. Ona ga je voljela. 0 nekom mu je trenutcima to željela reæi, ali ju je rijegovo hladno ponašanje odvraæa-lo od toga. Nije se željela ponižavati, a ni izvrgnuti njegovoj poruzi. Kad bi on znao da ga ona voli, u svojim bi ruka-ma imao moæno oružje, koje bi jednog dana upotrijebio protiv nje. Emma se ravnala prema njemu. Ponašala se onako kako se on ponašao. Na njegovu je hladnoæu odgovarala hladnoæom, jer joj ništa drugo nije ni preostalo. Ona nije bila osoba bez velièine i ponosa. Ne može sebi priuštiti taj luksuz da ga moli za mrvtce Ijubavi koje bi joj on pružio. Victor bi se samo nasladio njenim tijelom, a to bi u njoj budilo ponižavajuæe osjeæaje. U njegovim bi oæima bila samo skupa prostitutka, ali se ona nije željela prodati na takav naèin. Ponekad se nadala da æe sve biti u redu, a veæ bi iduæeg dana shvatila da su to samo neostvareni snovi. Obrisala je znoj s èela i prišla telefonu. Pozvala je Tinu. Ona je bila jedina osoba kojoj se mogla povjeriti, i kojaxæe je, bez sumnje, u potpunosti razumjeti, samo
ako ne bude u svom èudnom romantiè-nom raspoloženju. Ona je tako hrabra. I poreð svlh nedaæa, nije prihvaæala poraz." Uvijek je uljepšavala stvarnost i to joj je sigurno pdmoglo da opstane i saèuva svoj vedar duh. Nakon što je Tina s oduševljenjem prihvatiJa njenu ponudu za dolazak, Emmi je laknulo. Ako je ona i ne utješi, sigurno æe joj pomoæi da prebrodi ovih nekoliko dana što je preostalo do vjenèanja. I bila je u pravu. Tina ju je toliko zaoku-pila i ispunjavala je svaki njen slobodan trenutak. Na neki naèin, zauzela je Vic-torovo mjesto, jer da je situacije bila drugaèija, on bi trebao biti na njenom mjestu. Ali ona tu ništa nije mogla. Morala se pomiriti s onim što æe uslije-diti. Barem je u neèem bila zadovoljna. Njena æe iidaja raniti mnoga ženska srca djevojaka koje su opsjedale Vic-tora, ali je ipak bila svjesna da æe ona imati njegovo prezjme, a one njega. To je znaèilo da æe ona na kraju ipa_k biti gubitnik, a to je i bila od samog poèet-ka. Morala se prepustrti rijeci života, a ipak se nadala da æe je ona jednog dana odvesti do mirnog zaljeva.
Tmurno nebo, tako neuobièajeno za ovo doba godine, Emmi je bilo znako-vito. To ju je još više oneraspoložilo. Teška omara spustila se nad grad. Èak joj je i disanje postalo teško, kao da joj je ponestajalo zraka. Izrazito blijedo lice s krupnim graškama znoja, odava-lo je sav njen unutarnji nemir. "Kad griješim, onda grdno griješim"- pomislila je samopriiekorno. "Udajem se, a osjeæam se kao da idem na stratište."Na rrjenom licu nij bilo ni traga sreæe koja je danas trebala ostaviti peèat na njemu. Do sada je veæim dijelom bila zadovoljna svojim životom, a sumnjala je da æe biti s buduænošæu. Bila je pot-puno obeshrabrena. Predala se prije vremena. Njena borba doista nije ima-la smisla. Nije se mogla boriti za ono što nikada nije posjedovala, a možda nikada i neæe.- Prekrasna si - Tina ju je trgnula iz razmišljanja. Na te njene rijeèi, pogledala se u ogledalo. Morala je priznati, bez lažne skromnosti, da je Tina bila u pravu. Nikada ovako dobro nije izgledala, a ni lošije se osjeæala. Oko njenog su se izgieda potrudili najbolji struènja-ci u ovom gradu. Irnala je sve što se novcem moglo kupiti, ali Ijubav tu nije spadala. Uzela je maramicu i obrisala se, pazeæi da ne pokvari savršenu šminku. Bljedilo lica naglašavalo je èudnu boju njenih oèiju, crnu kosu i crvene usne. Kosa joj je bila podignuta i u nju su vješte frizerske ruke uplele svježe cvijeæe. To je bilo uradeno s toliko vještine, da im je Emma morala odati priznanje. Duga vjenèanica dose-zala je do poda i poput druge kože, pripijata se uz njeno tijelo. Naglašavala joj je vitku figuru, koja je izgledala još krhkije nakon nekoliko izgublje-nih kilograma. Tužno se osmjehnula, a zatim se odmakla od ogledala. Za svih je izgledala savršeno, ati nitko nije mogao zaviriti u njenu dušu da vidi ono što se doista dogada u njoj. Nitko nije znao za njene strahove i dvojbe, nitko osim Tine. Ona je neprestano bila u njenoj blizini i hrabrila je.- Ermna, glavu gore - rekla je glumeæi strogost. - - - Sigurno i on nešto bsjeæa prema tebi. Da nije takd, on te ne bi ženio. U to budi uvjerena. Ja ne vidim hikakav interes zbog kojeg bi se odluèio na ovakav korak. Vi ste oboje ludi. Umi-rete od Ijubavi, a to ne želite pokazati. Zašto se ti udaješ za njega? - upitala ju je uz osmjeh.- Ti jako dobro znaš zašto.- Znam, voliš ga. Ðugo si vremena to poricala, ali si se urazumila. Kakav bi on zakljuèak donio na osnovu tvog ponašanja? - nastavila je s pitanjima.- Da ga mrzim- rekla je Emma.- Ali, Tina! Otkud mu ideja da mi pred-ozjbrak na papiru? Da me voli, to bi mi sigurno otvoreno rekao.- Bože! - podigla je pogled prema stropu.- Pomozi mi! - zavapila je.- A koji to brak nije na papiru? Ni sama ne znam kako da urazumim ove dvije budale. Muèe se bez potrebe., Kako možeš biti toliko slijepa pored zdra-vih oèiju? On te je tako romantièno zaprosio, a ti si sve uprskala. Što mu je drugo preostalo? On te voli, a na taj te naèin želi zadržati za sebe. To bi i slijepcu bilo jasno, ali ne i tebi. Ti se upbrno trudiš da radiš sve onako kako ne treba. Zašto se ne ponašaš normal-no? Ja te požnajem bolje od svih, a ako mu ti ne kažeš ono što osjeæaš, ja æu to uèiniti - reklaje Ijutito.- Tina! Ne budi luda! - Emma je bila zaprepaštena.- To mi ne možeš uraditi.- Ne budi sigurna u to. Želim vam otvoriti oèi, a kako mi se èini, bez moje pomoæi to neæe iæi. Imaš sedmicu dana da mu priznaš, a onda ja stupam na scenu - rekla je s èudnom dozom odluènosti.- Zašto mi to radiš?
- Želim da budeš sretna. To mi je jedino važno. Ne rnogu te takvu gledati. Umi-reš iznutra, a da toga nisi ni svjesna. Uništavaš samu sebe, ali i Victora. Ako ga voliš. Onda ga voli.- To nije tako jedhostavno.- Naravno da nije. Ti si postala pravi struènjak od jednostavnih stvari raditi komplicirane. Moram ti priznati da to radiš sa zadivljujuæim uspjehom. To od tebe nisam oèekivala. Svi smo mi ponosni, ali kada je Ijubav u pitanju, ponosa nema, ne smije ga biti. On je najmanje važan - rukom je snažno gestikulirala.Oèi su joj èudno sjale, kao da se unapri-jed radovala onom što æe za sedmicu dana uraditi. Errima je dobro znala da njeno upozorenje mora shvatiti ozbilj-no. Ona je uvijek radila onako kako je misiila da je najbolje. Morat æe upozo-riti Victora. To je bilo jedino rješenje. Potrudit æe se da to uèini veæ iduæeg dana, jer bi se njenih sedam dana vrlo lako moglo skratiti na dva, ili manje dana. Kod Tine se nikada ne zna.- Što bi ti uradila da si na mom mjestu?- Što bih uradila? Kakvo pitanje. Odmah bi mu se bacila u zagrljaj i privila se uz njega kao bršljan. Upotrijebila bih svoje moæno ženško oružje, i on bi mi stajao pod nogama. Nimalo ne pozna-ješ mušku psihu. Svi su oni veliki, jer im imponjra da drugi tako misle, ali su u ženskim rukama manji od makova zrna. Bog te je nagradio Ijepotom, a ti je iskæristi. Nemoj dozvoliti da on mora tražiti utjehu kod drugiH žena. Ako ga budeš uporno odbijala, to æe ti se dogo-diti. Moraš gledati i malo dalje od nosa. On æe potražiti ono što mu ti ne daješ, a kad ga na taj naèin izgubiš, onda ne dolazi plakati na mom ramenu. Ja ti ga neæu podmetnuti. Radi onako kako ti ja kažem, i neæeš pogriješiti.- Ti nisi normalna - Emma je Ijutito rekla.- Ja se ne moram toliko ponižavati.- Pa onda nemoj. Ja te ne mogu prisiliti na to. Da sam ja na Victorovu mjestu...- nije dovršila reèenicu.Vragolast osmjeh zatitrao joj je na usnama.- Što bi uèinila? - upitala je Emma radoznalo.- Upotrijebi malo tu svoju maštu. Ja ti neæu reæi - prasnula je u grohotan smijeh.Uskoro joj se pridružila i Emma. Zvuk njihova smijeha odzvanjao je prostori-jom. Pogledale su se u oèi i Emma je klimnula glavom. Tina se zadovoljno nasmiješila. Dobro je znala da æe je Emma poslušati. Pogledala je na sat, a onda je krenula prema njoj.- Vrijeme je, Zapamti ono što sam ti rekla, i razmisli o mojim rijeèima. Vidjet æeš da sam u pravu.UhvatiJa ju je pod ruku, a zatim su izišli. Kad je ušla u crkvu, Emmi osmijeh nije silazio s usana. S ponosom je pogle-dala u Victora. Uhvatio ju je za ruku i ohrabrujuæe stisnuo. Dirnula ju je ta njegova gesta. Oèi su joj se napunile suzama. Odluèila je da æe se svim sredstvima boriti za njega. Kad je raz-mislila, shvatila je da Tina ima pravo. Ne može se tako jednostavno odreæi Victora. On je bio vrijedan svake nje-gove žrtve. Odluèila je da æe mu još veèeras poktoniti svoje tijelo, a srce je veæ odavno posjedovao. Pogledala ga je u oèi. Vrijeme je stalo za nju. Željela mu je pogledom reæi ono što u tom trenutku nije mogla rijeèima. Sama ceremonija vjenèanja, bila je poput sna. Emma nije bila svjesna nièeg osim Victorove blizine. Kad je izgovarala zakletvu, izgovaralo ju je sa srcem. Doista se mislila pridržavati tih rijeèi. Tad joj je još nešto postalo kristalno jasno. Da je Victor htio samo brak na papiru, on se ne bi vjenèao u crkvi. Srce joj je ubrzano zakucalo. Sva sreæa da se na vrijeme osvijestila i uvi-djela ono što je bilo tako oèito. Da nije bito Tine... Draga Tina. Ona æe joj vjeèno biti zahvalna. Pa ako i bude odbijena, ništa nije izgubila. Te su joj misli uvelike podigle nivo raspoloženja, i u tom je trenutku bila sigurna da se ne razlikuje od ostalih djevojaka koje se nalaze pred cdtarom. Možda ju je jpš uvijek nagrizao maleni crviæ sumnje, aiiona nije dozvo-lila da joj pokvari raspoloženje. Velièanstvena sveèanost koja je uslijedi-ia, uvjerila je Emmu da je do sada doista bila slijepa. Nakon što su rtjih dvoje otvorili ples, èuo se oduševljeni pljesak. Uskoro su im se pridružili i ostali parovi.- Tako si predivna- šapnuo joj je Victor na uho.Nasmiješila se, lagano se poigravajuæi njegovom kosom na zatiljku. Dah mu je postao ubrzan.- Izluðuješ me - nastavio je šaputati,- Zar to nisam radila cijelo vrijeme?- Da, ali... Ovo je hešto posebno. Moram ti odati priznanje: savršeno glumiš. Da ne znam što osjeæaš prema meni, i ja bih se dao zavarati,- Zrvaš što osjeæam prema tebi? - izne-nadeno je upitala.
Otkad je donijela odluku da æe mu priznati ono što osjeæa prema njemu, bila je tako nestrpljiva i uzbudena. Èak joj ni njegova primjedba nije pokvarila raspoloženje. Njena je neizvjesnost bila neznatna, što se za njega ne bi moglo reæi.- Da, mrziš me - tužno je rekao.- Oh- uhvatila se za grudi.- Što ti j"e? - preplašeno je upitao.- Boli me glumila je.- Trebam svježeg zraka. Ovdje je tako zagušljivo. Molim te, odvedi me vani- rekla je panièno.Ona je doista poslušala njegov savjet i glumila je, ali ne ono što joj je on preporuèio. Victor je vješto provlaèio izmedu parova. Emma ga je pratila u stopu. Nije mogla sakriti trijumf u svojim oèima. Pogledom je okružila po sali, i uskoro se susrela s Tinihim pogledom. Ona joj je jedva primjetnim znakom dala podršku. Izveo ju je na terasu i odveo do najudaljenijeg kuta, Okrenuo se prema njoj. lako je bio polumrak, nije joj promakao njegov zabrinuti pogled.-,Tako mi je loše - došla je do njega i obgrlila ga oko struka. Podigla je glavu i potražila njegove ušne. Nekoliko je trenutaka šokirano stajao, a zatim je muklo zajeèao. Još èvršæe ju je privukao k sebi. Osjeæala je svaki mišiæ njegovog napetog tijela. Poèeo joj je odgovarati na poljupce. U poèetku sa strahom, a kasnije su ont postali posesivniji i zahtjevniji. U nje-govu se zagrljaju topila od miline. Osje-æala se kao led na suncu. Bilo je tako velièanstveno biti pripijena uz njegovo tijelo. Srce joj je udaralo toliko snažno, i èinilo joj se da je toliko nabreklo u gru-dima, da je jedva hvatala zrak.- Što mi to radiš? - oèajno je upitao.- Zar nisi rekao da trebam glumiti?- Emma je uzbudeno rekla.Još uvijek je stajala èvrsto pripijena uz njega. Njegovo joj je ponašanje probu-dilo nadu, i èinilo joj se da je Tina bila u pravu.- Ne razumnijem te. Da si nešto pila od alkohola, imao bi opravdanje za tvoje postupke, ati ovako? Ako sam ti rekao da glumiš, to s trebala pred publikom, a ne ovdje gdjenikoga nema.Ovdje sam izišla da bude što uvjerljivije. Možeš li zamisliti kako æe se naš izlazak protumaèiti? Ludi od Ijubavi i želje -tako æe glasiti šaputanja. Sto misliš koliko su oni u pravu?-iskušavala ga je.- Vidjet æemo - neodredeno je rekao,- A što je s tvojom bolešæu? - izn6nada je upitao.- Još uvijek je prisutna. Možda mi veæ sutra bude bolje. Što ti misliš? - vrago-lasto ga je upitala.Nije znao što da joj odgovori. Bio je potpuno zbunjen, kao nikada do tada. Nada, nevjerica i toliko toga se naku-pilo u njemu. Toliko ju je žeiio, kao nijednu ženu do sada.- Idemo- rekla je i uhvatila ga pod ruku.- Jesi li ti svjesna onog što mi radiš?- muklo ju je upitao.Zastala je. Jezikom je obliznula suhe usne.- Ako me ovako nastaviš izazivati, neæu moæi garantirati za svoje postup-ke. Odškrineš mi vrata raja, a zatim ih naglo zatvoriš. Igraš se s mojim strpljenjem i opasno si došla do grani-ce. Dolazim u iskušenje da... - zastao je i slobodnom rukom prošao kroz kosu.- Nije vrijeme za njih - pokušala je biti hladna.Kad se nakon nekog vremena odmara-la, nakon nekoliko plesova, prišla joj je njena svekrva. Sjela je dio nje i uhvatila-je za ruku. Dodir joj je bio blag i pun Ijubavi. Emma je nije dobro poznavala. Susrela ju je nekoliko puta, a i to su bili samo kratkotrajni susreti.- Emma, hvala ti - rekla je tihim glasom.- Na èemu? - u èudu je upltala.- Što si usreæila Victora.Emma je uzdahnula. Bilo je oèito da one ne nasluæuje istinu, a ona joj nije htjela razbiti iluziju koju je stvorila o njihovom braku.- Pružila sam mu samo mrvicu od svega onog što nas oèekuje. I ja sam sretna - rekla je mirno.- Ne sumnjam u to. Ljubav zraèi iz sva-kog vašeg pokreta. Vi ste dva tijela, ali jedna duša. Još nikada nije bio ovoliko sretan, ati ipak osjeæam da ga nešto muèi. Proæi æe- odmahnula je rukom. Još su neko vrijeme neobavezno raz-govarali, a zatim mu je ona dala do znanja da je osamljena.
- Nadam se da æu uskoro u naruèju drža-ti unuka - fekla je zavjerenièki i ustala. Emma ju je ispratila pogledom, a zatinn je potražila Victora. Susrep je njen pogled, a zatim joj je nakon završenog plesa prišao. Ustala je i krenuli su pre-ma podiju. Nije više željela èekati èim su taktovi laganog sentiša odjeknuli prostorijom, ona se pripila uz njega.- Victore, volim te - rekla je u iednom dahu.Tijelo mu se ukoèilo. Šokirano jezastao.-Štosirekla?- Volim te - ponovila je odluèno.Na njeno iznenaðenje, on ju je obufv vatio oko struka i zavrtio oko sebe. Taj je pokret popratio širokim osmjehom. Kad ju je napokon pustio, uèinilo joj se da su mu se oèi napunile suzama.- Ne mogu vjerovati. Takp sarn sretan. Zar me uistinu voliš?-šaputao je zaneseno.Klimnula je glavom.- Emma, moja Emma. Zar je to moguæe? Mislio sam da me mrziš. Nisam oèekivao ovako nagli preokret Ne mogu ti opisati koliko mi znaèi tvoje priznanje. Ti si jedi-"-ha žena koja J6"u stanju od mene napra-viti roba, ali sretnog roba. Volio sam te i prije nego što sam te upoznao. Èim mi je tvoj otac pokazao tvoju sliku, više nisam pogledao nijednu ženu. Znam da ti to zvuèi nevjerojatno, ali je istina. Umirao sam od želje da te upoznam, i tvoj je otac . to znao. Zato je i sastavio onu èudnu opo-ruku. Imao je toliko povjerenja u mene, da mi je povjerio svoje vlastito dijete. Radio sam sve da se udaš za mene, doslovce sve. Želio sam te pod svaku cijenu, ali se ni u snu nisam nadao da i ti mene voliš. Bože, tako sam sretan, Ovoliko sreæe odjednom, ... Mogu ti samo obeæati da se nikada neæeš pokajati što si se udala za mene. Što bi Ijudi rekli kada bih sada iz sveg glasa viknuo da te volim?- Da si lud - uzvratila je.- Da se nisi usudio. fsljima veæi dokaz od ovog vjenèanja ne treba.- U pravu si. Zar ne misliš da je vrije-me da napustimo sveèahost? To namnitko neæe zamjeriti - dok je govorio,šeretski joj je namignuo.Uskoro su se oprostili od svih i otišli.Emmi je bilo tako neugodno, ali je ubr-zo zaboravila na sve.Èim mu se u osami njegovog stana pre-dala u potpunosti, nakon samog Ijubav-nog èina, on ju je šokirano pogledao.- Ti si nevina. Ne rnogu vjerovati.- Više nisam, Zašto se èudiš? Moj mi je otac uvijek govorio: "Saèuvaj èast za" èovjeka koji æe je zaslužiti." Uvijek sam u podsvijesti znala da je on u pravu.- Da. U pravu je. Ti ne znaš koliko mi to znaèi. .- Znaèi i meni. Željela sam posebnoj osobi pokloniti nešto posebno, da jed-nom, kada nekome pripadnem, to uèi-nim dtišom i tijelorh. Volim te, Victore. Tvoja sam zauvijek. lako sam posljed-njih mjeseci živjela u zabludi, a i ti si, sada je i tome kraj. Sve je-to iza nas.- Da, napokon si mi otvorila vrata raja.- To zahvali Tini i svojoj tnajcr. Oni su vidjeli ono što ja nisam.
Dvije godine nakon njihova vjenèanja, Emma je rodila djevojèicu. Bila je tako presretna. Ona je bila dragulj u kruni njihove Ijubavi, koja je iz dana u dan postajala sve snažnija. Ona nikada nije mogla ni pretpostaviti da može toliko voljeti, ati joj je život, na svu sreæu, dokazao suprotno. Oglasilo se zvono na ulaznim vratim. Kad ih je otvorila, iznenadeno je uzviknula:- Tina! Otkud ti? - zaèudeno je upitaia.- Zar si me se mislila tako olako riješiti?- Ne, ali... - Emjna je prasnula u smijeh.- Tako si debela - rekla je, odmjerava-juæi njenu krupnu figuru. Bila je prt samom kraju trudnoæe, i zato je Emma nije ni oèekivala, Nakon svad-be, Tinu su zaposlili u njihovu poduzeæu, a ona se prije godinu dana udala.- Došla sam vidjeti... Ne znak kako da je nazovem, dijete ijubavi, ili dijete poslovnog sporazuma - rekla je uz širokosmjeh.- Upravo je Victor kod nje.- Zar te ne zabrinjava što on toliko pažnje poklanja drugoj ženskoj osobi
- vragolasto je upitala.- Ne. To je dio sporazuma - u šali je uzvratila Emma.- Tko to spominje spcM-azum? - upitao je Victor iza njihovih leda.Došao je do njih, i obje ih zagrlio.- Ti uvijek nepogrešivo vidiš ono što treba. Zato sam te i primio na posao- rekao je Tini u šali.- A ti? - okrenuo se prema Emmi.- Pred svjedokom æu ti izjaviti Ijubav. Voljet æu te dok sam živ, i umrijet æu s tvojim imenom na usnama- rekao je ozbiljno.- Onaj tko kaže da Ijubav nije vjeèna, taj se vara. Vi ste oèiti dokaz - rekJa jeTina. Emma je pogledala u VJctora. Razumjeli su se bez rijeèi. One su u ovakvim trenut-cima bile suvišne. Ljubav koju su osjeæali jedno prema drugom, doista je vjeèna. Oni su bili jedni od rijetkih koji su je u pot-punosti upoznali, a ipak æe do kraja života istraživati njenu velièanstvenu moæ.Za vidjeti dugu, rhoraš proæi kišu, a oni su je prošli.Sada uživaju u velièanstvenoj Ijepoti braènog "života, jer ništa ne narušava njihov braèni sklad.
KRAJ
