Umjetnost drevnog Egipta

Sarajevo, maj 2010.

1. Sažetak

Egipat, plodna oaza između Libijske i Arapske pustinje, taj uski dugački pojas što ga oplođuje

Nil, je kultura koja je obilježila svijet. U toj dolini koja već sedam hiljada godina zrači

magičnom privlačnošću kao da iza vela uskovitlne prašine što blista na suncu izranja kultura

čovječanstva obavijena velom misterije i tajni. U ovom radu ću pokušati opisati veličanstvo

egipatske umjetnosti, njene trajnosti kroz vijekove, ljepotu i duh arhitekekture i skulpture

udahnut u svaki kutak egipatskog prostranstva.

U Egiptu su smatrali da je ljudski oduprijeti se prolaznosti i težiti za trajanjem "u vječnost".

"Ljudski život je prolazan, ali spomenici traju vječno" je jedno od osnovnih načela na kojima

počiva Egipatska umjetnost. Kako ostataka egipatske civilizacije ima veoma malo, naše

poznavanje počiva isključivo na grobnicama i njihovom sadržaju.

Ključne riječi: grobnica, faraon, skulptura, spomenik

2. Uvod

Egipćanima pripada zasluga što su prvi počeli da podižu velike i velelepne zgrade, hramove,

dvorane sa stubovima, piramide i obeliske, što su svoje građevine ukrašavali skulpturom

2

punom života, čija je monumentalnost išla do kolosalnih dimenzija. Izaziva divljenje činjenica

da su oni još u kamenom dobu znali da vade iz kamenoloma i da prenose onako ogromne

blokove, i da sa onakvom finoćom obradjuju najtvrđi kamen.

Briga koju posvećuju kultu mrtvih ih vezuje s neolitskom prošlošću s tim da ovdje nema onog

mračnog straha od duhova mrtvih. Kult mrtvih vodi i do sahranjivanja u suhi pijesak do

mumificiranja i izgradnje monumentalnih grobnica: mastaba (arap. klupa), i grobnice u

stjenama. Vjeruje se da je tijelo potrebno sačuvati da bi ponovno sjedinjeno s dušom

uskrsnulo na drugom svijetu. Mislili su da mrtav čovjek ima isti način zivota, iste potrebe i

ista osjećanja kao i živ. Pored grobnica, hramovi su najvažniji arhitektonski spomenici.

Egipatska skulptura je također vezana za vjerovanje u zagrobni život. Egipatski umjetnici

poznaju samo tri moguća vida: puno lice, strogi profil i pogled odozgo. također tu je i

činjenica da ljudska figura u stojećem stavu, za razliku od životinjske, nema jedan glavni

profil, već dva jednako važna, pa mora zato kombinirat ta dva vida, i to na način koji će ostati

nepromjenjen idućih 2,5 hiljade godina: oko i ramena su prikazani frontalno, a glava i noge u

profilu. Prve velike historijske kulture nastale su oko 3000. godine p.n.e. u dolinama velikih

rijeka na Bliskom i Dalekom istoku. Na Bliskom istoku najstarije kulture i umjetnosti nastale

su u dolinama Tigra, Eufrata i Nila.

Arhitektonske forme u egipatskoj umjetnosti mijenjale su se prema tome kako su pojedine

vrste gradjevina tokom vremena nastajale i razvijale se (mastabe, piramide, hramovi i njihovi

elementi).

3. Egipatsko pismo

3

Egipatsko pismo predstavlja poseban umjetnički izraz, cilj pisma je narativni (saopštavajući),

ali i dekorativni (ukrašavajuči) hijeroglifi1. Natpisi uvijek prate reljefe, objašnjavaju njihov

sadržaj, a čitali su se i odozgo prema dole ili tečno sa lijeva na desno i nazad sa desna na

lijevo. Pismo je zanimljivo jer pokazuje kako se na slikovit način mogu pojednostavljenim

znakovima označiti pojedina bića, predmeti, pa i nestvarni pojmovi, a ponekad sklopom

znakova možemo čitanjem dobiti zvukove koji označavaju nešto potpuno drugo od onoga što

je naslikano. Opisivali su život i veličali uspjehe potignute za vrijeme života. Hijeroglifi nisu

bili izmišljeni radi skrivanja teksta, ali kako je samo nekolicina ljudi njih razumjela i kako se

više ne koriste oni predstavljaju najstariji oblik kriptiranog pisma danas poznatog. Isti

hijeroglif mogao je označavati različite predmete, pojmove, radnje. Njegovo značenje moralo

se fiksirati dodavanjem determinativnih znakova kao što su crtice, znakovi fonetskog

karaktera ili simboli koji su prethodni simbol uvrštavali u određenu skupinu predmeta,

pojmova. Zato je egipatsko pismo predstavljalo zagonetku evropskim istraživačima koji nisu

navikli da jedna slika predstavlja i pojam i slog, te da se neki pojmovi mogu pisati na više

načina.

1822. godine francuski arheolog J. F. Champollion je na temelju jednog trojezičnog natpisa

uspio dešifrirati prvi niz fonetskih hijeroglifa.

1 Hijerolglif - sveti urez, sveto slovo. Zapravo, to nije tačan naziv za pismo starih Egipćana. Tako su stari Grci nazvali te znakove kad su ih prvi put vidjeli, jer su mislili da su ih pisali sveštenici u obredne svrhe.

4

4. Počeci grobne arhitekture

U nastambama za vječnost tj. u egipatskim gobnicama, svaki je likovni prikaz, bio to i

hijeroglif, izvor egzistencije. „Umjetnici se trude prikazati život sa svih aspekata koji su važni

za nastavak života na drugom svijetu, no prikazuju ga vjerno u odnosu na mnoštvo

kraljevskih, pa i ljudskih dužnosti koje su neizbježne za upravljanje kraljevstvom i uživanje u

toj poziciji moći (prizori žrtvovanja, izražavanje počasti, svečanosti, poljski radovi,

zanimanja, svakodnevni život, ribolov, lov i slično).“2 Začeci egipatske arhitekture bili su

veoma skromni: zemljom koju Nil nanosi građene su kuce pokrivene drvenim krovom, i

manji hramovi okruglog ili četvrtastog oblika. Zgrada je ponekad imala i drvene stubove.

Egipćani su upotrebljavali materijale koji garantuju da će biti vječni, poput granita, tvrdog

vapnenca, alabastera, porfira, diorita i tako dalje. Time čine grobove nerazorivim i

neosjetljivim na snagu vjetra, pijeska i vodenih valova. Tako je naprimjer bio hram „pera“

božja „kuća“, a arhitektonska građevina predstavljala je garanciju protiv prolaznosti tijela i

duše.

                                                               

Među prvim kraljevskim grobnicama, koje su u bile u obliku običnog kamenog banka ili

brodica najznačajnija je grobnica kod Negade. To je pravougaona građevina od pet odaja

opasana jakim hodnikom i zaštitnim zidom. U grobnicama su ispočetka sahranjivani samo

kraljevi, prinčevi i dvorski velikodostojnici. Kasnije su pravo na grobnicu stekli i ostali

aristokrati, a poslije i svi oni koji su bili dovoljno bogati da mogu sebi sagraditi grobnicu.

2 Skliar 2005: 14

5

5. Staro kraljevstvo (2686 p.n.e. - 2181 p.n.e.)

Umjetnost u Starom kraljevstvu je statična i dvodimenzionalna, a koristi se, prije svega, za

potrebe pogrebnog kulta mrtvih. Statičnost je potrebna kako bi se prikazala zamrznutost

pokreta u vječnosti, a dvodimenzionalnost i čudni prikazi ljudi i životinja (u slikarstvu)

koriste se kako bi se svakom prikazanom objektu «osigurao» život tako da mu se prikažu

najvažniji dijelovi.

Prikaz čovjeka kao primjer: moraju se vidjeti obje ruke, obje noge, glava u profilu kako bi se

vidjeli i nos u uho, zatim oko en face jer ono u profilu nije dobro vidljivo, obje strane prsnog

koša i pupak te bokovi i stopala.

U kiparstvu dominira volumen; kubičnost, što opet osigurava postojanost skulpture (duže će

potrajati ako nema dijelova koji su odvojeni, kao npr. ruke kod antičkih kipova koje su obično

slomljene).

Jedna od najpoznatjih grupa iz tog razdoblja je obojani prikaz princa Rahotepa i njegove

supruge Nofret. Grobnice su imale dvije namjene: one su počivalište pokojnika i mjesto za

održavanje kulta. U Starom kraljevstvu stvoren je uobičajeni tip plemićke grobnice, koji se

naziva mastaba. Otkriveno je na stotine mastaba na nekropoli Memfisa u Sakari, koja je po

prostranstvu najveće groblje u Egiptu.

„Mastaba dolazi od arapske riječi za klupu, jer izdaleka izgleda kao klupa od opeke. Mastaba

je bila pravokutna građevina od nepečenih opeka s ravnim krovom i zakošenim zidovima

sagrađena kao grobnica, obično rađena od tesanika. U mastabi bi se iskopala duboka komora,

a njeni zidovi pokrili s kamenom, blatnim opekama ili drvetom. Nije išla u visinu više od 6-8

metara, ali je fasada znala biti široka i do 50 metara, a u dubinu se prostirala najviše 25

metara. U unutrašnjosti mastaba je imala tri glavna dijela: kultnu prostoriju - kapelu,

serdab3 i grobnicu.“4 Zidovi kapele ukrašavani su vrlo plitkim reljefima ili slikama sa

scenama u vezi sa žrtvenim darovima. Naspram ulaza u kapelu nalazila se stela na kojoj je

ispisano ime, zanimanje, osobine i kraća biografija pokojnika; zatim žrtveni sto od

izljevljenog granita ili alabastera na koji se stavlja hrana nemjenjena umrlom.

3 Serdab - hodnik4 http://hr.wikipedia.org/wiki/Mastaba

6

Serdab, koji vodi ka grobnici, nije imao komunikaciju sa spoljašnošću. Ulaz u serdab bio je

zatvoren pomenutom stelom; otud i njen naziv: stela - lažna vrata. U serdabu su se nalazile

statue umrlog.

Grobnica, najvažnije odjeljenje mastabe, tvrdo ozidana, služila je za smještaj sarkofaga.

Sarkofag se klesao od ružičastog granita, plavog krečnjaka ili od crnog bazalta, ali je bilo i

vrlo luksuznih sarkofaga od alabastera, a bilo ih je, vrlo monumentalnih, i od drveta.

Iz mastaba se razvila, za vrijeme Starog carstva piramida5  kao tip kraljevske grobnice. Ona je

dominirala nekropolom kao neka planina. Piramide su građene na ivici libijske pustinje i

putnici, putujući dolinom Nila, danima ih nisu gubili iz vida.

Kao prelazni oblik izmedju mastabe i piramide javlja se stepenasta piramida. ona se sastoji iz

jednog veoma visokog jezgra i niza sve nižih i nižih omotanih zidova. Takvog je oblika su

prva, Zoserova6 piramida kod Saqqare, koju je izgradio arhitekt Imhotep u 3.dinastiji, koja je

po složenosti i veličini znatno nadmašivala pretpovijesne mastabe. Zoserova piramida je

ustvari samo jedna od građevina u kompleksu zgrada koje su je okruživale (hramovi, kapele, i

dr.) i koje su sa njom činile jedinstveno svetilište. Razvoj graditeljske umjetnosti Starog

kraljevstva doseže novu fazu izgradnjom piramide kralja Snofrua u Dahsaru. Zbog njezina

neobična oblika nazivaju je svinutom piramidom. Snofru je sagradio za sebe još jednu

piramidu, u kojoj je i sahranjen, takozvanu Crvenu piramidu kod Dasura. To je prva prava

piramida, mada je imala prelomljen oblik. Herodot piše da je svaki faraon počeo da gradi sebi

piramidu još prilikom stupanja na prijesto i da se rad nastavljao za sve vrijeme njegove

vladavine dodavanjem sve novih i novih slojeva. Po smrti faraona, poslije sahrane, ulaz bi bio

zazidan, poslednji sloj okončan, a cijela piramida presvučena oplatom od glatko isklesanog

kamena najfinije i najpreciznije izrade.

Smatra se da je gradnja piramida imala veće značenje od puke grobnice vladara; možda

određena mitološko-povijesna obveza faraona da tim «idealnim» oblikom pokaže savršenstvo

poretka; kako božanskog, tako i materijalnog. Razdoblje u kojem se odvijala gradnja piramida

uvelike je nepoznato povjesničarima, pa je teško sa sigurnošću utvrditi točne povode gradnje

tih objekata; jednako tako, nepoznat je i razlog prestanka gradnje piramida.

5 grč. piros = vatra; egipatski naziv za piramidu bio je mer.6 Zoser – onaj koji je svet

7

5.1. Piramide u Gizi

Tri velike piramide, grobnice drevnih egipatskih

faraona IV. dinastije: Keopsova, Kefrenova i

Mikerinosova protežu se u pravilnom obliku (u

međusobnom Pitagorinom trokutu sa stranicama u

omjeru 3:4:5) na desetak km od grada Kaira do

Fajumske oaze u Gizehu. Najveća od njih,

Keopsova7, je visoka 145 metara. Svaka strana njene

osnove je duga 233 metra, a kosa ivica koja spaja vrh piramide i vrh osnove je duga 220

metara. U svome prvobitnom stanju ona je bila obložena pravilno obrađenim blokovima od

bijelog krečnjaka. Kefrenova piramida visoka je 135 metara, a Mikerinova 66 metara. Sve tri,

u današnjem stanju, ostavljaju svojom jednostavnom formom veoma snažan utisak mirnoće i

uzvišene veličine. Osim njih, na lijevoj obali Nila nalazi se jos 192 piramide, većih ili manjih

dimenzija. Poslije XII dinastije piramide se rijetko pojavljuju.

5.2. Sfinga

Piramide nisu uvijek stajale kao danas, usamljene u pustinji. One su bile okružene

mnogobrojnim mastabama, a osim toga u njihovoj blizini nalazio i po jedan grobljanski hram,

posvećen mrtvima. U samoj piramidi nalazili su se samo grobnica i zazidani serdab. Od toga

hrama vodio je ozidani put do drugog hrama, sazidanog u blizini Nila, na mjestu dokle je

dolazila voda kada se rijeka izlije iz svog korita. Na tome mjestu pristajala je, kako se

vjerovalo, sveta barka kojom se putovalo u carstvo mrtvih.

Otkriven je obalski hram Keopsove piramide,

takozvani Sfingin hram. „Sfinga se sastoji se

od ljudske glave (znak Vodolije), poprsja bika

(znak Bika), orlovih krila (znak Škorpije) i

stražnjeg dijela (znak Lava). Sfinga sadrži u

sebi prirodni i astrološki princip, četiri ključna

znaka zodijaka, od kojih svaki predstavlja

jednu četvrtinu zivota, jedno godišnje doba i

7 Khufu – grč. Keops - Puno egipatsko ime bilo mu je Hnum-Khufu što znači «štiti ga Knum».

8

društveno uređenje (četiri elementa: vazduh, voda, vatra i zemlja). Bik simbolizuje proljeće,

djetinjstvo, prvobitno doba i društveno uređenje, zadovoljavanje primarnih bioloških

instinkata. Lav predstavlja ljeto, mladost, sjaj i bljesak carstva i kraljevina. Krila orla sadrze u

sebi znak Škorpije, jesen, zrelost, rat, umiranje. Lik orla nalazi se na zastavama i grbovima

nekih država. Čovjekova glava simbolizuje starost, zimu.„8

Zagonetna figura Sfinge isklesana je iz jednog kamenog bloka koji je najvjerovatnije preostao

u kamenolomu iz kojeg se vadio materijal potreban za gradnju obližnje, Kefrenove piramide.

U doba vladara IV dinastije, Sfinga se smatrala simbolom lavovske snage faraona. Zato

Sfinga ima lik faraona Kefrena. Ispred prednjih Sfinginih šapa otkriven je monumentalni

hram koji se sastoji od otvorenog dvorišta okruženog trijemovima. Ovaj hram je vjerovatno

posvećen bogu Sunca - Horu. Od ova najveca četiri spomenika u Gizi Sfinga je najviše

oštećena. Tijelo je ošteceno od udara vjetrova, a nos je stradao od udara topovskog đuleta.

6. Srednje kraljevstvo (2040 p.n.e. - 1782 p.n.e)

U vrijeme Srednjeg kraljevstva egipatska je umjetnost dobila novi polet. Izgrađeni su

prvi obelisci9, a u gradnji se koriste biljni stupovi. Na važnosti ponovno dobiva reljefna

umjetnost. Povećava se uopštavanje i idealizacija forme. Javljaju se elegantnije proporcije,

težnja za novim detaljima i pozama, perspektiva je prikladna, kolorit je raznovrstan, naglašen

je realizam. Skulptura predstavlja nastavak umjetnosti Starog carstva. Tradicija ostaje

neprekinuta, novosti se temelje na već postojećim kulturnim dobrima iz prošlosti. Bitne

promjene prepoznaju se na statuama, jer su na tom području u ono doba djelovale dvije škole:

sjeverna škola nastavlja tradiciju starog kraljevstva, južna škola prelazi na realističniji prikaz

koji pokazuje spontanije i iskrenije nadahnuće. U Srednjem carstvu javljaju se pored pravih

piramida i mastaba-piramide: to je kombinacija zarubljene piramide koja sluzi kao postolje, i

pune piramide, podignute na platfomi tog sokla. One su uglavnom sagradjene od cigli. U

prethodnom razdoblju niko se ne bi usudio prikazati faraona bolesnim ili s crtama koje

svjedoče o boli. Sada kraljevsko lice odraćava dvojbu i nedostatak vjerskog uvjerenja.

Preporod egipatske umjetnosti povezan je s novom i plodnom graditeljskom djelatnošću.

Nažalost, očuvano je tek nekoliko hramova. U to vrijeme u Gornjem Egiptu se sve češće

8 http://www.joschua.biz/index.php?option=com_content&task=view&id=127&Itemid=39

9 Obeliska - grč. "mali ražanj" označava monolit s četiri stranice koji se sužava prema vrhu na kojem se nalazi piramidion prekriven pločicom elektruma(smjesa zlata i srebra)

9

javlja takozvana grobnica u stijeni. Odaje i hodnici tih grobnica bili su izdubljeni u samoj

stijeni brda (u krečnjaku ili pješćaru); one su ukrašene prirodnim stubovima, koji su ostavljeni

da služe kao podupirači prilikom bušenja kamena. Fasada je uglavnom bila arhitektonski

obrađena. Takve grobnice iz vremena Srednjeg carstva postoje u Asiutu, Beni Hasanu i

Asuanu. Iz 12. Dinastije samo je jedan hram donekle dobro sačuvan. To je hram kralja

Amenemheta III u Medinet Magiju, na području Faiyuma, kraljeva sjedišta. Najvažnija

građevina iz ovog razdoblja svakako je hram Mentuhotepa I. Hram je udubljen u planinu, a

sastoji se od dvije natkrivene terase okružene kvadratnim stupovima. Na svom vrhu možda je

imao malu piramidu. Odmah do njega nalazi se hram kraljice Hatšepsut. Najveće tehničko

dostignuće je uređenje jezerskog područja (depresije) u Fayumu i pretvaranje tog dijela Egipta

u veliko poljoprivredno područje.

Novina u pogrebnim običajima su figurice ušebti10 (šauabti, šabti). To su figurice u obliku

mumije koja u rukama ima poljoprivredni alat, a na leđima nosi košaru. Na njima se ispisuje

magijski tekst pomoću kojeg vlasnik (pokojnik) može upravljati tim figuricama i tražiti od

njih da obavljaju njegove poslove.

7. Novo kraljevstvo (1570 p.n.e. - 1070 p.n.e.)

U ovom razdoblju gradnja piramida postaje neekonomična. Kako faraonska moć uvelike ovisi

o potvrdi svećenstva grade se monumentalni kultni hramovi božanstvima. Gradilo se

prvenstveno u okolici Tebe, a hramovi su se posvećivali vrhovnom božanstvu – Amonu. Za

vrijeme Novog kraljevstva grobnica u stijeni postaje redovni oblik grobnice. Vladari XVIII-

XX dinastije pocivaju u grobnicama izdubljenim u stijenama kojima je opasana dolina Biban-

el-Meluk, takozvana "Dolina kraljeva", na lijevoj obali Nila, u blizini Tebe. Kod ovakvih

kraljevskih grobnica serdab i sama grobnica u kojoj pociva sarkofag sa mumijom, su u stijeni,

dok se kapela gradi odvojeno od njih, a ponekad dobija obim pravog hrama. U odnosu na

grobnu arhitekturu razlikuju se dvije vrste hramova: grobni hram koji potječe iz kapele što je

služila slavljenju kralja i božiji hram koji je podignut u čast nekog božanstva.

7.1. Karnak

10 eg. ušeb = slušati, pokoravati se

10

Ova cjelina hramova u Karnaku koja je nalik

kiklopskom groblju, a koja zbog velikog broja

ruševina uživa veliku slavu, daje i izvanrednu sliku

moći koju još povećavaju divovske proporcije jedne

od dvorana sa stupovima. „Povijesno mjesto Karnak

daje nam nešto poput pregleda, kako svih

tradicionalnih elemenata egipatskog hrama, tako i

prinosa sljedećih faraona koji su svojom opsjednutošću posjedovanjem htjeli trijumfirajući

utisnuti Karnaku vlastiti pečat.“11 Tako možemo ustanoviti dodavanje još jednog zida koji

okružuje područje hrama što su ga sagradili Tutmozis I i Tutmozis II, unutarnjeg dvorišta

Tutmozisa I, Amenofisa III ili Ramzesa II, još jednog portala što su ga sagradili Tutmozis I,

Tutmozis III, Amenofis III, kolonade odnosno kapele, male građevine Ramzesa II,

preuređenje hrama u razdoblju Ptolomejovića što ga je podigao Tutmozis III u čast boga

Ptaha ili gradnja hramova izvan bedema.

7.2. Luxor

Luxor se nalazi upravo u Tebi gdje po Homeru

građevine sadržavaju neizmjerna bogatstva, a svaka

od stotinu gradskih vrata čuva 200 ratnika koji

izlaze koz otvore na vrata s konjima i bojnim

kolima. Hram u Luxoru je tako reći ljetnikovac

Amona, njegova „južna rezidencija“ uz njegovu

„veliku rezidenciju“ u Karnaku. Gradnja je počela

za vrijeme 18.dinastije pod Amenofisom III, završili

su je Tutankhamon i Haremhap, pošto ju je Ekhnaton oštetio. Hramove u Luxoru i Karnaku

povezuje sveta cesta dugačka 31,5 kilometara koja je popločena i s obje strane obrubljena

statuama ovna. Na sjevernom pročelju hrama u Luxoru izdizalo se šest golemih statua koje

prikazuju faraone kako sjede i stoje te dva monolitna obeliska od ružičastog granita.

7.3. Hram kraljice Hatšepsut u Deir el Bahriju

11 Skliar 2005: 79

11

Hram je djelo kraljičinog arhitekta Senemnuta,

a izgrađen je u obliku više terasa koje se

stepenasto uspinju prema vertikalnoj stijeni što

se uzdiže u pozadini dajući poseban dojam

veličine. U vrijeme Hatšepsutine vladavine

ispred prvog stubišta bila su dva umjetna jezera

okružena drvećem i pretvorena u ukrasne

ribnjake i park. Hram je bio posvećen

božanstvima Amonu, Hator i Anubisu, ali i

posmrtnom kultu kraljice. Obojeni reljefi prikazuju njezina djela; ekspediciju u zemlju Punt,

transport dvaju obeliska iz Asuana u Tebu te njeno rođenje od Amona (teogonija). Hram je

dugo vremena bio zatrpan pod kamenjem koje se na njega srušilo, a otkopan je tek kad se

maknulo to kamenje i koptski samostan koji je bio sagrađen iznad njega.

7.4. Dolina kraljeva

Novo kraljevstvo predstavlja vrhunac egipatskog

slikarstva kao što je Staro kraljevstvo bilo vrhunac

skultpure. Dosad je slikarstvo imalo uglavnom narativne

karakteristike. „Prikazani likovi postaju viši, mršaviji i

ponajprije elegantniji, linije postaju finije, a odjevni

predmeti se mijenjaju. Na vapnenačkim zidovima

podzemnih svodova prikazani su uglavnom prizori iz

svakodnevnog života koji se ponovo „oživljavaju“ u

životu nakon smrti.“12 Takvi se prikazi nalaze u tebanskoj nekropoli (Dolina kraljeva i

kraljica, Dolina plemića, naprimjer grobovi Nefertari, vezira Rahmirea i Menenin grob).

Slike su naslikane na podlozi od gipsane žbuke. Boje (crna, bijela, zelena, plava, crvena)

mineralnog su porijekla. Prve grobnice sagrađene u dolini pripadaju Amenhotepu

I. i Tutmozisu I. Danas je poznata po grobnici Tutankamona za kojeg je vezana velika

misterija. U njegovoj grobnici je pronađeno 3500 komada umjetnina velike vrijednosti.

7.5. Hramovi u Abu Simbelu

12 Bourbon 2002: 110

12

Sastoji se od hrama Ramzesa II. i hrama

njegove žene Nefertari koji stoji u blizini.

„Špiljski hram koji je dao sagraditi

Ramzes II. Ispred ulaza u hram sjede

četiri Ramzesova kolosa. Hram je imao

posebnu orijentaciju u odnosu na Sunce

te su u određeno doba godine Sunčeve

zrake osvjetljavale četiri sjedeće statue u

unutrašnjosti hrama. Jedno od tih

božanstava bio je i Ramzes. U hramu se mogu vidjeti razni prikazi, npr. poznate bitke kod

Kadeša.“13

7.6. Medinet Habu

Položaj južno od Tebe na lijevoj obali Nila gdje se po predaji ukazao Amon; mjesto

posmrtnog hrama Ramsesa III.

Ostaci staroegipatskih građevina koje obuhvaćaju: mali peripterni hram XVIII. Dinastije,

grobni hram saitskog doba, ostatke palače Amenofisa III. itd., a cijeli je kompleks okružen

visokim zidom s velikim vratima i isturenim

tornjevima. Tu se nalazi hram od pješčenjaka

posvećen bogu Amonu i golema palača s

prijestolnom dvoranom, haremskim kućama. Ističe

se monumentalni grobni hram Ramsesa III., bogato

dekoriran reljefima iz života faraona (Ramses u

lovu na lavove).

Hram Ramzesa III

8. Zaključak:

13 www.sveznanje.com

13

Egipatska civilizacija nametnula je sveukupnom prostoru svoj kulturni pečat. Još više, Egipat

živi u srcima mnogih. Egipatska umjetnost je nerazumljiva samo onima koji ne osluškuju ni

svijet, a još manje vlastito srce. Umjetničko djelo, naime, iako potiče iz jednog razdoblja i

pripada čvrsto tom razdoblju, postaje vrijedno tek zbog osobitosti koje ga uzdižu iznad

vremena, a time i iznad smrti. Egipatska umjetnost će nam ostati kao podsjetnik na to kako

čovjek može da uzdigne ljepotu ljudskog bića do same vječnosti.

Ključne riječi: grobnice, faraoni, skulptura, spomenici

9. Literatura

14

- Skliar, Ana (2005): Najveće kulture svijeta – Egipat, Extrade d.o.o. Rijeka- Bourbon, Fabio : Velike kulture svijeta – Drevne civilizacije

- www.joschua.biz.net- www.wikipedia.com- www.sveznanje.org

10. Sadržaj

1. Sažetak .......................................................................................................................... 2

15

2. Uvod................. ............................................................................................................ 33. Počeci grobne arhitekture .............................................................................................. 44. Egipatsko pismo ............................................................................................................ 55. Staro kraljevstvo ............................................................................................................ 6 5.1. Piramide u Gizi ....................................................................................................... 7 5.2. Sfinga ...................................................................................................................... 76. Srednje kraljevstvo ........................................................................................................ 87. Novo kraljevstvo ........................................................................................................... 9 7.1. Karnak .................................................................................................................... 10 7.2. Luxor ...................................................................................................................... 10 7.3. Hram kraljice Hatšepsut u Deir el Bahriju ............................................................. 11 7.4. Dolina kraljeva ...................................................................................................... 11 7.5. Hramovi u Abu Simbelu ........................................................................................ 12 7.6. Medinet Habu ......................................................................................................... 128. Zaključak ....................................................................................................................... 147. Literatura ....................................................................................................................... 158. Sadržaj ........................................................................................................................... 16

16